Psihološke reakcije djeteta na hospitalizaciju

- PSIHOLOŠKE REAKCIJE DJETETA NA HOSPITALIZACIJU - PRIPREMA DJETETA ZA DIJAGNOSTIČKE POSTUPKE - IGRA U BOLNIČKIM UVIJETIMA Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Obiteljski centar Virovitičko podravske županije Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije

HOSPITALIZACIJA
promjena osobe na tjelesnom planu – bolest, bol, povreda tijela…
promjena okoline
promjena ljudi oko sebe
promjena rutine

FAZE REAKCIJE NA HOSPITALIZACIJU
faza – protest
najčešće odmah nakon odvajanja
plakanje, prosvjedovanje, velika (cijelim tijelom) reakcije na ulazak osoba u sobu, odbijanje medicinskog osoblja…

faza – očaj
gubitak nade da će mama biti blizu
mirnija ponašanja – pasivne, depresivnije reakcije
problemi s hranom, spavanjem
regresivni oblici ponašanja

faza – ravnodušnost
prvi znakovi “oporavka”
prihvaća igračke, hranu, pokazuje interes za okolinu, medicinsko osoblje, surađuje

ODVOJENOST OD SKRBNIKA U BOLNICI
ove faze mogu trajati od nekoliko dana do nekoliko tjedana – vrlo individualne su razlike, a ovise o nizu faktora (odgoju, dosadašnjem razvoju privrženosti, prethodnim hospitalizacijama…)
prva faza traje najkraće, druga nešto duže, a treća dolazi najkasnije i traje do završetka hospitalizacije

ODVOJENOST OD SKRBNIKA U BOLNICI
ponovna privrženost majka – dijete se može uspostaviti ako dijete nije duže u bolnici od 3 do 5 mjeseci
no, ostaju ožiljci!
usporen razvoj (motorika, govor, socijalne vještine, mentalne sposobnosti…)
OVIH REAKCIJA NEMA AKO JE RODITELJ UZ DIJETE!

POKAZATELJI RAZDVOJENOSTI ZAVISNO OD DOBI DJETETA
TIJEKOM PRVE GODINE
anakliktička depresija
ukoliko je odnos s majkom bio u redu, djeca dolaskom u bolnicu upadaju u depresivno stanje praćeno ponašanjima kao što su npr. potištenost, gubitak apetita, poteškoće u spavanju, pad imuniteta, gubitak težine…
dovoljno brz povratak u obitelj rezultira nestankom tih reakcija

OD DRUGE DO TREĆE GODINE
pokazuju veliki protest od odvajanja, posebice ako su bila u stabilnoj obiteljskoj okolini
djeca lišena roditeljske brige ne pokazuju reakciju, jer su “navikla” biti sama

OD TREĆE GODINE NADALJE
veća mogućnost razumnog shvaćanja potrebe hospitalizacije
veće pokazatelje stresa imat će djeca koja imaju nesiguran odnos s roditeljima

ŠTO UČINITI?
najvažnije što treba istaknuti je da većine poteškoća nema ukoliko je roditelj s djetetom u bolnici (makar i dio vremena )
koristiti što kraću hospitalizaciju
dnevne bolnice
ambulantno liječenje – kao prioritet pri skrbi za djecu do 5 godine

KAKO POMOĆI DJETETU?
prvi osjećaj koji dijete (i roditelj) imaju je STRAH i ZBUNJENOST
promjena je i u dinamici dana, osjećajima boli, svakodnevnim aktivnostima, ljudima oko djeteta
nedostatak primarnog skrbnika UVEĆAVA taj strah

I RODITELJU I DJETETU
treba SVE potanko, strpljivo, u skladu s mogućnostima razumijevanja, objasniti.
priprema djeteta za bolnicu dio je odgovornosti roditelja – ali i roditelj mora dobiti uputu i točne informacije o postupcima od strane medicinskog osoblja

NAJVEĆA POTEŠKOĆA omogućiti da pacijent sudjeluje u postupcima gubitak kontrole adolescenta detaljno objašnjavanje postupaka nerazumijevanje boli i bolesti školarca omogućiti da majka bude što više uz dijete odsutnost majke djeteta KAKO PRUŽITI PODRŠKU NAJVEĆI PROBLEM DOB

PRIPREMA
dijete je nužno potrebno pripremiti za hospitalizaciju i dijagnostičke i terapijske postupke
na taj način smanjuje se, ionako prisutan, stres zbog hospitalizacije, te se povećava suradnja pacijenata na postupcima i poboljšava oporavak

PRIPREMA
uspostava odnosa
prvi susret medicinskog osoblja i pacijenta mora biti odnos povjerenja – pacijent dolazi na odjel sa strahom, te mora osjećati da je “u sigurnim rukama”
miran ton glasa, odmjerene kretnje, uzimanje nekoliko trenutaka da pitate ime i prezime, dob i ostale podatke od djeteta i roditelja

PRIPREMA
roditelj
roditelja prvo treba upoznati s detaljnim planom hospitalizacije – onoliko koliko se zna, na način na koji roditelj može razumjeti.
ako roditelj razumije postupak, tada će ga moći objasniti djetetu
prisutnost roditelja je bitna

PRIPREMA
informiranje
informiranje djeteta detaljno o postupcima i razlozima poduzimanja nekog postupka
ne UMANJIVATI i OMALOVAŽAVATI djetetov strah

PRIPREMA – ZAŠTO JE VAŽNA
emocija straha pokreće čitav niz metaboličkih promjena u organizmu koji usporavaju postoperacijski oporavak
pacijent (i roditelj pacijenta) koji imaju manji strah, bolje razumiju postupke skloniji su suradnji i pridržavanju uputa

BORAVAK U BOLNICI
remeti dnevnu rutinu i svakodnevne aktivnosti djeteta
djetetu nije u mogućnosti činiti one stvari koje inače čini i koje mu pomažu u normalnom psiho-socijalnom razvoju

IGRA U BOLNICI
omogućavanjem i uključivanjem igre u boravak u bolnici djetetu se omogućuje:
subjektivno skraćivanje vremena koje dijete provede u bolnici
stvaranje sličnosti sa svakodnevnim obavezama izvan bolnice
mogućnost transformacije straha i drugih negativnih osjećaja izazvanih hospitalizacijom

VRSTE IGARA
funkcionalne igre – gdje je glavna igračka tijelo (prsti, ruke, noge…)
konstruktivne igre – stvaranje (plastelin, glinamol, izrada ukrasa od papira, crtanje…)
igre s pravilima – čovječe ne ljuti se, kartanje, monopoly…
simboličke igre – kroz materijal za igru se proživljavaju neke situacije

IGRA U BOLNICI
individualna i grupna
zavisno od dobi djeteta, različita je

IGRA U BOLNICI
mlađoj djeci se nude aktivnosti kao što je:
čitanje
crtanje (za smanjivanje napetosti)
modeliranje (za smanjivanje napetosti)
simbolička igra lutkom (za smanjivanje napetosti)
razgovori…

IGRA U BOLNICI
školarci i adolescenti
školske aktivnosti (dobre su jer okupiraju djetetovo vrijeme)
grupe podrške
pisanje i crtanje, kao oblik transformacije i rješavanja napetosti
razgovor

VAŽNOST IGRE U BOLNICI
kroz grupe i razgovor dijete dobiva informacije kojima pojašnjava svoju trenutnu situaciju, izmjenjuje iskustva s drugima, rješava se nagomilane napetosti…
sve to pozitivno utječe na procese u organizmu i poboljšava oporavak

VAŽNOST IGRE U BOLNICI
kroz simboličke igre, dijete se može pripremiti za neke postupke (igra lutkom, pisanje, crtanje…), te ih kroz igru “proživjeti” i pripremiti se za stvarnu situaciju operacije ili dijagnostičkog postupka

HVALA NA PAŽNJI!
PITANJA?
RASPRAVA?

http://www.obiteljskicentar.hr	89
http://obiteljskicentar.hr	18
http://obiteljskicentar.com	6
http://www.obiteljskicentar.com	3

Psihološke reakcije djeteta na hospitalizaciju

by Obiteljski centar on Nov 24, 2010

Accessibility

Categories

Upload Details

Usage Rights

4 Embeds 116

Statistics

Psihološke reakcije djeteta na hospitalizaciju — Presentation Transcript