Kratki pregled filozoske antropologije

1. FILOZOFSKA ANTROPOLOGIJA

2. ŠTO JE ČOVJEK?
Materijalni objekt
filozofske
antropologije je:
ČOVJEK
Formalni objekt je:
čovjek po svojoj biti,
ČOVJEK KAO TAKAV, kao
cjelina

3. Metoda: AGERE SEGUITUR ESSERE
PRINCIP SPECIFIČNO LJUDSKOG DJELOVANJA JE: DUŠA
EPISTEMOLOŠKI STATUS:
Filozofska antropologija je dio
specijalne metafizike
koja se bavi proučavanjem
čovjeka ukoliko je čovjek.

5. Bochenski
poglavlje: čovjek
5 čovjekovih vlastitosti kojima se
razlikuje od životinje:
1. Tehnika i alat
2. Tradicija
3. Napredak
4. Sposobnost apstrakcije
5. Religija

6. RAZLIČITI POGLEDI
NA ODNOS DUHA I TIJELA
hilemorfizam
Strogi
platonizam
Strogi
materijalizam
Umjereni
materijalizam
Čovjek teži prema beskonačnosti, a
duboko je svjestan svoje
ograničenosti i stalno se zaplide o
nju.
Bochenski donosi 3 rješenja koja su
se pojavljivala u povijesti filozofije:
1. Potreba za beskonačnošdu
poistovjedena sa društvom
2. Čovjek je beskorisna strast
3. Mora postojati rješenje – traži se
kroz promatranje duhovnog
samorazvoja čovjeka

7. ČOVJEK JE PITALAC
Pitanje je početak metafizike.
Mogu pitati samo ako o nečemu nešto ne
znam, ali moram ipak nešto znati = DOCTA
IGNORANTIA.
Mi posjedujemo neograničeni horizont koji
stalno pobuđuje nova pitanja i u kojem
postoje nama nepoznata znanja i nama su
dostupna; no ta znanja treba tematizirati.
Emerich Coreth(hegelijanac):

8. GRČKA MISAO KRŠDANSKA MISAO
ČOVJEK U
NOVOVJEKOVNOJ
MISLI
Obrat prema čovjeku kao subjektu
POSTMODERNA?
ANTROPOLOŠKA
SLIKA ČOVJEKA
KROZ POVIJEST
Kozmocentrična
perspektiva; Platon
dualizam; Aristotel
hilemorfizam
Augustin slijedi Platona,
Toma Aristotela

9. DESCARTES
obnavlja dualizam tijela i duše (res extensa i res cogitans).
KANT postavlja 4 pitanja:
1) Što mogu znati (područje metafizike)?
2) Što trebam činiti (područje morala)?
3) Čemu se smijem nadati (područje religije)?
4) Što je čovjek (područje antropologije)?
RACIONALIZAM dovodi do krajnosti res cogitans
EMPIRIZAM dovodi do krajnosti res extensa
IDEALIZAM – vrhunac kod HEGELA
MATERIJALIZAM (prosvjetiteljstvo – francuski enciklopedisti; sve
je materija, samo empirijski dokazivo se priznaje)
EVOLUCIONIZAM se razvija u ambijentu materijalizma 19. st.
DIJALEKTIČKI MATERIJALIZAM
- Znanstveno potječe od Darwina a filozofski od Hegela
- RazlIka od Hegela je u tome da sve nastaje dijalektikom materije
a ne duha; materija se postupno razvija u više oblike materije;
svijest je sofisticirani oblik materije
- Historijski materijalizam nadovezuje se na dijalektički m. i
nastoji objasniti povijesni razvoj materije (dakle života i društva)
EGZISTENCIJALIZAN I PERSONALIZAM
Preteča PASCAL (Misli), uvodi intuiciju kao sastavni dio spoznaje
KIERKEGGARD: u središte stavlja pojedinačnu egzistenciju svakog
čovjeka ponaosob
HEIDEGGER: najznačajniji predstavnik: tubitak
JASPERS: granične situacije
MARCEL: kršdanski egzistencijalizam
BUBER: personalizam

10. ŽIVOTINJSKO
PONAŠANJE
• Vezano za okolicu;
uvjetovano njome,
visoko prilagođeno
njoj i samo njoj,
vezano za nju
NAGONOM
• životinje imaju
stanovitu praktičnu
inteligenciju
LJUDSKO PONAŠANJE
• Slobodno od okolice; otvoreno za svijet, za puninu bitka; neprilagođeno
ničem do kraja, čak slabo; čovjek je nedovršen, od njega se zahtijeva napor i
stremljenje ka nečem višem
• Ovo stanje CORETH naziva temeljnom slobodom: nenavezanost na okolicu,
odmak, uzdignutost nad neposredan instinktivni svijet
• SELBSTVOLZUG: samoostvarenje, samosvijest; čovjek je upuden na samog
sebe, na pojedinačni, jedinstveni i neponovljivi JA.
To JA i svijest o njemu temelj je svakog čovjekova djelovanja
Popratna samosvijest: shvadanje vanjskog kao realno drugačijeg od nas (znam da
ja NISAM to)
Refleksna samosvijest:
znam da znam
SVIJET I OKOLICA

11. • Teorija apstrakcije:
stvar je konkretna i
pojedinačna, a pojam
je opdenit i apstraktan
POJAM
• Sud ima formu: S jest P.
• Predstavlja povezanost
pojmova
• Bit suda jest u tvrdnji,
time sud podiže
zahtjev za istinitošdu
• odnosi se na SVE
SUD • Na temelju sudova
izvodimo zaključak (koji
je zapravo novi sud).
ZAKLJUČAK
PLUS uvid u temeljne principe:

12. IZVANJSKA i
UNUTARBHAOSJETILA
prikupljaju podatke
Svi podaci dolaze u
ZAJEDNIČKO OSJETLIO
(osjetna svijest:
objedinjuje opažaje
vanjskih osjetila u 3D)
INTELECTUS
POSSIBILIS
(spoznaje bit stvari)
BILJKA!
APSTRAKTNI
POJAM
FANTAZIJA
+ VIS ESTIMATIVA
MOD PREDOČAVANJA (FANTAZIJA): SLIKA KOJU
STVORI JOŠ UVIJEK JE VEZANA ZA KONKRETAN I
POJEDINAČNI PREDMET KOJI IMA ISPRED SEBE;
TEK DJELOVANJEM INTELECTUS AGENSA TA
SLIKA ODVAJA SE OD MATERIJALNOG.
DODAJE DIMENZIIJU  VREMENA
MOŽE POSADAŠNJITI OSJETNE OBJEKTE I AKO
NISU TRENUTNO PRISUTNI
IMA REPPRODUKTIVNU MOD KAO I
PRODUKTIVNU SPOSOBNOST (POVEZIVANJE
POJMOVA U PREDMETE KOJE NE POSTOJE:
ZLATNO BRDO
SREDIŠTE OVE MODI JE NA POVRŠINI MOZGA
SUDJELUJE U STVARANJU DUHOVNIH POJMOVA;
OD NAJVEDEG JE ZNAČAJA ZA UMJETNOST I
SVAKO DUHOVNO STVARANJE

13. VOLJA I SLOBODA
Čovjek je čovjek po RAZUMU i po VOLJI
ZNANJE i HTIJENJE dva su načina čovjekova ostvarivanja
Toma Akvinski daje prednost razumu nad voljom.
No ipak je volja nad razumom. Naime, voljom se
usmjeravamo i prema stvarnostima koja nadilaze
čovjeka, tako da je čin volje savršeniji od čina
razuma:

14. Razumska težnja je slobodna.
Da li smo i u htijenju i djelovanju slobodni?
Postoje filozofski pravci
koji poriču čovjekovu
slobodu tvrdedi da je
čovjek determiniran
MATERIJALIZAM
Sve podliježe kauzalnoj
determinaciji
IDEALIZAM
Čitava stvarnost je proces
nastanka duha, čovjek je
moment nužnosti procesa,
čitava povijest je određena
nužnošdu
SUPROTNO tvrdi
EGZISTENCIJALIZAM
SARTRE zastupa apsolutni
indeterminizam
NIETZSCHE
Čovjek je uvjetovano, realno biće, njegova sloboda je uvjetovana. Naša sloboda je vezana sloboda, našem
slobodnom odlučivanju zadane su vrijednosti i norme.
Sloboda ne znači samovolju već samoostvarenje u službi dobra. Dobro je ono za čim se teži (appetibile).
U području nižih vrijednosti (praktične i korisne) mi težimo da dohvatimo vrijednosti, da ih zgrabimo. U
području viših vrijednosti naprotiv im se otvaramo i dopuštamo da nas prožmu i ponesu.

15. DOKAZI ZA
SLOBODU
DOKAZ IZ ISKUSTVA
(svjesni smo da smo
slobodni)
DOKAZ IZ CJELOKUPNOG
UVJERENJA LJUDSKOG
RODA
(pohvale i ukori su
sveprisutni)
METAFIZIČKI DOKAZ
(svako bide po naravi teži
prema dobru,
apsolutnom dobru)
ZAPREKE
SLOBODNOJ
VOLJI
NEZNANJE
POŽUDA I STRAH
SKLONOSTI, LJUBAV,
OČAJ
STRASTI

16. DOKAZI ZA BESMRTNOST DUŠE
ONTOLOŠKI DOKAZ
CONFIRMATIVUM
MORALNI DOKAZ
TELEOLOŠKI DOKAZ
(naša narav teži prema
blaženstvu koje jednom
negdje mora biti mogude)

17. I. TEORIJA
• PANTEISTIČKO OBJAŠNJENJE
(emanacija)
• SEMIPANTEIZAM
• LJUDSKA DUŠA JE NAJVIŠI STUPANJ
BOGA I POSTAJE BOGOM (Fichte,
Schelling, Hegel)
II. TEORIJA
• GENERACIONIZAM (ljudska duša
ima zahvaliti svoje postojanje
roditeljima koji su je proizveli po
začedu)
III. TEORIJA
• KREACIONIZAM
TEORIJE O NASTANKU LJUDSKE DUŠE
TRENUTAK STVARANJA LJUDSKE DUŠE
PREEGZISTENCIJALIZAM
Pitagora, Platon
KRŠDANSKO MIŠLJENJE
duša nastaje u trenutku ujedinjenja sa svojim tijelom
STARI SKOLASTICI
prvih 40 (80) dana embrij ima vegetativnu dušu, a
nakon tog perioda, kad je ljudski organizam
dovoljno formiran, biva stvorena ljudska duša
DANAS
Ljudska duša stvara se odmah nakon spajanja
spolnih stanica

18. Konstitutivni princip tijela.
Ona je princip koji se ne može iskusiti ali se mora
pretpostaviti kao realni uvjet iskustva.
Ona materiju čini jednim ljudskim tijelom.
Ona je princip identiteta svijesti svjesnog duhovnog života
(osjetno samoposjedovanje i raspolaganje samim sobom).
Duša je ONTOLOŠKI PRINCIP koji na duhovan način
utemeljuje cjelinu duhovnog života.
DUHOVNA
DUŠA
TRANSCENDENTNI PRINCIP koji uvjetuje jedinstvo svijesti
iz kojeg proizlaze temeljni čini (ljubav) i to kao moji čini.
JA

19. INDIVIDUUM:
individuum in se
et
divisum ab omni alio
ČOVJEK KAO OSOBA
Pojam osobe pojavljuje se s kršdanstvom, u 4/5 stoljedu,
u trinitarnim raspravama.
Boetije: Osoba je individualna supstancija duhovne naravi.