Science Fiction e-zine in Croatian

1. Broj 22
srpanj 2006.
Magazin za znanstvenu fantastiku

2. #22
NOSF #22
UVODNIK
N
akon prevrata, obrata i revolucija na najdražem vam SF
SADRŽAJ:
portalu u Hrvata NOSF
NOSF-u, desile su se i još uvijek se
dešavaju promjene. Za početak, NOSF je promijenio vlasnika
Darko Macan:
3
VERONIKA (priča) i glavnog urednika — to je sada moja malenkost, Irena Rašeta Zatim
Rašeta.
je iz nužde NOSF-ov forum promijenio adresu — sad se nalazi na
NOSF-
Tomislav Škrljac:
http://forum.tip.it/nosf/. Isto će se desiti i samoj NOSF-ovoj stranici
NOSF- stranici,
USRANE MALE
5
ZEMLJE (priča) koja će osim adrese promijeniti i izgled. Revolucionarne promjene nisu
zaobišle ni kolekcije priča koje je NOSF-ov bivši urednik Davor Banović revno izdavao
SuperSale:
PRODUŽENI VIKEND otkako NOSF postoji. Sada više nije riječ o samo kolekcijama priča, već o pravom malom
(priča u slici) 9 elektronskom časopisu za znanstvenu fantastiku, fantasy i horor koji će nastaviti izlaziti
fantastiku, horor,
Mihaela-Marija u PDF formatu.
Perković: Tako u promijenjenom 22. po redu broju NOSF-a možete pročitati četiri priče
ENTROPIJA CESTE
domaćih autora, od kojih je Terezina kratka priča "Povratak kući" odabrana me u pričama
(priča) 10
s prve NOSF-ove literarne radionice, a Mihaelina "Entropija ceste" s druge. Darko Macan
Tereza Rukober:
smješta svoju priču u svemir naše poznanice Une Razum, savršeno se snalazeći me u
POVRATAK KUĆI
ženskim likovima, a Tomislav Škrljac nas vodi u jednu buduću, neutralnu, naprednu i
(priča) 11
lukavu Hrvatsku. Tako er možete pročitati esej o zamišljenom budućem svijetu nakon što
Rock Roll:
ga zauvijek promijeni Meteorološka mafija, kritiku filma "Ultraviolet" koji upravo igra u
O NOVOM SVJET-
domaćim kinima, izvještaj o postanku i tijeku ankete za (drugu?) najbolju SF seriju kojom
SKOM PORETKU
se bave domaći trekkeri, listu knjiških preporuka recentnih domaćih izdanja te nekoliko
(esej) 12
najava, dok nas SuperSale vodi na produženi vikend.
GIGER U BEČU,
Uvedena je još jedna promjena. Odsada će sa svakim novim brojem NOSF-a
VAMPIRI U ISTRI
(najava) izaći i podlistak na engleskom u kojem će biti predstavljen po jedan domaći SF autor.
14
Tako uz NOSF #22 izlazi podlistak posvećen Mileni Benini urednici Future i višestruko
Benini,
Tomislav Beštak:
nagra ivanoj spisateljici, u kojem možete pročitati izvrsnu priču "Dragon is a state of
ULTRAVIOLET
(filmska kritika) mind".
15
Naravno, glas naroda je vrlo važan, stoga sve svoje primjedbe, pohvale ili
BROTHERS OF THE
pokude o novom broju NOSF-a pošaljite na mail irena.raseta@nosf.net. Na istu adresu
HEAD (najava) 16
šaljite i svoje uratke (priče, pjesme, članke, eseje, književne ili filmske kritike itd.) ukoliko
Dragan Čakarević:
ih želite vidjeti objavljene u sljedećem, 23. broju koji izlazi početkom mjeseca listopada.
GLASANJE ZA NA-
Do tada uživajte u 19 strana ovog revolucionarnog broja i ljetu koje nam
JBOLJU SF SERIJU
(anketa) obećava paklene dane i noći.
17
Irena Rašeta
STARGATE CROA-
TIA (HR fandom) 17
SFIJET KNJIGA
(književnost) 18
Dizajn i prijelom: SUPERSALE
Adresa uredništva: SORTINA 1D, ZAGREB
Ne zaboravite Telefon: 091/566-9021
Mail: nosf-tekstovi@nosf.net
Magazin za znanstvenu fantastiku
downloadati i Datum izlaska sljedećeg broja: 1. LISTOPAD 2006.
Glavna urednica: IRENA RAŠETA
poseban podlistak Sva prava pridržana. Nijedan dio ove publikacije
Uredništvo: DARKO VRBAN, MIHAELA-MARIJA
ne smije se reproducirati ni redistribuirati
na engleskom PERKOVIĆ
djelomično ili u potpunosti bez prethodne
Suradnici: MILENA BENINI, TOMISLAV BEŠTAK,
posvećen Mileni suglasnosti autora.
DRAGAN ČAKAREVIĆ, DARKO MACAN, MIHAELA-
MARIJA PERKOVIĆ, ROCK ROLL, TEREZA RUKOBER,
Benini!
Benini! ISSN 1845-7266
SUPERSALE, TOMISLAV ŠKRLJAC
http://nosf.net
Naslovnica: TATJANA JAMBRIŠAK ("Genre Fusion")
2

3. Priča
#22
NOSF #22
Darko Macan
VERONIKA
Unu Razum stvorila je Tatjana Jambrišak za seriju priča koje su konačno okupljene u
knjizi "Duh novog svijeta". Premda je autorica zaokružila glavnu priču, postavljeni
koncept trpi me uepizode, čak i shared world pristup, te tako ...
U
na je Jelenu znala preko posla. Una je razgovarala s mrtvima, Jelena ih je pokapala.
Bolje reći spaljivala. Otkako su muškarci pobjegli iz Zagreba i ostavili ga ženama na snalaženje i
dugo sjećanje, najveći se postotak ukopa obavljao kremiranjem. Bilo je to ekonomičnije,
higijenskije, a i protukardinalica Ana je dala svoj blagoslov. Što nije smanjilo količinu nemirnih mrtvaca pa je Una
Razum znala da se Jelena Josipović, zvana Jelena Mirogojka, nije pred njezinim vratima našla zbog trač-partije.
Svejedno je upitala:
"Kojim dobrom?"
Jelena se kiselo nasmiješila i nije se ni potrudila odgovoriti dok je Una nije pustila kroz sve brave svoga
stana na najvišem katu jednog od trešnjevačkih nebodera. Dakako da nije došla zato što bi Unu naročito voljela -
Jelena Mirogojka najviše je voljela i najbolje se osjećala me u mrtvacima - već zato što je njezin spokoj, kao i duševni
mir posjetitelja njezina vrta, opet narušavala neka sablast.
Una posluži kiselu Jelenu slatkim zelenim čajem. Jelena srkne, a Una upita kako bi skratila šutnju: "Tko?"
"Nemam pojma", zavrti Jelena glavom i još se jače skiseli.
Žene koje su ostavili muževi, kojima su pobjegla braća i napustili ih sinovi, ponekad bi odlučile živjeti posve
same, zaogrnute nadom u njihov povratak. Kada bi se takva žena, bez prijatelja i dokumenata, izvrnula na ulici i kada
se nitko ne bi javio na oglase kojima bi policija urgirala prepoznavanje, tada bi po zakonskome roku njezino tijelo
bilo spaljeno i pepeo pridodan masovnoj grobnici nepoznatih, samoubojica, rijetkih ludih beskućnica. Grobnicu su
zvali Pepeljarom, ali to se nije pristojilo reći.
"Jedna od tri koje smo u Pepeljaru dodale prošlog tjedna", rekla je Jelena. Ona nije morala biti pristojna:
radila je nepopularan posao i smjela je to nadoknaditi manjkom poštovanja. "Nisam ih razlikovala ni dok su imale više
mesa."
"Je li rekla išta?", upitala je Una. Duhovi su se rijetko javljali iz zabave. Uvijek su posrijedi bili neki
neraščišćeni računi, neki jad kojeg ni smrt nije presjekla.
Jelena umorno kimne glavom.
"Kaže da se zove Veronika Samobor."
V eronika Samobor bila je vedra, punačka gospo a u kasnim pedesetima, autorica preko dvije stotine i
pedeset svezaka različitih romanesknih serijala: uglavnom romansi smještenih u različita povijesna
razdoblja, pa onda par krimića, nešto vampira i znanstvene fantastike. Veroniki Samobor to nije bilo pravo ime.
"Uzela sam taj pseudonim zbog jedne stare igre", rekla je veselo, zavaljena u počivaljci na kojoj se uvijek
snimala za novine. Pored nje je bio laptop na kojem je pisala svojih legendarnih šest kartica teksta dnevno. "Ne bih
vas time gnjavila, sigurno ste čitali neki moj intervju, a te cure novinarke uvijek pitaju jedno te isto ..."
"Kako ste se prije zvali?", upitala ju je Una. Veronikina sluškinja donijela je Jeleni čaj, a njoj kavu s mlijekom.
"Je li to važno?", Veronika se Samobor ohladila za pola stupnja. "Mislim, nije tajna, ali ja sam ime i službeno
promijenila prije ..."
"Ispitujemo svaki trag", ljubazno ju je, ali poslovno prekinula Jelena. "Sačuvane arhive ne pokazuju niti jednu
Veroniku Samobor osim vas, ali pomislili smo kako ste možda sreli neku ..."
"Neku koja se ljutila na vas zbog toga što ste joj uzeli ime", nadodala je Una. "Ako ste ikad imali takvih
neugodnosti, to bi moglo značiti da se pokojnica zaista zvala kao i vi."
Veroničine oči kliznu ulijevo dok se prisjećala. Potom zavrti glavom, zvučeći čak pomalo razočarano: "Ne,
nisam imala takvih neugodnosti. Nikada. Znate, i birala sam ime tako da bude jedinstveno ..."
Una srkne kavu. Bila je pomalo vodenasta. Možda je Veronika bila škrta na način na koji to bogati ljudi jesu,
a možda ju je sluškinja potkradala ili joj se osvećivala. Nije važno, nisu bili ovdje zbog kave.
"Možete li se, možda, sjetiti nekoga tko bi se ikada pokušao predstaviti kao vi?"
"Jednom," rekla je Veronika Samobor pa se nasmijala uspomeni, "jednom su mi ukrali kreditnu karticu pa je
3

4. #22
NOSF #22
taj visoki momak uporno na blagajni tvrdio kako je on ja, pokušavajući na kolicima
izgurati kućno kino pored zaštitara. Tada je još bilo zaštitara", uzdahne Veronika,
pomalo sjetno. "I visokih momaka."
Bilo je, ali Uni i Jeleni to nije pomagalo. Iznenada, Veronika upita:
"Što je točno rekla, ta ... sablast?", vidjelo se da ju je pomisao na duhove
uzbu ivala.
"Rekla je da se zove Veronika Samobor", umorno ponovi Jelena.
"Rekla je još nešto", doda Una, koje je tog prijepodneva posjetila Pepeljaru
prije no što se s Jelenom uputila do spisateljičina doma. "Rekla je: 'Ja sam napisala Agatu
Adam'."
"Agatu Adam?", namrštila se gospo a Samobor. "Zašto Agatu Adam?"
"Zar to nisu vaše knjige?", upitala je Una. "Pogledali smo na webu i kaže da
jesu ..."
"Jesu, jesu," uzdahnula je spisateljica, s manjom se mukom iskobeljala iz
"Znala je pisati,
počivaljke i stala pred policu s knjigama, "ali nebitne! Minorna jedna serija, samo šest
ne bismo je
knjiga, prije skoro dvadeset godina ..."
"Kad kažete minorna ...", potakne je Una. Nešto joj je govorilo da su na dobru
inače uzeli, ali
tragu.
nikako nije
"Nije se nikad dobro prodavala, ljudi su je kupovali zbog moga imena, ali nikad
nije zaživjela ... Ti nesretni završetci, tko bi to htio čtitati?", izvukla je jednu knjigu sa
umjela shvatiti
crvenim slovima na crnom hrptu s police. Namrštila se uspomenama koje je ova
da ljudi žele
prizvala. "Nazvali smo ih Crnom serijom, misleći da će ih možda kupiti tinejdžeri kad
u u u te svoje morbidne faze, ali tinejdžeri, naravno, ne čitaju autore koje čitaju njihove
vesele knjige.
majke. Sve njih ja prije ili poslije dobijem, ali ove knjige ..."
Imaju oni svojih
"A ipak ste napisali šest komada", Una se potrudila dodati divljenje svome
glasu. Podmazana divljenjem, Veronika Samobor će ispričati sve. "Sigurno vam je bilo
problema i
stalo?"
zadnje što žele
"O, ne! Nikako ne!", spisateljica se nasmijala kao da joj je neugodno. Mahala je
malim dlanom kao da odbacuje svaku pomisao kako bi joj moglo biti stalo do knjiga
jest baktati se
koje se ne prodaju. "Nisam to ja napisala! To je Crna serija!"
"Niste ih vi napisali?", rekla je Jelena.
još i s
"Crna serija?", upitala je Una.
piščevima ..."
"Ove sa zlatnim hrptom," Veronika Samobor je zaljubljeno prešla prstima
preko polica na kojem su svi svesci bili ukoričeni zlatom, "te su moje. Tu sam ja napisala
svaku riječ. Ove druge," pogled joj je kliznuo na nižu policu, na knjige sa crvenim,
zelenim, plavim, bijelim i crnim hrptovima, "zamisli su bile moje, ali pisali su ih drugi.
Tko bi sve ovo sâm stigao, nije li tako? Trebalo je i živjeti ..."
Una je već bila ustala sa sjedalice i dohvatila jednu od crno ukoričenih knjiga:
"A ove? Tko je napisao ove?"
Veronika ju je Samobor pogledala sažalno: "A kako da ja to znam, dušo? Moj
agent, Bog mu grijehe prosti, je dogovarao takve stvari! Ja sam djevojku vidjela samo
jednom i nije mi se svidjela. Znala je pisati, ne bismo je inače uzeli, ali nikako nije
umjela shvatiti da ljudi žele vesele knjige. Imaju oni svojih problema i zadnje što žele
jest baktati se još i s piščevima ..."
Una je nestrpljivo prekine: "Ime! Znate li kako se zvala?"
Veronika zavrti glavom, pokušavajući se iz pristojnosti sjetiti, ali znajući da
nema čega: "Mala je bila, crna, s podočnjacima ... Upotrijebila sam je kao sporedan lik u
jednoj knjizi poslije, ali kako se zvala ..."
"Ne znate?"
"Stvarni ljudi, znate ... Puno bolje pamtim svoje likove."
U na je pred Pepeljarom stajala sama. Veronika Samobor pristala je s njima
poći do groblja, ali strah ju je ipak zadržao dvjestotinjak metara podalje,
uz sigurni bok Jelene Mirogojke, odakle je - stisnuta u bundu i pomalo razočarana što
4

5. #22
NOSF #22
sablasti nisu vidljive bijele krpe kao u crtićima - promatrala Unu kako pred skupnom grobnicom podiže knjigu crnoga
hrpta. Una je zazvala:
"Ti, koja si napisala ovu knjigu, javi se!"
Una se odavno navikla na činjenicu kako je nijedna količina džempera neće zaštititi od hladnoće
pojavljivanja zabludjele duše, ali joj od toga nije bilo manje studeno. Jesenje je sunce sjalo povrh Mirogoja, a ona je
cvokotala, ne ispuštajući crni svezak iz podignute ruke.
"Ti si?", upitala je bespotrebno.
Da, bez glasa je odgovorila studen.
"Što želiš?", rekla je Una. "Što će ti donijeti mir?"
Neka se zna.
Una je pretpostavila tako nešto. Šest malih, crnih, nevoljenih knjiga bilo je sve što je ova žena ostavila
svijetu i htjela je da se zna da je to bila ona.
"Znat će se", rekla je Una. "Gospo a Samobor je pristala odreći se svojih prava na tvoje knjige. Njezin je
izdavač pristao objaviti ih pod tvojim imenom. Samo nam reci kako se zoveš i sve će biti ispravljeno!"
Sve što je Una govorila bila je istina. Veroniki Samobor do crnih knjiga nije bilo stalo, a njezina je izdavačica
u priči o sablasti nanjušila potencijalno lukrativan pristup promociji reizdanja. Nitko ništa nije gubio.
Ime?
"Ime, da. Kako se zoveš? Što ćemo napisati na korice?"
Veronika ... Samobor.
"To je ime pod kojim si pisala! Kako si se zapravo zvala?"
Veronika, stiglo je nakon tišine, Samobor.
"Što kažu? O čemu pričaju?", poput malog mačeta znatiželjna je bila punačka gospo a kojoj Veronika
Samobor nije bilo ro eno ime. Jelena Mirogojka samo je odmahnula glavom. Kako je mogla znati o čemu su pričale
Una Razum i nerazumno biće koje se tko zna otkad nije više sjećalo sebe već samo imena pod kojim su ukoričene
njezine misli, njezine riječi.
Priča
Tomislav Škrljac
USRANE MALE ZEMLJE
Net_novosti. hr, 12.
Net_novosti. hr, 12. veljače 2048.
2048.
HINI stvara novo revolucionarno oružje?
oružje?
ZAGREB – Iako smo se posljednjih godina već navikli primati senzacionalne vijesti iz Hrvatskog instituta za
napredna istraživanja, ponovno smo doživjeli veliko iznena enje. Naš izvor iz HINI-a dojavio nam je da je stručni tim
instituta na čelu s našim, u svjetskim razmjerima poznatim i priznatim stručnjakom, doktorom Rudolfom Pogorelićem
razvio novu vrstu oružja sa dosad nevi enim sposobnostima!
Nismo uspjeli doznati nikakve tehničke detalje, no prema riječima osobe koja nam je došapnula ovu
ekskluzivu, razorna moć ovog oružja usporediva je s najsnažnijim nuklearnim raketama! Pokušali smo provjeriti ovu
informaciju u samom institutu, ali svi stručnjaci su "poprilično zauzeti i kao takvi trenutno nedostupni", izjavio je
glasnogovornik HINI-a. On sam odbio je komentirati informaciju.
Ukoliko je ova vijest točna i ako se uistinu radi o superubojitom oružju (a nemamo razloga ne vjerovati našoj,
dosada pouzdanoj vezi u institutu), jedno je sigurno: nakon već treće godine razvoja hrvatskoga nuklearnog
programa, novo oružje prometnulo bi našu zemlju u jednu od vodećih oružanih sila u svijetu.
13. veljače, 2048.
13. veljače, 2048.
Večer
P
amtim trinaest važnijih osoba koje sam ubio u dosadašnjoj karijeri. Razni političari, vjerski fanatici,
antiglobalisti i slični jebivjetri koji su se zamjerili ili zasmetali ovoj zemlji, pali su od moje ruke. A
ostalih ubojstava manje važnih ljudi se više i ne sjećam niti mogu reći koliko ih je otprilike bilo.
Možda se radi i o troznamenkastoj brojci. A radio sam i mnogo ružnije stvari u službi domovine od ubijanja. Tužno je
5

6. #22
NOSF #22
da uopće postoje ružnije stvari za činiti od ubijanja ljudi. Ali eto postoje i ja bi ih mogao
mnoštvo nabrojati jer sam ih osobno činio.
I sada ja, taj i takav, pred krajem svog radnog vijeka, moram obaviti zadatak
koji se može okarakterizirati kao najveći prioritet za Sjedinjene države i istovremeno
kao najveća idiotarija! Nare eno mi je da se ubacim u strogo čuvanu zgradu i obavim
jedan razgovor. Točnije, moram nagovoriti čovjeka koji ima trostruko veći kvocijent
inteligencije od mene i vodi se kao najveći živući um, na nešto što ja, odnosno moja
zemlja želi, iako je on nebrojeno puta pokazao da ga takvo što ni najmanje ne zanima.
A najviše me u cijeloj priči grize to što ispada da je moj djed (pokoj mu duši i
neka ide kvragu!) bio u pravu. Otkako je bio otišao u mirovinu, neprestano je tupio
kako mi, današnji agenti, pretjerano strahujemo od azijskih suparnika, a zaboravljamo
na Europu. "U moje vrijeme, a i prije mene, najveći problemi su nam stizali iz Europe!
"Baš se u toj, Uvalili su nas u dva svjetska rata i stalno palili vatre koje smo mi morali gasiti. Bit će
opet tako, vidjet ćeš!"
odavno I eto ga. Baš se u toj, odavno nebitnoj pripizdini Europi, nalazi usrana državica
nebitnoj koja je ozbiljno odlučila praviti probleme.
Na ime doktora Rudolfa Pogorelića prvi sam put naletio još prije osam godina i,
pripizdini sjećam se, odmah pomislio: "Kakav kreten!" Radilo se o članku o superinteligentnom
čovjeku koji je odlučio sve svoje intelektualne i brojne druge sposobnosti upotrijebiti za
Europi, nalazi dobrobit svoje države i njenih gra ana. Svako malo nakon toga pristizale su vijesti o
tome kako isti znanstvenik osposobljava stručnjake za rad u mnogim znanstvenim
usrana područjima, državnim ministarstvima i drugdje, kako se u Hrvatskoj iz dana u dan
otvaraju tvornice za izradu najmodernijih tehničkih ure aja, vozila, čak i manjih
državica koja svemirskih letjelica i satelita, odnosno kako ta zemlja doživljava dotada nigdje vi eni
je ozbiljno procvat.
Istovremeno je dotična država, ponovno uz pomoć istog znanstvenika, izrasla u
odlučila praviti impresivnu oružanu silu u svojoj regiji. Ubrzano naoružavanje provedeno je, tvrdili su,
tek zato da bi Hrvatska bez straha mogla uživati u svojoj samostalnosti i neovisnosti,
probleme." odnosno kako bi se mogla obraniti u slučaju da neka druga država postane ljubomorna
na njene nevjerojatne potencijale i poželi ih za sebe. U početku se sumnjalo u te
tvrdnje, ali je daljnja politika izolacionizma i nezainteresiranosti za doga anja na
svjetskoj pozornici, koja se mogla očitati iz istupanja Hrvatske iz EU, NATO-a i sličnih
saveza, uvjerila svijet da se ta državica odlučila nadalje oslanjati samo na sebe. "Ovaj
narod se zasitio ratova i sukoba", ponavljali su, osvrćući se na svoju burnu prošlost.
Takva se situacija mogla tolerirati sve do trenutka kada je Hrvatska obavijestila
svijet da počinje s razvojem svoga nuklearnog programa. Od tada su krenuli pritisci sa
svih strana da se nova nuklearna sila mora opredijeliti za jednu od strana u svjetskim
previranjima. No ona je to uporno odbijala i gurala neutralnost.
Ali jučerašnja kap je prelila čašu. Vijest kako je Rudolf Pogorelić sa svojim
stručnjacima usavršio novu vrstu ubojitog oružja odjeknula je cijelim svijetom. Iako još
nema službene potvrde ovih glasina, naši sateliti su snimili nekoliko neobjašnjivih
pokusa na raznim lokacijama unutar te države koji upućuju na istinitost tvrdnji o
novom, drugačijem oružju.
Naša vlada je odlučila odmah reagirati. Ekspresno je isplanirana akcija za
izvršitelja koje sam odabran upravo ja. Jutros su me pozvali u glavni stožer i tamo
upoznali s planom operacije: potrebno je uvući se usred noći u vrhunski osiguranu
zgradu Hrvatskog instituta za napredna istraživanja u njihovoj prijestolnici Zagrebu,
pronaći odaje doktora Pogorelića kojemu je institut stalno prebivalište i nagovoriti ga da
učini jedno od sljedećeg: nagovori čelnike svoje države da prekinu neutralnost i
odaberu za saveznika izme u tri svjetske velesile upravo našu; ili da napusti sa mnom
Hrvatsku i stavi sebe i novo oružje nama i našim saveznicima na raspolaganje. Tek u
slučaju da nakon intenzivnog nagovaranja on odbije sve moje prijedloge/uvjete, dužan
sam ga oteti i izvući iz njegove zemlje. No, kako će to zasigurno izazvati veliki
me unarodni incident i svakakva dodatna sranja, treba pokušati izbjeći posljednju
6

7. #22
NOSF #22
opciju i pridobiti ga na fino. Drugim riječima, trebam ispasti jači na riječima od višestruko rječitijeg čovjeka. Trećim
riječima, idem se bosti s rogatim.
Rijetko komentiram zadatke, ali ovaj put sam se usudio pitati nadre ene zašto tog hrvatskog gnjavatora
jednostavno ne uklonimo. Odmah sam okarakteriziran kao maloumni kreten koji je navikao sve probleme rješavati
prolijevanjem krvi bez razmišljanja o posljedicama. Nije mi jasno zašto onda vjeruju da će isti maloumni kreten biti
uspješni pregovarač. Još su me usporedili s gusarom koji bi radije bacio tu e blago u more nego ga ukrao.
Osim toga, dobio sam i nekakve idiotske natuknice koje bi trebale biti moji argumenti u nagovaranju. Toliko
sam iziritiran ovim zadatkom da ne mogu spavati iako bih trebao, jer sutra rano ujutro krećem za Hrvatsku.
14. veljače, 2048.
14. veljače, 2048.
Predvečerje
N alazim se u svojoj hotelskoj sobi u hrvatskom glavnom gradu i promatram ljude na ulici. Iako uopće
nisam birao, dobio sam sobu s možda najboljim pogledom u ovom vrhunskom hotelu. Preda mnom je
ultramoderni grad koji se može bez sumnje svrstati u isti razred s najvećim svjetskim metropolama. No postoji bitna
razlika koju sam odmah uočio na putu od zračne luke do hotela: u ovom su velegradu ljudi naočigled sretniji i
zadovoljniji nego u bilo kojoj prijestolnici koju koju sam dosad posjetio. I sada, dok ih promatram s prozora,
ponašaju se toliko bezbrižno da izazivaju iritantnost.
Zapravo, gade mi se. Iskreno mi se gade svi mali narodi ovoga svijeta koji upravo guraju svoja obilježja i
inzistiraju na posebnosti iako ih je tek šačica koju bi moja zemlja mogla samljeti, zbrisati, kad bi samo poželjela. A
pogotovo ovi ljudi, oni su priča za sebe. Prkosno si umišljaju da su sami sebi dovoljni i da ih se svjetski sukobi triju
velesila i njihovih saveznika, dakle sukobi u kojima sudjeluje cijeli preostali svijet, ne tiču. Zapravo, kada bolje
razmislim, ponosan sam što ću biti jedna od ključnih osoba koje će takvim idiotarijama stati na kraj.
Proučio sam one natuknice i moram priznati da se radi o argumentima u koje snažno vjerujem, što me
ohrabruje uoči pregovora. Barem bismo se trebali složiti da bi njegove brojne sposobnosti trebale biti na
raspolaganju cijelom svijetu te da je upravo drsko i sebično koristiti ih za dobrobit jednog malog naroda.
Na raspolaganju su mi svi pribavljeni podaci o osiguranju instituta, snimljeni pomoću stealth – bespilotnih
letjelica i obavještajnih satelita. Bit će teško, ali ne i nemoguće uvući se i probiti do doktorovih odaja, sve to u slučaju
da su ovi podaci potpuni. U suprotnom, ako nam je nešto promaklo, ovo bi mogle biti moje posljednje pisane riječi.
No nema mjesta pesimizmu, posebno kada se moram početi pripremati za operaciju u koju krećem za kojih
sedam sati. Uvjeren sam da ću sutra na sljedećoj stranici opisati tijek i uspjeh zadatka.
15. veljače, 2048.
15. veljače, 2048.
Prijepodne
P osljednji sati su protekli tako brzo, kao u deliriju i tek sam sada, u zrakoplovu koji me vraća u Sjedinjene
države, u stanju analizirati posljednje doga aje.
Provlačenje kroz osiguranje Hrvatskog instituta za napredna istraživanja polazalo se neočekivano laganim.
Zapravo, poprilično sam uvjeren da sam načinio grešku provlačeći se kroz laserske snopove, no posljedica nije bilo,
što je u meni probudilo sumnju. A ubrzo sam dobio potvrdu da nešto nije u redu.
Doktora Pogorelića zatekao sam samog u njegovoj sobi, zamišljenog nad nekim papirima na radnom stolu.
Proćelav i sijed, s urednom profesorskom bradom i naočalama, ukratko, tipičan izgled velikog pametnjakovića.
Iskočio sam iz ventilacijskog otvora, uperio u njega pištolj i naredio da ne diže uzbunu. Njegova nevjerojatna reakcija,
popraćena smješkom glasila je:
"Kakav upad! Baš u američkom stilu. Vi jeste Amerikanac, pretpostavljam?"
Vjerojatno sam izrazom lica preotvoreno pokazao da me njegov nedostatak iznena enosti zbunjuje jer je on
nastavio:
"Ma dajte, pa zar nije bilo za očekivati da svjetska sila poput vaše neće tolerirati maloj zemlji poput moje
posjedovanje oružja kakvo ona sama nema?"
"Onda znate zašto sam ovdje?"
"Otprilike, da."
"Znači, to oružje zaista postoji?"
"Naravno."
7

8. #22
NOSF #22
Pokušao sam sakriti zatečenost razvojem situacije koja je bila suprotna od one
koju sam ja prethodno isplanirao i u kojoj je on trebao biti onaj zatečeni. Upitao sam ga
o kakvom se oružju radi i kako djeluje. Uslijedilo je novo iznena enje:
"Pogledajte sami", rekao je i pokazao na srebrnu metalnu metalnu kuglu veličine
šake odraslog čovjeka, koja se cijelo vrijeme nalazila na njegovom stolu. Izgledala je
toliko jednostavno da mi je bilo potpuno neshvatljivo da takav ure aj može načiniti
ikakvu veću štetu.
"Moji suradnici i ja," počeo je, "poigrali smo se prikladnim imenima za ovo čudo.
Energoneutralizator nam je nekako najbolje sjelo."
"Energoneutralizator?"
"Da, jer upravo to ova igračkica radi. Stvara svojevrsni energetski vakuum na
ogromnom okolnom prostoru, točnije u radijusu od nekoliko tisuća kilometara i
onesposobljava sve ure aje na tom području koji proizvode ili troše električnu energiju.
Drugim riječima, sve, od obične žaruljice do nuklearne elektrane, čini potpuno
beskorisnim!"
Na trenutak sam ostao bez riječi. Pokušao sam odbiti vjerovati u njegove riječi,
ali njegov izraz lica jasno je ukazivao da se ne šali.
"Nevjerojatno", izgovorio sam zureći u kuglu. "To znači da ovaj ure aj može
izbaciti iz takta čitave kontinente! Koliko dugo to djeluje?"
"Oh, godinama. Svi ure aji postaju potpuno trajno nesposobni za pretvorbu
energije iz prirode. A postoji i dodatna nuspojava: sva bića na istom prostoru obolijevaju
od strašne slabosti, odnosno nedostatka energije, od čega oporavak traje od šest
mjeseci do godine dana."
"'Oh, bože,'
Ponovno sam zašutio na nekoliko sekundi. Zatim sam se namrštio i oštro
reagirao je, 'zar
pogledao znanstvenika. Rekao sam kako mu je očito jasno kako stvari stoje te kako je
krajnje vrijeme da on ili njegova zemlja odaberu stranu. Tad me je on sarkastično upitao
vi mislite da su
zašto smatram da je upravo američka strana najprimjerenija za njega/njih.
"Pa, gledajte, Kinezi su za vas jednostavno ... previše žuti, a Indijci ... no, kakvih
moje ili
vi veza imate s Indijcima?"
sposobnosti
Nato je on počeo nešto lupetati kako se vjeruje da je njegov narod porijeklom sa
područja današnjeg Irana, što je mnogo bliže Indiji nego Americi. Time mi je jasno dao
ijednoga čovjeka
do znanja kako namjerava praviti budalu od mene.
na ovome
Sve živčanije i bjesnije sam izbacivao ostale argumente i postajao sve uvjereniji
nakon njegovih spremnih odgovora da je otmica tog čovjeka najidealnije rješenje.
svijetu dovoljne
Naposljetku sam, sad već vidno iziritiran izbacio priču o globalnoj dobrobiti i hrvatskoj
da odvedu
sebičnosti.
"Oh, bože," reagirao je, "zar vi mislite da su moje ili sposobnosti ijednoga
čovječanstvo
čovjeka na ovome svijetu dovoljne da odvedu čovječanstvo naviknuto na podjele i
naviknuto na
suparništva na pravi put?"
Ne, uopće ne vjerujem i zapravo me boli kurac!", namjeravao sam reći i poslati
podjele i
tog pametnjakovića u stanje nesvijesti kako bih ga lakše izvukao s tog mjesta. No on me
preduhitrio prije no što sam išta rekao:
suparništva na
"Dobro, dobro. Vidim da sam dosegao prag vašeg strpljenja. Dakle, vrijeme je
pravi put?'"
da vam kažem ono najbitnije."
Stiglo je tada i najveće iznane enje:
"Prije vas su, naime, ovdje već bili agenti iz Indije i Kine (naravno, odvojeno) i
pokušavali me nagovoriti na isto što i vi. Na kraju su se morali zadovoljiti samo
primjercima energoneutralizatora koje su odnijeli u svoje zemlje i zasigurno ih već
proučavaju. Isto sam spreman ponuditi i vama."
U tom trenutku me obuzela panika. U glavi mi se zavrtjela ukrug jedna jedina
misao: "Kinezi i Indijci već imaju oružje!" Počela me obuzimati želja da zadavim ovoga
gada ispred sebe.
"Prije no što me odlučite kazniti," prokletnik je pripremio još jedno iznena enje,
"moram napomenuti kako je mojim suradnicima rečeno da u slučaju moje otmice ili
8

9. #22
NOSF #22
smrti proslijede sve podatke i nacrte o oružju vašim suparnicima, što će im znatno olakšati stvari, a vašu zemlju
postaviti u krajnje nepovoljan položaj. Zato vam predlažem da učinite ono što je ..."
Obuzet mješavinom panike i bijesa, odgurnuo sam Pogorelića i zgrabio kuglu. Već trenutak kasnije provlačio
sam se kroz ventilaciju prema izlazu. Ponovno nisam imao problema s mjerama osiguranja, očito je doktor želio da
bez problema iza em i pobjegnem. U tu su svrhu, čini se, zažmirili i hrvatski radarski sustavi na pojavu našeg
špijunskog zrakoplova koji me izvukao iz zemlje i sada me nosi natrag u SAD.
Kakav pakleni plan! To govno je znalo da neće nikako uspjeti zadržati oružje u hrvatskim rukama pa se
potrudio da ono završi gotovo istovremeno u rukama sve tri velike, suprotstavljene sile. U toj je priči moja zemlja u
najnepovoljnijoj situaciji jer je svaka sekunda bitna, a oni imaju nekoliko sati prednosti. U tim stvarima je često od
velike važnosti tko će prvi objaviti da posjeduje novo oružje.
Cijelo vrijeme dok ovo pišem, pogled mi svako malo poleti prema toj vražjoj kugli. Na njoj nema ničega što bi
moglo predstavljati tipke ili ure aje za upravljanje. Očito mi prokletnik nije želio dati ure aj za daljinsko
upravljanjekako bi se naši stručnjaci što više patili. Ali, neka, dokazali smo već nebrojeno puta da imamo
najsposobnije znanstvenike. Uvjeren sam da ćemo čak i prestići Kinu i Indiju u proučavanju ovog oružja i stvaranju
novih energoneutralizatora.
No, dvije su stvari sigurne: ova usrana državica bi mi mogla doći glave, a ja ću vrlo teško ikad više ispasti
takav kreten kakav sam uspio sinoć ispasti.
Net_novost.hr, 16. veljače, 2048.
Net_novost.hr, 16. veljače, 2048.
sile!
Neobjašnjive katastrofe pogodile tri vodeće svjetske sile!
DELHI, PEKING, WASHINGTON – U potpuno isto vrijeme, jučer u 20.05 sati po našem vremenu, tri po važnosti
u svjetskoj politici najveće zemlje današnjice, predvodnice tri velika suparnička saveza, te djelomično i njihove
najbliže susjede pogodio je dosada nevi eni, teško opisivi i objašnjivi energetski udar!
Svi, apsolutno svi energenti, kao i postojeća tehnologija na njihovom prostoru jednostavno je otkazala.
Tako er dobivamo i dojave od prvih spasilačkih službi da većina stanovništva leži bez svijesti na ulicama, svojim
radnim mjestima ili u kućanstvima, a oni stanovnici koji su povratili svijest osjećaju potpuni nedostatak snage. Nitko
od njih nije znao objasniti što se dogodilo.
Cijeli svijet danas je zgrožen i prestrašen ovim zbivanjima, ali nitko zasada ne zna dati objašnjenje ovih
zbivanja. Mi smo pitali za mišljenje našeg stručnjaka, doktora Rudolfa Pogorelića, koji je odbio doga aje komentirati.
"Ponovit ću samo ono što sam rekao već tisuću puta: nas u ovoj zemlji ne treba zanimati ono što se doga a u
zalu enom ostatku ovoga blesavog svijeta!"
Priča u slici
SuperSale
PRODUŽENI VIKEND
9

10. Priča
#22
NOSF #22
Mihaela-Marija Perković
ENTROPIJA CESTE
S
iniša je bio siguran da nije ostala kod kuće. Polako se kretao prema jezeru. Gornji put, s Bukovečkih
brega do jezera, bio je slabo utaban, drveće je bilo dobar zaklon. Donji je put bio širok, kao cesta koja
je vodila do crkve; svi su rado odlazili na jezero nedjeljom poslije mise u maloj crkvi usred šume. Bila
je to nova agramska moda. Utorak je popodne pak bio dan za ostanak kući. Ona zagorska seljančica koja joj je služila
kao jeftina sobarica još nije izučila lagati. Znao je točno gdje će ih naći. Nije mu bilo teško probijati se kroz šumu.
Činilo mu se da ga granje namjerno šiba po licu jer je glup. Jesenji je vjetar na mahove šumio krošnjama i štitio topot
njegovih koraka. Što se tiše morao kretati, to je bješnji bio.
Zrak je bio kristalno čist. Ona se glasno nasmijala, mladić s njom zaljubljeno ju je gledao. Siniša je izletio je
pred njih poput ljetne oluje. Djevojka je počela trčati prema crkvi. Dva muškarca su se čas mirno gledala. Udarac, dva,
nekoliko brzih pokreta, jedan nož i sve je u trenu završilo. Djevojku je presreo pred ulazom u crkvu. Vidjevši ga,
okrenula se i potrčala širokom cestom u pravcu grada. Lako ju je stigao. Vrištala je u nadi da će je čuti u župnom
dvoru. Rasporio joj je trbuh, pomalo iznena en užitkom koje mu je pružio trenutak kada je napetost kože pukla pod
oštricom noža. Ponovio je to i na mesnatoj podlaktici, na sisi, na butini. Ostavio ju je nasred ceste, gotovo golu.
Polako je umirala, cesta je upijala gustu tekućinu čija je tamnocrvena boja brzo nestajala u blatu.
Župnik je za to vrijeme skupljao ljekovite trave na Kleku, u društvu mlade časne sestre, koristeći zadnje tople
dane jeseni da se zabavi u prirodi prije no što mu opet pošalju neku gadnu staru vješticu.
R ed automobila ispunio je Maksimirsku od Kvatrića do Dubrave. Svaki put ta gužva: tih zadnjih pola sata
na Maksimirskoj uvijek je Žarku bilo najgore. Polusatno čekanje da do e do skretanja za Bukovačku
činilo mu je cijeli život besmislenom vježbom ponavljanja. Svi ti ljudi koji idu dalje u Dubravu išli su mu na živce. I taj
tramvaj koji trubi, i ti kreteni kojima trubi zato što se voze po tramvajskoj pruzi i štopaju promet. Ljudi natmureno
stoje, zgužvani u tramvaj, udaraju jedni drugima u ruksake, torbe, rajčice i rebra; i mrze vozače jer ovi sjede u
udobnim autima i kopaju nos. I slušaju muziku, i mogu si fino na miru zapalit jednu ili priuštit sočan trač, a da ih
dvadeset ljudi ne prisluškuje. I kad bi tramvaji imali veće prozore, ljudi bi se na putu s posla zabavljali pljujući po
šajbama.
Tu, na potezu izme u Harambašićeve i Bukovačke, redovno bi mu palo na pamet ono davno ljeto kad su
Maksimirsku zatvorili da preurede prugu i da je asflatiraju. Ljetna gradska tišina nije bila ništa novo, no do tada nikad
nije bio shvatio koliko točno buke stvaraju tramvaji. Bio je to prvi put u životu da je primijetio tišinu, a ne tek njen
prestanak uzrokovan dolaskom buke. To je ljeto bilo mirno, a zabavno; sjećanje koje ga je uvijek zbunjivalo sve dok
se nije ponovo doselio na stari kvart.
Kad je konačno došao do križanja, vidio je zašto se danas kretao još sporije nego inače. U sudaru su
sudjelovala tri auta, nije ih baš stigao dobro promotriti, hitna se čula iz pravca Rebra. Nije mu bilo jasno kako je
moguće da su se tako jako skršili usred ove gužve u kojoj se promet kretao puževim korakom.
"
... jedno od rijetkih sačuvanih područja ne samo grada, već i regije. Njihova očuvanost nije jedino što ih
izdvaja: tu je i činjenica da se Park prirode i Stadion za igranje nogometa nalaze na jednom mjestu, tako
da ih se može posjetiti u jednom danu, bez dugačkih putovanja. Molim vas, slušajte pažljivo! Naš će se
autobus spustiti na stajalište 29. Sa istog stajališta krećemo nazad u sedam sati", govorila je učiteljica 5a razreda u
mikrofon, slabo prikrivajući strah, no djeca to nisu primjećivala. U svom uzbu enju uopće nisu obraćala pažnju na
nju. Prvi redovi nagradili bi je posprdnim smiješkom kad bi ih pogledala u oči, a zatim je ignorirali. Naginjali su se
kroz prozor da što bolje vide razrušenu cestu iznad koje su prolazili, nekad ulicu grada.
"Tomo, daj vidi ovo tu križanje! Čuo sam da su nekad tu bili sudari svaki tjedan zbog nekakvih silnica!",
viknuo je Igor pokazujući na blatnjavu staru cestu ispod njih pošaranu komadima betona.
"Nisu bile silnice, nego podzemne vode!", odvrati Tomo.
"Jooooj, točno se vidi da obadva niste odavde: to je ukleto križanje! Prije dvjesto devedeset godina, neki tip
je baš na tom mjestu ubio svoju zaručnicu jer ga je varala. Cijelu ju je izrezao lovačkim nožem, i to po danu. Zemlja
na križanju se natopila krvlju i od onda su se stalno dešavale neke nesreće. Nitko ne zna zašto. Kasnije se to počelo
dešavati svugdje. Zato se i ne vozimo po tlu više", ubacio se niski dječačić crne kose ozbiljnim glasom.
"Je, je! A reci, Mali, jel' se i babaroga tu negdje rodila?" Svi su se nasmijali. Mali je uvijek pričao jezive priče,
10

11. #22
NOSF #22
sve iz istog izvora: njegove glave.
U razgovor se ugurala i jedna djevojčica: "Da ste pročitali zadaću znali bi da nisu bili dobro riješili semafor i
da je to bio uzrok nesrećama. A ne vozimo se po tlu jer je tako jeftinije, ne moraju se održavati ceste, a ne zbog
nekih glupih nesreća! Neznalice i glupani!"
"Ti si glupa, Ana!", izderala su se sva tri dječaka odjednom. Ona se uvijek u sve pokušavala umiješati. Ljutnja
ih nije dugo držala. Izašli su iz autobusa i krenuli u istraživanje parka. Tomo se okrenuo da vidi kamo je Ana otišla.
Igor ga je povukao u stranu i sva trojica su se sakrili iza prvog žbuna. Proveli su nekoliko prekrasnih sati, istražujući
park dok je veći dio razreda razgledavao stadion i učio kako trčati za loptom i davati golove. Povijest je bila najbolji
predmet, baš zbog ovakvih izleta. Bilo je glupo učiti prastare i dosadne sportske igre, ali je bilo super zbrisat i vidjeti
zabranjene dijelove starog grada.
Ana je stajala pored jezera i promatrala oblake kako putuju po površni vode. Tomo ju je spazio dok je tražio
Igora i Malog koji su mu zbrisali prema otočiću drugog jezera da vide ostatke životinjskih kaveza. Polako se šuljao
prema njoj, razmišljajući o kazni koju bi mogao dobiti ako je gurne u vodu. Bilo je svejedno, morat će odraditi dva-tri
sata instrukcija više od onih pet koje je već zaradio zbog markiranja povijesti. Bio je tik do nje, udahnuo je i podigao
obje ruke spremajući se gurnuti je. Već ju je skoro dodirnuo kad se ona naglo okrene i - poljubi ga!
S va su stajališta bila puna u sedam sati. Na stajalištu 29 Mali i Igor molili su da se pričeka još pet minuta
jer nije bilo Tome i Ane. Na svim ostalim stajalištima sva su djeca bila na broju. Učiteljica Horvatić,
blijeda kao krpa, otišla je zgradu čuvara. Kad je izašla pet minuta kasnije rekla je da Tomo i Ana moraju kod čuvara
pričekati svoje roditelje. Ostale učiteljice gledale su je sa sažaljenjem. Bilo im je drago što nisu morale biti na njenom
mjestu. Pitale su se koliko dugo će Horvatićka još izdržati. Najmla a me u njima, njoj je ovo bio tek treći put ikad i
njena uznemirenost bila je sasvim normalna. Opet, bio je to i treći put zaredom da su njena djeca platila krvni porez
za cijeli grad.
Priča
Tereza Rukober
POVRATAK KUĆI
J
ednog ljeta, kada je Maja imala pet godina, padala je tuča. Stajala je s majkom pored prozora i
promatrala komadiće leda kako padaju u travu. Majka je ispružila ruku i uhvatila jedan nepravilan
kristal. Ubacila ga je djevojčici ispod majice, kao što je nekada i njene majka njoj znala učiniti: "Ako
led pro e kroz nevine grudi, neće uništiti usjeve."
Majina majka nije bila praznovjerna i mali je ritual učinila u spomen na vlastito djetinjstvo. Ali djevojčica to
nije znala. Nije tako er razumjela na što se odnosi značenje riječi "nevinost". Dok se niz njeno tijelo topio ledeni
kristal, pomislila je: "Nisi u pravu mama - ja nisam nevina." I pogledala je vlastite, dječje, oznojene dlanove.
Svake je noći sanjala krv na svojim rukama. Sanjala je da ubija mačke i piliće i budila se s ljepljivim
dlanovima. U tami sobe ne bi dugo bila sigurna je li to krv ili znoj. Prije nekoliko mjeseci je njena majka bila jako ljuta
i rekla je ono što nije smjela: "Tvojim žilama teče krv ubojice." Zabravila je na vlastite riječi. I djevojčica je zaboravila
tu rečenicu, ali snovi nisu prestajali.
Majka je doista rekla istinu - Maja je imala rijetku genetsku bolest - ne previše opasnu, ali kada joj je nakon
operacije slijepog crijeva trebala transfuzija, jedina osoba koja ju je mogla dati bila je dugogodišnja štićenica
državnog zatvora, osu ena zbog trostrukog ubojstva. Te godine, nakon štete od tuče, roditelji su prodali imanje.
Kada su je pitali zašto u vrtiću tuče manju djecu, Maja je odgovorila: "Zato što sam zla."
Jedan psiholog u srednjoj školi je uspio pronaći podatak o operaciji. Rekao joj je da se narav ne prenosi
transfuzijom krvi. Tako er je saznao da je žena koja joj je dala krv u to vrijeme neočekivano promijenila ponašanje.
"Umrla je kao dobra osoba", rekao je. Djevojčica je rekla da se uopće ne sjeća operacije. Ipak, nije mogla objasniti
zašto želi povrijediti druge.
Dvadeset godina nakon ljetnog dana kada je padala tuča, Maja je prvi puta šetala dvorištem državne
kaznionice. Dvije žene u plavim kombinezonima su je promatrale: "Tako mlada, a već ovdje." Prelazila je rukom preko
izlizanog metalnog držača ograde. Bila je sigurna da nikada prije nije bila u dvorištu, ali ono joj se ipak činilo nekako
duboko, bolno poznato.
11

12. Esej
#22
NOSF #22
Rock Roll
O NOVOM SVJETSKOM PORETKU
Rock Roll (http://rockroll.blog.hr) je jedan od poznatijih domaćih
blogera koji se bavi filozofskom stranom života. Za NOSF je ustupio
svoj tekst "O novom svjetskom poretku" iz 2005. godine, u kojem
razmatra svijet u 2021. godini, nakon što ga je poharala
Meteorološka mafija ...
Mjesto radnje: Rijeka / dio Europe zvan Hrvatska / planet
radnje: nije znao da se o tome radi. Mislili su da se radi o višoj
Zemlja sili, a ne da se netko igra Boga. Amerikanci nisu preuzeli
Vrijeme radnje: 09. listopada 2021. godine
radnje: odgovornost za napad meteorološkim oružjem na
Pripovjedač: Zaboravljeni anonimac. Ili možda ne
Pripovjedač: Afganistan. No, oni inače nisu preuzimali odgovornost za
zaboravljeni? Jer da biste nešto zaboravili, trebali biste to napade, pa to ni ne čudi. Ni danas sa sigurnošću ne
nekada znati. Ok, anonimac. Obučen u staru i pokidanu, znamo je li strašni Tsunami iz Indijskog oceana bio
nekada bijelu majicu s jedva vidljivim crtežom namjeran napad nekoga od tadašnjih "weather weapon"
prometnog znaka upozorenja na kojemu piše Rock Roll, sila, ili je bio samo eksperiment koji je izbjegao kontroli,
The Truthseeker. ili je zaista bila riječ o prirodnom incidentu.
Tema: zadnjih 16 godina
Tema: No, kad su uragani Katrina i Rita počeli pustošiti
Amerikom, sumnje više nije bilo. Barem ne u očima onih
upućenih. Bio je to prva službena demonstracija moći
Feniks – rušenje i gra enje iz pepela
Mafije. Čak su i zadnji skeptici shvatili stanje stvari kada
T
je sljedeće godine slična "prirodna katastrofa" izbrisala
ko bi prije 16 godina, u vrijeme kad je
New York s karte, te kad je, dvije godine kasnije,
nafta bila presudni resurs, kad je
niotkuda izniknuli vulkan pretvorio London u planinu s
Formula 1 dobila najmla eg prvaka u
plodnim obroncima. Američko-britanska osovina vojnog
povijesti i kad je Hrvatsku tresla blogomanija predvo ena
upravljanja svijetom je zaustavljena. Na vojnom planu,
El Diablom, Jezdimirom, OvimOnim i Amy Damon, mogao
svijet je dobio nove gospodare. Gospodar više nije bio
pretpostaviti da će izgledati ovako kako sada izgleda?
jedan. U trenucima američkog pada, došlo je do
Malo tko. A sve je bilo jasno. Sve se je moglo naslutiti i
realizacije jednostavnog koncepta tako poznatog iz igre
svi su znakovi upućivali na ovo. A ipak, ljudi su,
Rizik,
Rizik koju su, da cijela stvar bude tragikomičnija,
uključujući mene, voljeli trčati u budućnost zatvorenih
izmislili upravo njihovi vojni stratezi. Koncep ide ovako:
očiju. Dapače, ako je nešto odredilo ljude kao masu
kada jedan igrač previše ojača, svi oni mali zaborave
(znači bez jakih pojedinaca) kroz povijest, bilo je to
svoje nesuglasice i svatko iz svog položaja počinje
upravo trčanje u budućnost zatvorenih očiju. Da smo
nagrizati premoć vladajućega. Pojedinačno su smiješno
otvorili oči, samo otvorili oči, vjerojatno bi slika svijeta
slabi, ali svi zajedno postižu ostvarenje efekta rušenja po
barem malo drugačije izgledala. Ili bi se bar mi pripremili
principu "što su veći, teže padaju". Sve što je trebalo bio
na ovo što nam se spremalo. Slobodno sad možemo
je prvi korak. Netko odvažan tko će napraviti prvi udar i
jadikovati i plakati nad svojom sudbinom: "Da sam znao,
nanijeti prvu štetu. Bin Laden to nije uspijevao. Barem ne
bio bih ..." Da, da, da. Pravnici bi rekli da je odgovornost
na američkom tlu. A ozljede u inozemstvu su manje
za propust postoji ako "si znao ili si mogao znati". E pa
boljele. No, meteorološka mafija je uspjela. I tada je
mogli smo znati. Samo nismo željeli. Više nam se svi ala
započeo stampedo.
neka druga opcija. Opcija koju smo mi željeli vidjeti pa
Naizgled bezopasni, ali ludo odvažni i bez ičega
smo je prepoznavali u svojoj budućnosti, iako se
za izgubiti, počeli su prodirati godinama ugnjetavani.
prepoznati nije mogla.
Nije se znalo jesu li strašnije bile fanatične postrojbe iz
Sve je počelo s Meteorološkom mafijom Samo
mafijom.
Nikaragve, odredi smrti stasali u krvavim kupkama Iraka,
njeno spominjanje je prije petnaestak godina djelovalo
na prste prebrojivi, ali veoma razorni killeri iz Sierra
smiješno. Na marginama hrvatskog bloga, OvajOnaj i
Leonea, ili dobro organizirani, promišljeni, moćni i
Jocker su njenim spominjanjem izazivali salve smijeha.
hladnokrvni egzekutori iz Sjeverne Koreje. Ili neki drugi,
Danas joj se više nitko ne smije. Štoviše, osim propalih
tihi, mali i okrutni. Efekt je bio sličan onome kada pčele
pijanaca koji nemaju što izgubiti, malo je tko uopće
zajedno ubijaju nemjerljivo moćnijeg stršljena tako što u
spominje. (Strah je najsuroviji sada kada nema sumnje da
velikom broju i velikom brzinom lete oko njega, sve dok
je utemeljen.) Tada, u vrijeme kad je počela tresti, nitko
12

13. #22
NOSF #22
ne ugine od pregrijavanja. Ništa mi ljudi ne izmišljamo. krvavi petogodišnji gra anski rat, već bi bili vladari
Samo primjećujemo stvari u prirodi i primjenjujemo ih. svijeta.
Tako je bilo i tada. U pomoć nije pritekao nitko. Čak su Japan – iako je ekonomski gotovo propao
se i Britanci držali po strani. Žalosno i nepravedno ili baš američkim krahom, još jednom je pokazao nevi enu moć
suprotno: pravedno, procijenite sami. Amerika je pala. samoregeneracije. Ponovo je ekonomski gledano druga
Naravno, pala je i ekonomski, a ne samo vojno. sila svijeta. Vojno gledano, Japan je jedan od glavnih
U samo godinu-dvije, postala je minorni igrač u odnosu globalnih igrača. Nisu ofenzivni (za sada), ali su veoma
na svoju staru slavu. Ono što tada svijet nije želio vidjeti, opasni. Izme u njih i njihovih tradicionalnih neprijatelja,
kao što već rekoh da to ni obično ne želi, je činjenica da Kine, svakodnevno frcaju iskre prema kojima se
će taj pad imati posljedice i na druge. Krah Američke nekadašnji američko-sovjetski hladni rat čini kao
ekonomije u kaskadnom je lancu porušio sve ekonomije dječjom igrom.
svijeta. Bogati su Europa – nakon
prestali biti bogati, a kraha jedinstvene
siromašni su postali valute (Euro) 2010.
gladni. I kao što to godine, europski je
obično biva, stvari su san dobio "reality
ponovno pronašle check". Integracija
ravnotežu. Oni koji je išla jedan korak
su prije bili moćniji u nazad. To je pak
(s izuzetkom prestrašilo njezine
Amerike i Britanije), članice koje su
to su i ostali. Neki konačno postale
drugi, postali su svjesne toga da je
moćni. Slabi su ostali jedinstvo prema
slabi. Teror nije vani važnije od
prestao – samo se je iz jedne točke preselio u više mikro interesa iznutra. Ekonomski gledano, Europa je i
manjih. Diversifikacija terora. dalje treća snaga. Sada doduše iza Kine i Japana. Vojno
Novouspostavljena ravnoteža nije bila utjeha gledano, Europa baš i ne izaziva respekt velikih snaga.
milijunima ljudi koji su tu ravnotežu morali platiti Ipak, zbog njene neutralnosti pri svrgavanju Amerike,
jedinim čim su imali: životom. Kao u nekom jezivom nitko je posebno ne dira (iako joj svi prijete da bi bila
scenariju, ponovno je popularna postala stara Dylanova svjesna svog položaja). Uostalom, svi su svjesni da napad
pjesma: na Europu nije laki zalogaj, pa sve dok ona ne pokušava
(a ne pokušava) djelovati ofenzivno, ostavlja je se u
When the cities are on fire with the burning flesh statusu quo. Najveća opasnost joj je u vrijeme svrgavanja
of men Amerike prijetila od nabrijanog Muslimanskog bloka.
Just remember that death is not the end Katastrofu je spriječilo posredovanje Turske u
And you search in vain to find just one law pregovorima. Muslimanski blok je od tada uvjeren da je
abiding citizen zbog turskog članstva u Europi, ona zapravo saveznik.
Just remember that death is not the end SAD – posrnuli div. Ni približno jak kao Kina.
Not the end, not the end Ekonomski kaska i za Europom. Nekada svjetski
Just remember that death is not the end ... imperatori, danas su zemlja u pokušaju ponovnog
razvoja. Veličina tržišta, bogatstvo nekima od bitnih
sirovina i ljudi koji se sjećaju kako funkcionira
Pregled izabranih svjetskih točaka nakon
ekonomija, spašavaju ih od potonuća na afričku razinu.
uspostavljanja ravnoteže
Vide se tragovi oporavka, ali su mali i beznačajni u
odnosu na mamutske tragove koje ostavljaju tajkuni,
Kina – globalna sila. Glavni kandidat za
pokvareni političari, ulični vladari i narko šefovi. Slično
nasljednika Amerike na tronu apsolutne supersile. Jedna
kao u Rusiji devedesetih dodina prošlog stoljeća. A
od stvari koje su još u mojim mla im danima bile jasne
upravo u Carskoj Rusiji su sada pronašli najvećeg
je da će Kina zavladati. Represivni državni aparat,
saveznika. Shvatili su da su u istoj situaciji i da su samo
ogromno interno tržište, tehnološka superiornost i obilje
zajedno možda dovoljno jaki da opstanu. Ipak, ni Amere
jeftinog rada bile su stavke koje su postigle da Kina
ni Ruse se nikada ne smije do kraja podcijeniti. Vojno su
prema van izgleda kao da je od jednog komada titana.
najmanji od velikih.
Moćna, velika, čvrsta i prodorna. U vojnom aspektu je
Muslimanski blok – ima sličnosti s japanskim
situacija gotovo jednaka. Strah i trepet. Da nisu imali
13

14. #22
NOSF #22
Keiretsu sustavom udruživanja poduzeća započetim 50- Južna Amerika, Afrika i razbacane nejake
Amerika,
tih godina prošlog stoljeća. Naizgled su zasebne, ali državice – žive od mrvica. Postoje kao takve, a ne u
djeluju sinkronizirano. Gledano iznutra, muslimanske sastavu nekog velikog bloka, samo zato što nisu nikome
zemlje se nikada nisu udruživale. Svaka djeluje neovisno. posebno zanimljive za osvajanje. Shvatile su da moraju
Često ratuju izme u sebe i spore se oko svega i svačega. svoje resurse dati na raspolaganje jakima i tako sebe
Ovog puta bez intervencija izvana. Samome narodu ništa učiniti nezanimljivima. Za sada im to i uspijeva. Veće su
nije drugačije nego u dvadesetom, devetnaestom ili bilo šanse da će se divovi poklati za njih nego s njima.
kojem drugom stoljeću. Žene su obespravljene, djeca Hrvatska – po svemu nebitna državica u
gladna, a muškarci ratuju u ime Alaha. Najčešće protiv Europskom sastavu. Spominjem je iz čistog
drugih koji isto ratuju u Alahovo ime. Gledano izvana, lokalpatriotizma. Kao najznačajniju ličnost posljednjih
muslimanski svijet je jedinstven. U slučaju bilo kakve desetljeća ističe Vladimira Drobnjaka. Naravno, kao i
vanjske prijetnje, svi se interni sukobi obustavljaju i svi uvijek, podijeljena su mišljenja je li on spasio zemlju
zajedno nastupaju kao jedan. Najlakša usporedba je s svojim uspješnim pregovaranjem pri integriranju, ili je
krokodilima. Dok nema hrane, jedni drugima jedu upropastio njenu priliku za samostalnošću. Vjerojatnija
mladunčad (pa čak i sami sebi). Kad se pojavi plijen na je ipak prva opcija jer bi Hrvatska u drugačijem slučaju
dohvat čeljusti, šanse su mu minorne. Svaki za sebe su vjerojatno spadala u neposredno prije objašnjenu
opet kao krokodili: primitivni i prizemni, ali opasni i skupinu. Glavni centar moći u Hrvatskoj sada je Rijeka (u
čvrsti. Nitko ih ne dira i svi ih se boje. Predstavljaju zaboravljenim vremenima to je bio Zagreb). Predsjednik
vlade je Lav, u moje blogersko vrijeme poznat kao Zeko
(zajedno) treću vojnu silu uz Kinu i Japan.
zna, a njegova žena Sabina, na blogu nekad poznata kao
Rusko carstvo – danas najveći američki suputnik
Pegy, gradonačelnica je Rijeke i vladarica hrvatskih
u nevolji. U zadnjih 20-tak godina uspjelo se stati na kraj
vladavini kriminala. Samoproglašeni car Putin je, prije Casino klubova.
svoje smrti, snažnom represijom uspio povratiti svu moć Meteorološka mafija – nakon uspostavljanja
u ruke vlasti. Interno se ništa značajno ne mijenja. Ljudi ravnoteže, povukla se iz vidljivog djelovanja. Ipak, svi
znaju da je tu i nitko ne spori da je ona novi Puppet
su još uvijek više gladni nego siti. Zima im je i dalje
Master. O njoj se ne priča, pa ni ja neću duljiti. Pssst!
najveća prijetnja. No, izvana Carstvo izgleda kao tvrd
zalogaj. Vjerojatno jedino to spašava Ruse da i dalje "The truth is out there."
vladaju svojim zalihama pitke vode, najvažnijim
resursom sadašnjosti.
Najava
GIGER U BEČU, VAMPIRI U ISTRI
U
O
d 24. svibnja do 1.
24. Kringi i Pazinu 11. i 12. kolovoza
11. 12.
listopada u bečkom održat će se 5. Festival fantastične
izložbenom prostoru književnosti.
književnosti Tijekom festivala bit će
KunstHaus traje retrospektivna predstavljena zbirka "Vampirske priče" u kojoj su
priče"
izložba švicarskog nadrealističkog zastupljena 23 autora s 24 priče (Jasmina Blažić, Danijel
umjetnika Hansa Rudolfa Gigera
Gigera. Bogdanović, Ivana Delač, Senad Duran, Viktoria Faust,
Giger je najpoznatiji kao dizajner Veselin Gatalo, Ernie Gigante Dešković, Damir Janković,
vanzemaljca za film "Alien" Ridleyja Scotta, za što je
Alien" Adnadin Jašarević, David Kelečić, Igor Mavrin, Nada
nagra en Oscarom 1980. godine. Tako er je sura ivao Mihaljević, Denis Peričić, Boris Perić, Eduard Pranger,
na filmovima "Alien 3", "Poltegeist 2" i "Vrsta" , a za
Vrsta" Dario Rukavina, Tereza Rukober, Ksenija Skrivanek, Jurica
potrebe filma "Dina - Pustinjski planet" Davida Lyncha
planet" Starešinčić, Bojan Sudarević, Sanja Tenjer, Zoran
dizajnirao je tzv. Harkonnenov stolac. Vlahović, Leon Zambon).
Gigerove slike, crteže, skulpture, fotografije i Urednik Davor Šišović najavljuje da će naslovnicu
fotomotaže moguće je krasiti ilustracija Petre Korlević a knjigu će otvoriti jedna
Korlević,
pogledati svakog dana od prigodna pjesma Darija Marušića Više o "Vampirskim
Marušića.
10 do 19 sati Ulaznica
sati. pričama" i samom Festivalu fantastične književnosti
košta 9 eura
eura. možete se informirati kod Davora na njegovom blogu
http://www.hrgiger.com http://bookaleta.blog.hr.
14

15. Filmska kritika
#22
NOSF #22
Tomislav Beštak
ULTRAVIOLET
F
oružjem uz techno glazbu. Junakinja demonstrira svoje
ilm "Ultraviolet" spada u
Ultraviolet"
vrstu filma kakav je nadljudske borbene vještine protiv upravo apsurdno
nadmoćnijih neprijatelja, sve do happy enda.
"Blade", "Underworld" ili
"Resident Evil" ... Tu se miješaju Priča je puna — ne rupa nego ponora —, svaki
različiti motivi - vampiri (dakle motiv je već negdje vi en i očekivan (Violetino vezivanje
fantasy), cyberpunkerski SF, za dječaka radi gubitka djeteta u prošlosti, vlada drži
borilački filmovi ... Takvi filmovi pučanstvo u pokornosti, diktator si radi klonove ...).
su snimljeni videospotovski, puni su čudnih uglova Osim konfuzne priče tu je i konfuzna montaža i režija.
snimanja, obilato se koristi bullet time, nametljivi efekti i Gluma svih glumaca je grozna, osim negativca
videospotovska montaža. Sve izgleda jako upeglano i Daxusa (Nix Chinlund koji glumi standardnog negativca
Nix Chinlund),
uglancano. Likovi su svi redom nadljudskih sposobnosti, iz B filmova. Donekle je dobar Garth (William Fichtner
William Fichtner),
u takvom filmu nema ničeg realnog, svakodnevnog, lik koji ima ulogu Violetinog Q-a. Mila kao Violet se nije
ljudski prizemnog, normalnog ... Oružju i tuči vična iskazala. Kako je Mila Jovovich jedina prava zvijezda u
junakinja, (ili junak), u svakoj je sceni manekenskog filmu , 90% vremena u kadru je njeno poziranje, njeno
izgleda, izgleda cool, i nimalo se ne znoji mada većinu fino našminkano ljupko lišce sa 2-3 stalno ista izraza,
vremena prebija mnogobrojne protivnike. kao i vječno otkriveni pupak. (Kako je Mila slatka, nekako
U špici se izmjenjuju fiktivne naslovnice stripova nije ni važno kako glumi.) Ostali glumci su katastrofalni,
"Ultraviolet" na kojima se vidi atraktivna ženska heroina u neki čak na razini porno glumaca koje je zapalo da imaju
borbenim scenama protiv raznih zlikovaca. (Špica zavara govorne uloge. Kad se na to pridoda nevi eno jeftin CGI,
gledatelja da je "Ultraviolet" u stvari ekranizacija mange, (futuristički grad, vozila, letjelice i eksplozije su bolji u
ali strip zapravo ne postoji.) Špica obećava trash. Trash većini novijih kompjuterskih igara), film se doima tako
se i dobije. nestvarno loš da je iskustvo gledanja slično gledanju
U kraćoj uvodnoj naraciji ("Živim u svijetu koji će eksperimentalnog filma.
vam biti teško za razumijeti ...") Mila Jovovich nas
obavijesti o doga ajima koji su prethodili filmu ... Na
samom poečtku filma stekne se osjećaj kako se uskočilo
u sredinu TV serije - taj narativni uvod od minute,
idejama je bogatiji od ostalih sat i pol filma.
U Violetinoj bliskoj prošlosti - našoj bliskoj
budućnosti — Zli Vojni Znanstvenici su u pokušaju da
stvore savršena GMO vojnika, stvorili virus koji ljude
pretvara u hemofage koji su nešto kao vampiri - isti kao
ljudi, ali se brže regeneriraju, imaju malo produžene
očnjake i savršeni su borilački strojevi ... (Reklo bi se,
dakle, da su znanstvenici uspjeli u svom naumu ... ali
Mila nam kaže kako su to smatrali greškom ...)
Zaraza se širila, hemofage su diskriminirali,
uskoro ih se tretiralo kao Židove u nacističkoj Njemačkoj. Me utim, u tom iznimno lošem filmu ipak
Mila je bila bolničarka koja se zarazila, izgubila je dijete, postoje zrnca nečeg što vrijedi, u stvari začeci nečeg za
doživjela traumu, progonili su je, stvorila je pokret što se osjeti da je u nekoj fazi stvaranja priče bilo
otpora hemofaga protiv vladine diktature, nastao je rat. zamišljeno dobro ... Recimo, vidljivo je da su akcijske
Trenutno Zemljom vlada Zli Diktator Daxus, scene spektakularno zamišljene, "osjeća se" što su autori
hemofaga je ostala još šačica, ali se ne daju ... No, Daxus htjeli - grandiozni spektakl, ali kad je manjak novaca za
ima konačni plan ... CGI toliko očit, sve izgleda jadno i loše. Primjerice,
Okosnica priče ostatka filma je junakinjina postoji scena potjere koja uključuje motocikl kojeg po
zaštita dječaka kojega iz raznih razloga žele i Daxus i krovovima nebodera natjeruju helikopteri koji paljbom
Violetini "vampirski" suborci, sada okrenuti protiv nje. razaraju zgrade ... Takve su ideje za jako, jako, jako
Cijeli film je niz manekenskog poziranja Mile Jovovich i veliki budžet.
pretjerano montiranih sukoba što vatrenim što hladnim Vizualna rješenja su dobra - ure aji za
15

16. #22
NOSF #22
energetskom polju – dječak koji spava! Pune
veličine. (Vidi mu se samo glava i dio tijela -
aktovka je mala.) Violet ga "izvuče" iz aktovke i to
je posve normalan desetogodišnji dječak, jedan od
glavnih likova filma ...
Violet ima ure aj koji, kad se uključi, "obrne"
•
gravitaciju tako da može posve normalno trčati po
stropu (i ubijati neprijatelje svojim iz zaglavka
materijaliziranim pištoljima). Poslije u filmu taj
ure aj izmijeni gravitaciju tako da Violet može
motorom voziti postrance po neboderima pa čak i
testiranja, interijeri, odore ... Kao i borilačke scene u po bokovima prolazećih autobusa. Pri tom je
kojima junakinja pobje uje apsurdno nadmoćne inercija ista kao da vozi normalno.
neprijatelje koji je hrpimice napaju.
Neke ideje u filmu su intrigantne i zanimljive: Ovako prepričano ove ideje zvuče glupo, jer kako
to znanstveno objasniti? Mada u filmu nije objašnjeno
kako to djeluje, te ideje ipak "drže vodu" … ne doimaju se
Borilačke vještine: u jednoj sceni junakinja pobijedi
•
kao nekakav fantasy "zec iz šešira" nego su esefične.
masu neprijatelja s pištoljima, mada je goloruka.
Kako? Tako što osluškuje povlačenje okidača , čak i No, uzalud je što su neki dijelovi dobri i pojedini
od neprijatelja iza le a i predvidjevši putanju detalji filma zanimljivi, kad nisu dio dobre suvisle cjeline.
metaka, izmiče se na taj način da se neprijatelji Ono što ne štima je priča i cjelina koja je radi nekog
poubijaju me usobno. (Tu je "vještinu" smislio razloga ispala kao bućkuriš. Osim što se osjeti da je u
autor filma u svojem ranijem "Equilibriumu".) nekom drugom univerzumu to mogao biti dobar film,
osim dobrih dizajnerskih rješenja i nekoliko zanimljivih
Način na koji junakinja drži ogromne količine
•
ideja, "Ultraviolet " ostaje vrlo, vrlo loš.
tehničke opreme uza se — razne ure aje
Scenarist i redatelj je Kurt Wimmer autor
Wimmer,
(komunikatore, mač, pištolje …) drži spremljene na
"Equilibriuma", filma koji je dobar. Zašto mu je onda ovaj
vrlo malom prostoru "negdje" u svom tijelu.
film toliko loš? Kao razlog navodi se izgovor da je
(Recimo, kompjuter joj "ubaci" u malu utičnicu u
"Ultraviolet" skraćen i premontiran od strane studija.
zaglavku 5 pištolja - doslovce vidimo lebdeće
Možda je to stvarno tako, ali je upravo kratkoća filma
holograme pištolja kako se smanjuju pa "ulaze" u
možda u stvari pozitivna. Ovako kratak (sat i pol, taman
ruku. Kad joj zatreba oružje, iz zaglavka joj "iscuri"
"elektrieno pražnjenje" i materijaliza joj se pištolj ili koliko treba trajati jedan neopterećujući akcijski film),
traženi ure aj u ruci.) Mila puca (kad ga odbaci, kad "Ultraviolet" se može pogledati i zabaviti se.
pištolj padne na tlo, vidimo da je to solidan komad
http://www.imdb.com/title/tt0370032/
metala), pa "učita" drugi pištolj.
U dijelu filma borba se vodi oko male lagane
•
aktovke. Kad je se otvori, u aktovci je u nekom
Najava
BROTHERS OF THE HEAD
S
redinom srpnja u Louis Pepe a scenarij prema Aldissovom predlošku
Pepe,
svjetskim bi se kinima napisao je Tony Grisoni
Grisoni.
trebao pojaviti film Ovo nije jedini film snimljen prema romanu
"Brothers of the head",
head" Briana Aldissa. Godine 1990. snimljen je "Frankenstein
snimljen prema istoimenom unbound"
unbound" prema istoimenom romanu, a 2001. "Umjetna
romanu Briana Aldissa. Priča se
Aldissa inteligencija" prema tri kratke priče pod zajedničkim
inteligencija"
odvija sedamdesetih godina nazivom "Supertoys last all summer long".
prošlog stoljeća, a prati put do
slave dvojice mladih rock & roll zvijezda — sijamskih http://www.imdb.com/title/tt0432260/
blizanaca Toma i Barryja. Film su režirali Keith Fulton i
16

17. Anketa
#22
NOSF #22
Dragan Čakarević
GLASANJE ZA NAJBOLJU SF SERIJU
Članovi udruge USS Croatia na svojem su forumu pokrenuli glasanje
za najbolju SF seriju. Kako su došli na tu ideju i kako teče glasanje,
čitajte ovdje ...
P
rije ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva u starijih ali još živih
nogometu, stranica TV postaje Eurosport ("Stargate SG-1",
" SG-
(http://eurosport.com), organizirala je "Smallville"), završenih
Smallville"
glasačko natjecanje za najbolju momčad svih svjetskih klasika ("Red Dwarf", "X-
" Dwarf"
prvenstava. Glasa se po kup sistemu. files" Farscape"
files", "Farscape"),
Dakle, dva tima se sučeljuju u glasanju i onaj koji jednosezonskih ("Firefly",
"Firefly"
dobije više glasova ide dalje. I tako sve dok ne ostane "Space: Above and
Space:
jedna ekipa. Kada sam vidio to po prvi put, došao sam na Beyond"
Beyond") i starih, starih
ideju da pokradem tu ideju. klasika (stara "Battlestar Galactica", "Zona sumraka", "The
Galactica" sumraka"
A sad nešto o ovom natjecanju. Ukratko, izabrao Hitch Hikers Guide to the Galaxy " "Lost in Space").
", Space"
sam trideset dvije najpopularnije serije iz američke i Anketa je pokazala nekoliko zanimljivih (i možda
britanske televizijske povjesti. Svaki tjedan su u ponudi očekivanih) pojava. Starije verzije serija su redovito gubile
bila četiri para serija, tako da se natjecanje ne povlači od novih verzija, vjerojatno zbog mladosti glasača.
mjesecima, a s druge strane da sve ne bude gotovo u par Potom, serije koje nisu bile prikazivane na našim
dana. Nakon prvog kola koje je trajalo mjesec dana (4 x 4 televizijama su se jako dobro nosile sa onima koje jesu
para) bila je osmina bile prikazane. Štoviše, u polufinalu je bila tek jedna od
finala sa šesnaest serija serija koja je bila prikazivana na domaćim TV stanicama,
koje su prošle dalje, te a u finalu nema nijedne. Tome je vjerojatno razlog što je
nakon toga četvrtfinale anketa provedena na internetu, pretežno me u
trekkerima, koji su skloniji novim tehnologijama pa tako i
itd. U trenutku pisanja
ovog teksta anketa je nabavljanju različitih SF serija u digitalnim formatima.
stigla do finala. Većina U toku ankete "favoriti" su manje više redovito
serija je bilo poredano u pobje ivali, no neki su i ispali (neki prije, neki kasnije):
parove po principu "Red Dwarf", "X-Files", "Firefly", "Babylon 5", "Farscape"
slučajnosti, no "veće" (popularnije) serije su bile itd. Do finala su dogurali "Battlestar Galactica" (2003) i
Galactica"
maksimalno odvojene da se susretnu što kasnije. "Stargate SG-1". Kompletne rezultate anketa, po kolima i
SG-
Me u ponu enim serijama, bilo je novijih po parovima, mozete naci na forumu udruge: http://
("Threshold", "Hex", nova "Battlestar Galactica"), malo
"Threshold" "Hex
Hex" Galactica" usscroatia.hr/phpBB2/viewforum.php?f=15.
HR fandom
STARGATE CROATIA
D
omaći ljubitelji Svi koji imaju želje objavljivati članke na siteu,
Stargatea SG1 mogu se javiti na adresu info@stargate.com.hr ili na
i Atlantis, forum www.stargate-hr.info.
pokrenuli su web site
Stargate Croatia
(www.stargate.com.hr).
"Na siteu ćete," kako
sami kažu, "osim
recenzija većeg dijela epizoda iz oba Stargate serijala,
naći i informacije o samim serijama, glavnim likovima i
filmu, kao i enciklopediju u kojoj se zasad nalaze činovi,
bitke, brodovi, tehnologije i rase."
17

18. Književnost
#22
NOSF #22
SFIJET KNJIGA
Preporuke novih izdanja domaćeg SFijeta knjiga. Abecednim redom ...
AD ASTRA - ANTOLOGIJA HRVATSKE FILMSKE PRIČE
NOVELE:
ZNANSTVENOFANTASTIČNE NOVELE: Philip K. Dick
1976.-2006.
1976. 2006. izdavač: Šareni dućan
cijena: 89,00 kn
89,
Grupa autora
urednici: Tomislav Šakić, Aleksandar
Šakić, Priče okupljene u ovoj knjizi savršen su
dokaz vrsnoće Dickova postupka: bez
Žiljak
izdavač: Mentor obzira nalazimo li njegove junake na
cijena: 200,00 kn
200, Marsu ("Pružamo vam uspomene na
Ova knjiga govori o trideset godina hrvatske znanstvene veliko"), u vremenskim koridorima ("Isplata"), u vihoru
fantastike. Predstavljeno četrdeset hrvatskih žanrovskih svemirskih ratova ("Uljez") ili u teroru orvelijanskih
autora i autorica koji su pisali od početka izlaženja antiutopija ("Manjinski izvještaj"), riječ je o adekvatnim i
časopisa Sirius do danas. nadasve maštovitim kulisama - izvanjskim kulisama onih
drama i lomova koji se zbivaju u svijesti likova. Androidi,
BLOG. (SF BLOGA)
BLOG.SF (SF PRIPOVJETKE S BLOGA) roboti, stvorovi, špijuni isprana mozga - sve su to samo
metafore nerazlučivih tunela najveće enigme: ljudskoga
Grupa autora
urednica: Irena Rašeta uma. Drugim riječima, Dicka ne zanima čovjek u prostoru,
izdavač: Mentor nego prostor u čovjeku.
cijena: 20,00 kn
20,
JAZBINA NA NEBU
Zbirka je nastala je u suradnji
zagrebačkog Društva za znanstvenu Vernor Vinge
fantastiku SFera i Blogerske organizacije izdavač: Algoritam
raspisanih gra ana (B.O.R.G.), a u svrhu promicanja
B cijena: 179,00 kn
179,
znanstvene fantastike me u blogerima i blogerske Radiosignal s ugasle zvijezde koja
književnosti me u SF fanovima. Na raspisani natječaj nikako nije mogla nastati prirodnim
stiglo je tridesetak pripovjetki, a u konačni je izbor ušlo putem poput zova sirene privući će dvije
njih dvanaest od ukupno jedanaest autora. Svi autori priča ekspedicije iz različitih dijelova svemira
su blogeri i veliki ljubitelji SF-a. naseljenog ljudskom rasom. Zvijezda koja se pali i gasi
svakih 250 godina ima planet koji naseljavaju inteligentna
DIGITALNI UGLJIK bića. Prva koja bi ljudi mogli susresti otkad su krenuli u
istraživanje svemira. Tri će se genijalna uma sukobiti u
Richard Morgan
izdavač: Algoritam bitci na život i smrt u kojoj su ulozi daleko veći nego što
cijena: 159,00 kn
159, bilo tko od njih može pretpostaviti. Roman je osvojio
U Morganovom prvijencu sve ono što nagrade Hugo i Locus.
Locus
nas čini individuom može se snimiti,
NON-
NON-STOP
pohraniti, ponovno pročitati i upisati u
kapsulu koju svaki čovjek dvadeset Brian W. Aldiss
šestog stoljeća nosi usa enu u donji dio lubanje, što je izdavač: Zoro
prilično jednako pojmu besmrtnosti. Barem za bogate koji cijena: 120,00 kn
120,
mogu klonirati svoja tijela ili kupiti neku bolju verziju od Radnja romana smještena je na
one koju trenutačno nose. Takeshi Kovacs je Poslanik- generacijski svemirski brod, no zbog
dezerter, koji zale ene svijesti trenutno izdržava kaznu kvara u brodskim ure ajima kroz
zbog počinjene pljačke. Cijenu preostalih 117 godina dvadesetak generacija ljudska vrsta na
zatvora otkupio je milijarder Lawrence Bancroft ne bi li brodu degenerira, te se vraća u stanje rodovskog društva i
riješio misterij vlastita samoubojstva. primitivnih tehnologija. Od potomaka posade i
Knjiga je osvojila nagradu Philip K. Dick a prava za film
Dick, kolonizatora formiraju se primitivna plemena koja se bore
otkupio je producent "Matrixa". Najavljeni su i prijevodi za opstanak u svemirskom brodu za kojeg se zaboravilo
nastavaka. da je brod, već njegovim nesvjesnim putnicima on
predstavlja čitav svijet.
18