Tex VC Knjiga 006 (300dpi)(drzeko)(SZ) (Coa_backup PDF).pdfzoran radovic
Ā
This document appears to be a chapter or section from a comic book or graphic novel. It discusses the adventures of Tex Willer, his son Kit, and Carson as they encounter a herd of cattle being chased by mounted Native American warriors firing guns. They work to turn the herd away from the river and across to safety. They later meet the Native American chief Walking Bear who explains the warriors were trying to drive off the cattle due to ongoing conflicts over land and resources.
4. EDICIJA V ESTER N R O M A N A
S E J N
Broj: 54
Glavni i odgovorili urednik
Svetozar T O M IC
Urednik:
Zorka CIRIC
Naslov originala:
Jack SlaÄe
T H E R O B B E R S IN A C T IO N
Recenzija:
MiloÅ” SIMIC
Prevod i adaptacija.
MiloÅ” SIM IC
Lektor:
Olivera Å IJACKI
TehniÄki urednik:
Ferenc B A R A T
Naslovna stiāana:
Ferenc B A R A T
Korektori;
Julijana K A R D O S
Margit H O R V A T - H A R A N G O Z O
Å tampa: 2. X I 1983.
TržiSte: 16. X I 1983.
Izdaje i Å”tampa N iSR O F O R U M ā O O U R M A R K E T P R IN T . Novi
Sad, Vojvode MiÅ”iÄa 1- Glavni i odgovorni urednik: Svetozar
T O M IC ITrednik; Zorka CiRiC. Naslov originala: Jack Slade ā
T H E R O B B E R S IN A C T IO N . Copyright; 1976. by Towe PublicaĀ
tions INC, prema ugovoru sa G P A iz Minhena.
OsloboÄeno osnovnog poreza na promet, miÅ”ljenjem Pokrajinskog
sekretarijata za obrazovanje, nauku i kulturu S A P Vojvodine broj
413-12/79. od 28. II 15)79. godine.
5. Džim Hensli je baŔ tog trenutka pržio kafu na staroj gvo-
zdenoi peÄi, kad se vrata male drvene kuÄe odjednom otvoriÅ”e
s treskom.
ā E ā ola, amigo!
Na pragu je stajao krupan Äovek visok oko Å”est stopa. Cev
njegovog revolvera bila je uperena pravo u Henslijeve grudi.
ā Mali prepad u veÄernjim Äasovima! ā isceri se visoki
Äovek pakosno prema Hensliju.
Srebrni meseÄevi zraci obasjavali su dolinu i tornjevi za
buÅ”enje nafte āPrve Teksas Oil kompanijeā liÄili su na neke
avetinjske, nestvarne graÄevine.
NoÄ je bila svetla i Hensli je sasvim jasno primetio da
melez nije doŔao sam.
Iza njega stajala su joÅ” dva Äoveka. Jedan od njih imao je
u rukama biÄ za teranje stoke.
ā Odmah Äe napuniti gaÄe ā primeti melez kezeÄi se. IzĀ
gleda da m u je bilo zadovoljstvo da posmatra iskrivljeno lice
starog Äoveka.
Hensli je razrogaÄenih oÄiju buljio u meleza, Äijem su liĀ
cu dugaÄki brkovi davali neki Äavolski opasarĀ« izgled.
ā Sta.. . Å”ta vi hoÄete.. . od mene? ā mucao je Hensli.
Njegov pogled lutao je neodreÄeno od jednog do drugog Äoveka
koji su stajali iza meleza. Bila su to podmukla, bradata liĀ«a sa
puno ožiljaka koja su se prostaÄki cerila.
ā Tvoja je greÅ”ka, stari, Å”to izigravaÅ” noÄnog Äuvara na
poljima gde se vadi nafta! ā vikao ie melez. Njegov glas bio
je grub i hladan kao led. ā Ili ti, pak, nije poznato da si time
Ŕto si prihvatio taj posao samom sebi potpisao smrtnu presudu?
ā J a .. . meni je bio potreban novac, a gazda je mislio .. .
Džim Hensli je uÄutao kada se cev gvozdenog topa u mele-
zovim rukama Äavolski opasno podigla uvis, pravo prema glavi
starog Äoveka.
ā To me ne interesuje, stari ā odbrusi melez. ā Tvoj
gazda je napravio najgori posao u svom životu kad ie zemliu
ustupio na koriÅ”Äenje āTeksas oiluā. To nije smeo da uradi. NeĀ
ko ovde ne voli naftaÅ”e! Zato smo i mi tu. Mister Hart Äe proĀ
kleti dan kada je stavio svoj potpis na ugovor. D a bi ti to moĀ
gao Äa shvatiÅ” pobrinuÄemo se da te poÅ”aljemo u veÄna loviÅ”ta,
Hensli! Harvi, sada si ti na redu.
3
6. ā¢k'k'k Å E J N 'k'k'k
Melez koraknu u stranu i propusti jednos od svojih pratiĀ
laca napred. iil
Hladan pogled probode starog Henslija. Usledio je munjeĀ
vit trzaj ruke i Hensli ugleda blesak. PokuŔao ie da se skloiii
u stranu, ali njegove stare kosti nisu mu dozvolile da bude tako
brz kao pre nekoliko godina.
Ubojiti meksikanski nož zari se do same drÅ”ke u grudi staĀ
rog Äoveka. Hensli duboko uzdahnu i ubrzo posle toga stropo-
Å”tao se na pod kolibe pored stare peÄi.
Bez ikakvog sažaljenja posmatrao je ubica mrtvo telo staĀ
rog Äoveka. Okrenuo se i poÅ”ao prema vratima.
ā Požurimo, amigos! ā reÄe melez. ā Moramo da obavimo
i drugi deo posla, a i Luana me Äeka.
Harvi je veÄ bio izvadio nož iz Henslijevog tela, obrisao
ga o pantalone mrtvog Äoveka i gurnuo ga u futrolu ispod
rukava desne ruke. IzaÅ”ao je kao poslednji iz kuÄe i zakljuÄao
vrata za sobom.
Njihovi konji stajali su tridesetak jardi iza kolibe pored
-jednog drvenog tornja za buŔenje nafte.
U toku noÄi se nije radilo, pa su tako u prvi sumrak nafĀ
taÅ”e odvozili koÄijaÅ”i u velikim farmerskim kolima do kampa,
koji su saÄinjavali Å”atori i barake. Na kraju prostranog naftoĀ
nosnog polja, posle odlaska radnika, na posao je stupao Džim
Hensli.
Sada je stari Äovek mrtav. Borba protiv āPrve Teksas oil
kompanijeā i velikog ranÄera Rufusa B. Harta je poÄela. Niko
u San Francisku niti u Grin Pointu, Tom Grinu ili u Kouk Ka-
untiju nije znao da kaže ko stoji iza svega toga.
Trojica ubica odjahali su na severoistok prema tornjevima
za buÅ”enje nafte koji su na tom mestu bili toliko gusto izgraĀ
Äeni da stoka izmeÄu njih nije mogla da pase.
Sjahaii su i izvadili neÅ”to iz bisaga. Bile su to Å”ipke dinaĀ
mita.
ā NapraviÄemo pravi vatromet! ā cerio se Pako HernanĀ
dez. On je bio Meksikanac i sa melezom Huanom Slejtom i
TeksaÅ”aninom Leom Harvijem jahao je veÄ godinama zajedno.
Äavolski opasna trojka, za kojom su ostajali krvavi tragovi gde
god bi se pojavila. ,
Trojica bandita radili su skoro pola sata. Zatim su stavili
dinamit u Ŕest tornjeva za buŔenje nafte. Trake za potpaljivanje
razvukli sU na oko dvadesetak jardi i sastavili ih.
Melez se sagnuo, iscerio se i kresnuo Å”ibicu o vrh Äizme.
āā Imamo pet minuta vremena, amigos! ā povika on. ā
Dakle, na konje i hvatajmo maglu.
Plamen se približavao povezanim potpaljivaÄima. Odmah
zatim suknuÅ”e plavožuti plamiÄci i krenuÅ”e u Å”est razliÄitih
pravaca.
7. -k'k'k S E J N
Banditi se vinuŔe u sedla i odjuriŔe u trku na jugoistok,
prema Grin Pointu.
Prevalili su dobar deo puta i odavno su bili van opasnosti,
kad odjeknu viÅ”e eksplozija. ŽuÄkaste munje sevaie su kroz noÄ,
vatreni snopovi suknuŔe prema nebu. Delovi drveta i metala le-
teli su na sve strane.
Tornjevi su goreli kao neke ogromne baklje i najzad su se
crvenožuti vatreni petiovi spojili i obrazovali ogromnu plaĀ
menu masu iz koje su vrcale iskre na sve strane.
Kao da ih je Å”titila neka Äudna ruka, buÅ”otine se nisu zaĀ
palile, veÄ su goreli samo tornjevi. A, možda to i nije bilo neko
Äudo? Moglo se pretpostaviti i to da su punjenja podeÅ”ena tako
da ne bi izbile požar?
Trojica bandita koji su izazvali eksploziju bili su veÄ odjaĀ
hali viŔe od deset milja od mesta gde su suknuli plamenovi u
nebo, kad su se pojavili radnici na naftonosnom polju. Njih su
probudili i odmah ih dovezli ovamo.
Alek Hjum, glavni inženjer, bio je prvi koji se pojavio na
licu mesta. Nije imao vremena ni da se obuÄe potpuno od žurbe
da Ŕto pre stigne.
Hladan znoj oblio je njegovo Äelo. U duÅ”i je kuvao od besa.
JoÅ” juÄe mu se uÄinilo da sluti neko zlo. Njegove slutnje su se
obistinile.
SledeÄih dana Äavo je poÄeo svoju paklenu igru. Iz noÄi u
noÄ, banditi su stupali u akciju. RuÅ”ili su nemilosrdno tornjeve
za buŔenje nafte i palili burad u kojima se nalazila dragocena
teÄnost.
Cesto se deŔavalo da izgore i goveda koja su ležala u blizini
tornjeva. Neko je pucao na dvojicu naftaÅ”a i trojicu kauboja koĀ
ji su Äuvali stoku. Jedan drugi kauboj bio je upucan i preĀ
selio se na onaj svet. I, nije bilo živog Äoveka koji bi makar iz
daleka upro prst i posumnjao na nekog da stoji iza svega toga.
Osim, naravno, samih izvrŔilaca ove prljave rabote i ljudi u
senci koji su im izdavali nareÄenja.
Guverner Loun Star Stejta poslao je ovamo iskusnog Å”eĀ
rifa Džeda Ferera da neÅ”to uradi, jer ranije Å”erifi iz San A n Ā
Äela, Vuianda i Grin Pointa nisu uspeli da izvrÅ”e zadatak, Äak
nisu otkrili ni najmanji trag banditima.
Å erif je odmah naleteo na meleza i njegova dva drugara.
Ali, umesto da potraži, pomoÄ u nekom gradu progonio ih je
sam, sledeÄi njihove tragove.
S
8. ā ā ā Å E J N ā ā ā
Džed Ferer bio je iskusan, Äuvar zakona, ali je potcenio
trojicu bandita. Nanamili su ga u zamku i tu je bio njegov
kraj.
Put Ŕerifa Džeda Ferera zavrŔio se na obroncima Narciso-
mauntina. Geodeti druÅ”tva za istraživanje nafte naÅ”li su u juĀ
tarnjim Äasovima njegovog konja, a tek posle jednog Äasa traĀ
ženja pronaŔli su i Ŕerifovo telo.
Ležao je u podnožju jednog ogromnog obronka Devi rejka
sa tri kugle u leÄima. Prema njegovom izgledu moglo se zakĀ
ljuÄiti da se prethodno skotrljao niz obronak.
II
Napadi na polja sa nalaziŔtima nafte nastavili su se i dalje.
Najzad, posle desetak dana, rukovodioci āTeksas oilaā obĀ
ratili su se za pomoÄ vladi u VaÅ”ingtonu. RaÄunali su na njenu
pomoÄ, jer i ona uÄestvuje sa trideset pet procenata u Kompa-
niji.
Angažovana je Sedma brigada, jedno tajno odeljenje vlade
u VaŔingtonu.
Ono Å”to je posebno bilo karakterestiÄno za Sedmu brigadu
je to Å”to su je saÄinjavali odabrani ljudi i ni jedan od tih
žilavih momaka nije poznavao ostale. Prilikom izvrÅ”enja zadaĀ
taka svako je bio prepuÅ”ten samom sebi i nisu mogli da oÄekuju
pomoÄ ni od koga drugog. Isto tako, nisu smeli nikom da se
predstave, a nisu nosili ni neku zvezdu ili neko drugo obeležje
koje bi odalo da su oni predstavnici zakona. Sa sobom nisu noĀ
sili nikakve papire.
Bez obzira u kakvom teÅ”kom .položaju da se naÄu pripadnici
ovog tajnog odeljenja vlade, morali su da se snalaze kako znaju
i umeju. Äak ni Å”erifu, na Äijoj teritoriji izvrÅ”avaju zadatak,
nisu smeli da kažu ko su i Ŕta su.
Službeno, to odelenje nije ni postojalo. Da ono ipak živi
i radi znalo je samo nekoliko ljudi u VaŔingtonu. U krajnjem
sluÄaju, kad se neÅ”to nije moglo resiti ni na koji drugi naÄin,
tajna se saopÅ”tavala guverneru države u koju je Äovek Sedme
brigade otputovao da izvrŔi zadatak.
Covek koji je dobio nareÄenje da raÅ”Äisti prostor izmeÄu
Kolorado Rivera i Rio KonÄoa, da tamo otputuje i pronaÄe banĀ
dite koji ometaju vaÄenje nafte, kao i da otkrije ko stoji iza
svega toga, bio je Sejn.
Zapadnjak nije bio oduÅ”evljen ovim zadatakom. Nafta, torĀ
njevi za buŔenje, paljevine. . . To je za njega bilo neŔto novo,
neŔto Ŕto nije voleo.
Ā§
9. i
-t
'k'k'k Å E J N ā ā ā
Cuo je da ta teÄnost užasno smrdi. Za Äoveka koji je od
sveg srca voleo plavo nebo, sunce, svež vazduh, zelenu travu
gde mirno pasu goveda i zatalasane bregove, to >e bilo neŔto
novo Å”to ga nimalo nije privlaÄilo.
Pred Zapadnjakom se ukazaŔe prvi tornjevi za buŔenje
naite. Bilo ih je nekoliko, a izmeÄu njih su pasla goveda.
Trava izmeÄu tokova Kolorado Rivera i Rio KonÄa bila je viĀ
soka i soÄna. Životinje se nisu plaÅ”ile ogromnih drvenih ÄudoĀ
viÅ”ta, jer su se na njih veÄ bile navikle.
Visoki jahaÄ polako se spuÅ”tao niz blagu padinu prema
udolini. U stvari, on se sada nalazio na nekoj ogromnoj livadi
usred zelenila.
Ovde nije bilo tornjeva za buŔenje nafte. Na sve strane,
dokle god je pogled dopirao, prostirale su se livade sa tamnoze-
lenom travom koja se prelivala u modrim nijansama.
ZemljiŔte se i dalje spuŔtalo i uskoro se Zapadnjak naŔao
pred jednom ogromnom drvenom kapijom.
Zaustavio je konja.
Kapija je bila sagraÄena od grubog, neotesanog drveta i
oba krila bila su otvorena. Plota nije bilo.
Visoki Äovek pogledao ie naviÅ”e prema srcu iskovanom od
gvožÄa koje je visilo na obruÄu napravljenom od istog mateĀ
rijala.
^ā Žele da pokažu koliko su bogati! ā reÄe Zapadnjak glaĀ
sno. ā Prokleti naduveni TeksaÅ”ani!
Dve milje dalje pred Zapadnjakom se ukaza ogromna ravna
povrŔina.
Uskoro je ugledao ranÄ, zgrade, korale sa konjima i priĀ
plodnom stokom.
Nije bio mali taj ranÄ. Zapadnjaku je bilo poznato da sva
ta plodna zemlja izmeÄu dve reke od San Angela, pa sve gore
do željezniÄke pruge pripada Rufusu B. Hartu.
Glavna zgrada ranÄa, izgraÄena u stilu južnih država, skriĀ
vala se iza ogromnih stabala drveÄa. Bili su tu stoletni hrastovi,
bukve i pinije.
Odmah se videlo da je drveÄe zasaÄeno pre mnogo godina
i brižljivo negovano.
U polukrug oko kuÄe bile su poredane pomoÄne zgrade.
Nasred dvoriÅ”ta nalazio se btinar sa vetrenjaÄom, ozidan od
komada stena. Tu je bilo i korito za pojenje životinja.
Zapadnjak potapŔa mrkova po vratu.
ā Požuri, konjiÄu! ā reÄe on tiho. ā Tamo ima voÄe i s
guran sam da Äe ti prijati.
Mrkov krenu dalje.
Šejn ujaha u dvoriŔte. Oprezno je uperio svoj pogled prema
Äetvorici momaka, obuÄenih u kaubojska odela, koji su se bili
naslonili na jedan od plotova korala.
10. S E J N ā 'ir-#r
DugogodiÅ”nje iskustvo nauÄilo ie Zapadnjaka da bude OpĀ
rezan. Pre svega, ne treba verovati ovakvim momcima gruba
lica i orlovskih oÄiju. ' '
Bilo mu je jasno da to nisu bili Äuvari stoke. Ne, to su sif
gurno revolveraŔi. Svaki je imao po dva gvozdena topa za pojai
som, sa po Ŕest kugli.
Zapadnjak sjaha pored korita za pojenje stoke.
Ispod drveÄa, koje je okruživalo ranÄ, pojavi se iznenada
neki Äovek. Bio je skoro isto toliko visok kao i Å ejn, ali mnogo
-Å”iri u ramenima. Prava pravcata grdosija nabijena mi.Å”iÄima.
Lice mu je izgledalo nekako Äetvrtasto, brada isturena napred,
a iz njega je izbijala surovost i prgava narav.
ā Ne primamo strance! ā grmnu namrgoÄena grdosija od
Äoveka i krenu prema Zapadnjaku. ā Osim toga mogao si najĀ
pre da pitaŔ da li ta tvoja raga može ovde da pije vodu!
Zapadniak se osmehnu.
ā Odavno sam u ovoj zemlji i iako dobro mi je poznato da
svaki jahaÄ može napojiti žednog konja na svakom mestu gde
ima vode, a da za to ne mora nikog da pita.
MiÅ”iÄavi Äovek je buljio u Å ejna.
ā To smo, dakle razjasnili ā dodade Zapadnjak. ā ImaÅ”
li joŔ neŔto Ŕto tvojoj ogromnoj glavi ne dopuŔta da mimo
spava?
ā Ti si taj koga Äu ovog istog trenutka uspavati, i to za
veÄita vremena ā viknu momÄina. ā NapraviÄu lepinju od tvoĀ
ga nosa, protuvo!
Osmeh na Zapadnjakovom licu se proŔirL
ā PokuÅ”aj! ā reÄe on kratko.
Ta jedna jedina reÄ je delovala kao udarac nožem usred
srca.
Å ejn je predoseÄao Å”ta Äe se dogoditi. Tai Äovek ispred njeĀ
ga nije bio prvi miÅ”iÄavi naduvenko u njegovom životu koji je
imav želju da Zapadnjaka istrese iz pantalona.
Bi'zo je pogledao prema koralu gde su se nalazili dvojica
momaka kad ie uŔao u dvoriŔte. Bili su tamo gde ih je i prvi
put ugledao. Cerili su se pakosno, oÄekujuÄi da Äe ubrzo ugleĀ
dati stranca kako pase travu.
ā Dobro lupežu, onda Äu ti ja zapuÅ”iti tu poganu njuÅ”ku,
pasji sine! ā viknu Zapadnjakov protivnik i pojuri napred
pognuvÅ”i svoje miÅ”iÄavo telo napred. Ovako naroguÅ”en liÄio je
na razjarenog ogromnog bika koji jednim jedinim udarcem želi
da smrvi svog protivnika.
Å ejn se munjevito okrete. NaÄinio je istovremeno korale u
stranu i njegova desna noga iz okreta žestoko pogodi grdosiju
u leÄa.
Razjareni napadaÄ izgubi ravnotežu i ispruži se lioliko je
'dug. Klizio je kroz praŔinu na trbuhu jednu dobru jardu. Ipak,
12. ā ā ā S E J N ā ā ā
Ove reÄi bile su upuÄene l.iudima pored plota korala koji
su upravo hteli da krenu prema bunaru.
ā Sto mu gromova, pa, Å”ta je ovo sada! ā prolomi se
dvoriÅ”tem neki grubi glas. ā Sta se ovde desilo? Ko je pucao?
Brukere, odgovaraj odmah!
Zapadnjak uperi svoj pogled prema glavnoj zgradi ranÄa.
Vratio je revolver u futrolu kad je na verandi ugledao starijeg
sedokosog Äoveka.
ā Žao mi je, ser! ā odgovori Å ejn mirno. ā Ja
sambio
taj koji je pucao. I, verujte mi, ne bih to uÄinio da
meovi
momci nisu napali.
Sedokosi Äovek siÄe sa verande.
ā Ko ste vi? ā upita on oÅ”tro.
ā Zovem se Sejn, ser. Možda mi možete objasniti, zaÅ”to
ovi Äudni kauboji
voĀ
nisu hteli da dozvole mom konju da pije
de? Pretpostavljam da ste vi gazda ovog ranÄa.
ā TaÄno! ā reÄe sedokosi, podigavÅ”i obrve. ā Ja sam liÄĀ
no Rufus Bandi Hart, vlasnik ranÄa. A, Å”ta bi to trebalo da
vam znaÄi āÄudni kaubojiā? ā upita ranÄer i pokaza rukom preĀ
ma Äoveku koji je trljao svoju opeÄenu ruku. ā To ie moj
nadzornik Karl Brukner. A , ostali su mu, tja, Å”ta da vam kaĀ
žem .. .
ā Jasno mi je, ser ā dobaci Zapadnjak. ā Ostali su reĀ
volveraÅ”i. To ste hteli da kažete, zar ne? U redu, to ie kaÅ”a koĀ
ju vi sami kuvate i vaŔe je pravo da troŔite vaŔe dolare kako
vi to želite. U to vam se ne meŔam. Mislim da vam je jasno Ŕta
se dogodilo. Jednom vaÅ”em kauboju sam morao da pucam u ruĀ
ku, jer je potegao piÅ”tolj i Äavolski opasno poÄeo da niÅ”ani moĀ
ju glavu.
RanÄer zatrepta oÄima.
ā A zaÅ”to ga niste uputili pod zemlju? ā upita on namrĀ
Å”tivÅ”i se. ā Imali ste pravo na to. jer, potegli ste oružje u sa-
moodbrani. Tako se to zove, zar ne?
ā Hm , zaÅ”to, i uvek zaÅ”to! ā mrmljao je Zapadnjak. ā
Zar je kod vas ovde Äast ako se neko ubije u samoodbrani, ser?
Verujte mi, ja upucavam samo u krajnjem sluÄaju, kad se radi
o mom životu. Ali, taj vaŔ momak je bio suviŔe spor da bi me
poslao u veÄna loviÅ”ta. Eto tako je to bilo, a sada, ja bih hteo
da krenem dalje.
RanÄer se nije složio s tim.
ā Polako, stranÄe, lagano! ā reÄe on i podiže prst uvis.
ā Odakle dolazite i kuda ste se uputili?
ā Meni se Äini da su ovde ljudi jako radoznali ā odvrati
Sejn. Cela ova ceremonija na ranÄu nije mu se dopala i bio je
ljut. ā JaÅ”em na sever. U Grin Pointu sam hteo da se odmorim,
a onda nastavljam dalje. A, uostalom, Å”ta se to vas tiÄe?
RanÄer se okrete nazad.
10
13. ā ā ā S e j n ā ā ā
ā Hajde, momci, krenite veÄ jednom! ā naredi on. ā PoĀ
brinite se o Latropu. Ako bude potrebno, odvezite sa doktoru
u kamp. Gubite se Å”to pre! A, vi, Bruknere, krenite veÄ .iednom
iaa posao. Stavite ruku u hladnu vodu. To Äe vam pomoÄi.
Okrenuo se ponovo prema Å ejnu.
ā Dobro, mister ā reÄe on odmahnuvÅ”i rukom. ā Dobi-
Äete odgovor. Jahali ste preko moje zemlje. U normalnim priĀ
likama ja ne bih imao niÅ”ta protiv toga. Naravno da vode moĀ
žete uzeti koliko god hoÄete. Samo jedna stvar treba da vam
bude jasna, mi ovde strance doÄekujemo krajnje oprezno i s
nepoverenjem. Pojavili su se banditi koji dižu u vazduh torĀ
njeve za buÅ”enje nafte, pale burad sa naftom, ubijaju bez ikaĀ
kvog razloga naŔe ljude i kradu stoku. I, niko im ne može niŔta.
Ko da ih uhvati kad dosad nije otkriven ni najmanji trag tih
lupeža i niko ih nije video.
Å ejn neodreÄeno klimnu glavom.
ā Ali, to ipak nije razlog da vaÅ”i ljudi nasrnu na svakog
stranca koji se ovde pojavi. Da je neko drugi bio na mom meĀ
stu, on bi ovu dvojicu mirne duÅ”e poslao u veÄna loviÅ”ta.
ā Verujem vam, i to baÅ” zato Å”to vi to niste uÄinili ā
mrmljao je ranÄer sebi u bradu. ā Dobro, možete da jaÅ”ete
dalje. Vi, znaÄi, hoÄete u Grin Point? Hm , ako jaÅ”ete na sever
onda je to sledeÄi grad. Samo, boravak tamo nije baÅ” prijatan.
Zapadnjak podiže pogled.
ā ZaÅ”to ne bi bio? ā upita on.
ā Ah, zaÅ”to! ā huknu ranÄer namrÅ”tivÅ”i se. ā Tamo se,
izgleda muvaju razni sumnjivi tipovi. To su veÄinom radnici koĀ
ji grade prugu i revolveraŔi koji rade za železnicu. TamoŔnjem
Ŕerifu svakako nije lako.
ā Radnici koji grade prugu, ko su ti? ā upita Zapadnjak
iznenaÄeno.
ā Moram priznati da sam se veÄ pokajao ā reÄe ranÄer
zamiŔljeno. Preko njegovog naboranog mrŔavog lica opaljenog
suncem kao da je preletela neprimetna senka. ā Upravo ovih
dana sam dozvolio da āPanhendl i Santa Fe reilroundā izgrade
na mom imanju sporedan kolosek u dužini od nekoliko milja za
transport nafte. Eto, tako. A, sada ako hoÄete možete neÅ”to da
prezalogajite. Kuvar je .. .
Sejn odmahnu rukom.
ā Hvala vam, ser ā reÄe on, osmehnuvÅ”i se, ā Meni je
iskreno žao Å”to vi imate tako velikih teÅ”koÄ.i na svom imanju,
ali, ja nemam nikakve veze s tim. Zbogom, ser!
RanÄer nije rekao niÅ”ta. Bez reÄi ie otpratio pogledom viĀ
sokog Äoveka koji je uzjahao svog mrkova i lagano krenuo u
daljinu. Lice Rufusa B. Harta bilo je smrknuto. OÄigledno, nije
znao kuda se Sejn uputio.
li
14. ā ā ā S e j n ā k-kir
in
VeÄ se uveliko bilo smrklo kad je Se.in stigao u Grin Point.
Visol^i jahaÄ radoznalo osmotri nebo. BiÄe to noÄ obasjana
meseÄevim zracima. Dok je lagano jahao glavnom ulicom, razĀ
miÅ”ljao je o tome, da li da noÄ provede u gradu.
Polazio je od pretpostavke da Äe meseÄina sigurno izmamiti
bandite da preduzmu nove akcije.
Zapadnjaku ipak nije bilo jasno zaÅ”to āTeksas oilā tako
postupa.
Nadaleko je poznato da svaki ranÄer iznajmljuje revolvera-
Å”e' kad kradljivci poÄnu da desetkuju njegova krda. Bilo je oÄiĀ
gledno da se āTeksas oilā odrekao takve usluge i ne želi da izĀ
najmi ljude koji Äe Å”tititi njeno bogatstvo.
Šejn je ipak morao priznati da je bilo vrlo teŔko kontro-
lisati tako prostranu oblast. Za to je potrebno iznajmiti celu arĀ
miju ljudi.
MoguÄe Je bilo i to da su se gazde Kompanije oslonili ha
to Å”to im je vlada u VaÅ”ingtonu obeÄala pomoÄ u borbi protiv
tih nitkova, mada nisu znali kakva Äe biti ta pomoÄ. Zinuli bi
od Äuda kad bi saznali da je iz VaÅ”ingtona upuÄen samo jedan
Äovek.
Zadubljen u misli Zapadnjak je stigao u Grin Point. Bilo
je to jedno jadno gnezdo u kome su postojala dva saluna. jeĀ
dan oronuo hotel, robna kuÄa i Å”tala za iznajmljivanje konja
Äiji je vlasnik istovremeno bio i kovaÄ. Tu je naravno i Å”erifova
kancelarija sa ostalim neophodnim prostorijama. Ostale kuÄe u
mestu bile su u dosta loŔem stanju.
Å ejn se uputi prema salunu sa zvuÄnim imenom āPrerija
palasā. Sjahao je i vezao mrkova pored ostalih sedam konja za
popreÄnu gredu ispred krÄme.
Za trenutak je zastao i protrljao oÄi.
Glavna ulica bila je osvetljena plamenom iz buradi za nafĀ
tu. Crvenkastožuti plamenovi bacali su slabaÅ”nu svetlost i Å”iĀ
rili ne baÅ” prijatan miris unaokolo. Nigde nije bilo nijednog ÄoĀ
veka. Vlasnici konja sigurno su bili unutra u salunu āPrerija
palasaā, a muÅ”karci iz ovog tmurnog gnezda podelili su se u
oba .'Ā”aluna.
Zapadnjak je samo letimiÄno osmotrio zgradu hotela. Ta
supa nije ulivala mnogo poverenja. Prozorska okna bila su
mutna od prljavŔtine, natpis na vratima izbuŔen kuglama iz
oružja, vrata na ulazu iskrivljena.
Zapadnjak gurnu jedno krilo pokretnih vrata saluna āPreĀ
rija palasaā i uÄe unutra.
Posle nekoliko koraka je stao.
U salunu se nalazilo petnaestak ljudi. Jedni su bez sumnje
12
15. ā ā ā S E J N ā ā ā
radnici na izgradnji pruge, drugi su oÄigledno bili naftaÅ”i, kako
se i moglo zakljuÄiti po mirisu njihovih odela.
Ali, ne lezi vraže. Ona trojica koji su stajali na desnom kraĀ
ju Ŕanka nisu sigurno radili ni za Kompaniju ni za železnicu.
Zapadnjaku je bio dovoljan samo jedan brz pogled i on ih
je prepoznao. Jednom je veÄ imao posla sa tom Äavolski opasĀ
nom trojkom. Ovaj ponovni susret nije ni u kom sluÄaju prijaĀ
tan ni za jednu ni za drugu stranu. IspiliÄe se tu neÅ”to ÄavolĀ
ski opasno. To je bilo sigurno.
Nije proÅ”la ni sekunda, a melez Huan Slejt je prepoznĆ”o
Zapadnjaka.
Lice okorelog bandita razvuÄe se u osmeh.
ā E ā ola, amigos! ā viknu on zadovoljno. ā Zar ne vidite
ko pam je doŔao u posetu!
Glave ostale dvojice bandita okrenuÅ”e se na suprotnu straĀ
nu. Užagreni pogledi prostreliŔe Zapadnjaka.
ā Pa, to je Å ejn! ā ote se uzdah Paku Kernandezu.
Zapadnjak zastade. Netremice je gledao momke kroz poluĀ
zatvorene oÄne kapke.
ā Vas trojicu okorelih sinova pakla nisam oÄekivao ovde
na ovom zabaÄenom mestu! ā reÄe visoki Äovek, pokuÅ”avajuÄi
da bude miran.
Melez se cerio zadovoljno.
Odvojio se od Å”anka i priÅ”ao neÅ”to bliže Zapadnjaku. VeliĀ
ke srebrne mamuze zvecnuÅ”e. Vrh brade mu je lagano podrhĀ
tavao, a tamne oÄi sevaie su Ijutito i opasno.
Ovde Äe Äavo imati posla, pomisli Zapadnjak i osmehnu
se kiselo.
ā Da, to ste vi! ā viknu on. ā Ko vas ioÅ” ne bi prepoĀ
znao? Huan Slejt, Leo Harvi i Pako Hernandez. Zar vas je
uhvatila Äežnja za grobom na bregu Äizama, momci? Uostalom,
moram priznati da sam jako iznenaÄen Å”to sam vas sreo ovako
daleko na severu. Da vam sluÄajno predeo oko Rio Grande
nije postao suviÅ”e vruÄ, pa sada želite da se malo rashladite?
ā Amigos, Å”ta tu da mlatimo praznu slamu s o'im lupeĀ
žom ā povika Hernandez, stisnuvÅ”i besno zube. ā Onda nam
je taj kuÄkin sin umakao. ali viÅ”e neÄe. Imamo ga pred cevi-
ma naÅ”ih topova. Krenuo je rukom prema drÅ”ci svog ,,koltaā'.
Zapadnjak je ipak svu svoju pažnju usmerio na Huana
Slejta, najopasnijeg meÄu troiir.om razbojnika.
Ostela dvojica takoÄe pokrenuÅ”e svoje ruke. prema drÅ”lia-
ma revolvera.
Huan Slejt poteže za oba ākolta" iz futrole.
Tek tog trenutka Zapadnjak ie potegao svoj top. Pucao ie
sa kuka. Vatreni plamen žuÄkaste boje sevnu sa njegove desne
strane. Podiže se oblak dima. Ali, Huan Slejt to nije mogao da
vidi.
13
16. ā ā ā S E J N -k-kir
Bio ie veÄ mrtav Äovek. Zateturao se unazad, tresnuo o
Ŕank i stropoŔtao se kao klada na pod saluna. Njegove ruke
bile su mlitave, a oružje bezopasno.
Zapadnjakov ākoltā oglasi se joÅ” dvaput. I, dve kugle od-
lotniŔe po komad drveta sa dasaka poda ispred nogu Slejtovih
drugara.
ā Ruke uvis! ā viknu Å ejn oÅ”tro.
Dvojica bandita posluŔaŔe.
U salunu je vladala grobna tiŔina. Svi su netremice gledali
u visokog Äoveka Äiji je ākolt" joÅ” uvek Äavolski opasno bio
uperen u dvojicu bandita, Å”etaiuÄi od jednog do drugog.
KrajiÄkom oka Å ejn je posmatrao uska vrata koja su iza
Ŕanka vodila u zadnje prostorije.
Primetio je kako se lagano otvaraju. Zatim se pojavila glaĀ
va sa crnom dugom kosom. Krupne tamne oÄi oÅ”inuÅ”e ZapadĀ
njaka otrovnim pogledom. IzmeÄu punih rumenih usana pojaĀ
viŔe se'beli, lepi zubi.
Ali, Zapadnjakovom oŔtrom oku nije promaklo joŔ neŔto.
T a žena imala je u rukama puŔku.
Odjeknu pucanj i kugla se zari u drvena vrata tik pored
glave mlade žene. Komad drveta odlete u vazduh.
Žena ciknu i ispusti āparkericuā.
ā To bih isto savetovao i vama ā povika Zapadnjak i
okrete se brzo prema dvojici bandita. Njegov sledeÄi hitac
prosvira kroz Harvijev ŔeŔir koji odlete u vazduh, kao da ga je
oluja zahvatila.
ā Budi sreÄan Å”to tvoj Å”eÅ”ir nije bio malo viÅ”e nataknut
na glavu, inaÄe bi moja kugla napravila joÅ” jedan razdeljak na
tvojoj glavi ā opomenu ga Zapadnjak.
ā Stoj, ÄoveÄe! ā odjeknu neki gromki glas sa vrata saĀ
luna. ā I, da se niko nije maknuo!
Jedan brzi pogled u ogledalo iza Ŕanka pokazao ie Šejnu
da Äovek. koji je proÅ”ao kroz pokretna vrata, drži āvinÄesterĀ
kuā u rukama. Na njegovoj koÅ”ulji blistala je zvezda. ZnaÄi,
to je Ŕerif Grin Pointa.
ā Ne volim strance koji u mom gradu pucaju iedni na
druge ā režao je Å”erif.
Stao je pored Ŕejna i zagledao m u se u lice.
ā Za koga vi radite, mister? ā upita Äuvar zakona. ā
D a li za bandite koji pale naftu? Za Kompaniju ili za Selezni-
cu? A, pre svega, morate mi objasniti Ŕta se ovde dogodilo!
Zapadnjak vrati svoje oružje u futrolu.
ā Ne radim ja ni za koga, Å”erife ā odvrati Zapadnjak
mimo. ā Putujem na sever i ovde sam svratio da neÅ”to popiĀ
jem i ako bude prilike pojedem neku Ŕniclu. To je sve.
ā Aha! ā reÄe Å”erif Rasel. Pokazao je rukom mrtvog
Äovekp io ležao na poÄu. ā A. Å”ta ie s njim? Da možda
14
17. ā ā ā S E J N
nije umro od smeha i kad je Äuo da ne radite ni za koga i samo
tako jaŔete gore na sever? Ili je taj samom sebi prosvirao kuglu
kroz srce? '
ā Vi ste izgleda neki Å”aljivdžija, Å”erife ā^ osmehnu se ZaĀ
padnjak. ā Taj momak je imao nameru da me poÅ”aiie u paĀ
kao, sasvim ozbiljno, i to sa oba topa. Da'je izvukao samo ie-
dan revolver on bi bio živ Äovek, sa kuglom u desnom
ramenu. Ovako, nisam imao drugog izbora, morao sam da ga
smaknem.
Zapadnjak pokaza rukom prema Harviju i Hernandezu.
ā Ovu dvojicu sam samo opomenuo ā ā nastavio je visoki
Äovek. ā Tu je i jedna žena koja je htela da me napuni saÄĀ
mom iz dvocevke.
Å erif klimnu glavom. Na njegovom licu pojavio se srdit
izraz.
ā Mogu zamisliti! ā reÄe Å”erif i pokaza rukom prema
mrtvom telu Huana Slejta. ā Ona i ovaj ovde bili su neito
tako kao ljubavnici.
ā Aha! ā izusti Zapadnjak kratko. NiÅ”ta viÅ”e niie rekao.
Å erif se obrati ljudima u salunu.
ā Dakle, kako je stvarno bilo, momci? ā upita on. ā Da
li je ova priÄa koju sam Äuo taÄna?
Samo dva minuta kasnije zvezdonosac je saznao pravu isĀ
tinu. Sejn je pucao u samoodbrani.
ā JoÅ” samo trenutak, Å”erife ā reÄe Zapadnjak. ā ^^ama
je možda poznato, a možda i nije, da je za ovim mrtvim Äo-
vekom i dvojicom njegovih prijatelja raspisana poteraica. Nu-
hove slike vise na mnogim Ŕerifovim kancelarijama na jugu.
Rasel sleže ramenima.
ā To nije moja stvar, mister ā odbrusi on. ā A, gde ste vi
to primetili?
ā U Maverik Kauntiju i svuda dalje jugoistoÄno pored toĀ
ka Rio Grandea! ā odvrati Zapadnjak.
ā Pa to je na drugom kraju sveta, ÄoveÄe! ā huknu E,a-
sel i odmahnu rukom.
Ipak, priŔao je dvojici bandita i zagledao se u njihove o'L
ā NestaÄete iz Grin Pointa! ā dreknu on Ijutito. ā I to,
odmah ovog trenutka. Ako jednog od vas dvojice ioÅ” iedri'm
vidim u ovom mestu uhapsiÄu ga! Je li vam sada iasnoāā
ā Ali, Å”erife ā javi se Zapadnjak ā zar Äete stvarno do-
z'oliti ovim momcima da uhvate maglu?
ā Stvar je sasvim jednostavna, mister ā objasni mu Å”eĀ
rif. ā Nijedan od njih nije pucao na vas. To ie taÄno. zar nĀ®?
ZnaÄi, nemam razloga da ih ne pustim da odu. Hei. vi! OÄJo'ite
oružje! ā naredi on obrativÅ”i se dvojici revolveraÅ”a. ā Tamo
na sto, i to odmah ovog trenutka!
Hernandez i Harvi su se^ pretvarali da su besni. Poslu?ali
su nareÄenje Å”erifa.
15
18. ifk-k S E J N -k-kir
ā A, kako Äemo bez oružja jahati kroz ovu oblast?
upita Harvi namrÅ”tivÅ”i se. ā Ako .. .
ā DobiÄete svoje oružje natrag, kad ga budem ispraznio,
i to na kraju glavne ulice kad budete izlazili iz grada ā odvraĀ
ti zvezdonosac. Pogledap je Zapadnjaka.
ā HoÄete li to vi da uradite, mister?
Harvi i Meksikanac morali su da gledaju kako Sejn vadi
metke iz njihovih revolvera. Nisu izustili ni reÄ. Samo su njiĀ
hovi pogledi odavali ono Ŕto misle.
ā JoÅ” jedan trenutak, Å”erife ā reÄe Sejn kad je Rasel veÄ
bio krenuo prema vratima.
U Zapadnjakovoj levoj ruci odjednom se stvorio āremingĀ
tonā.
ā Možda dvojica lepotana imaju sakrivenu joÅ” koju opasnu
igraÄku kod sebe! ā procedi on kroz zube.
Lice tamnoputog Hernandeza postade joÅ” mraÄnije od besa.
Zapadnjak iz njegovog rukava izvuÄe opasni meksikanski
nož. PronaŔao je joŔ jedan koji se nalazio u kožnoj futroli na
leÄima bandita.
Harvi je sa sobom nosio āderingerā sakriven u futroli isĀ
pod levog ramena.
ā Zar vam nisam rekao, Å”erife? ā smeÅ”kao se Zapadnjak.
ā-Ovo im morate zabraniti!
Rasel je zbunjeno gledao u visokog Äoveka. Potvrdno je
klimnuo glavom.
ā Slažem se, mister. A sada, napolje sa nitkovima! Ne
zaboravite oružje.
PoÅ”to su bile ispražnjene i obe āvinÄesterkeā, Harvi i HerĀ
nandez su mogli da napuste grad.
Å erif Rasel koraÄao je iza njihovih leÄa i otpratio ih do
kraja glavne ulice sa otkoÄenim oružjem u rukama, spreman
da svakog trenutka pritisne obaraÄ. Sa ovako opasnim banditiĀ
ma ne sme se Ŕaliti.
Zapadnjak se vratio u salun. Nekoliko momaka uklonili su
mrtvo telo meleza.
ā Onaj riÄan napolju je njegov konj ā obavesti ih Å ejn.
Naterao je Harvija da mu to kaže. ā SaopÅ”tite to grobaru.
Neka uzme sve Å”to momak ima kod sebe. I konja, takoÄe.
Zatim se okrenuo prema crnokosoj ženi koja je stajala iza
Å”anka. U njenim oÄima gorela je vatra. Mržnja je sevala iz
njih prema visokom Äoveku.
Zapadnjak dodirnu prstima obod svog āstetsonaā.
ā I-jvinite. m adam ā reÄe on ljubazno. ā ā Zao mi je Å”to
sam vas liŔio zadovoljstva da me napunite olovom. To Ŕto ste
hteli da upotrebite āparkericuā bilo je jako lakomisleno s vaÅ”e
strane.
Zena je progunÄala na meksikanskom jeziku.
16
19. ā ā ā S Ā£ J W ā ā 'ir
Zapadnjak se isceri.
ā Lepa kao boginja, a zla kao veÅ”tica ā reÄe on kratko,
takoÄe na Å”panskom.
ā Huan je bio moj prijatelj, koÄino! ā odvrati ona na isĀ
tom jeziku.
ā On je bio Äavolov prijatelj, madam ā reÄe Sejn poĀ
lako. Promenio je jezik. ā To mi morate verovati. A sada bih
želeo jedno pivo!
OŔinula ga je ledenim pogledom i zabacila glavu unazad,
tako da je njena kosa poletela uvis.
ā Od mene neÄete dobiti niÅ”ta, gringo! ā viknu ona besnĀ«
i nestade iza zadnjih vrata.
Neki Äovek sa železnice priÄe Å ejnu.
ā Piva ovde ionako nema, mister ā reÄe on. ā Samo
viskija i tekile. I, pulka naravno. Ako hoÄete da popijete dobro
pivo i da pristojno prezalogajite, onda idite u hotel.
ā Hvala ā promrmlja Zapadnjak i izaÄe iz saluna.
iy
Posle obilnog jela, u druŔtvu Ŕerifa Rasela, Zapadnjak je
napustio Grin Point.
Rasel je pokuŔao da ga ispituje da bi saznao ko je on i
Ŕta namerava, ali je dobio odgovore iz kojih ama baŔ niŔta nije
mogao da zakljuÄi. Å erif nije imao poverenja u njega, to se
jasno videlo.
Šejn m u to nije uzeo za zlo. Razumeo je zaŔto je to tako.
Niko ovde neÄe imati poverenja u Zapadnjaka. RanÄer, kaĀ
uboji koji Äuvaju stoku i naftaÅ”i, na jednoj strani, zato Å”to
smatraju da je on jedan od bandita. N a drugoj strani, banditi
i oni koji im nareÄuju, jer pretpostavljaju da je Sejn kupljeni
revolverƔs suprotne strane.
Zapadnjak je pretpostavljao da se melez i njegova dva
prijatelja nisu tek tako sluÄajno pojavili daleko na severu i da
rade za nekog, a taj želi da uniÅ”ti ranÄera i Kompaniju. Sada
je bilo sigurno i to da Äe Harvi i Hernandez rastrubiti njegovo
prisustvo u ovom kraju.
MeÄutim, njima ni na kraj pameti nije moglo da padne da
je od Äoveka koga je nekad gonio āVels Fargoā, u meÄuvreĀ
menu Zapadnjak postao Äovek zakona. Pripadnik elitne jedinice
koja se starala o redu i miru svuda tamo gde je bilo najteže.
Zapadnjak je bio veŔtiji i saznao ie mnogo viŔe od Ŕerifa,
ngeo on od njega. Rasel m u je uzgred rekao da je Kompanija
napravila jednu kolibu zapadno od obronaka Narciso MaunĀ«
S Sejn Si 11
20. ā ā ā S E J N ā ā ā
tina u kojoj staniiju trojipa revolveraÅ”a. Pola milje iza te kuĀ
Äice ualaae se prvi tornjevi za buÅ”enje nafte. Osim toga, tamo
je i veliko skladiÅ”te buradi sa naftom koja Äekaju transport veÄ
nekoliko dana. ,
Negde moram poÄeti, razmiÅ”ljao je Zapadnjak. PotražiÄu
neko ?sodno mestaÅ”ce u brdima, odakle Äu moÄi da osmotrim
sve unaokolo. 0 svakom sluÄaju mogao bih malo i da potpraĀ
Ŕim bandite ako se pojave.
Jedan Äas pre ponoÄi Sejn stiže do stenovitih obronaka
Narciso Mauntina. NeŔto malo dalje severno raspoznao ie Devls
Bejk.
Odabrao je jednu malu zaravan visoko na steni, za koju je
smatrao da može da posluži kao dobra osmatraÄnica.
Pre nego Ŕto se popeo eore; nasuo je vodu iz boce u svoj
ŠeŔir i dao mrkovu da pije. Zatim mu je stavio zobnicu s ov-
sem oko vrata da jede.
Mesec je bio visoko na nebu. Njegovi bledi zraci osvetlja-
vali 5U dolinu i tornjevi za buŔenje nafte Ŕtrcali su kao neke
utvare prema nebu.
Zapadnjak je ležao gore na steni i osmatrao kroz durbin.
Bilo je to skupoceno staklo, mnogo bolje od onih koja se koĀ
riste u armiji.
Jasno ie video drvenu kuÄu sa koralom pored nje u kome
ae nalazilo Ŕest konja. Prozori su bili tamni. Ili su momci
spavali, ili su pak vrebali iz mraka.
PonoÄ je veÄ davno bila proÅ”la i Zapadnjak se skoro poĀ
kajao Ŕto je doŔao ovamo da deka, kad ie ugledao crne senke
ti daljini.
Pojavili su se na severu, njih sedmorica jahaÄa, i uputili se
prema drvenoj kuÄi. ^
Zapadnjak brzo siÄe sa stene. Uzeo je mrkovu zobnicu, staĀ
vio mu uzdu i vinuo se u sedlo.
Napustio je obronak i iÅ”Äezao u jednu Å”iroku uvalu koja je
sa jugfsi vodila skoro do same kuÄe.
Nsgde malo podalje od drvene kolibe Zapadnjak sjaha s
k^nja i zauze položaj na visokoj kosini ispred sebe. Mrkov je
ostao iza njega u uvali. Odavde je mogao Äa posmatra sve Å”to
se deŔavalo u dolini.
Sedmorica bandita poteraŔe konje u trk, razviŔe se u lepe-
govarsju. Zapadnjak nije hteo da koristi durbin, jer ako meseĀ
Äina padne u okular iz nekog nepovoljnog ugla može se desiti
da neko od bandita primeti odsjaj i onda Äe im biti jasno da ih
neko posmatra.
Sedmorica bandita poteraŔe konje u trk, razviŔe se u lepe
zu i pojuriÅ”e prema kuÄi.
Zapadnjak se prilepi uz tlo. Izvukao je āvinÄesterku 73ā iz
futrole, povukao se ipalo unazad i nastavio da osmatra.
U
21. 'k'k'k Å E J N 'k'k'k
Dva jahaÄa skoÄiÅ”e iz sedla i priÄoÅ”e vratima kolibe. Jedafli
od njih lupi revolverom o drvo.
ā Hej, vi, tamo unutra! ā viknu on. ā Otvorite vrata
i izaÄite napolje ako ne želite da vam zapalimo taj kavez u koĀ
me Äete izgoreti kao miÅ”evi!
Odgovor je doÅ”ao u vidu viÅ”e pucnjeva. Kugle padoÅ”e isĀ
pred kopita konja jednog jahaÄa koji je pokuÅ”ao da smiri upĀ
laŔenu životinju.
ā Napred! ā odjeknu piskav glas. ā Palite baklje! PožuĀ
rite sto mu gromova!
Ljudi u kuÄi to nisu mogli da vide, ali, Zapadnjak je pri-
metio plamiÄak upaljene Å”ibice. A , ,zatim je suknuo plamen.
Jedna baklja prosu svoju žuÄkastu svetlost unaokolo.
āVinÄesterkaā zagrme. Å ejn je veÄ davno bio napunio ovo
opasno oružje i sada je bilo potrebno samo da naniÅ”ani i pritiĀ
sne obaraÄ.
Pogodio je baklju koju je bandit upravo hteo da zavitla
fjiema krovu zgrade.
ā Sto ti gromova! ā kriknu nitkov. ^ Oni nisu svi UnuĀ
tra!
Iz kuÄe se i dalje Äuo prasak oružja.
Jedan jahaÄ bolno kriknu i stropoÅ”ta se kao klada s k<i-
hja na zemlju. Drugi jahaÄ opsova besno. Okrenuo je svoga koĀ
nja i odjahao. Dobio je kuglu u rame.
Sada su ostali banditi primetili Zapadnjaka i on se povuĀ
Äe joÅ” malo niže u uvalu. Sravni se sa zemljom kad su poÄeli
da pucaju na njega.
ā Sejne, ti prokleti kuÄkin sine ā viknu jedan od banĀ
dita. Visoki Äovek je prepoznao glas. Bio ie to Pako Hernan-
dez.
Tako, dakle! Sada je Zapadnjaku bilo jasno zaŔto su te tri
bitange dojahale sa juga ovamo gore na ssver. Hteli su brzo
da doÄu do novca. Krvavog, naravno!
Kugle su zviždale neprekidno i Šejn se nije usudio ni gla-
Vu da podigne.
Iznenada se sada otvoriÅ”e vrata kolibe i āparkericaā zagrĀ
me. Ispraznila je dva punjenja saÄme. Strelac je gaÄao neÅ”to
niže. a i rastojanje je za o'akvu puŔku bilo dosta veliko, tako
da je samo nekoliko kuglica pogodilo jednog konja koji zanjiŔta
i sa svojim jahaÄem dade se u bekstvo.
Bandit projaha blizu Zapadnjaka, primetio ga je i odmah
pucao.
Sejn takoÄe otvori vatru. Bandit ispMe iz sedla i tresnu
0 tlo.
Jedna kugla prasnu pored Zapadnjakovog levog ramena.
Pocepala mu je jaknu, koŔulju i potkoŔulju i napravila krvavu
19
22. S E J N ā ā ā
brazdu kroz meso. Ali, pri tom nije povredila kost. Krv je ter
kla iz rane i kvasila koŔulju.
ā Sto mu gromova, kuÄkini sinovi! ā grmeo je ZapadĀ
njak.
ā BriÅ”emo! ā zaÄu se oÅ”tar glas. ā Do Äavola, bežimiĀ»
odavde, amigos!
Zapadnjak je saÄekao dok banditi nisu iÅ”Äezli u daljini.
Dvojicu svojih mrtvih drugara ostavili su da leže. Ranjene su
uzeli sa sobom, poŔto sami nisu mogli da jaŔu,
Vatra iz kolibe je prestala.
Zapadnjak ostavi ..vinÄesterkuā u futrolu na sedlu, uhvati
se desnom rukom i vinu se na konja.
ā Stani, hombre! ā zaÄuo se neki grub glas kad se pribĀ
ližio kolibi. ā Ruke uvis! I, kaži ko si!
^ Ko sam, sto mu gromova! ā odvrati Sejn. ā Ja sam
Deda Mraz koji je ovde nekom pomogao.
ā Neka me Äavo nosi, ako nisam pogodio! ā Äuo se neĀ
ki drugi glas. ā PojeÅ”Äu svoj masni Å”eÅ”ir, ako ovo nije Seja!
Hej, jesi li to ti? Ili sam se možda prevario, Äavolji sine?
ā Za ime boga, ja se zovem Å ejn.
Zapadnjak je razmiŔljao ko bi to mogao biti! i ''
ā U redu, onda priÄi! ā Äuo se ponovo onaj drugi glas.
ā Dobro je, Slime! Ja ga poznajem!
Stajali su ispred vrata kolibe. Tri Äoveka obasjana meseÅ”i-
nom s oružjem, u rukama.
Zapadnjak skliznu iz sedla.
ā IzaÄi na svetio! ā viknu jedan od trojice momaka.
Ti Slime upali lampu! Å ejne, ako me nisi poznao, ja sam Majk
Saton. CoveÄe kako si natrapao ovamo?
Zapadnjak je pokuŔao da se osmehne. Ali, uspeo je samo
bolno da se iskezi.
ā Za ime boga, zar te je āVels Fargoā najurio? ā upita
Zapadnjak.
Saton se smejao.
ā Najurio? Sta ti pada na pamet. Ja sam otiÅ”ao sam. PoĀ
Å”to je izmeÄu tebe i āVels Fargoaā sklopljen mir, bilo mi je i
suviŔe dosadno. '
ā Vidim da ti ovde nije tako, hombre ā primeti ZapadĀ
njak.
Majk Saton bio je tada potÄinjen Sidni Bladu, Å”efu sigurĀ
nosti āVels Fargoaā, koji je godinama gonio Zapadnjaka.
UÅ”li su u kuÄu.
Slim je ostao napolju.
ā OdneÄu dvojicu mrtvih iza kuÄe ā reÄe on.
Majk Saton je pregledao Senjovu ranu.
ā Sitnica ā reÄe on. ā Malo Äe boleti, ali nije opasno.
30
23. ā ā ā S E J N ā TĆrVir
Koliko se ja seÄam ti imaÅ” Äavolski tvrdu kožu, amigo!
Zapadnjak razvuÄe lice u osmeh.
ā Zar je to neka uteha? ā upita on.
Dok je Ston prao ranu viskijem i zatim je previo, onaj
treÄi Äovek je kuvao kafu.
Saton je stavio ÄaÅ”u na sto ispred Sejna.
: ā Ako ti āburbonā prija kao sredstvo za ranu. onda si-
igurno možeÅ” i da otpijeÅ” koji gutljaj ā reÄe on.
ā Slažem se! ^ odvrati Zapadnjak.
ā Hajde, Sejne, odaj nam tajnu, odakle ti ovde usred noĀ
Ä i!ā navaljivao je Saton. ā Da možda ne tražiÅ” posao, ili neĀ
Å”to sliÄno, amigo?
ā Ne ā odgovori Zapadnjak. ā Na putu sam prema se-
veru. Eto, tako, u Grin Pointu sam naiÅ”ao na tri stara poznaĀ
nika. Jedan od njih ostao je da pase travu. Mora da ih i ti doĀ
bro znaÅ”, Majk? To su Huan Slejt, Leo Hadvi i Pako HernĆ”ndez.
i ā Jasno, seÄam se tih momaka ā reÄe Saton brzo. ā JedĀ
nom su izvrÅ”ili razbojniÄki napad na āVels Fargoaā, a mi smo
mislili da ti stojiÅ” iza toga. Kobna zabluda. Da li je to taÄno?
ā TaÄno je, oni su to uradili. Kod E1 Indija na obali Rio
Grande.
, Sejn je ispriÄao Å”ta se dogodilo u Grin Pointu.
ā Eto tako ā reÄe on na kraju. ā To gnezdo mi je bilo
nesimpatiÄno i odjahao sam iz njega. Å erif mi reÄe da se ovde
nalazi kuÄa i da tu stanuju tri revolveraÅ”a Kompanije, koji. . .
ā Nije baÅ” tako ā prekide ga Saton. ā Nas. u stvari,
plaÄaju Kompanija i ranÄer Hart. Oni to dele. Dobar posao.
Zapadnjak zavrte glavom.
ā Ti si oduvek imao smisla za neki poseban humor, M ajt
reÄe Zapadnjak. ā Uostalom, HernĆ”ndez je bio meÄu banĀ
ditima koji su napali vaÅ”u kuÄu. A, gde.je on* i H an K nija
daleko.
Otpio je najpre gutljaj kafe, a zatim popio malo āburbo-
naā,
si ā MoraÄu da odjaÅ”em u Grin Point kad se ukaže prilika
ā reÄe Saton veselo. ā PosetiÄu tu Meksikanku. Mora da je
to neka lepa ženska.
ā Jeste, takva je ā potvrdi Zapadnjak. Ali, uz to ie
opasna kao divlja maÄka. Pazi dobro da ti ne ogrebe prste,
amigo!
ā Kako to misliÅ”? ā upita Saton zbunjeno. ā Kad ti to
kažeÅ” onda tu stvarno neÄeg ima. SeÄam se tvojih avantura sa
ženama, one su ...
Zapadnjak je odmahnuo rukom i Saton je prestao da go-
yori.
ā Vremenom, Äovek .se smiri ā procedi on kroz zube.
Saton je iznenaÄeno buljio u njega. A, zatim se nasmejao.
24. ā ā ā S E J N ā ā ā
ā Ko u to može da poveruie, tai se verovatno rastao sa
svojom pameÄu. Uostalom, Sejne, stari Hart ima kÄerkicu. PlaĀ
va i jedra kao jabuka. Samo da se zagrize. Ima on i sina. JeĀ
dan uobraženi majmun. Dobro, pa Å”ta nameravaÅ”? HoÄeÅ” li da
4aŔeŔ dalje?
ā Da.
ā Kako to, Seine? Usred noÄi? Ti mora da si lud, amigo
>ā reÄe Saton i odmahnu glavom.
ā ZaÅ”to da ne. Eto, pomogao sam vam da se izvuÄete iz
Å”kripca, ali nemam nameru da se ponovo upetljam u neku puĀ
cnjavu.
ā A , banditi? Možda joÅ” uvek lutaju tu negde unakolo?
Zapadnjak ustade.
ā Onda je to opasnost za vas iz ove kuÄe, Majk ā osme-
hnu se on. ā Mene ovde niÅ”ta neÄe zadržati. Rat za naftu! A,
ko se kri.ie iza svega toga?
Saton sleže ramenima.
ā Ne znam ā promrmlja on. ā Svakako da se to može
pripisati nekom kome ne odgovara da Kompanija vadi naftu.
Dosad je āTeksas oilā imao pozamaÅ”ne gubitke.
ā Briga mene za te ā reÄe Zapadnjak. PokuÅ”avao je da izĀ
gleda kao da je ravnoduÅ”an. ā Ja u svakom sluÄaju jaÅ”em daĀ
lje. Ne brinite, amigas. Sve Äe biti dobro.
Troiica momaka se saglaŔiŔe s tim da Šejn odjaŔe dalje.
Saton je poznavao tvrdpglavost visokog Äoveka. Zato i nije
jii pokuŔao da ga zadrži.
Sejnov put, meÄutim, nije vodio prema severu, kako je sviĀ
ma objavio. veÄ ka zapadu. Mada je banditima dobro potpra-
Å”en tur, postojala ie moguÄnost da nisu napustili polja gde se
vadi nalta i da neÅ”to gadnĀ« spremaju.
Zato je Zapadnjak i hteo da se uveri, da li su ti nitkovi
pripremili joÅ” neki muÄki udarac. U VaÅ”ingtonu ne bi bili zaĀ
dovoljni ako joŔ koji toranj za buŔenje nafte proguta plamen,
ili eksplodiraju burad sa naftom.
Trojica revolveraÅ”a u drvenoj kuÄici bili su prosto smeÅ”na
i jadna odbrana. OÄigledno da nisu mogli da nadgedaju celu
oblast, jer to je svakako Ā»gromno prostranstvo. Kompanija je
imala dovoljno novca da iznajmi viÅ”e ljudi. RevolveraÅ”i su moĀ
gli lako da se naÄu. Ā»od uslovom da se dobro plati. Saton i osĀ
tala dvojica izgleda da su samo tako reda radi prihvatili taj
posao.
-,.22
25. ir-kir Å E J N 'k'k'k
Zapadnjak se nije prevario. .
Bilo ih je trojica i Äekali su ga. Leo Harvi, Pako Hernadez
i neki treÄi revolverĆ”s. Odabrali su zaista dobro mesto. Ali,
ipak, bili su neoprezni i ostavili su trag koji ih je odao.
Trojica bandita vezali su konje za jedan dugaÄak red bura-
di s naftom. Harvi i HernĆ”ndez vrebali su sa tog mesta ZapadĀ
njaka, dok se treÄi revolverĆ”s popeo na jedan toranj za buÅ”eĀ
nje nafte koji joÅ” hije radio, ali je zato imao sve ureÄaje za buĀ
Å”enje i Å”to je najvažnije bila je izgraÄena i platforma.
Zapadnjak je na meseÄini primetio tragove konjskih kopiĀ
ta. Otkrio je joÅ” neÅ”to. Tamnu grudvu na platformi tornja. MoĀ
mak se za trenutak pokrenuo. Sasvim malo, ali i to je bilo doĀ
voljno da ga oŔtro Zapadnjakovo oko primeti.
PoŔto su tragovi kopita skretali u stranu, Zapadnjaku je
bilo jasno da ostali banditi vrebaju iza buradi nafte.
Sjahao je neÄujno sa sedla i izvukao āvinÄesterkuā. Udario
je konja Ŕakom i oterao ga.
Sejn se Å”unjao dalje pognuvÅ”i se. Napunjena āvinÄesterkaā*
nalazila se u njegovoj desnoj ruci. Okrenuo se levo, trudeÄi se
da ne napravi ni najmanji Å”um. Sada se naÅ”ao iza jedne ogromĀ
ne ÄeliÄne kade u kojoj se nalazila teÄnost koja je neprijatno
zaudarala. Bili su to otpaci nafte, kako je kasnije sƔznao.
Oprezno je naslonio puŔku na ivicu kade i uzeo na niŠan
bandita koji se nalazio gore na platformi tornja za buŔenje.
ā Halo, hombre! ā povika Zapadnjak. ā Kakav je vaz-
duh tamo gore? Silazi odmah dole, jer Äu ti inaÄe napuniti zadĀ
njicu olovom!
Kao odgovor Äula se psovka.
ā Pasju mu mater! ā zagrme momak sa platforme. ā
Hej, Leo, zar vi imate krompire na oÄima! Ili možda dreniate?
Taj nitkov me ima na niŔanu i ...
ā Pucaj veÄ jednom, idiote! ā riknu Harvi Ijutito.
Sejn se osmehnuo kad je Äuo H^arvijev glas.
ā Prokletstvo, zar ste vas dvojica zeÄevi ā zagrme ponovo
odozgo sa platforme. ā Dobro znate Å”ta Äe se dogoditi! OhladiĀ
te usijanu glavu tog momka, proklet bio joÅ” jednom!
ā To Äe biti jako teÅ”ko, hombre! ā viknu Zapadnjak. ā
Ja sedim ovde iza jedne ÄeliÄne kade i ova Äavolska stvarÄica
izdržaÄe svaku kuglu. Ali, tebe gore imam na niÅ”anu i Äavo te
može povesti u pakao svakog trenutka, ako ne siÄeÅ” dole!
Covek na platformi se malo podiže i kleÄe.
ā Hej, Sejne, prokleto kopile! ā javio se ponovo Harvi. ā
Kog ti vraga tražiÅ” ovde? Za koga radiÅ”, pasji sine? Za Kom Ā
paniju, ili pak, samo za ranÄera?
ā Ni za koga, Harvi! ā odvrati Zapadnjak. ā Cuo si veÄ
kad sam to rekao Ŕerifu. Jednostavno mi se ne dopadaju ubice.
A ne volim ni lupeže koji dižu u vazduh tornjeve za buSenje
SA
26. ā kifk S E J N
nafte. Ali, vaÅ”eg prijatelja Å”to ÄuÄi tamo gore na platformi po-
veÅ”Äu sa sobom. Možda Äe ranÄer moÄi da sazna neÅ”to od njega!
Opet ie zavladala grobna tiŔina. Kao zatiŔje pred buru. i i
ā Pucajte veÄ jednom! ā kriknu momak sa platforme. ā
Zar Äekate da me smakne! Hej, Å ejne! Evo silazim! Ā»>
ā Okej, silazi! ā grmnu Zapadnjak. āā Ali, pazi dobrpi
samo jedan jedini pogreÅ”an pokret i ti ÄeÅ” progutati kuglu!
Zapadnjak je pažljivo pratio kako se momak na platformi
okreÄe na leÄa i polako spuÅ”ta noge naniže, pokuÅ”ava njima da
stane na drvene merdevine i najzad nalazi oslonac. PoÄeo ie da
silazi.
Harvi i Hernandez nisu davali viÅ”e ni glasa od sebe. VreĀ
bali su kao zveri spremne svakog trenutka da skoÄe na svoju
žrtvu. Ostali su tamo gde su bili i ranije, iza buradi s naftom.
Bandit sa tornja bio je siŔao do polovine merdevine, kad se
odjednom iznad njega otvori pakao.
Plamen suknu u nebo. Grmljavina eksplozije valjala se
kroz predeo kao kakvi ogromni talasi nabujale reke. ZapadĀ
njak je imao utisak da su mu popucale bubne opne. Oblaci diĀ
ma. noÅ”eni povetarcem, zapljusnuÅ”e visokog Äoveka.
Užareni komadi drveta poleteŔe kroz vazduh. Od tornja
ostade samo jedan deo. Ostalo ie gorelo pucketajuÄi. Unaokolo
na dvadesetak jardi bilo je svetio kao da je dan.
Zapadnjak ie ustao i potrÄao oko kade kako bi mogao boĀ
lje da vidi. Jedan usiiani komad drveta prolete kroz vazduh
i odbi se od njegovih grudi.
KoŔulja je na jednom mestu bila oprljena. Zapadnjak gurnu
nogom u stranu zapaljeni komad drveta.
U tom momentu tik pored njegove glave prohuja kugla.
Zapadnjak se sagnuo.
Primetio je Äoveka, koga je eksplozija odbacila sa merdevi^
na na zemlju i koji ie iz ÄuÄeÄeg položaia pucao na njega.
Za deliÄ sekunde pred Zapadni akovim pogledom se ukaza
izobliÄeno lice crno od dima kao da ga je sam Äavo premazao.
Momak ponovo podiže ruku sa svojim topom, ali Sejn je
bio brži. Pritisnuo je obaraÄ. Vatreno koplje suknu kroz vazĀ
duh. probode bandita i obori ga na zemlju.
ā Neka te Äavo nosi direktno u pakao! ā zaurla skoro
istog trenutka Leo Harvi.
Zapadnjak se munjevito okrete na drugu stranu.
Primetio je kako se Harvi iznenada pojavljuje iznad buraĀ
di nafte sa podignutom desnom rukom.
OÅ”tro oko visokog Äoveka primetilo je joÅ” neÅ”to. Svežanj
sipki dinamita i upaljeni fitilj.
Munjevito je podigao ruku uvis i povukao obaraÄ.
Zrno pogodi eksplozivno punjenje koje Harvi istog trenut-
27. ā ā ā S E J N ā ā ā
ka odbaci od sebe. Jedva tri iardi dalje od bandita eksplodiĀ
rale su Ŕipke dinamita, zagrmevŔi pakleno.
Eksplozija ie tako snažno ustalasala vazduh da su burad
sa naftom poÄela da se kotrljaju na sve strane. Jedno od njih
pnegazi Harvija koji bolno ieknu. NaiŔla su druga i zatrpala ga.
Zapadnjak primeti kako Hernandez beži glavom bez obziĀ
ra, kao da mu je sam Äavo liÄno za petama. Strah kao da je
dao krila njegovim udovima.
. : Visoki Äovek je dozvolio da bandit umakne. Nii'e voleo ubiĀ
janje, a uz to nikad ni po koju cenu ne tai pucao Äoveku u leÄa.
ā¢ Iza Zapadnjaka zanjiÅ”ta konj. Okrenuo se i ugledao svog
mrkova. Bio je napravio jedan Ŕiroki krug i vratio se tamo gde
jfiiStajao Sejn.
Visoki Äovek ga potapÅ”a po vratu.
Podigao je maramu i obrisao znoj sa Äela. Zatim ie priÅ”ao
banditu koga ie sustigla njegova kugla. Bio je mrtaV.
;ā Dojahali su sa dve strane. Eksplozije i pucnji su ih uzbuĀ
nili.
Najpre dogalopiraÅ”e Saton i dva druga revolveraÅ”a iz drĀ
vene kuÄe, a neÅ”to kasnije zaÄuo se topot kopita i sa severa. iz
onog pravca gde se nalazio ranÄ.
Rufus B. Hart pojavio se liÄno sa Äetir^ kauboja. N>>^3ili su
baklje sa sobom koje su sada upalili.
Zapadnjak je staiao sa Satonom i drugom dvc-sicom revolĀ
veraÅ”a pored mrtvog tela bandita. Pogledali su u pravcu odakĀ
le: je dolazio ranÄer.
ā Ti prokleti kuÄkin sine.ā frknu ranÄer besno kad ie
prepoznao Zapadnjaka. ā Ipak sam se znaÄi prevario u tebe!
Iznenada se u njegovoj ruci stvori ākoltā i njegova cev se
Äavolski opasno okrenu prema Sejnovim grudima.
I kauboji potegoSe oružje.' Sva petorica su namrgoÄeno
zurila u Zapadnjaka, spremni da svakog trenutka pritisnu obaĀ
raÄe.
,ā Kako to mislite, ser? ā ā upita Å ejn mirno kao da se nije
dogodilo niŔta.
Hartova ruka ispruži se u pravcu ostataka tornia za buĀ
Ŕenje nafte, a zatim prstom pokaza na razbacanu burad i mt't-
vp telo bandita.
ā Ovo se govori samo po sebi, ÄoveÄe! ā huknu on. ā
Za koga vi radite? Otkrijte veÄ jednom karte!
Zapadnjak primeti da ga Hart viÅ”e ne oslovljava sa .,tiā.
ā Ni za koga, ser! ā odgovori on i pokaza rukom Drema
mrtvom telu bandita. ā Taj je zapalio toranj! Ispod buradi naĀ
lazi se joÅ” jedan njegov drugar.
ā Zar vi hoÄete da me vuÄete za nos, ÄoveÄe? ā besneo
25
28. 'k'k'k Å E J N 'k'k'k
je ranÄer. ā Hteli ste na sever, a sada odjednom evo vas kao
da ste iz zemlje iznikli!
Pre nego Ŕto je Zapadnjak mogao da odgovori javio se Majk
Saton.
ā Sejn je u redu ^ā reÄe on brzo. ā Ja njega poznajem
joÅ” od ranije.
IspriÄao je zatim o pucnjavi kod drvene kuÄe, a zatim se
odjednom okrenuo prema Sejnu.
ā Mister Hart je u neÄemu ipak u pravu ā reÄe on. ā
Ovde se ne prolazi kad se putuje na sever. Kako to da si se tako
iznenada pojavio baÅ” na ovom mestu. D a li si možda pretposĀ
tavljao da ti nitkovi nameravaju da urade joŔ neŔto?
Zapadnjak potvrdno klimnu glavom.
ā Da, taiko je ā reÄe on otegnuto. ā Ta dvojica bandita
su mi dobro poznati. Harvi i Hernandez ne napuÅ”taju bojno poĀ
lje tako lako. Na to sam raÄunao. I, nisam se prevario.
Rufus B. Hart je podignutih obrva gledao u visokog ÄoĀ
veka. Svetiost baklji je treperila i osvetljavala Äas jaÄe Äas slaĀ
bije lice starog Äoveka, koje je sada izgledalo kao da je iskleĀ
sano od kamena.
ā Hm ! ā reÄe ranÄer zamiÅ”ljeno. ā Cini mi se da sam
negde veÄ Äuo vaÅ”e ime. ZnaÄi vi znate Satona od ranije! NeĀ
kim Äudnim sluÄajem pomogli ste nam dvaput. Sta se iza sveĀ
ga toga krije, Å ejne?
Zapadnjak se osmehnu.
ā Ako hoÄete da budemo taÄni, ja sam vama pomogao
tri puta, ser. Vama liÄno je āTeksas oiluā. U Grin Pointu sam
morao da upucam jednog Äoveka. Bandita i hladnokrvnog ubi-
cu. U poÄetku su bili trojica. Leo Harvi koji sada leži zatrpan
ispOd buradi s naftom, zatim Pako Hernandez koji je umakao
i koji se sada naroguÅ”io kao divlji maÄak. TreÄi je bio Huan
Slejt, najopasniji od paklene trojke. Saton poznaje ovu ÄavolĀ
sku trojku.
Hart je buljio u Majka Satona.
ā Otkud vi njih poznajete? ā upita ranÄer namrÅ”tivÅ”i
Äelo. D a niste nekad bili s one druge strane plota, ÄoveÄe? Ako
je tako onda je najbolje da se smesta izgubite odavde. Za
takve ljude ovde...
ā Varate se, mister ā prekide ga Zapadnjak. ā Saton je
radio za āVeis Fargoā, a ona trojica izvrÅ”ili su razbojniÄki naĀ
pad na kola koia su prevozila novac. Dogodilo se to kod E1 InĀ
dija pored Rio Grande.
ā Sto mu gromova ā huknu ranÄer i udari se rukom po
Äelu. ā Sada sam se setio ko ste vi! āVels Fargoā ! Otuda mi je
poznato vaŔe ime, Sejne.
ā Eto, sada znate ā odvrati Zaipadnjalc. Preko njegovog
lica kao da je proÅ”la neprimetna senka. ā Ali, to je proÅ”lost.
36
29. 'k'k'k S E J N ā ā ā
āVels Fargoā i ja doduÅ”e nismo u nekoj velikoj ljubavi, ali niĀ
smo ni neprijatelji. Obe strane*su p&pustile.
Hart odmahnu rukom.
ā Uostalom, to se mene i ne tiÄe, Å ejne ā reÄe on. ā A,
kako stoji stvar, da la biste vi hteli da radite za Kompaniju i
za mene? Dobri ljudi su nam potrebni u svako doba.
ā Moram li odmah da se odluÄim, Å”er?
ā Ne morate. PoÄite sa nama, Å ejne! Ja tek ujutru idem
na ranÄ. NoÄ Äu provesti u naÅ”em poljskom kampu.
Zapadnjak je prihvatio predlog.,
VI
Rufus B. Hart sedeo ie na sedlu pored vatre kad se Sejn
ā¢ajutru izmigoljio iz pokrivaÄa. Sunce ie veÄ bilo daleko odskoĀ
Äilo iznad vrhova Narciso Mauntina, a poslednji pramenovi maĀ
gle povlaÄili su se pred nadiranjem zlatnih zraka koje je slala
usijana nebeska kugla.
Sa brda ogromne planine pirio je blagi povetarac, ali joÅ”
uvek je bio prohladan.
ā DoÄite, Sejne! ā javi se ranÄer i mahnu rukom preĀ
m a visokom Äoveku. ā Uskoro Äe biti neÅ”to da se pregrize. Da
li pijete toplu kafu?
Zapadnjak protrlja oÄi i priÄe vatri. ÄuÄnuo je i pogledao
unaokolo. Jedan kauboj m u pruži plehanu posudu u kojoj se
nalazila kafa. Visoki Äovek je skoro opekao prste.
Hart je bez reÄi posmatrao kako Sejn srÄe toplu ksfu.
ā Ja li dobra? ā upita stari Äovek posle izvesnog vreĀ
mena.
Zapadnjak nije rekao niŔta. Samo je potvrdno klininuo
glsvom i osmehnuo se.
ā Pa Å”ta je? ā podiže ranÄer obrve. ā Da li ste razmisĀ
lili, Sejne?
ā Hm ! ā Äunuo je Zapadnjak kroz nos. NeodreÄeno ie
vrteo glavom i pažljivo posmatrao ranÄera preko ivice posude
iz koje je pio kafu. Ā«
ā Je li to odgovor? ā upita stari Hart.
Preko Zapadnjakovog lica za trenutak prelete neŔto
na vragolast osmeh. Ali, samo sekundu kasnije bio ie ozbiljan
kao i ranije.
ā U redu, ser ā reÄe on najzad. ā BiÄu na vaÅ”oj strani
i jahaÄu da radim za vas. Nije potrelano da mi plaÄate, ni cent*
RanÄer podiže glavu uvis.
27
31. ā ā ā S E J N
fem glasu od Grin Pointa, pa zato Doti i ne treba da iaÅ”e saĀ
ma. Razumete? BiÄe vam potrebno dva sata jahanja odavde^ a
tri iz Vuianda do ranÄa.
i,.; Kuvar je prekinuo razgovor. Pružio je ranÄeru i Sejnu dva
plehana tanjira. Mirisalo je primamljivo na peÄenu slaninu i
pržena jaja. Uz to je bilo i svežeg hleba.
Zapadnjak je joÅ” u toku noÄi primetio da pored logorske
vatre gori, neŔto malo po strani, joŔ jedna. Pored nje su se
nalazila pokrivena kola.
Doti Hart nije dozvolila da je Äekaju dugo. Upravo su bili
zavrŔili s jelom kad je ona dojahala u kamp u pratnji predvod-
;iiika na ranÄu. Daleko iza njih, na vidiku se pojaviÅ”e kola sa
naftaŔima.
Bruker, predvodnik, napravio je kiselo lice kao da je nro-
gutao limun dok je ranÄer predstavljao Å ejna svojoj kÄerki.
ā On Äe te pratiti u Vuland, devojÄice ā reÄe staxāi Hart
ha kraju.
' ā Ali. . . vi ste m e n i... ā poÄeo je Bruker da muca.
UÄutao je kad m u je Hart, mahnuvÅ”i Ijutito rukom, dao znak
da ne govori viŔe.
ā Sad je ovo neÅ”to drugo ā odbrusi ranÄer. ā OdjaÅ”ite
onamo preko do severnih livada i pobrinite se o krdima goveda
kĆ³ja tamo pasu, a naravno i o momcima! Jesam li bio jasan?
Zapadnjak je kroz poluotvorene oÄne kapke oosniatraĆ³
predvodnika i devojku koja ie stajala pored njega. Bilo je oÄiĀ
gledno da je Bruker besan kao ris. Ali. devojka ie reagovala
drukÄije. Doti Hart je izgleda bila zadovoljna odlukom koju
je doneo njen otac.
Devojka se odjednom okrete prema Zapadnjaku.
ā Dakle, vi ste to Äudo od momka? ā upita ona i osmehĀ
nu se. ā VeÄ sam mnogo Äula o vama. Zao mi je Å”to nisam priĀ
sustvovala vaÅ”oj predstavi na ranÄu. NaÅ” predradnik joÅ” nije
sasvim izleÄio svoju ruku.
Dok je izgovarala poslednje reÄi dobacila je Brukeru podĀ
rugljiv pogled.
ā Nije to bilo niÅ”ta posebno, madam ā reÄe Zapadnjak. ā
Sve zavisi samo od brzine, u tome je cela tajna. A sada, moĀ
žemo li da krenemo?
ā Možemo ā odvrati ona veselo. ā Sto pre, to bolje.
RanÄer mahnu rukom.
ā Možda hoÄete da se umijete i obrijete, Sejne! ā predĀ
loži on. ā Eno tamo su kola. Kažite samo kuvaru!
29
32. ā S E J N ā ā ā
VII
Dok su jahali prema Vulandu Sejn te govorio malo.
Povremeno je menjao položaj. Cas bi jahao desno pored
Doti, a Äas levo. A, ponekad bi je pustio da ona ide napred.
Zapadnjak je oduvek govorio da mu se dopadaju lepe žene
bujnih oblina. Kod Doti Hart bilo je i jednog i drugog.
PlavuÅ”a, zelenih oÄiju, bujne kose. koja je padala niz njeĀ
na ramena, jedre usne i uska u kukovima. Zapadnjaku je s
vremena na vreme uzdrhtalo srce kad bi malo duže zadržao
svoj pogled na njoj.. A, tamo gde jedna žena treba da ima obĀ
line, ona je bila takva da prosto nije mogao da odvoji pogled.
Nisu to mogle da sakriju ni lanena bluza, niti uske farmerice.
Ta devojka bila je vitka i priliÄno visoka, sa dugim nogama.
Taman po meri za mene, pomisli Zapadnjak.
Naravno da i. ona nije bila toliko neiskusna da ne primeti
njegove požudne poglede. BaŔ kad su stigli ispred Vuianda,
dok je Sejn jahao desno pored nje. devojka iznenada okrete
glavu i iz njenih zelenih oÄiju sevnuÅ”e varnice.
ā Pa, mister? ā upita ona veselo. ā Jeste li se siti nagleĀ
dali? Da li vam se dopadam? Ili mi možda neŔto nedostaje?
Zapadnjak je bio ljut na samog sebe Ŕto je tako pocrveneo
i zbunio se.
ā Dopadate mi se i to jako, madam! ā izusti on najzad.
ā Ne, niÅ”ta vam ne nedostaje, sve je savrÅ”eno!
ā Drago mi je Å”to je tako ā odvrati ona. ā Samo, ma-
nite se te luckaste reci āmadamā ! Kažite jednostavno Doti. UosĀ
talom. kad se budemo vraÄali iÄi Äemo jednim drugim putem.
O n potvrdno klimnu glavom.
ā Vi odluÄujete, Doti.
Ugledali su prve kuÄe Vuianda. Mali grad bio je smeÅ”ten
u jednoi prostranoj dolini.
ā Mi se joÅ” uvek nalazimo na posedu ā reÄe Doti iznenaĀ
da. ā I sam grad podignut ie na zemljiÅ”tu kojepripada naĀ
ma. Ali, Å”ta Äete vi tako dugo raditi dok sam ja zauzeta, Sejne?
Mislim da Äu ipak moÄi da obavim sve za jedan sat.
' ā Sta Äu? ā PopiÄu pivo ā odvrati visoki Äovek. ā NaĀ
dam se da u gradu radi neka krÄma!
ā Kako da ne, jedna od njih je baÅ” pored kuÄe mlsis Be-
k^hridž.
Obola je svog konja i krenuli su brže. Jedno pored drugo
galopirali su ,glavnom ulicom pored Ŕtale za iznajmljivanje i
Äuvanje konja sve do robne kuÄe. Tamo je Doti povukla konja
za uzde i sada je jahala polako.
ā Eno tamo ā reÄe ona i pokaza rukom napred. ā T u je
salun.
30
33. ā ā ā S E J N ā ā ā
Sjahaii su i privezali konie za popreÄnu gredu ispred sa-
luna.
ā Onda, Å ejne! Dogovoreno,
On potvrdno klimnu glavom.
ā U redu je. Doti. Kad budete izaÅ”li naÄi Äete me Ispred
ovog saluna.
Osmehnula mu se i krenula. Njeni kukovi njihali Ŕu se kao
klasje zrelog žita na blagom povetarcu. Zapadnjak je otpiStio
pogledom punim Äežnje i divljenja. ' .
ā Pa ā mrmljao je on glasno sebi u bradu jeÄnb piĀ
vo Äe me sigurno rashladiti!
Pokretna vrata se razdvojiÅ”e i on uÄe u salun. ?iije bilo
nikakvo Äudo za ovo doba dana da su se pored Å”anka zatekli
samo trojica momaka.
KrÄmar je bio niskog rasta, debeo i podosta Äelav. ,
ā Halo, stranÄe! ā ā pozdravi on Zapadnjaka veselo i obriĀ
sa znoj sa Äela. ā Sta Äemo?
ā Pivo. Ali hladno.
ā Odmah! ā viknu debeljko i nestade iza jednih vrata u
zadnjem delu Ŕanka.
Ubrzo se ponovo pojavio sa flaÅ”om u ruci i zaÄas se pred
Zapadnjakom stvorila puna ÄaÅ”a koja se penila.
ā Nikad vas dosad nisam video kod nas ā rece krÄmar,
pokuÅ”avajuÄi da zapodene razgovor.
ā Pa naravno, kad sam ja prvi put u ovom mestu -** odĀ
govori Zapadnjak otegnuto. LetemiÄno je pogledao premii. troĀ
jici momaka koji su radoznalo buljili u njega. ā A. isto tako
me neÄete uskoro videti ovde, mister. Samo sam dopratiÄ mis
Hart
ā Aha ā nasmeja se krÄmar. ā Onda vi znaÄi pripadate
Hart ranÄu?
ā Moglo bi se tako reÄi ā promrmlja Zapadnjak. Uzeo ,ie
ÄaÅ”u i otpio dobar gutljaj.
Trojica momaka desno od njega nastavile razgovor, ali sad
su govorili tiho tako da se niÅ”ta nije moglo Äuti.
Sejn naruÄi joÅ” jedno pivo. Popio ga ie brzo i platio, a zaĀ
tim upalio cigarjlo i izaŔao iz saluna.
Za trenutak je zastao ispod nastreŔnice i pogledao na s^'*
strane. Zatim je seo na stepenice koje su vodile prema koloĀ
vozu.
31
34. ā ā ā S E J N ā ā ā
Nije trajalo Äitav sat kako su pretpostaviljali. Doti se pojaĀ
vila veÄ posle pola sata. Ugledala ga je kako sedi i doviknula
da hoÄe da kupi joÅ” samo nekoliko komadiÄa Å”eÄera i onda moĀ
gu da krenu.
On potvrdno klimnu glavom, a Doti preÄe preko glavne
ulice na suprotnu stranu prema robnoj kuÄi.
Zapadnjak je gledao ispred sebe i svojom Äizmom pravio-
krugove u praŔini.
Posle desetak minuta Doti je izaÅ”la iz radnje. U istom treĀ
nutku tri Äoveka izaÄoÅ”e iz jednog prolaza koji se nalazio poĀ
red robne kuÄe. Zapadnjak podiže glavu i pogleda na suprotnu
stranu ulice.
Odmah mu je bilo jasno da se sprema neÅ”to Äavolski opasĀ
no. Ta trojica uputili su se prema Doti.
Momci su bili obuÄeni u kaubojska odela. Svaki od njih
imao je po dva piÅ”tolja za pojasom. Njihova odeÄa ie izgledala
dosta otrcano, ali, to ni u kom sluÄaju nije moralo da znaÄi
neŔto loŔe.
Ali, Zapadnjaku je palo u oÄi njihovo ponaÅ”anje.
ā Ala je ovo lepa bubica! ā viknu jedan od trojice moĀ
maka. Bio je mrŔav, upalih obraza. O d njegove leve obrve, pa
sve do mesta gde poÄinje kosa pružao se jedan loÅ”e zaleÄeni
ožiljak.
Njih trojica stali su u krug oko Doti. Onaj s ožiljkom poĀ
kuŔao je da uhvati Doti za grudi, ali, ona se trže nazad i nalete
na drugog od momaka.
ā Osetljiva si, mala, zar ne? ā osmehivao se treÄi.' ā
Tako neŔto mora brzo da se prepusti nama, zar ne, prijatelji?
M i Äemo je veÄ nauÄiti pameti...
ā Predstava je zavrÅ”ena! ā grmnu Zapadnjak sa suprotĀ
ne strane ulice. Sada je stajao naslonjen na stub i prekrstio
ruke oreko grudi.
Covek s ožiljkom se trže. Njegove upale oÄi zraÄile su paĀ
kosno.
ā Nismo joÅ” ni poÄeli, ti kravaru! ā doviknu on.
Zapadnjak se odvoji od stuba i preÄe preko ulice. Njegovi
palci bili su zadenuti za kožnim pojasom na kome je visilo oruĀ
žje. āStetsonā je bio malo viÅ”e podignut iznad Äela. Mamuze
su zveckale tiho.
ā Gubite se! ā reÄe Zapadnjak.
Dvojica momaka se uplaÅ”iÅ”e i odjednom viÅ”e nisu imali voĀ
lje da nastave ono Å”to su poÄeli. Ali, ne i nitkov s ožiljkom n a .
licu. Cerio se pakosno prema Zapadnjaku.
ā Hej, ÄoveÄe, ja sam veÄ napunio gaÄe! ā huknu on. ā
Zar ti ne smrdi, dedice? Ili si ti neki veliki revolverƔs?
Zapadnjak se nije neÄkao dugo.
U njegovoj desnici munjevito se stvori ,,remingtonā . Pla-
32
35. S E J N i<ic-k
men suknu i dim se podiže. . . a, Å”eÅ”ir momka s ožiljkom odĀ
lete u vazduh kao da ga je neka nevidljiva ruka ponela.
ā Eto, tako, za poÄetak ā reÄe Zapadnjak mirno. ā Ne
zaboravite, sledeÄa kugla poleteÄe nekoliko santimetara niže.
Svi unaokolo bili su zapanjeni koliko je Sejn brzo potegao
revolver, pucao, taÄno pogodio i isto tako brzo vratio oružje u
futrolu.
Nijedan od trojice momaka nije znao da Zapadnjak nema
nameru da stvarno upotrebi piŔtolj po drugi put.
Sejnu, ipak nije bilo jasno Ŕta su ti nitkovi nameravalL
LiÄili su na kavgadžije koji se mogu sresti u svakom gradu.
Možda rade za železnicu. ili za ,,Teksas oilā. Ali, isto tako je
moguÄe da rade za onu protivniÄku stranu.
ZnaÄi nije bila iskljuÄena moguÄnost da su ovi momci doĀ
bili nareÄenje da otmu Doti, kako bi mogli da ucenjuju Ru-
fusa B. Harta.
Te misli proletele su kroz Zapadnjakovu glavu kao munja.
Nije imao prilike da dalje razmiŔlja jer momak sa ožiljkom je
potegao revolver.
Sejn je potegao tek onda kad je njegov protivnik veÄ bio
izvadio revolver iz futrole. Ipak, kugla koju je uputio visoki
Äovek krenula je prva.
Momak s ožiljkom je ipak uspeo da pritisne obaraÄ, ali njeĀ
gova kugla odbi se o drveni pod negde u stranu.
Revolver mu ispade iz ruke.
PogoÄeni momak opsova i uhvati se za desnu ruku. Kugla
ga je samo okrznula.
Ostala dvojica kavgdažija nisu se usudili da potegnu oruĀ
žje. Ljutito su gledali Zapadnjaka koji im je priÅ”ao, držeÄi joÅ”
uvek āremingtonā u desnici.
ā Hvatajte maglu, amigosi! ā grmnu on. ā I povedite
ovog mazgova sa sobom! Doti, pomerite se malo u stranu kako
bih mogao da održim na oku ovu trojicu lupeža.
Devojka ga je zbunjeno posmatrala, ali zatim je uÄinila
ono Ŕto je on naredio.
Zapadnjak vrati āremingtonā u futrolu.
Dvojica kavgadžija se polako okrenuÅ”e. Jedan od njih poĀ
digao je revolver ranjenog drugara i stavio ga u njegovu futĀ
rolu za pojasom.
ā Hajde, kreÄemo! ā reÄe on tiho.
Å ejn je posmatrao kako se trojica momaka udaljavaju, a
zatim se okrenuo prema devojci.
ā Možemo li da krenemo? ā upita on blago.
ā Da ā odgovori ona tiho i potvrdno klimnu glavom.
Jedva da je devojka izgovorila ove reÄi, a Zapadnjak se
munjevito okrete na drugu stranu.
Izgledalo je kao da on ima i oÄi na potiljku, ali, to je bila
3 Sejn 54 33
36. ā k'k'k S E J N -kAit;
varka. Neki neobiÄan Å”um ga ie opomenuo. Niie to bilo ne.5to
glasno. Bio je to Å”um Koji nastaje kad se izvlaÄi ākcit" iz' futĀ
role. Samo jedno tiho Å”kripanje rn&taia o kožu. A zatim se Äulo
naiszanje oro:ia.
U tom trenutku, Zapadnjak je brzinom munje gurnuĀ® svoĀ
jim Äizmama no^ie Doti tako da je ona za ti-en oka pala na pod
i opružila se koliko je duga.
Visoki Äovek je istovremeno kleknuo i okrenuo se na* druĀ
gu stranu.
Ugledao je besno lice jednog od trojice kavgadžija koji je
tog trenutka pritisnuo obaraÄ. Ali, kugla nije pogodila cilj, veÄ
je razbila jedno staklo na prozoru.
Zatim se oglasio Zapadnjakov āremingtonā.
Kavgadžija nije imao priliku da opali joŔ jednom. Kugla
Zapadnjakovog revolvera pogodila ga je u grudi i on sāe kao
klada sruŔi na zemlju.
ā Sta vam mogu ā reÄe Sejn glasno. ā Opomenuo sam
vas da se ne igrate vatrom.
Neki krupan Äovek, sa zvezdom na grudima koraÄao je
glavnom ulicom. Zapadnjak ga je primetio i vratio āremingtonā
u futrolu.
ā Sve sara video, mister ā reÄe .ierif, ā Zovem se Ra-
merti, i Ŕerif sam ovog grada. Sasvim je jasno da ste vi pucali
u samoodbrani. Tu nema sumnje.
ā U redu je, Å”erife! ā reÄe Zapadnjak. ā Onda ja mogu
sa mLs Hart da napustim grad?
ā Možete sasvim slobodno, mister ā uzviknu zvezdono-
sac. ā Ja Äu se pobrinuti o svemu ostalom Å”to treba da se
uradi.
Å erif se okrenuo i mahnuo rukom nekolicini radoznalaca
koji su se bili okupili na ploÄniku.
ā DoÄite, ovamo, riiomci! Nosite ovog doktoru! ā naredi
on.
Okrenuo se nazad i njegov mraÄan pogled oÅ”inu dvojicu
momaka.
ā A, vi ā grmnu on. ā Ovog trenutka, hvatajte maglu
i da vas viÅ”e nikada ne vidim u ovom gradu, inaÄe Äete imati
grdne muke sa mnom.
Momci uputiŔe besne poglede prema Zapadnjaku, ali nisu
rekli niÅ”ta. Okrenuli su se i nestali u prolazu izmeÄu zgrada
odakle su i doŔli.
Å erif Raferti koraÄao je ploÄnikom pored Doti i Sejna.
Trojica muÅ”karaca su za to vreme podigli i odneli povreÄenog
momka.
ā Ta trojica nisu iz ovog mesta, ali vidim ih da se vreĀ
mena na vreme muvaju po gradu ā obavesti ih Å”erif, ā Me-
34
37. -idrif S E J N ā 'AKr
Äiitim, meni ie uvek kadgod sam ih ugledao padalo na pamet
.TiÄÅ”to ja^io smeÅ”no,. Vi radite za Harta zar ne?
1 IĆ Zapadnjak potvrdno klimnu glavom.
-ā Moglo bi se tako reÄi, Å”eriie ā procedi visoki Äovek
kroz zube.
f .Raiarti uzdahnu.
ā VaÅ” otac nije trebalo to da uradi, mis Hart ā reÄe Å”eĀ
rif. obrativÅ”i se devojci. ā Mislim to sa naftom. Raniie ie u
ovoj oblasti sve bilo mirno, izuzev kradljivaca stoke koiih ie
bilo,uvek i u svim mestima unaokolo. A sada cela ova oblast
vrvi od bandita, a uz to ovamo su navalili Meksikanci...
Zapadnjak ga preliide.
ā Meksikanci su jeftina radna snaga, Å”erife ā primeti
Zapadnjak, ā Ne mora da znaÄi da su oni loÅ”i liudi samo zato
Ŕto dolaze ovamo u potrazi za poslom. Uostalom, mister. koliko
je meni poznato, nafta je naŔoj državi lako važna. A,
Å”ta se može. Å”to se ona nalazi baÅ” isnod tih divnih livada? SiĀ
guran sam da Äe mister Hart dobiti daleko viÅ”e dolara od nafte
nego li da ie na tom pro,':toru gajio goveda.
Za trenutak su uÄutali.
ā HoÄemo li da krenemo? ā obrati se visoki Äovek deĀ
vojci,
Doti potvrdno klimnu glavom.
ā Da ā reT;e ona. ā Mislim da ie veÄ vreme.
Šerif Raferti sleže ramenima.
ā Okej! ā viknu on, ā I ja mislim isto tako. Do viÄenia,
amigos!
Okrenuo se na drugu stranu i niegove noge zagrabiÅ”e krupĀ
nim. koracima.
Zapadnjak i Doti preÄoÅ”e na drugu stranu ulice.
Odvezali su konje, vinuli se u sedla i ubrzo ie grad ostao
iza njihovih leÄa.
VTTI
GradiÄ Vuland ostao je dve milja iza njih. Jahali su jedno
pored drugo.
ā Zar stvarno niste primetili da su ti momci hteli da vas
Å”Äepaju i odvedu u nekom nepoznatom pravcu, Doti?
Devojka zbunjeno pogleda Å ejna, U njenim zelenim oÄima
pojavio se strah,
ā Mene? A zaÅ”to bi? Izvinite Sejne, nisam se ni zahvalila.
Tako je __
35
38. ā ā ā S E J N 'k'k'k
On odmahnu rukom.
ā Sve ie iasno kao dan. Doti! Da su vas odveli tražllf Bi
novac od vaÅ”eg oca. A, možda bi se ispililo neÅ”to joÅ” gore'. JaĀ
sno, ta trojica bandita su sigurno Äekali samo vas i nikog 'diu-
gog.
Prestao je da govori i nastade tiŔina.
ā Da li Äesto iaÅ”ete u Vuland? ā upita Zapadnjak najzad.
ā Pa, ne tako Äesto ā odgovori devojka. ā Tako, u ÄvÄ-
-tri nedelje jedanput, i to skoro uvek sama. : '
ā Hm ! ā vrteo je glavom Zapadnjak. Njegov pogle'd zaĀ
držao se na njenom lepom licu. Protrljao je rukom bradu, ā
Da mi neÅ”to odgovorite, ali iskreno, Doti. Zar je moguÄe da vas
otac, tako iskusan i pametan Äovek. nikad nije muÄnuo glavom
i zauitao se ko bi mogao da stoji iza svih tih paljevina i 'svega
ostalog Å”to se u poslednje vreme dogaÄa?
Morao je joÅ” dugo da saÄeka dok se devojka odluÄila da
odgovori. Sejn je primetio da Doti razmiŔlja,
ā Pa? ā navaljivao je on. ā Da li možda vi znate neÅ”to
o tome ili bar neŔto slutite?
ā Da li možda neÅ”to znam? ā reÄe devojka zamiÅ”ljeni. ā
Ne! Cini mi se niÅ”ta. Samo sam tako uzgred Äula da postoji joÅ”
jedno druŔtvo koje istražuje nalaziŔta i vadi naftu, koje se in-
teresovalo za naÅ”u zemliu. Tatica je prihvatio āTeksas bilā, i
to uglavnom zato Å”to u toj Kompaniji uÄestvuje i država. Zbog
sigurnosti, razumete? Da li to može imati neke veze s ovim
Å”to se u poslednje vreme deÅ”ava, ja stvarno ne mogu biti, paĀ
metna, Ponekad pomislim da bi možda Bruker mogao imati neĀ
ke veze s tim, ali opet nisam sigurna,
ā Predradnik? ā upita Zapadnjak zbunjeno.
ā Da. On mi se stalno nameÄe i dosadan je. Ali, on se
meni ne dopada, i to sam m u veÄ nekoliko puta rekla pravo u
oÄi. Ali, on ne popuÅ”ta. Ponekad nestane i dugo ga nema. NoĀ
Äu! Negde u dubini duÅ”e postoji kod mene sumnja da je on
umeŔan u neke prljave poslove.
ā Dobro je Å”to ste mi to rekli ā namrÅ”ti se Sejn. ā M oĀ
žda bih ja trebalo da se malo pozabavim tim Äovekom, ali naj-
pre tome da razgovaram s vaŔim ocem. Doti.
Zapadnjak pogleda svuda unaokolo. Levo od njih ukazaŔe
se prvi tornjevi za buÅ”enje nafte. U daljini su se videla veliĀ
ka farmerska kola i ljudi koji su neŔto tovarili. Sivi vrhovi
Narciso Mauntina Ŕtrcali su u nebo.
ā Doti, rekli ste da Äemo u povratku jahati nekim drugim
putem. Ako se ne varam, mi se približavamo brdima.
Njeno ozbiljno lice se odjednom razvedrilo. Zapadnjaku je
zaigralo srce. Ali, primetio je kao da se preko njenih oÄiju spuĀ
Å”ta neki tanani veo, a oko iisana titra Äudan osmeh.
36
39. S E J N
ā Dozvolite da vas iznenadim, Seine. NeÅ”to treba da vam
je jjagno. Ne želim da se vratim tako rano na ranÄ.
i Zapadnjak ispruži ruku prema obroncima planine, sa kojih
j^ ]^_trujao svež vazduh.
ā Hteli ste u brda, Doti?
Ona potvrdno klimnu glavom.
5-^ DevojÄice, da li je vama jasno da se eore verovatno na-
oni nitkovi koji noÄu napadaju naftna polja? Osim toga,
zaŔto moramo da jaŔemo tim zaobilaznim putem?
E)evojka se smejala Slatko.
ā Poznajem brda kao svoj džep ā reÄe ona. ā Cesto sam
sa svojim bratom lutala unaokolo. Ne. Å ejne, tamo nema banĀ
dita. A, zaobilazni put? HoÄu da vas iznenadim!
On nije viÅ”e niÅ”ta rekao. Bar toliko je upoznao ovu devojĀ
ku da je shvatio da je ona isto toliko tvrdoglava koliko i njen
otac, stari Hart.
t)oti Äe teÅ”ko pristati na neÅ”to Å”to joj on predloži. Dakle,
pomisli on, moram joj pružiti priliku da me iznenadi!
Posle jednog dobrog sata jahanja proŔli su pored nekih
strmih stena i uskoro uÅ”li u uski kanjon. Tu je Zapadnjak zaĀ
ustavio svog mrkova.
ā Kako Äemo nastaviti dalje. Doti? ā upita on. ā Ako se
ne varam, mi se nalazimo udaljeni oko osam milja od talasa
Kolorado irivera,
ā TaÄno ā uzviknu ona veselo. ā Ali. mi neÄemo jahati
tako daleko. DoÄite! Uskoro Äe vam biti sve iasno.
Zapadnjak je pristao. I, ne baÅ” zbog toga Å”to ie bio radozĀ
nao, nego i zato Ŕto je želeo da Ŕto duže ostane u druŔtvu ove
lepe devojke. Bio je nestrpljiv da sazna Ŕta ona stvarno name-
rava. āMada je negde u dubini duÅ”e poneÅ”to i nasluÄivao, ier ie
neobiÄan sjaj njenih zelenih oÄiju neÅ”to trebalo da znaÄi. UosĀ
talom, Doti Hart nije bila prva ili jedina žena u njegovom žiĀ
votu.
ProÅ”li su kroz kanjon. DoÅ”li su do jednog Å”ljunkovitog obĀ
ronka. Doti poka;^a rukom.
ā Vidite li onaj otvor u steni? ā upita ona.
Zapadnjak potvrdno klimnu glavom,
ā E, tamo Äemo proÄi, Å ejne,
O n je promenio pravac. Njegov mrkov ie oprezno koraÄao-
Äa se ne bi okliznuo na nesigurnom tlu.
Doti je poterala svog konja. Zapadnjak je jedva Äekao
'da sazna kuda Äe ga odvesti plava devojka.
Otvor u steni bio je, u stvari, ulaz u neki. tunel. Oko njih
je sada bilo mraÄno.
ā Posle tristo jardi naiÄi Äe vlažno tlo, Sejne! ā doviknu
Doti. ā VideÄete! JaÅ”ite za mnom, jer tunel sada skreÄe udesĀ
no. Samo napred!
37
40. ick-k S E J N 'kirif
Zapadnjak- je odjednom Äuo neki neobiÄan Suin. ā'i/oÄa, poĀ
mislio je on. Sada mu je bilo jasno Å”ta devojka hoÄe da/iflu-
pokaže. Sigurno je to neki vodopad usred ovog stenovitog fore-
dela. ' ā
Izgleda da se nije prevario. Kada su izaSli iz tunela svitaĀ
nje je postalo mnogo jaÄe.
Sada je vazduh bio vlažan. Odozgo su se probijali sunÄevi
zraci kroz otvore u steni. ;
Kad su izlazili iz tunela ukazao se pred njihovim oÄima
penuŔavi vodopad.
Doti je okrenula konja na desnu stranu, ali onda ie odjedĀ
nom povukla uzde. Njeno lice bilo je mokro. Vlažna bluza pri-
pila se uz vitko telo. Tanki mlazevi vode prskali su na sve
strane. ' '
Å ejn je primetio da se voda survava u jedan prirodni baĀ
zen sa visine od oko dve jarde. Tekla je brzo, a zatim nestajala
žuboreÄi u jednom otvoru u steni.
ā Nastavite da jaÅ”eto za mnom! ā doviknu mu devojka.
Poterala ie konja nreko uza'rele vode. Zapadnjak odmahĀ
nu fflavom i krenu. Pitao se fita bi sve ovo trebalo da znaÄi, ali
istdi; trenutka ie sam sebi odgovorio. Možda baÅ” ono Å”to je priĀ
željkivao. Neko usamljeno mesto! Setio se njenog tajaiistve'nog
pogleda.
Mora da ie to, razmiŔljao je on. Krenuo je kroz vodenu za-
vesu. Mada se njegov mrkov trudio da Å”to brže proÄu, ipak je
Zapadnjak bio pokisao skoro do gole kože. A. zatim se pred
niima otvorio neki tunel koji ipak nije bio tako dug kao pretĀ
hodni.
K'inii svi imali do-^ita muka da se održe na klizavom tlu.
IÅ”li āII lĀ«giino, nogu pred nogu.
Najzad je ored niima bio izlaz iz mraka. Doti veselo uz-
viknu i potera konja brže.
Zanadniak ie ooterao mrkova za njom.
Ali, inak ie njegovo oko dobro osm.otrilo okolinu.
Kad je stigao do izla'ia stvarno ie bio iznenaÄen. Prosto da
nije m^rfao da povensje svojim oÄima.
Pred njim ie pukao nogl^d na neku ui^anu kotlimj oiviÄenu
brdima pa svih strana. Niie bi^o tako velika. Tlo ie bilo pokriĀ
veno zelonom travom, a nekoliko stabala iavora krasilo je diĀ
van kutak prirode.
Izvor bi.<?t,re planinske vode kuljao je ispod iednog kamena
i voda se penila izbiiaiuÄi iz poÅ”irokog otvora. To je sigurno
bila ona ista voda koja je izvirala negde gore joŔ viŔe u brdima
i onda se kasnije dole survavala u vidu vodopada. Kroz dolinu
vijugala kao potok i najzad se gubila negde u pukotinama
stena.
Doti po-liže obrve. Njene zelene oÄi su se sm.egkale.
se
41. ā¢k-kir Å E J N -k'k'k
ā Zair nije' lepo ovÄe? ā upita ona i pokaza rukom naĀ
pred.
i IzmeÄu zelenih vlati trave lelujali su se cvetovi, kao da poĀ
zdravljaju drage goste. Bilo'ie tu i nekoliko kaktusa i žbunova
jukasa koji su baÅ” u ovo vreme cvetaii.
iJsred ove male doline nalazila se dr^^ena koliba, Äiji su
prozori bili zatvoreni.
Zapadnjak trepnu oÄima i osluÅ”nu napregnuto. Ali, niÅ”ta se
nije Äulo, osim blagog žubora vode^
Jedan pogled uvis uverio ga je u to da su zidovi kotline
visoki i nepristupaÄni tako da niko živ ne bi mogao iz bilo kog
pravca da dospe ovamo, osim kroz tunel.
ā Ta kuÄa, Doti? ā upita Zapadnjak. ā Da li i ona pripaĀ
da ranÄu? ā '
Osmehnula se lukavo.
ā I da, i ne ā odgovori devojka. ā Uostalom, postoii saĀ
mo iedan jedini ulaz u ovu malu kotlhiu. A kuÄa? Niu ie saĀ
gradio moj deda. Osim mene i njega niko ovamo nije krPcio
niti zna da ovo mestaSce postoji.
ā VaÅ” deÄa? ā upita Sejn iznenaÄeno.
ā Da, moi, detla ā odgovori devojka zamiÅ”ljeno. ā Di^an
Äovek. Ka žalost, veÄ davno ga viÅ”e nema meÄu živima. Ali. ia
tajnu nisam nikom odala. Onda, sam bila mala, iedva Å”est p'Ä-
dina. Poveo me je sa sobom i tada sam morala da obeÄam Äa
nikom' neÄu ni reÄ reÄi o ovom skrivenom mestu. I. održpla
sani svoje obeÄanje. On se niie najbolje slagao sa mojim rodiĀ
teljima i ponekad se povlaÄio u samoÄu ovamo na dan-dva.
Zacadnjak je trljao r-ukom bradu. To je obiÄno Äinio kad
razmiŔlja.
ā DevojÄice, zar niko nije otkrio ovo gnezdaÅ”ce? ā upita
on. ā Mogu misliti kako ,.. ,
ā Znam na Å”ta mislite ā prekide ea Doti. ā Moj deda
otkrio je tunel, ali mu je bio potreban Äitavā jedan dan dok niĀ
je pronaŔao ovo me-sto iza vodopada.
ā Vi mislite na bandite, zar ne? ā nastavila ie ona nosle
izvesnog vremena. ā Znate Å”ta, tamo preko, s druge strane
brda, ima mnogo viÅ”e moguÄnosti za skrivanje. Ovde bi se siĀ
gurno naÅ”li kao u nekoi miÅ”olovci. Hajde, doÄite!
Dojahali su do kuÄe. Vrata nisu bila zakljuÄana. Samo ā>d-
na jaka drvena preÄaga držala ih ie Ävrsto uz. masivni zid.
Sjahaii su iz sedla i Doti otvori vrata. UŔli su unutra.
Sejn zadovoljno klimnu glavom kad ie uoÄio da se unuĀ
tra nalaze krevet i nekoliko Äebadi. Na sredini sobe staā'ao ie
sto, a pored zida gvozdena peÄ. Tu su bile i stolice i jedan doĀ
sta veliki ormar. ,
ā ā Ovo mi se dopada ā reÄe Zapadnjak tiho. ā Lep kuĀ
tak, zaista. A, zaito ste baÅ” meni odali tajnu,, Doti?
39
42. ā ā ā S E J N 'k'k'k
Oborila je pogled.
ā Ima viÅ”e razloga ā reÄe ona zamiÅ”ljeno. ā Jedan od
njih je taj da u vas imam poverenja. Otkako su poÄeli ti prokĀ
leti napadi na tornjeve i burad sa naftom ja na ranÄu nikom
ne verujem, sa malim izuzecima. Zatim, vi ste danas meni.spa-
sli život, ili u najmanju ruku bar ste me poÅ”tedeli mnogih neĀ
prijatnosti. A, osim toga .. .
Prestala je da govori.
ā Da, Å”ta to? ā upita on brzo.
Njena glava podiže se uvis. Zelene oÄi probodoÅ”e ZapadnjaĀ
ka kao strela.
ā Osim toga, dopadate mi se, Sejne! ā zavrÅ”i devojka.
A , zatim se dogodilo neŔto Ŕto je zbunilo Zapadnjaka. Krv
je potekla brže kroz njegove žile.
Doti mu je iznenada priÅ”la, naslonila se na njega i poljuĀ
bila ga vatreno.
Poljubac je trajao dugo. Zapadnjak je sav goreo. Osetio je
kako njeno telo drhti.
Bilo je proÅ”lo Äitavih Äetiri nedelja otkako je Zapadnjak
osetio topli ženski dah u svom krilu. Skoro da je hteo malo da
predahne, kad mu je u tome pomogla sama devojka.
Istrgla se iz njegovog naruÄja i koraknula nazad.
Zapadnjak je primetio kako se vrhovi njenih Ävrstih grudi
pripijaju uz bluzu i kako se dve divne kugle podižu i spuŔtaju
dok je ubrzano disala.
ā Å ejne! ā Å”aputala je devojka.
Iz njenih vatrenih zelenih oÄiju zraÄila je požuda. PriÅ”la
m u je ponovo.
ā Sejne ā' rekla je joÅ” jednom. Njen topli dah dodirnuo
je lice visokog Äoveka.
ā Sta ÄekaÅ”? ā upita ona. ā Zar ti joÅ” uvek nije jasno zaĀ
Ŕto sam te dovela ovamo?
ā Sada mi je jasno ā reÄe on brzo i zagrli je. ā U pravu
si, draga .. . zaÅ”to da Äekamo?
I X
Bilo je skoro podne kad su Doti Hart i Sejn projahali poĀ
red tornjeva za buÅ”enje nafte prema ranÄu.
Nisu bili govorljivi. Ono Å”to su imali da kažu jedno druĀ
gom, veÄ bilo je reÄeno.
Devojka je shvatila da je Sejn Äovek koga ne može trajno
40
43. ā ā ā S E J W ā ā ā
da veže uz sebe. Ali, dopao ioj se, ier ie bio drukÄiii od svih
muŔkaraca koje je dosad upoznala.
ā Jednostavno, neÅ”to je puklo u meni, kad sam te prvi
put ugledala ā rekla mu je ona. ā ZnaÅ”, kao neka iskra koja
najavljuje požar.
ā DeÅ”ava se to, srce! ā odgovorio je Zapadnjak.
Nije joÅ” ispriÄao da je bilo dosta takvih iskri u njegovom
životu.
Iznenadilo ga je to da nije bio prvi Äovek u njenom živoĀ
tu, ali to mu ni najmanje nije smetalo.
Stigli su blizu ranÄa.
ā Ne znam koliko ostajeÅ” ā reÄe devojka tiho ā ali, ne
želim da mi vreme prolazi uzalud dok si ti ovde! HoÄu da se
sastajemo kadgod nam se ukaže prilika, Sejne.
Zapadnjak potvrdno klimnu glavom.
ā Kako da ne ā odvrati on. ā Možda ja to viÅ”e želim
nego ti, draga.
MeÄutim, nije mu bilo jasno kako Äe to uspeti da ostVare.
N a ranÄu nisu mogli da se sastaju, a u dolinu isto tako nisu
mogli da jaŔu svakog dana, jer je ipak bila costa udaljena.
Stigli su u dvoriŔte. Brukera nije bilo. Samo je neki stari
kauboj sedeo na jednoj klupi.
ā Hajde sa mnom unutra ā reÄe devojka.
Zapadnjak je upravo hteo da odgovori kad se na verandi
pojavi neki Äovek. Bio je visok, Å”irokih ramena i vitak. Nema
sumnje, liÄio je jako na starog ranÄera.
Kuda i s kim se ti smucaÅ” unaokolo? ā upita on. ā A,
ko ti je sad ovo?
Njegov glas bio je piskav, i to je joÅ” viÅ”e naglaÅ”avalo njeĀ
govo osorno držanje. Zapadnjaku se veÄ na prvi pogled niie
dopao taj Äovek. VeÄ sam naÄin kako je stajao, s rukama zaĀ
vuÄenim duboko u džepove, maÅ”uÄi vrhovima Äizama, kiselim
izrazom na licu koje je delovalo tako nadmeno, izazvao je taj
naduvenko neku odvratnost kod Zapadnjaka.
ā To je moj brat Džin ā reÄe Doti. Bila je ljuta. Njene
oÄi su sevaie.
ā Aha! ā promrmlja Zapadnjak.
Devojka je priŔla verandi i stala ispred stepeniŔta.
ā Nisam dužna da ti se ispovedam, Džine ā viknu ona
besno. ā JaÅ”em kud god ja hoÄu i s kim hoÄu, to je moja
stvar! Je li tata u kuÄi?
ā Trebalo bi tebi dobro da se ispraÅ”i tur, sestrice ā hukĀ
nu Džin Hart i isceri se. v-
Zapadnjaku je sada izgledao joÅ” odvratniji.
Iza njih se pojavi ranÄer.
ā Gubi se, sine! ā rekao je stari Äovek. ^ Ako ti to neÅ”to
41
44. ā ā ā¢A- S E J N kir-k
znaÄi, ja sam zaposlio Sejna. Po mojoj želji on je pratio tvoju
sestru u Vuland. j Āæ
ā Sejn! ā ponovi Džin Hart otegnuto, ā NeÅ”to mi je po-,;
znato to ime. Revpl.. . i
ā Rekao sam ti veÄ da se gubiÅ” odavde ā prekide ga IjuĀ
tito ranÄer. ā Meni je poznato ko je Sejn. Ća sam doneo od-^;
luku i nemoj to da zaboraviÅ”, sine!
Džin Hart se okrete i nestade u kuÄi. ^
Zapadnjak se pitao .Å”ta taj sin ranÄera zapravo radi. Prema'
njegovom nalickanom odelu ne bi se reklo Äa se baÅ nretrcao
od posla, liako bi se moglo oÄekivati na jednom ovako /elikom
gazdinstvu.
Semu je bilo odmah jasno da se otac i sin ne slažu tako-
dobro.
ā Tata ā reÄe Doti i ispruži ruku prema Zapadnjaku. ā
D a nije bilo njega ja sada verovatno ne bih stajala tu pred
tobom.
Rufus B. Hsrt nabra svoje Äelo. Zatim je njegov pogled
odleteo nroma visokom Äoveku.
ā Sta se dogodilo? ā upita on uplaÅ”eno.
Doti je namignula Sejnu da Äuti. Htela je sama da ispriÄa.
Jer. Sejn bi sl.'^urno umanjio svoju ulogu u svemu tom.e, bar
koliko ga je dosad poznavala.
R.aiiÄer je nažljivo sluÅ”ao. Na njegovom licu nije se pokreĀ
nuo nijedan miÅ”iÄ.
ā Prokleta banda! ā huknu on. ViÅ”e niÅ”ta nije govorio.
ā Ser ā obrati mu se Sejn. ā Cuo sam od vaÅ”e kÄerke da
postoji i neko drugo druÅ”tvo za vaÄenje nafte! Da li se može
pretpostaviti da iza -svega ovoga stoji ta kompanija? MoguÄe
je ... ili vi mislite drukÄije?
ā Majku mu! ā omaÄe se reÄ starom Hartu. ā Kako to
da dosad nisam pomislio na tu moguÄnost?
Ipak je odmahnuo glavom.
ā Ne, Sejne! ā dodao ie on. ā Ne verujem u tako neÅ”to,
i to bi nas odvelo suviŔe daleko.
ā Kako to, mister Harte? Cini mi se da Doti dobro razĀ
miŔlja kad kaže da je i ta druga kompanija zainteresovana da
vadi naftu na vaSoj zemlji i sigurno da tu ima neÄega, zar ne?
ā Pa, u pravu ste ā odvrati ranÄer. ā āIstoÄna galf komĀ
panijaā se prva poiavila ovde. Njeni struÄniaci su pronaÅ”li
naftu na mom nosodu. Ali, onda je doÅ”la ..Teksas oilā kompa-
niia. Ponudila je bolje uslove, a odluÄujuÄe ie bilo i to Å”to i
država uÄestvuje u kompaniji. Zbog toga sam se tako i odluÄio.
Sto je sigurno, sigurno, razumete? Od āIstoÄnog galfaā nikog
viŔe ovde nema u ovoj oblasti. Njihovo glavno sediŠte je Gal-
viston. a to je daleko odavde.
P'snÄer se smejao.
42
45. ā¢k'k'k S E J N k'k'k
' āā Ne, ne, Sejne! ā nastavio je on. ā To nikako ne može
biti. Jedan od gazda te Kompanije bio je kod mene i lepo smo
se' sporazumcli. Osim toga, on je imao razumevanje za moju
odluku i prihvatio je bez gunÄanja.
ā Zapadnjak je Äutao. Ni jednom jedinom reÄi nije dao na
znžinje da baÅ” ne misli isto Å”to i sedokosi ranÄer. Na nafti moĀ
že da se zgrne Äitava gomila novca, a kad se radi o tako veliĀ
kim sumama, mnogi liudi i ne biraju sredstva samo da je se
domognu. To je stara istina.
' Gazde āGalf kompanijeā liÄno, ne moraju da znaju i da
nareÄuju. Ono Å”to treba da se uradi, to mogu i oni koii se naĀ
laze na lestvici niže. Ako imaju dovoljno novca, oni mogu da
iznajm.e, Äitavu armiju bandita. To je bar lako.
ā Vas dvoje ste sigurno gladni ā reÄe Hart. ā Hajde
ulazite unutra. Mislio sam i na vas, Å ejne!
ā Doti se zadovoljno osmehnula.
U normalnim prilikama nije bio obiÄaj da se za sto ranĀ
Äera pozi-aju kauboji ilj^ revolveraÅ”i. A. Rufus B. Hart je bio
jako, tvrdo,srlav u tome. Cak ni njegov predradnik nije in-iao to
pravo. ZnaÄi, Sejn je, po njegovom miÅ”ljenju, bio neÅ”to viÅ”i
po rangu.
X
Posle jela, Doti je otiÅ”la u svoju sobu. Stari Hart je primeĀ
tio da neÅ”to postoji izmeÄu njegove kÄerke i Sejna, ali, o tome
nije rekao ni reÄ.
ā Ja Äu malo otputovati ā objasni Zapadnjak i podi'^e se.
ā Dobro, Seine ā reÄe ranÄer blago, ā HoÄu joÅ” jednom
da se Zahvalim zbog Doti. Znste sta, ponekad mi tako padne na
pamet da sam pogreÅ”io. Mislim na tu Äavolju naftu. Moram
stvarno priznati, to donosi dobre oare. I mnogo lakŔe se zaradi
ne,go li na govedama. Ali, opet, Ŕta je sve doživela ova oblast,
i Å”ta Äe tek biti kasnije?
, Zapadnjak se osmehnuo.
ā Sve Äe se dobro zavrÅ”iti, ser ā reÄe on. ā Jednog d^na
ovde Äe zavladati mir i biÄe sve kao Å”to je bilo i ranije. Setite
se kako je bilo u proŔlosti. Kad su ljudi doŔli na zanad! Onda
nije bilo zakona, svako je imao svoju sopstvenu pravdu. A sve
to se veÄ izmenilo. Koliko je meni 'poznato, nafta ima lepu buĀ
duÄnost. Sada je ona na ceni, i gde god se naÄe tako neÅ”ti^. tu
bude i opasnosti. Tako je oduvek bilo i tako je i sada. Ali to
43
46. ā ā ā S E J N 'k'k'k
sve proÄe i jednog dana sve bude kao Å”to je bilo i ranije, mirĀ
no, tiho i bez ikakvih trzavica, život nastavlja da teÄe dalje.
ā Možda ste i u pravu, Sejne. Ali, pogledajte samo mog^
sina! Nikad nije voleo da radi. Otkad je taj lako zaraÄeni noĀ
vac poÄeo da teÄe kao kakva nabujala reka, on misli da viÅ”e
niÅ”ta ne treba ni prstom da pipne. Nje.^^a ranÄ viÅ”e uopÅ”te ne
interesuje, Doti je sasvim drukÄija. Pa, to je, ipak moj problem.
2 eieli ste noÄas da ostanete napolju?
^ā Malo Äu pogledati ā odgovori Zapadnjak. ā Otkrio
sam onamo gore u brdima jedno mestaÅ”ce sa koga se pruža poĀ
gled na celu dolinu. .Verovatno Äu malo osmatrati Å”ta se deÅ”ava.
A da vas neŔto pitam, zar ne možete vi stoku da oterate na,
livade, tamo gde nema tornjeva za buŔenje nafte?
ā Hm , to bi moglo da se uradi ā odvrati ranÄer. ā ā Nije
baÅ” najbolje reÅ”enje, ali s druge strane .. . ako se nastave naĀ
padi onda Äe gubici biti mnogo veÄi. Dobro, slažem se. Nare-
diÄu Brukeru da otera stoku joÅ” viÅ”e na sever prema Kolorado
Riveru, gde sĀ« nalaze livade za zimsku ispaÅ”u.
Zapadnjak poÄe prema vratima. Zastao je i okrenuo glavu,
ā A, vaÅ” predradnik, ser. . . može li se imati poverenje u
njega?
ā Bruker? To je jedan uporan momak koji ponekad moT
že biti i neprijatan. Voli da se potuÄe. Tako, doÄu mu bubice.
To ste imali prilike da vidite kad ste stupili prvi put u moje
dvoriÅ”te, Å ejne. Ali, on se razume u poslova na ranÄu. Äak
jako dobro. Da, ja sam siguran da u njega treba imati poveĀ
renja. ^
RanÄer se nasmejao.
ā Sada sam tek shvatio Å”ta ste hteli Äa kažete ā nasta-
xrio je Hart. ā Zato Å”to je hteo da vam stane na žulj! Otkako
tornjevi lete u vazduh mi smo svi postali nepoverljivi prema
strancima koji se ovde pojave. A vi ste natrapali na dva momĀ
ka koji vole kavgu, ili bar je ne izbegavaju. Latrop, na koga ste
pucali i ranili ga u ruku, poŔten je momak. Ali, on sebe smatra
najjaÄim Äovekom na svetu.
ā Dobro, ser! To je ono Å”to sam hteo da saznam. Trebalo
bi noÄas da držite u pripravnosti nekoliko vaÅ”ih momaka. Imain
neko predoseÄanje da Äe banda ponovo stupiti u akciju. A,
nng ire zaista retko kada izneveri.
ā U redu, Sejne! Ako se negde neÅ”to dogodi ja Äu biti
ipremžiii da dojaŔem sa nekoliko svojih momaka.
Dok je Zapadnjak koraÄao prema svom mrkovu, koga je
u meÄuvremenu nahranio stari kauboj. Doti je stajala pored proĀ
zora svoje sobe i ispratila ga pogledom. Na njenom lepom liĀ
cu titrao je sanjalaÄki osmeh, a zelene oÄi su se zavodniÄki sme-
Ŕkale.
44
47. 'kir'k S E J N -k'k'k
Sejn je osetio toplinu njenog pogleda.
ā Pazi na sebe i Äuvaj se, dragi... ā Å”aputala je de
vojka. ā I, vrati se brzo! CekaÄu te!
s
X I
Vreme je bilo naklonjeno Zapadnjaku. PoÄelo je da se raz-
vedrava, a vetar koji je duvao s jugoistoka oterao je oblake i
kiŔu negde gore na severozapad.
Visoki Äovek je bio odluÄio da malo ispita brdoviti predeo
na poÄetku Narciso Mauntina. Bilo je dovoljno svetio tako da
je 'taogao u potpunosti da ostvari svoju nameru.
Posle dvadesetak minuta jahanja Sejn je otkrio jednu sta-,
zu koja je vodila preko stenovitog tla naviÅ”e prema nekoj zaĀ
ravni.
U nameri da Å”to viÅ”e priÄe ivici zaravni, Zapadnjak je odĀ
jednom stao kao ukopan. Nagnuo se napred i osluŔnuo. Nije se
prevario. Äuli su se glasovi i Å”uÅ”tanje sedla koja su skidali s
konja.
Brzo se povukao nazad i izvadio āvinÄesterkuā iz futrole.
Zatim je legao i oprezno poÄeo da puzi prema ivici- zaravni.
Jednog momenta naslonio se na levu ruku i umalo nije OpsoĀ
vao, jer ga je zabolela poŔto je bio ranjen.
Pažljivo je stavio oružje pored sebe i pogledao preko ivice
zaravni dole u dubinu. ā -
MeseÄina je bila dosta jaka i on je sasvim jasno mogao da
raspozna figure dvojice jahaÄa koji su se približavali mestu
gde je Zapadnjak ležao. Njihova namera je oÄigledno bila da
se popnu gore na plato.
Neki kamen se izdajniÄki otkotrljao i Sejn se munjevito ā
okrenuo na drugu stranu. Malo koso od njega ugledao je ÄoveĀ
ka koga nije bilo teÅ”ko uoÄiti, jer se njegp'^a figura ocrtavala
na plavosivom nebu.
Zapadnjak ie primetio kako je sevnula cev oružja, bacio ?e
u stranu, zgrabivÅ”i istovremeno svoju āvinÄesterkuā. Podigao
je cev uvis i opalio.
Momak preko puta na uskom stenovitom prolazu ispusti
svoje oružje. RaŔirio je rulce, nagnuo se napred i pao kao klada.
ā Do Äavola! ā mrmljao je Zapadnjak. ā Izgleda da
me ti prokleti pasji sinovi pratili.
Ponovo je legao i dopuzao do ivice zaravni. Pogledao je
Sole.,
Dvojica jahaÄa bila su veÄ zaustavila svoje konje i gledali
45