Razdoblje novog apsolutizma (1851. – 1860.) označuje ukidanje ustava i jačanje monarhije pod Bachovim vodstvom, uz germanizaciju i upravu na njemačkom jeziku. Tijekom ovog razdoblja, Hrvatska je doživjela razne političke i ekonomske promjene, ali je i došlo do otpora naroda prema apsolutizmu. Slom novog apsolutizma 1860. godine doveo je do listopadske diplome koja je uvela nove zakone i povećala prava građana.