1. LEONOVA PJESMA
Ne sluti ovaj svijet o svojim malim dječacima
ni izbliza, ni izdaleka, kolika je u njima
potreba za ljubav, za srećom svojih roditelja.
I eto nas usred začaranog kruga,
životnih pitanja o sedam važnih godina
da se otkupi sloboda i stvori malen raj,
jednostavna sreća s umrljanim tanjurićima
i čašom kupinova soka na svakom uglu stola.
Eto nas usred pogodbi sa sudbinom,
prevažnih odluka i prejasnih namjera,
puta preko oceana, tamo i natrag,
znamenja voljenja, stotinu sjajnih
rođendanskih darova, brdašca igračaka,
jumbo-plišanaca, minijaturnih vojnika,
poljubaca, zagrljaja, čestitaka.
„Hvala Ti Bože, što imamo svega!
Zdravlja, sreće i blagoslova.“
A opet, kao da nešto nedostaje
i nekog dragog nema i ima ga kao da je ovdje,
i opet nema. „Tata je u Irskoj i voli te najviše na svijetu!“
Što je dječaku Irska? Što je nama Irska?
Što su srcu Irske, Njemačke, Engleske,
zemlje lordova, fordova i fjordova,
„Amerike ovog svijeta i zlato što sja“?
Što ne zna dječja duša zna pjesma prstića i kretnja dlanova.
Glas koji se utaji i plam što se ublaži, na sami treći rođendan.
Sreća je ondje gdje su san i zagrljaj.
Vlado Karagić