5. DEREK FINEGAN
OSVETA NINĐE
Talasa su se valjali površinom
okeana, ali nije bil!o prednje
u njima, aak ni- tragova bele
pene na zaobljenim vrhovima
koji ponekad najavljuju gnev
vodenog božanstva,,
I Ijulljianje male jalhte bilo je
blago, jedva primetoo, dok je
struja lagano nosila prema pia
■voj pruzi obale na istočnqm ho
riizonltu. Bližilo se veee, aili je
sunce pržilo čistu belu palubu
kao i nekoliko salti ranije.
Njih dv,o(je kružili su oko
jahte, prepušteni taiasima, či
neći tek poneki pokret da se
održe na površini. Ilii približe
jedno drugom. Spogenih usana,
nesltajali su- pod površinom, da
bi izronili mnogo sekundi ka
snije i mnogo stopa dalje od
mesta gde su se izgubili iz vi
da. I dalije spojenih usana...
Devojka 'je pr*a doplivala do
boka brodića i bez napora se iz
vukla na palubu, lako vrisniuv-
ši kada je pod bosim tabanima
osetila daske vrele od sunca.
Bacila se na široki peškir ra
širen uz ogradu i sklopila oči.
Na usina'ma joj je jioš lebdeo
lOsmeh žene koja voli. I srećna
je . . •
Njeno nago telio ne bi se po-
stidelo ni pred jednim fotograf
om, iako bi mnogi njen izrazito
niski raist smatrali manom koja
se, bar na fotografijama, lako
da prikriti. Skladno građena, a
opet sa raskošnim oblinama ku
kova i pravih, čvrsitih grudi sa
bradavicama još uvelk napetim
od uživanja, poisedov.ala je onu
gipkost i žensitvenost u pokre
tima koja oduševljava mufške
oči.
¡Koža preplanula od sunca
imala je onu za oko tako pri
jatnu nijianisu kolja, kao i malo
kose oči, odaje japansko pore
7. BORILAČKE VEŠTINE 59 5
— I?
On joj je nežno dotakao us-
•nama obraz i naglo se uspra
vio. Hitrim, ueshvatijivo hitr
im pokretom, pokretom kojii se
dogodio gotovo trenutno,
— Opasnost?
i— Da — odgovorio je bez
oklevamja, -lako mršteći obrve.
Pogled mu je ispitivaohorizo
nt .sve dok se mije zadržao na
blistavoj tačkici na nebu.
? — Helikopter — rekao je,
.više za sebe. — Obuci se, Su-
miklo.
Ona je to već činila, hitrim
i ekonomičnim pokretima. Ako
je i oseitila strah, njjeno Ilice to
nije pokazivalo. U međuvreme
nu, muškarac je navukao na
--Sebe izlizane farmerke i zako
pčao ih u hoidiu, prelazeći pa
lubu u pravcu kabine.
— Lesli, ko je to?
— Ne znam, devojčice.
Mbćni motor je zabrektao, pO
kazujući da mala jahta nije sa
mo brodić za uživanje. Ostav
ljajući za sobom široku lepezu
od perne, ona naglo jurnu pre
ma jugu, paralelno sa obalom.
Pogled miuškarca bio je uis-
meren preko ramena, prema
isltočmčom horizontu. Ono što
mu je njegovo tajanstveno ču
lo odalo nekoliko trenutaka ra
ni)je slada se potvrđivalo: heli
kopter je talkođe pno(mem!io> sm-
er, skrećući prema jahti u po
kretu.
I ne samo to...
čak i kroz tutnjavu snažnog
motora njegoiv sluh razabra da^
■opalanlolst ne isltiiže samo sa ne
ba. Nalazio se suviše nisko da
bi mu pogled mogao reći nešto
više, ali je po zvuku znao da
se jahta brzo približavaju, sa
tri strane, tri brza. motorna ča
mca, režeći motorima kao be-
isne zveri.
(Devojka je stala pored nje
ga,, proučavajući mu Ilice, kao
da tu traži odgovtor na masu
pitanja kcjja joj naviru nia us
ne. Zadržavala ih je; poznavali
au se tako dugo da je znala da
od takvih piitaoja nema nikak
ve koristi, a samo guitaj'u dra-
gooeno vreme potrebno za ra-
zmišijanje.
i— Evo šta ćemo Učiniti, Su-
miko — reče Lesli nekoliko mi
nula kalsniijie. Jedan od čama
ca, oma^ koji je dolazio sa ju-
ga, već se jasno video pred njii
ma, a helikopter je smanjivao
brzinu, spuštajući se prema nji
ma kao ptica grabljivica. —
Preiuizmi upravljjač. Kada skoč
im sa palube, naglo sfcreni pre
ma obali.
8. 6f BORILAČKE VEŠTINE 59
i— A ti?
Osmeh na trenutak ozari nje
govo lice, iako mu oči oisitaldd-
še ozbiljne.
— Ja ću se ¡snaći. Važno je
da se niiko ne đdkiopa mioje op
reme i oružja, devofjčice. Uko
liko pnoceniš da im ne možeš
polbeči, aktiviraj satni mehani
z,am. Zapamti, imaš posle to
ga svega trd minuta da se 'Uk
loniš. U redu?
— U redu — iona klimnu
glavom, preuzimajući upravljač
od njega. — Les.. .
Qn jioj pogladi još mokru
crnu kosu.
— Znam, euvaićiu. se — reče
tiho. — I tli se čuvaj, devoj-
čice...
¡Malo reči. Premalo za ono
što su osečali jeldno prema dru
gom, ali ljudi kolji žive opas
nim životom nikada nemaju
dovoljno vremena za reči. 0-
paisino/slt je kao vetar kojii od-
noisii sve što' je suvišno i ne
potrebno. ..
Svega nekoliko sekundi bilo
je potrebno Leisiliiju da sie nao
ruža slitnim metalnim predmeti
ma izvučenim iz vreće oslo-
njieine o zid kabine. Trenutak
kaisnije bio je već na palubi,
kraj niske ograde, trudeći se
da jednim pogledom obuhvati
fi. helikopter i čamac ikoji im
je bio najbliži.
Da. Nad kabinom čamca šltr
čaflia je crna cev mitraljeza.
Upravo ono što mu je i po
trebno. . .
— Sada, Siuimiko!
Bacio se u talase koje je ja
hta ostavljala -za sobom i za
ronio duboko, duboko^ savla
đujući otpor vode snažnim za
malsilma ruku i nogru. Senlka
jahte nad njim oštro je skre
nula ulevo, prema olbali i on
smanji braimu svog kretanja,
dopuštajući potisku da ga po
stepeno vrati do površine.
Znato je da ljudii u heliikolp-
teru i čamcima žele njega, a
ne devojku. Izgledi da ona a='
makne billi siu vrlo realni.
IŠto se za njegove baš ne bi
moglo reči...
Ovako daleko od obale vo
da okeana još uvek je bila do
voljno bilsltra da nasluti i sen-
ku čamca koji se približavao.
Da li se on kreće sporije ne
go maločas, ili je njegova p.ro
cena situacije bila potpuno po
grešna?
Da!
Krećući se u sve užem kru
gu, čamac je smanjivao svofru
brzinu. Duž njegove palube
9. BORILAČKE, VEŠTINE 59 7
]£jiuđi sada bez sumnje vrdba-
ju treniuitaik kada će iz vode
izroniti glava čovelka koga pro
goine. Neko glasino broji ¡seku
nde; oni doibro ma|j!u koliko
čovelk može izdržaiti pod vodom
bez opreme za ronjenjle.
Helakop'ter je kružio nisko
nad vodom, stvarajući talasiće
na gltaltkojj površini. Glupost.
Tek salda ga ne mogu viideti,
skrivenog stotinu i hiljadu pu
jta preliomitjenim zracima sve-
ilositi u prizmama talasa.. .
Motor najbližeg čamca se na
glo uitisa i senka na|d njim sa
da je bešumno klizila,, nošena
samo inercijom. Druga tri ča
mca su stizala, a ¡tamo. u pra
vcu, obale, već se gubio zvuk
-motora jahte kojom je Sumiko
bežala u siguimosit.
CPrvi deo njegovog plana je.
savršeno uispeo. Sada je bio
na redu drugi, neizmerno te-
žii.. .
Mračno dno čamca bilo je
tačno nad njim i on se zau
stavi, leibđeći u vodi, vdoltićući'
glaltku, lepljivu površinu samo
vrhovima prstiju. Helikopter
je stvarao s'uviše buke da bi
mogao razaznati glasove Jjjluđi
nald svojom glavom, ali mu
je mašta jasno dečaravala šta
se gore zibiva.
— Prokletstvo — kaže prvi
čovelk — šlta je sa tim mom
kom?
— Buldi strpljiv, do đavola!
— Vreme je da izroni. .. bio
je samo u pamitalomama, kada
je skočio...
— Samo što nije. ..
Niitjje se oismeihnruio, bar ne
uisnama iz kojih au lagano iz
lazili mehurići, olakšavajući
priitiisak u grudima. Oni znaju
koliko ooveik može izdržati pod
vodom, ali obična ljudska me-
rila za njega ne važe.
Ili su ih, možda, upozorili
na to?
Ne, nisu. Zašto bi?
Ne sme, međutim, dopuusitiiti
da se ostala tri čamca suviše
približe. Biče mu potrebno do
sita vremena, da. savlada ljude
u čamcu i helikopter sa neba
svuče d’o ofceana. ..
Zaplivao je pod vodom, ši
reći ruke, a onda se naglo od
bacio sa oibe noge. Među prs
tima obe ruke svetlucali su ko
imiađi čelika, obrađeni kao zve
zde sa šest krakova. Njihove
ivice mogle su da režu poput
brijača. ..
Jedan čovek klečao je na i-
vici čamca itačnO' na meisfbu gde
je Lesli izronio, ali njegov po
gled nije bio uprt u vodu, već
10. 8 BORILAČKE VEŠTINE 59
nekud unazad, prema krmi. U
■toliko gore po njjega.
Dohvatajjlući samo levom ru
kom ivicu čamca, Lesli izroni
čitavim telom i čelik u ¡nje
govoj drugoj ruci zarii se bez
šuma. u potiljak najbliže žrt
ve. Nijje ostao tu, ali je krv
na blistavom čeličnom šiljku
isvedočila je da je on već o-
bavio svoj posao. Telo pogode
nog samo se oštro trže i naglo
ukruti.
(Pod težinom napadača ča
mac se naže na tu straniu, iz
bacujući mrtvo telo preko og
rade. Bilo ih je još trojica na
palubi, aia je svu trojicu izne
nadio polkret dasaka pod njiiho
vlim nogama i nijedan nije bio
spremah da upotrebi oružje ko
je ima u rukama.
Kao da na vrhovima prstiju
lebdi iznad dasaka palube, Le
sili načini dva hitra koraka, u-
levo i udesno', ostavljajući vla
žne otiske po toplom drvetu.
Sunce ih je sušilo gotovo tre
nutno, ali će mnogo duže od
toga morati da se pozabavi
mlazevima krvi koja je .navrla
kao iz fontane iz dva grla pre
sečena je'dnim istim hitrim po
kretom leve rulke.
Četvrti čovek, onaj na kr
mi isipulsitli psovku kroz stisnu
te zube. Još u klečećem polo
žaju, on brzim, uvežbanim po
kretom dovede cev svog auto
matskog pdstoljjia u liniju sa
grudima nagog napadača, čvr
sto pridržavajući levioom čla
nak druge ruke. Zubi se raz-
dvojiiše pod gulsitim crnim br
kovima i on započe trijumfal
ni krliik, avere”, da više nika
kva siila na ovom svetu ne mo
že siprečiti p’ujusak vrelog olo
va iz njegovog pištolja.
Šeis'tokraka zvezda iz leve
Leslijeve rulke pogodi ga odo
zgo u ruku sa pištoljem od
baci je naniže užasnom sna
gom. Prst se zgrči na obaraču
i -olovo zasu palubu pred nje
govim nogama. Samo na tre
nutak, jer se druga zvezda, iz
derane ruke, kroz otvorena us
ta, lomeći zube i kidajući ¡Je
zik, zari u nepca i probi ih.
Ostala je tu, sa ¡dva svoja kra
ka zarivena u mozak .koji iz-
dade još nekoliko nesuvislih
naredbi udovima, besmisleno
ih pokrećući po daščanoj palu
bi.
(Jednim dugim skokom Lesli
preisfcoči palubu posejanu mr
tvim telima i zalivenu krvlju.
Desno od njega, helikopter je
uri'ao nastojeći da postigne što
veću visinu za što manje vre
11. BORILAČKE VEŠTINE 59 9
mena. Kroz prozirni pleksiglas
kabine video je kako oovek po
red pilota očajnički pokušava
da se dočepa mitraljeza, boreći
se sa ubrzanjem koije ga je
prikivalo za seđište.
Nagnuli na jednu staru, heli
kopter prolete pedesetak sto
pa nad čamcem, neprestano se
uspinjači. Grabeći obema ru
kama topili čelnik mitraljeza na
krpvu kabine, Lesli jeđindm po
gfleidom proiveri da li je sve u
reda sa oružjem.
¡Pitat je zapazio njegov po
kret. Njišući se kao ranjena
ptica, helikopter poče da oš
tro skreće levo ¡i desno , pove
ćavajući i daljjie vilsinu. Beiz
Jurbe. prateći ga pogledolm, Le
sli pokrete zatvarač i ubaci pr
vi metak ¡u cev.
Odiblesak sunca na kabini od
plefcsiiglasa na trenutak ga za
stepi, ali on uspe da vidi kra
tki trag od sivo-cmog dima
pod trupom helikoptera dok je
pritiskivao obarač, asećajuči ka
ko topli čelik olaiivltjava poid
njegovom. rukom.
— »Raketa!«, pomislii odska-
čući sa palube u svežu zelenka
stu vodu. »Moram ^¡piiti što da
lje od čamca kada ona stigne
do. . .«
¡Eksplozija rakete zapravo ni
je bila previše snažna, ali je
zla sreća hitela da se zariije ,u
još vreli motor, prenoseći pla
men gotovo trenuitno dio rezer
voara sa gorivom.
Samo stopu ili dve ispod vo
de, Leisili oiseti kao da ga je
džinovska pesnica pogodila u
svaki deo teia istovremeno. Zg
rčiio se, izvio1, napeo sve mi-
šđiće u telu boreći se da rašire
nim rukama probije vodu nad
Sobom i izbije nad površinu
tamo gde ima sunca i vazduha
i gde. . .
1*1
Činilo mu se da je još pod
vodom, ali je ona sada bila
topla, topla kao ljudska krv.
1 čudno tamna. Noć?
Ne. .. noć miriše sa&vim dru
kćije .. .
Borio se, a grudi su ga bo-
leie od napora da udahne vre
li vazduh sa mirisom okeana.
Otkuda ta tama?
Takav mrak može vladati sa
rno u podzemnoj pećini, tamo
gde nikada nije dopro nijedan
zrak sunoa. Da oibasfla nepok
retnu površinu jezera tople, go
12. 10 BORILAČKE VEŠTINE 59
.tavo vrele vode koje ispunja
va pećinu.
Jedno taikvo jezero je u bli
zini, kaže sensei Tanaika. Do
le, pad njihovim nogama. I sa
mo povremeno sineižnobelfti ob
laci pare izbiju po licu plani
ne pokazujući da se dole nala
zi topla voda do koje nijedan
eovek nikada neće dopreti.
¡Senseii Tanaika opet nešto
mirnija kroz svojiu gustu beiu
bradu, ali ga mladić ne čuje
davoljmo dobro. Ili njlegovo zna
n|je japaniskog j,oš uvek nije
takvo da, bi mogao shvatiti srni
sao izgovoremiih reći?
Da, sad već ipalk razume -po
nešto. Ali o čemiu to starac sa
da govori?
— Ninđa — šušketa on ibezu
bim ustima, — nlinda je čoivek
koji uspe da sie otrese svega
ljudskog, kao šlto se otresa pas
kada izađe iz vode. Ninđa više
ne sme birtfi 6otye(k, jer je čo-
vek nešto mnogo manije od ni-
nđe, sine m oj...
'— Zašto, učitelju?
I— Zato šfto niinđa sebi ne
sme doipulstiti ljudska uživa
nja, ljudske slabosti i ljudske
želje. Razmislii o tome! Ali,
budi pošten! Pošten prema se
bi i meni! Tek tada ćeš shva
titi koliko isjtine ima u mojim
reioimia!
— Učitelju. . . otkuda onda
u tvom srcu ijiuha/v prema me
nd? — odlučio se da upita. —
Prema mladiću druge bqje ko
že, mladiću koji još ne zna do
bro ni tvoj jezik?
— Zato što ja vaše nisam ni
inđa:
— Govelk ne može -prestati
da bude niinđa — šaputao je
mladić. — Sve dok je živ. ..-i
dok u njegovom telu postoji i
mrvlica snage. Tii sam si mi to
rekao-, učiteljlu. . .
— A ko1ti kaže da sam ja
živ, sine moj?
... Ne, to ne može biti sen
sei Tanaika: i podzemno jezero
pod planinom sa koje su:
tqg dana pasmaitrali zalazak
sunca. Ovaj dkeain mirliše dinu
kčije nego dkean koji zapljus
kuje obale Japana, iako lljudi
milsle da je to iisltli Okeam...
Ohh .. .
¡Mlialz sveže vode zaisiuo mu
je čitavo telio i doneo bod u
gl'alvi. Kroz taj bofl. svetio se
probijalo nallik usiijanim mače
virna koji prefte da će mu se za
ritli u mozak.
Nije otvorio oči, iako je sla
da znao da ofcoi njega stoje Iju
di i palžljjlivo ga poranatraju.
13. BORILAČKE VEŠT1NE 59 11
Ctoi ne moraju znaiti d.a je do
šao sebi. Još ne.
• i— Pljušni ga jioiš jtednoim —
kaže neko. Dubok, promulkao
gLas oovekia kdjii mnogo viče i
mnogo puši. Bivši oficir, to se
oiseća po' tonu.
Novi mlaz vode pomagaio
mu jie da oseti sivoje telo. Ono
što miu drži ruke i noge zaliisita
postoji, om sada oseća dodir
mokrog čelika olko članaka', zna
da le ži.naiuzmaik na mokrim
daskama, veizan jiakam lancima
za alke postavljene po palulbi.
Ali još ne otvara očli. Još je
rano..,
— Misliš da je s njim sve u
redu? — zabrinut glals čoveka
kqj|i nije balš siguran da je do
bno obavio povereni mu posao.
A zašto ne bi bio, do đa
vola? — onaiji islti glas od ma-
lopre. Zvuk šibice koja se pa
li, oštar miris duvamia.
•Ne znam. .. ne dolaizi se
bi_već dva sata. .. Staforđ ga
želli živog, znalš.
— Znam. Ne panici, Van
Flit. Momka je samo dobro pro
trelsla eksplozija i niišta đnu-
gio...
'Ninđa — a on je ninđa —
uvek može da napiše čitavu
knjjligu o onome lito čuje, mi
riše, oseća u svojoj blizini, o
onome što dodirlulje. Viid mu
niije neophodan, jar on »vidi«
čitavim svojom telom.
Zna da je na palubi jednog
od ona tri čamca koju su miu
se približavali kada je raketa
pogodila čamac sa kojeg je tre
nultak ranije skočio. Zna tako
đe i da je njegov rafal pretvo
rio helikopter u plamenu lo
ptu gotovo u istom trenutku,
ali sve to više nije bitno.
Bitno je ono što se događa
upravo u ovoim ternuitku. I o-
nio što tek treba da se do
godi. ..
Oslim dvojice kio(j,i govore na
čamcu, *tiu siui još tri čoveka.
Dvojica stoje malo dalje, spre
mna da poisilluišalju bilo kakav
nalog čovelka sa promuklim
glasom. Jedan je za krmom ča
mca, a ovaj ju ri...
Kuda?
iSulnce mu greje potpuno na
go telo. Neko se potrudio da
sivuče mokre farmerke sa nije-
ga, dakle.
Zašto?1
Zato što ga se plaše, glasio
je odgovor. I zato što. ..
Da li je to moguće?
Niinđe ne gulbe mnogo vre
mena u kolebanjii. Iako je ve-
ština ninđucua nastala mnogo
stotina godina pre i mnogo hi
14. 12 BORILAČKE VEŠTINE 59
ljađa milija dalje od mesrta na
kojem je ser Artur Konan Doji
stvorio svoig Šerloka Holmsa,
veliki detektiv i majstori nin-
đucuia došli su do potpuno istog
zaključka.. .
Kada odbaciš sve što je ne
moguće, ostaje siamo ono^' što
se može dogoditi, ma kako ma
lo verovatno izgledalo...
Ovi ljudi oiVde znali su da
imaju poisila sa jednim nindom.
I ponašali su se u skladu sa
reputacijom koja prati te taja
mistvene ubiiee iz Japana koji
su prešli u legendu sa dolas
kom civilizacije...
U redu, oni znaju da je on
niinđa i sada ga vode nekud
na sever, duž obale. Njih če
tvorica u čamcu. Ostali su oti
šli na druge strane, bez sum
nje da ne bi privukli suviše
pažnje.
Sve što je mogao da dozna
ležeći sklopljenih očiju, već je
doiznao. Bilo je vreme da upo
zna i lica te četvorice ljudi
kolje će morati da uibije ako
želi da povrati svoju slobodu.
Samo...
Samo što pre toga mora na
ći načina da se oslobodi ovih
lanaca, a to će biti teško, đa
volski teško.
Ninđa otvori oči. Oprezno i
polako, pazeći da ga ne zaslepi
sunce na zalasku.
Čovelk koji stoji nad njim
krupan je, širokih ramena, alii
sa onom sligumošću u držanju
koja pokazuje da nema mnogo
sitvari kojih se plaši. Glatko iz
brljamo lice debelih -uisiana, si
ve oči pod teškim kapcima,
nos davno slomljen u nekoj tu
6i. Ćelavo čelo blista mu na
suncu, dok mrda glavom da
mu u oči ne bi ulšao dim. iz ci
garete medu jakim, zdravim,
zulbima.
— Ah, naš prijatelj nam se
konačno pridružio — kaže on
sia osmehom koji ne bi bio ne
simpatičan da u promuklom
glasu nema toliko hladnoće. I
još nečeg. . . .
Straha?
(Da, straha. On zna mnogo
toga o nlinđama i svestan je
činjenice da se nalazi na ko
rak od smrti sive dok je u bli
zini jednog od ninđi. Bez obzi
ra što je ovaj vezan čvrstim,
debelim lancima za palubu i
potpuno nag i nenaoružan...
Drugi čovek se znojii. Niskog
rasta, u belaj ođeći raiamaže-
nog bogataša koja loše prista
je izbuljenim očima i tankim
usnama pod kukastim nosom.
On se boji mnogo više, ali ne
15. BORILAČKE VEŠTINE 59 13
čovefca vezanog lancima, jer
on ne zna praktično ništa o ni
nđama. Bolji se nekeg drugog,
helkog ko ga je poslao na ovaj
ludi zadatak iz kojeg bi, u no,r
malnim okolnostima, samo ču
dom izvukao živu glavu.
»Samo što ovo nisu normal
ne oklosnosti«, pomisli ninđa,
po navici proučavajući svaki
ddtaJij prizora oko sebe. »Oni
su veoma srbrpljtivo sačekali naij
pogodniju priliku da me se do
•čepajjlu. Samo mene; Suimiko
lih ni niajpianje nije zanimala.
Vrlo vešito i vrlo lukavo. Go*
tovo kao da je čitaivu akciju
zamislio neki drugi ninđa...«
Ali ne... Nijedan ninđa ne
bi rizifcovao da čuva zaroiblje-
’«oig' drugog ninđu. Kao što sita
ra izreka kaže, ako imaš prtili-
ku, ninđu moraš ubiti odmah,
a čak i posle toga nipošto mu
nemoj okretati leđa. . .
' — Dakle, ortak?
— Šta želiš od mene? — glas
ninđe je savršeno miran, kao
da njih dvoijica sede u salonu,
sa čašama piića u rukama i pri
jaltelijlsfki razgovaraju.
— Ja? Ništa. Nelki moji pri
jatelji žele da razgovaraju s
tobom.
i— Prilično čudan način da
se to pokaže, zaf ne?
— Aha. .. Nemoj misliti da
se meni dopada.
— Šta to, do đavola, znači?
— umeša se žgoljaVko u beloj
odeći, nervozno brišući lice
već mokrom maramicom. •—
Kakve su to reći, Grist?
— Samo kažem ono što sam
već rekao i tebii, Vam.Flit. O-
vaj mi se posao ne dopada.
— Je li? Ne mislim da će ti
(to smetati da naplatiš onih de
set hiljada dolara, a?
— Neće — uzdahnu Gnistt.
— Uvek sam bio slab na zele
ne oči i zelene novčanice, 1do
đavollia! Ali to još uvek ne
znači da mi se mora svideti
sve što radim za lovu, za,r ne?
— Kuda me vodite? — upi
ta minđa. Ponekad je pametno
pustiti protivnike da se svađa
ju. Uvelk se dozna nešto što
normalno ne bi odali. Možda i
salda?
i— Zaveži! — prosikta Van
Flit s prezirom. — Kog si đa
vola morao da ga osvešćuješ,
Grist? Sve bi bilo mnogo ure
dnije da smo ga jednostavno
spakovali i odneli pred Stanfo
rđa,!
Ponovo to ime. Stanford...
Savršeno pamćenje ninđe po
đsećalo je na urednu memori
ju kompjutera u kojoj je uz
16. 14 BORILAČKE VEŠTINE 59
lime ooveka upisana i njegova
Slifea i sve što se znta o nje
mu. Poznavao je nekolicinu
Ijiuldli po imenu Stantforđ, ali
nijedan od njih nije se uMa-
paio u ovo što se događalo ovog
toplog popodneva u blizini Sa
mta Kataliine.
— Ti niisii biio siguran da je
čitav — naisimaja se promuklo
Griist, ali njegove oči ni na tre
nuitak nasu napuštale lice veza
nog nin.de. Oprezan je i isku
san; biće jako teško, možda i
nemoguće pobeći od njega.
Lanci neće popustiti, znao
je. Ma ko da ih je postavio, po
brinuo se da to uiaini kako va
lja, ne šteđeći ni vreme, ni no
vac. Ne, Grislt, nije od ljudi
koji bi bilo šta prepustili .„slu
čaju. . .
i— Žao mi je, ortak — Grist
sieže ramenima. — Ne mogu
ti to reći. Moj šef neće ništa
da reslkira, znalš. štaviše, kad
se približimo, moraću da ti ve
že'm i oči.
— Suviše pričaš, Griislt, pro
klet bio!
Pogled nimđe olđluta do ne
pomičnih lica preosltale .dvoji
ce ljudi koji su nezaimteresova
no pratillii razumna mišljenja
svojih pretpostavljenih. Pozna
vao je talklva lica; profesional
ne ulbice, angažovane da oba
ve jedain posao. Zaboraviće ga
čim budu isplaćeni i napuiste
ovu palubu.
Utoliko bolje po njlih.. .
¡Njegova jedina prilika ulkaza
će se kada ga budu odvaživali
da bi prešli na kopno. Biće sto
tinu pulta oprezniji nego sada,
naravno. I on mora biti opre
zan. Grist je sposoban, a ni
ova dvojica tamo nisu amate
ri.1
U redu, onda se može pono
vo prepustiti hlialdnoj, gotovo
komtpjulterskoj analizi svega što
se dogodilo ovog popodneva.
Od tremiuitka kada jie Odvojio
svoje usne old nišana devojke,
vođen ornim neobjašnjivim pre
dosećanjem opalsnOsti koji na®-
de nazivaju haraigei...
tili ne. ..
Možda je sve to počelo mino
go ranije, samo on toga nije
bio svesltain?
(Sklapajući oči da bi se bo
lje komcemrtrisao, nimđa poče ,u
svojoj memoriji da odmotava
film događaja u poslednje vre
me, zasltajući ponekad da neku
od zapamćenih čimjienica prou
či u sveitliu najlnoviijih događa
ja.
Da.
17. BORILAČKE VEŠTINE 59 15
Bilo je stvarni koje u prvom
trenutku misu privukle njego
vu, pažnju, ali salda su dobija-
le mnogo veću Važnost.
¡Sitnice, naizgled, naravno.
Balo koji upadljiviji događaj
upozorio bi ga mnogo ranije
da se nešito sprema. . .
(Sportski avioni koji su izne
nada počeli da se pojavljuju
nad mailom vilom koju jie za
sebe i Sumiko iznajmio daleko
od;grada i radoznalih očijlu. Ne
tako čelsto, isltitaa, ali ipak, tre
baiio je da ih pažljivije osmo
tri.
Pa onda tela trojice ljudi
koje je ubio- u poiteri za krijum
čarima1 oružja. NeBtala su na
gotovo volšelban nalčin, pre ne
-go što je dospeo da se vralti do
njih i ukloni ih, kako oštro
olko na njima, ne bi primetilo
tragove oružja ninđi. ..
I u poisiednje vreme sve češ
ći oisećaj da ga odnekud posma
trajlu nevidljive oči. Postavio
je čak i nekoliko zamki sa že
ljom da uhvati onoga ko ga
sledi, aiii su one dstale prazne.
Neko je, dakle, shvatio da
ima- poisia sa ninđom i upotre-
bio mnogo novca, ljudi i luka
vstva da ga se dočepa.
Živog.
Hnum...
Uzdahnuo je i opustio telo,
istražujući u njegovoj unultraš
njiosti posledice eksplozije. Ni
šta sito nekoliko sata mirova
nja ne bi otklonilo.
Nema potrebe da zamara
svoj mozak razmišljanjem o
tajanstvenom protivniku. Pre
malo je činjenica da bi bilo
kakvo razmišljanje dalo rezul
tate.
Uostalom, uskoro će stići do
njega. Suton pada sve brže, a
kod Ijtudi Oko njega sve je u-
padljlivija nervoza koja poka
zuje žel£jlu da se sve ovo usko
ro zavriša.
A tada će doći i njegov tre
nutak. . .
I*|
U mrtklom mraku bok broda
pođsećao je na planinsku listi1-
cu koja se uzdizala gotovo do
neba. Ležeći i dalje na palubi,
ninđa se osmehnu.
Toliko o planovima da uma-
kne kada ga budu odvezali. ..
Pre svega, nije mogao nikud
da uimakne. Obala je salda bila
predaleko, čak i za plivača
njegove snage i izdržljivosti.
18. 16 BORILAČKE VEŠTINE 59
U ovom delu ofceana struje su
jake i varljive. . .
Bilo je čak komično posma-
tralta Van Flitovo lice kada je
preko radija stiglo naređenje
da. se kurs promemi i, umesto
ka oibalii, čamac uputi prema
pučini. Mije imao hraibroisti da
se suprotstavi, naravno, aila je
sada čiitavo njegovo telo bilo
mokro od znoja čiji se zadah
i pored sivežeg noćnog vetrića
šinio palubom.
Grist je, činilo se, veist pri
mio sa olakšanjem. Logično;
njegov posao bio' je da dovede
¡ninđu nepoznatom šefu, a to
je mnogo lakše izvesti na otvo
renom moru. ,r
Još jednom, nrinđa se nasme-
ši. I pored sveg,svog iskustva,
Gnilst je propustio da nasluti
ono što je Van Alanu već odao
instinkt kukavice. . .
Ležao jo opušten, čekajući
da čamac dodirne bok ogrom
nog teretnog broda čiji su mo
toni radilii malom snagom, tek
koliko da ga struje ne bi odne
le sa dogovorenog mesta. Znao
je već da izgledi da se osilofoo
da postaju sve manji; ma ko
da je planirao njegovu otmicu,
učinio je to sa paklenom inte
ligencijom, ne propuštajući ni
najmanju sitnicu.
Da li se možda njegova ša
nsa krije u onome što će se
dogoditi kada čamac pristane
uz bok broda?
■Što da ne?
— Grist — reče om tiho. Čo
vek koji je stajao nad njim
malo se saže.
—•' Šta je bilo, ortaik?
— Znaš šta će se sada dogo
diti?
— Dogoditi? Hmm. .. šta že
liš da kažeš?
— Oni će najpre proveriti
da li sli dobro obavio svoj po
sao, Grist. Kada se uvere da
jesi, biće to tvoga smrtna pre
suda.
— H-ha!
Prezriv smeh, ali je u nje
mu i nota zabrinutosti. Grishrii
je glup. Pravo je čudo kako i
sam već nije došao na pomisao
da se od .korisnog pomoćnika
pretvara u neugodnog svedo-
ka?
¡Ne mora više ništa da govo
ri. Grislt će i sam doći do tog
zaključka. Veoma brzo.
— Van Flit!
Oštar, zapovednički Gris-
tov šapat. Niinđa vidi kako se
iz mraka približava sitna Van
Flitova figura, oseća ponovo
oštar zadah znoja.
— Šta je, Grist?
19. BORILAČKE VEŠTINE 59 17
— Vatn FM, kakvu si to pr
ljavu igru pripremio, do đa
vola?
i— Igru? Ja...
— Zaveži, prokleta uš'tvo!
Sad znam zašto se znojiš čita
vog dana! Od straha! Bojiš se
da i tebe ne otkače zajedno sa
mnom, je li?
— Gist, šta ti je? Ja ni u
snu. ..
iSkoik u tami, nagla pokret.
¡Ninđa zna šta se događa; Gri
st je ščepao malog čovefca za
grlo, odigao ga od pialfulbe i sa
da ga trese kao liutku od sla
me.
,— Gist šta se to događa?
— šapat sa druge strane paliu-
be.
— Gledaj svoga posla. Mič!
— režd Grist, ali njegov stisak
popušta i Van Fiat uvlači va-
zduh u pluća, krikljajuei i kopr
cajlući se.
i— Govori, kučkiiin siine! —
sikće Grist. — Je li to ono što
s>u mi spremili? Govori!
f— Jest.. . jeste. .. Bio sam
protiv toga, kunem se, Grist!
. .
Kratak, oštar udarac u vrh
brade* prasak koisitiju koje ni
su mogle da izdrže taikav postu
pak. Ninđa zna dft je Van Flit
mrtav, kao prva žrtva užasnog
Gris'tovog gneva koji se neće
zadovoljiti samo tim.
- Grist!
i— Sita sad hoćeš od mene,
proklet bio? Da mije tebe bi
lo, ja. . .
— Grisit, za ime boga, sasliu
šaj me! Naša jedina šansa je
da što pre okreneš čamac i ki-
dneš odavde! Taj brod je spor,
mažemo se izgubiti u tami pre
nego što. ..
Neko je, gore na palubi bro
da, imao oštar sluh i dovoljno
mašte da nastati šta se doga
đa u čamcu. Snop svetioSti iz
ogromnog reflektora sruči se
kao vodopad na njih i ninđa
instinktivno zatvori oči, napre
žući sve mišiće u pokušaju da
raslkine lance i ukloni se sa ta
ko strašno gole i prazne palu
be na kojoj nema nikakvog za
kliona.
— Skači, Grist! — zaurla
on. — Sa palube!
'Prekasno. ..
(Mitraljez zailaja sa palube
broda, teški protiivaviomski mi
traljez velikog kalibra. Daske
zaprašBaše pod udarcima meta
ka, ali je mnogo udaraca ima
lo drukčiji, tup i mek šum u-
dara o ljudsko telo.
Energija udara odnese Gnis
tovo telo u stranu kao suvi
20. 18 BORILAČKE VEŠTINE 59
list; ninđa osetii kako ga zasi-
pajiu krupne kapi krivi .i ko
madići GriiisitĐve odeee, kože,
mesa. ..
Neko vrismu na pramcu ča
mca i reflektor skliiznu prema
tojji sltrani. Tup puicanj puške
pomeša se sa praiskom miitra-
ljelza kiojii je sada meitodično
zasipao krov kabine, nekoliko
stopa daleko od glave ninđe.
Iznenadna tišina. I ne otva
rajući oči, ninđa je znao da su
i preostali Griilstovli ljudi već
mrtvi ili umiru ma palubi i
ispod nije.
Ne, čovek koji je sve ovo
zamislio nije želeo ništa da ri
ziikuije...
Glasovi ljudi viisioko nad
njlim, škripa četlika po čeliku.
Kroz tek malo razmaknute tre
paivice ninđa nazre kako se cr
na šiapa brodske dizalice laga
no obrće, spušitajjući veliku ku
ku kroz mliaiz sveitlioisiti reflek
tora prema palubi čamca.
Jjjiuldi kojli su se trenutak
kasnije našli pored njega ra-
diiili su brzo i efikasno, bez ije
dne izgovorene reči, štiteći ta
mnim maočarima svoje oči od
zaisHepljujuće sveltfasltri. reflek
tora.
Lanci su bili oltkaeeni od al
ki, ali je svaki slobodni kraj
ležao u rukama dvojice snaž
nih lij,uđi, zategnut do kraj
njih granica, U ovakvom po
ložaju, odvojen od palube, ni
je imao oslonca da bilo šta po
kuša.
Kulka se zaklati nad njim i
Ijtudi koji su pridržavali lan
ce na njegovim nogama zaš-
temjaše, podižući ruke naviše.
Kada siu lanci sa mogu blili
čvrsto omotani oko kuke, na
red su došli oni oko zglavka
ruku ninđe. Presaviijjem, u ne
ugodnom položaju, on ču ka
ko viitlo na paliubi škripi i ose
ti kako ga ogromna sila podi
že u vlažni noćni vaiziduh.
»Nikakva improvizacija«, po
mMi, okrećući glavu na dni-
gu stranu od zaslepljiujućag re
flektoira kada se našao u vi
sini njegovog plamtećeg oka.
»Svaki korak je brižljivo is
planiran i nekoliko putta pro
v i rem. Ako- želim da se izvu
čem, osim veštine i' snage, bi
će mi ovoga puta potrebno i
mhogo sreće...«
Zan|j|ihao se nad mračnom
palubom broda', širokom kao
igralište za bezbol. Svetiliosit re
flektora Više mu nije smetala
i on poče pogledom da istra
žuje detalje oko sebe.
21. BORILAČKE VEŠTINE 59 19
(Mralk, stv-uld unaokolo. Sve-
tle jedino instrumenti iza sta
kla komandnog midsita kroz ko
jć ga posmatra nekoliko ljfuicM.
Paluba je šikano prazna, sem
šelsltorice ljudi sa puškama u
¡rukama koji siu okružili mrač
no kvadratno grotlo kroz ko
je se teret pri ukrcavanju sipu
šta u utrobu brolda.
Brod je čitav dan bio na
¡suncu. Sivežiji noćnii vazduh
malo je ohladio palulbu, ali
pod njom je on jioiš bio vreo
i' suv, kao u pustinji.
Ono malo sveltla što je do
pisalo kroz kvadratni otvor
nad njegovom ¡glavom mije bi
lo dovoljno da osvetld skladi
šte, alli siu čula ninde bila u
stariju da proceme njegove di
menzije. Stotinu sltopa po ši-
rinii, dvostruko više po duži
ni. ..
I skoro isto toliko od Otvo
ra do čeličnog dna na kojem
se konačno našao!
lU trenutku kada su njego
va naga leđa dotakla pod, u-
pald se niz sveitdljki duž (jedn
og zida skladišta, visoko nad
njegovom glavom, osvetljavaj.u
ći sltazu načinjenu od gulste
čelične mreže i ograđenu uže-
tom pričvršćenim za zidove.
Takvo što obično^se ne gradi
na teretnim brodovima; ovo
što sada vidi načinjeno je spe
cijallno zbog njega.
Mala grupa Ijluidi naginjala
se oprezno, preko užeta, gleda
jući u rUjega. Svotiljke ¡su im
bile za leđima, tako da je vi
deo samo konture njegovih te
la. Proučavanje tih kontura
čiisjt je gubitak vremena. Za
sada,
¡Nije biiilo mnogo više koris
ti ni od gledanja po drugim
uglovima skladišta. Ogromna
čelična vrata biće 1uvek čvrsto
zatvorena; motorima koji ih
pokreću upravlja se sa njiho
ve druge strane. Uz čelične zi
deve samo bi se muva mogla
ulspeti, a otvor nad njegovom
glavom je tako visoko, da o
njeirnju ne vradi Uopšte ni ra
zmišljati.
ifeto kao i staza •od čelične
mreže, naravno. Zatvor u ko
jem se našao bio je gotovo i-
đealan...
Ipak, neko će morati da si
đe do njega i oslobodi ga o-
viih prokletih lanaca. Možda
tada. . .
|— U redu je, Eldridž — re
če jedaln od onih koji su se
naginjali preko ograde. — Ski
ni te lianće. Ne bi trebalo da
bude teško.
22. 20 BORILAČKE VEŠTINE 59
Niinđa je nekoliko trenutaka
razmišljao o tom glasu. Pono
vo glas čovefca od autoriteta,
ali ' ne sličan glaisu onoga ko
ji, poput pokojnog Grista, svoj
autoritet gradi na fizičkoj sna
zi i spretnosti. Ovo je glas čo
vefca koji ume da naređuje i
manipuliiše, birajući druge Iju
de za svoje /više ili manje pr
ljave poslove.
A onda, on zna i ime kojim
se služi otkako se vratio iz
Japana. Hmm. . .
Vrhovima prstiju opipao je
lance. Nepoznati je bio u pra
vu; sada, kada ima oslonac
pod sobom može ih veoma la
ko smaci sa kuke.
Trenutak kasnije se uspra
vio, vukući za soiboim četiri la
nca kojii su ostali pričvršćeni
za njegove udove. Oni nisu
loše oružje; pod uslovom da
neko bude toliko glup da mu
priđe dovoljno blizu kako bi
ih mogao upotrebiti.
Lagano je obišao svqj zatv
or, bacajući ispod oka pogle
de naviše, prema petorici lju
di koji su stajali na mostiću.
U međuvremenu se kuka iz
gubila kroz otvor nad njego
vom glavom i na njega je, uz
tutnjavu, navučen čelični po
klopac.
Kada se ponovo vratio do
sredine skladišta, do ušiju mu
dopre porugUjiv smeli.
— Nadam se da s:i se sada
uverlio kako nema n.i najma
nje mogućnositid a se sam iz-
vučeš odatle, Eldridž — reče
onaj isti glas. Svetlosit je još
uvek smeitala da vidi detalje,
alli je ninđa imao utisak da bi
tog čoveka prepoznao čim bi
ga ponovo video na drugom
meistu. Vitko, elastično -telo,
uska glava sa krat'koim, zali
zanom kosom, karakteristični
nervozni pokreti ruku, preme-
šitanje s noge na nogu.
Ćutao je. Nije imao ništa đa
kaže. Bar za sada.
— Bez komentara, zar ne,
Eldridž?
Odmahnuo je glavom. Ima
vremena za rečii.
— Pitaš se verovaitno čemu
sve ove drastične mere preido-
sltrožnoisiti, Eldridž? Vrlo jed
nostavno: mi znamo s kim, i-
mamo posla i nipošto ne bismo
želelii da te izgubimo sada, ka
da smo potrošili nekoliko de
setina hiljada dolara i neko
liko dobrih ljudi da bismo te
se dočepali!
¡Ninđa odluči da prekine ti
šinu.
23. BORILAČKE VEŠTINE 59 21
— Zašto?
— Zašto? Da, vrlo doib.ro pi
’ tanje — nasrneja se nepozna
ti. — Premida mislim da si
, već naslutio odgovor, Eldridž:
ooveku koji plaća čitavu ovu
zabavu potrebne su utsluge je
dlnog pravog runde. . .
'Lesli Elidridž se zvonko na-
smejja zabacujući glavu. U za
tvorenom proisitorau, ma kako
velik: on bio, njegov smeh zvli
cao je neobično, odbijen od de
belih čeličnih ploča.
Nisam — reče — navi
kao da o poslu diskutujem na
ovakav način. Ako' mislite da
me angažujete, morate naći
neko malo ciivilizovainiije oikru
ženjjie, eoveče!
¡Nepoznati je uzvratio smeh-
om, takode.
— Hajde, hajde! Ti nisi to
liko naivan kao što želiš da
pomislimo, zar ne, Eldniidž? Ra
dije bih u svoju kobinu pus
tio otrovnu zmijiu nego ' tebe!
Vrteći glavom, minđa se spu
.Bti u ležeći polo^jj na če#čne
ploče poda.
— Onda: smo završili prego
vare — reče mirno. — Laku
noć! I neka neko bude tako
.ljubazan da pogasi sivatla!
■Nekoliko trenutaka • tišine.
Ninđa ču kalka se od ziidova
skladišta odbija ubrzano, na
peto disanje osrtale čeitvorice,
cmdh kojii sve do sada nisu pro
govorili ni jednu jedinu reč.
— Bejli! .— reče tiho njihov
vođa. — Maže.
Delovali su kao dobro ui
grana ekipa i ninđa ni trenu
tka nije sumnjao kako je ono
što sada izvode uvežbano do
najlistnijeg đe/taOija, poput naj
bolje baletske tačke.
Čeltini užeta kao zmije po-
leteše paralelno sa čeličnim
zidom skladišita, odbačeni je-
dnovremeindm. udarcima noge.
Četiri figure hitro počeše da
se spuštaju niz njih, pokazu
jući izuzetnu sigurnost u po
kretima,
Užad... da li ima vremena
da ulbdije ovu četvoricu ili ih
bar ukloni sa puta i uzvere
se uz jedno od njih pre nego
što ih onaj peti povuče, navi
še?
Ne, neće imati vremena. Dru
ga četvorica ljudi, koje do sa
da nije čak ni primetio uz
mračne zidove ispod svetiljki,
24. 22 BORILAČKE VEŠTINE 59
čekala su da prv-a četvorka
dopre do dna skladišta kako
bi odimah povuklii .užad navi
še.
Čak i kada bi uspeo da se
dočepa jedinog od njih — a
njegova brzina i spreltnoslt su
to omogućavali — to ga ne bi
nikuda ođvello. Čovelk čije su
obe ruke zauzete veran)jem uz
uže te'ško može ižbeći bilo ka
kav napad- koja će u međuvre
menu doći.
U redu, dakle, da najpre ut
vrdi ?ta žs'le ta četvorica koji
elastično sfcačiu na pod sa vi
sine od desetak stopa i odmah
zauzimaju stav za borbu.. .
(Ne žele da ga ubij*u, narav
no. Njihov cilj je samo da ga
primoraju da konačno počne
da prima naređenje od onoga
kojli ih sada napeto posmatra
sa visine.
Kako to oni misle da izve
du?
Znao je čim su stmalkli svo
je nezgrapne puške do tada o-
kačeine ulkoso preko leđa. To
nije oružje koje ubija i zato
je cmiljiemo kod afričkih lova
ca koji snabđevajiu zoološke vr
tove sitnom svelta egzoitičnim
životinjama. Minijaturne stre
lice u njima pune su tečnosti
koja će ga satno uspavaiti na
određeno vreme, a posle toga...
'Niiinđe znaj'u sve o svakoj
vrtslti oružja koju je čovefc iika
da komstruisao. Nimalo uska
ciblaisit znanja na planeti čija
stanovnici ratujiu beiz prekida
već hiljadama godina.
Ovo oružje je odista neispre
itno i potrebno jte jako mnogo
vremena da se ponovo napuni
ako prva strelica promalši. Nje
gova šansa je u tom vremen
skom intervalu. Jeidino1što mo
na postići to je da iizlbegne pr
va četiri hica.
Njiih četvorica približavali
siu se lagano, uđa:Hjavaj(ući se
jedan od drugoga kako ne bi
mogao sve odjednom držat?, na
oku. Dobna taktika. .. pod us
lovom da pred tobom nije je
dan pravi niinđa.. .
Ono nekoliko' trenutaka le
žanja poslužili siu svojoj svr
si; lanci na nogama salda: su
bili uvijeni oko članaka: i ce-
vanioa i čvrsto pritegnuti ta
ko da mu nimalo ne omeltaju
kretanje. Čak ni njegova og
romna, gotovo naslhvaltltiiiva br
zina, nije bila umanjena u me
ni koja bi mogla ođliučiti u bor
bi protiv ovako sporih pcroltiv-
nilka.
25. BORILAČKE VEŠTINE 59 23
Oni, zapravo, nisu bili spo
ri, ali reč »¡brzima« đobijja sa
svim drogo značenje u obra
čunu sa nlimđom. ..
[Pokrenuo se na juriš uz ti
hi zveket lanaca; naljpre dug
skok u levu, zatim u desnu
stranu, onda ponovo u levu, ta
ka da nijednog tremiuftka ne o-
mogući stnelcima mimo niša
njenje. Prostor pred njim je
doslovno ndslfajao; u sledećem
tbaniuitku najbliži oovek biće
¡ría doihvaitu lanca u deísmoij ru
ci kojom je vitlao ilznad gla
ve.
Dva tiha zvuka označiše da
su dve strelice ispaljene, alli
jé on po položaju cevi znao
da ga nijedna od nijih ne mo
že poigoditi. Jedan na levoj sit-
rami, onaj bliži, i onaj najda
lji na desnoj strani nisu bitni
u narednih nekoliiko sekundi.
Sada svu svotjiu pažnju može
.komeenltrisati na preošltailu dvo
j-icu! -
Pokleknuvši na levo kolono,
on iznad svoje glave propusti
treću strelicu u istom trenut
ku kada se lanac obavi oko
vrata čovefca kolji" je ispalio.
Poviukao je, naglo i brutal- ®
nio, znajući da će se lanac us
ted sopstvene težine i snage
zamaiha čvrsto zariti ü kožiu
vrata. Sila trenja neće dopus
titi da se on lako odmota, a
energija trzaja u koji je umeo
svu svoju snagu ispuštajući is
tovremeno iz pluća glaisian kr
ik koji odjeknu pod čeličnim
svodom bliće užasna. . .
Da!
' Pokretan energijom ninđe,
čak i debeli lanac delovaee kao
traka motorne testere; glaiva
nesirećne" žrtve odlete nekoliko
stopa u stranu, rasipajfući. ka
pljice krvi iz prekinutog vra
ta. Telio pođe za lancem, ali
ukočeni udovi nisu bili sprem
ni za takav pokret i ono se stro
pošta na pod, kao džak sa me
kim brašnom u sebi.
Minđa više .nije ni gledao u
njega od trenutka kada se la
nac obavio oko svog oillja; nje
gov pogled bio je uprt u če
tvrtog ooveka, jedinog koji je
strpljivo vrebao1sivog trenutak,
ulbeđen da ne može promašiti.
'•Sada!
U položaju u ko^iem se na
šao, oslonjen o levo koleno i
sa zategnutim lancem u des
noj rudi, niinđa nije imao mno
go silobode kretanja. Ipak, le-
va ruka oko ko'je je omotao la
nac još na početku svog juri
ša mogla je činiti sve što joj
zapovedi hitri mozak ninđe.
26. 24 BORILAČKE VEŠTINE 59
PiOdiigilia, se kao štit ispred li
ca i gnuđii, sjedeći pokret ce-
vi četvrtog stbrelca. U čaisiu ka
da je on ispalio svojiu strelicu,
lanac omotan oko ruke našao
se tačri'O na njenojj putanji.
Skfenuvšii niiz glatku čeličnu
poviršiniu, strelica odlete u st
rahu i z&izvekeiba po podu.
Obrćuićr se na levom kole-
mu, ninđa dovrši pokret zaima-
hiniutim lancem u desnog raci
i on se kao zimirjia još jedinom
omota, ali ovoga puta oto no
ge jieidnog od onih kogi siu pre
brzo isipratznili svoije oružje.
Coivek zaurla kad lanac ogu
li kožu i meso sve do kositi.
Zabacujući ruke Unazad u po
ku!šia|j!u da povrati poremećenu
ravnotežu, on ispusti sjvtorjru -pu
šku na čefliijcn;i pod,, ali je sna
ga trzaja i ovoiga puta bila pre
ma;, glaismo ispuštajući vaizduh
iz pluća.
¡N,a drugoj strani škljjocnu
rrieital. Onaj koji je prvi izba
cio svoju strelicu ponovo je
napunio pušku...
¡Nirnđia se po podu zakotrlja
prema n|j:eimiu> zvekećući lan
cem koji se siada namotavao i
oko delsne rulke. To je bila va
rka., naravno1; samo* drugi ni-
ođa mogao je znati za trik
kojim se labavo namotani la
nac ve'štim pokretom zabacuje
sa ruke da bi, ukrućen kao ko
pije, poleltelo prema telfu neo
preznog protivnika.
Podižući pulsku, čovek spare
tno odskoči u stranu, vrebaju
ći ovloga pulta sa. mnogo više
strpiljjenja sivomu šanjsiu. Gdlbacu
jući se naglo obema nogama
o pod, riinđa se odvoji od. po
da doisltižući vilsfau kojpm bi
osviotjio meldalgiu na svakom ve
likom takmjiičen|jiu u skoku u-
viis.
Cev ga je pratila, hiltrb i si
gu-mo, ali strelac «neće imati
vremena da pritisne obarač...
iLamac polete niaigilo' naniže i
njegov kray poglodi čiovelka u
lice, pretvarajući ga .u deliiću
sekunde u krvavu bezobličnu
masu, kro/z koju se probi kra
tki krik očaijianjjia. Lobanjta pr
šte od uđialra, rasipajući ulnao-
koilo komadiće mozga. Nekim
ćudfom njjein prednji deo> o'sta-
de pošteđen i telo sa krvavom
nuaisklom umelsfto ltica, jolš se je
dinu dugu sekiulmdiu Ma'tdlo na
mlrtviim nogama pre nieigo- što
se prelomilo u pasu i sručilo
na pod..
Meko se dočekajvši na noge,
ninđia se okrete poislefdinjjem pre
ostailiom protivniku koji je ble
27. BORILAČKE VEŠT1NE 59 25
dag lim lagano uistupao’ pre
ma zliidiu, pioklišiaiviagiuici đa dr
htavim prsitima uglura. strelicu
¡u ležište zaJtivarajča. Sudeći po
strahu u nijeigioivim očima, to
će potrajati još vrlo dugo.
— Da li je doiv/oilijinjo? — u-
pita mirno. — Ili treba da u-
biijem i ovog bednika ovde?
Sa rukama osslioinjeinim o za-
tegmuto čelično uže, nepoznati
ga je niekolliilko1 trenutaka. ne-
mo posmaitraoi, a onda odmah
nu glavom.
— Ne — reče — nije potre
bno. — Vrajti se gore, Krafuls...
Ifuku, pos/leidnji čoveik sie laga
no priimiicafo užetu koje mu
spustiše sa molsitiića. Čovek ko
ji ga je bacio klečao je na ivi
cii sa automatskom puškom u-
perenom nimđi u gr>u(dli.
Nema izgleda da živ stigme
dio vrha užeta, naraivnia, ali je
ova numđa ipak pripaila njemiu,
Gsmeihnuo se, „zavrteo glavom
i prišao j edinom od mrtvih te-
la da o nyegiOviu odeću obriše
kraljeve lanaca umatzaine krv-
f l t i t a
— Lep početak razgovora
reče glasno. — Niišta tako ne
hladi uisijame glave kao malo
puštene krvi,
— Znači li to da prisitageš
da razgovaramo, Elđrliđž?
— Nijednog trenuitka nisam
rekao da NE ŽELIM da ra-zgo
varamo, prijate!jiu. Jedino što
sam tražilo bilio je mada civl-
lijyzovanli|ja okolina, zar ne?
— Poste otvoiga šito si nam
pokazao? čoveče, bilo bi pra
vo samioailbiisltvo' pustiti te u ne
ki driugi deo broda!
— Ovo što se sada dogodilo
dogoidiče se kad god pokušate
da učinite nešto što mi se ne
dopada — sileže ninđa rameni
ma. — Bojim se da je ovo pat-
pozicija; ja ne mogu da napust
im ovo skladište, ali ni vi ne mo
žete da me navedete da ra
dim otno što želite.
— Luđače! Dovoljno je da
te ostavim tu dole i da crkneš
od žeđi za nekoliko dama!
— Tačmo. Ali, kakva korist
od moje smijtii?
Pioinlovo tišina, narušena sa
mo teškim disanjem čoveka ko
ji se verao ¡uiz me. Sačekavši
da uže ponovo bude povučeno
/naviše, čovek na. mostiću pro
28. 26 BORILAČKE VEŠTINE '59
— Tato je. Nadam se da ti
je kiOiriettiila i da ćeš salda po
kušati na malo siupitiiiMjli. na
čin,
— Signiran si da ću tako po-
isltujpiitii? Mogao biiih da pofiita-
nem i grublji, zar ne?
— Zn»am. Te je na redu .alko
rtfi. ne tulspe slelcteoi pokulšag.
Baš me žarnima kalko sa pri
premio pnoisitio'riljiu u kaju ćeš
me sada premelstiti.. I, u&gređ,
mogao bii komaenfo da mli ka-
žeš i svoje iirne, a?
Ćoveik na mioistilau već je bio
¡krenuo prema njegovom po
četku. ali ma ove Leisiliijieve re-
oi zastade i ponovo se naiže
prefco ograde. Sveitilio m!u je sa
da padalo1rnalio s;a sitrame tako
ida je nimđa mjogaoi da vildii ure
dino oičešlj-aiaui koisu i vrlo ble-
do ldce oštrih crte i dubokih
očiju.
— Da, u pravu si — reče.
— Nemam naiziliofga da 'krijem
svfoije ime. Zovem, se Aisltllii —
Kulpeir. Domalđ Aisstlii — Kulper,
mimđo.
— Enjglleiz?
— Samio po imemu. Moji. već
(treću generaciju žive u Ame
rica Zašto pdjtaš?
SNitmđa steže ramenima, raz-
mišijfaijuei o svom slledećem ka
raikju. Čalk i orno što tremuitno
izgleda meivažno, kao što je i-
me njegovog direktnog protiv
nilka, mlože se u sleđećem tre
nutku prikaaatü kao oldlumgiući
podatak.
Pfod je drihftao već neikoliilko
mümu'ta, a aulo za 'ravnotežu
govjoriilo mu je da je brod' u
polkreltu, štaiviše da je zauzeo
k u c n s preima pulčimi i ogromnom
prostran&tviu najvećeg okeama
na plliameiti.
Afeo ¡uispe da se oslobodi na
dzora na. netoliibo minuta, mo
gao bi se dokopati kabine sa
rađio-uređalj’em i situpiti u ve-
ziu sia Suimito. Ime Astili —
Kiujpeir mioižda bii se maglo po
javaltü u jednom od njenih do-
s'ijea, a onida: bi ona — možda
— mogla: da uđe u trag i ov
om ta(jatn!sitve«niom brodu.. .
Ne, ninđe ne zaiborav3yaj;u
detalje kao što je taij:. Njiho
va: obuka uiči ih da sve šrbo do
znaju o pro)tlivinliku slažu u mo
¡zaiík, pioisteipeno- ga popunjava
jući dok ne postane poltfpium.
Ogromna1 čelična vrata na
jedinom krajfu skll&dlišita skliz-
muiše hučalo u islteamtu i kroz
njih se priolbii mlaiz -žiuićkaslte
svetlo'sti, oibiaisjaivajiuići nepokret
na tela na podu.
29. BORILAČKE VEŠTINE 59 27
Bez žuiribe, niiinđa pođe pre
ma njiima, prM(kaiva|j(utć:i o:či na
svetio. Haragei ga je upozora
vao da na drugoj strani vra
ta preti nova opasnost, ali to
ni ma tremujtak nage usporilo
njjiegov korak.
UNfaijizad, opaisnoisit je 'vazđiuh
kolji minđe sivaikog trenutka u-
dišu. zar ne?
Prostorija u ko(j|Oij se našao
imala j,e dva bočna čelična zi
da. Tri, u stvari1, jer siu se te
ška vrata sklopila za njiim čim
je prošao kroz rujih.
•Čettrviitta je bio proziran, al:i
je Leisli poznavao taj materi
jal. Prvi su ga upotrebi!! či-
kaškii gangsteri, pre pedesetak
godina, da- zaštite svoje drago
cene glave od mettaka, a onda
je- ušlo u zaista široku upoitre-
blU!.
Jeđ'an .pogled bio je dovo
ljan da praćeni debljinu stakla.
I bez toga je mogao zrnati da
Astlli — Kiujper neće presko
čiti talko očiglednu predotsitroiž
■nosit.
Prostorija, mieđuitim, nije bi
la prazna. Niski plastični sito
i stolica od istog materijala na
lazili s;u se uiz samu sftaklesnu
preigraldiu. Na njenoj drugoj
strani nalaizila se fotelja, a. na
njoj telefomiski aparat, sličan
onoime kojii se u sličnim situ-
.acigama upotrebljava u zatvo
rima. Brat blizanac tog apara
ta stajao je na sltolu, pored ne
koliko poklopljenih tanjim i
otvorelne flaše vina poznate
marke.
Osmehnuvši s>e, riiinđa zauze
mesito za stolom. Podizao je
poklopce sia tainjiira, prepušta
jući sivom čiuJliu mirisa i hara
geij!u da ga »upozore na neko
'uispavfljujuće sredsitvio.
Nije osetioi ništa, ali ni to
mije moralo ništa da znači. No
va sreidsftva usavršavana su go
•tovo svakodnevno i on sam. myo
gao je odalbrati četiri ili pet
koji bi bez, miufke prošli i ko
ntrolu prosiečne laboratorije.
Na dlruigoj sltraini staklenog
zida oftvoiriše se vraita i Astili
— Kiuper energičniim, korakom
uđe u proisitori(jfu. Pratio ga je
čovek gruibog lica sa automat
skom puškom u rukama. Po's-
taivijaj'uei se iza folteljje, on u-
peiri pulsku nlinđi u grudi i os
30. 28 BORILAČKE VEŠTINE 59
tade u tom ne baš udobnom
položarj!u.
Smešeći se, Lesli je prouča
vao lice svog protivnika.
Prvi ustisak ga nije preva
rio: vrlo Med, vrlo tankih usa
na, vrlo dubokih tamnih očiju.
Prozirna koža i vitki prsiti ru
ku, nenavikli na fizičke napo
re. Jedan od onih koji se ve-
rovatno gnuša nasilja, ali ga
smatraju veoma pogodnim sre
dsltvom za ostvarenje sopatve-
mih ciljeva.
— Astli — Kiuper je isto ta
ko pažljivim poigledom prouča
vao njegovo lice. Taj nemi su
kob pogledima trajao je pri
lično dugo, a onda Aisitli — Ku
per odmahnu glavom i josmeh-
nu se. Podigao je slušalicu sa
aparata koja je smestio u kri
lo kada je seo u fotelju i dao
Lesliijiu znak da učini to isto.
— Dakle, Eldridž? — glas
je bio nešto izobličen, ali do
voljno razgovetam. Ne da bi
ninđi smetalo i da je aparat
bio neispravan; veština čita
nija reči sa usana jedna je od
onih koji savlađuju još na po
četku svoje obuke.
i— Tu sam. Možeš da poč
neš.
— Ono glavno sam ti već
rekao. Potreban nam je čovek
kao što si ti.
— Kame, Astli — Ruper?
— Suviše je rano da ti to
kažem, štaviše, gazda je izri
čito zabranio da mu pominjem
ime.
— Ne mogu raditi za čove-
ka čige ime ne znam. Čak i
kada bih prihvatio tvoju po
nudu.
— Zašto? Lova je lova, do
đavola! Šta te briga iz čijeg
džepa dolazi?
)— Recimo da imam skrupula
— nasmeši se nilnđa. — Ili pre
dirasiuda, kako god hoćeš. Ne
radim za ljude koje ne pozna
jem.
— U redu — sleže njegov
sagovomik ramenima. — Kan
su'litovaću se s njjiim. Nijje is
ključeno da pristane, ako pri
hvatiš njegovu ponudu. Nije
nam palo na pamet da bi ti
mogao da budeš toliko radoz
nao.
- — Radijem?
— Ha-ha! Rekli siu mi da s
tobom moram biti veoma op
rezan — nasmeja se Asitli —
Kupei-. — Verovao sam da pre
temujiu, ali sada vidim da sam
grešio. Nijedno tvoje pitanje
ne stiže slučajno, zar ne? *
31. BORILAČKE VEŠT1NE 59 29
— Š'tip da ne? Uoisitaliom, i
tvoja ekipa pokazala je pniMč
no radoznalosti kada sam ja u
piltanjiu, Asitli — Kuper!
— Informacije su osnova za
svaki poslovni potez — sleže
njegov sa,govornik ramenima.
— Dugo sam ih prikupljao, ali
je bilo veoma zanimljivo, pri-
anajem.
— Ti si vodio taj .posao?
— Uglavnom. Fascinantno,
zaista! Reci mi, ako nije taj
na, kako čovek može da bude
toliko brz. Droga?
, i— Ne. Postoje takve droge,
istima, ali su konltraefekti su
više opasni za Ijiuidsiki organi
zam. .Poitrošnja energije je u-
žasna; niko to ne bi mogao
diuže da izdrži. Uosttalom, čuo
sd ata se događa sa sportisiti
ma koji se duže vreme dopi-
ngiuijiu.
Jasno. U čemu je onda
trik?
šNiijđa se nasmeši.
— Neka to ostane MOJA
poslovna tajna, Astli — Ku-
per. — Bar još neko vreme.
— Svakako. O vaj.. . imam
utisak da se naši razgovori fi
no razvijaju, Eldriđž.. .
— Ja ne bih toliko žurio.
Ono najhitnije^ nisam ni čuo,
je li tako?
— Ah, da! Mqj gazda ne
škrtari, to si već mogao da za
kljiučiš. Milion.
— Dolara?
— Ne govorimo o .(klikeri
ma, do đavola!
— Hmmm... lepa suma. Je
dva mogu da zamislim polsao
vredan toliko para za jedinog
jedinog čoveka.
y OVAJ jeislte vredan toga,
veruj mi.
— O kej. Da čujem?
— Ubisitvo. Treba da ubi-
ješ jednog od najbolje čuva
nih ljodi na svetu, niinđo.
— Ime?
Asitli ,— Kiuper zavrte gla
vom, dok mu je na usnama le
bdeo osmeh.
— A, ne! Ne dok ne bude
mo potpuno sigurni da si pri-
hvaitio' poeudiu i da ćeš pošto
vati ugovor.
— U to nikada nećete mo
ći biti sigurni.
RAZUMNO sigurni. To
se može urediti.
— Ne potpisujem ništa, ako
si na to mislio — nasrneja se
ninđa.
— Naravno. U čitavom ov
om poslu neće biti ni koma
dića hartije. Ako ne računa
mo gomilu novčanica na kra
ju, ha-ha-ha!
32. 30 BORILAČKE VEŠTINE 59
— Neprestano se vraćaš na
pare. Misliš da mi je zaislta
toliko stalo do ngiišh?
— Prokletstvo, a zašto on
da raidliš to šito radiš? Za sla
vu?
Osmebnuvši se, ninđa je za
mišljeno proučavao bledo lice
čoveka na -d-rugoj sítrami pre
grade. Znao je da njegova uve
ravaínja kaiko je niinđa postao
u ime apstraktne pravde i sve
ove godine se borio upravo za
nijiu neće imati efekta. Aisitli
— Kupeir u svom životu sva
kako nije sreo nikoga ko . bi
to iskreno1činio. Čak naprotiv.
.i— Ne zanima te kako će
mo obe&beđiti tvtoju vernost,
ndnđb?1
Asitli — Kuperove oči su bili
stale, nagnuo se napređ sa ne
strpljenjem očeikujlući odgovor.
Bilo je očigledno da je ta za
misao upravo njegovo delo i
da se njom silno ponOsi.
»Ne preporučujem ti da ig
raš poker, Asitli — Kuper^,
pomisli ninđa proučavajući nje
govo lice. »I malo dete bi po
sle nekoliko prvih de!jenja mo
glo naslutiti kada su ti jake
karto u rukama. ..«
— Ne naročito — reče gla
sno. — Ako prihvatim tvoju
ponudu, onda ču održati reč.
Sva ta vaša sredstva biće odi
sta nepotrebna.
— Reč? Ahhh... bojim se
da moij gazda očekuje nešto
mnogo opipljivilje, EkMdz!
— Vrlo dobro. Da čujem o-
nda.
— Otrov.
— Otrov? Nije baš pouzda
no sredstvo.
— Ovo jeste. Upoiredo s
njim, doibijaš i jedini efikasni
proitiivotrov, Eldriidž. Potrebna
je svakodnevna doza i jedinog
i drugog. Kada obaviš posao,
uz novac doibijaš i formuliu
proitivotrova. Neće ti biiti po
trebna dugo. Sedam dana po
što prestaneš da doibijaš otrov,
tvoj organizam će bilti proči
šćen i možeš prestati sa uzi
manjem i protivotrova. Vešto
smišljeno, a?
— Ne naročito. Taj trik se
u staroj Kini koristio pre go
tovo hiljadu godina. Nisi to
znao, Aisitli — Kuper?
Ništa, međutim, nije moglo
poikvariti Asltli — Kuperoivo
dobro raspoloženje. Šitrofco se
nasrnejao i odmahnuo rukom.
— Nlije važno. Bitno je da
deluije. Sem ako ne sumnjaš
u efilkasinost proitivotrova?
— Prilično. Efekti’ mogu bi
ti i kumulativni.
33. BORILAČKE VEŠTINE 59 31
— imaćeš priliku da sam is
probaš i jedino i drugo sred
stvo, Eldridž.
— Na kome?
Astli — . Kuper se nasmejja.
Videćeš kaid za to dođe
čas. Koliko se sećam, jioš mi
nJisi rekao da li prihvataš po
nudu ili ne. Ili ti je možda po
treibno vreme za raizmišdjan|je?
Niinđa sleže ramenima i od
loži slušalicu, dok ga je As
tli — Kuper zapanjeno pos-
fnartrao.
' Naravno da neće prihvatiti
pomiuldu. Neće pokušati čak ni
da se neko vrerne pravi kaiko
će je prihvatiti. Ne zato što
niinđe ne bi umeile da lažu i
varaju kaida je to potrebno.
I laž i prevara su oružje,
ponekad čak vrlo efikalsno, ali
ninđe posediuju mtaoga druga...
Smešeći se, ninđa podiže po
klopac sa naijibližeig tanjira i
okusi hranu sa nijeiga. Privla
čan ulkuis, a njemu će biti po
trebno još mnogo energije.
Na dnugoj, strani staklene
pregrade, lice Asitli — Kupe-
ra dobi izralz trijumfa. Još je
dan dokaz da je hrana već u-
napređ bila pripremltjema za
ovakav razvoj događaja.
Naraivno, mogao bi bez hra-
r,e i vode. Vrlo augo. Mnogo
duže nego što Asitiii — Kuper
veruje da je moguće, ali bi to
neizbežno nanušilo njegovu
snagu.
Pre ili kasnije, on će mora
ti da uzme nešlto za jelo i pi
će. A ako sitvairi već sttorje ta
ko, onda bolje pre, dok je još
na vrhuncu svojih psihičkih i
fizičkih mogućnosti...
Disao je lagano i ravnomer-
no, sve sporije, uisporayajj|ući
istovremeno i svo(j! metaiboli-
zam, U takvom stanju, zapra
vo, ni hrana ni voda nilsu mu
potrebni, ali ovu iigru sa Astfia
— Kuperom mora odigrati do
kraja. Delovanje droge koja
se nalazila u hrani takođe će
biiti usporeno, omoigućava^iući
mu da proiduži period sveshog
sitanja.
[Nikad .v ne zna kakva će
se prilika za bekstvo ukazati
u času kada Astli —, Kuper i
njegovi pomisle da je protiv
nik pred njima potpuno bezo
pasan.... ■
1*-«^
Delj'stvo droge počelo je naj
pre postepenim iskrivljavanjem
34. 32 BORILAČKE VEŠTINE 59
prostora oko ninđe. Iza stak
la lice Astli — Kuipera počelo
je da menija oiblik, da se širi
i skuplja, uvijajući se kao sli
ka gledana kroz zatalasanu
vođiu.
I dalje ravnomemo dišući,
ninđa se opusti n’a stolici, spu
štaijiući kapke. Iza njih, među
tim, i dalje je budno motrio
svaki pokret na drugoj strani
providne pregrade. Još uvek
je imao punu kontrolu svib
svojih moći i borba u ovom
trenutku pokazala bi da je sa
mo za nijansu sporiji i nesi-
gutmiji u svojim pokretima.
Vrata iza Astli — Kupera
su se otvorila i ušao je potpu
no ćelav, viisok čovek u belom
mantilu. Njih dvojica su paž
ljivo posmatrali lice ninđe, ra
zmenijuj'ućd povremeno poneku
reč.
— Koliko još? — pročita ni
nđa sa usana Astli — Kupera.
Čovek u belom mantilu se
naže da pogleda načetu hramu
na tanjiru, a onda baci pogled
na ručni sat.
Pet-šest minulta — sleže
ramenima. — Pojeo je sasvim
dovoljno.
— Siguran siii da će delovati
kao i uvek?
— Zašto ne bi? I on je čo
vek valjda.
— Hmmrn.. .
Video si eksperimente,
Don. Ponovio sam ih dvade
setak puta zbog tebe, do đa
vola!
— Video sam.
— Pa?
— Ne znam. — Astli — Ku
per se diže sa stolice i usho-
da unaokolo sa rukuama za
vučenim duboko u džepove pa
nitalona. Ninđa primeti da iz«
begava da okrene leđa stakle
noj pregradi i da mu nepre
stano dobacuje kratke, neisigur
ne poglede.
Astli — Kuper ga se bojao,
iako su svi aduti i daijje 'na
njegovoj strani!
— Koji ti je đavo? — upi
ta čovek u belom mantilu. —
Zašto misliš da ovoga pulta ne
će delovati?
— Ne znam. I nisam to re
kao, . prokletstvo! Samo...
i— Samo?
i— Ne znam — ponovi As
tli — Kuper i po treći puit.
Zastao je tačno pred ninđom
zureći u njega kao da na ne
pokretnom licu traži nelku po
tvrdu za svoje nejasne sum
nje.
36. 34 BORILAČKE VEŠTINE 59
ti,o je kako miu, negde u dalji
ni, činilo mu se, topli prsiti
abuhvataijiu članak ruke, traže
ći puls.
(Nešto kasnije vešti prsti po
digli su mu i jedan kapak, pro
.puštajući svetliost u oko.
— Sve je u redu, Dom — re
če Mandok. — Možeš puisltilti
ove gorile da izađu!
— Gnii oislta|j(u, Mardok.
— Ali. .. rečento je da. . .
— Kada je to rečeno, nismo
još znali koliko taj tip tu mo
že da bude opasan. Oni osta
ju, kažem!
— Ti si šef — rezignirano
reče Mardok. Do ušiju ninđe
dopre tihi zveket sltakila i on
se usudi da ponovo malo otvo
ri jedno oko.
Špmiic za imjjekeije bio je
spreman na stolu, a Mardok
je vešito otvarao staklenu am-
pulu sa žiućkalstom telčnošću.
Korak dallje, Asrtlli—Kuper je
na stolu nameštao mfiknofon
povezan kraitfcim kablom sa glo
maznim crnim magnetofonom.
— Mogli bismo bar da za'tvo
rimo ponovo pregradu — mr
mljao je Mardok. — Neka oni
gledaju sa druge sltrane. Ako
čuju šta ovaj tip ima da kaže,
mogli b i...
- Prestani da kukaš, Mar
dok, do đavola! Biće onako
kako ja kažem. Pregrada? Go
spode bože, dok ti klovnovi
otvore pregradu i stignu na
ovu sitramiu, ovaj tip nas itaže
pojesti, svariti i zaboraviti!
- Ma hajde! Ovaj tip neće
biti sposoban da pomeri ni
prst još dobra dva sata, Don.
Paničiš bez razloga!
— Ti samo radi svoj posao
— posaveitova ga Astli—Ktu«
per hlađinim glasam. — Sigu
ran sii da skopolamin neće da
ti pogrešne efekte?
— Onda me pusti da radim
svoj: posao, čoveče! Ne, neće
imati nikakvih drugih efekaita
sem što će mu razve'zaitd jezik.
Kao što se to dogodilo dvade
set puta do salda. Pred tobom!
— Onida pocrni već jedinom
— nervozno reče Asitli—Kuper
uključujući magnetofon. — Po
ćni već jednom. ..
Ubod igle je jedva osetio,
ali je znao da će skopolamin,
droga istine, početi da deluje
veoma brzo. Mardok je, bez
sumnje, znao svoj posao; jedi
no što nije znao bila je jedna
od najvećih tajni ninđucua: o-
buka koija čoveku omogućava
da donekle konltroliše i nadvla
da dejstvo raznih droga. ..
37. BORILAČKE VEŠTINE 59 35
Nimđa otvori oči nekoliko
tremuitaka kaisnijje, aiii miu je
pogled bio i dalije mutam.
Mardok baci pogled na sat
i isceri se.
— Gotovo u sekumd — reče.
— Kao što vidiš, Donalide, om
nije nikakav prokleti izuzetak.
Možeš početi svog razgovor u-
godni!
. Asitli—Kuper se naže nad
nimđiu, ali oprezno, spreman
!da svakog trenutka odskoči.
' i— Reci mi svorje ime — re
če oštro. — Ime! Kako se zo
veš?
Usne se pomeriše s naporom.
Lesli je veoma dobro znao ka
ko govori čovek pod dejsitvom
skoipolamima.
— .Eldridž.. . — reče. — Mo
je ime je Elldridž...
— Lažeš! To nije tvoje pra
vo ime!
— Mofle ime je... Elldridž...
— Ne budali, Dom — umeša
se Mardok nervoznim glasom.
— On te ne može lagati u ova
kvom stanjlu. Ma kako se zv
ao, om je potpuno uibeđem da
mu je ime Eliđriidž!
— Oovek sa takvim imenom
i njegovim! opisom ne postoji
u SAD, Mardok. I nikada nije
ni postojao! Misfiš da nismo
proverili?
— Moguće. Jedino što ti ka
žem to je da om zaista misli
da mu je ime Elldridž. Poku
šaj s mekim drugim, kome je
sitalo do njegovog prokletog i-
meina!
U pozadini, ljudi sa puškom
su se cerili. Asitli—Kuper očig
ledino nijje bio omiljen među
nijima; nimalo čudno, jer lguidi
njegovog tipa imaju obieag da
se ponašaju nadmeno prema
svima za koje smatrajju da vre
de manje od njih. Svađa sa
Marđokoim je dobrodošla zaba
va i prilika da ga ismevagu
— Tišina tamo! — zareza
Astli—Kuper. — Elđrdiž... da
li si ti nimđa?
— Oh, bože — reče tiho Ma
rdolk. — Oh, bože!
— Nisam... nimđa...
— Priznao sli mi da jesi, pro
klet bio! Maločas, dok smo ra
zgovarali! Ti si nimđa!
— Donalide. ..
— Pusti me na miru, Mar
dok! Šta sad hoćeš?
Mairdokov glas bio je vrlo
tih.
— Kako bi bilo da se malo
odmoriš, Don? Svi smo premo
reni i suviše napeti. Naš čovek
38. SS BORILAČKE VEŠTINE 59
će ostati tu, nema nikakvog ra
zloga da sve ovo ne ponovimo
ujmtru, kada budemo svežiji
i . ..
— Čemu to? I otkud ti ideja
da sam ja umoran?
Mardok rezignirano uzdahnu.
— Postavljaš glupa piitanja,
Donalde — reče, ponovo vrlo
tiho. — Ništa više. Kakve su
to gluposti o ninđama? Ninđe
ne postoje. I ko zna da li su
ikada i postojali!
— Ovaj čovek ovde je nin-
đa. I nateraću ga da ti to sam
potvrdi! Eldridž! Eldridž, pro
klet bio. .. da li si ti ninđa?
Poslednjih nekoliko minuta
ninđa je oprezno oprobavao
pokret^ivost svojih udova ko
risteći to što niko više nije
obraćao svu pažnju na njega.
Naoružani čuvari su stajali o-
pušteno, sa puškama čije su
cevi gledale u pod ili u prazne
uglove prostorije. Asltl'i—Kujper
i Mardok, ope't, previše pažnje
su posvećivali svom dvoboju
tihim recima da bi mislio o po
tencijalnoj' opasnosti pred so
bom.
Šireći usne u iznenadni os-
meh, Lesiii otvori usta i reče,
glasno i razgovetno.
— Da, Astli—Kuper... ja.
sam ninđa!
Oči Astli—Kupera se raširi
še, ali ga strah ukoči na mes-
tu. Mardok je reagovao mnogo
brže i smišljeni(je; odskočio je
unazad, prema naoružanim lj,u
dima, oitvarajući usta da im
naredi da otvore vatru.
Pokrenuti snažnim impulsom
mozga, udovi ninđe posltuMi
su ga, međutim, čak i boSje
nego što je očekivao da će se
dogoditi. Kada je konačno Jare
muo u akciju, izveo je to pre
ciznošću i brzinom koji siu sa
mo za nijansu bili slabiji od
uobičajene preciznosti i brzine
jednog ninđe.
Odbacujući u -skoku AsttUli—
Kupera ramenom u stranu, on
oibema rukama ščepa dva naj
krupnija predmeta sa stola.
Magnetofon mu se nađe u le-
voj, Mardovoka lekarska torbi
ca u desnoj ruci, ali samo na
trenutak; oba predmeta pđle-
teše gotovo u istom trenutku
prema ukočenoj, grupi čuvara
39. BORILAČKE VEŠTINE 59 37
čija su tala upravo počela da
se pokreću u odgovor na nje
gov iznenadni skok.
Ipak — nije ciljao baš naj
bolje. .. Torbica svom težinom
pogodi jednog od one četvorice
u lice, na trenutak ga izbacu
jući iz okršaja; umesto da se
svom težinom sruči u glaivu
drugog, teški magnetofon samo
jedinim uglom zakači mu čelo,
osltavlijajiući na njemu dugu
jbeloi brazgotinu iiz koje delić
sekunde kasnije limu krv, zat
varajući mu oči.
Obojica će se vratiti u bor
bu, znao je nimđa, ali to neće
biti taiko brzo. U međuvreme
nu. ..
U međuvrememđiu njegovo
jedino oružje biće elastični ka
.bi od mikrofona koji je u
skoku pokupio sa stola. Zate
žući ga pred licem, ninđa se
stvori pred najbliži! čuvarom,
onim koji je uz glalsan krik
počeo da diže cev oružja pre
ma njemu.
Kabl se omota oko cevi i ni
nđa smažmiim trzajem istrže pu
šku iz ruku 'iznenađenog čove
ka; poklefcnuvši, on izbeže ne
efikasni protivuđ^rac nogom
odozdo naviše i zamahnu kun
đakom puške prema posled-
njem protivniku.
On podiže poprečno pred li
ce svoju pušku u pokušaju da
se zaštiti, ali je snaga udarca
bila tolika da se oružje uz pra
salk slomi na sastavku kunda
ka i cevi; nošen užasnom ene
rgijom jednog nimđe, mazublje
ni komad drveta zari se u ko
rem nosa i oči, probijajući ko
st lobamje.
Padajući na pod, nimđa za-
dade udarac naviše ukrućemim
prstima leve noge. Onaj kome
je delić sekunde rarnije istrgao
pušku pokušavao je novi na
pad, ali ga udarac stiže mno
go pre. Kao vrh koplja, prsti
ninđe prođreše mu u donji tr
buh, oftvaraijiući put ružičastom
klupku creva koje navre iz ra
ne.
Užasan krik odjeknu pod če
ličnim svodom i taj krik je mo
rao deilovati na nerve preosita
lih. Na sve osim ninđe, narav
no. Na vrhuncu koncentracije
koja se postiže samo u borbi
na život i smrt, om je video,
čuo i osećao samo orno što je
bilo odista neophodno.
Svako od preživelih reago-
vao je različito na taj krik i
41. BORILAČKE VEŠTINE 59 39
do izlaza iz prostorije. Shrvati
vši da nije dovoljno brz da u-
makne, Mardok se Ukopa u me
stu i podiže ruku..
— Stani! — reče prigušeno.
— Stani, do đaivola! Ja sam
ovde samo lekar i. ..
Na vrhovima pristaju leve
noge, nalik balerini koja izvo
di pirueta, nimđa zadade hori
zonltalan obrtni udarac ispruže
notn desnom nogom. Pogađaju
ći Mardoka tačno ¡u uho, on
mu prikova glavu uiz čelični
zid, lomeći je kao ljusku od
kokosovog oraha.
Iznenadna tišina u proslto-
riiji. Na trenutak sklapajući o-
či, ninđa oselti kako se pod is
pod njega njiše.
To je morala biti iluzija, si
gnal.iz njegovog' tela da se de
lovanje droge ipak više ne mo
že zanemarivati i da je došlo
vreme da plati dug predugom
suprotstavianju toksinima u
krvotoku.
Raznobojne prizme još jed-
nom mu zaigraše pred očima,
ali on odmahnu glavom i ok
rete se poslednijem preživelom
čoveku u prostoriji. . Oslonjen
leđima o zid, "Aistli— Kuper je
drhtao čitavim telom, otvara
jući i zatvarajući pobelele u-
sne.
Šta sada?
Hoće li mu crni oblak koji
iznutra obavija mozak dopus
titi da odabere najbolje reše-
nje u ovom trenutku?
Pobeći odmah, kroz vrata
koja su samo korak iza njega?
Brod je tako veliki da je potre
bna čitava armija lrjiudi da ga
pronađe po njegovim skladišti
ma .. .
Ubiti najipre Asttli—Kiupe-
ra? To je samo još nekoliko se
kundi zadržavanja...
Ili ga povesti sa sobom? As-
tli—Kuiper je jedini koji mu
može reći ime tajanstvenog »ga
zde« koji želi da angažulje je
dnog ninđu...
U hodniku iza čeličnih vrata
nije čuo nikakav šum. Sme li
da poveruje svojim . čulima?
Tutnjava krvi u ušima možda
prigušuje užurbane korake do
zuba. naoružanih ljudi?
— Nemoj me ubiti — cvileo
je Astli—Kuper u svom uglu.
— Nemoj me ubiti, malim te...
molim te. . .
— Dođi ovamo! — reče ni
nđa. Jedva je prepoznao sopst-
veni glas. Njegovo telo utroši
42. 40 BORILAČKE VEŠTINE 59
lo je previše energije za borbu
protiv droge i Astli—Kupero-
vih plaćenih ubica.. .
— Dođi ovamo! — ponovi,
oslanjajući se jednom rukom
o zid. Znao je da nema snage
da pređe prostoriju do Astli
—Kupera.
Cvileći, dopuštajući da mu
se pljuvačka iz otvorenih usta
cedi niz bradu, Astli—Kuper
je sporo prilazio, vukući noge.
— Požuri, proklet bio! Požu
ri!
Astli—Kupera izdadoše noge
kada se našao na samo nekoli
ko koraka od ninđe. Pao je na
kolena i molećivo sklopio ru
ke pred tim užasnim nagim
čovekom koji je ubijao brže i
svirepije od svake otrovnice!
— Kako se zove brod? Br
od? Kako se zove?
— »Sam .. . — zamuca Asibli
—Kuper. — »Samanta«...
— Gđe smo? Kuda plovimo?
— Na jug... jugoistok. . . Ni
kud posebno. ..
— A h ... Je li tvoj gazda na
brodu? Ko je on?
Astli—Kuper još jednom be
zglasno o'tvori usta, ali je nje
gov pogled sada bio uperen ne
kud preko ramena ninđe.
Pridržavajući se i dalje ru
kom za zid, LesLi se lagano
okrete. Imao je muke da izo
štri sliku pred svojim očima.
Dve nepokretne figure tam
nih lica koje preteći stoje na
vratima. Šta one hoće? Ko su?
Tamna lica?
Ne, to nisu lica. . .
Ružne okrugle njuške, ogro
mne oči postavljene sa strane.
Zveri neobičnog izgleda, odis
ta. Takve zveri ne postolje na
ovoj planeti. Da nisu možda...
Jedna od nepomičnih figura
lagano je dizala desnu ruku.
Negde u podsveati ninđe hara
gei je vrištao na uzbunu, ur
lao, opominjao.
Nije imao snage da se uklo
ni sitnom predmetu koji je po-
leteo prema njemu. Nije imao
snage čak ni da spusiti pogled
prema zvuku razbijenog stak
la pred svojim nogama.
Pogled mu se razbistrio na
trenutak pre nego što je bela
para iz razbijene staklene po
sude počela da mu prodire u
pluća. Ljudi sa gas-maskama
na licima i dalje su nepomič
44. 42 BORILAČKE VEŠTINE 59
cajiUĆi veze sa spoljnim sve
tom da bi što lakše u svom mo
zgu resio problem postavljen
pred njega?
N jegov osećaj za vreme re
če mu da se na ovom meštu
nalazi nešto duže cd jednog
sata. Kao i doza prve droge, i
doza u-spavljujućeg gasa bila
je dobro ođmerena; njegov ta
jamstveni protivnik i dalje je
vodio igru sigurnim potezima,
ne dopuštajući nijednog trenu
tka da mu dragoceni plen iz
makne ispod kontrole.
Teorija igara zahtevala je
upravo to: najjači potez u sva
kom trenutku., .
Ipak, teorija je teorija. U
trenutku kada izađe iz »crne
sobe«, a to će se pre ili kas
nije dogoditi, ninđa će jednim
neočekivanim potezom izmem-
ti pravila igre, a potom je vo
diti po svojim pravilima.
Sve do sada njegovi potezi
bili su iznuđeni, i to na veo
ma spretan i lukav način. U-
pravo onako kako bi to izveo
ninđa đa vodi igru protiv nje
ga. •■
Ninđa?
Objektivno analizirajući sve
poznate činjenice, Lesli dođe
do zaključka đa je verovatmo-
ća takvog događaja prilično ve
lika. Samo brzi tempo napada
koji su sledili jedan za drugim
i dejstvo droge' sprečili su ga
da ranije dođe do takvog za
ključka.
Ninđa, dakle. . .
To znatno otežava situaciju,
znao je. Čak i ako je iz druge
škole, taj drugi ninđa koji od
nekud iz pozadine upravlja na
padima na njega, umeće da
odabere pravi put kojim će ga
prisiliti da čini ono što on že
li. Ili ga uništiti kada konač
no shvati đa Lesli neće slušati
njegova naređenja.
Njegova? Ili tog još uvek
nepoznatog gazde?
Ali, ako »gazda« već ima ni
nđu koji radi zbog njega, zbog
čega mu je potreban Lesli?
Drugi ninđa?
Možda, zbog nečega, ovaj ni
je u stanju da izvede ono što
se traži od Leslija. Povređen
je, osakaćen suviše star?
I ko će biti žrtva planira
nog napada? Jedan od najbolje
čuvanih ljudi na svetu, rekao
je Astli — K u p er... Ali, svet je
prepun dobro čuvanih ljudi či
ja smrt nekome može vredeti
mnogo više od m ili on dolara...
45. v U S T I M A ay 4o
Ne, nema koristi od razmiš
ljanja čiju osnovu čini tako
malo činjenica. Bolje da ovo
vreme iskoristi za odmor i na
doknađivanje utrošene ener
gije. •■
— Elđriđž. ..
Otvorio je oči i prenuo se
iz lakog sna deilie sekunde pre
nego što je u tami odjeknuo
glas koji je izgovorio njegovo
ime.
Glas iz zvučnika, mailo izo
bličen pretvaranjem u elektri
čne signale. Nepoznat glas.
Gutao je. Onaj ko govori bez
sumnje ima načina da otkrije
da li je on budan i pri svesti.
Zid pred njegovim očima na
glo se osvetilo i on je sklopio
oči da ih zaštiti. Ponovo pre
grada ođ nesalomivog stakla
pred njim.
Kroz trepavice je osmotrio
prostor oko sebe. Tri čelična
zida. tavanica i pod, bez ika
kvih otvora; šipke i lanci koji
ga drže nepomičnog u toj kuti
ji, jedva nešto većoj od mrtva
čkoig kovčega.
Svetlost koja je prodirala
kroz providni zid pred njim
sprečavala ga je da vidi šta je
na njegovoj drugoj strani, ali
nije bilo teško zaključiti da
se njegov minijaturni zatvor
nailazi nasred neke mnogo ve
će brodske prostorije.
Oni njega dobro vide sa svo
jih bezbednih mesta iza jakog
reflektora koji ga zasllepljuje.
— Elđriđž — nastavi onaj
isti glas — imao si dovoljno
vremena da razmisliš o svom
položaju. Jedini izlaz je da pri
hvatiš ponudu.
Ćutao je.
— Govori. Ja tebe mogu da
čujem isto kao i ti mene.
— Ne.
Malo tišine, sasvim kratko
oklevanije.
— Da li shvataš šta to zna
či, luđače? Čekaju te muke
kakvim nikada nijedan čovek
nije bio izložen!
Ćutao je. Znao je da će mu
ke biti užasne, jer ih smišlja
jedan ninđa. A li je isto tako
znao da ništa od onoga što je
smislio neće ugroziti bitnije
ni njegovu snagu, ni njegovo
telio. On im je potreban čitav
i na vrhuncu svojih mogućno
sti za posao koji žele da obavi
za njih.
N evidljivi ventilator je zašu
meo i on na licu i nagom telu
46. 44 BORILAČKE VEŠTINE 59
oseti pokret va&duha. Šta to
znači?
Vazduh koji je sada stizao
u njegov zatvor bio je vreo' i
suv, palio pluća. A njegova te
imperatora je rasla i rasla, vr
lo brzo.
I sve brže!
Iskoristio je onih nekoliko
trenutaka dok je vazduh još
bio podnošljiv i dubokim đisa
njem obogatio krv kiseonikom,
omogućujući sebi tako da u o-
vom položaju, s malom potro
šnjom dragocenog gasa, ne di
še i duže od deset minuta.
AH, šta učiniti sa vazđuhom
koji mu kao plamen peče ko
žu?
N e...
Ventilator je prestao da šu
mi i vreli vazduh je prekinuo
svoje kretanje. Biće neugodno
još prilično dugo, sve dok če
lični zidovi ne propuste višak
toplote u spoljni prostor, ali
samo neugodno. Ninđa oprezno
udahnu.
— Ovo još nije ono pravo,
Eldridž. Samo mala najava,
kako bi shvatio da smo spre
mni na sve. Dakle?
— Asitili—Kuper ti je morao
reći da pod ovakvim us.!ovima
neću razgovarati o poslu — re
če ninđa.
— Astili—Kuper je budala
— prezir u glasu. — Izgubili
smo pet dobrih ljudi zbog nje
govih grešaka.
— Nisu to bile samo njego
ve greške. Neko vas je morao
ranije upozoriti da droge na
maj organizam ne đellujiu na
uobičajeni način.
»Neka sada malo razmišlja
ju! . 0 tome«, pomisli. »Neka se
međusobna optužuju, neka pre
bacujiu tom drugom ninđi da
im nije rekao sve što zna. A
nije; ima stvari koje nijedan
ninđa ne bi odao ni za kakav
novac ni pod najgorim muka
ma. . .«
— Ne, Eldridž. Nijedna dru
ga varijanta ne dolazi u obzir.
Suviše si opasan.
— Onda samo gubimo vre-
me. Jedini s kojim ću razgova
rasti o poslu je onaj koji ga
plaća. Tvoj gazda. I ne pod
ovakvim uslovima.
Ventilator ponovo zašume.
Novi talas vrelog, užasno vre
log vazduha.
Samo što ovoga puta sve to
nije trajalo ni upola dugo kao
prvi puit. Iako nije mogao ni
47. BORILAČKE VEŠTINE 59 45
šta ni videti ni čuti, ninđa za
ključi kako je neko iraterveni-
sao da se mučenje prekine.
' Ko?
Da li je tajanstveni gazda
ipak na brodu?
Ili. . .?
(Neko drugi, ipak. Neko u ko
ga gazda ima potpuno povepe
nje. Ovo »krstarenje« Tihim
okeanom nezgrapnim teret-
njjakom predugo traje da bi
ga sebi mogao dopustiti bilo
kojji ozbiSljam poslovni čovek.
Gazda je negde daleko, usred
svoje paukove mreže, i vuče
konce svojih operacija razgra-
natih po čitavom svetu. Na bro
du su samo njegovi plaćeni i
— možda — i ninđa koji je
sve ovo zamislio.
U redu, šta je njegov sledeći
potez?
Reflektor pred njim naglo
smanji intenzitet svetiosti i on
po prvi put uspe da nazre još
poneki detalj iza njega. Kao
što je i naslućivao, nalazio se
u još jednom od praznih skla
dišta broda, specijalno pripre
mljenom za ovu svrhu.
Nejasne senke iza reflektora.
Njih trojica samo, ali su puške
u rukama sprem i da opale
ako se dogodi nešto nepredvi
đeno.
Kao na sceni pozorišta, sve-
tlost reflektora sklizmu po č®
ličnom podu, ostavljajući elip
sasti trag po njemu. Ne sluča
jno.
Jedna žena je dolazila, kru
pna i visoka žena ponosno uz
dignute glave i gipkog hoda
kome je pravi stručnjak za
scenu posvetio mnogo vreme
na. Još uvefc samo nejasna se
nka, žena zastade na osvetlje-
nom mestu i reflektor se ma
lo podiže da je čitavu osvetli.
— Pogledaj je dobro, Eldriđž
— reče glas iz zvučnika. —
Zar nije lepa?
Da, bila je lepa. Zapravo...
Perfeksiomosf bi rekao da
su joj oči prekrupne, noge pre
duge, možda i ramena šira ne
go 'što bi trebalo da budu, ali
bi odmah posle toga zbacio
ođeću sa sebe i kleknuo pred
nju.
Ima žena koje nisu savršeno
lepe, ali su zato- savršeno uz
budljive. Za većinu normalnih,
muškaraca. Njihov svaki po
kret, svaka izgovorena reč, iz
aziva provalu želje koja se te
ško obuzdava.
48. 46 BORILAČKE VEŠTINE 59
Osmehniula se i zabacila du
gu crvenkastu kosu unazad, po
dižući ruke i puštajući da joj
se duga haljina od sasvim ta
nke, prozome svile piuleipd uz
grudi. Fantastične grudi, viso
ke, čvrste, teške, sa ogromnim
bradavicama koje siu probija
le svilu kao svrđlla.
Leslli oseti da je želi. Nije
bio jedini. Senke iza reflekto
ra počeše da se premeštarju s
noge na noge, cevi pušaka pa
doše naniže.
— Ti sii jedini na ovom bro
du koji je može dobiti, Eldridž.
— Dovoljno je da kažeš da to
hoćeš i ona će biti tu, pored
tebe. Pogledaj je samo! Pogle
daj je!
Smešeći se, žena načini po
kret ramenima, spuštajući ru
ke. Svila se na trenutak za-
drža na napetim bradavicama,
ali je novi pokret zbaci i ona
sMiznu, ostajući (kao zaustav
ljeni talas pod dugim, vitkim
nogama. Ugrizavši se za uisniu,
žena najpre zalbaei ranke da
skloni kosu sa-lica, a onda nje
ni vitki prsti skiiznuše naniže,
preko grudi, trbuha, buitina.
»Najuzbudljivija žena ko'ju
sam ikada video«, pomisli ni-
nđa, sklapajući oči. »Da, ne
ma muškarca koji ne bi u o-
vom trenutku dao sve što ima
za samo nekoliko trenutaka sa
njom. Ako sam želeo dokaz
da je iza svega ovoga drugi
ninđa, onda više sumnji u to
ne bi smeilo da bude...«
Osuđeni na večitu samoću,
ninđe klasičnog Japana rertko
su sebi dopuštali luksuz ljulba
vi, čak. i seksa, s pravom se
plašeći opuštamja koje donosi
ljubavni čin.
Stoga su veoma često oni
bili slabi upravo na izazov ra
skošnog ženskog tela. Lepe i
uzbudljive žene odvele su mno
ge ninđe u smrt...
Uz tihi šum pregrada od sita
kla se otvori i žena dahćući
pade preko njegovih raširenih
nbgu, stegnutih lancima. Lesli
na trenutak, vide iz blizine nje
ne široko otvorene oči, rumen
jezik kojim je avlažila čulne
usne, začu glasno dahtanje na
lik dahtanju žedne <zveri.
I ona je bila drogirana, ne
kim od sredstava koje izazi
vaju pravu ljubavnu pomamu.
Znao je to pre nego sito su se
prsiti žene kao kandže žarile; u
.njegove butine, pre nego što
49. BORILAČKE VEŠTINE 59 47
je osetio vreli dah na koži "tr
buha.
Zastenjao je od boda d uži
vanja kada se bacila na njega
stepo nastojeći da zauzme što
udobniji položaj u stečenom
profetom. Vrisnula je kada ga
je konačno oseitila u sebi, a
zaltim ponovo prodorno i
razočarenjem.. .
Četiri snažne ruke odvukle
su ne sa itela muškarca dok je
urlala i mlatarala nogama. Ni
nđa oseti zadah etra dok je
jedan od stražara pritiskivao
maramicu na njena uista. Iz
nenada opušteno telo klonu na
pod, praćeno zadivljenim pog
ledima muškaraca.
Uz tame iza reflektora stiza
la je druga žena. Građena sko
ro potpuno isto kao prva, is
tih razbludnih pokreta. Razli
kovala se jedino po tome što
joj je kosa bila kratka i pla
va i što se bacila na njega bez
ikakvog uvoda.
Taj drugi ninđa se varao ako
j,e mislio da će ga nekoliko pu
ta ponovll)jena uzbuđenja dzJiu-
deti. Situacija je prestajala da
bude čak i komična.
Čovek skriven iza reflektora
konačno je to*i sam shvatio.
Naoružani ljudi odvukoše one
sveščene žene nefauđ u tamu,
ali se providna pregrada nije
zatvarala.
— Ovo što se do sada do
gađalo' — reče glas iza refle
ktora — salmo je uzoraik. Mi
možemo da budemo i mnogo
gadniji, znaš.
— U to ne sumnjam — su-
vo odvrati Lesli. — Samo što
to nikuda ne vodi. Kako se
on zove?
— Ko?
Lesli se nasmeši. Njegov hi
tac ovoga puta nije pogodio
cilj, ali je znao da će svaka
nova. reč u raagovoru kolji vo
di dodati jedan kamenčić mo
zaiku koji je lagano rastao.
— Tvoj gazda — reče. —
Sve dok ne buidem govorio s
njim, sve ovo je čisto gublje
nje vremena. On nije ovđe?
■— Ne, nije. Ali, ti nećeš
govoriti s njim.
— Vrlo dobro.
Tišina. U svom skrovištu od
tame čovek je ofclevao. Lesli
gotovo fizički oseti napor ko
ji je .unosio u traganje za naj-
ispravnijom odlukom.
— Ostačeš tu — reče kona
čno.
50. 48 BORILAČKE VESTINE 59
— Dokle? Dok ne stupiš u
vezu sa gazdom? Ili sa Japan
cem?
— Št. ..? Šta si rekao?
Iznenađenje u ¡glasu bilo je
brzo prikriveno, ali ipak pre
kasno za osetij ivo uho hinđe.
Japanac je, dakle, bio tu, na
brodu. Možda čak i u blizini,
skriven velom od tame. Sa
da ga proučava svojim kosim
očima, tražeći slabost koja bi
mu mogla doneiti odlučujuću
prednost u obračunu đveju sna
žnih volja.. .
Ne, on nije u blizini, jer bi
ga inače hairagei već davno
osetio. Japanac to zna. Kloniće
se njegove blizine sve dok ne
bude 'primoran na to.
— Proklet bio! — cedio je
drugi čovek kroz zube. — Hi
ljadu puta proklet!
Njegova senlka izgubila se
iza reflektora, ali je ninđa slu
hom još dugo pratio njegove
korake po čeličnom podu. Čuo
je čak i tihi šum otvaranja i
zatvaranja teških vrata na je
dnom od zidova.
Da li je sada sam?
Malo je verovatno da jes
te. .. ali ipak...
Astlii — Kuper ga se plašio.
Mnogo više nego ovaj čovek
sada. Da li to znači da je ovaj
drugi zato i manje oprezan.
Sklapajući oči, ninđa se la
gano koncentrisao na okove ko
ji su mu stezali ruke, noge,
vrat.
Čvrst čelik, ali ni izbliza o-
nako čvrst kao čelik čija je
tajna otišla u grob sa pasleđ-
njim japanskim sređmjovekov-
nim kovačem. Ovaj čelik ovde
prekinuo bi se kao nit pauči
ne pod udarcem njegovog ka-
tana, samurajskog mača isko
vanog pre više od tri' stotine
godina.
Napinjući mišiće, on je la
gano isprobavao čvrstinu sva
ke pojedine poluge, svakog be
očuga u lancima. Čelik tiho
zaškripa.
Ako nekoga ima u blizini,
sada će reagovati. Ako nema...
Tišina. Ni glasa, ni pokreta.
iLeva noga...
Da li mu se čini, ili se la
nac kojim je ona vezana za
zidove njegovog zatvora iste-
gao više nego ostali?
Ninđe pomaju trik kojim .se
ceilokupna energija njihovog
51. BORILAČKE VEŠTINT 39„ 49
tela može preneti na jedno me
sto i naglo isprazniti, u jedn
om jedinom potezu ili udarcu,
štavdše, neki tvrde da tu va
žnu ulogu igra i energija pri
vučena iz tela ninđe iz okol
nog prostora, ali to još niko
niije uspeo da dokaže.
Svejedno. . .
Čelik zaškripa još ijednom,
malo bučnije, a onda najsla
biji beočug lanca zvonko pu
če.
Leva noga mu je bila slo
bodna. Ako ni sada niko ne
pokuša da ga sporeći, biće slo
bodan za najviše dvadeset mi
nuita...
*
l* &
Jedan po jedan, lanci su
pucali, ali je sve to stajalo ni-
nđu užasno mnogo snage. Ka
da su na svom mestu ostale
samo poluge koje su mu ste
zale vrat, čitavo njegovo telo
bilo je obliveno znojem, a plu
ća su radila kao mehovi, nas
tojeći da u organizam unesu
što više kiseonika potrebnog
za sagorevanje koije će stvo
riti nove količine energije.
Opipao je rukama čelični ob
ruč pridržavan šipkama: sa o-
be strane.
Nezgodan položaji. . . Nema
oslonca koji će mu omogućiti
da unese svu svoju snagu u
pokret koji će slomiti bar je
dnu od sipki.
Lanci!
Pokidani lanci će mu pomo
ći, naravno!
Omotao je krajeve jednog
lanca oko šipke na desnoj st
rani vrata, ostavljajući sredi
nu kao omču u koju će, uz
malo napora, moći da uvuče
obe šake. Da, moći će!
Nekoliko trenutaka je če
kao, duboko dišući, koncentri-
šući se na zadatak koji je sta
jao pred njim.
SADA!
Otkinuta šipka zaklepeta, ali
ni ovoga puta niko nije rea-
govao na taj šum. Zar je za
ista moguće da su ga ostavili
potpuno samog?
Odmorio se nekoliko trenu
taka, a onda ponovio postupak
sa šipkom na desnoj strani vra
ta. Bila je bolje zavarena od
prve tako da je moraou troši
52. 50 BORILAČKE VEŠT1NE 59
ti mnogo više vremena i sna
ge pre nego što je uspeo da
je prelomi.
Lagano se uspravio u sede-
ći položaj, opipavajući rukama
obruč oko vrata.
On će, za sada, moraiti da
ostane tu. Nema vremena za
pokušaj da i m|jega slomi, a
nema ni velike potrebe za tim,
jer mu neće mnogo smetati.
Izvukao se iz svog uskog za
tvora i elastično dočekao na
bose noge, osvrćući se oko se
be.
¡Skladište je bilo manje od
onoga u kome se najpre na
šao, ali ipak ogromno, tako
da su se i pored snažne svet-
lositi reflektora njegovi uglovi
gubili u tami.
•Ipak, bilo je prazno.. Oset-
ljivi sluh ninđe uhvatio bi šum
disanja svakoga ko bi se na
lazio u ovom skladištu.. .
Čudno. .
Ali, nije bilo vremena za
čuđenje, jer mu se ovakva pri
lika neće ukazati dva pulta.
Lakim korakom potrčao je pre
ma vratima na bočnom zidu,
ali mu ruke nisu bile prazne.
Jedna od čeličnih šipki ko
je su mu do maločas stezale
/rat poslužiće kao dobro oruž
je. Onaj ko mu se nađe na
putu neće se dobro provesti.
Uski hodnik belo obojenih zi
dova odveo ga je do stepeniš
ta i on zastađe u njegovom po
dnožju, pokušavajući da se or
jentiše.
Da, ovo je zadnji deo bro
da. Stepenice će ga đovesiti do
prostorija raidi&te i komandnog
mosta. Upravo ono štto mu je
potrebno.
Njegovo čulo za vreme' već
mu je ranije reklo da brod
mirno plovi kroz noć, a to je
potvrdio i pogled kroz okrugli
prozor čim ie izašao iz patpa-
iulblja.
Kurs broda nije se menjao.
Juig-jugozapad i dalje. To go
vori da kapetan ne plovi bez
cilja, već traži jedno određe
no mesto na pustom okeanu,
daleko od uobičajenih pliovnih
puteva.
Zastao je na trenutak da
umiri dah i pripremi se za no
va iskušemija koja ga možda
vrebaju iza ugla ulskog hodni
ka koji se pružao na ovom ni
vou. Svi teretni brodovi ovog
tipa grade se uglavnom na is
ti način; baš u ovom hodniku
trebalo bi da se nalazi i kabi
53. BORILAČKE VEŠTINE 59 51
na sa radio-tuređajima i uređa
jima za navigaciju.
Polako. ..
Oprezno!
iU njegovoj podsvesti hara-
gei se prenu, dajući prvi sla
bašni signal za opasnost.. .
Neko je bio u hodniku. Ne
ko ko nepomično stoji, ne oda
jući nikakvim šumom svoj -po
ložaj. ..
Taj nije običan borac.
% To može biti samo...
<■ (Samo jedan — ninđa!
Lelsii još jednom uvuče va-
zđuh u pluća, bez zvuka šire
ći usne u osmeh. Eto'odgovora
zbog čega je ostavljen bez na
dzora: taj drugi ninđa, Japa
nac, žudeo je da se obračuna
sa njim!
Odmerio je još jednom teži-'
inu poluge u ruci, malo pome
rio obruč na vratu -kako mu
ne bi smetao u disanju i bešu
mmim korakom izašao iza ug
la hodnika.
Jedna od svetiljki na niskoj
tavanici, negđe oiko polovine
hodnika, nije svetlela. Tačno
pod njom stajala je prilika u
crnom.
Ninđa.
Lesli zaisitađe,' ♦dmeravajući
rastojanje do protivnika, spire
man da u svakom trenutku od
skoči u stranu ili unazad. Do
voljan je - samo delić sekunde
da ninđa iz stanja mirovanja
pređe u stanje kretanja i zas
pe ga čitavom kišom šurikena,
strašnih šestokrakih zvezda ko
je su glavno oružje ndmđi za
borbu na daljinu.
Ne, ovaj neće napasti od
mah.
Prilika u crnom stupi ko
rak napređ, dopuštajući da je
obasja snop svetlosti sleđeće
svetiljke sa tavanice.
Klasična poza: malo rašire
ne noge, oslonjene samo na vr
hove prstiju, ruke opuštene niz
bokove, kao dve otrovne zmi
je koje naizgled dremaju, ali
su spremne da svakog trenut
ka zadaju svoj smrtonosni u-
jed.
Klasični kostim od crne svi
le, pripijen ¡uz telio tako da ocr
tava svaki mišić. Kapuljača na
licu, sa dva sasvim uska pro
reza za oči. Nad levim rame
nom štrči drška ka'tana prič
vršćenog ukoso preko leđa...
Ipak, njegov stav nije ' baš
potpuno pravilan i Lesli neko
liko trenutaka posveti prouča
vanju držanja svog protivnika.