2. 261
Naša kolumnistica Mia
Kovačić potegnula je sve
do Cavtata gdje ju je
čekala arhitektica Una
Barac te je povela put tek
rekonstruiranog starog
ljetnikovca iz 17. stoljeća,
zaštićenog spomenika
kulture. Zavirite u
raskošnu vilu koja prvi
put svoja vrata otvara
samo za storybook
NapisalaMIAKOVAČIĆ
Fotografijedraženkokorić
Interijeri BY:
uća koju vam predstavljamo u
ovom slavljeničkom izdanju po-
sebno mi je draga i bliska srcu
jer ju je radila moja prijateljica,
arhitektica Una Barac, a spada u
dio njenog obećanja koje je dala odlazeći u
Englesku onih ratnih godina – da će se jed-
nog dana vratiti.
Kuća je ljetnikovac iz 17. stoljeća, zašti-
ćen kao spomenik kulture. Nalazi se u srcu
Cavtata, u tipičnoj uskoj ulici sa skalinima,
koja izlazi na rivu. Objektu se pristupa s uli-
ce kroz voltu koja nosi terasu prvog kata,
gdje je postavljen jacuzzi s pogledom na pre-
lijepi cavtatski zaljev. Na ulazu je vrt s arla-
ma punim narančina, limuna i maslina, te
bugenvilijom posađenom u staru olovnu ka-
du koja je nađena u kući tijekom restauracije.
Ispod drveća, po rubovima arli posađeni su
ružmarin i lavanda. Mirisi i okusi Jadrana su
na svakome koraku. Objekt je tipično kame-
no zdanje s dva kata i potkrovljem. Kuća je
bila u derutnom stanju, urušenog krova i
dimnjaka. Zidovi su se morali restaurirati
zbog sigurnosti. Krov je u potpunosti zami-
jenjen, a dimnjaci su rekonstruirani, kamen
po kamen. Međukatne ploče su bile postav-
ljene na dotrajalim drvenim gredama te je
bilo opasno hodati po njima. Objekt je reno-
viran u duhu staroga zdanja, s izloženim
gredama na koje su se slagale kerto betonske
ploče. Na njih je postavljen parket u sobama,
k
3. 262
a pločice s podnim grijanjem u kupaonicama.
Tijekom radova arhitektica je odlučila
pozicionirati unutrašnji bazen i vinoteku.
Prostor u prizemlju kuće pretvoren je u unu-
trašnji, grijani bazen s kontrasmjernim pli-
vanjem i slapom. Rasvjeta bazena je pažljivo
uklopljena da bi se postigla intimna i ugodna
atmosfera, a kamena volta stropa je naglaše-
na. Prostor s grijanim bazenom i sa zvučni-
cima postavljenim na zidove pruža razonodu
u zimskim mjesecima, kada kupanje u moru
treba prepustiti hrabrim pojedincima.
Podrumski dio objekta arhitektica je pre-
tvorila u vinoteku koja je stepenicama spoje-
na s ostatkom kuće. Da bi postavili stepeni-
ce, izvođač Texo Molior morao je rezati sti-
jenu na kojoj počiva cijela kuća. „Bio je to
iznimno zahtjevan posao. Treba naglasiti da
je proces dizajna i rekonstrukcije trajao sve-
ga godinu dana. Često mediji objavljuju član-
ke o dugotrajnom procesu dobivanja dozvola
u graditeljstvu. Ovaj projekt je dokaz da se s
pravim timom projektanata i izvođača rado-
va mogu postići odlični i vrlo brzi rezultati.
Moram pohvaliti investitora za iznimno po-
vjerenje koje je imao u mene i izvođača“, isti-
če Una. Povjerenje i razumijevanje su vrlo
bitni za uspješno i pravovremeno izvođenje
projekta. Investitor je uvjetovao samo neko-
liko stvari. „U suglasnosti sa mnom, tražio je
prostrane sobe i kupaonice: po jednu kupao-
nicu uz svaku od pet spavaćih soba, da bi se
gostima omogućila maksimalna udobnost.
Sve spavaće sobe opremljene su smart televi-
zorima. Cijela kuća je povezana pametnom
tehnologijom pa se grijanje, glazba i rasvjeta
mogu podesiti putem smart telefona i prije
pristupa kući.“
Una se ne može odlučiti koji joj je najdra-
ži dio projektiranja: „Moje uzbuđenje je jed-
nako od trenutka kada posjetim lokaciju prvi
put, kada razmišljam o dispozicijama prosto-
rija, pa sve do kraja, uređenja interijera. Sam
proces projektiranja kao i dijalog s investito-
rom ključni su za daljnji uspjeh projekta.
Slijedi specifikacija opreme, dizajn kupaonica
i kuhinje. Imala sam sreću da je investitor
želio soluciju ‘ključ u ruke’, pa sam vodila
projekt od samoga početka i projektiranja
sve do odabira namještaja i opreme.“
Namještaj je dizajnirala zajedno s dobrim
prijateljem Alexom Pilepićem, iz Babaloo
Designa. Njen zadatak bila je i oprema - uk-
ljučujući posteljinu i dekoracije. Svaki jastuk
i ručnik pomno su odabrani. Posteljina je od
četkanog pamuka, a ručnici su toliko luksu-
zni da su morali biti posebno naručeni. Vrlo
zanimljivi su i ukrasi koje je sakupljala
uglavnom na zagrebačkom Britancu. „Tako
sam, na svoje veliko zadovoljstvo, mogla
opravdati tjedne posjete i ozbiljan ‘šoping’ o
kojem često sanjam prolazeći nedjeljom
Britancem“, priznaje Una.
U ovom projektu rasvjeta je bila jedna od
većih stavki koju se nije smjelo zanemariti.
Tu je došao do izražaja njen eklektični pri-
stup odabiru. „Rasvjeta je uglavnom talijan-
ska i u duhu starog ljetnikovca, country style
visilice s keramičkim sjenilima i brodski na-
dahnuta zidna rasvjeta. Osim stilske rasvje-
te, odlučila sam da je neophodno imati neko-
interijeri
Podrumski dio
objekta arhitektica
je pretvorila u
vinoteku koja je
stepenicama
povezana s kućom
Prostor u prizemlju
kuće pretvorena je
u unutarnji, grijani
bazen s
kontrasmjernim
plivanjem i slapom,
a rasvjeta u
prostoru pažljivo je
uklopljena da bi se
postigla intimna i
ugodna atmosfera
4. 263
licinu statement komada rasvjete da bi se na-
glasili zajednički prostori. Iznad stola blago-
vaonice objesili smo Marcel Wanders
Zeppelin luster za Flos. Ovo rasvjetno tijelo
pruža dozu elegancije klasičnog velikog kri-
stalnog lustera, ali interpretiranog na jedan
vrlo moderan način, s dozom zdravog humo-
ra karakterističnog za Marcel Wandersa. U
dnevnom boravku smo objesili Cut Glass
Bulb Chandelier, mladog dizajnera Leea
Brooma. Efekt kristala se odlično nosi s inte-
rijerom, ali sama kompozicija lustera je izni-
mno moderna. Na drugom kraju spektruma
donijeli smo nekoliko Ikeinih svjetiljki za
noćne ormariće. Za mene je odraz dobrog
projektanta sloboda i samopouzdanje spojeni
u rasvjetu od 20 do 20.000 kuna, što sam u
ovom slučaju i napravila. Iznimno je lako na-
ručiti rasvjetu i namještaj iz najskupljih ka-
taloga i dućana, no izvesti projekt na vrijeme
i u dogovorenom financijskom okviru nešto
je sasvim drugo. Stoga uvijek balansiram
statement pieces sa svakodnevnim proizvodi-
ma, što mojim projektima daje dozu pristu-
pačnosti“, objasnila mi je. U vječnoj dilemi -
arhitektura ili interijer - teško je reći gdje
jedna priča prestaje, a druga počinje. Dobar
projektant ne razdvaja ta dva pojma, nego
nadopunjava jedan s drugim. Od dispozicije
prostorija, uređenja vrta i terase do dizajna
kupaonica, namještaja i samih dekoracija...
Sve je to jedna cjelina. „U svim kupaonicama
pločice su složene tako da se fuge poda i zida
nadovezuju. To je dokaz preciznog projekti-
ranja i vrhunske izvedbe. Projektantski nad-
zor je također vrlo bitan i meni vrlo uzbud-
u duhu starogzdanja, izložene su grede na
koje su slagane kerto betonske
ploče, a Na njih je postavljen
parket u sobama
Heksagonalni stol u
vrtu za 6 - 8 ljudi
ima Mutina
romboidne pločice
koje svojim načinom
slaganja daju iluziju
treće dimenzije
Zidovi su se morali
restaurirati zbog
sigurnosti, krov je u
potpunosti
zamijenjen, a
dimnjaci su
rekonstruirani,
kamen po kamen
Iznad stola
blagovaonice obješen
je raskošni Marcel
Wanders Zeppelin
luster za Flos
5. 264
interijeri
nadahnula je arhitekticu u uređenju, a iskoristila
je i staru rasvjetu u duhu dubrovačke republike i
spojila je s novim, modernim detaljima
ljubav prema rasvjeti
i antikvitetima
Arhitektica je
provodila nedjelje
na zagrebačkom
Britancu gdje je
prikupila mnoštvo
starih svjetiljki,
glačala,
svijećnjaka, krletki,
okvira, satova...
U blagovaonici
je postavljen
duboki nosivi
zid koji je
iskorišten kao
niša za
prikupljene
antikvitete
U kući iz 17.
stoljeća, u kojoj
nema zida koji je
građen pod
pravim kutom, u
svakoj prostoriji
dominiraju
svijetli tonovi
6. 265
ljiv dio procesa. Dinamična komunikacija s
izvođačima ključna je za rješavanje neplani-
ranih situacija koje su neminovne. U kući iz
17. stoljeća nema zida koji je građen pod pra-
vim kutom, a ja zahtijevam slaganje fuga po-
da sa sva četiri zida. To je gotovo nemoguća
misija! Često sam se šalila s izvođačima da
sam im ja zasigurno najpedantniji (i stoga
najmanje drag) projektant.“
Vrijedi spomenuti ručno rađenu kuhinju
koja je proizvedena u Zagorju, namještaj od
punog hrasta koji je arhitektica dizajnirala s
Alexom Pilepićem, a koji je potom proizve-
den u Rijeci. Ono čime se posebno ponosi su
dva vanjska stola koja je dizajnirala sa svojim
dobrim prijateljem Željkom Krnjakom iz
Keram-Itala. „Radili smo čeličnu konstrukci-
ju stola s radnom plohom od keramičkih plo-
čica. Pravokutni stol za 10 ljudi je na terasi i
ima Azulej pločice Patricije Urquiole.
Heksagonalni stol u vrtu za 6 - 8 ljudi ima
Mutina romboidne pločice koje svojim nači-
nom slaganja daju iluziju treće dimenzije. Ta
su dva stola vrlo posebna i predstavljali su
veliki užitak za dizajniranje. Kada vidite rea-
lizaciju svojih ideja – to je poseban osjećaj.”
Ovo joj je bio prvi projekt restauracije u
Hrvatskoj.
„Mislim da je miks starog i novog za to
neophodan. Sve staro bi neminovno prouzro-
čilo kič, a sve novo bi u potpunosti bilo izvan
konteksta. Kako mi je ovo bio prvi takav pro-
jekt restauracije u Hrvatskoj, oslonila sam se
na iskusne prijatelje koji su me uputili na
Britanac. Miran Kovaček iz Telektre spojio je
moju ljubav prema rasvjeti s antikvitetima, te
mi dao nadahnuće da spojim staro, u duhu 17.
stoljeća Dubrovačke Republike, s novim, mo-
dernim detaljima rasvjete. Nedjelje na
Britancu su mi izoštrile oko i pomogle priku-
piti mnoštvo starih svjetiljki, glačala, okvira,
satova, svijećnjaka, krletki...“ U blagovaonici
je postavljen duboki nosivi zid koji je iskori-
šten kao niša za prikupljene antikvitete.
Najdraži su joj komadi oni otkriveni na samoj
lokaciji, kao što je stari lavandin koji je nađen
u kući i restauriran. Tu je i stara Singerica,
koju je investitor dobio na poklon od svoje te-
te. To su simpatične uspomene koje cjeloku-
pnom projektu daju posebnost. „Mislim da
nema u potpunosti idealnog projekta. Svaki
projekt poseban je na svoj način. Često pro-
u Zagorju, a namještaj od punog hrasta u rijeci, koji
je arhitektica dizajnirala, A ALEX PILEPIC IZRADIO
rađena kuhinja
proizvedena je
ručno
Objekt je renoviran u duhu staroga
zdanja, s izloženim gredama na koje
su se slagale kerto betonske ploče,
a na njih je postavljen parket
7. 266
jektanti kažu da je idealan onaj s neograniče-
nim budžetom, ali to, nažalost, nije moguće.
Dobar projektant uzme u obzir sve restrikci-
je i pretvori ih u izazove, te ih prebrodi.
Izgled kuće treba prilagoditi kontekstu i že-
ljama investitora. Zato ja nemam svoj potpi-
sni stil. Prilazim svakom projektu kao pra-
znom listu papira. Moj primarni zadatak je
zadovoljiti investitora, ali bez kompromitira-
nja mog pristupa dizajnu. Integritet je bitan.“
Ove čvrste i jasne stavove arhitektica Una
Barac izgradila je tijekom svojih 20-ak godi-
na života u Londonu te s ponosom ističe svo-
je uzore. „Budući da sam odrasla u Velikoj
Britaniji, njihovi arhitekti i dizajneri su mi
nadahnuće. Lord Norman Foster, živa legen-
da, koji me je naučio besprijekornom projekti-
ranju detalja, bez obzira na to koliko velik
projekt bio. John Pawson, sa svojim nenamet-
ljivim, minimalističkim pristupom arhitektu-
ri. Tom Dixon, produkt i interijer dizajner
koji je donio sasvim novo značenje rasvjeti i
namještaju u 2000-im. David Collins, neos-
porivi kralj dizajna restorana. Naglo je pre-
minuo prošle godine i ostavio veliku prazni-
nu u svijetu interijera. Lee Broom, mlada zvi-
jezda i ime za koje će se još čuti. Njegovi će
proizvodi postati predmeti kolekcionara u na-
rednim desetljećima.“ Nakon što smo popri-
čale o projektu u Cavtatu i Uninim arhitek-
tonskim uzorima, dotakla se svojih početa-
ka…„Rođena sam u Sarajevu, u obitelji gra-
đevinara, i od malih nogu sam znala da je ar-
hitektura moj životni odabir. Stjecajem tuž-
nih okolnosti 1990-ih, završila sam prvo u
Hrvatskoj, pa onda u Engleskoj. Kada sam
napuštala Hrvatsku, obećala sam samoj sebi
da ću se vratiti. Volim ispuniti obećanja...
Tijekom studija, između druge i treće godine,
imala sam sreću dobiti tri tjedna radnog
iskustva u Foster & Partners studiju u
Londonu. Tri tjedna su prerasla u sedam go-
dina jer sam nastavila studirati i raditi. Bilo
je to podjednako iz ljubavi prema arhitekturi
koliko i bitka za opstanak jer sam studij sama
financirala. Nakon što sam diplomirala i po-
stala ovlašteni projektant, imala sam potrebu
za promjenom. Promjena je došla u obliku
Scott Brownrigg studija, čiji sam postala su-
vlasnik. Iako sam 11 godina u Scott
Brownriggu, svaki dan mi je uzbudljiv kao da
je prvi. To je zasluga mojih kolega, kao i inve-
stitora koji nam pružaju nove izazove iz dana
u dan. Prva prilika za projektiranjem u
Hrvatskoj mi se pružila 2007., cijelo desetlje-
će nakon što sam samouvjereno rekla svojim
roditeljima da ću voditi studio u Hrvatskoj i
projektirati hotele i vile diljem obale. 2011., u
jeku svjetske krize, uvjerila sam partnere da
interijeri
je registracija tvrtke u Zagrebu upravo ono
što nam treba. I dan-danas se pitam kako mi
je to uspjelo! Zahvalna sam svojim direktori-
ma i suvlasnicima koji su mi ukazali povjere-
nje i dali 100-postotnu podršku. Scott
Brownrigg d.o.o. je registriran u veljači 2012.
Tri i pol godine nakon registracije brojimo
18 ljudi u Zagrebu sa satelitskim timom od
sedam kolega u Sarajevu, gdje projektiramo
dva prva brendirana hotela za Marriott
International. Scott Brownrigg broji 210 pro-
jektanata arhitekture i interijera s uredima u
Londonu, Guildfordu, Cardiffu, Edinburghu,
Moskvi, Singapuru i, naravno, Zagrebu!“
Dojmljiva priča i arhitektica od koje još puno
očekujemo.
Oko raskošnog, a istovremeno
jednostavnog niskog stola stoje dvosjedi i
fotelje različitih stilova i tvore savršenu
cjelinu u prostoru u kojem se nalaze
Cijela je kuća povezana
pametnom tehnologijom
pa se grijanje, glazba i
rasvjeta mogu podesiti
putem smart telefona i
prije pristupa kući
Posteljina od četkanog
pamuka nalazi se u
svakoj sobi, a ručnici su
toliko luksuzni da su
morali biti posebno
naručeni
Kupaonice odišu prijatnim luksuzom koji, uz detalje
poput velikog zrcala, posebno naglašava bijela boja
uz koju se savršeno uklapaju tamne pločice na podu
svaku od pet prostranih spavaćih
soba prati jedna kupaonica, što
dodatno naglašava komfor u kući
