1. Lepotan sa dva lica - List
List je deo izdanka
koji obavlja tri
veoma važne
funkcije :
fotosintezu,
transpiraciju i
razmenu gasova.
2. Transpiracija
Transpiracija je proces odavanja vode iz
žive biljke u vidu vodene pare u
spoljašnju sredinu. Voda isparava
najvećim delom kroz stome, a jednim
delom i preko kutikule. Otvaranjem i
zatvaranjem stoma reguliše se jačina
transpiracije. Kiseonik neophodan za
ćelijsko disanje ulazi kroz stome i
lenticele, ali i direktno kroz ćelijske
zidove. Ćelijski zidovi pri tome moraju biti
vlažni jer u ćeliju može ući samo
rastvoren kiseonik. Prema tome, biljke
dišu i kad su stome zatvorene, a dišu i
organi koji nemaju stoma i lenticela.
3. Delovi lista
Delovi lista
List nastaje od istog tvornog tkiva kao i stablo – vegetacione
kupe stabla. Potpuno razvijen list se sastoji od:
lisne osnove,
lisne drške i
lisne ploče (liske).
Lisna osnova je deo kojim je list pričvršćen za stablo. Iz lisne
osnove se razvijaju zalisci i lisni rukavac. Zalisci mogu biti
različito razvijeni kod različitih biljaka – u obliku trna, skoro
neprimetni ili razrasli toliko da zamenjuju listove, koji obavljaju
neku drugu funkciju (npr. kod graška listovi su preobraženi u
rašljiku, a zalisci obavljaju fotosintezu).
Lisna drška je uski deo lista kojim je liska pričvršćena za stablo.
Ona postavlja lisku u najpovoljniji položaj prema svetlosti i ,s
obzirom da je veoma savitljiva, štiti lisku od udara vetra i kiše.
List koji nema lisnu dršku naziva se sedeći.
Lisna ploča (liska) je deo koji obavlja sve osnovne funkcije lista
i najčešće je spljoštena. Na njoj se razlikuju dve površine:
lice (tamnije) i
naličje (svetlije).
Liska može biti različita po veličini, obliku i izgledu oboda.
4. Vrste listova
U zavisnosti od toga koliko liski polazi sa jedne lisne drške
razlikuju se : prosti i složeni listovi. Prosti listovi su oni kod kojih se
na jednoj lisnoj drški nalazi jedna liska. Listovi sa čijih lisnih drški
polazi veći broj liski su složeni. Složeni listovi mogu biti prststo
složeni i perasto složeni. Perasto složeni listovi mogu biti parno ili
neparno perasto složeni.
Prema funkciji i položaju na izdanku, razlikuju se sledeće vrste :
kotiledoni,
donji listovi,
srednji (pravi) listovi i
gornji listovi.
Donji listovi se nalaze na podzemnim izdancima i u donjem
delu nadzemnih izdanaka zeljastih biljaka. Oni su mrki, ljuspasti i
štite pupoljak u svom pazuhu. Srednji obavljaju sve funkcije lista
i najbrojniji su pa se zato nazivaju pravi listovi. Gornji se nalaze
zajedno sa cvetovima i cvastima i štite ih. U gornje listove
spadaju priperci (brakteje), involukrum i spata. Priperci su listići
iz čijeg se pazuha razvija cvet. Involukrum je omotač cvasti
(npr. kod glavočika i štitonoša), a spata je list koji obavija cvast
(npr. kod kozlaca i anturijuma).
Prema obliku liske list može biti
igličast, lancelast, linearan, jajast, elipsoidan, okruglast, bubrež
ast, srcast, kopljast, strelast, trouglast itd. (vidi vežbu).
Obod liske može biti ceo ili na različite načine urezan. Tako, u
odnosu na osobine oboda, listovi mogu biti: nazubljeni, perasto
ili prstasto usečeni, testerasto usečeni, režnjeviti itd.
5. Nervatura lista
Sistem provodnih snopića u liski predstavlja nervaturu lista. Ona se jasno
uočava na naličju liske. Obično se razlikuje jače istaknuti glavni nerv i
slabije razvijeni bočni nervi (mrežasta nervatura). Svi oni čine nervaturu
lista. Većina monokotila ima paralelenu nervaturu (svi su nervi
podjednako razvijeni), a dikotile mrežastu. U zavisnosti od oblika liske
mrežasta nervatura može biti prstasta ili perasta.
6. Raspored listova
Listovi su na stablu tako raspoređeni da ne zaklanjaju jedan drugom svetlost i da
ravnomerno opterete stablo svojom težinom.
Sa istog čvora stabla može polaziti jedan, dva ili veći broj listova pa prema tome
njihov raspored može biti :
naizmeničan,
naspraman i
pršljenast.
Kada sa istog čvora polazi samo jedan list, tada je naizmeničan raspored. Ako sa
jednog čvora polaze dva lista, onda je to naspraman, a ako polazi veći broj listova
onda je pršljenast raspored (vidi vežbu).
7. Građa lista mezofita
Na licu i naličju lista nalazi se jednoslojni epidermis, a između njih leže
dve vrste tkiva, koje čine mezofil. Epidermis je pokriven kutikulom i u
njemu se nalaze stome (češće su na naličju lista). Mezofil je građen od
palisadnog i sunđerastog tkiva, a u njemu se nalaze i provodni snopići.
Palisadno tkivo čine izdužene ćelije koje sadrže veliku količinu hloroplasta
pa se u tom tkivu najintezivnije odvija fotosinteza. Ćelije sunđerastog
tkiva su razdvojene krupnim intercelularima, tako da je ovo tkivo
rastresito, šupljikavo kao sunđer. Kroz intercelulare se vrši razmena
gasova u tkivima lista. Provodni snopićise sastoje od ksilema (okrenut ka
licu lista) i floema (okrenut ka naličju lista). Uz provodne snopiće
zastupljena su mehanička tkiva (likina vlakna, kolenhim). Provodni
sistem lista povezan je sa provodnim sistemom stabla.
8. Zanimljivosti
Зашто лишће у јесен добија другу боју?
Кад у лето погледате неку групу дрвећа, видите само једну боју — зелену.
Наравно, постоје разне нијансе зелене боје, али као да су све бојене истом четком.
А у јесен то исто лишће добија читав низ различитих боја. Одакле ове боје?
Да почнемо од онога што сви знамо, да је лишће зелено због хлорофила. Хлорофил
представља читаву фабрику хране у сваком листу. Две трећине боје листа долази од
хлорофила. У листу постоје и друге боје, али хлорофила има толико да те друге боје
обично не видимо.
Какве су те друге боје? Материја звана ксантофил је жуте боје и састоји се од
угљеника, водоника и кисеоника. Она чини око 23 процента обојености листа. У листу
има и каротина, материје која шаргарепи даје наранџасту боју, и он представља 10
процената обојености листа. Присутан је и антоцијанин, који шећерном јавору и
северноамеричком храсту даје светлоцрвену боју.
Током лета те остале пигменте не видимо, већ видимо само зелени хлорофил. Кад
захладни, храна коју је дрво нагомилало у лишћу почиње да прелази у гране и
стабло. Пошто се зими храна не производи, „хлорофилска фабрика хране―
престаје да ради и хлорофил се распада. Како ишчезава хлорофил, тако постају
видљиви остали пигменти, присутни све време у лишћу. Зато добије све оне дивне
боје у којима толико уживамо!
Пре него што лишће опадне, у основи сваког листа се образује један збијен слој
ћелија; затим дуне ветар и лишће опада. На гранчици остаје ожиљак, који означава
раније место сваког листа.
Већина зимзеленог дрвећа не губи лишће доласком зиме, већ га постепено губи и
обнавља целе године; зато је увек зелено.