Successfully reported this slideshow.
We use your LinkedIn profile and activity data to personalize ads and to show you more relevant ads. You can change your ad preferences anytime.

Zoran Grgic - Menadzment u poljoprivredi

4,379 views

Published on

Published in: Education
  • Be the first to comment

Zoran Grgic - Menadzment u poljoprivredi

  1. 1. MANAGEMENT U POLJOPRIVREDI Interna skripta za studenteSTRUČNOG STUDIJA POLJOPRIVREDA KRŠA - STOČARSTVO KRŠA Veleučilišta u Kninu Priredio: Prof.dr.sc. Zoran Grgić Zagreb, travnja 2006 godine 1
  2. 2. Autori:Prof.dr. sc. Zoran GrgićProf.dr. sc. Vjekoslav ParDoc.dr.sc. Josip JuračakDr.sc. Mario NjavroDipl.ing. Branka ŠakićAgronomski fakultet, Sveučilišta u ZagrebuZavod za upravu poljoprivrednog gospodarstva
  3. 3. KazaloMANAGEMENT I PODUZETNIŠTVO U POLJOPRIVREDI......................................................5 FARM MANAGEMENT ......................................................................................................................7 PODUZETNIŠTVO........................................................................................................................... 12TEORIJA TROŠKOVA................................................................................................................. 14RAZVITAK TEORIJE TROŠKOVA............................................................................................ 14TROŠKOVI - ODREĐENJE I RAZVRSTAVANJE..................................................................... 15 ČINITELJI KOJI DJELUJU NA VISINU T R O Š K O V A ............................................... 16 RAZVRSTAVANJE TROŠKOVA .............................................................................................. 16 TROŠKOVI I STUPANJ ISKORIŠTENJA KAPACITETA ......................................................... 20 STUPANJ ISKORIŠTENJA KAPACITETA ............................................................................... 21 DIFERENCIJALNI TROŠAK ................................................................................................... 24 KOEFICIJENT OSJETLJIVOSTI ILI PRILAGODLJIVOSTI (REAGIBILNOSTI) TROŠKOVA 25 FIKSNI TROŠKOVI (FT)............................................................................................................ 27 ZAKONITOSTI NEPROMJENJIVIH (FIKSNIH) TROŠKOVA.................................................. 27 PROPORCIONALNO-VARIJABILNI TROŠKOVI (PT)............................................................. 30 ZAKONITOSTI PROPORCIONALNO-VARIJABILNIH TROŠKOVA ....................................... 30 DEGRESIVNO - VARIJABILNI TROŠKOVI (DT) ................................................................. 32 PROGRESIVNO VARIJABILNI TROŠKOVI (PGT)................................................................. 34 UKUPNI VARIJABILNI TROŠKOVI (VT) ............................................................................... 36 UKUPNI TROŠKOVI (UT) ....................................................................................................... 38 GRANIČNI TROŠKOVI (GT).................................................................................................... 40 FINANCIJSKI REZULTAT (FR) .............................................................................................. 41 GRANIČNI FINANCIJSKI REZULTAT (gfr)............................................................................ 42 KRITIČNE TOČKE U KRETANJU TROŠKOVA ....................................................................... 45 DONJA I GORNJA TOČKA POKRIĆA.................................................................................... 45 TOČKA POSLOVNOG MINIMUMA i MAKSIMUMA .............................................................. 46 TOČKA OPTIMUMA TROŠKOVA........................................................................................... 47 TOČKA MAKSIMUM POZITIVNOG i MAKSIMUM NEGATIVNOG FINANCIJSKOG REZULTATA........................................................................................................................... 48KALKULACIJE (IZRAČUNI) TROŠKOVA ............................................................................... 48 POJAM I VRSTE KALKULACIJE.............................................................................................. 48 NAČELA KALKULACIJA........................................................................................................ 49VRSTE KALKULACIJA............................................................................................................... 50 SASTAV CIJENE KOŠTANJA U POLJOPRIVREDI.................................................................. 54MJERILA POSLOVNOG USPJEHA............................................................................................ 56EKONOMIČNOST ........................................................................................................................ 56 POJAM EKONOMIČNOSTI................................................................................................................ 56 MJERENJE EKONOMIČNOSTI .......................................................................................................... 58 MJERE ZA POVEĆANJE EKONOMIČNOSTI ......................................................................................... 67PROIZVODNOST.......................................................................................................................... 69 POJAM PROIZVODNOSTI................................................................................................................. 69 MJERENJE PROIZVODNOSTI ........................................................................................................... 70RENTABILNOST .......................................................................................................................... 77 POJAM RENTABILNOSTI ................................................................................................................. 77 MJERENJE RENTABILNOSTI ............................................................................................................ 78
  4. 4. MJERE ZA POVEĆANJE RENTABILNOSTI .......................................................................................... 81TEMELJNI ČIMBENICI EKONOMIKE PROIZVODNJE ........................................................ 83ANALIZA ODNOSA IZMEĐU VARIJABILNOG INPUTA I UČINKA..................................... 84 MAKSIMALNI PROIZVOD................................................................................................................ 85 MARGINALNI (GRANIČNI) PROIZVOD ............................................................................................. 85 PROSJEČNI PROIZVOD.................................................................................................................... 86 ODREĐIVANJE OPTIMALNE KOLIČINE UTROŠKA VARIJABILNOG INPUTA ........................................... 87 FAZE NEOKLASIČNE FUNKCIJE PROIZVODNJE.................................................................................. 89ANALIZA ODNOSA IZMEĐU DVA VARIJABILNA INPUTA. ................................................ 91ANALIZA ODNOSA IZMEĐU RAZLIČITIH PROIZVODA NA ISTOM GOSPODARSTVU. 95 4
  5. 5. MANAGEMENT U POLJOPRIVEDIAutori: Prof.dr. sc. Vjekoslav Par, Dr.sc. Mario NjavroManagement i poduzetništvo u poljoprivrediU ovome poglavlju dati ćemo osnovne definicije iz područja managementa i poduzetništva,kao i njihovu ulogu i značaj za obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo jest oblik organizacije više osoba sa zajedničkimciljem. Poduzeće, državno tijelo (ministarstva), bolnica, crkva itd., sve su to primjeriorganizacija. U svrsishodnoj organizaciji, više osoba nastoje zajedničkim naporima isredstvima postići cilj od zajedničkog interesa, a koji bi bio teško ili nikako ostvariv izvanorganizacije. Za svaku organizaciju su zato svojstveni: zajednički cilj, resursi, ljudskičimbenik, rad i mehanizmi funkcioniranja organizacije.Osobu koja vodi određenu organizaciju nazivamo managerom1. Posebno se to odnosi naposlovne organizacije. Manager svojim radom mora osiguravati iskorištenje raspoloživihresursa i ostvarenje ciljeva organizacije tako da maksimalno ostvari interese organizacije.Položaj managera se u različitim organizacijama različito naziva, pa tako susrećemonazive: direktor, predsjednik, pročelnik, načelnik, upravitelj, ravnatelj itd. Kažemo daobiteljskim poljoprivrednim gospodarstvom upravlja gospodar ili farm manager.Ovdje su navedene neke definicije managementa kao funkcije koju obavlja manager:• "Management je proces maksimalnog iskorištenja i uporabe raspoloživih resursa" - definicija Odjela za zapošljavanje Velike Britanije2• "Management je proces planiranja, organiziranja, vođenja i kontroliranja rada članova organizacije te korištenja svih raspoloživih resursa organizacije u cilju dosezanja postavljenih ciljeva" - Stoner i Freeman3• "Management je proces koordiniranja aktivnosti grupe ljudi u cilju postizanja ciljeva koje pojedinačno ne bi mogli postići" - Donnelly, Gibson, Ivanchevich4Znanost o managementu sadrži teorije, metode i informacije koji omogućuju razvoj praksemanagementa, što opet povratno djeluje na proširenje znanstvene spoznaje.1 U tekstu koristimo isključivo pojam manager. Neki autori prevode ovaj pojam na hrvatski jezik kaoupravitelj, rukovoditelj, voditelj i slično.2 Prema: Bennett, Roger: "Management", Informator / Potecon, Zagreb 1994., str. 33 Prema: Bennett R., op. cit., str. 34 Prema: Szekely C.: "Menadžment i manager", Ekonomika poljoprivrede, br. 5/1991, Beograd 1991., str.217
  6. 6. Management, dakle, obuhvaća posao managera sa zadaćom postizanja što boljeg rezultataraspoloživim sredstvima i radom ljudi, uz primjenu znanja iz područja managementa.Radovi većine autora iz područja managementa navode slijedeće funkcije managera: • planiranje, • organiziranje, • vođenje, • upravljanje ljudskim potencijalima i • kontroliranje.Ovih pet funkcija mogu se nazvati osnovnim funkcijama managementa. Sam managementuključuje i odlučivanje, koordiniranje, komuniciranje i slične procese, no njih ne bi trebaloizdvajati kao zasebne funkcije, već su to procesi koji se provlače kroz svaku od petspomenutih funkcija 5.Pojedine funkcije managementa uključuju:• planiranje:- odlučivanje o misiji, ciljevima, strategiji i taktici poslovanja- predviđanje vlastitih i vanjskih prednosti, slabosti, prilika i prijetnji kao uvjeta poslovanja- razrada i izrada djelatnih planova organizacije• organiziranje:- ostvarenje strukture organizacije definiranjem pojedinih radnih mjesta, grupa, odjela i cjeline organizacije- određivanje obveza i prava, odgovornosti i autoriteta na pojedinim razinama hijerarhijske strukture- kreiranje dokumenata u svezi s nabrojenim (statut, opisi radnog mjesta, upute i ostali slični akti)- stvaranje potrebnih uvjeta za provođenje u djelo svih planova• vođenje:- komuniciranje s podređenima i nadređenima kao i s osobama izvan organizacije- intervencije radi rješavanja tekućih problema u organizaciji- rješavanje mogućih sukoba u odnosima djelatnika- poticanje zajedništva, kohezije i kulture organizacije među djelatnicima• upravljanje ljudskim potencijalima:- praćenje stanja i planiranje potreba za zaposlenicima- pronalaženje, upošljavanje, uvođenje u rad i ostala briga o novim djelatnicima- redovno i sustavno vođenje podataka o zaposlenicima- briga o obučavanju, premještajima, napredovanju i sl.• kontroliranje:- postavljanje mjerila za provjeru ostvarenja planova- određivanje kriterija za ocjenu ostvarenja5 Bahtijarević-Šiber, Fikreta, ... et al., op. cit., str. 234 6
  7. 7. - mjerenje ostvarenih rezultata i uspoređivanje s planiranim- analiza ostvarenja i donošenje mjera radi ispravke utvrđenih nedostatakaFarm managementPoljoprivreda je po mnogočemu osobita gospodarska djelatnost. U većini zemalja drži sedjelatnošću od posebnog interesa jer osigurava mnoštvo primarnih proizvoda nužnih zazadovoljavanje potreba prerade ili krajnjeg potrošača.Bez obzira o kojoj se vrsti poljoprivredne organizacije radi i gdje se ona nalazi, i za njuje svojstvena funkcija managementa. Premda za management poljoprivrednihorganizacija vrijedi isto što i za management uopće, ipak ga izdvajamo i proučavamozasebno. Management na poljoprivrednim gospodarstvima, farmama, nazivamo farmmanagement, a u nas se još naziva i gospodarska uprava. U tom smislu farm managerplanira organizira, vodi, upravlja ljudskim potencijalima i kontrolira poslovanjepoljoprivrednog gospodarstva.Može se pronaći više definicija farm managementa, no ovdje ćemo navesti dvije: "Farm management možemo definirati kao proučavanje načina i sredstava organiziranja zemlje, radne snage i kapitala, uz primjenu tehničkog znanja i vještina u svrhu osposobljavanje poljoprivrednog gospodarstva za postizanje maksimalnog neto prinosa" - Forster6 "Farm management je djelatnost koja se bavi odlukama koje utječu na profitabilnost poljoprivrednog gospodarstva" - Castle7Izdvajanje farm managementa je posljedica posebnosti poljoprivrede kao djelatnosti.Ukoliko bi ove posebnosti zanemarili, to bi nas moglo dovesti do poteškoća u poslovanju,ako ne i do odustajanja od poslovanja. Najčešće se spominju slijedeće posebnostipoljoprivredne proizvodnje:◊ Povezanost kućanstva i gospodarstva. Kućanstvo je društvena zajednica u kojoj ljudi žive zajedno. Gospodarstvo je, pak, poljoprivredna proizvodna jedinica. Njihova6 Forster G. W. : "Farm Organization and Management", Third Edition, Prentice-Hall Inc., New York 1953.,str.7 Castle N. Emery, M. H. Becker, A. G. Nelson: "Farm Business Management - The Decision-MakingProcess", Third Edition, Macmillan Publishing Company, New York 1987., str. 16 7
  8. 8. povezanost ima za posljedicu mnoštvo pitanja u vezi s raspodjelom troškova, radnom snagom, obračunom dohotka itd.◊ Poslovanje je dijelom samodostatno. Većina obiteljskih gospodarstava troši dio svoje proizvodnje kao vlastite sirovine ili kao potrošna dobra za članove obitelji. Time se opet javljaju problemi s izračunavanjem cijene koštanja, troškova rada, dohotka i organizacije proizvodnje.◊ Management i vlasništvo su povezani. Vrlo je čest slučaj da je manager (gospodar) ujedno i vlasnik gospodarstva, što nije slučaj kod većih poslovnih organizacija. Zato se na gospodarstvu može javiti problem ili prednost uslijed usklađivanja više funkcija kod jedne osobe.◊ Poljoprivredna gospodarstva uglavnom su male proizvodne jedinice. Ova posebnost rađa problem iskorištenja prednosti specijalizacije i ekonomije obujma, te problem koncentracije kapitala i potpune ovisnosti o tržištu.◊ Teško je standardizirati proizvode gospodarstva. Kako su prirodni, biološki čimbenici od izuzetnog značenja u poljoprivredi, a često se ne mogu kontrolirati, rezultat procesa proizvodnje nije u potpunosti ujednačen tijekom različitih ciklusa.◊ Potražnja i ponuda poljoprivrednih proizvoda uglavnom su neelastične. Zbog ograničenih proizvodnih resursa (zemljišta) i posebnosti potreba za hranom, na tržištu poljoprivrednih proizvoda su česte netipične, perverzne, reakcije ponude ili potražnje.◊ Poljoprivredno poslovanje je vrlo rizično. Zbog mnoštva prirodnih i ostalih nepredvidivih čimbenika, visoki rizik u proizvodnji odvraća poduzetnike od ove proizvodnje. U skladu s ovom posebnosti razvijaju se alati i tehnike farm managementa kojima se nastoji ublažiti utjecaj rizika na poslovanje.◊ Teško je kontinuirano financirati gospodarstvo. Zbog sezonosti i malog obujma proizvodnje, poljoprivredna gospodarstva obično imaju probleme s osiguranjem stalne likvidnosti.◊ Poslovanjem u poljoprivredi bave se i osobe niskog obrazovanjem. Poljoprivredno gospodarstvo često se nasljeđuje iz naraštaja u naraštaj, a gospodar svoja znanja stječe u praksi i izvan stručnih i obrazovnih institucija. Time je otežano uvođenje novih tehnologija, postizanja optimalnog učinka proizvodnje itd.◊ Stalni (fiksni) troškovi obično čine veliki dio ukupnih troškova. Ovo je posljedica činjenice da su organizacije uglavnom male, a tehnologija skupa. 8
  9. 9. Farm management ili gospodarska uprava razvija primjenu spoznaja managementa napodručju poljoprivredne djelatnosti, uz priznavanje svih njenih organizacijskih i društveno-gospodarskih specifičnosti.Kaže se da disciplina farm managementa sadrži elemente umjetnosti, znanosti i poslovnevještine. Prvo, od farm managera se zahtjeva prirođena vještina i sposobnost, fizička imentalna, što farm management na neki način čini umjetnošću. Zatim, dobar managermora pratiti suvremena dostignuća u području managementa, što uključuje elementznanosti. S gledišta znanosti, farm manager mora poznavati alate i tehnike vođenjazabilješki, planiranja i programiranja proizvodnje, analize informacija i, do potrebnogstupnja, tehnologije i tehnike rada. Konačno, kako poljoprivredno gospodarstvo ima za ciljostvarenje zarade za svoje članove, shvatljivo je treće poimanje farm managera kaoposlovnog čovjeka.U okviru farm management razmatraju se slijedeće podcjeline: ° (a) planiranje, ° (b) osnovna ekonomska načela proizvodnje, ° (c) prikupljanje i analizu poslovnih informacija, ° (d) kalkulacije i troškove ° (e) nabavljanje i management osnovnih resursa (zemljište, kapital, radna snaga), ° (f) izbor i organizaciju proizvodnje i ° (g) management pojedine poljoprivredne proizvodnje (biljna, stočarska) ° (h) upravljanje rizikom ° (j) agrarna politika (osnove) i agrarni marketing. 9
  10. 10. Procesi u okviru farm managementa* * Pretpostavljeno je da su ciljevi poslovanja prije određeni Izvor: Buckett M., op. cit., str. 3Prema Buckett-u, disciplina farm managementa obuhvaća slijedeća područja: Načela ekonomike proizvodnje. Radi razumijevanja ekonomskih pojava u procesuproizvodnje, nužno je poznavati barem osnovna načela ekonomike. Tu se obrađujupojmovi kao što su zakon opadajućih prinosa, zakon supstitucije inputa, konceptoportunitetnog troška, marginalna analiza i slično. Ova znanja se uključuju u izučavanjefarm managementa kao nužna i dio istih sadržan je i u sadržaju Tečaja. Prikupljanje informacija. Pravilno praćenje poslovanja, u fizičkom i vrijednosnomsmislu, posebno se naglašava. Bez ažurnog zapisivanja i praćenja informacija u svezi sposlovanjem, management je gotovo onemogućen u djelatnostima analize poslovanja,planiranja ili kontroliranja poslovanja. Troškovi i kalkulacije, analiza poslovanja. Ova cjelina nadograđuje se naprikupljanje informacija i direktno ovisi o vođenju zabilješki o poslovanju. Potrebno jepoznavati osnovne ekonomske i financijske dokumente i izvještaje, te metode kalkulacijetroškova, kako bi se mogle donositi kvalitetnije odluke. To je također važan segmentznanja farm managera. 10
  11. 11. Planiranje. Svakoj poslovnoj akciji mora prethoditi planiranje. Vrste plana, teosnovne aktivnosti i pojmovi koje kod planiranja treba imati na umu, sadržani su u ovomsegmentu. Posebno se razlikuju planovi pojedinih osnovnih proizvodnih resursa (rad,kapital, zemljište). Nabavljanje proizvodnih resursa. Postoji više načina na koji se mogu nabaviti iosigurati proizvodni resursi. U ovom dijelu farm managementa izučavaju se načini,aktivnosti i postupci nabave resursa. Razmatraju se svi činitelji koji utječu na odluke onabavi, kao i alati koji se koriste kako odlučivanje ne bi bilo zasnovano isključivo naintuiciji. Management pojedinih resursa. Management pojedinačnih resursa izuzetno jeznačajno područje zbog njihove važnosti u proizvodnji. Stoga je bitno kako raspoloživeograničene resurse održavati, gospodariti njima, i kako ih kombinirati da bi bili što boljeiskorišteni u cilju postizanja visokog poslovnog učinka. Najčešće se posebno odvajajumanagement zemljišta, management ljudskih potencijala i management kapitala. Teorije odabira i kombiniranja proizvodnje. Odgovaraju na pitanja vezana uzodabir proizvoda gospodarstva i njihove kombinacije u svrhu postizanja optimalnogiskorištenja resursa u danim uvjetima. Krajnji cilj je postići što višu dobit cijeloggospodarstva. Osnovni pojmovi u okviru ovog dijela farm managementa jesudiverzifikacija i specijalizacija, granični troškovi i granični prihod, usporedne prednosti isl. Management pojedine proizvodnje. Nastoji odgovoriti na pitanje kako ostvaritinajbolji učinak u pojedinoj poljoprivrednoj proizvodnji. Razmatraju se troškovi i izvoriprihoda pojedine proizvodnje, planiranje kontroliranje i analiza čimbenika proizvodnje,prednosti i nedostaci te učinci pojedine proizvodnje kao dijela sustava proizvodnje nagospodarstvu. 11
  12. 12. PoduzetništvoPoduzetništvo je djelatnost poduzetnika usmjerena na pokretanje, organiziranje i inoviranjeposlovanja poduzeća s temeljnom svrhom stvaranja novog tržišta8.U Ekonomskom leksikonu pri definiranju poduzetništva kao njegova bitna obilježjanavode se: “potreba za postignućem i uspjehom, kreativnost i inicijativa, preuzimanjerizika, povjerenje u ljude i smjelost, potreba za neovisnošću i autonomijom te motivacija,energija i stalan angažman na promjenama.”. Iako su tu navedena kao obilježjapoduzetništva, možemo ih tumačiti i kao obilježja poduzetnika (Baletić, ur., 1996).Poduzetnik je osoba koja posluje na vlastiti rizik. On raspolaže sredstvima potrebnim zaodređenu gospodarsku djelatnost i samostalno donosi odluke koje se odnose na tudjelatnost. Zarada poduzetnika je poduzetnička dobit, koja ostaje nakon što se od ukupnogprihoda odbiju troškovi te sve ugovorne i zakonske obveze.Isto tako, poduzetnik je osoba pripravna ostvariti svoje poduzetničke ideje i inovacijeizlažući se pri tome riziku i neizvjesnosti glede konačne dobiti.Dakle, poduzetnik je osoba koja primjenom nove ideje ili inovacije i preuzimanjemposlovnog rizika plasira svoje proizvode/usluge na tržištu radi stjecanja dobiti. Izostajanjedobiti ne znači da netko nije poduzetnik: mnogi, posebice u razvijenim zemljama tržišneekonomije, uspijevaju tek u drugom ili inim pokušajima.Najvažniji čimbenik poduzetništva je poduzetnička ideja.Danas poduzetništvo u uvjetima globalizacije, liberalizacije i internetizacije dobiva svojpuni zamah. Neke razlike između gospodarskih uvjeta nekada i danas prikazane su uslijedećoj tablici.8 Jelavić A. et.al.: Ekonomika poduzeća, Zagreb 1993 12
  13. 13. Temeljna razlikovna obilježja gospodarskog okruženja “starog” i “novog” dobaObilježje “Staro doba” “Novo doba”Opća obilježja:Tržište Stabilno PromjenjivoRazina takmičenja Nacionalna SvjetskaOrganizacijski oblici Hijerarhijski, birokratski MrežniIndustrija:Organizacija proizvodnje Masovna proizvodnja Prilagodljiva proizvodnjaNositelji razvitka Kapital/rad Inovacije/znanjeNositelji tehnologije Strojevi Digitalizacija Sniženje troškova povećanjem Inovacije, kvaliteta, vremenskaIzvor usporednih prednosti obujma točnost i troškoviVažnost istraživanja i razvitka Niska do srednja VisokaOdnosi s drugim tvrtkama Samostalan nastup Savezi i suradnjaRadna snaga:Politički cilj Puna zaposlenost Više stvarne plaće i dohodakObučenost Vještine vezane uz posao Šire znanje iz različitih područjaPotrebno obrazovanje Vještina ili stupanj Doživotno učenjeOdnos djelatnik–rukovoditelj Suprotstavljanje SuradnjaPriroda zaposlenja Stalno Rizik i prigodeVlada:Odnos vlade i poslovnih tvrtki Postavljanje zahtjeva Poticanje prigoda za rastUređenje Zapovijedanje i nadzor Prilagodljivost, Tržišna oruđaIzvor: Prilagođeno iz: Macke, D. (2000c) “Why Entrepreneurship?”.Uvjete za poduzetništvo autori uglavnom dijele na tri razine: (1) klimu, (2) infrastrukturu i(3) podršku iz okruženja. Klimu sačinjavaju opći uvjeti gospodarenja, infrastrukturu činedijelovi klime bitni za poduzetništvo, a podršku čine izravne, privatne ili javne, inicijativeza pomoć razvitku poduzetništva. U svakoj od navedenih razina društvena zajednica možeutjecati na razvitak poduzetništva. Poticajna i podržavajuća zajednica za poduzetništvorađa visoku razinu poduzetništva u gospodarstvu.I na kraju što razlikuje i povezuje poduzetnika i managera? 13
  14. 14. Razlikovne osobine poduzetnika spram managera Poduzetnik vs. Manager• dobro podnosi neizvjesnost • stvara stabilnost• posvećuje pozornost podrobnostima • ima preglednost nad velikim sustavima• upravlja rizikom • teži smanjivanju rizika• vodi brigu o dugoročnim izgledi • prati mjerljive rezultate tijekom vremena• otporan na probleme u poslovanju • sposoban raditi u danoj okoliniIzvor: Prema: Mescon i Mescon, 1996.TEORIJA TROŠKOVAAutori: Prof.dr.sc Zoran Grgić, Dipl.ing. Branka ŠakićRAZVITAK TEORIJE TROŠKOVAIntenzivno izučavanje troškova počelo je krajem 19. i početkom 20.stoljeća, kada sejavljaju prve gospodarskih krize u kapitalističkim zemljama. Potreba za analizom troškovaje određena pogoršanjem financijskih uvjeta poslovanja. Tvrtke su radi opstanka i razvitkana tržištu morale proizvoditi sa snižavanjem troškova proizvodnje, odnosno prodajnecijene. Za ostvarenje tog cilja morale su izučavati i dobro poznavati odnose troškova iučinaka.Pojavom prvih industrijskih poduzeća nastaje industrijsko knjigovodstvo odnosnoknjigovodstvo troškova koje biva podloga za temeljitu analizu troškova.Prvi pisani radovi koji tretiraju troškove vezani su uz fiziokraciju (vladavina prirode) injezinog začetnika francuza Qvensija (1757.), koji u svojim radovima iznosi prve izračune,ukupni kapital, troškove i dohodak francuskih poljoprivrednika. 14
  15. 15. Prvi tiskani radovi i detaljni opisi izučavanja troškova javljaju se u radovima EugenaSchmalenbacha u Njemačkoj (marginalistička škola). U svom radu “Grundlagen derSelbstkostechung und Preispolitik” opisuje proporcionalne fiksne, degresivne i progresivnetroškove. Ovaj autor je prvi opisao i postavio teoriju troškova.Teorija - grčka riječ theoria - znači promatranje, ispitivanje, postavljanje. - vrhunac svake znanosti je teorija ili opća važeća spoznaja o stvarima, zbivanjima i odnosima.Teorija troškova u užem smislu - je proučavanje troškova strukture ili kako se troškoviponašaju u odnosu na promjenu obujma proizvodnje. Teorija troškova u širem smislu -obuhvaća troškovnu strukturu uz analizu cijene učinka i ukupnu prihodovnu strukturu uokvirima tržišta.TROŠKOVI - ODREĐENJE I RAZVRSTAVANJEDefinicija: Troškovi su u novcu izražena količina živoga i opredmećenoga rada, teuračunatih ugovorenih i zakonskih obveza, potrebnih za proizvodnju određenih učinaka.Svijesnim radom zaposlenih se uz pomoć sredstava za rad (strojevi, alati) djeluje napredmete rada (sirovine, tvari, poluproizvode) da bi dobili željeni oblik određene tehničko-tehnološke kakvoće koji ima novu, uvećanu uporabnu vrijednost.Stalno je pitanje u poslovanju tvrtke koja je razina potrebnih i gospodarski opravdanoutrošenih utrošaka da se proizvede određeni učinak. Koliko je potrebno i ekonomskiopravdano utrošiti potvrđuje se na tržištu. Različitom zakonskom regulativom se (što jeposebno važno u poljoprivredi) djeluje na tržišne odnose, te tako dodatno utječe na razinu“opravdanih” troškova.U kontroli troškovi treba obratiti pozornost na ispitivanje i pronalaženje činitelja koji suizazvali sniženje ili povećanje troškova. Zadatak analitičara nije da svojim ispitivanjemutvrdi koliki su stvarni troškovi, nego da utvrdi koliko bi oni uz konkretne uvjete trebaliiznositi. 15
  16. 16. Što je u tvrtki učinjeno, to će uvijek otkriti statistika i knjigovodstvo, a što je trebalo bitiučinjeno, to treba utvrditi ekonomska analiza.ČINITELJI KOJI DJELUJU NA VISINU T R O Š K O V AVisinu troškova određuju unutarnji i vanjski činitelji .Unutarnji činitelji u tvrtki mogu biti: a) tehničkih (objektivnih) značajki1. tehnički normativi2. tehnološki normativi3. utrošak osnovnih i pomoćnih tvari i slično; b) ustrojbenih (subjektivnih) značajki.1. nestručnost2. nadostatna pozornost3. loši normativi i slično;Vanjski činitelji su: a) cijene proizvodnih elemenata kao posljedica tržnih odnosa b) propisi države.Na unutarnje i vanjske činitelje djeluje zakonska regulativa države temeljem zakona opoduzećima, carinskim propisima, porezima, kreditno-monetarnom politikom poslovnihbanaka i središnje banke i slično.RAZVRSTAVANJE TROŠKOVARazvrstavanje troškova je način upoznavanja troškova i zakonitost njihovog ponašanja urazličitim uvjetima. 16
  17. 17. Troškovi se razvrstavaju prema: - podrijetlu i funkciji - načinu snimanja i uračunavanja u cijenu - ulaganju u proizvodni proces - složenosti - odnosu prema stupnju iskorištenja kapaciteta - ukupnosti troškova 1. PODRIJETLO SADRŽAJA I FUNKCIJE TROŠKOVA Podjela na: a ) PRIRODNE VRSTE1. troškovi tvari2. tuđih usluga3. angažiranih sredstava4. rada5. ugovorenih i zakonskih obveza b ) FUNKCIONALNE VRSTE troškova - koju su funkciju obavili u tvrtki. 2. NAČIN SNIMANJA I URAČUNAVANJA TROŠKOVA U CIJENU PROIZVODA I USLUGA Podijeljeni su na: a) IZRAVNE (direktne) troškove ili troškovi učinaka, su troškovi koje je tehnički moguće i gospodarski opravdano snimiti neposredno po učincima zbog kojih su i nastali. Još se zovu troškovi učinaka ili troškovi izrade. Izravni troškovi su : 1. sirovine 2. tvari 17
  18. 18. 3. pomoćne tvari 4. amortizacija 5. izravne plaće 6. kamate 7. zakup. b) POSREDNI troškovi ili režijski troškovi ili opći troškovi su troškovi odjela ili mjesta koje nije tehnički moguće niti gospodarski opravdano snimiti po učincima već ih se raspoređuje po područjima odgovornosti pomoću metode izračuna.3. ULAGANJE TROŠKOVA U PROIZVODNI PROCES Podijeljeni su na: a) PRIMARNE TROŠKOVE odnosno troškovi koji prvi i jedini put ulaze u proizvodnju (sirovine sa skladišta, u poljoprivredi - ugljen, sjeme, stočna hrana) b) SEKUNDARNE TROŠKOVE, koji su ustvari troškovi što se više puta pojavljuju u proizvodnom procesu, ali mijenjaju oblik. Primjerice, kotlovnica proizvodi paru i prodaje je drugim proizvodnim jedinicama - u cijeni pare, kojom će te proizvodne jedinice biti terećene, sadržani su troškovi ugljena, osobni dohotci i drugi troškovi koji su već kao primarni ušli u proizvodni proces, a sada ulaze kao trošak pare po drugi puta; svinjogojska farma s proizvodnjom odojaka i tovljenika ili proizvodnja mlijeka i mlječnih prerađevina su primjeri iz poljoprivrede. Pri proračunu troškova proizvodnje mora se voditi računa o njihovom dijeljenju prema nositeljima, a ne da se zaračunavaju u apsolutnom iznosu pri izračunavanju cijene koštanja svakog proizvoda (npr. u obiteljskom gospodarstvu: mlijeko, prerađevine od mlijeka).4. SLOŽENOST TROŠKOVAPrema složenosti dijeljeni su na: a) JEDNOSTAVNE (ORIGINALNE) troškove: 18
  19. 19. Jednostavni troškovi su prirodne vrste troškova, te ih dalje nije moguće raščlaniti. Nazivaju se i originalni, jer nisu izvedeni iz drugih troškova. b) SLOŽENE (KOMPLEKSNE) troškove: Kompleksni su troškovi složeni od dva ili više jednostavnih.Primjerice: 1. opći troškovi uprave 2. opći troškovi prodaje5. ODNOS TROŠKOVA PREMA STUPNJU ISKORIŠTENJA KAPACITETAPrema ovom kriteriju podijeljeni su na: a) NEPROMJENJIVI TROŠKOVI Nepromjenjivi su oni troškovi koji u svom iznosu ostaju nepromijenjeni i onda ako se količina proizvoda mijenja. Nazivaju se još i troškovi kapaciteta. Karakteristika im je što oni ne nastaju ovisno o količini proizvoda koja je u nekom razdoblju proizvedena, nego ovisno o vremenu trajanja proizvodnje (zakupnina za 2 mj. bit će 2x veća od jednomjesečne, bez obzira koliko se u tim mjesecima proizvelo). Zbog te ovisnosti o vremenu za koje se oni obračunavaju, u američkoj literaturi ih nazivaju “periodični troškovi” (period costs ili time costs - vremenski troškovi). Znači, nastaju bez obzira da li se proizvodi ili ne (troškovi kapaciteta). b) PROMJENJIVI TROŠKOVI Promjenjivi su oni troškovi koji nastaju ovisno o proizvodnji učinaka. Nema ih ako nema proizvodnje. U američkoj literaturi ih zbog toga nazivaju troškovi proizvodnje. Troškovi koji imaju osobine promjenjivih ne mijenjaju se sukladno obujmu proizvodnje, pa su podijeljeni na skupine: 1. smanjujuće promjenjljivi troškovi (degresivno-varijabilni) 19
  20. 20. 2. razmjerno promjenjljivi troškovi (proporcionalno-varijabilni) 3. rastuće promjenjljivi troškovi. (progresivno-varijabilni)6. UKUPNOST TROŠKOVAPodijeljeni su na: a) UKUPNI TROŠKOVI (troškovi u masi) su iskazani u ukupnom iznosu za određeno vremensko razdoblje za ukupno proizvedenu količinu učinaka. b) PROSJEČNI TROŠKOVI (trošak po jedinici proizvoda) su kvocijent ukupnih troškova i proizvedenih učinaka ili cijene koštanja jednog učinka.TROŠKOVI I STUPANJ ISKORIŠTENJA KAPACITETAIzraz kapacitet dolazi od lat. riječi capacitas - sposobnost, mogućnost def. Kapacitet jesposobnost neke tvrtke, stroja ili odjela ili bilo koje druge proizvodne jedinice da uodređenom vremenu i pri punoj uposlenosti proizvede određenu količinu učinaka.Kapacitet je složen od: 1. sredstava za rad (tehničke mogućnosti stroja), 2. svijesnog rada ljudi (sve više intelektualni) 3. intenzivnosti rada, 4. tehnoloških metoda i 5. režim rada u određenom vremenskom razdoblju.Svi navedeni elementi danas su pod utjecajem sve veće razine tehnologije, tehnike,specijalizacije, informatike i slično. Q K = TKapacitet (K) je odnos količine učinaka (Q) i vremena izrade (T).Kapacitet se izučava s gospodarskog i tehničkog stajališta. 20
  21. 21. 1. S tehničkog je podijeljen na:1. NAJNIŽI - ispod kojega se proizvodnja ne obavlja, nije opravdano, ispod kojeg ne bi bilo tehnički opravdano ili ne bi bilo tehnički moguće proizvoditi;2. OBIČNI ILI REALNI - kojeg tvrtka ostvaruje uz normalnu djelatnost; uz uobičajene gubitke radnog vremena;3. NAJVIŠI - mogao bi se postići isključivanjem svih gubitaka radnog vremena uz maksimalnu intenzivnost rada te uz tehnički optimalnu organizaciju rada (rješavanje uskih grla i slično), tvrtka ga nikada ne ostvaruje, ali teži njemu;4. PLANIRANI - je količinski kapacitet koji se uzima kao temelj za postavljanje proizvodnog plana u određenom vremenskom razdoblju.2. S gospodarskog je podijeljen na:1. NAJNIŽI - je najmanja količina učinaka ispod koje se ne isplati (financijski) proizvoditi učinke, jer se ne bi postigao prihod dovoljan niti za pokriće VT izazvanih proizvodnjom;2. OPTIMALNI - je najveća količina učinaka standardne kakvoće ostvarena uz najniže prosječne troškove. Predstavlja u isto vrijeme obični i gospodarski kapacitet, odnosno s tehničke razine to je OBIČNI i s GOSPODARKE OPTIMALNI.3. PLANIRANI – služi kao temelj za postavljanje plana tvrtke. Dobije se kombiniranjem tehnički planiranog kapaciteta i ostalih čimbenika koji nisu tehničke osobine izražene u novcu.STUPANJ ISKORIŠTENJA KAPACITETAKapaciteti mogu biti iskorišteni ili neiskorišteni, a unutar ove dvije krajnosti egzistiraju islabo, dobro i najviše iskorišteni kapaciteti. 21
  22. 22. q x 100 % IK = K%IK - stupanj iskorištenja kapacitetaq - stvarno proizvedena količina učinakaK - kapacitet tvrtke (mogući)STUPANJ ISKORIŠTENJA RADNOG VREMENA određ eni sati djelatnika x 100 % IRV = mogući sati djelatnika Os x 100 = MsSTUPANJ UČINKAStupanj učinka je postotak koji ukazuje na razinu učinaka uzimajući u obzir stupanjiskorištenja kapaciteta i stvarno iskorištenje radnog vremena. m oguće radno vrijem e st var na proizvodnja %U = x st var no radno vrijem e kapacitet Ms q x 100 %U = x Os KU okviru analize osnovnih sredstava, odnosno utvrđivanja korištenja kapaciteta suposebice značajni pokazatelji stupnja korištenja kapaciteta, stupnja uposlenosti i stupnjaučinka. Navedeni pokazatelji se računaju prema slijedećim jednadžbama: 22
  23. 23. stupanj iskorištenja kapaciteta = (potencijalni kapacitet / ostvareni kapacitet)*100stupanj uposlenosti = (planirani kapacitet*100) / potencijalni kapacitetstupanj učinka = (ostvareni kapacitet / planirani kapacitet)*100ilistupanj iskorištenja kapaciteta = (stupanj uposlenosti * stupanj učinka) / 100stupanj uposlenosti = (stupanj iskorištenja kapaciteta * 100) / stupanj učinkastupanj učinka = (stupanj iskorištenja kapaciteta * 100) / stupanj uposlenostiPrimjerenost tako izračunatih pokazatelja je moguće ocijeniti uspoređivanjem dobivenihvrijednosti s vrijednostima istih u prethodnim razdobljima (vremenska dimenzijaanalitičkog ispitivanja), odnosno uspoređivanjem s vrijednostima u srodnim poduzećima iliproizvodnjama. Uspoređivanjem vrijednosti pokazatelja s vrijednostima u srodnimpoduzećima ocjenjuje se dostignuti tehnološki stupanj u samom poduzeću, dok seporedbom s vrijednostima prethodnog razdoblja može spoznati razina iskorištenosti, uzrocitakvom stanju i ekonomske posljedice.Određenje ovih pokazatelja je prikazano u slijedećim primjerima:1) poljoprivredno poduzeće ima 4 kombajna i 6 traktora. Potencijalni je kapacitet jednogkombajna 20 radnih dana u 2,5 smjene, što čini 400 sati rada (20*2,5*7). Planiranikapacitet je 18 radnih dana, odnosno 315 sati. U poljoprivredi se računa potencijalnokorištenje traktora od 300 radnih dana. Planirani kapacitet jednog traktora je 250 radnihdana, odnosno 1750 sati rada vozača traktora. U promatranoj godini je ukupno korištenjekombajna bilo 1100 sati, a traktora 9800 sati. Prema tome,za kombajne jestupanj uposlenosti=(1.260/1.600)*100=78,75%stupanj iskorištenja kapaciteta=(1.100/1.600)*100=68,75%stupanj učinka=(1.100/1.260)*100=87,30%za traktore jestupanj uposlenosti=(10.500/12.600)*100=83,33%stupanj iskorištenja kapaciteta=(9.800/12.600)*100=77,77%stupanj učinka=(9.800/10.500)*100=93,33% 23
  24. 24. 2) poljoprivredno poduzeće ima 3 staje za krave s ukupno 500 mjesta. Pomnoženo sbrojem dana u godini to čini 182.500 hranidbenih dana. Planirana proizvodnja je računala s95%-tnim stupnjem uposlenosti. Broj krava se u promatranoj godini mijenjao od početnogstanja (500 krava) i na kraju godine je utvrđen ukupni broj hranidbenih dana – 162.400.potencijalni kapacitet=182.500 hranidbenih danaplanirani kapacitet=173.375 hranidbenih danaostvareni kapacitet=162.400 hranidbenih danastupanj uposlenosti=(173.375/182.500)*100=95,00%stupanj iskorištenja kapaciteta=(162.400/182.500)*100=88,98%stupanj učinka=(162.400/173.375)*100=93,67%Tablica 1: Djelovanje stupnja iskorištenja kapaciteta na cijenu koštanja mlijeka Proizvodnja Ukupno Stupanj Tr.kapaciteta Tr.proizvoda Cijena mlijeka l tr.kapaciteta iskorištenja po jedinici po jedinici koštanja 190.000 2,460.500 10.00% 12.95 0.55 13.50 380.000 2,460.500 20.00% 6.48 0.55 7.03 570.000 2,460.500 30.00% 4.32 0.55 4.87 760.000 2,460.500 40.00% 3.24 0.55 3.79 950.000 2,460.500 50.00% 2.59 0.55 3.14 1,140.000 2,460.500 60.00% 2.16 0.55 2.71 1,330.000 2,460.500 70.00% 1.85 0.55 2.40 1,520.000 2,460.500 80.00% 1.62 0.55 2.17 1,710.000 2,460.500 90.00% 1.44 0.55 1.99 1,900.000 2,460.500 100.00% 1.30 0.55 1.85DIFERENCIJALNI TROŠAKPri praćenju troškova kod različitog stupnja iskorištenja kapaciteta iskazuju se i različitiukupni troškovi. Kod većeg stupnja iskorištenja kapaciteta su veći i ukupni troškovi, pa jevažno da analitičari prate % IK i troškove, koje uvjetuje određeni kapacitet. U analitici se 24
  25. 25. posebno prate troškovi i razlike troškova između postojeće i uvećane proizvodnje. U teorijii praksi razlika između postojećeg i uvećanog ili smanjenog % IK naziva se sloj ili zona.Definicija: Diferencijalni trošak je prosječan trošak koji se javlja između postojeće i uvećane odnosno smanjene proizvodnje (%IK) ili koji se javlja u bilo kojem sloju ili zoni. ∆T ∆T = ∆ % IK∆T - diferencijalni trošak∆ UT - trošak diferencije - prirast ili pad ukupnog troška% IK - stupanj iskorištenja kapacitetaKOEFICIJENT OSJETLJIVOSTI ILI PRILAGODLJIVOSTI(REAGIBILNOSTI) TROŠKOVARegibilnost dolazi od latinske riječi reagere što znači odgovoriti na neko djelovanjedjelovanjem.Definicija: Reagibilnost troškova je osjetljivost, prilagodljivost ili elastičnost troškova na stupanj iskorištenja kapaciteta.Osjetljivost troškova utvrđuje se pomoću koeficijenta osjetljivosti troškova, a to je odnos troškovai dinamike porasta proizvodnje. % ∆ UT Ko = % ∆ % IKKo = koeficijent osjetljivosti troškova 25
  26. 26. % ∆ UT = postotni porast ili smanjenje ukupnih troškova u zoni ili sloju% ∆ %IK = postotni porast ili smanjenje obujma proizvodnjeKoeficijent osjetljivosti može biti: Ko = 0 Ko > 1 Ko < 1 = < Ko < 11. Koeficijent osjetljivosti jednak je nuli Ko = 0Ovakvi troškovi koji ne reagiraju na stupanj iskorištenja kapaciteta nazivaju senepromjenjivi ili fiksni troškovi.2. Koeficijent osjetljivosti jednak je jedan K0 = 1Troškovi koji se mijenjaju istom dinamikom kao i volumen proizvodnje, nazivaju seproporcionalno varijabilni troškovi.3. Koeficijent osjetljivosti je veći od “0”, a manji od “1” 0 < Ko < 1Troškovi kojima trošak diferencije raste sporije od % IK nazivaju se degresivno varijabilnitroškovi.4. Koeficijent osjetljivosti je veći od “1”. 26
  27. 27. Ko > 1Troškovi koji rastu bržom dinamikom od proizvodnje, odnosno kojima je koeficijentosjetljivosti veći od jedan su progresivno varijabilni troškovi.FIKSNI TROŠKOVI (FT)Osnovna osobitost nepromjenjivih (fiksnih) troškova je da nastaju neovisno o stupnjuiskorištenja kapaciteta, a isto tako ne mijenjaju se promjenom volumena proizvodnje.Neki od nepromjenjivih troškova su:1. amortizacija2. kamate na kredit za O.S.3. troškovi investicijskog održavanja4. osiguranje O.S.5. stalni doprinosi i članarine6. plaće izravne izrade učinaka7. zakupi, koncesijaNepromjenjive (fiksne) troškove uvjetuje1. predviđeni volumen proizvodnje2. odabir tehničko-tehnoloških metodaZAKONITOSTI NEPROMJENJIVIH (FIKSNIH) TROŠKOVA1) FT u masi su stalni (njihov pravac je paralelan s osi X)2) prosječni fiksni troškovi (ft) imaju degresivnu osobinu (hiperbola) s povećanjem volumena proizvodnje3) diferencijalni trošak FT = 0 27
  28. 28. 4) koeficijent osjetljivosti FT = 01. Zakonitosti FT - constantni2. Zakonitost ft - prosječni trošak ima osobine degresivnosti F T ft = X! prosječni fiksni troškovi imaju veliko značenje u poslovanju tvrtke zbog silaznog trenda (s povećanjem % IK sve su manji po učinku). y 40.000 30.000 20.000 FT 10.000 0 x 0 20 40 60 80 100 Slika br. 1: Ukupan fiksni trošak 28
  29. 29. y/x 1.500 1.250 1.000 750 500 ft 250 0 x 0 20 40 60 80 100 Slika br. 2 Prosječan fiksni trošak180.000 y FT120.000 60.000 x 0 1 2 3 4 5 (u ooo) Slika br 3: Ukupni relativno fiksni troškovi y/x 40 30 ft 20 10 0 x 0 1 2 3 4 5 6 Slika br. 4: Prosječni relativno fiksni troškovi 29
  30. 30. PODVRSTE FIKSNIH TROŠKOVA1. apsolutni FT (željezni troškovi)2. relativni FT (zonalni)Zakonitosti Ft su isti u jednoj zoni, ali se zbog povećanja količine proizvodnje mijenjajujer su i kapaciteti veći zbog poslovne odluke.NEISKORIŠTENI ILI JALOVI NEPROMJENJIVI FIKSNI TROŠKOVIProsječni fiksni troškovi uvijek manji pri većem iskorištenju kapaciteta. Kad se kapacitetkoristi manje od maksimuma, svaka jedinica učinka biti će opterećena s većim iznosomFT.PROPORCIONALNO-VARIJABILNI TROŠKOVI (PT)Proporcionalno-varijabilni troškovi se uvijek mijenjaju proporcionalno s porastom ilismanjenjem stupnja iskorištenja kapaciteta. Proporcionalno-varijabilni troškovi se dijelena:1. ukupne PT2. prosječne ptZAKONITOSTI PROPORCIONALNO-VARIJABILNIH TROŠKOVA1. ZAKONITOST PTUkupni PT - rastu u istoj proporciji, kao i % IK, pa se u grafikonu prikazuju pravcem kojipolazi od ishodišta (bez obzira na kut zatvaranja s osi X), prikazuje se linearnomfunkcijom. Yc = Y 30
  31. 31. 2. ZAKONITOST PTDruga zakonitost glasi da su prosječni proporcionalno-varijabilni troškovi po jediniciproizvoda stalni, pravac im je paralelan s osi X.3. ZAKONITOST PTTreća zakonitost vezana je u zone ili slojeve troškova ili diferencijalni trošak. Trećazakonitost određena je pojavom da je diferencijalni trošak (T) PT uvijek jednakprosječnom proporcionalnom trošku. Ovu zakonitost potvrđuje koeficijent osjetljivosti.Koeficijent osjetljivosti proporcionalnih troškova uvijek je “1”. y 200.000 PT 160.000 120.000 80.000 40.000 0 x 0 20 40 60 80 100 Slika br. 5: Ukupni proporcionalno-varijabilni troškovi Y/X 2.500 pt 2.000 1.500 1.000 500 0 X 0 20 40 60 80 100 Slika br. 6: Prosječni proporcionalno-varijabilni troškovi 31
  32. 32. DEGRESIVNO - VARIJABILNI TROŠKOVI (DT)DT su troškovi koji u masi rastu sporije od stupnja iskorištenja kapaciteta.Dijele se na:- ukupne degresivne (DT)- prosječno degresivne (dt)1) ZAKONITOST DTPrva zakonitost kazuje da ukupni (u masi) degresivni troškovi uvijek imaju oblik krivulje,koja je naklonjena prema osi X (apscisi).2) ZAKONITOST dtDruga zakonitost određena je pojavom da su prosječni degresivni troškovi (dt) uvijekusmjereni prema osi X, i prikazuju se pravcem ili krivuljom.3) ZAKONITOST - Diferencijalni trošak zone ili slojaTreća zakonitost određena je pojavom da je diferencijalni trošak degresivnosti troškauvijek manji od prosječnog degresivnog troška.4) ZAKONITOST - koeficijent osjetljivosti degresivnog troškaČetvrta zakonitost potvrđuje treću zakonitost, odnosno da je koeficijent osjetljivostidegresivnog troška uvjek manji od “1”, a veći od “0”. 32
  33. 33. y 200.000 160.000 DT 120.000 80.000 40.000 0 x 0 20 40 60 80 100 Slika br. 7: Ukupni degresivno-varijabilni trošak y/x2.5002.000 dt1.5001.000 500 0 x 0 20 40 60 80 100 Slika br. 8: Prosječni degresivno-varijabilni trošak 33
  34. 34. PROGRESIVNO VARIJABILNI TROŠKOVI (PGT)PGT su troškovi koji rastu brže od rasta količine učinaka (%IK) i odraz su nenormalnihstanja u proizvodnji (nešto se forsira preko mogućnosti). Uvijek ih uvjetuju “uska grla” uproizvodnom procesu.1) ZAKONITOST PGTUkupni progresivni troškovi (PGT) rastu brže od rasta volumena proizvodnje, a krivulja impolazi od ishodišta i uvijek je naklonjena prema osi Y.2) ZAKONITOST pgtProsječni progresivni troškovi rastom %IK također su u stalnom porastu i obrnuto, aprikazujemo ih pravcem ili krivuljom.3) ZAKONITOST - diferencijalni trošak progresivnog troška u zoni ili sloju.Diferencijalni trošak progresivnog troška uvijek je veći od prosječnog progresivnog troškaili4) ZAKONITOST ili koeficijent osjetljivosti progresivnog troška.Četvrta zakonitost potvrđuje treću zakonitost, odnosno koeficijent osjetljivosti PGTuvijek je veći od “1”. 34
  35. 35. y300.000 PGT200.000100.000 x 0 0 20 40 60 80 100Slika br. 9: Ukupni progresivno-varijabilni trošak y300.000 PGT200.000100.000 x 0 0 20 40 60 80 100Slika br. 10: Prosječni progresivno-varijabilni troškovi 35
  36. 36. UKUPNI VARIJABILNI TROŠKOVI (VT)Ukupni varijabilni troškovi su zbroj svih pojedinačnih varijabilnih troškova nastalih uodređenom vremenskom razdoblju:VT = PT + DT + PGTvt = pt + dt + pgt1) ZAKONITOST VT utvrđuje se pomoću “TANGENTALNOG FENOMENA” 1. A toje pravac povučen iz ishodišta na krivulju ukupnih VT.2) ZAKONITOST pgtKod prosječnih varijabilnih troškova tangentalni fenomen 1. poprima oblik pravca koji jeparalelan s osi X ili potpuno je identičan s proporcionalnim troškovima.U dinamici varijabilnih troškova jako je interval u kojemu su varijabilni troškoviproporcionalni, jer u toj točki prosječni varijabilni troškovi postižu svoju najnižu razinu, tese ta točka naziva optimum ukupnog varijabilnog troška.3 i 4) ZAKONITOST VT po zonama:U pojedinim zonama varijabilni trošak poprima osobine proporcionalnog, degresivnog iprogresivnog troška što potvrđujemo analizom diferencijalnog troška i koeficijentaosjetljivosti. 36
  37. 37. y300.000 VT250.000 tang 1200.000150.000100.000 50.000 0 x 0 10 20 30 40 50 60 70 80 y/x4.5004.000 vt3.500 tang 13.0002.5002.0001.5001.000 500 0 x 0 10 20 30 40 50 60 70 80Slika br. 11: Ukupni i prosječni varijabilni troškovi 37
  38. 38. UKUPNI TROŠKOVI (UT)Ukupni troškovi su zbroj svih troškova koji nastaju u jednom obračunskom razdoblju jednetvrtke.UT = FT + VTut = ft + vtS obzirom na iskorištenje kapaciteta UT mogu poprimiti obilježja degresivnih,proporcionalnih i progresivnih troškova.Proporcionalnost UT dolazi jednu zonu kasnije nego li proporcionalnost troškova VT,jer u UT djeluje fiksna komponenta troškova koji su s povećanjem %IK sve manji.1. ZAKONITOST UT- isto je kao i kod tangentalnog fenomena 1.2. ZAKONITOST utDruga zakonitost je određena pojmom optimuma ukupnih troškova. Optimum je takvotehničko rješenje koje će izazvati najniže prosječne ukupne troškove jer je tangentalnifenomen 2. Pravac paralelan s osi X.3 i 4) ZAKONITOSTU određenoj zoni diferencijalni trošak VT je proporcionalan i ima Ko = 1, međutimdiferencijalni trošak UT ima osobinu degresivnosti jer je Ko manji od 1. 38
  39. 39. U zoni ili sloju VT poprimaju progresivnu osobinu, pa je Ko > 1 , dok UT u ovoj zonipoprima osobinu proporcionalnosti i diferencijalni trošak ima Ko = 1.U nekoj zoni, VT, Ut imaju osobine progresivnih troškova s diferencijalnim troškomKo > 1. y 320.000 UT 280.000 240.000 tang 2 200.000 160.000 120.000 80.000 40.000 FT 0 x 0 10 20 30 40 50 60 70 80 y/x 6.000 5.000 ut 4.000 tang 2 3.000 2.000 1.000 0 x 0 10 20 30 40 50 60 70 80 Slika br. 12: Ukupni i prosječni ukupni troškovi 39
  40. 40. GRANIČNI TROŠKOVI (gt)Praćenjem troškova po zonama ili slojevima uočavaju se njihove promjene. Analizatroškova u posljednjem ili zadnjem sloju (kojega mi izaberemo) odnosno u graničnomsloju bavi se graničnim troškovima. Vrlo je važno uočiti kako su granični troškovinajosjetljiviji, jer registriraju samo novonastale troškove.Definicija: Granični troškovi su prosječni varijabilni troškovi izazvani u posljednjemsloju ili zoni.Osnovna razlika između graničnog troška i prosječnog varijabilnog troška je da gt uzimau obzir samo prirast varijabilnog troška, a prosječni varijabilni trošak je kvocjent ukupnogvarijabilnog troška i ukupne količine učinaka.1. ZAKONITOSTGranični trošak FT = 02. ZAKONITOSTGranični trošak ( DT < dt ) degresivnog troška je manji od prosječnog degresivnogtroška3. ZAKONITOSTGranični trošak proporcionalnog troška jednak je prosječnom proporcionalnom trošku ili gtPT = pt4. ZAKONITOSTGranični trošak progresivnog troška je veći od prosječnog progresivnog troška iligt PGT > pgt 40
  41. 41. Grafikon 1: Ponašanje i matematičko objašnjenje graničnih troškovaFINANCIJSKI REZULTAT (FR)Temeljeni cilj praćenja i poznavanja zakonitosti troškova je da se uz određenu proizvodnjuostvari i najbolji mogući financijski rezultat.Definicija: Financijski rezultat je razlika između prihoda i troškova pri određenomvolumenu proizvodnje (%IK).FR = UP - UTfr = pc - utUkupni prihod (UP) se ostvaruje da se određena količina učinaka proda po određenojprodajnoj cijeni (PC)UP = pc x X 41
  42. 42. Pretpostavili smo da je prodajna cijena konstantna. Osnovno obilježje je da FR u masi uodnosu na %IK nije identičan s dinamikom prosječnog fr i to osobito pri postizanjumaksimuma.1. Prosječni fr postiže svoj maksimum u optimumu prosječnih ukupnih troškova (ut sunajniži), dok FR ili ukupni financijski rezultat postiže svoj maksimum pri većem %IK upozitivnom intervalu.2. Pri niskom i visokom stupnju iskorištenja FR i fr su negativni, jer je ukupni trošak većiod ukupnog prihoda, odnosno prosječni ukupni trošak je veći od prodajne cijene iliFR = negativan jerUT > UPfr = negativan jerut > pcGRANIČNI FINANCIJSKI REZULTAT (gfr)Definicija: Granični financijski rezultat je prosječan financijski rezultat u posljednjemili graničnom sloju .Ukupan granični rezultat se izračunava iz odnosa:GFR = gfr x XGranični financijski rezultat je bitan jer dok je pozitivan može se povećavati proizvodnju uokvirima postojećeg kapaciteta, odnosno ne mjenjajući ukupne fiksne troškove.Kada je granični financijski rezultat nula (gfr=0), u tom trenutku ukupan financijskirezultat postiže svoj maksimum. 42
  43. 43. U trenutku kada je granični financijski rezultat negativan, ukupni financijski rezultatpočinje opadati.Ove su postavke određene slijedećim zakonitostima:gfr = gp - gt iligp (granični prihod) veći, jednak ili manji od gt (graničnog troška).- uz pretpostavku da je prodajna cijena (pc) konstantna.Praktično to znači da proizvodnju povećavamo (%IK) do onog trenutka dok se graničniprihod ne izjednači s prodajnom cijenom.gp = pc iligfr = pc - gt- znači da možemo povećati proizvodnju dok je:gt < pcMaksimum ukupnog financijskog rezultata (FR) postiže se u trenutku kada je:gfr = 0 iligt = pcMetoda izračunavanja:1. UP - ukupni prihod UP = pc x X2. ukupni troškovi UT = UP - FR3. FT ili fiksni trošak vidljiv je iz X = 0 FR = -2004. varijabilni trošak VT = UT - FT 43
  44. 44. 5. granični trošak ∆UT ∆VT ili xX ∆X ∆X6. granični financijski rezultat ∆ FR gfr = ∆X7. ukupni granični financijski rezultat GFR = UP - GTili GFR = gfr x X1. ukupni prihod UP = pc x X2. ukupni financijski rezultat FR = UP - UT3. granični financijski rezultat ∆FR gfr = ∆X4. ukupni granični financijski rezultat GFR = gfr x X 44
  45. 45. 5. granični trošak ∆UT gt = ∆XKRITIČNE TOČKE U KRETANJU TROŠKOVAKritične točke su određene ponašanjem krivulje financijskog rezultata, a sjecišta supojedinih krivulja:1. ukupnog prihoda2. ukupnih troškova3. varijabilnih troškovaDONJA I GORNJA TOČKA POKRIĆAKrivulja ukupnog troška (UT) polazi od iznosa fiksnog troška (FT) i kreće se iznadukupnog prihoda (UP). Pri određenom stupnju iskorištenja kapaciteta (%IK) krivuljaukupnog troška siječe pravac ukupnog prihoda, što znači da je u tom sjecištu UT = UP.Spuštajući okomicu na os X iz točke 1, dobije se točka X1 iz koje je vidljivo da je u točkiX1 financijski rezultat jednak nuli. Isto se događa i kod prosječnih troškova (ut) iprosječnog financijskog rezultata. Odnosno u sjecištu krivulje ut s pravcem prodajnecijene (pc), fr = 0 jer je ut = pc.Ova prva kritična točka u kretanju troškova zove se prag rentabilnosti (ekonomičnosti) ilidonja točka pokrića.Do ove točke tvrtka posluje s gubitkom jer je UT = UP, poslije ove točke tvrtka posluje spozitivnim financijskim rezultatom.Druga kritična točka u kojoj krivulja ukupnog troška (UT) siječe pravac ukupnog prihoda(UP) naziva se granica rentabilnosti ili gornja točka pokrića - to je točka 2. 45
  46. 46. Do nje tvrtka posluje s dobitkom, a u njoj se potvrđuje zakonitost kao i kod pragarentabilnosti odnosno:ZAKONITOST PRAGA RENTABILNOSTI UP = UT ut = pc FR = 0 fr = 0TOČKA POSLOVNOG MINIMUMA i MAKSIMUMAOve dvije točke vezane su uz krivulju ukupnog varijabilnog troška i pravac ukupnogprihoda, odnosno uz prosječni varijabilni trošak i prodajnu cijenu.ZAKONITOSTI MINIMUMA I MAKSIMUMA:ukupni varijabilni trošak = ukupni prihod VT = UP vt = pcPrvo sjecište krivulje Vt i UP naziva se točka poslovnog minimuma. Do ove točketvrtka gubi varijabilne i fiksne troškove. U točki minimuma tvrtka pokriva varijabilnitrošak jer je VT = UP, ali i dalje ostvaruje gubitak fiksnog troška. U drugoj točki ilisjecištu VT s UP ponavlja se ista pojava i točku se naziva poslovni maksimum. 46
  47. 47. TOČKA OPTIMUMA TROŠKOVATočka optimuma troškova nalazi se u intervalu između praga i granice rentabilnostitroškova. Nalazi se na mjestu na kojem je postotak iskorištenja kapaciteta najveći, ali uzuvjet da su prosječni ukupni troškovi najmanji.Slika: Područje optimalnog iskorištenja kapacitetaZAKONITOST TOČKE OPTIMUMA: ut - minimum UT i ut - proporcionalni fr = max. gt = ut GT = UT fr = gfr FR = GFR 47
  48. 48. TOČKA MAKSIMUM POZITIVNOG i MAKSIMUM NEGATIVNOGFINANCIJSKOG REZULTATAMaksimum pozitivan ukupan financijski rezultat utvrđuje se pomoću tangentalnogfenomena 3. Na krivulji ukupnih troškova i pravcu ukupnog prihoda. U dodirnoj točki gdjetangenta dira krivulju ukupnih troškova, te spuštajući okomicu na krivulju FR, dobiva setočka max. FR. Slijedi iz zakonitosti da je otklon između krivulje UT i pravca FR najvećitj. max. FR = UP - UT (max.)KALKULACIJE (IZRAČUNI) TROŠKOVAPOJAM I VRSTE KALKULACIJEDefinicija: Pod izračunom se najčešće podrazumijeva računski postupak pomoću kojeg se po određenim metodama obračunavaju troškovi koji čine cijenu koštanja (C.K.) određenog učinka.Osnovni cilj ovakovog obračuna je u tome da se proizvedeni učinci opterete onimtroškovima koje su i izazvali, kako bi se utvrdila C.K. a uz prodajnu cijenu i ukupniprihod odnosno financijski rezultat.Do cijene koštanja nije jednostavno doći, jer se uz različite vrste troškova i njihovihobilježja mora uzeti u obzir i činjenica da se pri različitoj proizvodnji pojavljuje ne samojedan finalni proizvod, već i više njih. Moguća je i u poljoprivredi je vrlo česta proizvodnjajednog glavnog proizvoda, te jednog ili više sporednih proizvoda. U praksi to uzrokujenemogućnost objektivnog utvrđivanja odnosa troškova među pojedinim proizvodima. 48
  49. 49. NAČELA KALKULACIJAKalkulacija kao metoda zahtjeva određenu postupnost koja se očituje u dva temeljnazahtjeva:- prvi zahtjev obuhvaća troškove prema određenim razinama kao što je: # uzročnost # postupnost # dokumentiranost- drugi zahtjev obuhvaća raspodjelu troškova, odnosno daljnje obračunavanje troškova ponositeljima.Ova dva zahtjeva određuju i temeljna načela kalkulacije:Načela kalkulacija:1. NAČELO VREMENSKOG RAZGRANIČENJA: Temeljem njega obuhvaćaju se svi troškovi koji su izazvani u određenom vremenskom razdoblju za određenu proizvedenu količinu učinaka.2. PRINCIP DIFERENCIRANJA Svi troškovi moraju se analizirati po mjestima nastanka i nositeljima, radi praćenja rasta ili pada ekonomičnosti.3. NAČELO PRILAGODLJIVOSTI Svaka kalkulacija ili izračun mora biti podudaran (kompatibilan) s tehnološkom razinom i raznim poslovnim događajima u proizvodnji.4. NAČELO DOKUMENTIRANOSTI Svi troškovi koji se prikazuju u kalkulaciji moraju biti dokumentirani. 49
  50. 50. 5. NAČELO PREGLEDNOSTI, TOČNOSTI, EKONOMIČNOSTI I USPOREDIVOSTI KALKULACIJA Izračun mora biti pregledan i davati rezultate na vrijeme, odnosno analizirati i dovesti do ekonomske granice točnosti. Iznosi iskazani u njoj moraju biti točni i usporedivi s prijašnjim izračunima iz prethodnog razdoblja.Osim troškova, kalkulacijama su obuhvaćene i cijene. Bez obzira na to gdje se robanabavlja, iz njezine cijene nastaju troškovi, te ugradnjom pripadajućih troškova uztroškove proizvodnje, formira se cijena koštanja proizvoda iz nastalih ukupnih troškova.Pri ovome tijeku uvijek se javljaju kalkulacije koje čine vezu između troškova i cijena.SIROVINE I TVARI (CIJENA) - TROŠAK + TROŠAK NAŠE PROIZVODNJE -UKUPNI TROŠAK + POREZI I UGOVORENE OBVEZE = PRODAJNA CIJENAOvaj cijeli slijed povezuje kalkulacije ukupnih troškova proizvodnje.Pod izrazom kalkulacija se podrazumijeva:1. računski postupak (metoda),2. obračunavanje troškova i3. izračunavanje C.K. proizvoda ili usluga.VRSTE KALKULACIJAPodjela kalkulacija se provodi na temelju: - cijene koja se izračunava - vremena izračunavanja - sustava obračuna troškova koji se izračunavaju 50
  51. 51. 1) Prema cijeni koja se izračunava:a) kalkulacija nabavne vrijednostib) kalkulacija cijene koštanja (C.K.)c) kalkulacija prodajne cijene (P.C.)2) Prema vremenu kada se izračunava cijenaa) prethodna ili planska kalkulacijab) naknadna ili obračunska kalkulacijaPrethodna se kalkulacija izrađuje prije početka proizvodnje ili izrade učinka. Sačinjava sena temelju normativa utrošaka predmeta rada (rada i materijala), normama rada i propisimakoji određuju doprinose i poreze. Svrha ove kalkulacije je utvrđivanje cijene učinka prijeizrade kako bi se prema uspoređivanju cijene koštanja i prodajne cijene učinka izračunalaisplativost proizvodnje učinka (izrade proizvoda ili obavljanja usluge). Pretkalkulacija sekoristi kao osnova vođenja politike cijena, kontrole troškova i proračun pokazateljaekonomičnosti poslovanja. Uz pojam pretkalkulacije javlja se i pojam planske kalkulacije.Dok pretkalkulacija označava izračun cijene koštanja prije početka proizvodnje učinka,planska kalkulacija se odnosi na izračun prije početka novog ciklusa proizvodnje većuvedenog učinka (za sljedeće proizvodno razdoblje).3) Prema sustavu obračuna troškova koji se izračunavajua) kalkulacija po stvarnim troškovimab) kalkulacija po standardnim troškovimac) kalkulacija po varijabilnim troškovima 51
  52. 52. STRUKTURA (ELEMENTI) KALKULACIJEDefinicija: predstavlja raspored, popis njezinih elemenata razvrstanih prema određenomučinkovitom redoslijedu.Prema vrsti cijene koja se izračunava razlikuju se elementi strukture cijene koštanja,elementi strukture prodajne cijene, elementi strukture nabavne cijene i dr.Raspored elemenata i struktura cijena trebaju se tako postaviti da omogućuju štojednostavniji i lakši obuhvat troškova, bolje uspoređivanje, kontrolu i analizu troškova, teutvrđivanje i mjerenje činitelja koji određuju visinu cijene.Elementi kalkulacije prodajne cijene se u pravilu pojednostavljeno razvrstavaju premaslijedećem rasporedu: - troškovi materijala - amortizacija - bruto plaća u proizvodnji - ostali izravni troškovi u proizvodnji - opći troškovi proizvodnje učinaka - opći troškovi uprave i prometa Ovi troškovi zbrojeni čine cijenu koštanja. Na cijenu koštanja se pridodaje dobitak (ili utvrđeni gubitak), što čini prodajnu cijenu bez poreza na dodanu vrijednost. Na ovu cijenu se prema propisanim stopama zaračunava porez na dodanu vrijednost i dobiva se prodajna cijena. 52
  53. 53. Tablica 2 Elementi i struktura kalkulacije prodajne cijene Red.broj Opis 1 troškovi materijala 2 amortizacija 3 bruto plaća 4 ostali izravni troškovi 5 opći troškovi proizvodnje 6 opći troškovi uprave i prometa 7 Cijena koštanja - sum (1:6) 8 Dobitak (gubitak)= c.k.-p.cijena 9 Prodajna cijena bez PDV-a 10 PDV 12 Prodajna cijena Prodajna cijena se utvrđuje na tržištu, pa razlika između prodajne cijene bez PDV-a i cijene koštanja predstavlja dobitak ili gubitak. Kad je prodajna cijena veća od cijene koštanja govori se o dobitku, a kad je manja radi se o gubitku. Struktura cijene koštanja se još raščlanjuje po ovisnosti troškova o stupnju iskorištenja kapaciteta. Uključivanjem raspodjele promjenjivih (varijabilni) i stalnih (fiksni) troškova dobije se prikazana troškova struktura prodajne cijene. Ukupni promjenljivi troškovi obuhvaćaju slijedeće elemente: - izravni troškovi materijala - funkcionalna amortizacija (po učinku) - bruto plaća (po učinku) - ostali izravni promjenjljivi troškovi - promjenjljivi dio općih troškova proizvodnje učinka - promjenjljivi dio općih troškova uprave i prodajePromjenjljivim troškovima se pridodaju pripadjući stalni troškovi izravne proizvodnje, testalni dio općih troškova proizvodnje, uprave i prometa.Zbrojeni promjenjljivi i stalni troškovi čine cijenu koštanja, a kako je već navedenouračunavanjem dobitka ili gubitka se dobiva prodajna cijena učinka. 53
  54. 54. Tablica 3Elementi strukture prodajne cijene prema razvrstavanju promjenljivih i stalnih troškova Red.broj Opis 1 Izravni troškovi materijala 2 Funkcionalna amortizacija (po učinku) 3 Bruto plaća (po učinku) 4 Ostali izravni promjenljivi troškovi 5 Promjenljivi dio općih troškova proizvodnje učinka 6 Promjenljivi dio općih troškova uprave i prodaje 7 Promjenljivi troškovi ukupno - sum (1:6) 8 Stalni troškovi proizvodnje učinaka 9 Stalni dio općih troškova proizvodnje učinaka 10 Stalni dio općih troškova uprave i prometa 11 Cijena koštanja sum (7:10) 12 Dobitak - Gubitak 13 Prodajna cijena (11+12)SASTAV CIJENE KOŠTANJA U POLJOPRIVREDISpecifična obilježja poljoprivredne proizvodnje uzrokuju i poseban (složeniji) pristup ovojproblematici.Izravni troškovi su u pravilu razvrstani prema prirodnim vrstama troškova, a posredniprema mjestima troškova.Izravni troškovi biljne proizvodnje su najčešće podijeljeni na:1. troškovi temeljnih tvaria) troškovi sjemenab) rasadnih tvaric) gnojiva i dr. 54
  55. 55. 2. troškovi pomoćnih tvari:a) troškovi sredstava za zaštitu biljab) tvari za vezivanje i dr.3. troškovi vlastitih (osobnih) usluga:a) troškovi mehanizacije (traktori, kombajni)b) transportna sredstva4. troškovi usluga drugih:a) troškovi istraživanja kvalitete proizvodab) troškovi zaštite5. troškovi izravne amortizacije:a) temeljnih sredstava koja se izravno koriste u procesu proizvodnjeb) za koje se sastavlja kalkulacija6. troškovi plaća izrade: - plaće djelatnika koji izravno rade u proizvodnji7. troškovi izravnih ugovornih obveza: - troškovi kamata, osiguranja usjeva, dugogodišnjih nasada, osnovnog stada i dr.Specifičnosti sastava cijena koštanja pri stočarskoj proizvodnji:1. Izravni troškovi su:a) nabavna vrijednost stokeb) umjetno osjemenjivanjec) troškovi osnovnog materijalad) troškovi lijekovae) veterinarski troškovi 55
  56. 56. Mjerila poslovnog uspjehaNajvažnija mjerila poslovnog uspjeha u našim uvjetima su pokazatelji ekonomičnosti,proizvodnosti i rentabilnosti. Ovim koeficijentima je moguće u potpunosti obuhvatitiključne elemente ekonomije poduzeća. Navedeni koeficijenti se temelje na: poslovnomučinku koji je smisao proizvodnje (Q), ukupnom prihodu koji predstavlja vrijednostprodanih učinaka (Up), troškovima (T) elemenata proizvodnje koji predstavljajuvrijednosni izraz uloženih predmeta rada, sredstava za rad i rada (U), snazi (L) kao izvorupojedinačnog i društvenog bogatstva, dohotku (D) koji je vrijednosni izraz izvršenog radau tržišnoj reprodukciji, te angažiranih sredstava (As) koja osiguravaju kontinuitetreprodukcije.Ekonomičnost Ek= Q/U ili E= Up/TProizvodnost Pk= Q/L ili P= Up/LRentabilnost Ra= D/AsOva mjerila s metodološkog značaja imaju određena ograničenja i nedostatke, no njihovrast kao matematičkih veličina označava brži razvitak ekonomije poduzeća i obratno.EkonomičnostPojam ekonomičnostiOpća ekonomičnost se izražava odnosom između ostvarenih učinaka (Q) i za njih utrošenihelemenata (U) proizvodnje. QEk = U 56
  57. 57. Utrošeni elementi proizvodnje (U) se mogu izraziti zbrojem svih elemenata radnog procesa(predmeti rada - M, sredstva za rad - S i rada – L) kao u slijedećoj jednadžbi: OEk = M +S+LPrema navedenom se može zaključiti da je pokazatelj ekonomičnosti najobuhvatnijemjerilo postignutog poslovnog uspjeha. Iz jednadžbi je vidljivo da se ekonomičnost možepovećati porastom količine učinaka s istom količinom utrošenih elemenata ili ostvarenjemjednake količine učinaka sa smanjenom količinom utrošenih elemenata radnog procesa.Ukupna (opća ili globalna) ekonomičnost se može rastaviti na djelomične (parcijalne).Tako se izračunava pokazatelj ekonomičnosti za pojedine elemente proizvodnje: Q Q Q E km = , E ks = , E kl = M S LPrve dvije jednadžbe se koriste za mjerenje “izdašnosti” sredstava za proizvodnju(predmeta rada i sredstava za rad), a Ekl je “izdašnost” živog rada, odnosno proizvodnostrada. Koeficijenti navedenih parcijalnih ekonomičnosti pružaju korisne informacije opojedinim elementima proizvodnje pri analitičkom promatranju poslovanja poduzeća. Priplaniranju proizvodnje i analizi troškova se koriste recipročne vrijednosti prikazanihjednadžbi parcijalne ekonomičnosti. U M S Lek = , ekm = , eks = , ekl = Q Q Q QOdređivanje ekonomičnosti pojedinih objekata promatranja ciklusa proizvodnje (različitevrste materijala i energije, vrijeme, pojedine vrste oruđa za rad i dr.) daje potpuniju ijasniju sliku o ekonomičnosti poslovanja poduzeća.Ovi izrazi pokazuju prosječne količine utrošenih elemenata za ostvarene jedinice učinka.Brojčane vrijednosti koje se dobiju iz svih navedenih izraza određuju razinu 57
  58. 58. ekonomičnosti. Pri praćenju kretanja ekonomičnosti u nekom vremenskom razdoblju(dinamika ekonomičnosti) se koriste indeksima. Indeksi su relativni brojevi koji izražavajuodnos između dva stanja neke pojave. U brojniku razlomka je podatak koji se uspoređuje, au nazivniku podatak prema kojem se uspoređuje. Dobiveni kvocijent se množi sa 100 da sedobije rezultat u postocima. Indeksi veći od 100 pokazuju porast, a manji od 100 padveličine u postocima. Vremenski isječak prema kojem mjerimo pojavu naziva se baznorazdoblje, a onaj koji mjerimo tekuće razdoblje.Ekonomičnost, učinci i elementi radnog procesa baznog razdoblja se označavaju kao Eko,Qo i Uo, pa se dobivaju slijedeći indeksi: Q Q  E U U  eI Ek =  l : o  x100 = kl x100 , odnosno I ek =  l : o  x100 = kl x100 U l U o  E ko  Ql Qo  ekoIndeks veći od 100 označava porast ekonomičnosti, manji od 100 pad ekonomičnosti, ajednak 100 pokazuje nepromijenjenu ekonomičnost.Vidljivo je da se načelo ekonomičnosti temelji na zahtjevima štedljivosti sredstava zaproizvodnju i maksimumu učinaka. Tako se problematika ekonomičnosti temelji napronalaženju najpovoljnijeg odnosa između ova dva zahtjeva. Razina ekonomičnosti jerezultat kombinacije osnovnih elemenata radnog procesa unutar poduzeća, ali njen stvarniučinak se može vidjeti na temelju ukupnog prihoda nakon realizacije proizvoda.Ekonomičnost je tako povezana i sa trećim mjerilom uspješnosti poslovanja - pokazateljemrentabilnosti (odnos dobiti i uloženih sredstava). Rast ekonomičnosti treba pratiti i rastrentabilnosti, no u praksi se teško postiže potpuna podudarnost dinamike ovih pokazatelja.Mjerenje ekonomičnostiMjerenje ostvarene ekonomičnosti se može provesti na dva osnovna načina : fizičkim ilikoličinskim mjerenjem (naturalno), te novčanim (vrijednosnim) mjerenjem. 58
  59. 59. Naturalno mjerenje ekonomičnostiPri naturalnom mjerenju ekonomičnosti se učinci i utrošci elemenata proizvodnje iskazujukoličinski ili fizički (u kg, satima, komadima, grlima i sl.). Takvo mjerenje ekonomičnostije nemoguće u potpunosti provesti, jer utrošci predmeta rada, oruđa za rad i radne snagenisu mjerljive veličine. Ovim načinom je zato moguće mjeriti svaki element proizvodnje,odnosno parcijalne ekonomičnosti. Ocjenjivanje ekonomičnosti u naturalnim jedinicamapruža podatke o štedljivosti upotrebe opredmećenog (minulog) i novog (živog) rada uprocesu reprodukcije, a naziva se često i stupnjem iskorištavanja.Kod naturalnog mjerenja ekonomičnosti se javlja problem izražavanja količine učinaka ufizičkim jedinicama mjere. U poduzećima koja imaju jednu vrstu proizvoda ili proizvodenekoliko proizvoda koji se mjere istom jedinicom mjere, te imaju iste normative rada,nema poteškoća u za izražavanje ostvarene proizvodnje. Problem izražavanja proizvodnjekod poduzeća s raznovrsnim proizvodima je kada se proizvedene količine ne moguzbrajati. Za pretvaranje raznovrsnih količina heterogenih proizvoda u njihov zajedničkipokazatelj koriste se različite metode kao primjerice: reprezentativna metoda, naturalno-uvjetna metoda i radna metoda.Reprezentativnom metodom se količina učinaka mjeri isključivo količinom osnovnog ilireprezentativnog proizvoda koji u vrijednosti cjelokupne proizvodnje čini njezin najvećidio, dok se količina ostalih učinaka zanemaruje.Naturalno-uvjetnom metodom se za bazu obračuna uzima radno vrijeme pomoću kojeg sesve vrste učinaka izražavaju u jednom uvjetnom proizvodu (usluzi), pa se koriste priproizvodnji srodnih proizvoda.Radna metoda količinu učinaka prikazuje u norma satima.Vrijednosno mjerenje ekonomičnostiPri vrijednosnom mjerenju ekonomičnosti količine proizvedenih učinaka (Q) i količineutrošenih elemenata (U) se množe odgovarajućim cijenama (Cp i Cn). Količine učinaka se 59
  60. 60. množe s prodajnim cijenama (Cp), a utrošci elemenata prizvodnje s cijenama nabave (Cn).Iz navedenih izraza se u brojniku dobiva veličina koja odgovara ukupnom prihodu (Up), au nazivniku ukupni troškovi proizvodnje (T). Q ⋅Cp Up U ⋅ Cn TE= = , odnosno e = = U ⋅ Cn T Q ⋅Cp U pVrijednosno mjerenje ekonomičnosti se provodi na temelju tekućih (stvarnih ili tržišnih) iplanskih (stalnih ili standardnih) cijena. Pri izražavanju u tekućim cijenama po kojima se upromatranom trenutku mogu prodati učinci ili nabaviti elementi proizvodnje, promjenarazine ekonomičnosti je određena mijenjanjem količine učinaka i utrošenih elemenata, temijenjanjem njihovih cijena. Mijenjanje količinskih odnosa između učinaka i utrošenihelemenata daje stvarnu sliku postignute ekonomičnosti, no u stvarnosti se zbog kolebanjacijena razina ekonomičnosti može mijenjati iako se stvarna ekonomičnost nije mijenjala ilise mijenjala u suprotnom pravcu. Bez obzira na naturalno izražene uštede elemenataproizvodnje, veći porast nabavnih cijena će uzrokovati pad razine ekonomičnosti. Takomjerenje ekonomičnosti na temelju tekućih cijena može dati iskrivljenu sliku o stvarnomposlovanju poduzeća. Koristi se u ispitivanju ekonomičnosti, jer predstavlja značajnipokazatelj o prosječnom društveno potrebnom radu, promjenjivosti društvenih potreba zaučincima proizvodnje i elementima koji se troše za njihovu proizvodnju. Vrijednosnoizražavanje ekonomičnosti bez utjecaja kolebanja cijena na tržištu se postiže množenjemkoličine učinaka i utrošenih elemenata s planskim (stalnim ili standardnim) cijenama.Cijene služe kao sredstvo pomoću kojeg se raznovrsni elementi i učinci proizvodnje moguzbrajati i uspoređivati. Tako mjerenje ekonomičnosti nema više vrijednosno, negonaturalno obilježje.Oba načina vrijednosnog mjerenja ekonomičnosti su nužna. Izražavanje razineekonomičnosti na temelju tekućih cijena odražava mijenjanje vanjskih uvjeta privređivanjakoji utječu na poslovanje poduzeća. Mjerenje ekonomičnosti na temelju planskih cijena jeznačajno zbog ispitivanja i kontrole izvršenja pojedinih zadataka reprodukcije.Pri vrijednosnom načinu je također moguće, osim globalne, mjeriti parcijalneekonomičnosti. 60
  61. 61. Up Up UpEm = , Es = , El = Tm Ts Tl(Up- ukupni prihod, Tm- troškovi predmeta rada, Ts- troškovi oruđa za rad,Tl- troškovi rada,)Ukupna ekonomičnost (E) je prosječna razina ekonomičnosti za sve učinke u poduzeću, tese u njoj često prikriva neracionalno korištenje pojedinih elemenata proizvodnje napojedinim mjestima proizvodnje ili za proizvodnju pojedinih učinaka. Parcijalnaekonomičnost (Em, Es i El) omogućava analitičko praćenje ekonomičnosti pri čemu seotkrivaju mjesta, nositelji i uzroci lošeg ili boljeg poslovanja.Kada se za mjerenje ekonomičnosti koriste vrijednosne kategorije, moguće je osimekonomičnosti pojedinih proizvodnji mjeriti zbrojnu ekonomičnost za sve proizvodnje,odnosno čitavu djelatnost poduzeća. Koeficijent ekonomičnosti ima samo relativnuvrijednost za proizvodnju na koju se odnosi i nije usporediv s koeficijentom drugeproizvodnje. Tako manji koeficijent ekonomičnosti jedne proizvodnje može biti pozitivnijiod većeg koeficijenta ekonomičnosti druge, neusporedive proizvodnje.Proizvodnje koje troše materijal veće vrijednosti, odnosno u kojima je veća vrijednostminulog rada, imaju u pravilu niži koeficijent ekonomičnosti. Istim tehnološkimpostupkom se mogu proizvesti dva proizvoda (primjer zlatnih i srebrnih satova). Razlikaizmeđu vrijednosti materijala (zlata i srebra) uzrokuje povećanje brojnika i nazivnika, pa jekoeficijent ekonomičnosti u proizvodnji zlatnih satova niži.Tablica 11: Primjer koeficijenata ekonomičnosti proizvodnje zlatnog i srebrnog sataProizvodnja zlatnih satova Proizvodnja srebrnih satovaVrijednost zlatnog sata 1.700 Vrijednost srebrnog sata 950Troškovi proizvodnje (cijena koštanja) 1.600 Troškovi proizvodnje (cijena koštanja) 750Troškovi materijala 1.200 Troškovi materijala 350Troškovi rada 300 Troškovi rada 300Ostali troškovi 100 Ostali troškovi 100Koeficijent ekonomičnosti 1,06 Koeficijent ekonomičnosti 1,27 61
  62. 62. Isti razlozi određuju u pravilu niži koeficijent ekonomičnosti viših faza proizvodnje.Predmet rada u višoj fazi proizvodnje ima veću vrijednost. Koeficijent ekonomičnosti kojise ostvaruje pri preradi grožđa u vino je obično manji od koeficijenta ekonomičnosti uproizvodnji grožđa. U praksi ovo pravilo može imati izuzetke zbog djelovanja nekihčinitelja na ekonomičnost proizvodnje (prodajna cijena vina veće kvalitete).Složene proizvodnje u kojima je integrirano više faza proizvodnje imaju u pravilu većikoeficijent ekonomičnosti. Takav koeficijent ekonomičnosti je zbrojni koeficijent kojiodražava ekonomičnost svih faza proizvodnje.Dva poduzeća se bave tovom svinja za tržište. Pritom oba kupuju prasad mase 25-30 kg.Jedno poduzeće kupuje kukuruz za tov, a drugo ga samo proizvodi. Proizvodnja prvogpoduzeća se sastoji samo od jedne faze - tova svinja, a drugog od dvije faze - proizvodnjakukuruza i tov svinja. Dvije proizvodnje u drugom poduzeću imaju u stvari zasebnekoeficijente ekonomičnosti.Tablica 12: Primjer koeficijenta ekonomičnosti jednostavne i složene proizvodnjePoduzeće I Poduzeće IIVrijednost tovljenika 1.800 Vrijednost tovljenika 1.800Trošk.proizvodnje (cijena koštanja) 1.240 Trošk. proizvodnje (cijena koštanja) 1.140Kupnja odojka 550 Kupnja odojka 550Kupljeni kukuruz* 450 Troškovi proizvodnje kukuruza 350Ostali troškovi tova 240 Ostali troškovi tova 240Koeficijent ekonomičnosti 1,45 Koeficijent ekonomičnosti 1,58 Koef.ek. proizvodnje kukuruza** 1,29 Koef.ek. proizvodnje tovljenika*** 1,45* radi se o utrošenim količinama za tov jednog tovljenika** iz odnosa troškova kupljenog i proizvedenog kukuruza*** u troškove proizvodnje uračunat kukuruz po tržnoj cijeniRasčlanjivanje sintetničkog koeficijenta ekonomičnosti na pojedinačne, analitičkekoeficijente se može obavljati prema organizaciji proizvodnog sustava (poduzeća) i premaliniji proizvodnje. U složenom proizvodnom sustavu se koeficijent ekonomičnostiizračunava za svaku unutarnju radnu jedinicu. Tako se utvrđuje i prati stupanjekonomičnosti svake radne jedinice, a ako su usporedive njihove proizvodnje, moguće jeuspoređivati visinu i kretanje njihovih koeficijenata ekonomičnosti. U poljoprivrednimpoduzećima je to čest slučaj kada postoji više istosmjernih radnih jedinica (ratarske,voćarsko-vinogradarske ili identične stočarske radne jedinice). 62
  63. 63. Tablica 13: Pregled ekonomičnosti po jedinici kapacitetaProizvodnja Jedinica Količina Vrijednost Cijena Koeficijent mjere proizvodnje kn koštanja kn ekonomičnostiPšenica ha 5 27.600 21.804 1,27Kukuruz ha 10 81.600 62.016 1,32DTS ha 10 42.000 33.600 1,25Mlijeko grla 20 163.400 132.354 1,23Tov junadi grla 15 91.875 67.988 1,35Utvrđivanje koeficijenta ekonomičnosti prema liniji proizvodnje se odnosi primjerice nakoeficijente ekonomičnosti u proizvodnji žitarica, industrijskog bilja, povrća, voća igrožđa. U stočarskoj proizvodnji vlastite koeficijente ekonomičnosti imaju proizvodnjamlijeka i teladi, proizvodnja prasadi, proizvodnja pilenki i jaja, tov svinja, goveda i peradi,te drugo. U preradi poljoprivrednih proizvoda posebne koeficijente ekonomičnosti imajurazličite prerade biljnih kulutra i stočarskih proizvoda.Tablica 14: Pregled ekonomičnosti po jedinici glavnih proizvodaProizvodnja Jedinica Vrijednost Cijena Koeficijent mjere proizvodnje kn koštanja kn ekonomičnostiPšenica dt 92 73 1,27Kukuruz dt 85 65 1,32DTS dt 76 61 1,25Mlijeko hl 215 174 1,23Tov junadi dt 1.225 907 1,35Posebni analitički koeficijenti ekonomičnosti se mogu obračunati za različite sorteuzgajanih poljoprivrednih kultura, te pasmine stoke.Tablica 15 Pregled ekonomičnosti proizvodnje kukuruza po jedinici kapaciteta (ha)Godina Hibrid Jedinica Prinos Vrijednost Cijena Koeficijent kukuruza mjere proizvodnje kn koštanja kn ekonomičnosti 2004 BC dt 89 8.010 6.488 1,23 2005 BC dt 91 8.190 6.470 1,27 2006 BC dt 85 7.650 6.120 1,25 2004 Pioneer dt 96 8.640 6.826 1,27 2005 Pioneer dt 112 10.080 7.459 1,35 2006 Pioneer dt 104 9.360 7.207 1,30 63

×