Sidrom sagorijevanja na poslu ili burnout sindrom u Hrvatskoj je slabo istražen pojam stoga je cilj rada bio istražiti sagorijevanje kod mladih zaposlenika u Hrvatskoj. Hrvatska prati trend zapadnih zemalja, gdje posao postaje prioritet u životu pojedinca i gdje se zanemaruje izloženost stresu i naporima. Maslach sagorijevanje na poslu odvaja u tri dimenzije: emocionalna iscrpljenost, depersonalizacija i smanjeno osobno ispunjenje. Individualne karakteristika kao i okruženje organizacije utječu na zaposlenika što rezultira negativnim posljedicama na zdravlje i učinkovitost na poslu. U primarno istraživanje su uključeni mladi zaposlenici u dobi između 20-30 godina starosti (N=103) jer se upravo ta demografska varijabla kroz nekoliko studija pokazala rizičnom. Analiza donosi odnos između socio-demografskih varijabli (spol, stručne sprema, godine radnoga staža) i razine sagorijevanja kod mladih zaposlenika u Republici Hrvatskoj.

1. SINDROM SAGORIJEVANJA KOD MLADIH ZAPOSLENIKA U HRVATSKOJ1
Mirna Koričan, MBA, mag. psih.
Koraljka Spremić, bacc. oec.
SAŽETAK
Sidrom sagorijevanja na poslu ili burnout sindrom u Hrvatskoj je slabo istražen pojam
stoga je cilj rada bio istražiti sagorijevanje kod mladih zaposlenika u Hrvatskoj.
Hrvatska prati trend zapadnih zemalja, gdje posao postaje prioritet u životu
pojedinca i gdje se zanemaruje izloženost stresu i naporima. Maslach sagorijevanje
na poslu odvaja u tri dimenzije: emocionalna iscrpljenost, depersonalizacija i
smanjeno osobno ispunjenje. Individualne karakteristika kao i okruženje organizacije
utječu na zaposlenika što rezultira negativnim posljedicama na zdravlje i učinkovitost
na poslu.
U primarno istraživanje su uključeni mladi zaposlenici u dobi između 20-30 godina
starosti (N=103) jer se upravo ta demografska varijabla kroz nekoliko studija
pokazala rizičnom. Analiza donosi odnos između socio-demografskih varijabli (spol,
stručne sprema, godine radnoga staža) i razine sagorijevanja kod mladih zaposlenika
u Republici Hrvatskoj.
UVOD
Sindrom sagorijevanja je prisutan u svim kulturama svijeta. Glagol „to burn out“
znači „ne uspjeti, biti iscrpljen zbog nedostatka energije, snage i volje“, a koristio ga
je i Shakespeare krajem šesnaestog stoljeća u svojim sonetima u djelu „Strastveni
hodočasnik“ (engl. The Passionate Pilgrim). Tada je Shakespeare „sagorijevao“ od
ljubavi, a danas se isti termin koristi kada se opisuje osjećaj na poslu. Nekad
poistovjećen s ljubavi, danas s poslom - isti simptomi opisani kao „neprestani nemir“,
„emocionalna iscrpljenost“ i „gubitak volje i energije“ nazvani su burnout
sindromom. Postoje dvojbe kada je i tko prvi koncept burnout-a iznio javnosti, no
većina tu zaslugu prepisuje dvojici američkih znanstvenika, Herbertu Freudenbergu i
Christini Maslach, koji su intenzivnije počeli spominjati taj fenomen početkom 1970-
ih.
Prema Maslach (2001), izgaranje se proučavalo kao odgovor na stres na poslu u
kojem emocionalna iscrpljenost, depersonalizacija i smanjeno osobno ispunjenje
proizlazi iz različitih radnih zahtjeva. Emocionalna iscrpljenost podrazumijeva
osjećaje emocionalno prenategnutog i iscrpljujućeg načina rada. Depersonalizacija se
odnosi na cinizam i negativni odnos prema klijentima, dok se negativni odnos prema
radu definira kao nedostatak osobnog ispunjenja.
No, da li je moguće da osim radnih zahtjeva i radnog okruženja na burnout sindorm
utječu i neki drugi, individualni faktori? Stav prema poslu, demografska obilježja i
obilježja karaktera prema nekih studijama također mogu utjecati na razinu
sagorijevanja.
Posebno interesantni individualni faktori su demografske varijable. Od proučavanih
demografskih varijabli dob je ona koja se najdosljednije odnosi na izgaranje. Kod
mlađih zaposlenika razina sagorijevanja je znatno veća nego kod zaposlenika koji
1
Kratki prikaz šireg istraživačkog rada napravljen je na temelju završnog rada studentice Koraljke Spremić
pripremljenog 2012. godine na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa
1

2. prelaze 30 i 40 godina starosti. Također, godine su usko povezane s radnim
iskustvom, te izgleda kako su mladi na početku karijere pod većim rizikom
sagorijevanja.
Demografska varijabla spola nije jak uzročnik sagorijevanja (unatoč nekim
argumentima da je izgaranje češće u žena). Jedan mala razlika je da muškarci imaju
veću razinu cinizma. Isto tako, postoji pretpostavka da žene postižu veće razine
iscrpljenosti. Ovi rezultati su povezani s rodnim stereotipima, stoga nisu potpuno
dosljedni.
S obzirom na bračni status, oni koji su oženjen (posebno muškarci) skloniji su
izgaranju u usporedbi s onima koji nisu u braku. Razvedeni pojedinci su, također,
skloniji izgaranju.
Osobe s višim stupnjem obrazovanja pate od veće razine sagorijevanja od manje
obrazovanih. Maslach nije mogla protumačiti ovaj nalaz s obzirom da može biti
koreliran s drugim varijablama, poput zanimanja i pozicije na poslu (statusa). Moguće
je da ljudi s visokom stručnom spremom imaju poslove s većom odgovornosti, te su
stoga izloženiji stresu. Isto tako, može biti da visoko obrazovani ljudi imaju veća
očekivanja, te su stoga frustriraniji, ukoliko se ta očekivanja ne ostvare.
METODOLOGIJA
CILJ
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi koji demografski faktori mogu utjecati na sindrom
sagorijevanja kod mlađih zaposlenika. Istraživanje uspoređuje demografske varijable
s razinom sagorijevanja.
Iz cilja istaživanja slijede tri hipoteze:
Hipoteza I: Mladi zaposlenici u Hrvatskoj u dobi od 20-30 godina starosti
potencijalni su kandidati sagorijevanja na poslu;
Hipoteza II: Mladi zaposlenici ženskoga roda izloženiji su izgaranju od
muškaraca;
Hipoteza III: Mladi zaposlenici u Hrvatskoj sa završenom visokom
stručnom spremom izloženiji su stresu, a time i izgaranju.
UZORAK
Primarno istraživanje je provedeno pomoću online ankete. Uzorak je bio prigodan te
je bio usmjeren na mlade zaposlenike u Hrvatskoj različite stručne spreme, dobi,
spola i radnoga staža. Osim elektroničkim putem, upitnik su ispunjavali i djelatnici
manjih obrta na području Zagreba kojima je anketa bila uručena osobno.
Konačni uzorak činilo je 103 ispitanika od kojih 47 pripadnika muškog spola (45,63%)
i 56 pripadnika ženskog spola (54,36%). Prosjek godina ispitanika je 26,5 godina. U
uzorak od 20-26 godina ulazi ukupan broj od 48 ispitanika (46,60%), dok u se u
uzorku od 26-30 godina nalazi 55 ispitanika (53,39%). Od 103 ispitanika njih 25 ima
završenu srednju stručnu spremu (24,27%), 27 ispitanika višu stručnu spremu
(26,21%), a čak 51 ispitanika spada u kategoriju visoko obrazovanih (49,51%). Godinu
dana radnoga staža ima 16 ispitanika (15,53%), od 1-5 godina radnoga staža ima 63
ispitanika (61,16%), a od 5-10 godina ima 24 ispitanika (23,3%).
INSTRUMENTI
Instrument korišten u istraživanju sagorijevanja kod mladih zaposlenika u Hrvatskoj
je opći upitnik sastavljen u dvije cjeline. Prva cjelina je sastavljena kao upitnik
samoprocjene pomoću pitanja R. Markovića i Z. Dragojević (2009) objavljenih u
2

3. njihovom članku „Burnout sindrom“. Od 12 inicijalno postavljenih pitanja izbačene su
3 čestice s najmanjim brojem korelacije s ostalim česticama i najmanjim saturacijama
na faktorima. Signifikantnost ostalih 9 čestica je relevantna, te su one kategorizirane
u dvije faktorske podskale:
a) psihička manifestacija,
b) ponašajna manifestacija.
Prva podskala se odnosi na osobna razmišljanja, stav i osjećaj ispitanika, te je stoga
nazvana psihička manifestacija. Druga podskala, ponašajna manifestacija, mjeri
vidljive bihevioralne promjene.
U drugoj cjelini sindrom sagorijevanja je mjeren Copenhagen Burnout Inventory (CBI)
mjerom rađenom za „PUMA“ istraživanje kojeg je originalno provela M. Borritz.
Pitanja su postavljena na Likertovu skalu koja se kreće brojkama od 1-5 gdje je 1-
nikad/gotovo nikad, 2-rijetko, 3-ponekad, 4-često i 5-uvijek. 13 čestica visoke
korelacije podijeljene su u 2 faktorske podsklale:
a) osobno sagorijevanje (CBI personal),
b) sagorijevanje povezano s poslom (CBI Work).
Prva podskala obuhvaća osobno sagorijevanje tj. stanje duže psihičke i fizičke
iscrpljenosti. Druga podskala se odnosi na sagorijevanje na poslu. Sagorijevanje na
poslu stanje je duže psihičke i fizičke iscrpljenosti koja je usko povezana s poslom
ispitanika.
REZULTATI I RASPRAVA
Hipoteza I
Hipoteza I pretpostavlja da su mladi zaposlenici u Hrvatskoj u dobi od 20-30 godina
starosti potencijalni kandidati sagorijevanja na poslu. U upitniku samoprocjene kao i
u CBI upitniku nema statistički značajne korelacije između sagorijevanja i dobi.
Međutim, vidljivo je da je u upitniku samoprocjene u obje faktorske poskale
(psihičkoj i ponašajnoj manifestaciji) prosjek kod zaposlenika u dobi između 20-26
nešto istaknutiji, a standardna devijacija manja (M= 1.64, SD= 0.31 i M= 1.64, SD=
0.27). Kod zaposlenika u dobi između 26-30 godina starosti prosjek je nešto manji, a
standardna devijacija veća (M= 1.59, SD= 0.38 i M= 1.59, SD=0.31). Analiza varijance
ne ukazuje na značajne razlike (Tablica 1).
Tablica 1. ANOVA analiza s obzirom na dob
3
N Mean
Std.
Deviation
F Sig.
Psihička manifestacija
do 26 god 48 1,64 0,313 0,425 0,516
od 26 do 30 god 55 1,59 0,380
Total 103 1,61 0,349
Ponašajna manifestacija
do 26 god 48 1,60 0,273 0,050 0,821
od 26 do 30 god 55 1,59 0,312
Total 103 1,60 0,293
CBI work
do 26 god 48 2,89 0,822 0,046 0,831
od 26 do 30 god 55 2,86 0,844
Total 103 2,87 0,830
CBI personal
do 26 god 48 2,84 0,697 0,773 0,381
od 26 do 30 god 55 2,96 0,696
Total 103 2,90 0,695

4. U Tablici 2 primjećujemo kako zaposlenici u dobi između 20-26 češće sagorijevanje
povezuju s poslom i samoprocjenom, te sukladno hipotezi, više pate od
sagorijevanja. Vjerojatnost ovih rezultata može se povezati s iskustvom i godinama
radnog staža. Naime, sagorijevanje kao uzrok stresa kod tih zaposlenika može biti
uzrokovano „nepoznatim” i „neznanjem” kod prvog zaposlenja kao i iskustvom u
kontroliranju stresa. CBI upitnik govori kako zaposlenici u dobi između 26-30 godina
češće sagorijevanje povezuju s osobnim karakteristikama. Moguće je da ti
zaposlenici, premda su naučeni i bolji u kontroli stresa s poslom, sagorijevanje
povezuju s osobnim problemima koji se povaljuju u toj dobi, poput braka, osobne
sigurnosti, djece i sl.
Hipoteza II
Hipoteza II glasila je: „Mladi zaposlenici ženskoga roda izloženiji su izgaranju od
muškaraca”. Rezultati pokazuju da niti u ovom slučaju nema značajne korelacije
između varijable spola i stupnja sagorijevanja.
Može se primijetiti kako je u sve četiri faktorske podskale oba upitnika prosjek
sagorijevanja kod ženskoga spola istaknutiji. Najizraženija je razlika u osobnoj
podskali CBI upitnika gdje je ženski prosjek sagorijevanja najveći (M=2.95, SD=0.71).
Analiza varijance ipak pokazuje neznačajnost razlika i hipoteza se odbacuje (Tablica
2).
Time je potvrđena Maslach-ina pretpostavka iz teorijskog dijela koja kaže kako
varijabla spola nema većih utjecaja na razinu sagorijevanja usprkos nekim studijama.
Ipak, ovo bi se područje trebalo detaljnije istražiti s obzirom da su rezultati oba
upitnika pokazali veći prosjek sagorijevanja u žena.
Tablica 2. ANOVA analiza s obzirom na spol
Hipoteza III
Hipoteza III pretpostavlja da su mladi zaposlenici u Hrvatskoj sa završenom
visokom stručnom spremom izloženiji stresu, a time i izgaranju. Analiza dobivenih
podataka ne pokazuju signifikantnu korelaciju između stručne spreme i razine
4

5. sagorijevanja.
Iz analize može se uočiti kako iz podskale psihičke manifestacije zaposlenici sa
SSS i VŠS imaju manji rezultat izloženosti sagorijevanju (M=1.53, SD=0.38 i M=1.53,
SD=0.31). Slični su rezultati ostvareni u podskali ponašajne manifestacije (M=1.55,
SD=0.32 i M=1.45, SD=0.29). Podaci su naznačeni u Tablici 3.
Tablica 3. ANOVA analiza s obzirom na obrazovanje
Najzanimljiviji rezultati su upravo oni dobiveni ovom hipotezom. Premda je u drugim
studijama nedvojbeno da su zaposlenici s većom stručnom spremom izloženiji
sagorijevanju, ovim se ispitivanjem pokazalo upravo suprotno.
Rezultati govore da upravo oni s VSS-om sagorijevanje najmanje povezuju s poslom
(CBIwork), dok je kod onih sa SSS prosjek sagorijevanja poveznog s poslom najveći.
Ipak, u upitniku samoprocjene izloženost sagorijevanju zaposlenika s VSS je
istaknutija. Interpretacija ovih rezultata može ići u nekoliko smjerova. U Hrvatskoj
postoji velika razlika u plaćama između SSS i VSS, a upravo plaće mogu biti veliki
motivator, te daju veću sigurnost i mogućnosti da se ublaži stres. Pretpostavka je da
visoke poslovne pozicije donose veću odgovornost i više posla, no moguće je,
također, da osobna satisfakcija umanji opterećenost i umor. Također ljudi sa VSS
kroz školovanje uče organizirati vrijeme i stres, što kasnije primjenjuju u poslu.
Manjak posla u državi također može biti jedno od objašnjenja. Zaposlenici s
„pristojnim“ plaćama i sa sigurnim radnim mjestom osjećaju veću zahvalnost i
privrženost poslu. Veći prosjek sagorijevanja u podskalama psihičke i ponašajne
manifestacije može se obrazložiti time što zaposlenici s VSS premda uočavaju
simptome znaju ih kontrolirati, te ih ne prepisuju poslu ili vanjskim faktorima.
ZAKLJUČAK
Nakon analiza različitih studija, te provedenog primarnog istraživanja ovaj rad je
uokvirio ideju o burnout sindromu na području Hrvatske. Većina istraživanja
provedenih pri ispitivanju sindroma sagorijevanja osnovu je kreirala prema definiciji
5
N Mean Std.
Deviation
F Sig.
Psihička manifestacija
SSS 25 1,5300 0,38406 3,069 0,050
VŠS 27 1,5370 0,31549
VSS 51 1,7010 0,33548
Total 103 1,6165 0,34975
Ponašajna
manifestacija
SSS 25 1,5520 0,32290 7,963 0,001
VŠS 27 1,4519 0,29138
VSS 51 1,7046 0,23972
Total 103 1,6013 0,29357
CBI work
SSS 25 3,0000 0,92045
VŠS 27 3,1543 0,74238 3,533 0,033
VSS 51 2,6699 0,78775
Total 103 2,8770 0,83037
CBI personal
SSS 25 2,8743 0,84749
VŠS 27 3,0423 0,64962 0,664 0,517
VSS 51 2,8571 0,64079
Total 103 2,9098 0,69584

6. Christine Maslach koja je sindrom okarakterizirala trima pojavama - emocionalnom
iscrpljenošću, depersonalizacijom i nedostatkom osobnog ispunjenja. Analiza
literature i istraživanja pokazuje da individualne karakteristike demografskih varijabli
još uvijek nisu značajno istraženo područje sagorijevanja. Stoga se ovaj rad temelji na
usporedbi demografskih varijabli s razinom sagorijevanja u četiri faktorske podskale
(psihička manifestacija, ponašajna manifestacija, sagorijevanje povezano s poslom i
osobno sagorijevanje).
Niti jedna od ispitivanih varijabli (spol, radni staž, dob, stručna sprema) nije značajno
povezana sa sagorijevanjem kada se proučavaju korelacijske analize. Ipak, male
razlike postoje. Dob ispitanika usko je povezana s radnim stažom. Također, vidi se
jača prisutnost sagorijevanja u osoba ženskoga spola, iako nije značajna. Stručna
sprema također utječe na sagorijevanje, no drugačije nego li je pretpostavljeno.
Ograničenja ovoga istraživanja su relativno mali uzorak ispitanika, te veći dio
ispitanika sa završenom visokom stručnom spremom. Upitnik je također, putem
elektroničke pošte poslan na adrese poznanika, te stoga rezultati nisu
reprezentativni za zaključivanje na čitavom nivou Hrvatske, ali su indikativni.
Kako bi se spriječio porast ovoga sindroma potrebno je da HR odjeli unutar tvrtka
promoviraju zdrav način života, razgovore s nadređenim i prezentacije o organizaciji
vremena i kontroli stresa. Također, kako bi se smanjilo nezadovoljstvo kod skupine
mladih sa završenom SSS, potrebno je detaljnije ispitati koji je glavni razlog dobivenih
rezultata. U raspravi navedeno je nekoliko mogućih objašnjenja. Posebna pažnja bi
se trebala posvetiti zaposlenicima od 0-1 godina radnoga staža i onima najmlađima.
Vidljivo je kako «prvi posao» uzrokuje puno više stresa, nesigurnosti, a time i
sagorijevanja, nego kod starijih kolega. HR odjeli bi stoga te zaposlenike trebali
pažljivo uvoditi u posao, te biti potpuno transparentni o sigurnosti njihova posla.
Sindrom sagorijevanja se može okarakterizira različitim varijablama, od okruženja,
situacije do individualnih karakteristika pojedinca. Teško je točno reći što kod jedne
osobe uzrokuje sagorijevanje, te da li mjere prevencije uistinu svima mogu pomoći.
Ovaj je fenomen otišao tako daleko da se gleda i kao medicinska pojava, no
zasigurno ne bi trebao biti isprika za nedolazak na posao. Ipak, važno je za tvrtku da
ga ima u vidu, da drži konce u svojim rukama, te da poboljša poslovanje. Pojedinac, s
druge strane, kontrolom sagorijevanja može uvelike utjecati na vlastitu sreću i
blagostanje. Sindrom sagorijevanja stoga ne smije ostati zanemaren.
LITERATURA
1) Borritz Marianne. Burnout in human service work- causes and consequences. Results
if 3-years of follow-up of the PUMA study among human service workers in
Denmark.National Institute of Occupational Health.2006.
2) Marković Rajka., Dragojević. Zvijezdana. „Burnout” sindrom. Rif. 2009.
3) Maslach Christina, Schaufeli Wilmar B.,Leiter Michael P. Job Burnout; Annu. Rev.
Psychol. 2001.
4) Schaufeli Wilmar B., Leiter Michael P. Maslach Christina, Burnout: 35 years of
research and practice; Career Development International, Vol. 14 No.3, 2009.
6

7. Christine Maslach koja je sindrom okarakterizirala trima pojavama - emocionalnom
iscrpljenošću, depersonalizacijom i nedostatkom osobnog ispunjenja. Analiza
literature i istraživanja pokazuje da individualne karakteristike demografskih varijabli
još uvijek nisu značajno istraženo područje sagorijevanja. Stoga se ovaj rad temelji na
usporedbi demografskih varijabli s razinom sagorijevanja u četiri faktorske podskale
(psihička manifestacija, ponašajna manifestacija, sagorijevanje povezano s poslom i
osobno sagorijevanje).
Niti jedna od ispitivanih varijabli (spol, radni staž, dob, stručna sprema) nije značajno
povezana sa sagorijevanjem kada se proučavaju korelacijske analize. Ipak, male
razlike postoje. Dob ispitanika usko je povezana s radnim stažom. Također, vidi se
jača prisutnost sagorijevanja u osoba ženskoga spola, iako nije značajna. Stručna
sprema također utječe na sagorijevanje, no drugačije nego li je pretpostavljeno.
Ograničenja ovoga istraživanja su relativno mali uzorak ispitanika, te veći dio
ispitanika sa završenom visokom stručnom spremom. Upitnik je također, putem
elektroničke pošte poslan na adrese poznanika, te stoga rezultati nisu
reprezentativni za zaključivanje na čitavom nivou Hrvatske, ali su indikativni.
Kako bi se spriječio porast ovoga sindroma potrebno je da HR odjeli unutar tvrtka
promoviraju zdrav način života, razgovore s nadređenim i prezentacije o organizaciji
vremena i kontroli stresa. Također, kako bi se smanjilo nezadovoljstvo kod skupine
mladih sa završenom SSS, potrebno je detaljnije ispitati koji je glavni razlog dobivenih
rezultata. U raspravi navedeno je nekoliko mogućih objašnjenja. Posebna pažnja bi
se trebala posvetiti zaposlenicima od 0-1 godina radnoga staža i onima najmlađima.
Vidljivo je kako «prvi posao» uzrokuje puno više stresa, nesigurnosti, a time i
sagorijevanja, nego kod starijih kolega. HR odjeli bi stoga te zaposlenike trebali
pažljivo uvoditi u posao, te biti potpuno transparentni o sigurnosti njihova posla.
Sindrom sagorijevanja se može okarakterizira različitim varijablama, od okruženja,
situacije do individualnih karakteristika pojedinca. Teško je točno reći što kod jedne
osobe uzrokuje sagorijevanje, te da li mjere prevencije uistinu svima mogu pomoći.
Ovaj je fenomen otišao tako daleko da se gleda i kao medicinska pojava, no
zasigurno ne bi trebao biti isprika za nedolazak na posao. Ipak, važno je za tvrtku da
ga ima u vidu, da drži konce u svojim rukama, te da poboljša poslovanje. Pojedinac, s
druge strane, kontrolom sagorijevanja može uvelike utjecati na vlastitu sreću i
blagostanje. Sindrom sagorijevanja stoga ne smije ostati zanemaren.
LITERATURA
1) Borritz Marianne. Burnout in human service work- causes and consequences. Results
if 3-years of follow-up of the PUMA study among human service workers in
Denmark.National Institute of Occupational Health.2006.
2) Marković Rajka., Dragojević. Zvijezdana. „Burnout” sindrom. Rif. 2009.
3) Maslach Christina, Schaufeli Wilmar B.,Leiter Michael P. Job Burnout; Annu. Rev.
Psychol. 2001.
4) Schaufeli Wilmar B., Leiter Michael P. Maslach Christina, Burnout: 35 years of
research and practice; Career Development International, Vol. 14 No.3, 2009.
6