Podjele u islamuPiše: Jagoda Radojčićhttp://www.sinteza.org/podjele_u_islamu.htmIslam je svjetska religija. Zastupljen je ...
Šijiti vjeruju da vodstvo u muslimanskoj zajednici treba biti nasljedno i da je s Muhameda preneseno nanjegove muške potom...
Sjevernoj, Središnjoj i Zapadnoj Africi; šafijska u Istočnoj Africi i Jugoistočnoj Aziji; a hanbelijska u SaudijskojArabij...
Podjele među šijitimaUnutar šijita razvile su se tri glavne podjele. Podjele proistječu iz neslaganja oko broja imama koji...
Upcoming SlideShare
Loading in …5
×

Podjele u islamu

1,015 views

Published on

Published in: News & Politics
0 Comments
0 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

No Downloads
Views
Total views
1,015
On SlideShare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
2
Actions
Shares
0
Downloads
10
Comments
0
Likes
0
Embeds 0
No embeds

No notes for slide

Podjele u islamu

  1. 1. Podjele u islamuPiše: Jagoda Radojčićhttp://www.sinteza.org/podjele_u_islamu.htmIslam je svjetska religija. Zastupljen je u različitim kulturama u Africi, Srednjem Istoku, Aziji, Evropi i Americi,što znači da unutar islama postoje vjerske i kulturološke razlike. Kao i kod drugih vjeroispovijesti, u islamu suse razvile podjele i škole koje zastupaju različita mišljenja oko spornih pitanja. Svim muslimanima jezajedničko vjerovanje u jednog Boga, Kuran, Muhameda i pet stupova islama, kao i praksa koja je uz njihvezana. Podjele su nastale u području političkog i vjerskog vodstva, u teologiji i tumačenju islamskogzakona, kao i u zauzimanju gledišta prema modernizmu i Zapadu.Nakon Muhamedove smrti podijelila su se mišljenja oko političkog i vjerskog vodstva, što je uzrokovalopodjelu na sunite i šijite. Uz njih postoji i mala radikalna haridžija 1 (khawarij).Budući da Muhamed nije odredio svojeg nasljednika, suniti vjeruju da ga treba naslijediti najbolja i za tuslužbu najprikladnija osoba koju treba u zajednici odabrati za predvodnika (kalif 2). Kuran jasno tvrdi da jeMuhamed posljednji poslanik, kalif može Muhameda naslijediti samo kao politički čelnik. Suniti vjeruju dakalif treba samo štititi vjeru i ne treba imati nikakav poseban vjerski položaj jer ne prima nikakve objave.1 Haridžizam je učenje haridžita, najstarije islamske sekte (657). U sporu oko kalifata haridžizam zastupa načelo izbornosti, po kojemsvaki pravovjeran i pošten musliman može biti kalif. Ako se kalif pokaže nedostojnim, zajednica ga može ukloniti. Odbacuje učenje oopravdanju vjerom bez djela te zastupa stanovit puritanizam (zabrana luksuza, pušenja, glazbe i igre). U tumačenju Kurana primjenjujeknjiževnu metodu.2 Kalif (arapski halifa: namjesnik, nasljednik), vrhovni vjerski i politički poglavar islamske zajednice. On je molitveni predvoditelj (imam),vladar vjernika (amiru-l-munin) i namjesnik Božjeg proroka (kalifat-rasul-illah). Prva četiri Muhamedova nasljednika (Abu Bekr, Omer,Osman i Alija) nazivaju se «pravovjernim kalifima», a stolovali su u Medini (634. – 661.). Omejidski kalifi su stolovali u Damasku (661. –750), a abasidski u Bagdadu (750. – 1258.) Osmanski kalifi stoluju u Istanbulu (1517. – 1924.). Taj posljednji kalifat ukinula je Turskaskupština u Ankari 1924. Sveislamski kalifatski kongres u Kairu (1926.) nije uspio obnoviti kalifat, poglavito zbog nacionalne i političkepodijeljenost islama. U šijitizmu kalif se naziva imamom.
  2. 2. Šijiti vjeruju da vodstvo u muslimanskoj zajednici treba biti nasljedno i da je s Muhameda preneseno nanjegove muške potomke, koji potječu od njegove kćeri Fatime 3 i njenog supruga Alije. To su imami koji služekao vjerske i političke vođe Šijiti vjeruju da je imam vjerski nadahnut, bezgrješan i da tumači Božju voljuonako kako je sadržana u islamskom zakonu, ali da on nije poslanik. Šijiti drže izreke i djela svojih imamaautoritativnim islamskim tekstovima pored Kurana i suneta. Zbog neslaganja oko broja imama, šijiti se dijelena tri glavne skupine:Haridžije (od kharaja = izaći, otići) započeli su kao sljedbenici kalifa Alije, ali su se s njim razišli, jer suvjerovali da je kriv zbog kompromitiranja Božje volje kad je pristao na arbitražu umjesto da nastavidugogodišnji rat protiv neposlušnog generala. Nakon odvajanja od Alije (na kojeg su izvršili atentat), haridžijesu utemeljili odvojenu zajednicu koja trebala biti istinsko karizmatično društvo koje će striktno slijediti Kuran isunet Muhameda. Haridžijski svijet je bio jasno podijeljen na vjernike i nevjernike, muslimane (sljedbenikeBoga) i nemuslimane (neprijatelje Božje). Ti neprijatelji mogu biti i drugi muslimani koji ne prihvaćajubezuvjetno haridžijska stajališta. Prijestupnici su bili izopćeni iz zajednice, a ako se ne bi pokajali osuđeni suna smrt. Kalif dakle može upravljati sve dok je bezgrješan. Ako se ogriješio nije više pod zaštitom zakona imora biti svrgnut ili ubijen.Razlike u mišljenju o političkom i vjerskom vodstvu sunita i šijita je utjecalo i na različito shvaćanje povijestiSuniti su živjeli pobjedničku prošlost pod vodstvom četvorice kalifa i razvojem umajadskih i abasidskihdinastija. Činjenicom da su bili velika svjetska sila i civilizacija oni vide u tome dokaz Božjeg vodstva iistinitost misije islama. S druge strane, šijiti su se bezuspješno borili tijekom tog razdoblja protiv sunitskeuprave pokušavajući ponovno uspostaviti imamat za koji su vjerovali da ga je Bog ustanovio. Šijitskoosvrtanje na prošlost, ističe patnju i tlačenje pravednog i potrebu da se ustane protiv nepravde, kao i zahtjevda muslimani budu voljni žrtvovati sve, i život u borbi sa silama zla, kako bi ponovno uspostavili Božjupravednu vladavinu.Suniti i šijiti su podijeljeni i oko teoloških pitanja. Jedno od spornih pitanja je da li vladar koji je zbog teškoggrijeha proglašen krivim može i dalje biti zakonit vladar ili ga treba zbaciti i ubiti. Većina sunitskih teologa držida je očuvanje društvenog poretka važnije od upraviteljevog osobnog značaja. Bili su uvjereni da samo Bogna Sudnji dan može suditi grješnicima i odrediti jesu li bili pravovjerni i zaslužuju li raj. Zaključak je da vladartreba ostati na vlasti sve dok može upravljati svojim podanicima.Druge podjele oko teoloških pitanja odnose se na Kuran, na primjer, da li je on stvoren ili nije, treba li gatumačiti doslovno ili metaforički i alegorijski. Muslimani su raspravljali i o slobodnoj volji i predestinaciji, otome jesu li ljudska bića slobodna u odabiru onoga što čine ili je Bog već sve unaprijed odredio.Islamski zakon daje jedan od najjasnijih primjera o različitosti mišljenja. Zakon se razvio kao odgovor nastvarne potrebe svakodnevnog života. Temelj islama je podvrgavanje Božjoj volji pa je temeljno pitanje zasvakog muslimana kako to činiti. Za vrijeme umeyyadske vladavine (661. – 750.) vladari su uspostavilinedovoljan sustav koji je bio utemeljen na Kuranu, sunetu, mjesnim običajima i predaji. Mnogi su semuslimani zabrinuli za razvoj zakona zbog utjecaja koji su na njega imali vladari. Oni su željeli islamskizakon učvrstiti na njegovim objavljenim izvorima i učiniti ga manje ovisnim o vladarima i sucima koje supostavljali. Slijedeća dva stoljeća u glavnim gradovima islamskog svijeta (Medina, Meka, Kufa, Basra,Damask), nastojali su otkriti Božju volju i zakon i prikazati ih uz pomoć znanosti. Svaki je grad ponudio svojetumačenje zakona, ali su svi imali udjela u stvaranju opće zakonske predaje. Najraniji učenjaci islamskogprava nisu bili ni pravnici, ni suci već jednostavni ljudi koji su povezivali svoja zanimanja s proučavanjemislamskih tekstova, ako npr. Trgovci.Iako su postojale mnoge škole samo ih je nekoliko opstalo i te su priznate kao vjerodostojne. Danas postoječetiri glavne sunitske škole zakona (hanefijska 4, hanbelijska5, malikijska6 i šafijska7) i dvije glavne šijitskeškole (džaferijska i zejdijska). Hanefijska je prevladala u arapskom svijetu i Južnoj Aziji; malikijska u3 Fatima je Muhamedova i Hatidžina kći. Udala se za Alija i rodila sinove Hasana i Huseina. Zbog uloge u rano-islamskom razdobljuuživa velik ugled među muslimanima i nosi naslov Sjajna (az-Zahra).Posebno je štuju šijiti.4 Hanefiti su sljedbenici sunitske pravne škole koju je utemeljio Abu Hanifa. Danas prevladavaju među balkanskim muslimanima, uTurskoj, Donjem Egiptu, Pakistanu, Indiji, Bangladešu i Kini. Hanefizam se smatra najgipkijom sunitskom pravnom školom, a posebnonaglašava osobno rasuđivanje po analogiji (kijas).5 Hanbelizam je pravna škola u sunitizmu koju je utemeljio Ibn Hanbel u 19. st. Racionalnom teološkom naporu u tumačenju Kurana iPredaje suprotstavlja strogo pridržavanje prvotne islamske prakse. Hanbelizam je najstroži i najmanje gibak mezheb (pravna škola). Doosmanskih osvajanja bio je raširen u Iraku i Palestini, danas hanbelita ima samo u središnjoj i sjevernoj Saudijskoj Arabiji. Hnabelizmomsu se u 18. stoljeću nadahnuli vahabiti.6 Malikizam je sunitska pravna škola koju je u 8. st. utemeljio Malik ibn Enes. On je u djelu Knjiga o srednjem putu dao sintezumedinskog običajnog prava. To je ujedno najranije islamsko pravno djelo kojem je svrha dati pregled propisa, vjerskih obreda i službiuobičajenih prema suni u Medini i stvoriti teorijske pravne norme. Prvotno središte malikizma je bila Medina, a danas prevladava usjevernoj Africi, zapadnoj Africi i donjem Egiptu. U srednjem vijeku je bio raširen u Španjolskoj.
  3. 3. Sjevernoj, Središnjoj i Zapadnoj Africi; šafijska u Istočnoj Africi i Jugoistočnoj Aziji; a hanbelijska u SaudijskojArabiji. Muslimani smiju slijediti bilo koju školu zakona, međutim oni uobičajeno izabiru onu koja jeprevladavajuća u području u kojemu su rođeni, ili u kojemu žive.Islam i modernizamJoš od 19. stoljeća muslimani su slijeđenjem svoje vjerske predaje koja se razvila u predmoderna vremena,opirali utjecajima suvremenog svijeta u vjerskom, političkom, gospodarskom i društvenom smislu. Pritom sene misli samo na prilagođavanje islama promjenama, već i na odnos islama prema Zapadu i zapadnomsustav vrijednosti, institucijama i idejama karakterističnima za zapadni svijet. Islam odgovara na reforme narazličite načine, od sekularnih i modernističkih do religijsko konzervativnih ili tradicionalističkih reformista.Moderni svjetovnjaci su zapadnjački usmjereni i zagovaraju odvajanje religije od ostatka društva, uključujući ipolitiku. Vjeruju da je religija nešto osobno. Islamski modernisti vjeruju da su islam i modernizam (posebnoznanost i tehnologija) spojivi i da bi islam mogao poučiti javnost a da njome ne mora nužno i prevladavati.Druge skupine su više islamski orijentirane ali s različitim idejama o ulozi islama u javnom životu.Konzervativci (tradicionalisti) ističu važnost prošlosti i žele islamske zakone i norme vratiti na ono kakvi subili u prošlosti. Fundamentalisti ističu povratak najranijem dobu, najstarijim učenjima islama, vjerujući daislamsku predaju treba očistiti od popularnih, kulturoloških i zapadnjačkih vjerovanja i praksi koje su iskvarileislam. Izraz fundamentalist se primjenjuje na cijeli niz islamskih pokreta, pa obuhvaća one koji žele obnoviti iponovno uvesti svoju viziju romantizirane prošlosti , kao i one koji zagovaraju moderne reforme koje suukorijenjene u islamskim načelima i sustavu vrijednosti.Razlika između sunita i šijitaSuniti i šijiti su dvije najveće podjele unutar muslimanske zajednice. Suniti čine oko 85% muslimana, a šijitido 15%. Šijiti su prisutni u Iranu, Iraku, Bahreinu i Libanonu. Te dvije skupine nastala su iz neslaganja okopitanja Muhamedova nasljednika.U ranoj muslimanskoj zajednici, Muhamed je izravno odgovarao na sva pitanja. Nakon njegove smrti 632.godine zajednica je bila teško pogođena, jer je ostala bez Poslanikovog vodstva, ali i bez izravne Božjeobjave. Poslanikovi drugovi su nastojali učvrstiti zajednicu i njene članove sačuvati u vjeri.Većina muslimana, koji su se počeli nazivati sunitima (sljedbenicima sunneta, Poslanikova primjera),vjerovali su da Muhamed prije svoje smrti nije ustanovio sustav za izbor nasljednika ili određivanjezamjenika. Zato su starije medinske starješine izabrale Abu Bakra za kalifa jer je bio Muhademov blizakprijatelj, pouzdani savjetnik i poštovan u zajednici zbog svoje mudrosti i pobožnosti. Suniti su vjerovali davodstvo treba prijeći na najprikladniju osobu, a ne biti naslijeđeno po krvnom srodstvu.Manjinska muslimanska zajednica šijita se suprotstavila izboru Abu Bakra za kalifa, vjerujući da nasljeđivanjetreba biti nasljedno, po obiteljskom srodstvu. Budući da Muhamed nije ostavio za sobom živih sinova, šijiti suvjerovali da vodstvo treba prijeći na Muhamedovu kćer Fatimu i njena muža Alija, koji je tako bioMuhamedov nasljednik i najbliži živi muški srodnik. Šijiti su bili nezadovoljni što je Alija bio triput zaobiđen uizboru kalifa i da je svoje pravo mjesto dobio nakon 35 godina. Nakon nekoliko godina je ubijen u atentatu.Njegov karizmatični sin Husein je ubijen sa svojim sljedbenicima nakon neuspjele pobune protiv kalifaYazida.Muslimani ističu da se razlika između sunita i šijita ne odnosi na doktrinarno učenje već je ona političkenaravi i odnosi se na voditelja muslimanske zajednice. Unatoč zajedničkom vjerovanju i praksi razvili surazličito tumačenje svoje zajedničke prošlosti.Kroz povijest suniti su uglavnom vladali šijitima. Budući da su šijiti bili potlačena manjina, svoje stanje surazumjeli kao kušnju čuvanja ispravnosti zajednice u borbi za uspostavom Božje vladavine na zemlji. Dok jesunitska prošlost puna pobjeda kroz vodstvo četvorice kalifa i potom razvoju islamskog carstva podumajadima, abasidima i otomanima, šijitska prošlost je borba potlačenih.U 20. stoljeću šijitska povijest je bila protumačena kao paradigma koja nadahnjuje na borbu protiv nepravde.To je tumačenje imalo snažan utjecaj na šijite u Libanonu koji su se borili za bolje društvene, obrazovne,ekonomske mogućnosti. Ajatolah Homeini8 je uspoređivan s Huseinom za vrijeme Islamske revolucije (1978.– 79.).7 Šafijizam je islamska pravna škola koju je početkom 9. stoljeća utemeljio Šafi. Ova škola naglašava usmenu predaju i strogu analoškumetodu (kijas). Prvotno joj je središte bilo u Egiptu, danas prevladava u istočnoj Africi, Indoneziji i istočnoj Arabiji.8 Homeini (1902. – 1989.) je bio iranski šijitski vjerski poglavar i političar. Od 1964. do 1979. bio je u progonstvu u Turskoj, Iraku iFrancuskoj. Suprotstavio se zapadnjačkim reformama šaha Mohammeda Reze Pahlavija, 1979. izveo islamsku revoluciju i utemeljioislamsku republiku u Iranu.
  4. 4. Podjele među šijitimaUnutar šijita razvile su se tri glavne podjele. Podjele proistječu iz neslaganja oko broja imama koji sunaslijedili Muhameda: zejdije koji priznaju pet imama, ismailiti koji priznaju sedam imama i ithna ashariyyakoji priznaju dvanaest imama. Zejdije su se razišle od ostalih šijita priznajući Huseinova unuka Zayda kaopetog imama. Oni su vjerovali da bilo koji Alijev potomak koji je želio javno dokazati svoje pravo na imamat ida se bori za njega, može i postati imamom.. Zejdije su bila prva šijitska grupacija koja je postiglanezavisnost. Utemeljili su dinastiju Taberistanu na Kaspijskom moru 864. godine. Druga zejdijska država jeosnovana u Jemenu 803. i trajala do 1963. godine.Podjela među ismailitima i ithna ashariyyama se pojavila u 8. stoljeću oko pitanja tko je naslijedio šestogimama, Jafar al- Sadiqa, koji je umro 765. godine. Ismailiti priznaju sedam imama, završavajući s Jafar al-Sadiqovim sinom Ismailom koji je bio određen da postane sedmim imamom, ali je umro prije svog oca i nijeostavio sina koji bi ga naslijedio. Osnovali su revolucionarni pokret protiv sunitskog hilafeta kao i fatimijskudinastiju čije se carstvo od 10. – 12. stoljeća prostiralo od Egipta i Sjeverne Afrike do indijske provincije Sind.Ismailitski ogranak, Nizari ismailiti, bili su posebno siloviti u suprotstavljanju sunitskoj abasidskoj upravi.Njihov teror i način na koji su ga provodili im je dao naziv atentatora. Upravo je Nizari vođa, koji je pobjegaou Indiju, utemeljio novu liniju imama poznatu po počasnom naslovu Agha Khan. Ti imami su stvorili obliknenasilne glavne šijitske težnje koja u današnje vrijeme okuplja uspješne zajednice u Kanadi, Britaniji,Istočnoj Africi i Južnoj Aziji. Sadašnji Agha Khan je obrazovan na Harvardu, nadzire kulturni i društveni životsvojih sljedbenika.Treća i najpopularnija šijitska zajednica ithna ashariyya priznaje 12 zakonitih Muhamedovih nasljednika.Danas su oni većina u Iranu, Iraku, Bahreinu. Dvanaesti imam, Muhamad al-Muntazar (Muhamed koji seiščekuje») «nestao» je 874. godine kao dijete, ne ostavivši sinove stvorivši tako dilemu po pitanjunasljedstva. Šijitska teologija je razriješila dilemu učenjem o Skrivenom imamu koji tvrdi da dvanaesti imamnije umro, nego da je iščezao i da je skriven ili «mističan» za neodređeno vrijeme. Povratak tog mesijanskogposlanika očekuje se kao božanski ispravno vođeni Mahdi na kraju vremena koji će obraniti svojesljedbenike, iznova uspostaviti njihovu vjernu zajednicu i uvesti ih u savršeno društvo pravde i istine. Umeđuvremenu šijite predvode mudžtehidi (mujtahidun, onaj koji je sposoban neovisno tumačiti islamskizakon). Razvili su klerikalnu hijerarhiju na čelu vjerskim velikodostojnicima koje njihovi sljedbenici priznajukao ajatolahe (znakove Božje), i poštuju ih zbog njihova ugleda, učenosti i pobožnosti.

×