1. SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI
ODJEL ZA ODGOJNE I OBRAZOVNE ZNANOSTI
Didaktička dokimologija
POLUSTRUKTURIRANO PRAĆENJE I OCJENJIVANJE
POSTIGNUĆA UČENIKA NIŽIH RAZREDA OSNOVNE ŠKOLE
Elizabeta Lungul,
Tomislav Lombar, RN3
Pula, 2013.
3. 3
1. UVOD
Primjenom polustruknetiranog ispitivanja i ocjenjivanja uĉenika niţih razreda osnovne škole
ostvaruje se prihvatljiva razina objektivnosti i pouzdanosti, i omogućuje provjeru vrlo
sloţenih intelektualnih sposobnosti.
S. Nirchi i D. Simeone (2004) navode sljedeće oblike polustrukturiranog ispitivanja i
ocjenjivanja postignuća uĉenika: strukturirana pitanja. polustrukturirani ili kratki esej,
izvješće o istraţivanju, saţeto prepriĉavanje, simulacija, strukturirani razgovor i mentalne
mape.
Ovim polustrukturiranim oblicima provjeravanja i ocjenjivanja uĉenika G. Domenici (2004)
pridodaje i sljedeća tri: novinski ĉlanak, nacrt i realizacija projekta te pojmovna mreţa. 1
2. POLUSTRUKTURIRANE PROVJERE POSTIGNUĆA UĈENIKA: PREDNOSTI I
NEDOSTACI
Funkcije, oblici, instrumenti i samo shvaćanje vrednovanja mijenjaju se u odgojno-
obrazovnom podruĉju zavisno o znanstvenom i tehnološkom razvoju općenito, o povijesno-
kulturnom kontekstu, o napretku dokimoloških istraţivanja i ulozi koju svako društvo pridaje
odgojno-obrazovnom sustavu (Domenici, 2004, 17). U vrijeme kad obrazovna politika stavlja
teţište na ishode procesa uĉenja i pouĉavanja, oblici provjere postignuća uĉenika postaju sve
vaţniji. Analizom tipologije provjera utvrdili smo da se tradicionalnim provjerama mogu
ispitivati sve razine znanja i pratiti proces uĉenja, ali negativna strana nastavnikovih procjena
je njihova subjektivnost. Pridavanjem naglašene vrijednosti testiranjima i psihometriji,
evaluacija postaje objektivnija, meĊutim, mjerenjem uĉinkovitosti i efikasnosti rezultata
zanemaruje se proces uĉenja, nastaju poteškoće u provjeri sloţenih kognitivnih razina znanja,
a metakognitivne kompetencije je testiranjem nemoguće provjeriti (Grgin, 1999, Lichtner,
2004). Talijanski autori Domenici, (2004), Nirchi, Simeone, (2004) i drugi smatraju kako bi
polustrukturirane provjere mogle znatno unaprijediti praćenje i mjerenje uĉeniĉkih
postignuća. Radi se provjerama sliĉnim onim tradicionalnim uz bitne izmjene: poticaji su
toĉno odreĊeni, precizno su definirani pokazatelji za svaki obrazovni standard, upute za
ispravljanje, kriteriji mjerenja i ocjenjivanja pokazanih razina znanja i kompetencija.
Primjenom polustrukturiranih provjera ostvaruje se prihvatljiva razina objektivnosti i
pouzdanosti te se omogućuje provjera vrlo sloţenih intelektualnih sposobnosti. Nastavnicima
1
Izvor: (http://www.docstoc.com/docs/135604151/dokimologija); preuzeto sa mreţe 26. travnja 2013.
4. 4
ovi oblici provjere pruţaju vrijednu alternativu u rješavanju problema izostanka mjerila
ocjenjivanja u tradicionalnom naĉinu usmenog i pismenog provjeravanja, a uĉenicima
omogućuju dokazivanje aplikativno-kreativnih znanja, sposobnost organizacije i integracije
znanja i druge sloţene kompetencije.
Prema autorima Nirchi i Simeone (2004) oblici polustrukturiranih provjera su: strukturirana
pitanja, kratki eseji, izvješća o istraživanju, sažeto prepričavanje, strukturirani razgovor,
simulacija, pojmovna mreža. Domenici (2004) dodaje novinski članak i pripremu i realizaciju
projekta. Slijedi kratki prikaz spomenutih oblika provjera prema prethodno navedenim
autorima. 2
2.1. STRUKTURIRANA PITANJA.
Rijeĉ je o provjeravanju znanja uĉenika niţih razreda osnovne škole koje su na granici izmeĊu
testova i polustrukturiranog zadataka. Radi se o nizu pitanja s poticajima zatvorenog tipa na
koje uĉenik treba dati kratak odgovor na osnovu postavljenih uvjeta i pravila
Uporabom strukturiranih pitanja omogućava se preciznost i toĉnost u opaţanju, sposobnost
izbora odgovarajuće strategije rješavanja problemskog zadatka, sposobnost razumijevanja i
pravilnog korištenja, u uvodu danih, informacija i dr. Nadalje, uĉenicima strukturirana pitanja
pruţaju mogućnost samovrednovanja, uporabe znanja u novim problemskim situacijama
definiranih u postavljenim pitanjima, kao i originalnost u davanju odgovora.
a) Uvod – sluţi za usmjeravanje paţnje uĉenika na specifiĉnu problemsku situaciju,
pruţanje potrebnih informacija i uputa o radu i pravila kojih se treba pridrţavati u odgovoru
(npr. duţina i oblik odgovora, upotreba tablica, grafiĉkih prikaza, matematiĉkih formula, itd.).
U uvodu se, prema potrebi, koriste tekstualni, slikovni, multimedijalni i drugi materijali u
cilju motivacije uĉenika za rad.
b) Pitanja i potpitanja zatvorenog tipa, nedvosmisleno i jasno formulirana kako bi se
ograniĉilo odgovore uĉenika i osiguralo objektivnost provjere.
c) Popis očekivanih odgovora s uputama za ispravljanje i naĉinom bodovanja
odnosno kriterijima ocjenjivanja. Sastavljanje ovog popisa je najosjetljivija faza pripremanja
strukturiranih pitanja jer upravo o njoj ovise objektivnost i valjanost ove provjere.
2
Izvor:
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&sqi=2&ved=0CCoQFjAA&url=http%3
A%2F%2Fbib.irb.hr%2Fdatoteka%2F396316.Mocinic-skup_Petrinja.doc&ei=8V19Uee4Huny4QS-
1YG4AQ&usg=AFQjCNFvbzIYGLUrAQ7L8VS0WzsVmJVahA&sig2=eQyNuE5DP5U5nWT48pK0Sw&bvm
=bv.45645796,d.bGE&cad=rja
Preuzeto sa interneta 26. travnja 2013.
5. 5
Prednost upotrebe strukturiranih pitanja je mogućnost vrednovanja preciznosti i toĉnosti u
opaţanju, sposobnosti izbora prikladne strategije za rješavanje problema, sposobnosti
shvaćanja i vještog korištenja informacija iz uvoda i dr. Uĉenicima pruţa mogućnost
samoevaluacije, upotrebe znanja u novim situacijama predviĊenim u postavljenim pitanjima,
originalnosti u odgovaranju.3
2.2. POUSTRUKTURIRANI ILI KRATKI ESEJ.
Ima precizno opisane poticaje, a uĉenicima pruţa mogućnost otvorenog odgovora u skladu s
detaljno postavljenim uputama prezentiranih u nacrtu kojeg se uĉenici moraju pridrţavati.
Precizno i jasno odreĊeni okviri rada prezentiraju se u nacrtu kojeg se uĉenik treba
pridrţavati. Upute u nacrtu potiĉu uĉenika na prisjećanje memoriranih ĉinjenica, pravila,
teorija o temi rada, odreĊuju funkcije vrednovanja i usmjeravaju uĉenika na izvršavanje
zadatka unutar postavljenih granica. Nastavnik moţe dozvoliti upotrebu radnih materijala kao
npr. knjiga, ĉasopisa, bilješki, rjeĉnika, enciklopedija, itd. Uz nacrt nastavnik priprema i popis
kriterija za ispravljanje i vrednovanje eseja.
(Izvor: (http://www.docstoc.com/docs/135604151/dokimologija); Preuzeto sa mreţe 26.
travnja 2013.)
Uz nacrt uĉitelj razredne nastave utvrĊuje kriterije za ispravljanje i ocjenjivanje eseja. U
njemu su definirani opći elementi vrednovanja kao i oni specifiĉni za nastavni predmet
jasnoća, preciznost i uĉinkovitost izraţavanja, prikladnost izabranog jeziĉnog izriĉaja
traţenom obliku komuniciranja, fokusiranje problema, sposobnost analitiĉkog prezentiranja
hipoteze i teze, uporaba kritiĉkog razmišljanja te predstavljanju implicitnih odnosno
eksplicitnih elemenata kao argumentacija iznesenom obrazloţenju. Za svaki kriterij
vrednovanja odreĊuju se bodovi i sustav pretvaranja broja bodova u ocjene, temeljenog na
obrazovnim standardima.
3
Izvor:
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&sqi=2&ved=0CCoQFjAA&url=http%3
A%2F%2Fbib.irb.hr%2Fdatoteka%2F396316.Mocinic-skup_Petrinja.doc&ei=8V19Uee4Huny4QS-
1YG4AQ&usg=AFQjCNFvbzIYGLUrAQ7L8VS0WzsVmJVahA&sig2=eQyNuE5DP5U5nWT48pK0Sw&bvm
=bv.45645796,d.bGE&cad=rja
Preuzeto sa interneta 26. travnja 2013.
6. 6
2.3. IZVJEŠĆE O ISTRAŢIVANJU.
I za ovaj je oblik ispitivanja i ocjenjivanja znanja uĉenika od presudne vaţnosti uvodni poticaj
koji se daje u obliku popisa ciljeva i ograniĉenja istraţivanja. Pored sadrţajne vrijednosti i
ispravnosti komuniciranja, u izvješću se vrednuju iskazane sposobnosti uĉenika niţih razreda
osnovne škole u fokusiranju istraţivaĉkog problema, postavljanju i obrazlaganju hipoteza,
odabiru radnog materijala, donošenju odluka, organizaciji prikupljenih podataka, kritiĉkom
razmišljanju i povezivanju, interpretaciji rezultata itd. Sve su to sposobnosti od posebne
vrijednosti za samostalno uĉenje tijekom cijeloga ţivota.4
2.4. SAŢETO PREPRIĈAVANJE
Saţeto prepriĉavanje je ĉesta aktivnost u svakodnevnom ţivotu uĉenika. Rijeĉ je, na primjer,
o prepriĉavanju nekoga filma ili kazališne predstave, prepriĉavaju se doţivljaji, diskusije,
sadrţaj proĉitane knjige i sl.
Saţeto prepriĉavanje koristi se i u školskim uvjetima, meĊutim, ne uvaţavaju se dovoljno
sposobnosti koje ta aktivnost pretpostavlja. MeĊu mnogobrojnim školskim aktivnostima,
saţetom prepriĉavanju - zbog teškoća u njegovom vrednovanju, posebno iz razloga što se
smatra provjerom reproduktivnog karaktera kojom se u većini sluĉajeva utvrĊuje
razumijevanje nekog proĉitanog teksta - oduvijek pripada sekundarna uloga.
Od posebne vrijednosti i koristi moţe biti diskusija medu uĉenicima niţih razreda osnovne
škole o elaboratima i primjeni razliĉitih pristupa istom tekstu. U uvodnom poticaju za saţeto
prepriĉavanje potrebno je jasno i precizno definirati pravila i upute za prepriĉavanje: duţinu
saţetka (broj rijeĉi ili redaka), vrstu teksta kojeg treba prepriĉati (umjetniĉki, znanstveni,
pravni, tehniĉki, informativni), cilj prepriĉavanja, kome je namijenjen saţetak, vrstu
komunikacije koju treba aktivirati, vrijeme na raspolaganju, itd. Na osnovu definiranih pravila
pripremiti će se i popis elemenata i kriterija vrednovanja. 5
Na taj naĉin uĉenici postaju svjesni
svojega naĉina shvaćanja i razmišljanja i mogu vršiti odreĊene, eventualne korekcije.
4
(Izvor: (http://www.docstoc.com/docs/135604151/dokimologija); Preuzeto sa mreţe 26. travnja 2013.)
5
Izvor:
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&sqi=2&ved=0CCoQFjAA&url=http%3
A%2F%2Fbib.irb.hr%2Fdatoteka%2F396316.Mocinic-skup_Petrinja.doc&ei=8V19Uee4Huny4QS-
1YG4AQ&usg=AFQjCNFvbzIYGLUrAQ7L8VS0WzsVmJVahA&sig2=eQyNuE5DP5U5nWT48pK0Sw&bvm
=bv.45645796,d.bGE&cad=rja
Preuzeto sa interneta 26. travnja 2013.
7. 7
2.5. SIMULACIJA
Uĉenici niţih razreda osnovne škole tijekom simulacije, uz korištenje specifiĉnih
kompetencija steĉenih u nastavnom procesu, prelaze na primjenu osobnih znanja i vještina u
novim problemskim situacijama. M. Margottini (2004) istiĉe da simulacije, posebno ako su
predstavljene u obliku igre, mogu snaţno motivirati uĉenike: (1) na veće zalaganje u uĉenju,
(2) imaju vaţnu ulogu promicanju sposobnosti odluĉivanja u (ne) formalnim situacijama, (3)
potiĉu na integraciju znanja i vještina iz svih nastavnih predmeta i na (4) samovrednovanje
vlastitih kompetencija, te (5) favoriziraju raspravu o mogućim inaĉicama rješavanja
problemskog zadatka i/ili situacije.6
Pri upotrebi simulacije u svrhu vrednovanja, nastavnik mora prezentirati problemsku
situaciju (ĉitanjem nekog teksta, gledanjem isjeĉka igranog filma, dokumentarne snimke i sl.),
podijeliti uloge uĉenicima - glumcima koji će dati svoju interpretaciju dogaĊaja i predloţiti
rješenje. Na osnovu iskustva, osobnih znanja i vještina, uĉenici trebaju analizirati i procijeniti
sve vaţne aspekte i moguća rješenja problema, pronaći faktore koji utjeĉu na ponašanje
sudionika, zatim donijeti odluku i djelovati. Kako bi ostvario što objektivnije vrednovanje
ovakve provjere nastavnik mora: definirati ciljeve koje provjerom ţeli postići, odrediti
problemsku situaciju u skladu s iskustvom, znanjima i interesima uĉenika, dati prikaz pravila
kojih se treba pridrţavati i upute o izvoĊenju simulacije. Posebno je vaţno odrediti kriterije
vrednovanja i bodovanja i sastaviti njihov detaljan popis. U tu svrhu nastavnik moţe
pripremiti strukturirana pitanja s unaprijed sastavljenim odgovorima odnosno oĉekivane
kompetencije u izvedbi simulacije i odrediti bodove za pojedini element provjere, te ocjene za
prihvatljive razine pokazanih znanja i vještina i za cjeloviti dojam o simulaciji. Naknadna
diskusija o realiziranim simulacijama potiĉe uĉenike na samoevaluaciju i traţenje pozitivnih i
negativnih strana njihove interpretacije, favorizira metakognitivne procese, potiĉe na
vrednovanje nastavnikovih prijedloga o optimalnim rješenjima i na pronalaţenje novih,
originalnih solucija, ĉime se podiţe kvaliteta uĉenja i pouĉavanja.7
6
(Izvor: (http://www.docstoc.com/docs/135604151/dokimologija); Preuzeto sa mreţe 26. travnja 2013.)
7
Izvor:
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&sqi=2&ved=0CCoQFjAA&url=http%3
A%2F%2Fbib.irb.hr%2Fdatoteka%2F396316.Mocinic-skup_Petrinja.doc&ei=8V19Uee4Huny4QS-
1YG4AQ&usg=AFQjCNFvbzIYGLUrAQ7L8VS0WzsVmJVahA&sig2=eQyNuE5DP5U5nWT48pK0Sw&bvm
=bv.45645796,d.bGE&cad=rja
Preuzeto sa interneta 26. travnja 2013.
8. 8
2.6. STRUKTURIRANI RAZGOVOR
Strukturirani razgovor vrlo je sliĉan klasiĉnom ispitivanju uĉenika niţih razreda osnovne
škole. Polustrukturirani razgovor previĊa fleksibilniju razmjenu u mišljenja. Naime, nakon što
se odrede ciljevi i zadaće ispitivanja i ocjenjivanja postignuća uĉenika niţih razreda osnovne
škole, sposobnosti koje treba provjeriti i pojmovna podruĉja koja će pitanjima biti
obuhvaćena, razgovor se odvija bez strogo definiranih i odreĊenih pitanja.
Strukturiranim razgovorom objektivnost provjere i ocjenjivanja uĉenika niţih razreda osnovne
škole se smanjuje, ali je takvim oblikom provjere moguće provjeriti sposobnost rašĉlambe
odabrane teme, postavljanja hipoteza i obrazlaganja vlastitih stavova i mišljenja, logiĉkog
razmišljanja i rasuĊivanja i povezivanja, sposobnosti verbalne komunikacije, itd. Nakon
provjere, uĉenika valja informirati o dobrim i slabim stranama njegova sudjelovanja u
razgovoru. te o procjeni razina njegovih postignuća.8
2.7. MENTALNA MAPA
Mentalna mapa je jednostavan naĉin za unošenje i iznošenje informacija iz mozga, novi naĉin
uĉenja i ponavljanja koji je brz i koji djeluje. Mentalna mapa je naĉin zapisivanja biljeţaka
koji nije dosadan te je najbolji naĉin smišljanja novih ideja i planiranja projekata. Sastoji se
od rijeĉi, slika, boja i crta. Mentalne mape uĉenicima niţih razreda osnovne škole omogućuju
i pomaţu da bolje pamte, uštede na vremenu i najbolje iskoriste raspoloţivo vrijeme,
organiziraju svoje razmišljanje, svoje hobije, svoj ţivot te kao krajnji rezultat uĉenici postiţu
bolje rezultate, a samim time i dobivaju bolje ocjene. (Buzan, T., 2003)
Mentalna mapa predstavlja vaţan doprinos poboljšanju kvalitete organizacije i uĉinkovitosti
uĉenja i pouĉavanja uĉenika niţih razreda osnovne škole.
Mentalne mape uĉitelju razredne nastave omogućuje vizualno praćenje uĉenikovih vještina u
razumijevanju prouĉavanih nastavnih sadrţaja i nalaţenju kljuĉnih pojmova u tekstovima ili u
drugim didaktiĉkim materijalima.
Njihova je uporabna prednost u tome što je zamjena za mehaniĉku memoriranje u uĉenju,
logiĉkim razumijevanjem i shvaćanjem, sposobnošću uoĉavanja bitnih od nebitnih
informacija, povezivanjem novih informacija s već usvojenim pojmovima i ĉinjenicama,
organizacijom novih spoznaja u povezivanju i razvojem metakognitivnih sposobnosti.
Kako bi se osiguralo kvalitetno vrednovanje vrijednih i originalnih mentalnih mapa, definirani
kriteriju moraju biti fleksibilni, paţljivo se moraju pripremiti i organizirati pojmovne
8
(Izvor: (http://www.docstoc.com/docs/135604151/dokimologija); Preuzeto sa mreţe 26. travnja 2013.)
9. 9
strukture, mora se obaviti kvalitetan odabir bitnih pojmova i uoĉljivih veza i odnosa meĊu
izabranim pojmovima. Pritom se, prije ocjenjivanja postignuća uĉenika niţih razreda osnovne
škole primjenom mentalnih mapa, one moraju koristiti u obradi nastavnih sadrţaja kako bi
uĉenici nauĉili tehniku njihove pripreme, izrade i predstavljanja.9
2.8. NOVINSKI ĈLANAK
Novinski ĉlanak je u mnogome vrlo sliĉan strukturiranom eseju, udovoljava zahtjevima novog
naĉina pismenog izraţavanja, prilagoĊenog suvremenim uvjetima ţivota.
Da bi uĉenikov uradak, tj. novinarski ĉlanak bio sto objektivnije vrednovan, uĉitelj razredne
nastave priprema upute za pisanje ĉlanka i kriterije za ocjenjivanje napisanog. U uputama
valja naznaĉiti svrhu i sadrţaj ĉlanka, kome je on namijenjen, vrstu ĉlanka (vijest, izvješće,
reportaţa, komentar, osvrt, analitiĉki prikaz) što će se u ĉlanku vrednovati i vrijeme koje je
uĉeniku na raspolaganju za pisanje ĉlanka.
2.9. NACRT I REALIZACJA PROJEKTA.
Pojam projekta ima znaĉajno mjesto u shvaćanju ljudskog djelovanja. Upravo sposobnost
planiranja idejnog rješenja neke problemske situacije specifiĉno je za ljudsko biće. Realizacija
projekta pretpostavlja sloţenu i kreativnu aktivnost usmjerenu k postizanju odreĊenog cilja uz
kontinuiranu izmjenu planiranja, djelovanja i kontrolu resursa u granicama predviĊenih
troškova, raspoloţivog vremena i kvalitetne realizacije (Galasso, Perotti, 2004).
Projektna nastava pruţa mogućnost da se ostvari škola u koraku s vremenom u društvu
stalnih i dinamiĉnih promjena. U obliku polustrukturirane provjere znanja, projekt sluţi kao
idealna provjera kompleksnih metakognitivnih kompetencija jer traţi od uĉenika primjenu
aplikativno-kreativnih znanja i vještina u novim kontekstima. Sudjelovanje u pripremi nacrta i
realizaciji projekta potiĉe uĉenika na samostalno uĉenje i djelovanje, djelotvornost i
preuzimanje odgovornosti, spoznaju vlastitih sposobnosti i potreba, kritiĉku reviziju vlastitih
stavova i mišljenja, suradnju s ĉlanovima grupe, kulturu mirnog rješavanja sukoba,
samostalno i kreativno suoĉavanje s problemima, ovladavanje organizacijskim sposobnostima
i dr. U svakom projektu sudjeluje više nastavnika iz razliĉitih podruĉja što zahtijeva njihovu
spremnost na suradnju, preuzimanje odgovornosti i poštivanje termina za dovršavanje
projekta. Zajedno trebaju pripremiti pravila i upute za rad uĉenika na projektu i kriterije
9
(Izvor: (http://www.docstoc.com/docs/135604151/dokimologija); Preuzeto sa mreţe 26. travnja 2013.)
10. 10
vrednovanja cjelokupnog projekta. Vrednovanje rada na projektu je veoma sloţeno radi
obveze praćenja i provjeravanja napredovanja svakog pojedinog uĉenika i cijele grupe. Za
svaku uĉeniĉku kompetenciju potrebno je odrediti popis oĉekivanih kognitivnih, socijalnih i
emocionalnih znanja i vještina. Za biljeţenje prisutnosti ili odsutnosti neke vještine pogodne
su nominalne skale s oznakama + ili 1, odnosno – ili 2. Ovisno o pravilima u nastavniĉkim
uputama te o okolnostima u kojima uĉenici trebaju djelovati, indikatori vrednovanja rada na
projektu mogli bi biti: potpunost i korektnost informacija, usklaĊenost s postavljenim
uvjetima i pravilima, primjerenost predloţenih rješenja, kvaliteta komunikacije. Za svaki
kriterij vrednovanja nastavniĉki tim treba definirati popis razina za pozitivno odnosno
negativno ocjenjivanje.
2.10. POJMOVNA MREŢA
Pojmovne mreţe predstavljaju vaţan doprinos poboljšanju kvalitete organizacije i efikasnosti
uĉenja i pouĉavanja. Omogućuju nastavniku vizualno praćenje vještine uĉenika u shvaćanju
prouĉene teme i pronalaţenju kljuĉnih pojmova u tekstovima ili u drugim didaktiĉkim
materijalima. U formalnom smislu pojmovna mreţa se sastoji od hijerarhijske strukture
osnovnih pojmova o nekoj temi, upisanih u elipse povezane ravnim linijama na koje se
ispisuju odnosi meĊu pojmovima. Prednost njihove upotrebe je zamjena mehaniĉkog
memoriranja u uĉenju, logiĉkim shvaćanjem, sposobnošću prepoznavanja bitnih informacija,
povezivanjem novih informacija s već usvojenim pojmovima, organizacijom novih spoznaja u
povezanu strukturu i razvojem metakognitivnih sposobnosti. Uz paţljivu pripremu, pojmovne
mreţe mogu postati vrijedan oblik provjere obrazovnih postignuća. U obliku polustrukturirane
provjere, pojmovna mreţa treba biti djelomiĉno već pripremljena te ju uĉenici samo
dovršavaju, dok za potpuno strukturiranu, nastavnik unaprijed priprema mreţu u koju treba
uvrstiti pojmove i oznaĉiti njihove odnose prema zadanom popisu u koji se ubacuju i pogrešni
pojmovi i odnosi. U oba sluĉaja neophodno je jasno i precizno odrediti pravila koje uĉenici
trebaju slijediti i definirati kriterije vrednovanja. Kako bi se pruţilo mogućnost adekvatnog
vrednovanja originalnih pojmovnih mreţa, definiranje kriterija zahtijeva fleksibilnost,
briţljivo pripremanje i organizaciju pojmovne strukture, paţljiv odabir bitnih pojmova i
uoĉljivih odnosa meĊu izabranim pojmovima. 10
10
Izvor:https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&sqi=2&ved=0CCoQFjAA&url=h
ttp%3A%2F%2Fbib.irb.hr%2Fdatoteka%2F396316.Mocinic-skup_Petrinja.doc&ei=8V19Uee4Huny4QS-
1YG4AQ&usg=AFQjCNFvbzIYGLUrAQ7L8VS0WzsVmJVahA&sig2=eQyNuE5DP5U5nWT48pK0Sw&bvm
=bv.45645796,d.bGE&cad=rja; Preuzeto sa interneta 26. travnja 2013.
11. 11
3. ZAKLJUĈAK
Polustrukturirane provjere postignuća uĉenika niţih razreda osnovne škole svakako imaju
svoj velik doprinos nastavi no isto tako imaju i svoje nedostatke. Obzirom da su usmeno i
pismeno ispitivanje oduvijek prisutni u školstvu kao naĉinu vrednovanja uĉeniĉkih
postignuća, moţemo reći da su polustrukturirane provjere postignuća uĉenika noviji, ali i
ujedno i zahtjevniji naĉini putem kojih uĉitelji razredne nastave mogu doći do ţeljenih
postignuća te samim time do ocjena. ObraĊivajući ovu temu moramo priznati da se sa
pojedinim naĉinima provjere uĉeniĉkih postignuća nismo nikada susretali tokom svojeg
školovanja. No, unatoĉ tome smatramo kako su svi naĉini veoma izazovni te samim time
odskaću od tradicionalnog naĉina obraĊivanja pojednicih nastavnih sadrţaja. U svakom
sluĉaju potrebna je velika motivacija te trud kako bi se pozitivno realizirale polistrukturirane
provjere postignuća.
12. 12
4. LITERATURA
1. Buzan T., (2003); Mentalne mape za klince; Zagreb: Veble commerce
2. http://www.docstoc.com/docs/135604151/dokimologija; preuzeto sa mreţe 26. travnja
2013.
3. https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&sqi=2&ved=
0CCoQFjAA&url=http%3A%2F%2Fbib.irb.hr%2Fdatoteka%2F396316.Mocinic-
skup_Petrinja.doc&ei=8V19Uee4Huny4QS-
1YG4AQ&usg=AFQjCNFvbzIYGLUrAQ7L8VS0WzsVmJVahA&sig2=eQyNuE5D
P5U5nWT48pK0Sw&bvm=bv.45645796,d.bGE&cad=rja; preuzeto sa mreţe 26.
travnja 2013.
