1. Gripeni za tramvaje?
Piše: Jagoda Radojčić
http://www.sinteza.org/gripeni_za_tramvaje.htm
Približavanjem rokova za obnovu aviona u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu intenzivirala su se nagađanja
oko toga hoće li Hrvatska ukinuti ovaj vrlo skupi rod vojske, o čemu se vrlo ozbiljno raspravlja, ili će u
beskonačno nastaviti popravljati 50-godišnje muzejske primjerke MIG-ova 21 nekompatibilih s NATO-
standardima. Ili će se možda odlučiti za neku treću varijantu. Povjerenstvo MORH-a i GS OSRH će
najkasnije do 15. listopada 2012. predložiti konačno rješenje opstanka borbene komponente ratnog
zrakoplovstva, a riječ je isključivo o nastavku korištenja zrakoplova MiG-21. Skoro polovica sadašnjih lovaca
u Ratnom zrakoplovstvu služi za rezervne dijelove drugoj polovici.
Otvorena ponuda švedskih borbenih aviona Saab JAS 39 Gripen koja je još uvijek na stolu, iako je financijski
daleko najpovoljnija i po cijeni, ali i po troškovima eksploatacije, iako je otvorila mogućnost zajedničkog
korištenja ratnih zrakoplova i zaštite zračnog prostora s dvije članice NATO-a - Mađarskom i Češkom, što u
kriznim vremenima nije nevažno, iako omogućava dvogodišnje sasvim besplatno korištenje aviona, hrvatske
pregovarače nije posebno dojmila. S druge strane, priču o daljnjem korištenju MIG-ova potvrdio je nedavno i
predsjednik Republike Ivo Josipović, a prije njega i premijer Zoran Milanović govoreći na sjednici Vlade.
Racionalno pitanje - koliko se uopće isplati plaćati održavanje aviona oldtimera svotom koja bi kroz nekoliko
godina bila dostatna za kupovinu novih, u ovom trenutku nitko ne postavlja. Kao da nitko uopće ni ne
pokušava razmišljati nekoliko godina unaprijed.
Naime, politika koja donosi konačnu odluku, nabavom vojnih zrakoplova kupuje zapravo utjecaj i naklonost
velikih sila, a to, kao što je opće poznato – nema cijene. Naime, vojnoindustrijski kompleks u cijelom svijetu
je čvrsto povezan sa svojim državama pa se samo po sebi podrazumijeva da velike vojne narudžbe
podrazumijevaju i veliku „ljubav“ prema naručitelju pri čemu su ogromne razlike u cijeni nabave, rezervnih
dijelova i održavanja aviona savršeno nebitne (recimo, cijena sata letenja i priprema Saab JAS 39 Gripena
košta 3.828 eura, za F-16 je 5.702 eura, za Rafale 13.440 eura, a Eurofighter – 14.662 eura; nije teško

2. izračunati da razlika u cijeni za samo 100 sati leta može iznositi preko milijun eura). U takvim okolnostima,
iako je ponuda Gripena po mišljenjima svih stručnjaka apsolutno najpovoljnija, to nikako ne znači da će se
političari odlučiti za tu, najpovoljniju ponudu.
Nedavno je, primjerice, Švicarska donijela odluku o kupovini 22 Gripena unatoč prethodnom negativnom
parlamentarnom izvještaju o planiranoj nabavi. Iako konačni detalji o specifikacijama aviona, rokovima
isporuke, cijeni, opremi i infrastrukturi zasad nisu javno objavljeni, švicarski ministar odbrane Ueli Maurer je
izjavio da je Saab JAS 39 Gripen bio najjeftinija opcija „koja se jednostavno ne odbija“, s ponuđenom
cijenom od 2,6 milijuna eura po avionu, za koju je švedska strana garantirala da se neće mijenjati.
Ni u Hrvatskoj nitko ne osporava činjenicu da je Gripen najjeftinije i najoptimalnije rješenje. Međutim, u igru
su se uključili i Rusi koji su preko svoje tvrtke za izvoz naoružanja i vojne opreme Rosoboronexport,
Hrvatskoj ponudili MIG-29, donekle modificirano tehnološko rješenje s početka 80-ih godina prošlog stoljeća
koje je svojevremeno razvijao SSSR kako bi parirao američkom Hornetu i F-16. Ruse koji bi preko Hrvatske
veze željeli sa svojim avionima upasti u NATO, osobito zanimaju nove članice koje su do 90-ih bile pod
sovjetskim kišobranom, a novaca za skupe avione nemaju. Njihove komparativne prednosti nisu beznačajne:
hrvatsko ratno zrakoplovstvo već 20-ak godina koristi MiG-21 kao i infrastrukturu savršeno prilagođenu za
rad s ruskim zrakoplovima - uzletno-sletne staze, zapovjedna središta, hangare, skladišta goriva i
naoružanja i sl. Slično je bilo i u jugoslavenskom periodu. Uz to hrvatski piloti i tehničko osoblje su
osposobljeni za prihvat i eksploataciju Migova-29 zbog dosadašnjeg iskustva na Migovima 21. Uz to, Rusi
prilikom sklapanja ugovora o nabavi naoružanja i vojne opreme nude niz tzv. offset programa: industrijsku
kooperaciju, participaciju i kompenzaciju tj. trgovinski balans i protutrgovinu povezanu uz nabavu vojne i
specijalne opreme. Ako ima istine u glasinama da će se remont i zamjena helikoptera Hrvatskog ratnog
zrakoplovstva Mi-8MTV, Mi-8T te Mi 171 u Rusiji biti djelomično ili u cijelosti kompenzirani hrvatskim
tramvajima, ne bi se mogla isključiti mogućnost da u nekoj sličnoj alkemiji Hrvatska dobije ruske avione stare
dvadeset, trideset godina.
S druge strane, iako je švedski lovac Saab JAS 39 Gripen definitivno najpovoljniji na tržištu, teško da će se
ga moći dobiti kroz raznorazne offset programe u zamjenu za hrvatske tramvaje, mandarine i maslinovo ulje.
Uglavnom, kako sada stvari stoje, ili će proći nekakva „alkemija“ s Rusima ili će Hrvatska ostati bez svog
ratnog zrakoplovstva, a zaštitu svog zračnog prostora prepustiti nekom od bogatijih partnera iz NATO-a. Uz
obilnu financijsku nadoknadu, dakako.