zoran

3. B I B L I O T E K A Z N A N S T V E N O F A N T A S T I Č N I H R O M A N A
NEXUS
P o s e b n o i z d a n j e

4. NASLOV IZVORNIKA
ALIEN vs. PREDATOR
Copyright: © 2004 by Twentieth Century Fox Film Corporation.
Published by arrangement with Harper & Collins Publishers, Inc.
Sva prava pridržana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili koristiti
u bilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektroničkim ili mehaničkim,
uključujući fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informatičkim
sustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pisane dozvole izdavača.
ISBN 953-6996-65-0
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb
UDK. 821.111(73)-31=163.42
CERASINI, Mare
Alien vs. Predator / novelizacija Mare Cerasini ; temeljeno
na filmu čiji su scenarij napisali Paul W. Anderson i Shane
Salerno ; priča Paul W. Anderson ; temeljeno na liku “Aliena”
kojeg su kreirali Dan O’Bannon i Ron Shusett i liku “Predatora”
kojeg su kreirali John Thomas i James Thomas ; preveo Mario
Jović. - Zagreb : Zagrebačka naklada, 2004. - (Nexus : biblioteka
znanstveno fantastičnih romana. Posebno izdanje)
ISBN 953-6996-65-0
441129190

5. ALIEN PROTIV
PREDATORA
Novelizacija Marc Cerasini
Temeljeno na filmu čiji su scenarij napisali
Paul W. Anderson i Shane Salerno
Priča Paul W. Anderson
Temeljeno na liku “Aliena” kojeg su kreirali Dan O’Bannon i Ron Shusett
i liku “Predatora” kojeg su kreirali John Thomas i James Thomas
PREVEO
MARIO JOVIĆ
ZAGREBAČKA NAKLADA
ZAGREB, 2004.

6. Za Hope Innelli jer je bila savršena, strpljiva urednica.
Mom agentu, Johnu Talbotu, jer je prava faca.
Najviše mojoj supruzi, Alice,
koja je trpjela surovost Antarktika
i stravu invazije tudinaca otmjeno i dostojanstveno.

7. Alien protiv Predatora______________________________________________
P R O L O G
Sjeverna Kambodža, 2000 godina prije Krista
Prve zrake svjetlosti probile su se kroz zapetljane grane. Ptice su poletjele
i zakreštale u pozdrav zori, njihova grimizna krila zamrljala su blijedo nebo dok
su letjele oko tamnosive masivne kamene piramide. U blizini zrak je podrhtavao
od neprestane grmljavine rijeke dok se prelijevala preko nazubljene litice i raz­
bijala o mokre stijene daleko dolje.
Na tlu džungle, gdje je gusta vegetacija prigušivala grmljavinu vodopada
vlažna njuška razdvojila je zapetljane lijane i grane. Lišće je zadrhtalo i zašušta-
lo obraslim puteljkom. Divlja svinja je ponjušila, a onda poslušala. Uz zadovolj­
no roktanje probila se kroz raslinje i izašla na stazu.
Mašući kratkim repom svinja je došetala do tepiha mahovine u blizini
drevnih stabala. Agresivno je ponjušila vlažnu, smrdljivu zemlju. Kod iskrivlje­
nog debla ogromnog stabla njeno se tijelo skamenilo. Njena prugasta leđa za­
drhtala su od uzbuđenja, a onda su se njene prednje noge žarile u meku, crnu
zemlju i izbacile komadiće gljiva i gomilu isprepletenih crva na zelenu maho­
vinu. Napokon, uz glasno mljackanje, životinja je počela proždirati svoj plijen.
Iza roktave svinje lišće se opet rastvorilo, ovoga puta nečujno. Par blatno-
smeđih očiju provirio je kroz otvor između debelih grana i usredotočio se na
svinjina leđa. Funan lovac podigao je svoje obojano lice prema nebu. Poput svi­
nje prije njega, ponjušio je zrak i osluhnuo.
Majmuni su vrištali visoko na drveću, a ptica je zakreštala, ali ne od stra­
ha. Na donjim granama majmuni su skakali i cvilili, trgajući grančice i lišće koje
je padalo na tlo. Bliže hladnom, vlažnom tlu, insekti su puzili, uvijali se, cvrčali
i zujali kroz valovite prste magle.
Funan se osmijehnuo. On i njegovi prijatelji lovci strpljivo su vrebali svoj
plijen. Vrijeme za ubijanje uskoro će doći. Ali ne još. Tek kad Funan bude uvjeren
da su svi uvjeti povoljni, signalizirat će ljudima svojom preplanulom rukom.
Krećući se poput sjena kroz raslinje blizanci Fan Shih i Pol Shih smjestili
su se Funanu svaki s jedne strane. Poput njihovog vođe držali su drvena koplja
s vrhovima od naoštrenog opsidijana. Kamuflirana za lov, njihova su lica, leđa i
prsa bila zatamnjena pepelom i premazana smeđim i zelenim blatom. Ruke, no­
ge i glave omotali su lisnatim lijanama.
Njihove su pojaseve krasile neštavljene kožne trake s trofejima iz prijašnjih
lovova - lubanje, kosti, redovi oštrih zuba i zakrivljene pandže koje su pripadale
5

8. Alien protiv Predatora
desecima vrsta. S traka oko vratova visjeli su komadići krzna, perja i kvarca,
magične amajlije, čija je namjena bila osiguravanje uspješnog lova.
Kad je preko njega puhnuo povjetarac, Funan je pogladio osušeni majmun­
ski rep koji mu je visio oko vrata i još jednom ponjušio zrak. Mogao je nanjušiti
svinju, vegetaciju i rijeku u daljini - ali ništa više. Ipak, nekakva mu se napetost
poigravala sa živcima, a činilo se kako su i njegovi ljudi također nervozni.
Nikad prije nisu lovili ovako blizu svetog hrama. Iako je džungla oko ka­
mene piramide bila prepuna životinja lovci su oduvijek izbjegavali ovo sveto
mjesto. Samo bi tijekom razdoblja žrtvovanja, kad su lokalna plemena nudila
svoje mladiće i djevojke bogovima, ljudi ulazili na ovo područje.
Funan je znao kako je neoprezno loviti blizu tako svetog mjesta. Lov bi sa­
da uistinu trebao završiti, ali on je odlučio suprotno i signalizirao posljednjem
članu skupine.
Div od čovjeka imenom Jawa, čučeći je krenuo naprijed, a onda legao iza
gomile debelih lijana. Držao je dugo koplje koje je u njegovoj divovskoj ruci
izgledalo sićušno, a debela toljaga visjela mu je s kožnog pojasa. Poput ostalih
i Jawa je bio kamufliran blatom i vegetacijom, a na pojasu su mu visjeli med­
vjedi zubi i komad kosti velike prašumske mačke. Njegova moćna prsa još su
uvijek nosila bolne ožiljke iz surove borbe s mačkom.
Neviđen pod Jawinim nogama još je jedan lov dosegao svoj smrtonosni kli­
maks. Crvenkasti, zelenosivi gušter i rogata crna buba nalazili su se u smrtonos­
nom zagrljaju na tlu prašume, nesvjesni diva u čijoj su se sjeni borili. Kad je
Funan mahnuo lijevom rukom Jawa je izašao iz svog skrovišta te smrskao i guš­
tera i bubu svojom smeđom, žuljevitom nogom.
Jawa je kroz raslinje kliznuo do svoje pozicije, svinji na bok. Zakreštao je
jednom imitirajući zov crvenozelene ptice koja je nastanjivala ovo područje.
Funan i blizanci Shih su ustali, a paučinasta magla uvijala im se oko nogu dok
su se kretali.
Funan je vodio. Uskoro će se približiti dovoljno blizu za zadavanje kobnog
udarca prvim hicem - ili će ga očnjaci te životinje razderati ukoliko promaši. U
djeliću sekunde mišići su mu zadrhtali i srce mu je brže zakucalo. A onda, isto
tako iznenadno kao što je i došla, napetost je nestala i bio je u potpunosti smiren.
Funan je podigao koplje, spremao se nanišaniti kad je nešto pošlo po zlu.
Svinjina njuška, crna od zemlje, visoko se podigla kako bi ponjušila zrak. Svinja
je nervozno zaroktala i podigla uši.
Funan se nije usudio disati. Iza njega, Fan i Pol Shih su zastali u pola koraka.
Dok mu je muha zujala oko glave Funan je zamahnuo kopljem. Ali prije no što ga
je uspio baciti preplašena svinja šmugnula je ispod panja, a onda nestala u grmlju.
Jeka svinjina glasnog uzmaka na trenutak je odjekivala prašumom, a onda zamrla.
Funan je u nevjerici pogledao Jawu. Sve su učinili kako treba - ipak nekako su
prestrašili svoj plijen. Iza svog vode Fan i Pol su preneraženi spustili svoje oružje.
6

9. Alien protiv Predatora
A onda, iznenada, svi su zvukovi džungle zamrli. Svaka ptica, svaki insekt,
svi su utihnuli. Samo je udaljena grmljavina rijeke prodirala kroz gustu vegetaci­
ju. U tihoj jeki grmljavine Funan je oprezno promatrao čistinu, ali nije vidio
ništa. Fan i Pol Shih također su podigli koplja, spremni napasti. Ali napasti što?
Uz glasan prasak, crni, gipki ud sijevnuo je iz grmlja i zgrabio Fana Shiha
za noge. Lovac je odvučen u grmlje da nije stigao ni viknuti od iznenađenja,
samo je uznemireno lišće predstavljalo jedini znak njegova prolaska.
Pol Shih je podigao koplje spreman osvetiti brata. Ali koplje je iznenada
istrgnuto iz čovjekove ruke. Bespomoćno se ritao dok je, također, bio odvlačen
preko čistine u grmlje. Tek kad je nestao iz vidokruga Pol je vrisnuo - jednom,
dvaput, triput, posljednji je vrisak bio dugi urlik agonije.
Polov stravom ispunjen krik uništio je hrabrost ostalih. Javva se bacio u
grmlje, trenutak kasnije Funan je krenuo njegovim stopama.
Poput svinje prije njega, Jawa je slijepo jurio između drveća, ignorirajući
stazu i bauljajući kroz prašumu. Lijane su ga šibale po rukama, bacio je koplje
kako bi bio brži, strah gaje tjerao naprijed.
Jawa je naposljetku ostao bez daha i izletio na čistinu nadsvođenu ispre­
pletenim lijanama. Zadihan, naslonio je svoje umorno tijelo na stablo. Zadihani
Jawa u sjeni je osluškivao zvukove potjere. Iza sebe je čuo Funanovo kretanje
kroz džunglu, ali ništa više.
Crna, bezlična sjena bez upozorenja se spustila sa stabla. Prizemljivši se u
čučnju, velika zvijer nalik na insekta je ustala i pogledala Jawu. Jawa je zacvilio
poput psa i istodobno ustuknuo korak unatrag. Petljao je u potrazi za drvenom
toljagom koja mu je visjela na kožnom pojasu. Ali nije bilo vremena za borbu,
samo za umiranje. Posljednja stvar koju je Jawa registrirao bili su oštri zubi i
razjapljene ralje, vruća slina i crvena krv.
Nekoliko sekundi kasnije Funan je doteturao na istu sjenovitu čistinu - na vri­
jeme da bi vidio kako bespomoćnog Jawu nešto odvlači u granje stabala. Grimizna
kiša natopila je tlo, i tople su kapi poprskale Funana. Voda lovaca čija je ruka još
uvijek čvrsto držala koplje gledao je u grane tražeći bilo kakav znak od Jawe.
Ali čovjek je nestao.
Funan je s podignutim kopljem pretraživao okolinu. Stajao je u središtu
čistine okružene debelim stablima, najveće je imalo blistavu crnu koru. Nastoje­
ći se smiriti, Funan je prestao uzbuđeno disati kako bi čuo neprijatelj evo pri-
laženje. Tek je tada Funan čuo vlažni zvuk drapanja iza sebe. Okrenuo se i pred
sebe isturio koplje.
Funan je s rastućom stravom gledao kako se tamna, uljasta kora počinje
micati, odvaja se od stabla. Uz vlažan, prodoran zvuk bezlična masa je raširila
udove. Onda se pojavila jajasta glava, izraslina prekrivena blistavom, gotovo
providnom kožom. Koščati, rebrasti rep odmotao se s debele grane i uz vlažni
lump vijugava opscenost pala je na tlo.
7

10. Alien protiv Predatora
Stvorenje koje se glasalo poput nekog divovskog insekta uspravilo se u svoj
svojoj divovskoj visini i jurnulo na prestravljenog lovca. Nazubljene čeljusti su
se rastvorile kako bi propustile dugi žilama prošarani ud na čijem su se vrhu
nalazile još jedne nazubljene, slinave ralje.
Zaboravivši oružje Funan je pokušao pobjeći. U panici se sapleo na za­
petljane lijane. Iskrenuo je gležanj i bubnuo na tlo koliko je dug i širok, kop­
lje mu je odletjelo iz ruke. Onda se najmoćniji lovac njegova plemena skutrio
u loptu i čekao smrt. To je, znao je, kazna što su kročili na sveto tlo oko Hra­
ma Bogova.
Vruća slina zalila gaje po obrazu i počela mu paliti kožu. Razjapljene ralje
krenule su prema njegovu grlu, a smrtonosna sjena, crna poput same smrti, nad-
nijela se nad njega, spremna za kobni udarac, kad se dogodila najncvjerojatnija
stvar.
Još je jedna nakaza izašla iz džungle.
Funan je stvorenje najprije vidio kao zamagljenu mrlju - jer se činilo kao
da svijet treperi prilikom njegova prolaska. Gdje god daje prikaza stajala činilo
se kao da se džungla topi i ponovno oblikuje. Providno je stvorenje u djeliću
sekunde jurnulo preko čistine i udarilo crnog monstruma iznad Funanovog grla,
snažnim udarcem probilo njegov rebrasti oklop i odbacilo ga u stranu.
Egzoskelet crnog monstruma je zaklepetao kad je pao na tlo, a Funan je vi­
dio kako je oklopljeno grlo stvorenja uistinu bilo probijeno i rastrgano. Mlazovi
zelene kiseline šikljali su iz grla tog stvorenja i pošpricali lišće, grane i lijane.
Svako mjesto koje je otrovna tekućina dodirnula počelo se dimiti i gorjeti. Oto­
pljene vruće kapi također su pale na Funana koji se počeo kotrljati po tlu i urlati
u stravičnoj agoniji.
Utvara je zastala iznad palog lovca i dok je Funan maknuo ruke te podigao
pogled fantom se pretvorio u vidljivi lik - noćna mora koja je dijelom bila
čovjek, dijelom reptil, dijelom demonska zvijer. Utvara je stajala na dvije noge
debele poput stabla. Tijelo joj je bilo prekriveno krljuštima, a široko lice metal­
nom maskom. Barbarske oči blistale su iza te maske - oči čiji je pogled Funan
očajnički pokušavao izbjeći.
Onda je utvara prošla pored čovjeka i ogromnim koracima krenula prema
crnom monstrumu koji se još uvijek uvijao na tlu. Funan je gledao kako utvara
podiže svoje divovske ruke. Tada su se, uz oštar i prodoran klik, iz narukvice na
ruci stvorenja pojavile tri srebrne oštrice. Sunce se reflektiralo s oštrih vrhova.
Utvara je zadovoljno progundala i opet pogledala Funana.
Funan je pokrio oči i molio se precima svojih ljudi. Molio je milost od de­
setak plemenskih božanstava, velikih i malih. I na Funanovo veliko iznenađenje
jedan od tih bogova odgovorio je na njegove molitve.
Predator je prezirno odmahnuo glavom kao da taj čovjek nije vrijedan vre­
mena ili truda da ga se ubije i opet se okrenuo prema svom pravom plijenu.
8

11. Alien protiv Predatora
Crni monstrum iz čije je rane na vratu još uvijek šikljala otrovna zelena
sluz, leđima se naslonio na drvo. Monstrum je mahao repom, ispružio pandže i
pripremio se za svoju posljednju bitku.
Predator je raširio noge, zabacio glavu i ispustio divljački krik od kojeg se
zatresla cijela džungla. Onda je napao.
Funan je čuo trganje mesa i pucanje oklopa. Uz vlažni zvuk i fluorescent-
nozelena krv i kiselina zajedno su poprskale čistinu.
Grane su se njihale i drveće se treslo kao posljedica strahovite borbe na
život i smrt. Dok se džungla oko njega dimila i gorjela Funan je u bespomoćnoj
fascinaciji promatrao dva drevna stvorenja čije je nezemaljsko podrijetlo bilo
neshvatljivo za njega, divljačku borbu na život i smrt.
9

12. Alien protiv Predatora
P O G L A V L J E 1
Kitolovna postaja Bouvetoya
Antarktik, 1904.
Emma je plovila prema obali otoka Bouvetoya početkom kitolovne sezone
1904. s punim kontingentom mornara, harpunaša, čamaca i opreme za preradu
ulja - dovoljno za godinu dana ubijanja kitova i prerade ulja na antarktičkom
ledu prije povratka u Norvešku iduće godine.
Emmin najnoviji kapetan i djelomični vlasnik Sven Nyberg namjeravao je
svoje prvo i posljednje putovanje kao kitolovac učiniti profitabilnim. Svenov
brat Bjom bio je Emmin kapetan devetnaest sezona, ali Bjorn je tijekom posljed­
njeg povratka umro od groznice, zbog čega je njegov brat bio prisiljen preuzeti
zapovjedništvo nad ovim financijskim pothvatom Nyberg Brothers Oil Com­
pany iz Osla. Nakon povratka u Norvešku Sven je definitivno odlučio prodati
obiteljski posao najboljem ponuđaču.
Zora novog stoljeća donosila je kraj tradicionalnom kitolovu. Magnat
Christian Christensen otvorio je modernu tvornicu za preradu u Grytvikenu koja
je naposljetku uništila male koncerne poput braće Nyberg - ljude koji su pratili
metode kojima su se Norvežani služili još od doba Vikinga. Poput lova na tulja­
ne, aktivnosti kojom su se mnoge obitelji obogatile u 70-im godinama devet­
naestog stoljeća, kitolov se pretvarao u neprofitabilan posao. Sve inanja jata i
rastuća konkurentnost britanskih i škotskih kitolovaca - a u posljednje vrijeme
čak i japanskih - zajedno s velikim konglomeratima poput Christensenove kor­
poracije postupno su kraju dovodili razdoblje malih, neovisnih kitolovaca.
Ipak, Sven Nyberg će pokušati Nyberg Brotherse još neko vrijeme održati
rcspektabilnom tvrtkom. To je bio jedini način osiguranja profitabilne prodaje
obiteljskog posla. Sven je zbog toga Karlu Johanssenu, najiskusnijem kitolovcu
u Oslu, ponudio položaj prvog časnika, s pet postotnim udjelom u zaradi eks-
pcdicijc. Ako bude uspješno, Emmino će putovanje na Južni pol Karla pretvoriti
u vrlo bogata čovjeka.
Ponuda za Karla Johanssena nije mogla doći u bolje vrijeme. Kitolovac od
svoje dvanaeste godine Johanssen je preživio dvadeset sedam sezona na ledu i
to sa svim udovima i prstima i na rukama i na nogama - nije to mala stvar kad
tamo temperature mogu pasti 50 stupnjeva ispod nule. Iz prošlih putovanja s
bratom Bjornom Johanssen je također bio upoznat s pogonom za preradu ulja
braće Nyberg na otoku Bouvetoya, jednoj od najzabačenijih lokacija na svijetu.
10

13. Alien protiv Predatora
Nekoliko godina ranije, 1897., Kad Johanssen je pomislio kako se zauvi­
jek riješio mora. Namamljen u Kaliforniju bratovim obećanjima o bogatstvu
Karl je sakupio svoju bijednu ušteđevinu i pokušao se obogatiti na Aljaski
tijekom zlatne groznice. Prisiljen vratiti se kitolovu iz financijskog očaja bio
je spreman potpisati za jedan od Christensenovih brodova za mizernih pola
posto provizije kad se pojavio Sven Nyberg sa svojom ponudom. Položaj pr­
vog časnika i punih pet posto provizije bili su Karlova druga šansa za udobnu
mirovinu.
Naravno, Karl će vrijedno raditi za svoj novae. Sven Nyberg bio je nezna­
lica na moru, nikad nije proveo čak ni jednu jedinu sezonu na antarktičkom ledu.
Na sreću, tijekom njihovih dugih dvanaest mjeseci napornog rada Sven je bio
dovoljno mudar poslušati Karla u gotovo svakoj situaciji. Pod harpunaševim
budnim okom mladi brat Nyberg naučio je tajne kitolova koje bi sam otkrivao
godinama. Rezultat, nakon godinu dana, bio je nevjerojatno uspješan ulov,
Emma je teglila preko tristo kitova prema zaljevu otoka Bouvetoya. Tamo će
ostaci plavih i grbavih kitova i ulješura biti prerađeni u ulje.
Tijekom tih dugih procesa čišćenja, kad su ljudi vani provodili više vreme­
na pazeći na ogromni željezni kotao koji je dominirao lukom, kitolovci su ugle­
dali neobičnu svjetlost na nebu, a to nije bila polarna svjetlost koju su navikli
vidjeti.
Iznad Lykke Peaka i višeg, tisuću metarskog Olav Peaka koji se nadnosio
nad pogon za preradu ulja, bljesci poput eksplozija vatrometa osvjetljavali su
nebo, a iz daljine su se mogle čuti eksplozije na ledu. Tada se pojavio na obzoru
neobični crveni sjaj, osvijetlio beskrajni sumrak jarkom svjetlošću. Svjetlost se
od leda reflektirala grimizno - svilenkastim sjajem, prelijevala milijune kostiju
kitova koje su se nalazile na plaži. Cesto - ali ne uvijek - sablasna svjetlost bila
je praćena potresima duboko ispod tla pod njihovim nogama.
Pošto na otoku vulkanska aktivnost nije bila neuobičajena - negdje 1896.
dio otoka uništenje vulkanskom erupcijom - fenomen je uznemirio kitolovce,
koji su na Buovetoyi bili zarobljeni sve do proljeća, bez obzira na to što se
dogodilo. I nakon nekoliko dana ovih neobičnih događaja, u pokušaju smiriva­
nja kitolovaca i otkrivanja uzroka ove sablasne pirotehnike, Karl je poveo sku­
pinu mornara iz jadnih drvenih kućica iz luke na vječni led koji je prekrivao
otok od nekih sto trideset četvornih kilometara.
Na nepreglednoj smrznutoj ravnici otkrili su metalni objekt oblika velikog
mrtvačkog kovčega za diva. Objekt je bio zabijen u led u sredini ogromnog kra­
tera. Njegova srebrnasta površina bila je glatka i oblikovana poput metka, bez
ikakvih vidljivih spojeva ili otvora. U metal su bili urezani nekakvi čudni
znakovi - nepoznato, strano pismo koje ni jedan kitolovac nije mogao prepoz­
nati, a kamoli pročitati. Iako je metalni kovčeg izgledao šuplje nitko nije mogao
smisliti način kako ga otvoriti, ili zamisliti što je unutra.
11

14. Alien protiv Predatora
Karl Johanssen je smatrao daje stvar najbolje ostaviti tamo gdje jest, ali u
ovoj prigodi kapetan je mislio drugačije. Kapetan Nyberg bio je željan prona­
laženja još nekog načina da putovanje bude unosno, pa je zapovijedio mornari­
ma neka predmet natovare na saonice i psima ih dovuku natrag u tabor. Njih
petorica sa petnaest pasa trebali su cijeli dan kako bi ispunili kapetanovu želju,
a kad su završili, blistavi metalni kovčeg spremljen je u skladište, među bačve
kitovog ulja, gdje je čekao utovar na brod. Za samo nekoliko tjedana tempera­
ture će dovoljno porasti kako bi oslobodile Emmu iz ledenog zatvora smrznutog
zaljeva. Posada će se onda vratiti u Norvešku i zahtijevati nagradu za dvanaest
mjescci napornog rada.
Ali nekoliko sati nakon što je predmet dopremljen u tabor Karl je iskočio
iz svog uskog kreveta kad je začuo krikove. Navukao je čizme, ali je kaput
ostavio iza sebe i potrčao zaleđenom ulicom prema skladištu. Vrata su bila
otvorena, a jedna je strana bila iskinuta iz ležišta. U središtu prostorije Karl je
pronašao četiri mrtvaca - više nego mrtvaca, bili su rastrgani, a njihove glave i
kičme bile su otkinute i nije ih bilo. Još zlokobnija činjenica bila je ta što je
predmet u obliku mrtvačkog kovčega sada bio širom otvoren i prazan, a u unu-
trašnjosti prohladnog skladišta, pomiješan s mirisom nedavno prolivene krvi bio
je suhi, reptilski smrad.
Vani, drhteći na ulici, Karl je otkrio divovske stope koje su vodile iz skla­
dišta na drugu stranu ulice. Grimizna crta vodila je ravno prema drvenim spava­
onicama mornara. Tamo je, na vratima, ugledao zastrašujući lik kako treperi na
hladnom zraku. Prije no što je mogao viknuti u znak upozorenja Karl je vidio
kako je neka nevidljiva sila razvalila vrata i jurnula u spavaonicu. Čuo je krikove
iznenađenja i panike - onda straha i agonije - iz građevine. Čuo se jedan pucanj,
a zatim je otkinuta čovječja ruka izletjela kroz vrata, u njoj se još uvijek nalazio
mali pištolj.
Naposljetku je Karl ugledao mornara kako leti prema prozoru, pidžama mu
je bila krvava, lice izobličeno stravom. Čovjek je djelić sekunde pogledao Karla
ravno u oči, a onda je srebrni bljesak prešao preko njegova grla. Blistava crve­
na krv pošpricala je staklo i Karl nije više ništa mogao vidjeti.
Karl je potisnuo paniku i pojurio natrag u skladište u potrazi za oružjem
- bilo što čime bi se obranio. Nije pronašao ništa i odlučio se za bijeg. Znao je
da je izlazak van bez zaštite od vremena sigurna smrt, ali kad je pokušao ski­
nuti kapute s mrtvih tijela otkrio je da su razderani i natopljeni krvlju - krvlju
koja će se u tren oka smrznuti. Karl se naposljetku zamotao u prljavo šatorsko
krilo i isteturao na stražnja vrata, poskliznuo se na zaleđenoj padini koja je
vodila do plaže prepune kitovih kostiju. Tamo, među kosturima ulješura, pla-
vaca i grbavaca, nadao se kako će naći zaklon dostatan da ga zaštiti dok god
se, ma što god izašlo iz srebrnog mrtvačkog kovčega, ne vrati u pakao iz kojeg
je došlo.
12

15. Alien protiv Predatora
Podrhtavanje ispod leda probudilo je Karla Johanssena iz sna bez snova.
Zbog vječnog sumraka nije mogao znati koliko je dugo bio bez svijesti. Ali plat­
no s kojim se pokrio blistalo je od leda, udovi su odbijali odgovoriti zapovije-
dima mozga. Još je bilo najgore što Karl nije mogao čak ni osjetiti hladnoću
koja se uvukla u njega dok je bio u nesvijesti. Umjesto toga, činilo mu se kao da
je umotan u sanjivu čahuru topline - siguran znak da se počeo smrzavati.
Upotrijebio je svu svoju snagu volje, Karl je uspio ustati. Bez odgovara­
jućeg kaputa, čak ni debelo platno neće biti dostatno za održavanje tjelesne tem­
perature. Vatra ga može spasiti, ali nije se usudio riskirati, privući pažnju ne­
vidljivog demona koji je masakrirao tabor. Ionako nije imao što za zapaliti. Karl
je iz iskustva znao kako će, ako za sat vremena ne pronađe toplinu, biti mrtav. Nije
bilo teorije da u tom vremenu prijeđe zaleđeni zaljev i stigne do broda. Sto je
značilo da se mora vratiti u tabor i nadati se kako je ubojica njegove posade otišao.
Karl je olovnim korakom prešao polje kostiju. Komadići slomljenih kitovih
kostiju svakim su mu korakom zveckali pod nogama. Napokon je stigao do
zaleđene padine koja je vodila prema taboru. Utrnulim venama prošaranim
rukama i crnim prstima nateklima poput kobasica, Karl je izašao iz groblja kos­
tiju. Puzio je snijegom i ustao tek kad je stigao do prvih zgrada.
Oprezno je prišao stakleniku u kojem se nadao pronaći hranu i toplinu, ali
Karl je pronašao samo klaonicu. Najprije je primijetio kako su svi prozori razbi­
jeni, bijedne količine biljaka i povrća smrznute poput kamena. Onda je na prozoru
ugledao smrznuti krvavi otisak ruke. I naposljetku smrznutog kitolovca. Čovjek je
ležao na sredini staklenika, u gomili razbijenog stakla. Poput leševa koje je Karl
pronašao u skladištu, glava i kičma ovog čovjeka također su nedostajali.
Karl se okrenuo i jurnuo uskim prolazom između dvije zgrade. Na kraju
prolaza spotaknuo se na malj i završio u gomili psećih povodaca.
Nazubljene ralje krenule su prema njegovoj glavi i Karl je odskočio una­
trag. Povodac poludjelog psa napeo se trenutak prije no što su se pandže stvore­
nja zatvorile oko njegova vrata. Crnih i prestravljenih očiju, pasje zaurlao i po­
vukao povodac.
Karl je ustao i odbauljao do blagovaonice. Ramenom je udario vrata i ona
su se uz tresak otvorila. Unutra, vatre su još uvijek gorjele, uljne lampe su svi­
jetlile, a ogromni lonci još su uvijek ključali i krčkali na velikom željeznom
štednjaku. Dugi su stolovi bili pripremljeni za obrok, ali blagovaonica je bila
prazna - po izgledu stvari napuštena na brzinu. Karl se okrenuo, zalupio vrati­
ma i sudario se sa stolom.
Bio je spreman izvaliti se u veliki drveni stolac kad je iza sebe čuo kreta­
nje. Karl se okrenuo i pomislio d a j e ugledao crnu sjenu kako se kreće blago­
vaonicom. Pažljivo je zaškiljio u tamu.
Nešto se pojavilo, zarežalo i zasiktalo. Karl je ugledao nazubljene ralje i
glavu bez očiju, ustuknuo je unatrag i spotaknuo se preko klupe. Cvileći je
13

16. Alien protiv Predatora
gledao crnu noćnu moru koja gaje progonila, mahala je dugim repom naprijed
natrag poput bijesne mačke.
Karl je puzio unatrag, pogled mu je bio prikovan na zlo stvorenje. Naposljetku
je leđima udario u naizgled nepomični predmet. Karl se polagano okrenuo i
ugledao još jednog demona kako se nadnosi nad njega. Čovjekoliko, ali ne čovjek,
stvorenje je od glave do pete bilo odjeveno u oklop, lice mu je prekrivala metalna
maska. Hitrim šamarom čovjekoliko čudovište odbacilo je čovjeka u stranu.
Karl je pao na stolove i osjetio kako rebra i kosti u njegovoj ozebloj ruci
pucaju. Stenjući od agonije i neizbježnosti smrti otpuzio je u kut, gdje je ležao
zaboravljen dok su se dvije noćne more međusobno počele trgati, djelić po
krvavi djelić.
P O G L A V L J E 2
Weyland Industries prijamna postaja za
primanje i obradu podataka sa satelita,
Novi Meksiko, sadašnjost
Francis “Fin” Ullbeck nehajno je zviždao, podigao ruku do kape Boston
Red Soxa kako bi pozdravio stražara, onda provukao svoju identifikacijsku kar­
ticu kroz čitač, upisao svoj kod i čekao odobrenje. Kad su sigurnosna vrata za-
šištala, a onda zijevnula, Fin je svoje poprilično tijelo provukao kroz otvor i
krenuo klimatiziranim tunelom.
S druge strane velikih, metaliziranih prozora koji su omeđivali ovu beton­
sku cijev nalazila se pustinja Novog Meksika koja je treperila pod nemilosrdnim
poslijepodnevnim suncem. Suma radarskih tanjura pružala se kilometrima duž
pješčanih visoravni i crvenosmeđih brežuljaka, njihova su lica bila okrenuta pre­
ma nebu. Dolje na tlu pustinje temperature su dosezale 45 stupnjeva s gotovo
nultim postotkom vlage. Ali s ove strane stakla i betona temperatura je bila
ugodnih i konstantnih 25 stupnjeva. Fin se nacerio kad je ugledao mršavog,
dugorukog čovjeka koji mu prilazi iz suprotnog smjera.
“Headley, čovječe. Već odlaziš? Učini to i nećeš vidjeti maestra na djelu.”
“Smjena je gotova”, tupo je odgovorio Ronald Headley.
Za razliku od Fina čija je glava izgledala prilično mala na njegovom nabi­
jenom, okruglom tijelu, ono što je definiralo Headleyjevo mršavo tijelo bila je
prevelika lubanja - ironija, uzevši u obzir njegovo ime. Zbog toga je Headley bio
jedini tehničar koji je radio u Telemetrijskom centru za praćenje podataka koji
nije imao nadimak. Općenito je mišljenje bilo kako je “Headley*” presavršeno.
* Headley (eng.) - Glavonja (nap. prev.)
14

17. Alien protiv Predatora
“Pa, Headley... jesi li uspio maknuti onaj otpad iz Svemirskog i zrakoplov­
nog muzeja iz orbite moje opake stare bebe?”
Headley je umorno kimnuo.
Fin je zatreptao u hinjenom iznenađenju. “Hoćeš reći kako je ta starina
uistinu odgovorila na tvoje komande?”
“Daj, Fine, G07 nije tako star.”
“Headley čovječe, kad je G07 lansiran Poroci Miamija bili su hit serija, a
ja sam poslove obavljao na Kayprou.” Potapšao je Headleyja po leđima. “Ne
brini, dobit ćeš prigodu za vožnju sportskog automobila - jednog dana, kad
odrasteš.”
Headley je ignorirao šalu. Po njegovu mišljenju Fin Ullbeck kroz život je
uglavnom prolazio šireći oko sebe atmosferu superiornosti i zadovoljstva, zači­
njene “veselim” omalovažavanjem. Headley je odavno naučio takvo nepodno­
šljivo ponašanje smatrati nasljednom genetskom pogreškom - poput zečje usne
ili zakržljale ruke.
“Ej, Fine. Ne zaboravi veliki show u 1400 -”
“Znam, znam! Samo to drži za sebe, čovječe”, rekao je Fin i ušutkao ga.
Potajice je pogledao nadzornu kameru iznad glave.
“Pa, moram ići”, rekao je Headley preko ramena. “Sretna vožnja.”
Češkajući čekinjavu bradu koja mu je prekrivala lice Fin je nastavio tune­
lom sve dok nije stigao do novih automatskih vrata za kontrolu klime. Iza te ba­
rijere složeni sustav za filtriranje, hlađenje i pročišćavanje zraka punom je
parom radio kako bi zaštitio kompjutore od pijeska, polena biljaka i obične pra­
šine. Cijeli je kompleks izgrađen na metar i pol debelim temeljima koji su bili
otporni na potres, koliko to ljudska arhitektura može izvesti. Toplinski i zvučno
izolirani zidovi prigušivali su hujanje vjetra na pijesku i povremeno zavijanje
kojota na mjesec.
Iza tih vratiju nalazio se Telemetrijski centar za praćenje podataka prepun
kompjutora na kojima je radilo desetak znanstvenika i tehničara. Svi su podigli
pogled kad je Fin ušao u prostoriju. Nasmiješio se i razgibao svoje debele prste.
“Tatica je stigao! Idemo početi sa zabavom!”
Na zidovima i stolnim konzolama treperili su HD televizijski ekrani i
prikazivali podatke desetaka nadzornih satelita. Generirani radarom, mikroval­
nim prijenosom, ultravioletnom svjetlošću, termalnim uređajima ili običnom
fotografskom opremom ti su podaci sakupljani, obrađeni i klasificirani Kray
kompjutorima koji su koštali milijune dolara.
Fin je dotaknuo kapu i pozdravio doktora Langera. Dnevni šef se namrštio
i okrenuo leđa.
Fin je bacio kapu na konzolu, uskočio u škripavi uredski stolac, okrenuo se
pola kruga kako bi pogledao najveću i najnapredniju radnu jedinicu cijeloga
kompleksa. Svaki djelić podataka prikupljen skanerima Velike Ptice mogao se
15

18. Alien protiv Predatora
doseći s ove jedne konzole. Što je još važnije, ergonomska tipkovnica i palica u
središtu konzole kontrolirali su propulzijski sustav PSI2.
Fin je pucnuo prstima, ispraznio džepove i stvorio brdo Snickersa, Milky
Waya, PayDaysa i Baby Ruthsa na stolu. Pritisnuo je prekidač, aktivirao konzolu
i počeo tipkati. Prošle su niinute, a i sat, dok je Fin upisivao podatke u telemet­
rijski kompjutor Velike Ptice. Naposljetku je aktivirao veliki HDTV ekran iznad
svoje konzole i na glavu stavio hands-free komunikator.
“Ovdje Waystation jedan, Waystation jedan, počinje predviđena telemet-
rijska promjena za satelit P kao Peter, S kao Simon, jedan-dva. To je PSI 2 pomi­
če se za pet minuta od... sada. Pripremite se za prijam podataka.”
Fin je pritisnuo prekidač i poslao promjene koordinata Velike Ptice kom­
pjutorima u desetak svemirskih agencija, opservatorija i satelitskih kompleksa
cijeloga svijeta.
“Podaci potvrđeni, Waystation jedan. Sretno”, rekao je glas u Finovu uhu.
Sada spreman, Fin je zgrabio palicu i pritisnuo aktivacijsko dugme. Tisuće
kilometara iznad Zemljine površine propulzijski sustav satelita PSI2 je oživio.
Na Zemlji, tehničari Weyland Industriesa na svojim su konzolama gledali samo-
prozvanog “Gospodara telemetrije” na djelu.
Legenda kaže da su ga i Microsoft Game Studios i LucasArts zvali kako bi
im dizajnirao engine kompjutorskih igara, ali “Flakier”, Finov nadimak prije do­
laska u Weyland Industries pronašao je novu opsesiju tijekom studiranja na M.
I. T-u - satelitsku tehnologiju. Na kraju je najbolji igrač u povijesti Državne lige
video igara odabrao slabo plaćen posao u Weyland TDMC-u jer su mu nadređe­
ni dopustili dosezanje u potpunosti novih razina uzbuđenja s palicom dok vozi
velike satelite.
A Fin nikad nije izgubio vještinu koju je stekao kao fanatični igrač. Sada,
jedva primjetnim pokretima ruke, vješto je premještao dvije i pol tone orbital­
ne mase iz sadašnje orbite u novu - orbitu koja će satelit Veliku Pticu premjesti­
ti na putanju iznad kraja svijeta. Svaki profinjeni pokret Finove ruke praćenje
minutama gledanja u brojke koje plešu na kompjutoru kako bi provjerio treba
li podesiti satelit. Finovo je čelo orošeno znojem dok sjedi pognut nad svojom
konzolom, oči su mu prikovane na telemetrijske podatke koji se postojano po­
javljuju. Njegovi se prsti povremeno stisnu, nježno pomiču palicu na jednu ili
drugu stranu. Tijekom ovog napornog posla Finov pogled ne napušta ekran.
Napokon, nakon dva sata pomicanja palice Fin je uzdahnuo, uspravio se i
obrisao oči kao da se probudio nakon dugog sna. Protegnuo je ruke i naslonio
se u stolcu.
“Misija dovršena”, javio je Fin u komunikator. “PS12 je u novoj orbiti. Sus­
tavi rade normalno. Ništa za raditi osim sjediti i čekati.”
Fin je bacio hands-free na stol i pogledao na sat. Uskoro će vrijeme. Prsti su
mu letjeli tipkovnicom, aktivirao je senzore Velike Ptice. Kad je satelit započeo
16

19. Alien protiv Predatora
sa svojim zadatkom dubinskog kartografiranja antarktičkog područja iz orbite,
Fin je podigao noge na konzolu, zgrabio čokoladicu s gomile i zubima poderao
ovitak. Zvačući ukusnu čokoladu i hrskavi kikiriki Fin je pritisnuo dugme. Tele­
vizijski ekran pored njegovih nogu je oživio.
“Točno na vrijeme”, rekao je Fin uzdahom zadovoljstva. Na monitoru, crno
bijela početna špica za Universalov klasik iz 1943. Frankenstein susreće Čovje­
ka Vuka upravo je krenula.
Šezdeset dvije minute kasnije - baš kad se Bela Lugosijevo Frankensteinovo
čudovište trebalo početi boriti s Lon Chaney Jr-ovim Čovjekom Vukom u ruševina­
ma Frankensteinovog dvorca - treperavo crveno svjetlo pomutilo je Finov toliko
očekivani užitak. Uspravio se i ugasio televizor kako bi aktivirao glavni HDTV mo­
nitor iznad svoje konzole. Fotografija koju je snimila Velika Ptica ispunila je ekran.
Fin je gotovo minutu promatrao treperavu sliku u pokušaju da shvati što to prikazuje.
“Oh moj Bože”, procijedio je naposljetku Fin, ni traga njegovoj legen­
darnoj mirnoći. Onda se okrenuo i preko ramena viknuo: “Doktore Langer!
Ovamo, brzo. Pogledajte ovo.”
“Što je?” rekao je dnevni šef.
Finov pogled ni na trenutak nije napustio ekran dok je odgovarao: “Ovo su
podaci koji stižu sa PSI2.”
“Gdje je sada?”
Fin je, prije no što je odgovorio, triput provjerio satelitske navigacijske po­
datke. “Točno iznad Sektora 14.”
Doktor Langer je zatreptao očima. “Ali u Sektoru 14 nema ničega.”
Fin je pokazao prizor na monitoru. “Pa, sada ima.”
Preko ramena Fina Ullbecka doktor Langer je vidio niz ispresijecanih
kvadratnih oblika - potpuno simetričnih, i ako su senzori PSI2 točno, vrlo veli­
kih. Prevelikih da bi bili stvoreni prirodnim putem.
“Što gledamo?” pitao je Langer.
“Termalnu sliku”, smjesta je odgovorio Fin. “Neka vrsta geološke aktiv­
nosti aktivirala je toplinske senzore koji su aktivirali kamere. Onda su kompju­
tori Velike Ptice obavijestili mene.”
Doktor Langer promatrao je prizor. Oblici su u potpunosti bili nalik ljud­
skim građevinama promatranima iz orbite. Ali to je, naravno, bilo nemoguće.
Ništa nije postojalo u Sektoru 14, osim ako niste ubrajali polarne medvjede i
pingvine. Pa ako su ti ispresijecani oblici uistinu građevine, izgrađene su davno,
vrlo, vrlo davno - što je ovo činilo najznačajnijim arheoloških otkrićem dvade­
setprvog stoljeća, možda i cijele ljudske povijesti.
“Probudi ih”, rekao je doktor Langer.
Fin je posegnuo za telefonom, a onda zastao “Koga?”
“Sve...”
Dok je govorio pogled doktora Langera nije napuštao ekran.
17

20. Alien protiv Predatora
P O G L A V L J E 3
Mount Everest, Nepal
Alpinisti su imali dva načina za uspon na ledenjak Khumbu. Razborit put
uz tisuću tristo pedeset metara visok smrznuti vodopad bio je sa šerpama, “dok­
torima ledenjaka”. Ti iskusni planinari unaprijed bi izvidjeli put, postavili alu­
minijske ljestve preko dubokih ponora, zakucali klinove i konope tako da pla­
ninari mogu nastaviti u relativnoj sigurnosti - u pratnji, naravno, njihovih iskus­
nih šerpa vodiča.
Lud put za penjanje na najopasnije mjesto Everesta bio je na led otići sam,
postaviti tabor u podnožju vodopada i početi uspon, postavljati vlastite klinove
i konope dok se penjete, nadajući se kako nema dubokih ponora koje trebate
prijeći. U ovoj vrsti uspona svatko tko je ostao zarobljen u ledu, zatrpan lavinom
ili progutan ponorom koji se bez upozorenja otvorio, a zatim zatvorio (svako­
dnevne pojave na Khumbuu) najvjerojatnije bi ostao smrznut sve dok globalno
zatopljenje ne bi otopilo cijeli planet.
Alexa Woods se odlučila za ovakav uspon.
Nakon sati napornog penjanja vitko tijelo mlade žene izgledalo je poput
obične mrlje na ogromnom, blistavom ledenom zidu. Šibana vjetrovima od se­
damdeset pet kilometara na sat nalazila se manje od trideset pet metara od vrha
smrznutog vodopada.
Kontroliranim zamahom njene vitke mišićave ruke Lex je zabila vrh Grivel
Rambos alpinističkog pijuka u smrznuti vodopad. Kad se oštrica probila u led oko
njenog je vrha potekla voda podsjećajući Lex kako unutar ove ledene čahure teku
tone svježe vode niz planinu. Gotovo polovica žrtava Everesta strada ovdje, na
nepredvidivom Khumbuovu zidu, ali nije dopustila daju ta pomisao dekoncentri-
ra ili razbije ritam uspona. Za Lex su svemir i sve njegove stresne mogućnosti
postali nekoliko ekonomičnih pokreta - zamahni pijukom, zabij krampom, povu­
ci konop i penji se. Svaki je pokret bio smiren, proračunat i oprezan.
Od glave do pete odjevena u opremu za ekstremno niske temperature
Lex je šiljaste krampove pričvršćene na njene čizme zabila duboko u ledeni
zid. Dok je mlaz svježe, hladne vode nastavio teći iz rupe koju je napravila
pijukom, Lex je pričvrstila sigurnosni konop i zastala kako bi se odmorila.
Riskirajući ozebline skinula je masku kojaje štitila njeno delikatno lice i usne
približila ledu.
Bistra, gotovo smrznuta voda ju je osvježila i utažila žeđ. Nakon što se
napila Lex je svoje duge crne kovrče stavila pod termalnu masku i navukla ju
18

21. Alien protiv Predatora
preko lica. Lex je visjela na konopu sa sigurnosnom ormom koja joj se usijecala
u grudi i slušala konstantni vjetar i postojane otkucaje svoga srca.
Ispod njenog ledenog odmorišta veličanstveni krajolik ovog ekosustava
izgledao je nenaseljiv - beskrajni snijeg i led povremeno istočkan granitnim
planinama toliko visokima da su njihovi vrhovi bili viši od samih oblaka. A Lex
je znala kako je ovaj naizgled beživotan krajolik naseljen. U stvari bio je to
drevni dom šerpa, “Ljudi Istoka” čiji su društvo i kultura bili stari poput Tibeta.
Tisuće šerpa živjelo je u negostoljubivoj dolini Khumbu, sadili su krumpir i
uzgajali jakove u sjeni planine koju su obožavali.
Prije dolaska Zapadnjaka šerpe su vodili karavane jakova preko planina
duž opasnih, krivudavih putova kako bi prodavali vunu i kožu stanovnicima Ti­
beta. Danas su njihovi potomci rutinirano riskirali živote, vodeći skupine među­
narodnih turista na Everest - i spašavali one koji su upali u nevolju.
Niski, nabijeni ljudi mongolskih gena, šerpe su bili kostur bilo koje plani­
narske ekspedicije na Himalaji. Zvani “Bogovi planine” njihove su vještine i iz­
držljivost postali legendarni. Iako su stalno bili u kontaktu s modernim svijetom
šerpe su zadržali tradicionalnu religiju i običaje; Lex im se zbog toga divila.
Tibetanski budisti sekte Nyingmapa, šerpe su još uvijek uzgajali većinu
svoje hrane. Stada jakova davala su vunu za odjeću, kožu za obuću, kosti za
alate, izmet za gorivo i gnojivo, mlijeko, maslac i sir za hranu.
Većina šerpa koja je radila na planini govorila je engleski i Lex je puno pu­
ta jela daal bhat - rižu i leću - i slasnu juhu od jaka i krumpira zvanu shyakpa s
odvažnim doktorima ledenjaka i istraživačima, nosačima i vodičima, i spasitelji-
ma koji su živjeli u podnožju Everesta. Otvoreni i srdačni ljudi šerpe su bili
darežljivi s tajnama svog zanata kao i sa svojim preslatkim čajem koji su pili iz
zapadnjačkih termosica, ili rižinim pivom zvanim chang, koje je proizvodilo
svako šerpa domaćinstvo.
Većina privlačnosti koju je Lex osjećala prema šerpama proizlazila je iz
njihova zajedničkog zanimanja. Njen posao - trening preživljavanja i vođenje
znanstvenih ekspedicija u divljinu Antarktika - bio je moderni ekvivalent drev­
nog zanimanja šerpa. I poput šerpa i Lexin je posao bio riskantan. Ako pogriješi,
a čak i ako ne pogriješi, na ekstremnoj klimi Himalaja, smrt je uvijek bila blizu,
uvijek je bila mogućnost.
Mount Everest, iako sada pitomiji nego u bilo kojem trenutku njegove
mračne povijcsti, još je uvijek bio nepredvidivi ubojica što će uvijek i biti.
Stotine je leševa bilo razbacano na kamenim padinama viših vrhova ili zakopano
pod tonama leda i snijega, gdje nikada neće biti pronađeni. Većina leševa pri­
padala je šerpama.
Lex se nije nimalo plašila smrti. Gledala je druge kako umiru, uključujući
one koje je voljela, a u nekoliko je prigoda gotovo i sama umrla. Toliko česti sus­
reti sa smrću na neki su način smanjili njenu snagu i eliminirali strah. Smrt je
19

22. Alien protiv Predatora
bilo nešto s čime se Lex mogla suočiti i prihvatiti. Ipak, nije mogla podnijeti, i
nikad neće prihvatiti smrt drugog ljudskog bića pod njenim vodstvom.
Iznenadan nalet vjetra i kiša snijega uznemirila je Lex. Podigla je pogled i
oslušnula ne bi li čula izdajničku grmljavinu koja je najavljivala lavinu. Kad nije
nadošla duboko je udahnula i pripremila se za nastavak uspona.
U tom je trenutku mobitel na njenom pojasu zazvonio i oglasio se u epskom
krajoliku ovog prirodnog svijeta poput neke vrste mehaničke eksplozije.
Lex je u sebi izrekla niz opscenosti. Onda je objesila pijuk na ruku i poseg­
nula kako bi pogledala digitalni ekran uređaja. Lex nije prepoznala broj na
ekranu i bila je u iskušenju ignorirati poziv. Ali telefon je nastavio zvoniti, pa je
strgnula masku s lica i preko glave i stavila u uho hands-free uređaj.
“Tko je to?” zahtijevala je.
Glas na drugom kraju linije bio je tekući baršun sa savršenim engleskim
naglaskom.
“Gospođica Woods? Drago mije što sam vas upoznao.”
Lex je gurnula masku u džep i bez odgovora nastavila uspon.
“Zovem se Maxwell Stafford”, preo je čovjek. “Predstavljam Weyland In­
dustries.”
“Dopustite da pogodim”, prosiktala je Lex dok je zabijala pijuk u led. “Opet
ste nas tužili?”
“Niste me shvatili. Ja govorim u ime samog gospodina Weylanda.”
“Sto jedan od najvećih svjetskih zagađivača želi od nas?”
“Gospodina Weylanda zanimate osobno vi, gospođice Woods.”
Lex je zabila krampon u led i objema rukama zgrabila konop.
“Ponudio je cijelu godinu financirati udrugu s kojom ste povezani”, rekao
je Maxwell Stafford. “Ako se odlučite sastati s njim.”
Lex je na trenutak oklijevala. Kao profesionalni vodič i istraživač odavno
se posvetila Udruzi prirodoslovaca, međunarodnoj skupini koja se aktivno zala­
gala za očuvanje svog života na Zemlji - ljudskog i neljudskog. Vrste su uzne­
mirujućom brzinom nestajale sa zemlje. Lex se slagala sa članovima udruge koji
su čvrsto vjerovali kako nestanak čak samo jedne vrste još više ugrožava one
koje ostanu.
Poput konopa na kojem je Lex visjela, udruga je bila spas za mnoge -
odlučujući čimbenik između sigurnosti života i konačnosti smrti. I iako je ova
ponuda zvučala poput ugovora s vragom, nije si mogla pomoći i ne zapitati se o
čemu se radi. S Weylandovim novcem udruga koju je voljela, i sama u opasnos­
ti od izumiranja, bila bi u mogućnosti izvesti uistinu veličanstvene pothvate.
“Kada?”
“Sutra.”
“Pretpostavljam da znate koliko očajnički trebamo novac”, odgovorila je Lcx.
“Ali sutra ćc biti problem. Trebat će mi tjedan dana za povratak u civilizaciju.”
20

23. Alien protiv Predatora
Dok je govorila Lex se nastavila penjati. Samo nekoliko metara iznad nje
nalazio se vrh Khumbua, najviša točka vodopada - smrznuta rijeka koja je tvo­
rila ravnu, ledenu plohu veličine teniskog terena.
“To sam i rekao gospodinu Weylandu”, rekao je Stafford.
Lex je zamahnula pijukom, zabila krampon i povukla se uz konop.
“Stoje rekao?” rekla je penjući se.
“Rekao je kako nemam tjedan dana vremena.”
Lex je prebacila ruku preko ruba vodopada i izvukla se na vrh - i ugledala
savršen par smeđih Oxford Brouges cipela. Lex je, još uvijek viseći na konopu,
podigla pogled i ugledala privlačnog crnca koji je nosio normalnu zimsku
odjeću. Iza njega je, otvorenih vrata, čekao helikopter Bell 212.
Lex je otkačila sigurnosni konop i prihvatila čovjekovu ponuđenu ruku. Uz
iznenađujuće mali napor podigao ju je s ruba i postavio na led.
“Ovuda, gospođice Woods”, rekao je Maxwell Stafford i pokazao helikop­
ter koji je smjesta upalio motor.
Stafford je, govoreći dovoljno glasno da bi se čuo pored buke helića, uzeo
Lex za ruku i poveo je prema letjelici.
“Gospodin Weyland jedva čeka.”
P O G L A V L J E 4
Piramide u Teotihuacanu, Meksiko,
Sadašnjost
Četrdeset pet kilometara od Mexico Cityja, u podnožju ogromnog Hrama
sunca, pod kamenim pogledom aztečkog Boga Sunca Uitzilopochtlija, stotine
muškaraca i žena radilo je pod užarenim suncem.
Oznojena dnevna smjena rovala je po tlu pijucima i lopatama, bacala gomi­
le zemlje u sita - ogromne bačve sa žičanim mrežama na dnu koje su korištene
za odvajanje kamenja i šljunka, dijelova metala ili lončarije i bilo čega većeg od
meksičkog pesosa. Arheolozi, studenti i asistenti četveronoške su puzali, podi­
zali zemlju vrtlarskim lopaticama kako bi izvadili komadiće polomljene lon­
čarije i olovne kugle ispaljene iz oružja konkvistadora prije 400 godina.
Osnivač ovog nalazišta, profesor Sebastian De Rosa promatrao je kon­
trolirani kaos s ruba tabora. De Rosa je bio atletski građen muškarac čije je
lice reflektiralo i preplanulost njegove majke Sicilijanke i isklesane, plemićke
crte njegova oca Firentinca. Sebastian je svom ocu, koji je bio odvažni Mu-
ssolinijev pilot u Drugom svjetskom ratu prije no što je postao uspješni pos­
lovni čovjek, dugovao svoju ustrajnost i hrabrost. Od majke je naslijedio
21

24. Alien protiv Predatora
držanje, strpljenje i šarm - osobine kojima se većina njegovih studenata, kao
i brojni kolege, divila.
Dok je profesor hodao rubom nalazišta, limuzina s grbom Republike Mek­
siko koja je prilazila, ipak je dovela Sebastianovu čuvenu mirnoću do ruba. Mah-
nuvši upravitelju nalazišta profesor je promijenio smjer kako bi dočekao dolaze-
će vozilo.
Crna limuzina, prašnjava od ceste, kretala se pored glavnog nalazišta koje
je predstavljalo tabor osoblja. Na tom su mjestu podignuti šatori i nizovi pri­
jenosnih plastičnih kućica. Tu se nalazila blagovaonica s kuhinjom i priručni tuš
izrađen od bačve obješene iznad četvrtastih vodom uništenih dasaka.
Prašnjava je čistina iza tabora bila prepuna krama od kamiona, prašnjavih
Land Rovera, šugavih džipova, i tri izblijedjela školska autobusa kojima su
svakodnevno transportirali dnevnu smjenu iz okolnih meksičkih gradova. Ti
radnici - tesari, električari, kopači - imali su raspon starosti od energičnih tinej­
džera do oronulih staraca. Svi su govorili španjolski, pušili američke cigarete,
nosili prašnjave traperice i pili cervezase od ranog jutra pa sve do kasno u noć.
Dok je prolazio pored šatora kako bi dočekao limuzinu Sebastian je mah­
nuo skupini studenata koji su i sami bili na cerveza pauzi. Svi su bili mladi, rev­
ni i Amerikanci. Nosili su modemu odjeću s markom - Banana Republic kratke
hlače, L. L. Bean čizme, J. Crew prsluke i jakne - i kao “suradnici” i “arheološki
asistenti” dobivali su najgore poslove na iskopinama, što je, naravno, akadem­
ski slijed stvari. Jedan od studenata ispred svog je šatora postavio natpis u onom
tipičnom američkom stilu: “Šljakanje je naša sudbina.”
Nije bilo lako biti početnik i Sebastian se prisjetio napornih, beskrajnih
stoljeća svog šljakanja. Ali prije no što je mogao uživati u slavi objavljenih rado­
va, privatnim stipendijama i gostovanjima u Good Morning America, taj je nat­
prosječno školovani čovjek svoj zanat morao steći mukotrpnim učenjem i na­
pornim radom na arheološkim iskopinama.
Viši u hijerarhiji iskopavanja bili su specijalisti: kompjutorski stručnjaci,
tehničari, arheolozi, antropolozi i upravitelji, svi direktno odgovorni Sebastianu.
Dok je hodao kako bi dočekao limuzinu konstantno su mu prilazili s pitanjima,
zahtjevima ili prijedlozima. Prolazio je pored njih savršeno miran uz utješne ri­
ječi isprike koje su obično smirivale povrijeđena ega profesionalaca A tipa čiji
su zahtjevi bili ili odbijeni ili ignorirani.
Na nesreću, Sebastianova vrsta hladnokrvnog šarma registrirala je nulu na
skali učinkovitosti na pomalo izgužvanu vladinu službenicu koja je izašla iz li­
muzine s gomilom papira u jednoj manikiranoj ruci.
“Gospođice Arenas, drago mi je što vas vidim”, počeo je Sebastian s olak­
šanjem što vidi nju, a ne njenog šefa, ministra Juana Ramireza, kako izlazi iz
limuzine. Iskreno se nasmiješio i potrudio se naći nekoliko ugodnih aspekata že­
ne na koje bi se koncentrirao.
22

25. Alien protiv Predatora
Jedna od najdragocjenijih stvari koju je naučio odrastajući u sjeni oca,
društvenog, motiviranog i prividno lakovjernog šefa vlastite uvozno-izvozne
tvrtke, bila je koncentracija na pozitivu tijekom ljudskih interakcija. U slučaju
gospođice Arenas Sebastian se koncentrirao na njene ljupke, pomalo inteli­
gentne oči i izvanrednu higijenu.
“Vidim da ste dobili moje izvješće”, rekao je uljudno ženi i znatiželjno ba­
cio pogled na stisnutu šaku u kojoj je držala njegove savršeno nevine papire.
“Jeste li ga imali vremena pročitati?”
“Ovo je vrlo uznemirujuće, doktore De Rosa. Uistinu, vrlo uznemirujuće”,
rekla je Olga Arenas, pomoćnica ministra Unutarnjeg uređenja Republike Mek­
siko. “Već tri mjeseca obećavate rezultate, ali do sada nismo ništa vidjeli. Ovo
izvješće samo potvrđuje vaš neuspjeh. Kad ministar ovo pročita bit će bijesan.”
“Blizu smo”, lagao je Sebastian glatko. “Vrlo blizu.”
Žena se namrštila. “‘Blizu’ ste već godinu i pol.”
Gospođica Arenas je povukla kragnu svog odijela i lagano se znojeći
namrštila na žestoko poslijepodnevno sunce. Osjetivši njen bijes Sebastian je
pomislio kako je najbolje ženinu negativnu energiju iskoristiti u pozitivne svrhe.
Nadajući se kako će njegova teorija “kretanje troši emocije” koju je predavao
studentima također dobro djelovati u praksi, počeo je hitrim korakom hodati
nalazištem prepunim otpada. Gospođica Arenas hodala je iza njega, i nesigurno
teturala na visokim petama dok je prelazila preko raskopane zemlje.
“Arheologija nije egzaktna znanost”, rekao joj je Sebastian.
Gospođica Arenas otvorila je usta kako bi nešto rekla, ali njen se odgovor
izgubio u iznenadnoj buci benzinskog motora, praćenoj bučnim povicima.
Doktor De Rosa mahnuo je u znak ohrabrenja radnicima koji su uspjeli
aktivirati generator - dvojici elektroinženjera i umirovljenom elektroničkom
stručnjaku iz mornarice SAD-a. Postavili su eksperimentalni sonarni uređaj koji
je - teoretski - sposoban detektirati podzemne zgrade, grobnice, ruševine ili os­
tale građevine zatrpane stoljećima. Ali testiranje njihovog uređaja bilo je ne­
moguće jer je benzinski generator struje bio u kvaru danima.
Dok je generator sada slao struju u sonarni uređaj, mornar je pritisnuo preki­
dač i sonarni je ekran došao u život. Ipak, trijumf je bio kratkog života. U kiši iskri
i gustom crnom dimu generator je eksplodirao. Vatreni jezici sunuli su prema
nebu, a domišljati je promatrač upotrijebio protupožarni aparat i ugasio vatru.
Sebastian je odmahnuo glavom na ovaj prizor, a gospođica Arenas se na­
mrštila.
“Ovdje ne vidim nikakvu znanost, profesore”, rekla je žena, njene su ljup­
ke oči bile okrutne, njen glas nije trpio ignoriranje.
Jako gadno, pomislio je Sebastian.
Zaključio je kako neće uspjeti očarati ženu, pa se poslužio posljednjim tri­
kom. Hitro se okrenuvši, profesor je pokušao pobjeći od birokratske barakude.
23

26. Alien protiv Predatora
Ali njegov put bijega blokirale su bačve za prosijavanje, a gospođica Arenas je
nastavila napad.
“Koštate meksičku vladu puno novaca koji bi se mogao uložiti u razvoj tu­
rizma”, prasnula je. “Ministarstvo unutarnjeg uređenja dalo vam je dozvolu za
iskopavanje na osamnaest mjeseci. Vaše je vrijeme isteklo, profesore.”
“Hej, čekajte malo -”
Ali ovaj je put Olga Arenas bila ta koja je pobjegla. “Rezultati do kraja
tjedna ili je gotovo!” dobacila je preko ramena.
Sebastian De Rosa se namrštio na užareno sunce dok je žena ulazila u li­
muzinu i otišla. Opsovao je i šutnuo kamen u grmlje, a onda se naslonio na drvo.
On i njegova ekipa osamnaest su mjeseci radili poput konja i nisu pronašli ništa.
Kako će doći do značajnog otkrića za samo pet dana, a kamoli dokazati svoju
teoriju o podrijetlu mezoameričke kulture i civilizacije? Nemoguće.
Prokleo se što se nije malo više bavio politikom. Sebastian je tek nedavno
otkrio kako mu je arheolog rival radio iza leda kako bi na svoju stranu dobio
meksičkog ministra kulture, utjecajnog i nesumnjivo korumpiranog Juana
Ramireza. Neznani je rival smjestio Sebastianu, govorio je protiv njegovog pro­
jekta, njegovih teorija i protiv njega.
Takvo podlo ponašanje nije bilo ništa novo u akademskom svijetu i ništa
novo za Sebastiana. Nakon svega, odrastao je diveći se sposobnosti svoga oca
da sredi ljude koji su hinili prijateljstvo dok su mu zabijali nož u leđa. Ali
Sebastian nije očekivao kampanju kojoj je cilj bila njegova osobna i profesio­
nalna propast, koja se protiv njega vodi od kad se odvojio od stada kako bi
preispitao neke od uzvišenih “činjenica” moderne arheologije - znanstvene dis­
cipline koja je, smatrao je naivno, u potrazi za istinom.
Kontroverze su počele kad je Sebastian objavio svoju doktorsku diser­
taciju u kojoj je pobijao činjenicu daje egipatski faraon Keops izgradio Ve­
liku piramidu. Kad su bijesni egiptolozi zahtijevali da dokaže svoju “apsurd­
nu” teoriju Sebastian je objavio drugi rad - vlastiti prijevod spisa pronađenih
u tajanstvenom “Stela spremištu” otkrivenom u Izidinu hramu 1850. Bilješke
0 vladavini faraona Keopsa urezane u kamen nepobitno su navodile kako su
1 Velika piramida i Sfinga već bili izgrađeni u Gizi puno prije Keopsovog
rođenja.
Ovo drugo djelo bilo je akademski ekvivalent paljenja osinjaka. Implika­
cije Sebastianove teorije, ako ju dokaže, bile su zapanjujuće i promijenile bi
zabilježenu ljudsku povijest. A Sebastian je otišao još dalje. Izjavio je kako su
Velika piramida i Sfinga puno starije od egipatske civilizacije koja se razvila u
njihovoj sjeni i kako su obje građevine najvjerojatnije ostaci puno starije i još
uvijek nepoznate civilizacije.
Reputacija dr. Sebastiana poljuljana je nakon što su novinari krivo interpre­
tirali njegove teorije. Nakon što je dobio kopiju njegove disertacije reporter
24

27. Alien protiv Predatora
bostonskog tabloida iskrivio je njegove ideje. Otuda nesretni naslov: “Arheolog
tvrdi kako su Atlantidani izgradili piramidu”.
Drugi tabloidi prihvatili su iskrivljenu ideju i rezultirajući val spekulacija
medu fanaticima Roswella, NLO-a i Dosjea X učinili su malo na povratku
izgubljene reputacije dr. De Rose kod njegovih kolega.
Naravno, dr. De Rosa nikad nije spomenuo riječ “Atlantida” i javno se pro­
tivio pojednostavljenoj karakterizaciji njegovih istraživanja. Ali šteta je već bila
učinjena i svi njegovi protesti samo su dodavali ulje na vatru.
Od objave tih prvih krivih izvješća, rad dr. Sebastiana De Rose u arheo­
loškoj je zajednici bio i cijenjen i osuđivan - ali više ono drugo. Sebastian je
uglavnom ignorirao svoje kritičare i uporno nastavljao sa svojom potragom za
vezom između civilizacije koja je gradila piramide u dolini Nila i onih Srednje
i Južne Amerike. Prije dvije godine ta gaje potraga dovela u Meksiko, gdje mu
je pružena rijetka prigoda za istraživanje rijetkog i neobjašnjivog artefakta.
God. 1960. siromašni je farmer kopao oko Hrama sunca gdje je pronašao
grobnicu punu neprocjenjivih mezoameričkih artefakata. Farmer je kasnije tvr­
dio kako je otkrio vozila, zlatne predmete i ostale stvari koje njegov jednostavni
um nije mogao prepoznati. Većina stvari prodana je na crno i nestala, ali jedan
je predmet došao u ruke meksičkom arheologu dovoljno znatiželjnom da se
raspita o njegovu podrijetlu i dođe do samog farmera.
Bio je to metalni predmet otprilike velik i oblikovan poput američkog
srebrnog dolara. Artefakt je bio ispisan znakovima koji su podsjećali na prve
oblike hijeroglifa koje su koristili Egipćani. Tehnikama određivanja starosti
sa živom i argonom koje daju točne rezultate kad je metalna ruda posljednji
put zagrijavana na temperaturu iznad 108,5 stupnjeva Celzijusa dobio se
rezultat daje artefakt izrađen oko 3000. p. K. - u vrijeme kad su Egipćani raz­
vili svoju piktografiju.
Ali kako se, pitao je sam sebe, dr. De Rosa, takav predmet mogao preko
Atlantika pojaviti u Mezoamerici, tisućama kilometara udaljenoj preko od koli­
jevke egipatske civilizacije u dolini Nila - puno prije no što je ikoja poznata ljud­
ska kultura živjela u prašumama Srednje Amerike? Doktrine tradicionalne arhe­
ologije nisu mogle odgovoriti na to pitanje, pa su brojni stručnjaci predmet pro­
glasili krivotvorinom i zaključali u sef na Universidad de Mexico City sve dok
dr. De Rosa nije dobio dozvolu za proučavanje tri desetljeća kasnije.
Nakon pažljivog istraživanja Sebastian je zaključio kako je artefakt pravi i da
predstavlja prvu pronađenu fizičku vezu između egipatske i mezoameričke civi­
lizacije. Ali također je znao kako je jedini način uvjeravanja ostalih arheologa da
je predmet pravi na neki način “ponoviti eksperiment”. Drugim riječima, iskopati
sličan predmet zakopan otprilike u isto vrijeme na istom mjestu - najvjerojatnije
iznad grobnice slične onoj koju je farmer pronašao prije četrdeset godina. I kad je
Sebastian De Rosa saznao kako meksička vlada namjerava graditi na zemlji iznad
25

28. Alien protiv Predatora
Hrama sunca molio je predsjednika Meksika odgodu i sredstva kako bi tragao za
takvim artefaktom.
Sebastian De Rosa je godinu i pol tragao, ali je završio praznih ruku. Nji­
hovo je vrijeme sada isteklo.
“Profesore! Profesore!”
Sebastian je podigao pogled, bilo mu je drago što ga ometaju u razmišlja­
nju. Marco, lokalni radnik, mahao je kompjutorskim ispisom iznad glave. Mar-
cov je posao bilo skeniranje tla s metalnim detektorom montiranim na dugu
motku. Podaci sakupljeni uređajem slani su u laptop na kojem je radio Thomas,
arheolog kojeg je sam Sebastian obučio i specijalist za digitalna očitanja tla čiji
je posao bilo interpretiranje nejasnih, krivudavih slika koje su se pojavljivale na
njegovu monitoru.
“Ovamo!” viknuo je Sebastian Marcu.
Marco je bez daha pretrčao nalazište i uz samozadovoljni osmijeh tutnuo
ispis arheologu u ruku.
“Pronašli smo ga!” izjavio je Marco dok je Sebastian proučavao sliku na
ispisu.
“Gdje?”
Oko Hrama sunca Sebastianova je ekipa iskopala niz dubokih, dugačkih ka­
nala. Glavni je kanal bio dubok skoro metar i osamdeset. Marco je pokazao u
smjeru glavnog kanala, a Sebastian je, mašući rukama, potrčao koliko ga noge nose.
Kad je Sebastian stigao kopači su već napustili rupu i stajali na rubu i gle­
dali, znatiželjni čemu sve to uzbuđenje. Samo je Thomas ostao na dnu dubokog
kanala i čekao dolazak dr. De Rose. Sebastian je uskočio u kanal i zastao kako bi
još jednom proučio digitalnu sliku na papiru. Ispis je prikazivao čvrsti predmet -
okrugao i vjerojatno metalan - koji je zakopan točno pod njegovim nogama.
Sebastian je kleknuo i gurnuo ruke u plodnu crnu zemlju. Marco je uskočio
u kanal i kleknuo pored arheologa. Oko njih sav je posao stao kad su se glasine
velikog pronalaska proširile nalazištem.
“Ovdje je”, rekao je Marco i dlanom potapšao tlo. “Thomas kaže kako je
to neka vrsta metala.”
Sebastian je pogledao Thomasa. Kompjutorski je stručnjak prekriženih ruku
stajao naslonjen na zid kanala, a laptop je bio otvoren na drvenom sanduku.
“Što misliš?”
Thomas je razmislio o pitanju. “Premalo je za grobnicu.”
Sebastian je odmahnuo rukom na komentar. “Naravno da to nije grobnica”,
povikao je. “To je dar bogovima. Teotihuacanci bi zakopali stotinjak darova oko
grobnice. Noževe od opsidijana, ogledala od pirita, školjke... sigurno smo točno
iznad nje.”
Dok je Sebastian čučao iznad mjesta gdje je predmet bio zakopan Thomas
mu je u ruku stavio malu četku i arheološku sondu.
26

29. Alien protiv Predatora
“Vi imate čast”, rekao je Thomas i odmaknuo se.
Dok se gomila sakupila oko rupe i brbljala na španjolskom, engleskom i
francuskom, visoki brkati muškarac u crnom odijelu nezapaženo se provukao na
čelo skupine otkuda je promatrao dr. De Rosu.
Sebastian je golim rukama pažljivo počeo razmicati zemlju. Onda je uzeo
arheološku sondu i šiljati vrh nježno ugurao u zemlju sve dok metalna sonda
nije gotovo cijela bila zabijena u tlo. Dr. De Rosa u prvom pokušaju nije osjetio
ništa, pa je izvukao sondu i pokušao ponovno.
Sebastian je tek u četvrtom pokušaju uspio. Gotovo istog trenutka kad je
vrh nestao u zemlji dodirnuo je nešto tvrdo. Artefakt je bio manje od tri cen­
timetra ispod površine. Dr. De Rosa je smjesta izvukao sondu i odložio je.
“Pronašao je nešto”, prošaputao je netko u okupljenoj gomili.
Sebastian je četkicom pažljivo maknuo zemlju sve dok nije ugledao pred­
met. Bio je mali, poput kovanice. Također i okrugao poput kovanice.
“Što je to?” pitao je Marco.
Dr. De Rosa nije odgovorio. Umjesto toga zabio je prste duboko u zemlju oko
predmeta i zatvorio ih. Sebastian je zadržao dah dok je podizao artefakt iz zemlje.
“Profesore?” prošaptao je Thomas uzbuđeno.
Zemlja je otpala i predmet je napokon bio vidljiv. Sebastian je izdahnuo
zadržavši zrak. Pogledi su se napeli, ali dr. De Rosa je još uvijek čučao s arte­
faktom u ruci i skrivao predmet koji je iskopao. Kad je podigao pogled dr. De
Rosa je ugledao gomilu nestrpljivih i znatiželjnih lica koja su ga okruživala.
Ustao je, još uvijek krijući tajnu u svojoj ruci.
Naposljetku je, bez fanfara, dr. De Rosa publici pokazao artefakt.
Ugledali su tračak plavog i poznatu bijelu krivulju i neka slova otisnuta na
okrugloj, hrđavoj površini. Nastalo je mrmljanje. Onda uzdasi iznenađenja. Se­
bastian je naposljetku podigao predmet dovoljno visoko kako bi svi mogli vid­
jeti jedino značajno otkriće njegove ekspedicije tijekom osamnaest mjeseci na­
pornog, teškog rada -
Hrđavi čep s boce cole.
“Pedesete godine, mislim”, rekao je glas s laganim akcentom.
Sebastian je podigao pogled i ugledao meksičkog ministra unutarnjeg ure­
đenja, Juana Ramireza, kako ga promatra.
“Ministre, ja -”
Ali birokrat je prekinuo Scbastiana. “Po vama, posljednji dar Teotihuaca-
naca njihovom mrtvom kralju bio je Pepsi?”
“Dajte mi još jedan mjesec”, rekao je Sebastian još uvijek držeći čep.
Ministar Ramirez se namrštio i odmahnuo glavom.
“Ne mogu, Sebastiane. Ministarstvo unutarnjeg uređenja trebalo je rezul­
tate prije šest mjeseci. Dovodimo novu ekipu.”
27

30. Alien protiv Predatora
Dok se suncc spuštalo meksičko poslijepodne postalo je malo ugodnije, sa
41-og stupnja na solidnih 37 stupnjeva. Sebastian De Rosa bio je u svom šatoru,
pakirao se, kad je Thomas stigao.
“Koliko je loše?”
“Izgubili smo polovicu radnika”, rekao je Thomas i namrštio se.
“Bobby je otišao?”
“Aha. I Joe. I Caroline. Nick. Jerry i polovica Jerryjeve ekipe.”
Sebastian je teško primio vijest. Sjeo je na ležaj i uzdahnuo. “Thomase,
grobnica je ovdje. Znam to.” Stisnuo je šaku. “Pronaći ćemo je - i povezati s egi­
patskom kulturom.”
“Ja to također znam”, odgovorio je mladić i maknuo plavu kosu s čela. “Ali
bez radnika i nove dozvole za iskopavanje, ostali smo bez posla.”
Sebastian je na trenutak zurio u Thomasa, a onda ustao. Iznenadnom
odlučnošću ubacio je još stvari u ruksak.
“Zadrži ostatak ekipe dva dana. Idem u Mexico City... razgovarat ću s
odgovornima. Vratit ću naše nalazište.”
“Ja vam možda mogu pomoći da to postignete, profesore.”
Glas je bio stran, dubok i savršenog britanskog naglaska. Sebastian i
Thomas su se okrenuli i ugledali crnca kako stoji pored ulaza u šator. De Rosa je
procijenio kako je čovjek definitivno viši od sto devedeset pet centimetara, a
poslovno odijelo šivano po mjeri nije baš učinkovito uspjelo sakriti njegova
masivna prsa i mišićave ruke. Unatoč veličini čovjek se kretao izuzetno skladno.
“Poznajem li vas?” pitao je Sebastian.
“Zovem se Maxwell Stafford”, odgovorio je čovjek. Onda je prišao i
Sebastianu dao bijelu kuvertu koja je na sebi imala otisnut logo Weyland
Industriesa.
Sebastian ju je otvorio i zurio u komadić papira koji je izvadio - osobni ček
Charlesa Weylanda naslovljen na dr. Sebastiana De Rosu. Broj na tom čeku imao
je više nula nego procjena starosti ugljikom. Sebastian je pogledao stranca.
“U zamjenu za malo vašeg vremena”, objasnio je Maxwell Stafford.
28

31. Alien protiv Predatora
P O G L A V L J E 5
U blizini Antarktika,
520 kilometara od rta Dobre nade
Masivni britanski Westland Sea King helikopter s oznakom Weyland 14
letio je kroz nadolazeću oluju. Vani su se olovni oblaci valjali, naleti vjetra su se
pojačavali i ljuljali helikopter, ali podrhtavanja i nagla poniranja Sea Kinga
prošla su nezamijećena od strane jednog putnika.
Alexa Woods čvrsto je spavala, ispružena u glavnoj kabini helića. Još je
uvijek bila odjevena u opremu za ekstremno niske temperature koju je nosila
kad su je odveli s Himalaja. Na prsima joj je ležala otvorena kopija časopisa
Scientific American. Na naslovnici se nalazila nedavna fotografija osnivača i
predsjednika Weyland Industriesa, a naslov je glasio: “Charles Bishop Weyland,
pionir moderne robotike”.
Pored Lex je na prozoru stajao visoki, mršavi čovjek dugih udova i izražene
adamove jabučice. Na nosu mu se nalazio par naočala debelih poput pepeljara;
u rukama je držao digitalni fotoaparat. Spustio ga je na sjedalo u pokušaju da
slika sam sebe. U prvom se pokušaju uspio samo zaslijepiti. Kod drugog heli­
kopter je poskočio i on je pao na Lex.
“Oprostite”, rekao je čovjek kad se Lex probudila. Kimnula je i spremala
se ponovno zatvoriti oči kad je rekao: “Ali pošto ste budni, hoćete li?”
Ispružio je aparat i pokušao Lex uputiti očaravajući osmijeh. Tek je zbog
toga izgledao kao papak.
Lex je uzela aparat i snimila ga.
“Dokumentiram putovanje za svoje sinove kako bi znali da njihov otac nije
uvijek bio dosadan”, objasnio je čovjek. Posegnuo je u parku i izvadio debeli
novčanik pun fotografija. Izvadio je fotku i pokazao ju Lex.
“Ovo je Jacob, a ovo Scotty”, rekao je čovjek ponosno.
“Simpa su”, rekla je pristojno Lex. “Je li ovo vaša supruga?”
“Bivša supruga”, odgovorio je. Čovjek je onda ispružio ruku. “Graham Mi­
ller, kemijski inženjer.”
Rukovali su se.
“Alexa Woods, prirodoslovni tehničar i vodič.”
“Radite za Weylanda?”
Lex je odmahnula glavom.
“Radini za jednu malu prirodoslovnu udrugu i vodim znanstvenike na eks­
pedicije na led. Jedno plaća za drugo, a nijedno ne placa dobro.”
29

32. Alien protiv Predatora
“Led?”
“Arktik i njegovo područje, Himalaja, Antarktik
U tom je trenutku kopilot provirio u kabinu. “Lex, ti i tvoj prijatelj stavite
pojaseve. Sada smo blizu broda, ali nailazimo na opake turbulencije.”
Lex je pričvrstila pojas. Miller je sjeo nasuprot nje i učinio isto.
“Vaš prijatelj?” pitao je.
“Mog oca. Trenirao je većinu ovdašnjih pilota. Tijekom ljeta moja sestra i
ja smo se znale prikrpati.”
“Vaša sestra radi s vama?”
Lex se gotovo nasmijala na takvu nebulozu. “Nema teorije. Ona mrzi hlad­
noću, preselila se na Floridu. Nju možete vidjeti kako skija samo ako ju vuče
čamac.”
Kopilot, koji se vratio u svoje sjedište, okrenuo se i viknuo iz kokpita:
“Upravo smo prošli TSP!”
“K vragu”, rekao je Miller i zgrabio fotić. “Želim sliku.”
“Čega?”
“TSP. Uistinu bi ju trebali najaviti prije no što ju prođu.”
Lex je zatresla glavom. Otkud je ovaj tip došao?
“TSP je točka sigurnog povratka”, polagano mu je objasnila. “To znači da
smo potrošili više od polovice goriva i ne možemo se vratiti.”
Miller je naglo problijedio.
“Možemo iskočiti”, dodala je Lex na inženjerovo olakšanje, “... ali tempe­
ratura vode ubila bi nas za tri minute.”
Miller je postao još bljeđi dok se helikopter nastavio tresti i poskakivati.
“Antarktik”, rekao je Miller tiho gledajući kroz prozor.
278000 tonski ledolomac Piper Maru,
430 kilometara od rta Dobre nade
Kapetan Leighton stajao je raširenih nogu na mostu nemirnog broda i
škiljio kroz kišom natopljene prozore. Sivi, zapjenjeni valovi razbijali su se na
pramcu broda dok je vjetar šibao gornjim palubama. U ovo doba godine ovako
blizu Antarktiku noći su bile duge, a dani kratki, sa stalnim sivim nebom sum­
raka kojim su dominirali tamni purpurni oblaci. Oluja koja je šibala brod nije
pokazivala znakove popuštanja, a snažni naleti vjetra na palubu su donosili
slanu vodu.
Leighton, koji je na moru proveo gotovo četrdeset godina, već je puno puta
plovio oko rta Dobre nade, i nije morao provjeravati barometar kako bi znao da će
se vrijeme samo još pogoršati. Prvi Europljanin koji je oplovio ovaj rt 1488.,
Bartholomeu Dias nazvao je ove vode Cabo Tormentoso - “Rt oluja” na portugal­
skom. U danima poput ovog Leighton se pitao zašto rtu nije ostalo originalno ime.
30

33. Alien protiv Predatora
“ Weyland 14 zove Piper Maru. Prilazimo”, najavio je glas kroz krckanje
brodskog radija.
Kapetan Leighton stavio je hands-free komunikator i progovorio u mikro­
fon. “Ovdje Piper Maru. Možete sletjeti, ali pazite se, Weyland 14. Imamo opa­
ke udare vjetra. Bit će gadno.”
Prekinuo je komunikaciju s letjelicom i okrenuo se prema svom izvršnom
časniku. “Gordone, želim da pošalješ interventnu ekipu, za svaki slučaj. Postavi
ih na palubu, ali neka se ne vide. Ne želimo prestrašiti letače.”
Posada mosta se nasmijala.
Nekoliko trenutaka kasnije iz relativne udobnosti zapovjednog mosta pro­
matrali su kako se ogromni helikopter spustio na olujom nošeni ledolomac.
Mornari su istrčali na kišu kako bi kukama i kabelima vezali letjelicu.
Nakon što su rotori ugašeni vrata su se otvorila i putnici šibani kišom sišli
su i potrčali čeličnom palubom.
Sa svog zapovjednog položaja kapetan Leighton je prebrojio ljude kroz
mokre prozore. “Dvoje novih. Nadam se da imamo dovoljno mjesta.”
Max Stafford se nečujno pojavio pored kapetana. “Ovo su posljednji.”
Dolje na mokroj palubi, posljednji putnik koji je izašao bila je Lex Woods.
Nervozna, ukočena i umorna zastala je na vratima helića prije no što je
naposljetku stupila nogom na mokru palubu. Nakon što su ju odveli s planin­
skog vrha, išla je helikopterom do privatnog mlažnjaka, pa u drugi helikopter,
prešla čitave kontinente i beskrajne oceane bez udobnosti čiste odjeće, dugog
kupanja i adekvatnog dubokog sna. Sada kad je stigla, nadala se, na svoje ko­
načno odredište, Lex je imala vrlo malo strpljenja. Sto god milijarder industri­
jalac Charles Weyland smislio za nju, definitivno je to očekivala saznati prije, a
ne kasnije.
Nekakav topli obrok također ne bi škodio, pomislila je Lex. Posljednja
stvar koju je pojela, osim kavijara i dimljenog lososa u Weylandovom privatnom
mlažnjaku, bio je komadić hladne jakove šunke na Khumbuu.
Nakon silaska Lex je hitro dostigla svog suputnika. Miller, razigrani foto­
graf, imao je problema s hodanjem.
“Pazi!” viknula je Lex dok je spretno hvatala mršavog čovjeka s naočalama
prije no što je pao. Miller se sagnuo kako bi podigao svoju aktovku, ali ju je slu­
čajno šutnuo. Aktovka je odletjela poput hokejskog paka preko skliske palube,
a Lex ju je zgrabila prije no što je pala u more.
“Moja spasiteljica! Hvala vam”, rekao je Miller sa zahvalnošću. Gledao je
Lex kroz mokre naočale deblje od prozora batiskafa. Kad je Lex mladiću dala
aktovku primijetila je kako su mu tenisice skroz mokre.
“Trebate naći neku bolju obuću.”
Miller je slegnuo ramenima. “Došao sam ravno iz ureda.”
Ja također, pomislila je Lex.
31

34. Alien protiv Predatora
Boreći se s vjetrom i kišom krenuli su palubom, Lex krupnim koracima,
Miller posrćući. Ispred njih, mornar je mahao crvenom svjetiljkom, prema me­
talnim stubama koje su vodile u potpalublje, u brodski skladišni prostor.
Sa svog mjesta na mostu Max Stafford je sa smiješkom promatrao kako
ljupka Lex hoda pored zbunjenog Millera.
“Alexa Woods... neobično ime”, rekao je kapetanu Leightonu.
Odgovorio je netko drugi. “Dobila ga je po ocu, pukovniku Alexanderu
Woodsu, Zrakoplovstvo SAD.”
Kapetan Leighton se okrenuo prema dubokom glasu i ugledao visokog mi­
šićavog muškarca kako dolazi na most. Max je nastavio gledati kroz prozor.
Novopridošlica se nacerio, zubima je grizao nezapaljenu kubansku cigaru.
Quinn je zračio sirovom, životinjskom snagom i obično je govorio testostero-
nom nabijenom vulgarnošću, iako je njegova grubost bila otupljena domišlja-
tošću i urođenom inteligencijom. Njegova ogromna figura i gruba koža govorili
su o životu provedenom u ratu s elementima. Njegovu četvrtastu vilicu prekri­
vala je gruba brada, a nemirna, pješčanožuta kosa izvirivala je ispod znojem na­
topljenog ruba kaubojskog šešira.
Quinn je dodirnuo obod kao usputan pozdrav kapetanu, a onda se pridružio
Maxu Staffordu pored prozora.
Dva su muškarca stajala i gledala kako ljupka, atletski građena crnkinja u
savršenoj ravnoteži hoda nemirnom palubom ne mareći za oluju koja bjesni oko nje.
“Njen stari bio je opaki kučkin sin sa strašnom reputacijom na ledu.
Najvjerojatnije je želio sina”, rekao je Quinn. Nakon pauze stisnuo je mišiće vi­
lice. “I dobio gaje.”
“Lijepe igračke”, promrmljala je Lex zapanjeno kad je ušla u ogromno
glavno skladište Piper Marua.
Vozila, viličari, bageri, šatori, električni generatori, hidraulične sprave, op­
rema za ekstremnu hladnoću, spremnici s kisikom, pile i ručni alati za kopanje
ispunjavali su ogroman prostor. Zahvaljujući ocu Lex je u svojih dvadeset osam
godina već iskusila puno više ekspedicija na Antarktik no što ih neki znanstveni­
ci iskuse u cijelom životu, ali nikad prije nije vidjela ovoliku količinu skupe
opreme najednom mjestu.
Vozila - uključujući deset Hagglunda - dominirala su palubom, dok su og­
romni sanduci bili pričvršćeni za sva četiri zida. Većina sanduka nosila je Wey­
land Industriesov prepoznatljivi W - isto W koje je Lex vidjela na svakom vraž­
jem vozilu, odijelu i odori pilota tijekom putovanja na ovaj ledolomac.
U jednom kutu divovskog skladišta Lex je primijetila binu. Deseci preklop-
nih stolaca bili su u nepravilnim krugovima poredani oko bine napravljene od
sanduka kako bi bila uzdignuta.
32

35. Alien protiv Predatora
Lex je procijenila kako još nekih tridesetak, četrdesetak putnika tumara
skladištem i pregledava igračke za ekspediciju. Podijelila ih je u dvije skupine -
znanstvenike, kojima je i ona pripadala; i šljakere, ljude koji će upravljati
velikim strojevima. Ovi drugi bili su drugačiji soj, uobičajen za Antarktik i soj
koji je Lex, na žalost i predobro poznavala.
U sredini skladišta bila su vezana dva ogromna vozila, svako veliko otpri­
like poput šlepera. Lex ih je prepoznala s posla prirodoslovca u Istraživačkom
prirodoznanstvenom centru za ubrzanu bioremedijaciju u Oak Ridge državnom
laboratoriju. To su bile pokretne bušilice opremljene brojnim laboratorijima za
uzorke, iako prototipovi na IPCUB-u nisu ni izdaleka bili napredni poput ovih
modela. Prišla je strojevima kako bi ih bolje pogledala. Trenutak kasnije Miller
se pojavio pored nje, bez prtljage i u suhoj odjeći.
“Ovo je prilično skupa oprema”, rekla je i kimnula prema bušilicama.
Miller je kimnuo. “Pitam se čemu služi?”
Prije no što mu je Lex mogla reći, to je učinio netko drugi.
“Pa”, rekao je Sebastian De Rosa i prišao im, “ovo ovdje -” pokazao je niz
cijevi na boku stroja - “je sofisticirani termalni izmjenjivač. Moja je pretpo­
stavka neki uređaj za bušenje temeljen na toplini.”
Miller je podigao ruku. “Nemojte mi reći... fizičar?”
“U stvari arheolog”, rekao je Sebastian. “Mog kolegu Thomasa i mene za­
nima sve što kopa ili buši.”
“Misterija se produbljuje”, rekao je Miller s očitim uživanjem u svakoj mi­
nuti ove pustolovine. “Imamo kemijskog inženjera, arheologa, i prirodoslovca.
Tamo sam čak upoznao i egiptologa. Pa što onda svi radimo na istom brodu?”
Sebastian je podigao obrvu. “Pretpostavljam da je jedan od nas ubojica. To
je tradicija, zar ne?”
Lex se nasmiješila, njen prvi osmijeh otkad je napustila Nepal. Nije mogla
ne biti očarana. Kad je Lex primijetila neobičan predmet koji mu je na kožnoj
traci visio oko vrata bez dlake na jeziku upitala gaje: “Što znači taj čep?”
“To je vrijedno arheološko otkriće”, odgovorio je bez tračka ironije.
Miller je u međuvremenu postao izuzetno znatiželjan u vezi bušilica pa se
metalnim ljestvama popeo kako bi bez dozvole istražio jednu. Stao je na vrh
stroja, a onda sišao s druge strane. Kabina je bila otvorena, pa je Miller uskočio
za volan i počeo poskakivati poput djeteta na drvenom konjiću.
Millcra su odjednom opkolila četiri ogromna, mišićava muškarca u mas-
kirnim odorama. Nosili su pločice na kojima je pisao Verheiden, Boris, Mikkel
i Sven. Ni jedan muškarac nije se smijao. Umjesto toga su se mrštili. Miller koji
je sjedio između njih izgledao je poput komadića zubnog konca. Najveći muš­
karac - Verheiden - imao je dug ožiljak preko cijelog obraza. Gurnuo je glavu u
kabinu i unio se Milleru u lice.
“Zabavljaš se?”
33

36. Alien protiv Predatora
Miller je kimnuo. “Moja prva prava pustolovina. Ne mogu dočekati da
ispričam klincima.”
Verheiden je zarežao. “Ovo za tebe može biti pustolovina, tatice, ali za nas
ostale to je posao. Silazi s opreme i vrati se u grad prije no što nas sve ne pobiješ.”
Kad Miller nije smjesta reagirao Verheiden je viknuo: “Miči ruke s opreme
ili ćeš umjesto šešira nositi vlastito dupe!”
Miller je hitro izašao iz kabine dok je Lex prilazila.
“Svaka čast na timskom duhu”, rekla je.
Verheiden je pogledao Lex, a onda Maxwella Stafforda.
“Drži štrebere podalje od opreme”, zarežao je.
Max Stafford je uzdahnuo. Temeljit organizator, dugo je i naporno radio
kako bi organizirao ovu skupu ekspediciju. Posljednja stvar koja mu je trebala
bio je sukob koji je dovodio do povrijeđenih ega i gubitka energije. Pothvat koji
ih čeka prevažan je u odnosu na sve ostalo. Stao je između Millera i Verheide-
nove ekipe.
Verheiden je Lex i Milleru okrenuo leđa i prezirno pogledao skupinu
preškolovanih, nerazvijenih štrebera koji mile skladištem i sve proučavaju kao
da gledaju kroz elektronski mikroskop.
“Samo drži vražje štrebere podalje od moje opreme”, opet je zarežao.
Verheidenov je komentar ovaj put izazvao aplauz, zvižduke i podrugljive
osmijehe vlastitih ljudi i još nekih šljakera.
“Što je štreber?” pitao je Miller.
Lex je prekrižila ruke. “Ovdje tako zovu znanstvenike. Znaš... štreber? Kao
u crtićima?”
Millerovo se lice ozarilo. “Štreber... to mi se nekako sviđa.”
“Sastanak počinje za pet minuta”, rekao je Max Stafford. “Molim vas, za­
uzmite mjesta.”
Sebastian De Rosa pronašao je mjesto u prvom redu, blizu bine. Sjeo je i
prekrižio noge, a Thomas mu se požurio pridružiti.
“Weylandov je ček prošao.”
“Odlično”, rekao je Sebastian. “Poslušat ćemo što ima za reći. Kimnut će­
mo, nasmiješiti se, a onda uljudno odbiti bilo kakvu ponudu, uzeti novac i vrati­
ti se u Meksiko.”
Pet minuta kasnije svi su u mamutskom skladištu sjedili, grupirani po za­
nimanjima. Snagatori - Verheiden, Sven, Mikkel, Boris i Adelc Rousseau - sje­
dili su u jednoj skupini; Quinn, Connors i šljakcri u drugoj. Treća je skupina bila
puno opuštenija i sačinjavali su ju znanstvenici i istraživači iz različitih disci­
plina koje je Charles Weyland sakupio sa svih krajeva svijeta.
Stafford je primijetio kako se Lex pridružila njima.
Kao iskusni vođa Max Stafford osjetio je kruženje napetosti u brodskom
skladištu poput nabijenih čestica prije udara munje. Neke od emocija bile su
34

37. Alien protiv Predatora
zbog nesigurnosti ekipe zašto su ovdje i što se od njih očekuje. Ali kad ovi ljudi
postanu svjesni razloga putovanja, nesigurnost će biti zamijenjena drugim emo­
cijama - znanstvenom znatiželjom i radošću otkrića, možda, uz sirovije instink­
te poput pohlepe i ambicije.
Stvaranje funkcionalne i učinkovite ekipe od tako šarolike skupine bit će
izazov, zaključio je Stafford kad se popeo na binu. Ali kad smo već kod toga,
njegov je posao uvijek bio izazovan.
“Svi, molim vas, molim za vašu pažnju!” rekao je Stafford u mikrofon.
Njegov pojačani glas šuplje je odjekivao u ogromnom prostoru.
“Većina od vas već me pozna, a ja poznajem sve vas, po reputaciji, ako ne
osobno. Ja sam Maxwell Stafford i gospodin Weyland je dao odobrenje za
stvaranje ove ekipe -”
Odjednom gaje blijeda ruka dodirnula po ramenu. Max se okrenuo.
“Gospodine Weyland”, rekao je iznenađeno.
“Hvala ti, Max. Ja ću nastaviti”, odgovorio je Charles Weyland. Stafford se
pomaknuo unatrag, a milijarderski vođa tajanstvene ekspedicije zauzeo je sre­
dišnje mjesto na bini.
Iako dobrano u svom četvrtom desetljeću, u njegovoj se gustoj crnoj kosi
nije mogao vidjeti ni tračak sijedih. Sa svojim širokim, dominantnim čelom,
širokim ustima, prodornim ledenoplavim očima i atletskom građom Charles
Weyland više je nalikovao sportskom entuzijastu nego industrijalcu - iluzija
koju je pojačavao pojavljivanjem u javnosti s golf palicom prebačenom preko
ramena. Weyland je strpljivo čekao da žamor uzbuđenja i nevjerice mine, jed­
nom je zavrtio palicu, a onda se objema rukama naslonio na nju.
“Nadam se da ste se svi stigli osvježiti, možda i uhvatiti malo sna”, počeo
je. “Znam da su neki od vas upravo stigli i svi ste puno proputovali kako bi stigli
ovamo, i to prilično neočekivano. Ipak, dopustite mi da vas uvjerim kako puto­
vanje nije bilo uzaludno.”
Svjetla u skladištu su se ugasila i digitalni projektor osvijetlio je veliki
kvadrat metalnog trupa iza bine. Weyland je stajao u svjetlosti.
“Prije sedam dana jedan od mojih satelita iznad Antarktika tražio je
naslage minerala kad je iznenadni toplinski udar ispod zemlje prikazao ovo -”
Kvadrat bijele svjetlosti ispunila je mutna crvenožuta satelitska slika. Is­
crtan krvavocrvenom bojom na blijedožutoj i narančastosmeđoj pozadini nala­
zio se uzorak međusobno povezanih četvrtastih oblika.
“Ovo je termalni prikaz”, nastavio je Weyland i pokazao palicom. “Crvene
linije prikazuju zidove. Narančasta prikazuje kamen. Moji mi stručnjaci kažu da
je to piramida. Ali ne mogu se složiti tko ju je izgradio i kada...”
Zanimanje Sebastiana De Rose probudilo se po prvi put od dolaska na
brod.
“Sto je uzrok toplinskog udara?” pitao je Thomas.
35

38. Alien protiv Predatora
“Ne znamo. Ali jedan od stručnjaka rekao mi je kako ova struktura pod­
sjeća na Azteke...”
Slika iza Weylanda promijenila je kut.
“Drugi mi kaže kako je najvjerojatnije kambodžanska...”
Još se jedna satelitska slika pojavila na zidu iza Weylanda.
“Ali svi se slažu kako su glatke stranice definitivno egipatske.”
Thomas, priznati egiptolog, kimnuo je u znak slaganja.
“Zašto bi netko tamo sagradio piramidu?” pitao je Miller.
“Drevne karte prikazuju Antarktik bez leda”, rekao je Thomas, citirajući
teorije svog mentora Sebastiana. “Kontinent je nekoć vjerojatno bio pogodan za
život.”
Sebastian De Rosa je ustao i približio se slici na zidu. Weylandov prodoran
pogled gaje pratio.
“Gospodin De Rosa?”
“Mislim kako su vaši stručnjaci u pravu.”
“Koji?”
Sebastian se nasmiješio. “Svi. Svi su izgradili piramidu, i Egipćani, i Kambo-
džanci i Azteci. Tri različite kulture koje su živjele udaljene tisućama kilometara
“Bez ikakve međusobne komunikacije”, dodao je Thomas.
“Ipak, ono što su izgradili gotovo je identično.” Sebastian je prišao zidu i
zagledao se u projekciju. “Ovo je definitivno hram. Niz piramida, a tu je i cere­
monijalna cesta koja ih povezuje.”
Riječi Sebastiana De Rose prouzročile su uzbuđenje u štreberskom dijelu
prostorije. Weyland je zastao radi efekta, onda jednom rukom zamahnuo pali­
com i spustio ju na rame.
Nesvjestan rastućeg žamora Sebastian je ostao koncentriran na projiciranu
sliku. “Gotovo identično”, ponovio je.
“Što to točno znači?” pitala je Lex.
“Ovo bi mogla biti prva ikad izgrađena piramida”, odgovorio je Sebastian.
Miller se počešao po glavi. “Tko ju je izgradio?”
Sebastian De Rosa bio je taj koji je odgovorio, glasom koji je jedva skri­
vao njegovo rastuće uzbuđenje. “Viša kultura od koje su nastale sve ostale”,
izjavio je.
“Ako bi to mogla biti prva piramida, također bi mogla biti i posljednja”,
rekao je Weyland. “Mješavina onih prije nje. Nema dokaza bilo kakvih poveza­
nosti kultura koje ste naveli.”
Sebastian je prstom pokazao sliku. “Ova fotografija je dokaz.”
Weyland se nasmiješio dr. De Rosi, pomalo milostivo, osjetila je Lex.
“Ne mogu vam reći tko ju je izgradio”, rekao je Miller i ustao. “Ali ako
mogu uzeti uzorak s nje mogu vam reći koliko je stara.”
“Unutar koliko godina, profesore?” pitao je Max Stafford.
36

39. Alien protiv Predatora
“Ja sam inače doktor”, odgovorio je Miller. “1 dat ću vam točnu godinu...
toliko sam dobar.”
“Pa, doktore Miller”, rekao je Weyland, “nudim vam put do same građevine”
Lex je zurila u sliku, očito zbunjena. “Gdje je točno na ledu ova građevina?”
“Otok Bouvetoya”, odgovorio je Weyland na što je Lex zadrhtala. “Ali nije
na ledu. Nego 666 metara ispod njega.”
Termalna slika piramide nestala je sa zida, zamijenila ju je satelitska slika
nečega što je nalikovalo gradu duhova u zimi u Montani.
“Piramida je točno ispod napuštene kitolovne postaje koja će služiti kao
naš bazni tabor.”
Sa svih strana su se začuli glasovi.
Weyland je svojom palicom pokazao visokog šljakera u kaubojskom še­
širu. “Gospodine Quinn.”
Čovjek je ustao. Kad gaje Lex ugledala namrštila se.
“Gospodine Stafford, gospodine Weyland”, počeo je Quinn. “Gledate naj­
bolju bušačku ekipu na svijetu. Do te ćemo dubine doći za sedam dana.”
“I još tri tjedna za uvježbavanje svih prisutnih”, reklaje Lex Woods.
Na bini, Weyland je odmahnuo glavom.
“Nemamo toliko vremena. Ja nisam jedini sa satelitom iznad Antarktika.
Drugi će uskoro doći, ako već nisu tamo.”
“Možda nisam bila jasna”, reklaje Lex. “Nitko u ovom skladištu nije spre­
man za taj put.”
Weyland je Lex uputio osmijeh koji je trebao djelovati očaravajuće. Podsje­
tio ju je na gladnog morskog psa.
“Zato ste pozvani, gospođice Woods. Vi ste naš stručnjak na snijegu i ledu.”
Lex nije voljela biti u centru pažnje što je bilo očito iz njezinog izraza lica.
Ali odbila je popustiti.
“Bouvetoya je jedno od najizoliranijih mjesta na svijetu”, reklaje. “Najbliže
kopno udaljeno je tisućama kilometara. Nema pomoći ako se nađemo u nevolji.”
Weyland je kimnuo. “U pravu ste. To je ničija zemlja. Ali vlak je napustio
postaju. Mislim da govorim u ime svih na ovom brodu
Slika iza milijardera opet se promijenila i prikazala tajanstvenu zakopanu
piramidu iz još jednog kuta. Weyland ju je pokazao palicom.
Ovo je vrijedno rizika.”
Lex je pogledala po prostoriji. Vidjela je znatiželju, zanimanje i pohlepu na
svim licima oko sebe. Ali nimalo straha. Čak ni najmanju pomisao. A to je ono
što je Lex najviše zabrinjavalo.
Projicirana slika je nestala i svjetla su se opet upalila.
“To zaključuje naš sastanak, gospodo - i dame. Večera je za devedeset mi­
nuta. Nadam se da ćete uživati u njoj. Doveo sam kuhara iz svog hotela u Pa­
rizu.../;/^ mignon bit će izvrstan.”
37

40. Alien protiv Predatora
Charles Weyland pogledao je ravno u Lex Woods. “Hoćete li nam se
pridružiti?”
Lex je milijarderu okrenula leda i krenula skladištem.
“Pronađite novog vodiča”, dobacila je preko ramena.
P O G L A V L J E 6
Piper Maru,
500 kilometara od otoka Buovetoya
Charles Weyland počeo je teško disati u hodniku čak i prije no što je stigao
do svoje sobe. Suznih očiju pognuo je glavu i pokušao zaustaviti kašalj. Ako
sada počne Weyland je sumnjao da će moći prestati. Potisnuo je kašalj, ali uz
cijenu. Posrnuo je i gotovo pao, palica je zazvonila na željeznoj palubi.
Onda se snažna ruka ovila oko njegova struka, a duboki glas zagrmio mu
je u uho. “Naslonite se na mene.”
“Dobro sam, Max”, procijedio je Weyland.
Weyland se sada smirio i odgurnuo Maxa u stranu kako bi se uspravio.
“Dodaj mi palicu i otvori vrata prije no što me netko vidi ovakvog.”
Weyland je, koristeći palicu kao štap, ušepao u svoju kabinu. Max je hitro
zatvorio vrata i zaključao ih, a onda pomogao Charlesu Weylandu da sjedne u
kožnu fotelju. Max je naslonio palicu na zid i dao šefu prozirnu masku s
kisikom. Weyland je nekoliko puta duboko udahnuo i malo se boje vratilo na
njegovo izmučeno lice.
“Hvala ti”, prodahtao je.
Kad mu se snaga vratila Weyland je odbacio masku i pogledao sobu koja
je više podsjećala na bolnicu. Namrštio se na bolnički miris sobe.
“Ogledalo, molim te.”
Max je dogurao prijenosni stolić ispred Weylandove fotelje i odmaknuo se.
Weyland je na trenutak pogledao svoj ispijeni odraz, a onda utonuo u fotelju i
još dublje u svoja sjećanja.
U dvadeset prvoj, Charles Weyland posjedovao je diplomu s Harvarda i
malu satelitsku kartografsku tvrtku koju je naslijedio od oca. Dvije godine kas­
nije kupio je kablovsku televiziju na Srednjem zapadu, a onda telekomunika­
cijsku mrežu u Nevadi. Tijekom desetljeća obilježenog mudrom i proračunatom
ekspanzijom Weyland Industries postala je najveća satelitska tvrtka na svijetu,
kompanija čija je vrijednost prelazila tristo milijardi dolara. Charles Weyland je
sa svojim sigurnim financijskim imperijem odlučio promijeniti svijet.
“Širenje ljudskih dosega” nije samo bio moto Weyland Industriesa - bila je
to srž osobne filozofije Charlesa Weylanda. Majka mu je umrla prije no što je
38

41. Alien protiv Predatora
navršio dvije godine, odrastavši pod paskom niza dadilja i pod budnim okom
strogog, skeptičnog oca, Weylandu je nedostajala roditeljska ljubav ili čak i
utješna vjera u neku višu silu. Zato je za svoj cilj postavio napredak, prisegnuo
je kako će upotrijebiti svoje bogatstvo za širenje granica ljudske civilizacije.
Zbog toga je počeo voditi dvostruki život. Javni Charles Weyland prire­
đivao je otmjene zabave, pojavljivao se na premijerama i dobrotvornim prired­
bama, kupovao luksuzne hotele u San Franciscu, Parizu i Londonu. Milijarder
Charles Weyland izgradio je kasino u Las Vegasu i bio je glavna tema društvenih
stranica, plitki playboy koji je uvijek bio u društvu lijepih žena sa svojom karak­
terističnom palicom za golf prebačenom preko ramena. Ali poput hotela, kasina
i golf kluba žene su bile samo paravani - dio složene i proračunate varke kojaje
Charlesu Weylandu omogućila postizanje željenih ciljeva iza scene i izvan do­
sega radara.
Dok je otvarao Weyland West hotel u San Franciscu Weylandovi su pred­
stavnici potajice kupili nanotehnološku tvrtku u Silikonskoj dolini. Dok je bio u
Londonu tijekom kazališne sezone Weylandovi su odvjetnici privodili kraju ku­
povinu robotske tvrtke u Pittsburghu. Dok je bio u Parizu tijekom tjedna mode
Weylandova je naftna tvrtka izvela preuzimanje farmaceutske tvrtke u Seattleu
i kupila tvrtku za genetska istraživanja u Kiyodou. Kad je napunio četrdesetu
Weyland je postao najveći sponzor naprednih znanstvenih istraživanja na svijetu.
Četiri godine ranije Weyland je Maxu Staffordu rekao da, ako dobije još
četrdeset godina na Zemlji, znanstveno istraživanje koje je sponzorirala njegova
tvrtka omogućit će Weyland Industriesu da otvori podružnicu u mjesečevoj bazi u
Moru tišine. Ali to je bilo prije no što mu je dijagnosticiran uznapredovali stadij
raka pluća. Sada, zbog karcinoma koji mu je izjedao pluća, Charles Weyland više
nije imao još četrdeset godina. Ako bude sreće imat će još četrdeset dana.
Zato su izuzetno otkriće na Antarktiku i ova ekspedicija tako važni. To je
posljednja prigoda za Charlesa Weylanda da ostavi neki trag u ljudskoj povijesti.
I to je razlog zbog kojeg je Weyland bio tako darežljiv prema jednom čovjeku u
svojoj organizaciji koji mu je omogućio tu posljednju prigodu.
“Petnaest minutni odmor, a onda se vraćam u svoj... kostim... i idem u svoj
ured preko puta.”
“Jeste li sigurni? Možda bi bilo najbolje da se cijelu noć odmarate.”
“Zašto? Neću spavati.” Weyland je duboko udahnuo i prisilio se na smiješak.
“Tijekom protekla tri mjeseca uistinu si postao neprocjenjiv, Max. Pronašao si
pravo osoblje, za nekoliko dana organizirao cijelu ovu ekspediciju
“Samo sam radio svoj posao.”
Zgađen svojim odrazom Weyland je odgurnuo ogledalo. “Nisam mislio da
će biti ovako brzo...”
Max je prešao sobu i položio svoju masivnu ruku na Weylandovo rame.
Čovjekov dodir bio je iznenađujuće nježan. “Kad se ovako naprežete samo
39

42. Alien protiv Predatora
ubrzavate rak...” Oklijevao je, nije želio iznijeti neke argumente, iako je osjećao
da mora. “Možda bi trebali razmisliti o tome da idete s nama. Mogli bi ostati
ovdje. Pratiti naš napredak preko radija
Weyland je pogledom životinje uhvaćene u stupicu prešao preko bolničkog
kreveta, boce s kisikom, lijekova i odmahnuo glavom.
“Umirem, Max. I neka sam proklet ako to bude ovdje.”
Sebastian De Rosa postupio je po uputama izvršnog časnika i pronašao svoju
kabinu. Otključao je vrata, ušao unutra i razveselio se kad je otkrio kako njegova
soba više podsjeća na apartman luksuznog prekooceanskog broda nego na kabinu
ledolomca. Sebastian se nekoliko trenutaka pitao nisu li mu dali krivi ključ, sve
dok nije primijetio svoju prtljagu - ono malo što je donio - u sredini sobe.
Sebastian je otvorio svoj stari kovčeg i izvadio naramak odjeće. Kad je otvo­
rio vrata ormara iznenadio se kad je ugledao odjeću koja je visjela na vješalica­
ma - odjeću koja je odgovarala njegovom prilično nedefiniranom ukusu, uz
odjeću za hladno vrijeme i još nešto opreme. Pronašao je vodootporne hlače i
jakne, vunene veste i čarape, termalno donje rublje, skijaške rukavice, čizme,
vunene kape i nekoliko jarkožutih Polartec pulovera označenih s neizbježnim
Weylandovim logom. Brzim pregledom otkrio je kako mu sve savršeno odgovara.
“Gospodine Charlese Weylande, gdje ste bili cijelog mog života?” nacerio se.
Sebastian je još uvijek osjećao uzbuđenje zbog govora Charlesa Weylanda.
Napokon će dobiti priliku da arheološkoj zajednici dokaže kako povijest koju
trenutačno pišu znanstvenici i akademici nije ništa više od gomile pretpostavki,
nagađanja, poluistina i čistih laži. Otkriće hrama na Antarktiku rušilo je sve
temelje moderne arheologije, što je i razlog zbog kojeg su takozvani objektivni
znanstvenici negirali istinu - čak i kad su bili suočeni s dokazima. Ovo je
fenomen s kojim se Sebastian sreo iz prve ruke, na početku karijere.
Dok je još uvijek bio student Sebastian je dobio ulaz u Kongresnu
knjižnicu i dozvolu za uvid u njenu kolekciju portulana - zemljopisnih karata
koje su mornari četrnaestog i petnaestog stoljeća koristili za putovanje. Jedan od
portulana koju je proučavao 1531. izradio je Oronteus Finaeus. Prikazivao je
cijeli kontinent Antarktike kao što ga sada moderna znanost vidi iz svemira.
Svaki zaljev, svaka uvala, svaka rijeka, svaka planina - sva zemlja skrivena ispod
tona leda bila je točno reproducirana na Finaeusovom portulanu prije gotovo
petsto godina.
Ali kako? pitao se Sebastian.
Od kartografa je saznao kako su većina portulana korištenih u eri istraži­
vanja u stvari bili kopije puno starijih karata drevnih Rimljana i Egipćana. Ali
čak i kad su Egipćani bili na vrhuncu, prije nekih 4.000 godina, Južni pol bio je
prekriven ledom debelim čak tisuću metara. Čak i da su Egipćani otplovili do
Antarktika - što je bilo apsurdno, jer nisu imali mornaricu, sve dok ju Keopsov
40