Zbornik

Uređivački tim:
Aleksandra Arsenijević-Puhalo
Gordana Bajić

Izdavači:
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine
Agencija za ravnopravnost spolova
Gender centar Vlade Federacije Bosne i Hercegovine
Gender centar Vlade Republike Srpske
Republički pedagoški zavod Republike Srpske
Prosvjetno-pedagoški zavod Kantona Sarajevo
Nezavisni biro za humanitarna pitanja IBHI-BiH

Lektura i korektura:
Behija Vranić

Dizajn i tehnička priprema:
MAG Plus, Sarajevo

Štampa:
MAG Plus, Sarajevo

Tiraž:
3000

Mjesec i godina izdanja:
Decembar 2005.

____________________________________________
CIP – Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

305 : 37.02] (497.6)

ZBORNIK gender pristupa u odgojno-obrazovnom
procesu. – Sarajevo : Ministarstvo za
ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine etc. ,
2005. – 133. str. : ilustr. ; 30 cm

Bibliografija: str. 163-166 ; bibliografske i
druge bilješke uz tekst

ISBN 9958-9255-7-5 (GCUFBiH)

COBISS.BH-ID 14607110
____________________________________________

2

SADRŽAJ

1. TEORIJSKI DIO.............................................................................................................................. 7
1.1. UVOD ...............................................................................................................................................7
1.1.1. Pojam gender......................................................................................................................7
1.1.2. Pravni okvir .........................................................................................................................7
1.1.3. Odgoj za ravnopravnost spolova ...................................................................................... 17
1.1.4. Zašto nam treba ovaj zbornik? ......................................................................................... 18

1.2. TEORIJSKA PROMIŠLJANJA ............................................................................................................... 21
1.2.1. Pregled izvoda iz tekstova «Zbornik radova: Integriranje principa ravnopravnosti spolova
u odgojno-obrazovni sistem Bosne i Hercegovine» ...................................................................... 21
1.2.2. Gender kritička pedagogija i nastavništvo kao vokacija ................................................... 24

2. PRAKTIČNI DIO ........................................................................................................................... 29
2.1. UVOD ............................................................................................................................................. 29
2.1.1. Pedagoško-psihološka radionica kao oblik rada .............................................................. 29

2.2. INTEGRACIJA GENDER KOMPONENTE U PREDŠKOLSKO OBRAZOVANJE ................................................ 31
2.2.1. Pedagoško-psihološke radionice sa gender komponentom u predškolskom dobu ........ 31

2.3. INTEGRACIJA GENDER KOMPONENTE U NASTAVNI PROCES ................................................................. 41
2.3.1. Nastavni predmeti - osnovne škole .................................................................................. 41
2.3.2. Rad odjeljenske zajednice – osnovne škole..................................................................... 46
2.3.3. Nastavni predmeti – srednje škole ................................................................................... 70
2.3.4. Rad odjeljenske zajednice – srednje škole....................................................................... 85
2.3.5. Pedagoško-psihološke radionice sa gender komponentom............................................. 86

2.4. INTEGRACIJA GENDER KOMPONENTE U IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI .................................................. 91
2.4.1. Vijeće/Savjet učenika - srednje škole ............................................................................... 91
2.4.2. Izvannastavne aktivnosti................................................................................................... 93

2.5. INTEGRACIJA GENDER KOMPONENTE U RADU SA RODITELJIMA - RODITELJSKI SASTANCI ....................... 95

2.6. TEME U DUHU GENDER SENZITIVNIH MODELA-PRIJEDLOZI .................................................................. 99
2.6.1. Predškolsko obrazovanje - moguće teme i radionice ....................................................... 99
2.6.2. Osnovno obrazovanje – moguće teme........................................................................... 103
2.6.3. Srednjoškolsko obrazovanje - moguće teme za časove odjeljenske zajednice............. 110

3. PRILOG ...................................................................................................................................... 115
3.1. PRIMJER MOGUĆEG UPITNIKA ZA RODITELJE DJECE PREDŠKOLSKOG UZRASTA O GENDER PITANJIMA . 115
3.2. MOGUĆI MODELI ZA IZRADU PROJEKTNIH AKTIVNOSTI U ŠKOLI .......................................................... 121
3.3. MODEL AKTUALIZACIJE NASTAVNOG PLANA I PROGRAMA NASTAVE POVIJESTI ZA SREDNJE ŠKOLE ...... 123
3.4. PRIMJER MOGUĆEG UPITNIKA ZA ISPITIVANJE STAVOVA UČENIKA O RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA ........ 124

4. RJEČNIK .................................................................................................................................................127
5. LITERATURA ............................................................................................................................. 131

3

PREDGOVOR
Sa ciljem ostvarenja situacije u kojoj postoje uvjeti za gender jednakost i ravnopravnost kao preduvjeti
za demokraciju i dobru upravu, pokrenut je, među ostalim, i GEEP/FOD projekt "Gender
mainstreaming u obrazovanju i medijima“. Institucije koje su vodile projekt su Agencija za
ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, Gender centar Federacije Bosne i Hercegovine, Gender
centar Republike Srpske, a izvršna agencija projekta bio je Nezavisni biro za humanitarna pitanja
(IBHI) BiH.

U okviru sektora obrazovanja određeni su i specifični projektni ciljevi: prevazilaženje gender stereotipa
i profesionalne segregacije i razvoj profesionalnih programa primjenjivih u vrtićima i završnim
razredima u osnovnom i srednjem obrazovanju. Smatra se da bi to pomoglo smanjenju disproporcije
prilikom odabira zanimanja među ženskom i muškom djecom, a gledajući dugoročno i status
muškaraca i žena u društvu bi se izjednačio.

Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, Gender centri Federacije BiH i Republike
Srpske ovaj su projekt izgradili na već postignutim rezultatima integriranja gendera u obrazovanju u
oba entiteta uz podršku GEEP i GEEP/FOD projekata čija izvršna agencija je Nezavisni biro za
humanitarna pitanja (IBHI) BiH.

Materijali koji se objavljuju u ovom Zborniku su prikupljeni tokom trogodišnjeg rada na gender
mainstreamingu u obrazovanju u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima i predstavlja presjek stanja u
ovoj oblasti u okviru GEEP i GEEP/FOD projekata.

Važno je napomenuti da je za ovu namjenu održano šest seminara za direktore/direktorice i
pedagoge/pedagoginje osnovnih i srednjih škola, kao i predstavnike/ce predškolskih ustanova, na
kojima je učestvovalo gotovo 500 članova/ca osoblja iz 208 osnovnih i 85 srednjih škola iz cijele
Bosne i Hercegovine; da je na pomenutim seminarima podjeljeno preko 3500 kopija različitih brošura,
publikacija i priručnika za obuku; da je rađeno na integraciji gendera u Nastavni plan i program i
obrazovne procese kroz podršku i uključivanje predstavnika Republičkog pedagoškog zavoda
Republike Srpske i Pedagoškog zavoda Kantona Sarajevo; da je štampano 3000 primjeraka knjiga za
obuku koje će poslužiti kao instrumenti za rad nastavnog osoblja i pedagoga/pedagoginja; te da je za
štampanje pripremljena publikacija “Zbornik o gender pristupu u odgojno/vaspitno-obrazovnim
procesima”.

Zbornik bi trebao pozitivno utjecati na gender senzitivnost nastavnog osoblja, razviti gender senzitivni
pristup i instrumente za nastavno osoblje, smanjiti gender stereotipe u školama i vrtićima, povećati
samopouzdanje djece i učenika koji pohađaju predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje i povećati
gender senzitivnost kod djece i učenika/ca.

Ispred GEEP Menadžment tima,

Samra Filipović- Ana Vuković Споменка Крунић Lejla Somun-Krupalija
Hadžiabdić
Koordinatorica ispred Koordinatorica ispred Координаторица Koordinatorica projekta
Bosne i Hercegovine Vlade Federacije испред
Bosne i Hercegovine Владе Републике
Српске

Direktorica Direktorica Директорица Zamjenica direktora
Agencija za Gender centar Гендер центар IBHI
ravnopravnost spolova Federacije Bosne i Републике Српске
Bosne i Hercegovine Hercegovine

5

1. TEORIJSKI DIO

1.1. Uvod

1.1.1. Pojam gender

Samra Filipović-Hadžiabdić, dipl. iur
Direktorica Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine
Gender je riječ latinskog porijekla koja je kod nas preuzeta iz engleskog jezika. Primarno značenje
riječi gender odnosi se na gramatički rod. Međutim, danas u svijetu i kod nas gender predstavlja
koncept koji se odnosi na društveno uvjetovane uloge između muškaraca i žena koje su, za razliku od
bioloških, vremenom promjenljive u zavisnosti od historijskih, kulturoloških, tradicijskih, geografskih i
drugih uticaja. Dakle, pravi se razlika između spola koji se odnosi na biološke razlike između
muškaraca i žena, koji je nepromjenljiv, od njihovih društvenih uloga, koje su društveno uvjetovane i
promjenjive.
Gender analiza je ispitvanje razlika u uvjetima, potrebama, stopama učešća, pristupu resursima i
razvoju, kontroli nad resursima, mogućnosti odlučivanja itd., između muškaraca i žena u njihovim
određenim gender ulogama.
Gender dimenzija – Aspekt bilo kojega problema koji se odnosi na gender/razlike u životima žena i
mušklaraca.
Gender jednakost – Jednakost ne predstavlja u ovom kontekstu istost, jer biološki različita bića imaju
i različite potrebe. U ovom smislu, jednakost predstavlja koncept po kome su sva živa bića slobodna
da razviju svoje vlastite sposobnosti i naprave slobodan izbor bez ograničenja uspostavljenim strogim
gender ulogama, koncept po kome se različito ponašanje, težnje i potrebe žena i muškaraca jednako
cijene, razmatraju i favoriziraju.
Gender ravnopravnost – Pravedno tretiranje spolova, što može biti jednak tretman ili različit tretman,
ali koji se smatra ekvivalentnim u smilslu prava, beneficija, obaveza i mogućnosti.
Gender mainstreaming – Sistematična, kontinuirana integracija određenih situacija, prioriteta i
potreba žena i muškaraca u sve politike, s ciljem promoviranja jednakosti među ženama i muškarcima
i mobiliziranja svih općih politika i mjera, naročito u svrhu postizanja jednakosti, aktivno i otvoreno
uzimajući u obzir, na nivou planiranja, njihove posljedice na određene situacije žena i muškaraca u
implementaciji, monitoringu i evaluciji (COM(96) 67final, 21.2.1996.).
Gender senzitivnost – Tretiranje i uzimanje u obzir gender dimenzija.

1.1.2. Pravni okvir

Samra Filipović-Hadžiabdić, dipl. iur
Direktorica Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine
Bosna i Hercegovina je dio procesa proširenja Evropske unije i članica je Vijeća Evrope. Uvjeti za
promoviranje gender jednakosti, koje je postavilo Vijeće Evrope, temelje se na Okvirnoj strategiji
Evropske unije za gender jednakost (juni 2000.) i odnose se na sve aspekte u vezi sa jednakošću u
ekonomskom, socijalnom i civilnom životu, jednakošću u odlučivanju i gender ulogama i stereotipima,
a cilj je promoviranje dobre prakse u domenu gender jednakosti, povećanje razumijevanja gender
diskriminacije i pružanje pomoći ključnim akterima u borbi protiv gender nejednakosti.
Države-članice Vijeća Evrope dužne su osigurati da njihove institucije provode legislativu koja se
odnosi na jednakost i ravnopravnost spolova. Također, država ima obavezu da poštuje ljudska prava
svih koji žive unutar njenih granica i da se ni na koji način ne miješa u ostvarivanje i uživanje ovih
prava. Umjesto toga država nekada mora poduzimati pozitivne mjere u cilju promoviranja i

7

zaštite tih prava, te ispunjavati svoje obaveze u skladu sa međunarodnim i regionalnim
instrumentima o ljudskim pravima koje je prihvatila. Spol je, između ostalog, zabranjen osnov za
diskriminaciju i sadržan je u najvećem broju instrumenata o ljudskim pravima. Cilj je da se identificiraju
glavne barijere za ravnopravno učešće žena, u odnosu na muškarce, u oblasti politike, ekonomije i
kulture.
Vijeće Evrope je definiralo strategiju ravnopravnosti spolova kao «reorganizaciju, razvoj i evoluciju
političkih procesa, tako da se gender inkorporira u politiku na svim nivoima i u svim etapama», imajući
na umu planiranje. Uvjeti za provedbu gore navedenog su:
I. Ciljana politika o pitanju ravnopravnosti spolova (legislativa i mehanizmi),
II. Institucionalni i operativni mehanizmi za integraciju gender pitanja u vladin sistem.
U skladu sa sa Okvirnom strategijom Vjeća Evrope, neophodno je postojanje pravnog okvira
(legislative) za postizanje ravnopravnosti spolova.
Pravni okvir u Bosni i Hercegovini za postizanje ravnopravnosti spolova obuhvata:
- međunarodne,
- domaće dokumente.

U međunarodni pravni okvir koji obavezuje Bosnu i Hercegovinu spadaju sljedeći dokumenti:
Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena,
Pekinška deklaracija,
Rezolucije Ujedinjenih naroda,
Rezolucije Vjeća Evrope,
Okvirna strategija Vjeća Evrope.

Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena nalazi se u Aneksu Ustava Bosne i
Hercegovine i primjenjuje se direktno i prioritetno, što znači da se primjenjuje u izvornom tekstu i da
ima prioritet nad domaćim pravnim aktima, ako nisu u saglasnosti sa Konvencijom.
Pored članova Konvencije koji definiraju diskriminaciju, te definiraju mjere osiguranja jednakosti žena i
muškarca, privremene mjere, mjere za eliminaciju predrasuda stereotipa, trgovinu ženama i
sudjelovanja žena u političkom i javnom životu u Bosni i Hercegovini i diplomaciji, te oblasti rada,
socijalne zaštite i zdravstva, bračnih i porodičnih odnosa i jednakostii pred zakonom, jedan čitav član
Konvencije je obuhvatio obrazovanje.

U Pekinškoj deklaraciji i platformi za akciju koju je Vlada usvojila i potpisala zajedno sa još 189
vlada u svijetu na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama, održanoj u Pekingu u septembru
1995.godine, Vlada se obavezala između ostalog, da ustanovi instituciju za napredak žena kao
centralnu koordinacionu jedinicu unutar Vlade.

U okviru Pekinške deklaracije se obrađuju sljedeće oblasti:
Žene i siromaštvo,
Obrazovanje i osposobljavanje žena,
Žene i zdravlje,
Nasilje nad ženama,
Žene i ekonomija,
Žene u procesu donošenja odluka,
Institucionalni mehanizmi za napredovanje žena,
Ljudska prava žena,
Žene i mediji,
Žene i okolina.
Djevojčice

Domaći pravni okvir čine:
Ustav BiH,
Ustav Federacije Bosne iHercegovine,
Ustav Republike Srpske,
Zakon o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine.

8

Ustavne odredbe Bosne i Hercegovine, entiteta i kantona uključuju osnovne odredbe za osiguranje
ljudskih prava i temeljnih sloboda, osiguranja tih prava i zaštitu ličnih sloboda, ljudskog integriteta,
dostojanstva i drugih prava i sloboda u oblasti ljudskih prava.
U Ustavu Bosne i Hercegovine u članu 2. koji je u cijelosti posvećen ljudskim pravima, u tački 4.
navedena je odredba o zabrani diskriminacije u pogledu priznavanja, uživanja i zaštite ljudskih prava.
“Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili međunarodnim sporazumima navedenim u
Aneksu ovog ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Heregovini bez diskriminacije po bilo kom
osnovu kao što je spol, rasa, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo,
povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status”.
Ustav Bosne i Hercegovine potvrđuje jednakost žena i muškaraca kroz odredbu o zabrani
diskriminacije, ali to čini i na direktan način putem međunarodnog instrumentarija za ljudska prava. U
skladu sa članom 2. tačka 2. «Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih
prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti
imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.»
U Ustavu Federacije BiH, u dijelu II ljudska prava i slobode, član 2. utvrđeno je da će Federacija BiH
osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u aktima
navedenim u Aneksu ovog Ustava, za sve osobe na teritoriji FBiH, između ostalog uključujući
jednakost pred zakonom kao i zabranu svake diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, spolu,
jeziku, religiji ili vjerovanju, političkom ili drugim uvjerenjima, nacionalnom i socijalnom porijeklu.
Isto tako u Ustavu Republike Srpske, u poglavlju II. Ljudska prava i slobode, članu 10. propisano je
da su svi građani i građanke Republike Srpske «jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu
bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovjest, socijalno porijeklo, rođenje,
obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo.» Član
38. II poglavlja propisuje da je se ovaj princip jednakosti odnosi na i na obrazovanje i da «svako ima
pravo na školovanje pod jednakim uslovima» kao i da je svakome «pod jednakim uslovima dostupno
srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje.»
Polazeći da je u Ustavu BiH i entitetskim ustavima jednakost između žena i muškaraca navedena kao
jedna od odrednica ljudskih prava, definicija diskriminacije je uključena u Zakon o ravnopravnosti
spolova BiH («Službeni glasnik BiH,br.16/03), sa namjerom da se u praksi lakše prepoznaju
situacije u kojima sa na temelju spola određena osoba dovodi u različitu poziciju, odnosno, različito se
tretira.
Ovaj zakon uređuje, promovira i štiti ravnopravnost spolova, te garantira jednake mogućnosti svim
građanima, kako u javnoj tako i u privatnoj sferi života. Na ovaj način podiže se standard zaštite
garancije ljudskih prava, posebno žena koje su najčešće žrtve primjene duplih standarda i
diskriminacije.
Zakon o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine u članu 2. navodi: “Spolovi su
ravnopravni”.
“Puna ravnopravnost spolova garantira se u svim sferama društva, a naročito u oblasti obrazovanja,
ekonomiji, zapošljavanju i radu, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, sportu, kulturi, javnom životu i
medijima, bez obzira na bračno i porodično stanje.
Diskriminacija na temelju spola i spolne orijentacije je zabranjena.”
Član 3. ovog zakona daje definiciju diskriminacije: “Diskriminacija po osnovu spola, u smislu ovog
Zakona, predstavlja svako pravno ili faktičko, direktno ili indirektno razlikovanje, privilegiranje,
isključivanje ili ograničavanje osnovano po spolu zbog kojeg se pojedincima/kama otežava ili negira
priznanje, uživanje ili ostvarivanje ljudskih prava i sloboda u političkom, obrazovnom, ekonomskom,
socijalnom, kulturnom, sportskom, građanskom i svakom drugom području javnog života.
Diskriminacija može biti direktna ili indirektna.
Direktna diskriminacija po osnovu spola postoji kada je osoba bila tretirana, tretira se, ili može biti
tretirana nepovoljnije u odnosu na drugu osobu, u istoj ili sličnoj situaciji, a na osnovu spola.
Indirektna diskriminacija po osnovu spola postoji kada prividno neutralna pravna norma, kriterij, ili
praksa jednaka za sve, dovede u nepovoljan položaj osobu jednog spola u poređenju sa osobama
drugog spola.

9

Diskriminacijom po osnovu spola ne smatra se norma, kriterij, ili praksa koju je moguće objektivno
opravdati postizanjem zakonitog cilja, proporcionalnog poduzetim nužnim i opravdanim mjerama.”
U skladu sa stavom 5. ovog člana dozvoljeno je uspostavljanje specijalnih mjera u cilju promoviranja
jednakosti i ravnopravnosti spolova i eliminacije postojeće neravnopravnosti odnosno zaštite spolova
po osnovu biološkog određenja.
Zakon o ravnopravnosti spolova BiH uključuje i dodatne definicije diskriminacije na temelju spola u
članu 4, koje glase:
a) Spol: društveno uspostavljena uloga žena i muškaraca u javnom i privatnom životu za razliku
od istog izraza koji daje biološko određenje. Izraz spol u duhu ovog zakona pokazuje značaj
koji je unutar društva dat biološkom određenju spola,
b) Nasilje na osnovu spola: bilo koje djelo koje nanosi fizičku, mentalnu, seksualnu, ili
ekonomsku štetu, ili patnju, kao i prijetnje takvim djelima koje ozbiljno sputavaju osobe da
uživaju u svojim pravima i slobodama na principu ravnopravnosti spolova, u javnoj ili privatnoj
sferi života, uključujući i trgovinu ljudima radi prisilnog rada, te ograničenje, ili proizvoljno
lišenje slobode osoba izloženih takvim djelima,
c) Uznemiravanje: svaka situacija u kojoj dođe do neželjenog ponašanja u vezi sa spolom, a
koje ima za cilj i rezultat nanošenja štete dignitetu osobe ili stvaranja zastrašujuće,
neprijateljske, ponižavajuće, prijeteće ili slične situacije,
d) Seksualno uznemiravanje: svako ponašanje koje riječima, ili radnjama, ili psihičkim
djelovanjem seksualne prirode ima za cilj ili rezultat nanošenje štete dignitetu osobe, ili
stvaranje zastrašujuće, neprijateljske, ponižavajuće, prijeteće, ili slične situacije, a koje je
motivirano pripadnošću različitom spolu, ili različitom seksualnom orijentacijom, a koje za
oštećenu osobu predstavlja nepoželjno fizičko, verbalno, sugestivno i drugo ponašanje.
Važno je napomenuti da u okviru Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini pod
poglavljem IV OBRAZOVANJE obrađena je materija koja se odnosi na zabranu diskriminacije u
obrazovanju po osnovu spola te osiguravanju jednakih mogućnosti muškarcima i ženama.
U članu 5. ovog zakona se navodi:
«Svi imaju jednaka prava na obrazovanje, bez obzira na spol.»
Obrazovna institucija ne smije vršiti diskriminaciju zasnovanu na spolu u vezi sa:

- uvjetima prijema,
- odbijanjem prijema,
- načinom pružanja usluga i beneficija,
- isključenjem iz procesa obrazovanja,
- vrednovanjem dostignutih rezultata u toku obrazovanja,
- jednakim uvjetima u stvaranju karijere i profesionalnom usmjeravanju,
stručnom usavršavanju i sticanju diploma,
- u drugim mogućim slučajevima.

U članu 6. istog zakona:
«Nadležne vlasti, obrazovne institucije i druge pravne osobe osigurat će da planovi i programi i
metodologije osiguraju uspostavu obrazovnog sistema koji će garantirati eliminaciju nastavnih
programa koji sadrže stereotipnu društvenu ulogu muškarca i žene, a koji za posljedicu imaju
diskriminaciju i nejednakost spolova.
Sadržaji koji promoviraju jednakost spolova sastavni su dio nastavnog programa za sve nivoe
obrazovanja.
Nadležne vlasti, obrazovne institucije i druge pravne osobe će osigurati efikasne mehanizme zaštite
protiv diskriminacije i seksualnog uznemiravanja i neće poduzimati nikakve disciplinske, ili druge
kaznene mjere prema osobi, zbog činjenice da se on/ona žalio/la na diskriminaciju, uznemiravanje ili
seksualno uznemiravanje, ili je svjedočio/la o diskriminaciji, uznemiravanju ili seksualnom
uznemiravanju.»

Zakon predviđa i Kaznene odredbe tako u članu 27. stoji:
“Ko na osnovu spola vrši nasilje, uznemiravanje i seksualno uznemiravanje, opisano odredbama
članka 4. ovog zakona, kaznit će se za kazneno djelo kaznom zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5
godina.”

10

Također, član 28. predviđa i novčane kazne za pravna lica od 1.000 KM do 30.000 KM za prekršaj
ako:

1. ne poduzme odgovarajuće mjere i efikasne mehanizme zaštite protiv diskriminacije na temelju
spola, uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja.
2. ne poduzme odgovarajuće mjere radi eliminacije i sprečavanja zabranjene diskriminacije na
temelju spola u radu i radnim odnosima kako je definirano čl. 7. i 8. ovog zakona;
3. ne osigura planove, programe i metodologije u obrazovnim institucijama koje će jamčiti
eliminaciju stereotipnih programa, koji za posljedicu imaju diskriminaciju i nejednakost među
spolovima;
4. ne razvrstava po spolu statističke podatke i informacije, koji se prikupljaju, evidentiraju i
obrađuju;
5. ne omogući javnosti uvid u statističke podatke koji se vode shodno ovom zakonu;
6. na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način predstavlja bilo koju osobu javno, s
obzirom na spol.

Isti član u stavu 2. za gore navedene prekšaje predviđa novčanu kaznu od 100 do 1.000 KM i za
odgovornu osobu u pravnom licu.
Dakle, ovaj pravni okvir sasvim je dovoljan da se i u obrazovanju lakše realiziraju aktivnosti koje će
voditi ka gender balansu i sprečavanju diskriminacije po osnovu spola. Ipak, potrebno je napomenuti
da je provođenje ovih mjera dugoročan proces.
Međutim, obaveza države i nadležnih institucija za obrazovanje, i po međunarodnim dokumentima i po
Zakonu o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini, je ne samo da osiguraju odgovarajući pravni
okvir, nego da poduzmu i adekvatne politike i mjere.
U skladu sa ovim obavezama vladini mehanizmi za gender pitanja (Agencija za ravnopravnost
spolova Bosne i Hercegovine, Gender Centar Federacije Bosne i Hercegovine i Gender centar
Republike Srpske) su, u saradnji sa nadležnim institucijma za obrazovanje na raznim nivoima
organizacije državne vlasti, pokrenuli aktivnosti integracije gendera u obrazovanju.
Strategija integracije gendera (gender mainstreaming) u obrazovanju je razvijena u okviru GEEP
projekta sa nizom pilot projekata.
Budući da su planirani ciljevi ostvareni, pokrenut je projekt saradnje između programa Gender
jednakost i ravnopravnost u BiH (GEEP) i Fonda otvoreno društvo BiH (FOD). Realizira ga tim vladinih
institucija na čelu sa Agencijom za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, Gender Centrom
Federacije Bosne i Hercegovine i Gender centrom Republike Srpske, a implementator je Nezavisni
biro za humanitarna pitanja/Independent Bureau for Humanitarian Issues (IBHI) BiH.
Cilj aktivnosti je postizanje situacije u kojoj će postojati uvjeti za gender jednakost i ravnopravnost, a
koji predstavljaju preduvjete za demokratiju i dobru upravu.
Specifični ciljevi aktivnosti u integraciji gendera u obrazovanju su:
Povećanje gender senzitivnosti kod djece i učenika;
Razvijanje gender senzitivnosti odgojno-obrazovnih radnika;
Prevazilaženje gender stereotipa i profesionalne segregacije;
Razvoj profesionalnih programa, koji će biti primijenjeni u vrtićima, osnovnim i srednjim
školama i koji će pomoći smanjenju disproporcije u odabiru profesije među ženskom i muškom
djecom, s ciljem jednakog društvenog statusa muškarca i žene.
Gender Centar Vlade FBiH, u okviru svojih nadležnosti i programa rada, formirao je Radnu grupu
koju su činili predstavnice/i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Federalnog ministarstva
obrazovanja i nauke i Ministarstva obrazovanja i nauke, te Prosvjetno-pedagoškog zavoda Kantona
Sarajevo, te je pokrenuo pilot projekt «Integriranje principa ravnopravnosti spolova u odgojno-
obrazovni sistem Bosne i Hercegovine».
Cilj projekta je razvijanje svijesti osoba koje će kreirati društvo u kojem će biti ostvareni principi
ravopravnosti među spolovima. Da bi se postavljeni cilj ostvario, potrebno je realizirati sljedeće
zadatke:
1. U okviru reforme obrazovanja i izrade novih nastavnih planova i programa, ravnopravnost
spolova bi trebalo da bude jedan od zadataka odgojno-obrazovnog rada na svim nivoima
sistema odgoja i obrazovanja. Taj zadatak će se realizirati kroz programske sadržaje

11

predškolskih ustanova i svih nastavnih predmeta u školama. Mogućnosti za to nalaze se u
mnogim sadržajima nastavnih programa, a posebno u sadržajima predmeta društvenih nauka
i umjetnosti. Svakodnevni život i rad trebalo bi da budu prilika za formiranje stavova o
ravnopravnosti među spolovima.
2. Autori/ce udžbenika i priručnika koji bi trebalo da prate nastavne planove i programe, i sami bi
trebalo da uvaže princip ravnopravnosti spolova. Vrednovanje nastavnih planova i programa i
udžbenika i priručnika vršilo bi se i na osnovu uvažavanja ovoga principa.
3. Stručno usavršavanje odgajatelja/ica u predškolskim ustanovama, nastavnika/ca,
saradnika/ca u nastavi, rukovodnih organa škola, roditelja, savjetnika/ca Prosvjetno-
pedagoškog zavoda za relizaciju principa ravnopravnosti spolova. Organizator stručnog
usavršavanja pedagoga/ica, pedagoga/ica-psihologa, psihologa/škinja, direktora/ica odgojno-
obrazovnih ustanova i savjetnika/ica Prosvjetno-pedagoškog zavoda Kantona Sarajevo bio je
Gender centar Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Nakon toga učesnice/ci će obaviti
stručno osposobljavanje odgajatelja/ica, nastavnika/ca i roditelja na nivou predškolskih
ustanova i osnovnih i srednjih škola na području Kantona Sarajevo.
4. Stručno usavršavanje je realizirano u okviru programa kolektivnog stručnog usavršavanja u
Pilot kantonu i u planu je nastavak sa drugim kantonima.
5. Stručno usavršavanje za realiziranje ravnopravnosti spolova realiziralo se putem seminara, na
osnovu utvrđenog programa seminara. Ravnopravnost spolova je obrađena sa:
a) pedagoškog
b) psihološkog,
c) sociološkog,
d) političkog,
e) teološkog i
f) medicinskog aspekta.

Gender Centar Vlade Federacije BiH prihvatio je prijedlog Radne grupe za obrazovanje koji se odnosi
na stručno usavršavanje i edukaciju odgajatelja/odgajateljica u predškolskim ustanovama,
nastavnika/nastavnica, saradnika/saradnica u nastavi, pedagoga/pedagoginja, direktora/direktorica,
rukovodnih organa škola, savjetnika/savjetnica Prosvjetno-pedagoških zavoda. Na osnovu ovog
prijedloga održani su seminari na temu »Integriranje principa ravnopravnosti spolova u odgojno-
obrazovni sistem Bosne i Hercegovine». Na ovim seminarima razmatrao se problem ravnopravnosti
spolova sa pravnog, medicinskog, teološkog, filozofskog, pedagoškog aspekta i aspekta stereotipa.
Održani su seminari u Srednjobosanskom, Bosansko-podrinjskom, Zeničko-dobojskom,
Hercegovačko-neretvanskom (za navedeni kanton kao i Hercegbosanski i Zapadnohercegovački), te u
Tuzlanskom kantonu (za navedeni kanton kao i za Posavski), za direktore/direktorice i
pedagoge/pedagoginje osnovnih i srednjih škola, kao i za predškolske ustanove. Gender Centar
Republike Srpske organizirao je seminar na istu temu za predstavnike srednjih škola Republike
Srpske. Cilj seminara bio je doprinos stručnom usavršavanju nosioca odgojno-obrazovnog rada, kako
bi se realizacijom kroz nastavu i kroz cjelokupni život i rad škole, realizirao jedan od osnovnih odgojnih
zadataka-princip ravnopravnosti spolova.
Radna grupa Gender Centra Federacije BiH donijela je zaključak o neophodnosti integriranja gender
komponente u nastavne predmete, rad odjeljenskih zajednica, vannastavne aktivnosti i rad sa
roditeljima. Shodno tome, izabrano je osam Pilot škola u Kantonu Sarajevo (5 osnovnih i 3 srednje
škole koje su prošle program edukacije kroz seminar; OŠ «Grbavica I», OŠ «Osman Nakaš», «III
osnovna škola Ilidža, OŠ « Mula Mustafa Bašeskija», OŠ «Alija Nametak, «Prva gimnazija»,»Druga
gimnazija« i «Učiteljska škola i gimnazija») koje su izradile programe i planove za integriranje gender
koncepta. Planovi i programi usvojeni su od nastavničkih vijeća ovih škola.
Gender centar Vlade Republike Srpske, u okviru svojih nadležnosti i programa rada, formirao je
Radnu grupu koju su činili predstavnice/i Ministarstva prosvjete i kulture RS, Republički pedagoški
zavod Banja Luka Gender centar RS, kao i drugi stručnjaci-kinje za gender pitanja u RS (pedagozi,
sociolozi, psiholozi itd) te razvio strategiju uvođenja gender komponente u obrazovni proces u
Republici Srpskoj.

Redoslijed aktivnosti predložene strategije u cilju uvođenja gender komponente u nastavne planove i
programe bio je slijedeći:

12

a) uvođenje gender komponente u časove razredne nastave u osnovnim i srednjim
školama,
b) identifikovanje predmeta (i oblasti unutar tih predmeta), u kojima bi trebalo integrisati
gender na način da se iz nastavnog procesa isključi svaka vrsta gender diskriminacije,
tj. analiza i izmjene u samim tekstovima udžbenika
c) razvijanje metodologije implementacije gendera u identifikovane predmete i oblasti,
d) trening i obuka nastavnika predavača izabranih predmeta po pitanjima gendera, rad
radnih grupa (pod b2) po odabranim predmetima koje će raditi analizu udžbenika za
sve nivoe obrazovanja (osnovno, srednje i visoko)

U cilju razvoja gender senzitivnih programa u predškolskim ustanovama Gender Centar Vlade
Republike Srpske je implementirao projekat «Roze i plavo». Projekat je proveden u dvije faze, u
periodu od oktobra do decembra 2003. u vrtićima «Neven» i «Naša djeca» u Banjoj Luci.
Osvješćivanje i osnaživanje djece, odgajatelj/odgajateljica i roditelja o društvenoj uvjetovanosti spolnih
uloga, vršeno je radioničarskim metodom, a u svrhu educiranja roditelja organizirano je predavanje i
anketiranje o spolnim stereotipima.
Pored razvijenih modela u predškolskim ustanovama, Gender centar Republike Srpske je utvrdio
strategiju za uvođenje gender komponente u osnovno obrazovanje i realizirao modele integriranja
gender osnova u časove odjeljenske zajednice. Strategija je formirana uz saglasnost Republičkog
pedagoškog zavoda Republike Srpske i Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, a u saradnji
sa nastavnim osobljem osnovnih škola «Vasa Čubrilović» u Gradišci i «Borisav Stanković» u Banjoj
Luci. Kao model na ovom nivou nastavnog procesa implementirane su teme koje umnogome
doprinose razumjevanju odnosa spolova i podsticanju ravnopravnog društvenog statusa oba spola.
Navedeni model integriranja gender komponente je u praksi razvijen školske 2004./05.
Kako bi inkorporirao gender koncept u srednjoškolsko obrazovanje, Gender centar Republike Srpske
je razvio više tipova modela. Jedan od modela integrira gender u nastavni program predmeta
demokratija i ljudska prava, drugi podstiče osnaživanje personalnih resursa za njegovanje gender
prihvatljivih uloga u vannastavnim aktivnostima u srednjoj školi. U sastavu projekta ”Priprema
radionica sa ciljem uvođenja gender komponente u nastavni plan i program predmeta Demokratija i
ljudska prava u završnim razredima srednjih škola ”Gender centar Republike Srpske je u saradnji sa
Republičkim pedagoškim zavodom RS, Međunarodnom organizacijom “Civitas” koja je inicirala i
uvođenje predmeta demokratija i ljudska prava u srednje škole u Bosni i Hercegovini, nevladinom
organizacijom “Zdravo da ste”, i «Omladinskim centrom Gradiška» razvio model koji promovira
prihvaćanje gender koncepta sa aspekta demokratskih, humanijih odnosa. Svrha projekta je bila
edukacija o osnovama gender koncepta i podizanje gender svijesti profesora/ica demokratije i ljudskih
prava s jedne strane, a sa druge educiranje učenika/ca o prepoznavanju gender aspekata u civilnom
društvu. Za ovu svrhu koncipirane su i realizirane radionice za predmetnu nastavu i održan je seminar
za profesore/ice demokratije i ljudskih prava svih srednjih škola u Republici Srpskoj. Opisani model je
u praksi razvijen školske 2003./04. godine. Pored razvijenog modela ovaj projekt je ostavio «pisani
trag» u priručniku «Ravnopravnost polova», koji je promovisan i distribuiran školama u septembru
2004. godine. Publikacija «Kako premostiti jaz između nas?» također je produkt projekta koji je
implementiran sa učenicama/cima u okviru redovnih aktivnosti Savjeta učenika u Srednjoj stručnoj i
tehničkoj školi u Gradišci, a sa ciljem pripreme mladih za prihvaćanje gender relacija i suprostavljanje
stereotipima koji su definirani društveno prihvatljivom ulogom spola.

Pored opisanih aktivnosti Gender centar Republike Srpske je implementirao i “Gender svuda oko
nas” koji je metodološki organiziran tako da sadrži radioničarski i istraživački proces. Radionice su
kreirane za Savjete učenika srednjih škola, dok je istraživanje organizirano kroz anketiranje
učenica/učenika osnovnih i srednjih škola na području Gradiške.

II.
Kao drugi neophodan uvjet za provedbu strategije ravnopravnosti spolova Vijeće Evrope je navelo
postojanje institucionalnih i operativnih mehanizama za integraciju gender pitanja u vladin
sistem. Međutim, neophodno je naglasiti da integracija gendera nije obaveza samo mehanizama za
gender pitanja, koje su uspostavile vlade, nego svih državnih institucija.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je svojom Uredbom od 7. decembra 2000. godine uspostavila
Gender Centar Federacije Bosne i Hercegovine na nivo vladinog stručnog tijela. Odlukom Vlade
Republike Srpske od 20.11.2001. osnovan je Gender centar Republike Srpske.

13

Djelokrug rada Gender Centara je da:
- prate položaj žena i implementaciju njihovih zagarantiranih prava u domaćem i
međunarodnom zakonodavstvu, ostvaruju koordinaciju sa Komisijom za jednake mogućnosti u
Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, te saradnju sa odgovarajućom institucijom u
Republici Srpskoj;
- učestvuju u pripremama zakona i drugih općih akata, te pri utvrđivanju mjera od ovlaštenih
ministarstava radi ostvarenja jednakog uticaja žena i muškaraca u razvojnom procesu;
- zalažu se i promovirašu jednaka prava i mogućnosti za muškarce i žene, te organiziraju
stručne debate i slične rasprave na ovu temu;
- sakupljaju inicijative vezane za promjenu legislative sa aspekta gendera;
- pružaju stručnu pomoć u bilateralnim i multilateralnim odnosima vezanim za gender politiku,
ostvaruju saradnju sa domaćim i međunarodnim nevladinim organizacijama te koordiniraju
implementaciju domaćih i međunarodnih programa;
- koordiniraju u izradi izvještaja ovlaštenih tijela upućenih međunarodnim institucijama o
preuzetim konvencijama i drugim dokumentima iz gender oblasti.

U skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini, Vijeće ministara je donijelo
Odluku o osnivanju Agencije za ravnopravnosti spolova 2004. Djelokrug Agencije prema Zakonu je
da:
1. Periodično izrađuje Državni plan akcije za promoviranje ravnopravnosti među spolovima,
utemeljen na prijedlozima svih ministarstava na državnom nivou, planu Gender Centra
Federacije Bosne i Hercegovine i planu Gender centra Republike Srpske, a koji će
Ministarstvo predstaviti svake godine Vijeću ministara Bosne i Hercegovine na usvajanje;
2. Prati primjenu i vrši koordinaciju aktivnosti sa svim relevantnim subjektima u procesu
implementacije Državnog plana iz tačke 1. ovoga člana;
3. Priprema godišnje izvještaje Vijeću ministara Bosne i Hercegovine o statusu spolova u BiH na
temelju izvještaja Gender Centra Federacije BiH i Gender centra RS;
4. Vrši ocjenjivanje zakona, akata i podzakonskih akata koje usvaja Vijeće ministara Bosne i
Hercegovine, kako bi pratila djelovanje na ravnopravnost i ravnopravnu zastupljenost spolova;
5. Izrađuje metodologiju za ocjenu efekata državne politike i programa u vezi sa ravnopravnošću
spolova;
6. Obavlja ostale poslove vezane za promociju ravnopravnosti spolova i provedbu ovoga
zakona.

Institucionalni mehanizmi za ravnopravnost polova u BiH, zbog složenosti organizacije državne
strukture, radili su na iniciranju osnivanja koordinacionih tijela za gender pitanja na svim nivoima
organiziranja vlasti.
U sistemu izvršne vlasti, uz pomoć i na inicijativu Gender Centra FBIH osnovani su koordinacioni
odbori za gender pitanja u kantonima. Oba Gender Centra su proveli aktivnosti za osnivanje komisija
za gender pitanja na općinskom nivou. Aktivnosti se protežu do nivoa mjesnih zajednica u cilju
podsticanja žena da se uključe u rad organa mjesnih zajendica. Ovo je veoma važno jer, kao biološki
različite jedinke, muškarci i žene imaju različite potrebe i različit ugao gledanja. Zbog toga je bitno da
se i one uključe u iskazivanju svojih protreba i na lokalnom nivou.
Također, u zakonodavnoj vlasti, počev od državnog do nivoa općina, osnovane su komisije za gender
pitanja. Komisije već postoje u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, Domu naroda
Federacije BiH, Zastupničkom domu Federacije BiH, Narodnoj skupštini Republike Srpske,
kantonalnim skupštinama i općinskim vijećima/skupštinama općina, a u nekim općinama se povećao
broj žena uključenih u rad skupština mjesnih zajednica.

Vidi organigram.

14

INSTITUCIONALNI MEHANIZMI
(DRŽAVNI, ENTITETSKI I OPĆINSKI NIVO)

INSTITUCIONALNI MEHANIZMI ZA GENDER
PITANJA NA DRŽAVNOM NIVOU

VIJEĆE MINISTARA
BOSNE I HERCEGOVINE

PARLAMENTARNA SKUPŠTINA
BOSNE I HERCEGOVINE MINISTARSTVO ZA LJUDSKA PRAVA I
- Komisija za ostvarivanje IZBJEGLICE BOSNE I HERCEGOVINE
ravnopravnosti spolova u BIH Agencija za ravnopravnost spolova u
Bosni i Hercegovini

PITANJA NA ENTITETSKOM NIVOU

ZASTUPNIČKI DOM PARLAMENTA
FEDERACIJE BOSNE I VLADA FEDERACIJE BiH i VLADA RS
HERCEGOVINE
-Komisija za jednakopravnost spolova

DOM NARODA PARLAMENTA
FEDERACIJE BiH
- Komisija za jednakopravnost spolova
GENDER CENTAR FBiH i
GENDER CENTAR RS

NARODNA SKUPŠTINA RS
- Odbor za jednake mogućnosti
NOMINIRANE OSOBE ZA GENDER
PITANJA IZ ENTITETSKIH MINISTARSTAVA

15

PITANJA NA KANTONALNOM NIVOU

VLADE KANTONA U FEDERACIJI
BOSNE I HERCEGOVINE
(10 KANTONA)
SKUPŠTINE KANTONA

- Komisije za gender pitanja

KOORDINACIONI - KANTONALNI
ODBORI ZA GENDER PITANJA

PITANJA NA LOKALNOM NIVOU

SKUPŠTINE OPĆINA/OPĆINSKA KABINET NAČELNIKA/CE
VIJEĆA
- Odbori/komisije za ravnopravnost Komisije za ravnopravnost polova u
polova kao radna tijela opštinama /općinama

16

1.3. Odgoj za ravnopravnost spolova

Edina Smajkić
Prosvjetno-pedagoški zavod Sarajevo

Razvoj demokratskih društvenih odnosa podrazumijeva društvo slobode, tolerancije, pravde,
ravnopravnosti, društvo u kojem je moguća puna emancipacija čovjeka i humani odnosi.

Odlučujući faktor za razvoj društva je odgoj, a istovremeno odgoj je uvjetovan društvenim razvojem. U
takvom međusobnom prožimanju, odgoj kao proces podrazumijeva proces formiranja ličnosti. Koliko
je odgoj značajan za razvoj društva, toliko je značajan i za svakog pojedinca. Svaka ličnost, pored
genetski određenih predispozicija, rezultat je više ili manje organiziranih i sistematski koncipiranih
odgojnih nastojanja. U tome je neizmjerna odgovornost i težina odgojne djelatnosti.

Kao najširi pedagoški pojam, odgoj podrazumijeva razvoj fizičkih, intelektualnih, moralnih, estetskih,
radnih potencijala ličnosti, proces usvajanja znanja, vještina i navika, proces formiranja karakternih,
racionalnih, emocionalnih i voljnih osobina.

Odgajati za ravnopravnost spolova znači formirati stavove o ravnopravnosti spolova. Formiran, čvrst
stav, po svojoj prirodi, osigurava snažnu motivaciju za ponašanje u skladu sa razvijenim stavom.
Formiranje društveno, moralno prihvatljivih stavova, pa i stavova o ravnopravnosti spolova težak je
odgojni zadatak, ali su i široke mogućnosti u oblasti fizičkog, intelektualnog, emocionalnog, radnog,
socijalnog, seksualnog odgoja, pa te mogućnosti treba i koristiti.

Teško je i odgovorno formirati stavove, a još je teže mijenjati već formirane stavove, naročito ako su
već prerasli u predrasude. Osobe sa predrasudama ne prihvaćaju ili vrlo teško prihvaćaju bilo kakva
nova saznanja koja bi mogla «ugroziti» ili «pobiti» tu predrasudu. Kada je u pitanju ravnopravnost
splova, u svakodnevnom životu svjedoci smo velikog broja predrasuda. Međutim, donošenje Zakona o
ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini i odgojna politika u tom smislu ukazuje na povoljne
društvene okolnosti za formiranje stavova o ravnopravnosti spolova.

Uspješnost formiranja stavova o ravnopravnosti spolova zavisit će od međusobne usklađenosti i
intenziteta djelovanja svih odgojnih faktora, a prije svega porodice i institucija za odgoj i obrazovanje:
predškolskih ustanova, škola, fakulteta, dječijih domova, škola za odrasle.
To su osnovni subjekti odgoja, a pravo na odgoj imaju svi.

Organizirani odgojno-obrazovni rad od predškolskih do visokoškolskih ustanova daje široke
mogućnosti za formiranje stavova o ravnopravnosti spolova. Odgajatelj/odgajateljica,
nastavnik/nastavnica-profesionalci, odgoj za ravnopravnost spolova postavljaju kao jedan od osnovnih
zadataka djelatnosti koju obavljaju. Naravno da svaka odgojno-obrazovna aktivnost u predškolskim
ustanovama i svaki nastavni predmet i nastavna jedinica ne pružaju jednake mogućnosti za
realizaciju ovog zadatka, ali je isto tako sigurno da se mogu naći sadržaji koji su veoma pogodni za
formiranje stavova o ravnopravnosti spolova. Uspjeh u realizaciji ovoga odgojno-obrazovnog zadatka
zavisit će od stavova nastavnika/nastavnice u ravnopravnosti spolova, od njihove umješnosti
organizacije i realizacije odgojno-obrazovne djelatnosti, od sposobnosti da skladno povežu sve izvore
znanja o odnosima među spolovima.
Izbor sadržaja, oblika, metoda i sredstava u procesu formiranja stavova o ravnopravnosti spolova
neophodno je prilagoditi dobi djeteta-učenika-učenice, njihovim individualnim osobinama i
mogućnostima, njihovim životnim okvirima i iskustvima.

Autori literature za djecu, udžbenika i priručnika trebalo bi da uvaže ravnopravnost spolova. Programi
stručnog usavršavanja odgajatelja-odgajateljica, nastavnika-nastavnica, saradnika u nastavi,
rukovodnih organa, savjetnika-savjetnica, svih onih koji su direktno ili indirektno odgovorni za odgojno-
obrazovni rad, trebalo bi da budu koncipirani tako da pozitivno utiču na formiranje stavova o
ravnopravnosti spolova. To važi i za programe pedagoško-psihološkog obrazovanja roditelja.

17

Vrednovanje svih ovih aktivnosti trebalo bi da se vrši i sa stanovišta doprinosa formiranju stavova o
ravnopravnosti spolova.
Najzad, svakodnevni život i rad u kojem se ogleda ravnopravnost spolova, najpovoljnija su situacija za
formiranje stavova o ravnopravnosti spolova.

Милош Милинчић, проф.
Републички педагошки завод Републике Српске, Бања Лука

Зборник GENDER приступа у васпитно-образовном процесу је велики допринос у остваривању
равноправности полова, а проистекао је из потребе да се процес равноправности полова што
квалитетније и брже интегрише у васпитно-обазовни процес БиХ, а са циљем савладавања
постојећих предрасуда и традиционално присутних стереотипа када су у питању полно
различита бића.

Вјерујемо да ће овај Зборник подстаћи на креативан приступ у васпитно-образовним
установама те да ће послужити као један од модела у едукацију о равноправности полова код
дјеце предшколске доби и ученика основних и средњих школа, а које би реализовали васпитачи
и наставници.

Васпитно-образовним радом школе могуће је унаприједити мишљења ставове и понашање
ученика, родитеља и наставника и то кроз редован наставни програм и повећане компетенције
наставника, на часу одјељенске заједнице, слободним активностима итд. Увођењем GENDER -
компоненте отвара се процес формирања новог типа личности заснован на потпуној
афирмацији равноправности полова, жене и мушкарца.

1.1.4. Zašto nam treba ovaj zbornik?

Gordana Bajić, prof.
Članica Uređivačkog tima
Zbornik gender pristupa u odgojno-obrazovnom procesu (u daljem tekstu: «Zbornik») proizišao je
iz potrebe da se princip ravnopravnosti spolova što kvalitetnije i brže integrira u odgojno-obrazovni
sistem Bosne i Hercegovine, sa ciljem prikazivanja različitosti i sličnosti spolova koje ne sprečavaju
ostvarivanje ravnopravnosti istih, kao i savladavanja predrasuda i stereotipa rodne
nejednakopravnosti.
Djevojčica i dječak, muškarac i žena, dva spolno različita bića koja pripadaju istom - ljudskom rodu, u
društvu demokratskih promjena sve više postaju predmet izučavanja kroz promišljanje zasnovano na
stavu o ravnopravnosti spolova (gender komponenta). Ideja nije nova i bilo bi nepravedno zaboraviti
sve one autore/ice koji su ranije zastupali ove ideje, ali današnje društvo nudi veće mogućnosti da se
one i ostvare. Donošenje Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini veliki je korak na
putu ka transformaciji rodne neravnopravnosti u rodnu ravnopravnost ali je nedovoljan da bi se
suštinski promijenio način mišljenja i djelovanja ljudi. Učenje o rodnoj ravnopravnosti i razvijanje
gender svijesti isto toliko je važan korak kao i donošenje zakona. U tom smislu «Zbornik» bi bio od
koristi za edukaciju o rodnoj ravnopravnosti djece predškolske dobi i učenika osnovnih i srednjih škola
koju bi realizirali odgojitelji/ce i prosvjetno-pedagoški radnici/e.
Istovremeno «Zbornik» je rezultat rada više stručnjaka iz odgojno-obrazovne djelatnosti koji su
učestvovali u realizaciji projekta «Gender mainstreaming u obrazovanju i medijima» iz Bosne i
Hercegovine. Kako sama riječ zbornik podrazumijeva skup radova na određenu temu, postojeće
tekstove i pedagoško-psihološke radionice struktuirali smo u teorijski i praktični dio “Zbornika”. Koristili
smo materijale sa seminara, iz projekata, priloge iz pilot škola, pedagoško-psihološke radionice iz
predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola, kao i tekstove iz do sada objavljenih brošura u
izdanju Gender Centra Vlade Republike Srpske i Gender Centra Vlade Federacije Bosne i
Hercegovine.1 Ovako koncipiran «Zbornik» ima za cilj da podstakne korisnike na kreativan rad u
1
Gender centar Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Gender centar Vlade Republike Srpske (2004), Zbornik radova
«Integrisanje principa ravnopravnosti polova u odgojno - obrazovni sistem u BiH»; Zdravko Šunkić, Ljubinka Dragojević, Biljana
Drinić (juli 2004), «Ravnopravnost polova - priručnik za učenike i nastavnike», Gender centar Vlade Republike Srpske i Gender

18

odgojno-obrazovnim ustanovama te da posluži kao jedan od mogućih modela za rad, kako bi se ova
tematika shvatila kao aktivan proces, a «Zbornik» kao početak procesa integracije principa
ravnopravnosti spolova (gender komponenta) u odgojno-obrazovni sistem Bosne i Hercegovine.
Želja nam je da «Zbornik» doživi nova dopunjena izdanja u svim navedenim segmentima teorijskog i
praktičnog dijela. «Seksualnost se javlja kao izuzetno složeno područje čovjekovog ponašanja»2 pa je
i naša ideja o izdavanju «Zbornika» rezultat sveobuhvatnog shvaćanja ove problematike s ciljem da
se izbjegne površnost, jednostranost i neobjektivnost pristupa problemu, što je moguće kroz timski rad
i interdisciplinarni pristup cjelokupnoj problematici.

Centar Vlade Federacije Bosne i Hercegovine; Tatjana Mihajlović i Vera Bartel (novembar 2004), «Roze i plavo» - priručnik za
predškolske ustanove, Gender Centar Vlade Republike Srpske, tekst recenziran i usklađen 2005.godine; Biljana Drinić i autori
(juli 2004), «Kako premostiti jaz između nas», Gender centar Vlade Republike Srpske i Gender Centar Vlade Federacije Bosne i
Hercegovine, tekst recenziran i usklađen 2005. godine
2
Anthony Giddens (1998), «Sociologija», CID

19

1.2. Teorijska promišljanja

1.2.1. Pregled izvoda iz tekstova «Zbornik radova: Integriranje principa ravnopravnosti
spolova u odgojno-obrazovni sistem Bosne i Hercegovine

Dr. Jasna Bakšić-Muftić

KONTRAVERZE U POGLEDU GENDER POLITIKE

... ženski i muški stereotip u Bosni i Hercegovini ne razlikuje se od postojećih stereotipa u drugim
patrijarhalnim kulturama i tradicijama. Str.20.

Tradicionalni ideal ženstvenosti je vrijedna domaćica, požrtvovana majka, koja kao izraz
poštovanja prema mužu uvažava princip njegove primarne odgovornosti za porodična pitanja i krajnje
odluke. U tradicionalnoj porodici, u slučaju da oba supružnika rade, poželjno je da muškarac više
zarađuje i tako potvrđuje svoju sposobnost za izdražavanje porodice. Ženina zarada je doprinos
kućnom budžetu i angažiranje izvan kuće je ne oslobađa obaveza u kući. Njena primarna uloga je ona
u kući, gdje se poštuje kao stup porodice, kao organizatorka porodičnog života. Ženski poslovni
angažaman izvan kuće svodi se na nužno vrijeme i on je sekundaran u odnosu na primarne obaveze
domaćice majke.
Tradicionalni ideal muškosti je autoritativan ( sposoban da dokaže sebi i drugima da je glava
porodice) sposoban u smislu egzistencijalnog osiguranja porodice, odlučan, poštovan u društvenom ili
angažiran u javnom životu. Kao takvom pripada mu u kućnim odnosima odlučivanje, u javnom političko
odlučivanje. S obzirom na to da je određen vanjskom djelatnošću sa ciljem egzistencijalnog osiguranja
porodice, oslobođen je kućnih poslova i obaveza. Dokazuje se na političkom, ekonomskom i kulturnom
planu. Str. 21

*****
Prof.dr.sci. Zlata Kundurović
Dr. Fani Majkić

ZDRAVLJE
ZAKLJUČAK

Rijetka su istraživanja posvećena gender komponenti na planu zdravlja saobrazno
socioekonomskim odnosima
Društvo ne tretira podjednako muškarca i ženu
Žene imaju u prosjeku niže obrazovanje, prihode i socijalnu poziciju čime se ugrožava zdravlje
žene
Ravnopravni odnosi između žena i muškaraca na planu spolnih odnosa i reprodukcije,
uključuju puno osobno i međusobno poštovanje, slaganje i dijeljenje odgovornosti za spolno
ponašanje i njegove posljedice
Harmonizacija odnosa među spolovima, planiranje porodice, emancipacija žena bez obzira
na dob, zdravstvena kultura pridonosi boljem zdravstvenom stanju oba spola.
Veći stepen očuvanosti zdravlja žene i muškarca u uskoj je vezi sa obrazovanjem u
kojoj profitira pojedinac ali i zajednica u cjelini.
Kako faktori koji uzrokuju bolest, onesposobljene ili smrt nastaju u mladosti, postaju obrazac
ponašanja tokom mladosti i traju u zrelo doba neophodno je kod djece u svim razdobljima
njihovog razvoja i rasta razvijati svjesnost o značaju zdravlja.
Posebno treba naglašavati odgovornost u odnosu na seksualno ponašanje kao dio
reproduktivnog zdravlja kako kod djevojčica tako i kod dječaka. Str. 33

21

*****
Marko Oršolić

SEKSIZAM KAO GLOBALNI PROBLEM

Seksizam je najpodmuklija bolest sve globalnijeg društva. Ta podmukla bolest je dobila pravo ime tek
u drugoj polovini XX stoljeća. Sam pojam postaje samoshvatljiv tek kad se analogno poveže sa
pojmom rasizam. Naime, seksizam je zapostavljanje i iskorištanje na temelju razlika u spolu. U našem
slučaju, potcjenjivanje žene u javnom i privatnom životu i njena marginalizacije posvuda, pa čak i u
samom jeziku. Kad kažete «gospođa ministarka», onda automatski pomislite na ženu ministra, a
nikako na ženu ministarku.
Žena se definira komplementarno muškarcu (=čovjeku), pa tako nastaju razni oblici diskriminacije, pa
čak i nasilja nad ženama koje se tek u posljednje vrijeme otkriva i kažnjava. Naša poslovica «Mušku
sramotu spere kanta vode, a žensku ne može ništa» govori o toj činjenici. Str. 35

*****
Mr. Zilka Šiljak-Spahić

GENDER PERSPEKTIVA U ISLAMSKOJ TRADICIJI

Imajuću u vidu činjenicu da škola, kao značajan institucionalizirani oblik socijalizacije, ne djeluje
izolirano, već da je duboko uronjena u društveno-povijesni kontekst određenog društva u kojem
funkcionira, slika žene u školskim udžbenicima, je stoga odraz tradicije i kulture tog društva. Iako,
oficijelno nastavni kurikulum artikulira jednakost spolova, struktura građe u udžbenicima, kao i
stereotipan odnos nastavnog kadra prema spolovima je uvjetovan dobrim dijelom tradicionalnim
patrijarhalnim odgojem u kojem religija ima vrlo značajnu ulogu. Str.39

I žena i muškarac su obavezni obrazovati se i baviti naukom, jer je to obaveza koja dolazi sa prvim
riječima objave Qur'ana časnog i na koju je Poslanik upozoravao, podstičući muslimane da uče i
tragaju za znanjem, s obzirom da su bića umom obdarena. To je dar kojeg moramo koristiti i zbog
kojeg imamo veliku odgovornost pred Uzvišenim Bogom. str. 42

*****
Mr. Esad Bajtal

KULTUROLOŠKA UVJETOVANOST NERAVNOPRAVNOSTI ŽENE

Inercijom logike sistema preuzetih društvenih vrijednosti, obrazovanje samo reproducira postojeće
društvene odnose kao odnose dominacije muškarca i potlačenosti žene. Prema tome, bez oblikovanja
jedne nove, "gender svijesti", i njenog vrijednosnog inkorporiranja u obrazovni sistem, nema ni
promjene društvenih odnosa na planu zagovarane ravnopravnosti. Mijenjajući sistem vrijednosti
polaznika obrazovanje postepeno mijenja tradicionalnu svijest društva, a kroz nju i ukupne društvene
odnose.
Integriranjem principa ravnopravnosti spolova u obrazovanje, tj. tek uvođenjem gender
komponente u obrazovni sistem, otvara se jedan novi kulturni proces. Proces formiranja novog tipa
ličnosti. Ličnosti sposobne za gradnju društva na novoj osnovi: osnovi ravnopravnosti žene i
muškarca. Str. 54

A za tu novu stvarnost, stvarnost oslobođenu obrazovne represije muškog poretka, potrebna je
"izmjena slika u našim glavama". "Ništa se ne događa u 'stvarnom' svijetu, kaže Gloria Anzaldúa,
ukoliko se prije toga ne dogodi u slikama koje imamo u svojim glavama". A u našim glavama je prije
svega ono što je naučeno u školi. Obrazovni sistem samo reproducira sadržaje i odnose aktualne
stvarnosti. Pedagogizira postojeće kulturne obrasce, tj. reproducira važeće matrice življenja u svrhu
njihovog usvajanja i učvršćivanja. Str. 55

22

*****
Владислав Радујковић,
Дипломирани теолог,
Ђакон при Саборној цркви Свете Тројице, Бања Лука

СТВАРАЊЕ СВИЈЕТА И ЧОВЈЕКА

Када говоримо о образовању, сама ријеч је већ етмолошки условљена «образом»,
појмом који на нашим просторима одувијек персонификује карактер, личну част и достојанство.
По ријечима светог Владике Николаја (Велимировића), Образован је онај који има образа, а
ко нема образа, није образован па ма гдје живјео, ма какав положај имао и ма колику
гомилу знања у глави носио.

Стога задатак сваке науке, а вјеронауке првенствено, јесте да у срце и душу ученика
усади поштовање достојанства човјека, мушког и женског пола, поштовање његове природе и
његове духовне потребе за уздизањем изнад простог животињског нивоа постојања. Стр.63

*****
Prof.dr. Fatima Lačević

INTEGRIRANJE PRINCIPA RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA U
ODGOJNO-OBRAZOVNI SISTEM BOSNE I HERCEGOVINE

Pred zahtjevom smo samog osobitog sadržaja teme jednakopravnost spolova, a to znači i da se
moramo misaono na osobit način pripraviti za teškoće ovog sadržaja kako bi prohod u temu bio
osobitog smisla a ne navika da se to novo što se «uvodi» instrumentalizira i ostane tako bez «duše»
vlastitosti, ostane predmetom između nastavnika i učenika a svi opet udaljeni od izvornog značenja
načela jednakopravnosti spolova u odgojno-obrazovnom sistemu.
Očevidno je da valja nastavniku preuzeti rizik putovanja u problematiku, da ovako vrsni sadržaj ne
daje kao gotovu stvar, poznatu i sa samo onim smislom zadatka da je nastavnik «istumači» a učenik
«nauči». Mogli bi, bez straha, reći da je jedini «recept» da se bude u problematici jednakopravnosti
spolova da se ne preuzima nikakav «recept», unaprijed.Str.65

U obrazovanju i odgoju se gradi pogled na svijet a ne usvaja već doneseni pogled.Str.66.

Slijedi obvezujuće priznanje da integracija načela jednakopravnosti spolova u odgojno-
obrazovni sistem, naprosto, «zvoni», najprije na vrata same kuće odgojno-obrazovnog sistema i
to tako što integracija ne znači samo «ući» u postojeći sistem – kuću nego sama se kuća odgoja
i obrazovanja mora rekonstruirati trans – preko značenja uvođenja tema o jednakopravnosti
tema u nastavne predmete. Str. 66.

*****
Doc.dr. Mirjana Mavrak
Filozofski fakultet u Sarajevu
Odsjek za pedagogiju

PEDAGOŠKO-PSIHOLOŠKI ASPEKTI INTEGRIRANJA PRINCIPA RAVNOPRAVNOSTI
SPOLOVA U ODGOJNO-OBRAZOVNI SISTEM BIH

Škola kao jedan od faktora socijalizacije ima potencijal da se kreativno pozabavi pitanjem odnosa
spolova i da u postojeće reformske tendencije ugradi neke ideje bitne za budućnost. Ona ima barem
dva kanala putem kojih može nagovijestiti kraj sitgmatiziranju: 1. izvjesnim promjenama unutar
školskih programa i 2. svojim otvaranjem za partnerstvo sa obitelji.

23

Učiti djecu kako da razumijevaju svoje uloge moguće je tek ako odgajatelji sami nauče kako
razumijevati svoje uloge. U pozadini ovog razumijevanja leži čovjekova sposobnost suočavanja sa
poteškoćama i prihvatljivog razrješavanja sukoba. Jer, razumjeti stanje u kojem se nalazimo znači
razumjeti sukob raznih uloga, sukob oko središnje uloge u životu jednog čovjeka, razumjeti očekivanja
koja sami imamo ili drugi imaju od naše uloge, razumjeti način na koji ulogu prihvaćamo i izvodimo...
Jer, sve čemu svjedočimo u životu prosječne žene današnjice ne bi postojalo da nije osoba suprotnog
spola, pa tako ni borbe za ženska prava. Poruka mladima o neophodnosti međusobnog razumijevanja
iz različitosti spolnih identiteta krajnje je transparentna u oblast građanskog odgoja, oblast vrijednosti i
ljudskih prava i dužnosti. Za ovu poruku nije potreban poseban školski predmet. Baš kao što spolna
socijalizacija prožima sve socijaliazcije tako i spolni identitet prožima sve identitete. Str.74

1.2.2. Gender kritička pedagogija i nastavništvo kao vokacija

Prof.dr. Jasminka Babić-Avdispahić

1. Privrženost gender integriranju
Kada nastavnik/ca doživljava zahtjeve svoje profesije kao izvanjske, kad ne nalazi personalni
smisao vrijednosti u svom poslu, on/a ne doživljava svoj posao kao vokaciju. Pojam nastavništva kao
vokacije, za razliku od pojma nastavništva kao uloge, puno je bogatiji pojam. Dok se nastavničke
uloge tiču naučavanja na profesionalno odgovoran način i pravedno ispitivanje npr., nastavništvo kao
vokacija je povezano sa vrijednostima i idealima koji se odnose na promoviranje intelektualnog
razvoja, navika promišljanja i ljubavi za učenje koji će đacima pomoći u durštvu. Nastavnik/ca koji/a
doživljava svoju profesiju kao vokaciju brine za osobu u cjelokupnosti onog aspekta njenog života
koji se odnosi na njeno učenje i spoznavanje. Ako je jedini predmet nastavnikovog/cinog interesa da
učenici i učenice razumiju neki nastavni sadržaj, a ne to kako se dobro učenje određene građe uklapa
u njihovo sveukopno dobro, onda takav nastavnik i takva nastavnica nemaju jasno značenje
vrijednosti njihovih đaka kao osoba po sebi.
Nastavništvo kao vokacija, koje je povezano sa vrijednostima i idealima koji se odnose na
promoviranje intelektualnog razvoja, navika promišljanja i ljubavi za učenje koji će đacima pomoći u
društvu, tj. nastavništvo kao briga, zainteresiranost za osobu u cjelokupnosti onog aspekta njenog
života koji se odnosi na njeno učenje i spoznavanje, u svojoj srži mora biti i nastavništvo koje je
gender senzitivno. Dakako, danas je pojam gender nastavništva iako se ono shvaća samo po modelu
shvaćenog kao uloge. Ali, uslijed toga što ulazimo u nedovljno poznato područje onog što se naziva
«gender mainstreaming»3, privrženost nastavništvu kao vokaciji daje nastavnicima i nastavnicama
bitnu pretpostavku za provođenje gender ravnopravnosti u svom radu. A ona (pretpostavka) se sastoji
u privrženosti nastavnika i nastavnica gender ravnopravnosti, što predstavlja prvi i neophodan uvjet
gender mainstreaminga.
Kod nastavnika i nastavnica koji doživljavaju svoju profesiju kao vokaciju, ova se privrženost može
lakše osigurati. Upravo stoga jer je gender senzitivno obrazovanje značajno i za pojedinke/ce i za
društvo, jer predstavlja bitan faktor ličnog razvoja i kvaliteta života svakog/e pojedinca/ke kao i
demokratizacije društva, ekonomskog razvoja, prosperiteta i održivosti jednog društva. Gender
senzitivno obrazovanje se tiče dobra i jedinke i društva, što je i fokus nastavništva shvaćenog kao
vokacija.

2. Gender senzitivna pedagogija
Jasno značenje vrijednosti đaka kao osoba po sebi, tj. priznavanje svake pojedine ličnosti je
polazište pedagoškog pristupa za kojeg je A. Prengel skovala ime: “pedagogija raznolikosti” ili
“pedagogija egalitarne diferencije”. Ovaj pristup naglašava da demokratsko-pluralističko društvo mora

3
Ovaj koncept se po prvi put pojavljuje u međunarodnim dokumentima nakon Treće svjetske konferencije UN o ženama
(Najrobi 1985.), a u Platformi za akciju, prihvaćenoj na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama (Peking 1995.) ima istaknuto
mjesto. Razvoj strategije gender mainstreaminga je bio područje rada Upravnog odbora za ravnopravnost žena i muškaraca
(CDEG) pri Vijeću Evrope, koji je 1995. osnovao grupu stručnjaka/kinja za gender mainstreaming. Ova grupa je u svom
izvještaju 1998. godine, u kojem je skicirala metodologije, tehnike i oruđa gender mainstreaminga, dala sljedeću definiciju:
«Gender mainstreaming je (re)organiziranje, poboljšavanje, razvijanje i vrednovanje procesa kreiranja politika sa ciljem da
akteri/ke, koji/e učestvuju u pravljenju politika, u sve politike na svim nivoima i u svim fazama inkorporiraju perspektivu gender
ravnopravnosti.»

24

počivati na priznanju i respektiranju različitosti na bazi jednakosti. Ovo, prema Prengelu, znači
priznavanje jednakih prava, priznavanje svake pojedine ličnosti i priznavanje pripadnosti nekoj
(sub)kulturnoj zajednici4. Gender kritička pedagogija predstavlja jednu takvu pedagogiju egalitarne
diferencije: ona priznaje jednaka prava djevojčica i dječaka, mladića i djevojaka; priznaje osobenosti i
razlike između njih, te priznaje svaku pojedinu ličnost u njenoj osobenosti.

Ciljevi gender kritičke pedagogije su, kako to s pravom ističe A. Paseka, sljedeći:

Otkloniti nejednakosti i stimulirati jednakost žena i muškaraca
Raspoznati različite pretpostavke i uvjete kod žena i muškaraca
Prepoznati da žene i muškarci nisu homogene grupe već da su prisutne raznolike situacije
i potrebe.5

Otkloniti nejednakosti i stimulirati jednakost djevojčica i dječaka, mladića i djevojaka, ne znači da
ih treba napraviti jednakim (to bi bio, po riječima L. Irigaray, gendercit), već da se treba pozabaviti
razlikama u cilju ostvarivanja istih šansi i mogućnosti, te kreiranja alternativne kulture i “gender
prijateljskog okruženja”, u kojem postoji naglasak na samopouzdanju, povjerenju, te kooperaciji
između oba spola, a ne takmičenju i suparništvu.
Raspoznati različite pretpostavke i uvjete kod učenika i učenica znači dopustiti, stimulirati i
respektirati njihova raznovrsna i višestruka iskustva i doprinose, pomoći učenicima i učenicama da
spoznaju društvenu konstrukciju gendera, tj. da postanu svjesni uticaja odraslih i društva kad je u
pitanju prilagođavanje gender ulogama. Nastavnička kritička samoanaliza i analiza socio-kulturnog
konteksta u kojem rade su također bitni za provođenje gender ravnopravnosti, jer nastavno osoblje
ima značajnu ulogu i u mijenjanju, ali i u perpetuiranju, mentaliteta, stavova, vrijednosti i obrazaca
ponašanja svojih učenika i učenica. Nastavnici i nastavnice moraju, pored svega, pomoći mladima da
primjenjuju slobodu izbora.
Prepoznati da žene i muškarci nisu homogene grupe već da su prisutne raznolike situacije i
potrebe znači da gender senzitivno obrazovanje pokazuje jasno izražen etos usredsređivanja na
individuu u svoj njenoj cjelokupnosti i osobenosti. Na “gender sistem” utiču i klasa, etnicitet, religija,
fizička sposobnost itd.,6 pa je sve ove elemente potrebno uzeti u obzir kako bi se ostvarila
jravnopravnost djevojčica i dječaka, mladića i djevojaka.

Polazeći, dakle, od ličnosti u njenoj osobenosti, te uvažavajući da ne postoje homogene grupe
djevojčica i dječaka, mladića i djevojaka, žena i muškaraca, gender senzitivna i kritička pedagogija
predstavlja metodološki pristup koji polazi od nekoliko premisa:

Relacije između spolova nisu nepromjenljive i fiksirane.
Uloge koje se dodjeljuju različitim spolovima se stalno razvijaju i usložnjavaju.
One se razvijaju kao dio historijskog procesa, a na njih utiču društveni i kulturni faktori.
Dodjeljivanje gender uloga je povezano sa sistemom moći, različitim životnim očekivanjama i
postignućima tokom života.
Gender senzitivni odgoj uzima u obzir različitosti između žena i muškaraca i nudi im mogućnost za
individualni razvoj izvan tradicionalnih gender uloga. Stoga ono pomaže mladima da primjenjuju
slobodu izbora.

3. Vizija obrazovanja za 21. vijek i uloga nastavnika/ce
Nova vizija obrazovanja, koja ne poznaje spolnu i druge vidove diskriminacije, te promovira
jednaka prava, mogućnosti i šanse za djevojčice i dječake, djevojke i mladiće, žene i muškarce kao
participante/ice i korisnike/ce obrazovnog planiranja i programiranja, te proizvodnje novih modela
znanja i spoznavanja, izazov je za bosanskohercegovačke nastavnike i nastavnice (a i one diljem
svijeta). Tim više što je njihov vlastiti proces obrazovanja bio u dobroj mjeri gender nesenzitivan, te što
je općedruštveno okruženje, i pored pomaka, patrijarhalno. Putem obrazovnog procesa i diskursa
društvo osigurava reprodukciju vladajućih vrijednosti, modelâ ponašanja i obrazaca spolnih uloga.

4
A. Prengel (1995), « Pädagogik der Vielhaft», 2. Auflage, Opladen, S. 185.
5
Fondacija Heinrich Boell (2004), «Gender perspektiva u nastavi. Mogućnosti i poticaji», Sarajevo str. 103.
6
Nakon početnih feminističkih istraživanja, koja prikazuju djevojčice, djevojke i žene isključivo kao žrtve diskriminacije
nastavnika/ca i dječaka, te društveno očekivanih gender uloga, uslijedila je njihova kritika. Ustvrdilo se da se dužna pažnja ne
posvećuje kakvu ulogu imaju same žene u perpetuiranju statusa quo-a, da se ne pravi razlika unutar određene spolne
kategorije, po etničkoj, religiskoj, klasnoj i drugim osama, pa se pogrešno svi muškarci i svi dječaci i mladići proglašavaju
opresorima.

25

Međutim, obrazovne ustanove ne moraju biti puki odraz onog što se u društvu događa, već mogu imati
značajnu ulogu u mijenjanju šireg društvenog konteksta, te dati zamah i prostor proizvodnji novih
modela znanja i spoznavanja. Nastavnici i nastavnice predstavljaju jedan od najznačajnijih činilaca
unutar sisitema obrazovanja za demokratizaciju bosanskohercegovačkog društva i kreiranje onog u
kojem bi bili sretni i dječaci i djevojčice, i mladići i djevojke, i žene i muškarci.
Upravni odbor za ravnopravnost žena i muškaraca (CDEG) pri Vijeću Evrope je, unutar razvijanja
strategije gender mainstreaminga, veliku pažnju posvetio oblasti obrazovanja, te 2001. godine
osnovao grupu stručnjaka/inja za promoviranje gender mainstreaminga u školama. Ova grupa je
pripremila iscrpan izvještaj7 o tome kako se gender mainstreaming može promovirati pomoću treninga
nastavnika/ca, uvođenjem novih nastavničkih metoda, te izmjenom curriculuma. Izvještaj nudi i bogat
pregled već postignutih praksi, unutar kojih se navodi i šta je učinjeno u Bosni i Hercegovini. U
njegovim preporukama za razredne i nastavničke prakse se daje niz uputa nastavnicima i
nastavnicama u osnovnim i srednjim školama u cilju gender mainstreaminga:

Dopustite i stimulirajte višestruka iskustva pomoću igranja uloga, te slobodu da se istražuju
nove uloge i aktivnosti;
Stvarajte atmosferu kooperacije, a ne takmičenja;
Osigurajte da svi đaci imaju jednak pristup svim područjima curriculuma;
Imajte za cilj da razvijete kako prostorne tako i jezičke i numeričke vještine učenika i učenica;
Osigurajte mirna mjesta za igru i za dječake i za djevojčice, te da djevojčice i djevojke imaju
jednak pristup školskom prostoru kao i dječaci i mladići;
Povećajte samopouzdanje svih đaka gradeći ga na prethodnim uspjesima;
Potičite kod učenika/ca samopoštovanje, ali i poštovanje drugih učenika i učenica;
Osigurajte da dječaci i djevojčice, djevojke i mladići dijele razredna zaduženja, poput
pripremanja materijala, čišćenja učionice i table;
Osigurajte jednak pristup tehnologiji i nastavnim pomagalima;
Hvalite, nagrađujte i ukoravajte učenike jednako;
Budite svjesni svog uticaja kao obrasca i uzora za učenike/ce.
Osigurajte da djevojčice dobivaju istu pažnju, te mogućnosti za interakciju kao i dječaci;
Budite svjesni i osjetljivi za različite stilove učenja svojih đaka, te odgovorite na njih na
primjeren način;
Navodite primjere koji su relevantni za živote i iskustva kako djevojčica i djevojaka tako i
dječaka i mladića;
Razmišljajte o svojim nastavnim metodama, jeziku i interakciji sa učenicama i učenicima;
Izbjegavajte očekivanja zasnovana na genderu u pogledu ponašanja učenika i učenica.

4. Alternativna gender kultura i gender prijateljsko okruženje
Gender analize udžbenika, koje su u svijetu započele sredinom šezdesetih godina prošloga vijeka,
ukazale su sljedeće: a) djevojčice i žene su brojčano slabije zastupljene; b) muškarci se ponajčešće
predstavljaju kao nosioci zanimanja; c) aktivnosti u domaćinstvu se prvenstveno prikazuju kao ženske;
d) žene se češće prikazuju kao majke nego muškarci kao očevi; e) djevojčice i žene se prikazuju kao
pasivne i emotivne, a dječaci i muškarci su više aktivni i poduzetni; f) upotrebljava se generički muški
rod; g) udžbenike uglavnom pišu muškarci, a također i tekstove koji se uvrštavaju u čitanke. Čini se da
se ovakva analiza može prenijeti i na udžbenike u BiH,8 premda se mora istaći da ima nekih koji su
napravili značajne pomake ka gender senzibilnosti. Gender prijateljsko okruženje podupiru i stvaraju
udžbenici koji se obraćaju svim učenicima i učnicama podjednako, a to znači da iskustva nijednog
spola ne smiju biti skrivena, pogrešno ili reducirano prikazana.
Unutar alternativne gender kulture i gender prijateljskog okruženja doprinosi, interesi i aktivnosti
oba spola se prezentiraju na izbalnsiran način, unutar njih se osobe jednog spola, a ponajčešće i oba,
ne ubacuju u statičan, nepromjenljiv i okoštao kalup, već se identiteti posmatraju otvorenim za
promjene, kreacije, transformacije. U svakom slučaju postoji potreba da se kritički ispitaju svi školski
udžbenici i materijali u BiH, no nastavnici i nastavnice ne bi trebalo da čekaju na takva istraživanja i na
promjene udžbenika. Trebalo bi da idu ispred, da daju vlastiti doprinos gender integriranju u svom
obrazovnom i odgojnom radu. Oni bi, štaviše, mogli, zajedno sa svojim učenicama i učenicama, da se

7
“Promoting Gender Mainstreaming in schools”, http://www.coe.int/equality.
8
Vidi istraživanje: A. Paseka, “Udžbenici u Bosni i Hercegovini: kritička analiza”, u: Fondacija Heinrich Boell, Gender
perspektiva u nastavi. Mogućnosti i poticaji, op. cit., str. 81-99. Opsežnije istraživanje o čitankama od I do VIII razreda osnovne
škole u BiH, kojeg podupire UNICEF, je u toku.

26

upuste u zajedničku «avanturu» analize nastavnih materijala radi pronalaženja primjera gender
stereotipa, seksističkog jezika i ilustracija itd. Bio bi to projekt u kojem bi obadvije strane mogle učiti
jedna od druge, i na taj način prevazići tradicionalnu podjelu uloga u odnosu nastavnik/ca-učenik/ica,
što je, uostalom, također jedan od ciljeva gender mainstreaminga.

Nekoliko početnih sugestija nastavnicama/cima, ali i učenicima i učenicama, ka realiziranju ciljeva
gender-kritičke pedagogije:

1. Ne koristite generički maskulin jezik!
2. Nađite primjere naučnica i umjetnica i kada ih udžbenici «skrivaju», kao biste izbalansirali
doprinos oba spola predmetima izučavanja (historiji, literaturi, nauci, napr.)!
3. Ukažite na seksizme, rodne stereotipe i diskriminirajuća prikazivanja u postojećim
udžebenicima!
4. Ukažite i na štetu diskriminiranja na drugim osnovama osim rodnih
(diskriminiranje na osnovu etniciteta, religije, socijalnog statusa, fizičke i
mentalne sposobnosti itd.)!
5. Djevojčice i dječake, muškarce i žene pratite u svim oblastima života, i
ukažite ako to udžbenici ne čine!

Osim oficijelnih nastavnih planova i programa, te udžbenika i nastavnog materijala tj. pisanog
školskog curriculuma, za razvijanje alternativne gender kulture sa izraženim fokusom na individuu i
gender senzibilnost, potrebno je obratiti pažnju i na tzv. «skriveni nastavni plan» u školama.. Ovaj
plan, upravo stoga što je skriven, može igrati moćnu ulogu u perpetuiranju gender stereotipa i gender
neravnopravnosti, a odnosi se na neformalnu interakciju sa učenicima i učenicama, na nastavni plan
koji djeluje van oficijelnih i napisanih normi. Štaviše, stvarni sistemi vrijednosti i obrasci ponašanja
nastavnika/ca, administracije, psihologa/istkinja i pedagoga/istkinja koji rade u školi, to jest sve što se
zbiva u školi a nije eksplicirano u pisanom curriculumu, mogu biti moćniji instrumentarij u oblikovanju
vrijednosti i ponašanja učenika i učenica od pisanog curriculuma samog.
Upravo stoga što transfer nastavnim planom i programom propisanih obrazovnih sadržaja,
vrijednosti i obrazaca ponašanja ne ovisi samo o udžbenicima, nego i o tome kako ih nastavnici/ce
prenose djeci, njihovom poznavanju obrazovne materije, didaktičkim postupcima koje koriste, te
njihovim vrijednostima i stavovima, može se ustvrditi slijedeće. Svakako da je kombinacija gender
senzitivnih nastavnika/ca i udžbenika najdjelotvornija u promicanju gender ravnopravnosti. Ali kada
bismo morali načinti izbor između gender senzibilnih udžbenika i gender nesenzibilnih nastavnika/ca,
s jedne strane, i gender nesenzibilnih udžbenika i gender senzitivnih nastavnika/ca, sigurno bi trebalo
izabrati drugu od dvije ponuđene alternative.
Gender senzibilan nastavnik/ca može uvelike (ako ne i sasvim) neutralizirati gender nesenzibilne
udžbenike i ukazati učenicima štetu koju takvi udžbenici mogu činiti. No, i najbolji gender senzibilni
udžbenici postaju nijemi u rukama gender nesenzitivnog nastavnika/ca. Stoga su privrženost
nastavnika/ca gender mainstreamingu, te gender obuke nastavnika/ca jedan od odlučujućih, ako ne i
odlučujući faktor u genderizaciji škola.

27

2. PRAKTIČNI DIO

2.1. Uvod
U ovom dijelu «Zbornika» odgajatelji, odgajateljice, učitelji i učiteljice, nastavnici i nastavnice su na
različite načine predstavili programe zasnovane na gender principima, ali upravo ta raznolikost
omogućava široko polje djelovanja u odgojno obrazovnom procesu.

2.1.1. Pedagoško-psihološka radionica kao oblik rada

Aleksandra Arsenijević – Puhalo, psihologinja
Članica Uređivačkog tima

Pedagoško-psihološka radionica je vrsta rada sa grupom djevojčica i dječaka, učenika i učenica u
kojima je suštinska dobit smještena u sam proces i način rada. Dakle, iako im ime (radionica) sugerira
stvaranje nekog konkretnog, materijalnog proizvoda, to u osnovi nije bit! Osnovni cilj je razvijanje
pozitivne klime među dječacima i djevojčicama, učenicima i učenicama, to jest grupne povezanosti,
iskustva međusobnog uvažavanja, te dalje podsticanje osjećanja prijatnosti, socijalne odgovornosti
dječaka i djevojčica. Svi produkti (plakati, crteži, predstave i slično) koje odgajatelji odgajateljice,
nastavnici i nastavnice (i drugi/e u nastavnom procesu) zajedno sa dječacima i djevojčicama te
učenicima i učenicama proizvedu tokom radionice u funkciji su samog radioničarskog procesa i mogu
biti inspirativni za dalju analizu.
Prije nego što odgajatelji/odgajateljice, učitelji i učiteljice i drugi i druge, educirane da pripremaju i
vode radionice otpočnu radioničarski proces, dobro je da imaju na umu da se s obzirom na cilj, sve
radionice mogu svrstati u dvije grupe:
Kreativne radionice – koje za cilj imaju podsticanje i razvijanje divergentnog (kreativnog)
izražavanja koje se odnosi na stvaravanje novih ideja, traganje za što većim brojem novih rješenja i
tome slično. U ovu grupu spadaju dramske radionice, likovne, pjesničke, videoradionice.
Edukativne radionice – koje za cilj imaju saznanje u najširem smislu riječi, a mogu se dalje
razvrstati u:
kognitivne ili edukativne radionice u užem smislu – cilj je formiranje konkretnih saznanja i vještina,
ali i podsticanje bazičnih kognitivnih procesa poput rasuđivanja, sticanja strategija učenja i
pamćenja, argumentiranje ličnog stava, planiranje i tome slično;
preventivne radionice – cilj je primarna prevencija, tako da su usmjerene na razvoj ličnosti dječaka
i djevojčica, učenika i učenica, njihovog identiteta, izražavanje emocija itd. Ove radionice su i
edukativne jer se njima stiče saznanje o sebi i drugima kao i o odnosima sa drugim osobama.
Značajno je razgraničiti preventivne radionice od psihoterapijskog rada. Naime, neke tehnike i
aktivnosti radionica primjenjuju se i u nekim psihoterapijama (geštalt terapiji ili terapiji igrom) i u
radionici, ali je suštinska razlika u tome što je terapija namijenjena osobama koje su motivirane da
prevaziđu konkretan problem, a radionice osobama koje bi da nauče nešto novo i razviju svoje
sposobnosti. Stoga, voditelj/ica radionice može biti i psiholog/psihologistkinja, pedagog/istkinja, ili
neko drugi/a sa određenim znanjima i osjetljivošću, dok psihoterapijsku seansu može da vodi
samo posebno educiran/a psihoterapeut/kinja. Radionica, za razliku od psihoterapijske seanse,
ima jaku strukturu, unaprijed osmišljen scenario i aktivnosti koje proizilaze jedna iz druge;
radionice namijenjene razvoju socijalnih vještina devojčica i dečaka, učenika i učenica, za
konstruktivno rješavanje konflikata osim što podstiču razumijevanje vlastitih potreba, samosvijest i
afirmaciju one i osvješćuju neke komunikacijske fenomene i zakonitosti (npr. verbalne i
neverbalne poruke, stereotipe i predrasude) i utiču na razumijevanje konfliktnih situacija i
usvajanje strategija za njihovo rješavanje.
Važno je da odgajatelji/odgajateljice, učitelji i učiteljice, nastavnici i nastavnice, prethodno opisanu
podjelu shvate okvirno, jer je moguće da se kombinacijom ciljeva dobije još neka podvrsta i da se
naknadno, ukoliko se ukaže potreba za time, formulira još neki cilj koji će odrediti karakteristike novih
radionica. Upravo zbog toga, se njihovom primjenom podstiče saznajni razvoj dječaka i djevojčica, to
jest učenica i učenika i ostvaruje svrha aktivnog vrtića ili škole.

29

Osnove radioničarskog metoda
Radionice se mogu veoma razlikovati u pogledu sadržaja, ciljeva i uzrasta kojem su namijenjene, ali
pored toga imaju i određene osnovne pretpostavke koje su im zajedničke. Tako, svaka radionica ima
strukturiran scenario, kojim se kroz konkretne zahtjeve usmjerava učestvovanje svakog dječaka i
djevojčice, te učenice i učenika. Edukativne radionice, ma koliko izgledale spontane u svojoj osnovi
imaju unaprijed pripremljen scenario koji se sastoji od strukturiranih aktivnosti učesnika i učesnica.
Tako, svaka radionica podrazumijeva prolaženje kroz nekoliko koraka:
nastanak ličnog doživljaja – koji je obojen emocijama i koji se kroz dalji proces razrađuje i pretvara u
saznanje ili uvid (kod edukativnih radionica), ili u kreativnu ekspresiju ( kod kreativnih radionica);
uobličavanje doživljaja – dovođenje u vezu ličnog doživljaja i nekog simboličkog sredstva (reč, crtež,
pokret i slično) kako bi se doživljaj artikulirao;
razmjena uobličenog doživljaja – koja se postiže komunikacijom sa drugima radi osvježćivanja i
obogaćivanja vlastitog iskustva;
elaboracija, obrada doživljaja i uvid – postiže se daljom razmenom u grupi kroz doradu i osmišljavanje
već komunikatibilnog i uobličenog doživljaja.
Strukturiran scenario je osnova svakog radioničarskog procesa, što znači da treba da provocira
autentične doživljaje kod dječaka i djevojčica, te učenica i učenika. Kvalitet scenarija uveliko određuje
dinamiku grupe, pa je neophodno u njegovoj pripremi uključiti aktivnosti različitog nivoa općosti:
- konkretan zahtjev, koji pokreće aktivnost u grupi (npr «Šta vam prvo pada na pamet kada čujete riječ
gender?» ili «Zadatak svake grupe je da pronađe što veći broj poslova muških/ženskih zanimanja?»);
- strukturiranu aktivnost, koja uključuje više konkretnih zahtjeva objedinjenih u jednu aktivnost (npr «Sada
se podijelite u grupe od po četvero», nakon toga «Slušajte konkretnu situaciju koju ću vam ispričati», po
ispričanoj situaciji «Dogovorite se unutar grupe koja su sve rješenja koja žena/ muškarac u ovoj situaciji
mogu da urade, koje konkretne poteze mogu da povuku», nakon rada u grupama, po isteku planiranog
vremena voditelj/ica upućuje zahtjev «Sada će svaka grupa da odglumi (ili ispriča, nacrta, odigra i
slično) rješenje situacije, to jest da nam pokaže koje sve aktivnosti muškarac/žena mogu da poduzmu u
ovoj situaciji. Podijelite uloge i dogovorite se kako će to da izgleda. Nakon toga da vidimo rješenja»;
- nekoliko manje ili više sličnih aktivnosti objedinjenih oko jedne teme (npr. komunikacija u odnosu na
spol, interpersonalni konflikti determinirani spolnim ulogama, stereotipi u prihvatanju spolnih uloga).
Posebno karakteristično za sve radionice je to što je najveći broj zahtjeva i aktivnosti dat u formi igre,
pri čemu se igra shvaća kao ozbiljan posao koji dijete radi, dalje kao organizirano i osmišljeno
ponašanje koje je vođeno sadržajem. Igre, ovako definirane, moraju biti osmišljene tako da uzimaju u
obzir cilj radionice i uzrast dječaka i djevojčica. Dakle, na voditelju ili voditeljici radionice je zahtjevan
posao, jer on/ona pored preciznog planiranja scenarija mora i pažljivo da prati reakciju dječaka i
djevojčica.
Pored scenarija, svaka radionica ima «radioničarska pravila» koja su po Bonneru (prema
S.Janković, 1995.) «nužna u svakom grupnom radu, ona daju interaktivnoj strukturi stepen stabilnosti
bez kojeg grupa ne bi mogla dugo funkcionirati». Pravila su promjenljiva, ukoliko postoji dogovor svih
članova grupe. Ono što je bitno naglasiti je da važe i za voditelja/ljicu i da on/ona može da se pozove
na njih uvijek kada se prekrše. Različiti autori navode različita pravila, ali saglasnost je postignuta u
tome da su neka od osnovnih radioničarskih pravila:
svaka radionica počinje tako što voditelji/ica i dječaci i djevojčice sjede u krugu, jer takav prostorni
razmeštaj simbolizira ravnopravnost, zajedništvo i diskreciju, kako «radioničari/ke znaju da kažu
«ono što se dešava u krugu, ostaje u krugu»;
svi učesnici/ce imaju jednaku šansu da budu saslušani, što se postiže saopćavanjem jedan/jedna
za drugim, po redoslijedu koji njima odgovara (mada se najčešće pribjegava saopćavanju ukrug
na osnovu redoslijeda sjedenja);
kako bi svako bio saslušan učesnici/ce se trude da ne upadaju jedni drugima u riječ, da ne
prekidaju onog ko govori, ne vode paralelan razgovor sa nekim drugim;
svako mišljenje, ma koliko bilo različito zaslužuje da se čuje, jer je dragocjeno i može da obogati
vlastito mišljenje;
u radioničkoj dinamici nema posmatrača niti posmatračica, svi učestvuju u radu, ali svako ima
pravo da zadrži neki doživljaj i ne saopšti grupi nešto o čemu ne želi da govori. U toj situaciji,
može reći «dalje» i ne mora da objašnjava razloge;
dogovoreno trajanje svake od aktivnosti mora se poštovati kako bi se ostvario cilj radionice.
Pored nabrojanih pravila voditelji mogu da ponude djevojčicama i dječacima, te učenicima i
učenicama, da definiraju druga pravila kojih će se pridržavati. Voditelji radionica koji u svojoj karijeri
imaju bogato radioničarsko iskustvo kažu da djeca i učenici, najčešće pridodaju pravila koja upućuju
da se tokom radionice ne jede, ne pij, ne puši, da se ne razgovara mobilnim telefonom (ukoliko poziv
nije od izuzetnog značaja), da se ne kasni na radionicu i slično.

30

2.2. Integracija gender komponente u predškolsko obrazovanje

2.2.1. Pedagoško-psihološke radionice sa gender komponentom u predškolskom
dobu

U оvom dijelu «Zbornika» prikazane su radionice koje odgajatelji i odgajateljice mogu da koriste u
radu sa djevojčicama i dječacima. Оsim praktične promjene ove radionice treba da budu model i
inspiracija odgajateljima i odgajateljicama u integriranju gender komponente u predškolske ustanove.

9
ВИШЊА И ДИНО СЕ ЛИЈЕПО ДРУЖЕ

Циљ активности:
Подстицање сарадње између дјечака и дјевојчица унутар групе
Уводна игра:
Дјечак и дјевојчица треба да нацртају заједничку слику на истом папиру. То могу бити линије и
кругови или разни облици различитих боја.
Након цртања заједничког цртежа слиједи разговор у кругу. Могућа питања за разговор:
Шта су осјећали дјечак и дјевојчица док су цртали?
Да ли је дјечак попуштао дјевојчици док су заједно цртали?
Да ли је дјевојчица попуштала дјечаку док су заједно цртали?
Јесу ли се добро слагали радећи на заједничком задатку?
Је ли дјечак прелазио на ''простор'' дјевојчице?
Је ли дјевојчица прелазила на ''простор'' дјечака?
Како си се осјећао/ла ако те је изгурао/ла са твог ''простора''?
Да ли ти се тако нешто десило код куће или у вртићу са друговима и другарицама?

Затим васпитач/васпитачица прича (чита) причу:
... ''Вишња и Дино су добри другари. Они се лијепо друже и никада се не свађају. Једнога
дана у обданишту, док су слагали лего коцке, дошао је Марко и покварио им торањ који су
направили. Вишња је почела да плаче и рекла Марку да их остави на миру. Марко се наругао,
говорећи Дини да дјевојчица не може да буде друг дјечаку. Ту је он и њих двојица треба да се
играју камионом и аутићима које је држао у руци''
Рaзговор у кругу:
Шта ви мислите, да ли дјевојчица може бити добра другарица и пријатељица дјечаку?
Да ли дјечак може бити друг и пријатељ дјевојчици?
Шта би Вишња, Дино и Марко требало да ураде да се не свађају?
Шта добри другови и другарице кажу једни другима? (Које су то ријечи – извини, хвала,
молим...)
Игра за крај
Дјечак и дјевојчица заједно раде на радном листу. Задатак је да:
украсе одјећу Вишње и Дине, како би се они још више дружили, боље спријатељили
и угодније осјећали (Прилог бр. 1), и
да обоје Вишњу, Марка и Дину (Прилог бр. 2).

Коментар васпитача/васпитачице:
Из ове игре закључујемо да свако дијете, без обзира на то да ли је дјечак или
дјевојчица, може учествовати у заједничкој игри.

9
Приредиле: Татјана Михајловић и Вера Бартел, Радионица преузета из: Татјана Михајловић и Вера Бартел (новембар
2004), «Розе и плаво», приручник за предшколске установе, Гендер центар Владе Републике Српске, текст рецензиран
и усклађен 2005. године

31

Прилог бр. 1

32

Прилог бр. 2

33

Zbornik

Recommended

Recommended

More Related Content

Featured

Featured (20)

Zbornik