U sklopu tribine HRD-a Mario Bara, diplomirani povjesničar i sociolog, profesor povijesti i sociologije s Instituta za migracije i narodnosti održao je u četvrtak, 21. siječnja 2010. godine, u 18 sati predavanje pod nazivom “Unutrašnja kolonizacija u Hrvatskoj između dva svjetska rata”.
Historijat hrvatskog nacionalizma
Najznačajniji faktor oblikovanja današnjeg hrvatskog nacionalizma je uvjerenje da srednjovjekovno hrvatsko kraljevstvo nikada nije bilo potpuno nezavisno.
Drugi faktor oblikovanja hrvatskog nacionalizma je bila identifikacija s drugim južnim Slovenima, što dovodi do hrvatske brojčane inferiornosti u odnosu na dominantne nacije Habsburške monarhije, Mađare i Nijemce.
Ovi faktori su evidentni u Ilirskom pokretu Ljudevita Gaja 1836. do 1848. godine što kasnije otvara mjesto za dva nacionalna programa.
Prvi program: Anton Starčević i njegova Stranka desnice (smatraju da u Hrvatskoj ima samo jedan narod, pa su Srbe i muslimane zvali pravoslavnim i muslimanskim Hrvatima).
Drugi program: Josip Jurje Strossmayer (ima isto mišljenje kao Starčević).
1895. godine se Starčevićev pokret raspada na brojne grupe od kojih su frankisti ostali privrženi Starčevićevom izvornom programu, oni će tridesetih godina 20. st. činiti jezgro ustaškog pokreta Ante Pavelića.
Formiranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenac predstavlja izazov za frankiste koji su sebe smatrali jedinom “pravom” hrvatskom strankom i braniteljem hrvatskog prava.
Teorija jugoslavenskog trinomijalizma i s njim prateće narodno jedinstvo, tvrdili su da su Srbi, Hrvati i Slovenci “plemena” jedne te iste “nacije”.
Srpsko-hrvatski odnosi se pogoršavaju kada je vođa hrvatskih Srba, Svetozar Pribićević, implementirao kruti centralizam i kao ministar unutrašnjih poslova počeo provoditi kroz razne taktike.
Srbi su počeli gajiti nepovjerenje prema Hrvatima zbog navodnog podrivanja jedinstva nove države, koju su Srbi smatrali kulminacijom devetnaestovijekovne borbe za srpsko ujedinjenje.
Nakon 1918. hrvatski nacionalizam ima dva oblika: Hrvatsku seljačku stranku sa Stjepanom Radićem i Hrvatsku političku desnicu.
Hrvatska politička desnica smatrala je da je uključena u borbu protiv velikosrpske politike „koja nepokolebljivom dosljednošću radi na uništenju Hrvatstva.“, vjerovala je da je namjera Beograda „da osvoji i apsorbuje druge južnoslovenske narode i da uspostavi svoje veličina i moć na ruševinama susjednih zemalja.”.
Radićevo ubistvo 1928. otvara vrata “ustašizmu” koji se borio protiv sprstva, komunizma i vjerovali su da je Hrvatska neovisnost cilj i da se treba postići po svaku cijenu.
U političkim poslovima međuratne Jugoslavije i Evrope, oholost se pretvorila u zlobu jer je politička desnica a kasnije i ustaše iskrivila Starčevićevu ideologiju.
Tokom Drugog svjetskog rata, Srbi velike Hrvatske su viđeni kao “tuđi”, što je manifestiralno ubilačkim postupcima ustaškog režima.
Drugi svjetski rat: Hrvatska država, 1941-1945
U aprilu 1941. godine Hrvati su konačno postigli državnost u obliku Nezavisne Države Hrvatske, u stvarnosti italijansko-njemački kondominijum i brutalno ad hoc stvaranje.
Ustaškom režimu nedostajalo je dovoljno narodne podrške da samostalno preuzme vlast, iako je jedan segment desnog krila HSS-a sada stao na stranu Pavelića jer je ushi
3. Politički program preporoda
Grof Janko Drašković
1832.g. „Disertacija” → kajkavština → politički program preporoda
Traži sjedinjenje Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Vojne Krajine → Velika Ilirija
→ ostala bi u sastavu HM
Nije želio ukinuti feudalizam – privukao dio plemstva
Prvi politički spis Hrvata pisan hrvatskim jezikom
4. Politički život u doba preporoda
HORVATSKO-VUGERSKA
STRANKA
Mađaroni
Danijel Josipović
cilj: borba protiv iliraca
očuvanje državne veze s
Ugarskom
1843. – ZABRANA ILIRSKOG
IMENA
ILIRSKA (NARODNA)
STRANKA
ilirci – narodnjaci
cilj: ujedinjenje hrvatskih
zemalja
• 1847. – Sabor – hrvatski jezik
službeni
↓
• Pobjeda preporoda
5. Preporod Hrvata izvan Banske Hrvatske i nacionalne manjine
Uzroci kašnjenja preporoda:
1. nepostojanje zasebnih hrvatskih organa vlasti
2. jače odnarođivanje
3. nedostatak obrazovanog građanstva
nacionalna manjina → skupina ljudi unutar određene države
koji ne pripadaju većinskoj naciji
6. Preporod u Istri i Dalmaciji
Putovanja Ljudevita Gaja pomažu u širenju preporoda
Šire se novine preporoda
Zora dalmatinska – Zadar 1844.g. – preporodne novine Dalmacije
Zora puca, bit će dana – Petar Preradović
Narodna stranka – stranka preporoda u Dalmaciji
Hrvatski jezik
Ujedinjenje s Banskom Hrvatskom
Mihovil Pavlinović
Miho Klaić
Autonomaši – predstavnici talijanskog građanstva
Traže talijanski i autonomiju Dalmacije
Nikola Tommaseo
Antun Bajamonti
Dalmatinski
sabor
↓
Hrvatski
jezik
7. Istra
Pravi preporod počinje tek u drugoj polovici XIX.st. – čitaonice i knjige
na hrvatskom jeziku
U istarskom saboru glavni jezik je talijanski
Juraj Dobrila – preporoditelj