1. U I N S P E K C I J S K O M N A D Z O R U
Ujednačavanje prakse
2. Trenutno stanje
Praksa u inspekcijskom nadzoru je u velikoj meri
neujednačena i u mnogome se razlikuje od
inspektora do inspektora i od inspekcije do
inspekcije kao i od nadziranog subjekta do
nadziranog subjekta.
Ujednačavanje prakse ima za CILJ -Postići da se
inspekcije i inspektori prema svim nadziranim
subjektima ponašaju podjednako u sličnim
situacijama.
3. Zbog čega je praksa neujednačena?
Pritisci na inspektore - direktni uticaj na
postupanje inspektora.
Nesamostalnost u radu inspektora.
Nedovoljna stručnost.
Nejasno definisan cilj inspekcijskog nadzora.
Različito tumačenje zakona.
Slaba komunikacija između inspektora .
4. Pritisci na inspektore
Pritiske na inspektore vrše predpostavljeni na svim
hijerahiskim nivoima i ostali uticajni ljudi kako bi
ostvarili svoje lične želje i interese, a na
raspolaganju im je široki spektar instrumenata da
to i ostvare.
Od količine i intenziteta ovih pritisaka zavisi i
ujednačenost prakse ako su veći praksa je
neujednačenija i obrnuto, jer lični interesi
pritiskivača direktno utiču na način rada
inspektora.
5. Nesamostalnost u radu inspektora
Lični razlozi- inspektor je nesiguran u svoj rad pa stalno
traži da predpostavljeni odlučuju umesto njega te svaka
promena predpostavljenog direktno utiče na promenu
prakse. na taj način Inspektor postiže lažnu sigurnost,
smatrajućii da je time izbegao ličnu odgovornost koja mu je
propisana zakonom.
Pritisci na inspektora i lična sposobnost inspektora da se
odupre pritiscima direktno utiče na samostalnost i na
ujednačenost prakse, ako je inspektor sposobniji da se
odupre pritiscima i praksa je ujednačenija i obrnuto.
Što je inspektor ili inspekcija nesamostalnija u svom radu to
su neujednačenost prakse u vršenju kontrole primene
zakona veće jer postupanje zavisi od želja i interesa vršilaca
pritiska ili pomagača u radu a ne od zakona ovlašćenja i
savesti inspektora.
6. Nedovoljna stručnost
Inspektori retko, neredovno i samo u slučajevima
kada je to obavezno pohađaju obuke. Nekada i po
više godina nema obuka za inspektore
Redovno pohađanje obuka jednom ili dva puta
godišnje bi u mnogome doprinelo poboljšanju stanja
(ove bi obuke morale biti obavezne za sve inspektore
jer je situacija već mnogo godina ista pa se loša
praksa ustalila)
Veća stručnost dovodi do ujednačenije prakse.
7. Nejasno definisan cilj inspekcijskog
nadzora
Culj inspekcijskog nadzora svakog inspektora bi po
zakonu trebalo da bude da se nadzirani subjekat
natera da svoje ponašanje i postupanje uskladi sa
zakonom uz primenu što je moguće manje prinude.
Međutim inspektori iz raznoraznih razloga
postavqaju ped sebe druge ciljeve naprimer cilj je
kažnjavanje subjekta jer se samo to vrednuje, a
preventivna postupanja se ne računaju ili je cilj da
se ispune želje predpostavqenog ili drugog
uticajnog čoveka itd.Sve to dovodi do
neujednačavanja prakse jer da bi se ostvarili
različiti ciljevi i postupanje je bitno različito.
8. Različito tumačenje zakona
Zakoni su nedovoljno jasni i dovode inspektore u
nedoumicu.
Nedovoljna stručnost (nepoznavanje zakona i
zakonskih procedura neažurnost usko stručno znanje
itd.)
Inspektor je nesamostalan (zakone tumače oni koji
direktno utiču na rad inspektora...).
Nedostatak iskustva u radu
Slaba komunikacija između inspektora
9. Slaba komunikacija između samih
inspektora
Komunikacija se odvija samo službeno odnosno
formalno.
Neformalna komunikacija koja bi podrazumevala
razmenu iskustava i znanja je na zanemarljivom
nivou i svodi se samo na pojedinačne lične
kontakte.
Ako je neformalna komunikacija između
inspektora intenzivnija, praksa je ujednačenija i
obrnuto
10. Na kraju
Pored zakona koji su propisali ujednačavanje prakse u
inspekcijskom nadzoru potrebno je i sistemski
delovati na druge faktore koji su navedeni u ovoj
prezentaciji jer se samo tako može ostvariti
ujednačavanja prakse u inspekcijskom nadzoru
Promena samih zakona je samo preduslov ali ne i
garancija da će u praksi doći do ujednačavanja rada
inspektora i inspekcija.
11. K R A J
Hvala na pažnji
Februar 2018. godine
Aleksandar Karapandža