6. 1
Okrenuti na zlo
Istočna obala Dominiona bila je ravna i pusta. To je bilo prirodno jer
su prema zapadu područja bila sve vlažnija i obraslija vegetacijom, dok je
prema istoku bilo sve manje biljaka i vode. Ravnice središnjeg kontinenta
uzmicale su pred praznim stepama, gdje je tvrdo, slano tlo podržavalo samo
travu i grmlje, a ni jedno stablo nije narušavalo beskrajnu pustaru kojom su
zavijali vjetrovi. Prema obali se već neprijazna zemlja pretvarala u potpuno
neprijateljski krajolik, koji se raspadao na stjenovite izbočine i plaže od
kamena i šljunka.
Iza plaža nalazilo se samo beskrajno more, granica koja je sprečavala
Dominionce - i njihove rođake u Kirin Taqu - da istraže svoj planet. Pličine
su se pružale još nekoliko kilometara ispod valova, kao polica od kamena
nalik na veliku suknju.
Godinama su brodovi plovili tim pličinama, jer je to bio
najučinkovitiji i najsigurniji način za prevoženje velikih tereta između
obalnih gradova. Tamo gdje su se pličine rušile u bezdane dubine, koje su
mornari nazivali Dubokovođem, čekala su stvorenja koja su mogla progutati
cijeli brod što se, gotovo bez iznimke, i događalo svim brodovima koji su
bili dovoljno blesavi da ih izazovu.
Postojale su mnoge teorije koje su pokušavale objasniti zašto stvorenja
običavaju napadati brodove. Jedna je bila da ih privlači bubnjanje strojeva
koji pokreću brodove, dok je druga tvrdila da ih privlači energija duh-
kamenja koje su nosili Piloti. Neki ljudi smatrali su da stvorenja
doživljavaju brodove kao izuzetno velike zalogaje, a drugi su tvrdili da im
je smetao upad na njihov teritorij.
No, sve to više nije bilo važno. Genij Mehaničara pronašao je način da
umiri čudovišta iz Dubokovođa. Pulsni čekić je radio. Ali, kao i sve ostalo,
i njegovu se namjenu moglo okrenuti na zlo.
Prošla su dva mirna dana. Snage Parakke mobilizirale su se što su
7. bolje mogle. Čak su se i sada približavale Citadeli Mehaničara, koja je
stotinama milja bila udaljena prema zapadu. Na obali stepa nije bilo
naselja, međutim, na sjevernom kraju, gdje su se stepe susretale s
planinama, bilo je gradova i gradova. Tusami City nalazio se na
sjeverozapadu. Nomeni su lovili po ravnicama, svjesni samo svojih
vlastitih problema. Odavno su primili Jeddinu poruku i zanemarili je. Ako
dođu stvorenja iz Dubokovođa, oni će se, kao i uvijek, sakriti pretvarajući
se u zakamuflirana obličja u pustari. Brige ostatka zemlje nisu bile njihove
brige. Oni se neće uključiti u nadolazeći sukob.
Na pučini se, nešto golemo, dugačko i zmijoliko probilo kroz vodu
pojavljujući se i nestajući među valovima.
Kad se povijest osvrne na ovaj dan, prvo čudovište iz Dubokovođa
koje je stupilo na tlo Dominiona krstit će Mau Gristom - prvim
uništavačem. Mau Grist bio je jedan od manjih stvorova iz Dubokovođa,
samo tristo metara od vrha gubice do repa. Bio je i jedan od najživčanijih
pa je zbog toga hitro stigao na obalu. Zbog udaranja Pulsnog čekića
postajao je sve ljući i ljući. Većim stvorenjima trebalo je više vremena da
se pomaknu; možda će proći nekoliko dana, ili čak tjedana, prije nego ta
stvorenja, koja su se protezala preko jednog kilometra, stupe nogom na tlo.
No, tada više neće ni biti Dominiona. Mau Grist bio je savršeno sposoban
da osobno pregazi grad srednje veličine, a njegovi rođaci nisu mnogo
zaostajali za njim.
Nije bilo svjedoka koji su mogli vidjeti trenutak kad su valovi nabrekli
pa se razdvojili, a iz pličina uzdigao Mau Grist, dok mu se niz leđa
slijevala zapjenjena voda. Tijelo mu je bilo dugačko i gušteroliko, na tri
kratka para masivnih nogu, koja su završavala širokim pandžama,
povezanim s plivaćim kožicama. Krljušti na tijelu bile su mu bezbojne i
mrtvački blijede, svaka veličine štita, ponegdje s odbljeskom biserno plave.
Njuška mu je bila prekrivena kljunatom koštanom maskom, budući da je
dijelio zajedničke (i udaljene) pretke sa zmajevima na kopnu. Oči su mu
bile bijele kugle usred blijedog okvira lica. Iako je bio vrlo živ i vrlo
bijesan, izgledao je kao nešto što je nedavno umrlo, kao zombi iz mora ili
duh čudovišta.
Prednjom nogom tresnuo je o kamenu plažu, probijajući golemu rupu u
podatnom tlu. To je bio prvi korak prema razaranju koje će uslijediti.
Sjeverno od Tusami Cityja bilo je svega nekoliko naselja. Planine koje
su prekrivale sjeverni kraj Dominiona nisu bile posebno klimatski
nepogodne, ipak, teškoće u prelaženju terena značile su da je većina
naseljenika odabrala ugodnije, središnje ravnice. Međutim, to nije odvratilo
8. neke ljude, iako je većina njih imala posebne motive zbog kojih je odabrala
da se ukorijeni u stijeni, a ne u plodnom tlu. Neki su tražili izoliranost, a
drugima su planine nudile nešto što ostatak zemlje nije imao, poput ruda ili
gnijezda zmajeva.
Putujući sjeverno od Tusami Cityja mogli bi, nakon mnogo dana naići
na pošumljenu dolinu, gdje je zelenilo ponovno osvajalo razlomljeno tlo, a
preko izgorjelih ostataka ergele zmajeva počele su se penjati puzavice i
grmlje. Ako bi tada krenuli na istok i nastavili prema izlazećem suncu,
nakon dan ili dva stigli bi do akademije Majstora Ujija.
Majstor Uji bio je učitelj Pilota, poznat u cijelim Dominionima zbog
svoje vještine. Bio je mlađi no što bi mogli očekivati od nekoga čija su
postignuća bila toliko slavna, jer su njegovi Piloti radili po cijelim
Dominionima. Bio je nizak i nabijen, s grubom čupom crne kose koju je
kontrolirao pomoću crne marame. Koža mu je bila namreškana i tamna, jer
je proveo dugih četrdeset i pet zima u planinama. Nosio je jednostavne
košulje i hlače koje su pristajale njegovom mišićavom tijelu. Planine je
odabrao baš iz razloga zbog kojih su ih se mnogi klonili: neravan teren
pružao je izvrsno tlo za treniranje njegovih mladih Pilota.
Danas je stajao na vratima svoje kuće, u blizini hangara za metalna
vozila koji su se zbili na niskom platou, zaklonjeni okolnim planinama.
Sunce je žarilo toga lijepog dominionskog jutra. Ipak, nije se mogao riješiti
crnog osjećaja straha, koji ga je pratio otkad se ujutro probudio. Sada, dok
je zaklanjao oči, gledajući prema izvoru neobičnog, sporog lupanja koje je
posljednjih deset minuta postajalo sve glasnije, bio je izrazito svjestan
jednog od najvećih nedostataka života u planinama.
Nitko ga nije uspio kontaktirati i reći mu za drugo čudovište iz
Dubokovođa - Fal Juju: okrutna kliješta.
Bila je to noćna mora od nogu, kliješta i debelih, kvrgavih oklopnih
ploča koje su se preklapale na njegovim leđima. Izgledao je kao da je neki
poludjeli stvoritelj sklopio najgore dijelove mokrice, jastoga i raka i
povećao ih u nešto što je težilo gotovo trećinu Fane Aracqua, palače bivše
princeze Aurin. Tamne oči bile su mu zakopane duboko, među pločama koje
su mu prekrivale tijelo, kao sjenovite udubine iz kojih su, nemirno se
krećući, izbijale antene. Golemi trup stajao je na dvanaest račjih nogu, a
svaka se razdvajala u dva odvojena stopala s pandžama. Četvora golema,
iskrivljena kliješta mahala su zrakom dok se penjao planinskim hrptom
prema Ujiju. Bile su to goleme, oštre stvari, prekrivene luparima.
Fal Juja živio je u rupama, provodeći veći dio svoga života spavajući
9. u pećinama, gdje bi težina mora ubila većinu drugih stvorenja. No, kao i
Mau Grist i većina njihove braće, nije zaboravio svoje pretke koji su puzali
po tlu, pa je zadržao posebne odjeljke u svome tijelu koji su pomagali da
izjednači unutarnji pritisak kad bi izlazio na površinu. Uglavnom je živio od
račića i planktona, mikroskopskih stvorenja koje je neprestano procjeđivao
svojim zakržljalim ustima. Oklop i pandže osiguravali su da će pobijediti u
bitkama s bilo čime što je bilo dovoljno veliko da ga izazove.
No, upravo je zbog toga oklopa on bio jedan od prvih čudovišta koja
su bijesno pojurila u istraživanje pulsa koji ih je udarao. S obzirom da je
njegova ljuska djelovala kao pojačalo, vibrirajući i odzvanjajući sa svakim
udarom Pulsnog čekića, ono što je već bio vrlo neugodan zvuk pretvaralo se
u nešto gotovo nepodnošljivo.
Zjenice Majstora Ujija smanjile su se na veličinu vrha pribadače kad
je ugledao koliko je stvorenje koje je puzalo preko planina prema zaravni
na kojoj je ležala njegova dragocjena akademija i gdje su njegovi učenici
već panično bježali ili pokušavali spasiti neka vozila, udaljavajući ih s puta
Fal Juje. Ovo će, stvarno, biti loš dan.
Po čitavim Dominionima događalo se isto. Sa svakim satom, sve je
više stvorenja iz Dubokovođa stizalo na obalu. Najistočnija naselja već su
bila uništena. Stvorenja su praznila svoj bijes na svemu što im se našlo na
putu - u nekim slučajevima čak i skrećući s puta kako bi napala sela - kao
što bi zločesto dijete, iz čiste pakosti, nogom srušilo mravinjak. Ovom
brzinom, svaki grad na njihovom putu za nekoliko će dana biti u ruševinama.
* * *
»Dvojica dolaze prema nama?«, poviče Hochi, »Maunijevih mi očiju,
jedan bi bio dovoljan.«
»Ej, šefe, samo javljam što su rekli izviđači na zmajevima«, reče
Gerdi, »obojica kreću ovamo. Tusami City ima tu sreću da im se nalazi na
putu. S obzirom na to koliko ih je viđeno na obali, sreća da su samo dva.
Pretpostavljam da su ti najbrži.«
»Oh, mislim da smo u nevolji«, reče Peliqua.
((Možemo očekivati još i gore ako Citadela uskoro ne padne)) u
njihovim se glavama javi lriqijev glas, noseći sa sobom sivu nijansu
propasti.
»Je, hvala, lriqi«, sarkastično će Jaan, »nije nas trebalo podsjećati.«
10. Njih petero stajalo je na jednoj od velikih platformi koje su virile iz
litica iznad Tusami Cityja, kao polu-ukopani diskovi. Te su se ulice
protezale cijelim putem preko golemog, kamenog zida na koji se naslanjao
grad ispod njih, uranjajući u planinu u mreži tunela. Nedaleko od njih
nalazila se tržnica koju je Kia davno prije razorila, ubijajući kohortu
Stražara u osveti zbog očeve smrti. Nešto niže dolje, vruće, vlažne ulice
Tusami Cityja širile su se podnožjem planina, kao kaos crnog željeza i
golemih industrijskih cijevi. Pumpe za magmu, oblikovane kao golemi
klipovi unutar tornjeva od iskrižanih skela, neumorno su pumpale gore-
dolje, pružajući energiju stotinama tisuća ljudi koji su živjeli u
najsjevernijem gradu Dominiona.
Toliko ljudi, pomisli Hochi, što možemo učiniti da ih spasimo?
Evakuacija je već bila u tijeku. Neku su bježali u ravnice; mnogi su
krenuli prema tunelima koji su se protezali duboko u planinu. No, većina je
odlučila da će ostati i boriti se. Ratnici su birali između toga da se suoče s
čudovištima iz Dubokovođa unutar utvrđenog grada ili na ravnici bez
zaštite. Zdrav razum većini je diktirao da je samo prva opcija prihvatljiva.
Tako je njih petero stajalo i gledalo prema istoku, pokušavajući
smisliti način na koji bi mogli zaustaviti stvorenja. Dva Dominionca, dvoje
Kirinaca i Koth Taraan. Gerdiju su tijekom protekle godine nedostajali Jaan
i lriqi. Viđao bi ih samo povremeno, iako i tada nakratko. Jaan je preuzeo
dužnost pregovarača između ljudi i Koth Taraana jer je bio duboko povezan
s lriqijem, koji je, nakon što je uspio u mirovnoj misiji s Keriazima,
postavljen za pregovarača za vlastiti narod. Izgleda da je mladi mješanac,
konačno, pronašao svoje mjesto.
Gerdi se osvrne prema njima. Tamo je bio golemi Koth Taraan, u
ramenima visok deset stopa, s masivnim, oklopljenim podlakticama i
donjim dijelom nogu, zbog čega mu je ostatak tijela djelovao maleno, i
malom glavom kojom su dominirala dva golema, crna oka u obliku suze, i
Jaan, s četvrtastim licem boje kave uokvirenim debelim uvojcima kose, oko
kojih je zamotao svakojake ukrase, vezice i trake od šarenih tkanina.
Njegove su oči boje šafrana bile jednako tuđinske kao i lriqijeve. Nikad još
nije vidio nevjerojatniji par.
Peliqua mu se nasmiješi, uhvativši mu pogled. Čak i pred mogućom
propasti, nije izgubila svoje dobro raspoloženje. Nakon samo nekoliko dana
izgledala je mnogo bolje nego u zarobljeništvu, a ponovni susret s
polubratom još je više pomogao njezinom nesalomljivom duhu.
Tamo je bio i Hochi. Calica je velikodušno prihvatila njegovu ispriku,
11. no on se još uvijek nije suočio s Ryushijem. Ali, Calica... ona je shvatila.
Znala je kroz što je prolazio. Sad mu je Elani dala odgovor na njegova
promišljanja o Tochaainom nasljeđu - možda ne ispravan odgovor, ako ga
je uopće i bilo, no ipak odgovor - pa se on malo sabrao. Ili je to bilo zato
što je dobio natrag Tochaain privjesak? Elani je rekla Gerdiju da joj se čini
da ga je u njihovoj ćeliji ostavio Tatterdemalion i da ga je on, ustvari, i
uzeo, no to nisu rekli Hochiju, a i činilo se da ga nije ni briga.
Kroz kakve smo petljancije prošli, pomisli Gerdi, uzdišući, Macaan
ne može pobijediti. To bi bila prevelika šteta. Svi smo mi previše složeni,
da bi mogli samo tako umrijeti.
Njegova ga vlastita filozofija zapanji i on odmahne glavom, budeći se
iz zamišljenosti. Dosta toga. Sad im treba akcije.
Zadržat ćemo ih ovdje, pomisli on, pa se zapita da li oni to mogu
uopće.
12. 2
Široko, održavajuće crnilo
Citadela Mehaničara pretvorila se u najbolje branjeno mjesto u oba
svijeta od početka povijesti. U njoj su se smjestili doslovno svi Macaanovi
vojnici, više nego što ih je uopće moglo stati u samu Citadelu. Rojili su se
preko močvara u gustim gomilama, gradeći izbačene utvrde, jarke, zemljane
barikade te postavljajući vozila i topove na položaje. Zmajevi su šibali
nebom, s Jahačima u crvenom, dok su im iza kaciga vijorile dugačke crne
pletenice i plesale preko oklopljenih ramena.
Bilo je smiješno koliko ih je, previše, bilo. Bilo je, vjerojatno, dva
puta više trupa i opreme no što je bilo potrebno da bi se obranila utvrda kao
što je Citadela. No, više nisu imali kamo otići. Većina vojnika nije bila
svjesna postojanja Pulsnog čekića. Oni koji su primijetili valove preko
neba kad se Pulsni čekić uključio nisu znali što ih je uzrokovalo. Većina ih
je naslutila da su povezani s neočekivanim pojavljivanjem čudovišta iz
Dubokovođa. No, koliko su oni znali, oni su jednostavno branili svog
kralja. Nisu imali pojma da se njegov rastrojeni um, u svom očaju, okrenuo
prema samoubojstvu i nisu znali da je namjeravao sa sobom povesti i njih i
Dominionce.
Tijekom posljednjeg tjedna tisuće su dezertirale iz Macaanovih trupa.
Parakkanske snage izlile su se iz Ley Warrena i proširile preko Dominiona,
nezaustavljive i prejake. Mnogi regruti, vidjevši da je Macaanova moć
uzdrmana, prešli su na drugu stranu, a mnogi drugi - to su bili tvrdi Stražari
koji su se razočarali u svoga vođu - otišli su nakon što su shvatili da je
njihov kralj stvarno poludio. Prepustio je Dominione Parakki, čak je
napustio i svoju palaču i povukao sve svoje snage u Citadelu.
No, svi branitelji na svijetu nisu mogli zaustaviti neprijatelje iznutra, a
Macaan je bio okružen izdajnicima.
U napuštenom skladištu ležali su odbačeni ostaci stroja koji je, kao i
mnogi drugi, nekoć bio ponos nekog anonimnog Mehaničara, prije nego je
zastario i bio odbačen i staro željezo. Bila je to golema naprava,
13. oblikovana prema kristalnim biljkama Kirin Taqa koja je trebala hvatati
zrake sunca i reflektirati ih iznutra, stvarajući na taj način vrlo učinkovit i
neiscrpan izvor energije. U kršu, na podu, ležao je zakrivljeni reflektor od
polirane srebrne slitine.
Površinu reflektora probije kandža, pružajući se kao da on nije čvrsti
komad stvari nego rupa iz koje se treba popeti. Tad se pojavi ljudska šaka,
pa ruka: odjednom, osam likova izađe iz njega u mračno skladište, puzeći iz
vlastitih odraza.
Calica, Kia, Ryushi, Li'ain, Whist, Jedda, Elani i, na kraju,
Tatterdemalion, čija ih je moć prenijela kroz zrcalo i dovela u srce
Citadele.
»Vidim, svi ste tu«, reče tanki glas iz sjene, iz koje izađe Corm, svojim
mehaničkim očima prelazeći preko njih, samo trenutak duže zastajući na
princezi prije nego se okrenuo, skrivajući njihovu tajnu.
»Ne baš«, reče Whist i pucne prstima svoje ruke bez rukavice. Pored
njega pojavi se Blink, neupadljivo trepnuvši u postojanje prije nego
odskakuće do svoga gospodara, koji klekne na pod i razdragano mu protrlja
vrat i čeljusti. »Sad smo svi«, reče.
Njih desetoro. Desetoro koji će pokušati uništiti Macaanov plan
jednom zauvijek i spasiti njihovu domovinu. Vojska koja je prilazila
Citadeli bila je samo diverzija grandioznih razmjera. Macaan je smatrao da
se u Citadelu ne može ući osim preko stotina stražara i čuvara - osim ako ne
upotrijebe istu metodu koju je on koristio kad je osvojio neosvojivu
tvrđavu. Njegova vlastita taktika okrenula se protiv njega. No, naravno, to
bi bilo nemoguće bez Jachyra, a on je vjerovao da su Jachyre njegovi.
»Nećemo se moći šuljati«, reče Corm, »hodnici su prekrcani da bismo
mogli proći neprimijećeno. Morat ćemo se silom probiti do Pulsnog
čekića.«
»Bilo je i vrijeme za pravu tučnjavu«, reče Whist, dobacivši Calici
drzak osmijeh, a ona i ne obrati pažnju na njega.
»Zar nas nisi mogao prenijeti bliže?«, upita Kia, bacivši oprezan
pogled prema Tatterdemalionu. Strašno ju je uznemirivala blizina Jachyra:
plašilo ju je njihovo ofucano, mumificirano obličje, a istovremeno joj se i
gadilo.
+++ Mehaničari su pazili da uklone sva zrcala iz blizine osjetljivih
projekata na kojima su radili +++ zazuji Tatterdemalion, ne gledajući je.
+++ Znali su za sposobnost Jachyra. Nisu htjeli da ih špijuniramo više
14. no što je bilo potrebno. Ipak, nisu mogli ukloniti sve reflektivne
površine iz Citadele. Ovo je najbliže što smo mogli doći. Ne možemo
izaći iz ogledala u sobi punoj ljudi +++
»Hoćeš li ići s nama?«, upita Elani, zvučeći prestravljeno zbog te
mogućnosti.
+++ Ako Macaan čuje da smo Corm i ja živi, ubit će nas kamenom
okidačem. Živimo samo zato što on misli da smo mrtvi + + +
»To znači da nećeš?«, reče Kia.
Tatterdemalion zastane. +++ Macaan, ionako, namjerava pobiti
Jachyre +++ reče. +++ Više nema kamo pobjeći; stjeran je u kut. Sa
sobom namjerava odnijeti onoliko Dominionaca koliko može. Neće nas
poštedjeti +++
Kratak zvižduk povratne sprege utihne nakon Jachyrine mračne objave.
Njegovo teleskopsko oko zazuji i malo se uvuče.
+++ Svi Jachyra su s vama +++
Kad je napad napokon počeo, bio je neočekivano divlji. Parakkanska
vojska bila je mnogo veća no što su Macaanu javili njegovi špijuni. Oni su
brojali samo vojne logore, a previdjeli su stotine gradova, sela i naselja
koji su se, nakon što ih je Parakka oslobodila, pridružili njihovoj borbi, ne
bi li se zauvijek riješili Macaana. Svi su obaviješteni da je uzaludno
pokušavati braniti domove od stvorenja iz Dubokovođa: samo ako zauzmu
Citadelu zaustavit će napredovanje čudovišta. Za razliku od riječi kralja-
tiranina, vjerovali su riječima Parakke.
Gadna pogreška u računanju koju su napravili Macaanovi špijuni
značila je da su podcijenili broj ljudi s kojima će se suočiti, gotovo za
trećinu. Istina, bili su to neuvježbani vojnici sa slabim oružjem, ali, gorjeli
su od želje za osvetom i žestoko će se boriti. Za ravnotežu, pored njih su
bili Koth Taraani, blaga, skrivena rasa koju je Macaan razbjesnio, a svaki
od njih bio je poput minijaturne planine koja se uzdizala nad glavama
ostalih.
Kirinci, Dominionci i Koth Taraani borit će se zajedno. Mukhili su se
uzdizali kao otoci iz vojske, a njihove nosiljke bile su načičkane
pustinjskim nomadima. Pakpaki, konji i kreli trčali su jedni pored drugih
prateći goleme ratne strojeve. Nebom su kružili zmajevi kao vrane, svojim
krilima zacrnjujući lijepo jutarnje nebo. Čitava Macaanova zračna flota bila
je pozvana u obranu Citadele, a Parakka je skupila sve što je mogla kako bi
se suprotstavila tom izazovu.
15. Bile su to dvije vojske, veličine i raznolikosti kakva nikad prije nije
viđena.
Parakkanci nisu stali da bi se pregrupirali, nego su samo nastavili
dalje, sve se više približavajući obrambenim barikadama koje su bile
položene preko vriština i, kao nakon nekog nevidljivog signala, bitka
započne.
»O-o«, reče Gerdi, kad se Fal Juja, prilazeći preko planina nakratko
pojavio u leći njegova dalekozora.
»O-o je točan odgovor. Ne čini ti se da bi sad mogao i pomoći?«,
živčano odvrati Jaan.
»A, da, oprosti«, reče Gerdi, pa hitro zamota dalekozor - dvije
staklene kugle povezane tuljcem od čvrste kože - spremi ga u ruksak i
prihvati se šarafljenja malih žica u kutiju detonatora koji mu se nalazio
pored nogu.
Tusami City bio je veliki grad, no, pred nadolazećim uništenjem
ujedinio se iznenađujuće brzo. Većina građana, budući da nije postojao
nikakav zapovjedni lanac, prihvatila se vlastitih napora u obrani grada,
gradeći goleme barikade na ulicama, postavljajući šiljke na krovove,
polažući eksplozive po visokim tornjevima kako bi ih srušili na čudovišta.
Drugi bi ih ljudi vidjeli i pridružili se. Nije bilo prave organizacije, osim
zajedničke volje, iako su, za vrlo kratko vrijeme, postigli izuzetno mnogo.
No, to još nije bilo ni upola dovoljno.
Gradski topovi počeli su pucati na Mau Grista čim je došao u domet.
To su bili stari, gotovo zastarjeli topovi, postavljeni tamo kad je Macaan
prvi put napao grad, iako su i tada bili korišteni da ispale nekoliko pucnjeva
reda radi na Parakkansku vojsku koja je ponovno došla osvojiti prolaz
prema planinama. Većina ih je promašivala, pa i nešto tako masivno poput
Mau Grista na rubu dometa. Ali, kako se ovaj približavao, počeli su sve
češće i češće pogađati. Stvorenje bi se nakon svakog pogotka trgnulo,
ispuštajući bolne urlike prije nego bi ih zanemarilo i nastavilo dalje s
udvostručenim žarom.
Kad su planinske straže podigle uzbunu, pokrenu se sirene, zavijajući
gradom. Skrivajući se izbio je iz kanjona Fal Juja i stigao bliže no što su
mislili da može doći. S planinske strane nije bilo topova koji bi mogli
zaštititi Tusami City pa su samo mogli užasnuto promatrati golemo,
oklopljeno stvorenje koje je napredovalo prema njima.
»Na položaje!«, zaurla Hochi. Fal Juja se povukao iz vidokruga pa su
sa svojih mjesta, dolje među ulicama, mogli samo osjetiti kretanje stvora
16. iznad njih. Mau Grist, skriven visokim kamenim zgradama, krenuo je u juriš,
a njegovih šest nogu treskalo je o tlo dok su nosile njegovo zmijoliko tijelo
prema gradu. Gradski topovi nisu ga mogli zaustaviti; prestali su pucati kad
su njihovi operateri pobjegli, spašavajući vlastite živote.
Hochi i ostali povukli su se iz vruće, prljave ulice u labirint prolaza
koji su se zaplitali i prelazili jedni preko drugih. Hochi je, unatoč dugom
odsustvu, dobro poznavao grad. Gerdi ga je poznavao još i bolje. Izveli su
niz zaokreta prije nego su izbili na javnu kamenu sjenicu koja je stajala na
ravnom krovu široke, niske zgrade. Ona ih je zaštitila od sunca i sakrila ih i,
što je bilo važnije, pružila im je pogled na ulicu koju su upravo minirali.
Kad su stigli do nje iz grada uzdigla uzbuna i oni podignu pogled
prema račjem licu Fal Juje koje je virilo preko vrha planine iza Tusami
Citya. Jaanovo srce potone u pete. Tek je sad shvatio o čemu su Marginalci
pričali svih tih godina, sa svojim časnim starim pričama o morskim
stvorenjima veličine omanjeg grada. Dok su crne, opake oči zurile prema
gradu, shvatio je do koje je mjere njihova situacija, ustvari, beznadna.
No, spremalo se još i gore. Budući da u Tusami Cityju nije postojao
učinkovit sustav masovnih komunikacija, bilo je nemoguće organizirati
usklađenu obranu. To je značilo da je većina ljudi napravila najbolje što je
mogla s onim što su imali. Bilo je neizbježno da ljudi jedni drugima mogu
pokvariti planove, no, nitko nije mogao ni zamisliti razmjere onoga što se
spremalo.
Gomila od pedesetak zabrinutih građana opljačkala je gradsku
oružarnicu i, znajući iz kog će smjera doći Fal Juja, odlučila se za napad.
Postavili su eksplozive svuda duž planinskog hrpta. Jaanovo lice, zaleđeno
od užasa dok se Fal Juja uzdizao iznad jaza, odjednom prelije blistavo
svjetlo kad je hrbat eksplodirao u zidu vatre i dima, izbacujući gejzire
kamenog praha visoko u zrak. Stvorenje ispusti zaglušujući vrisak i nestane
među oblacima prašine.
Zasljepljujući sjaj lriqijeve uzbune bljesne im kroz glave, no Hochi je
bio taj koji je ispustio divljačku kletvu. »Zar ti idioti ne znaju da dolje ima
ljudi?«, poviče. Na krov sjenice padali su kamenčići koje je izbacila
eksplozija, uporno lupkajući i pucketajući, i koji su se sada spuštali
zastrašujućom brzinom. Niz strmu liticu obrušavale su se veće stijene i
debele krhotine, rušeći se na ulice koje su se nalazile uz planinu u lavini
sive prašine, odbijajući se i slijećući na ulice u podnožju. Nije bilo stvarne
opasnosti od odrona - litica je bila od solidne stijene - no, šteta koju je
eksplozija nanijela zgradama ispod sebe bila je znatna.
17. Ovo je samo početak, pomisli Jaan prelazeći svojim očima, žutim
poput šafrana, preko srušenih građevina.
Sada se oblak dima iznad hrpta razilazio, nošen ljetnim povjetarcem,
donoseći oštar smrad eksploziva u grad. Nekoliko sekundi cijeli je grad
zadržavao dah. Tada se crna, kvrgava ljuštura Fal Juje probila kroz nabore
oblaka i tisuće njih s nevjericom je podiglo pogled kad se stvorenje diglo
na račje noge i bijesno urlalo.
Tada se hrbat urušio.
To nije bio pravi odron. Osoba koja je nadgledala postavljanje
eksplozija očito je imala iskustva u rušenju, jer je komad stijene koji se
srušio izgledao previše uredno da bi to bilo slučajno. Hrbat planine oslabio
je od eksplozije pa je težina čudovišta bila dovoljna da ga uruši. Uz novi
vrisak, stvorenje se prevali, popraćeno bučnom vojskom gromada koje su
grmjele za njim, i grad je mogao samo gledati dok se golemo tijelo Fal Juje
rušilo niz lice litice.
Razaranje je bilo strahovito. Stvorenje je mlataralo udovima i, dok je
padalo, izgreblo jarak niz liticu, gnječeći zgrade i ulice pod sobom. One
koje je promašio uništile su gromade koje su bezobzirno jurišale za njim.
Većina ljudi koji su živjeli na licu litice bila je dovoljno pametna da se
povuče u podzemne tunele, u koje se ugurala većina populacije grada.
Peliqua se samo mogla nadati da su tamo svi stigli na vrijeme.
Fal Juja tresne o dno i četvoro, od njih petero, u kamenoj sjenici
zateturaju kad je do njih stigao udarni val. Peti, lriqi, nije se ni pomaknuo.
Sve je to izgledalo kao u usporenom filmu. Kad je kataklizma završila
i kad se zadnja gromada umirila, nastupila je tišina. Dok se novi oblak
prašine spuštao u mutan pokrov preko ulica, polako su se otkrivali razmjeri
razaranja. Čitavo naselje izgrađeno na litici bilo je uništeno. Od mreže ulica
i zgrada koje su postojale prije nekoliko trenutaka ostalo je samo nekoliko
patetičnih zidova i kamenih izbočina. U podnožju litice ništa nije ostalo
čitavo. Zgrade koje nisu bile sravnjene sa zemljom od eksplozije, bile su
zakopane pod gromadama koje su padale za Fal Jujom.
Peliqua ispusti tihi 'oh'.
Cijena je bila užasna. No, svakome je na pameti bilo samo jedno
pitanje: je li upalilo? Hochi nije znao da li da prokune osobu koja se toga
sjetila zbog nemara ili da je pohvali zbog genijalnosti. Žrtvujući dio grada,
nadali su se da će spriječiti Fal Juju da ne uništi cijeli grad. Pad je bio
žestok, čak i za stvorenje te veličine.
Je li upalilo?
18. Tad se začuje vrisak, koji izazove crni preljev užasa kod lriqija,
prošaran dubokom, plavom bojom razočaranja. Fal Juja ponovno ustane,
otresajući gromade sa svojih oklopljenih leđa, ispravljajući se na svojim
račjim nogama. Svojim četirima kliještima zagrebe zrakom i ponovno
zavrišti iz dubine svoje, luparima oblijepljene, ljušture.
U tom trenu Mau Grist tresne o gradske zidine.
Zaletio se o željeznu konstrukciju jurišajući, razdražen topovima koji
su ga mučili. Za stvorenje veličine Mau Grista nije bilo problema da se
jednostavno popne preko barikade. Ali, njegov um se zamračio od
životinjskog bijesa kao i zbog rana koje je zadobio te zbog toga što je bio
sve bliže izvoru pulsova, koji su ga prvi i izvukli iz mora. Znatno je udubio
zid, no nije računao na čvrstoću barikade na koju je naletio. Opet i opet,
Mau Grist se zaletavao u barijeru, ozljeđujući sam sebe u svojoj mahnitosti,
dok se prepreka napokon nije urušila i popucala po šavovima. Stvorenje
trijumfalno zaurla i svojim masivnim nogama uvuče se u grad, rušeći cigle i
kamen kao da ih nema i gegajući se nekažnjeno kroza zgrade.
»Ne izgleda mi sretno«, reče Gerdi, trljajući rukom svoju zelenu čupu
kose.
»Bit će još manje sretan kad stigne do ulice u koju smo postavili
eksplozive«, istakne Jaan. I stvarno, činilo se da se stvorenje uputilo ravno
prema njihovoj zamki i vrlo blizu sjenice u koju su se sklonili, kao miševi u
usporedbi s veličinom toga čudovišta.
((Trebali biste se skloniti na sigurno)), reče lriqi. ((Ja vas mogu
pozvati kad stvorenje bude na položaju))
Koth Taraan uglavnom bi šutio kad bi u blizini bio netko osim Jaana,
pretvarajući se u tihu, solidnu prisutnost u pozadini. Danas je bio
zaokupljen prenošenjem događaja u Tusami Cityju prema Zajednici, mreži
veza koje su povezivale misli i sjećanja svih Koth Taraana. Kao što je i on
promatrao bitku u Citadeli Mehaničara kroz oči svojih rođaka, tako su i oni
promatrali uništenje Tusami Cityja kroz njegove oči. Sad je progovorio,
podsjećajući ih da zahvaljujući načinu govora njegove rase - koji je, ne
prolazeći kroz uši, izravno ulazio u mozak - samo jedan od njih mora biti u
opasnosti. Mogli su izaći iz dometa glasa i svejedno ga čuti. Njegove
prevelike pandže nisu mogle pomaknuti prekidač na detonatoru - samo su
umjetnici i kipari njegove rase bili dovoljno spretni da to naprave - ipak,
njegovo oklopljeno tijelo pružit će mu zaštitu dok bude na straži.
»I ja ću ostati«, odmah reče Jaan.
»Ne budi glup«, reče Gerdi, »lriqi je u pravu. Ako taj stvor odluči da
19. skrene s pravca, ne možemo znati što...«
»Maunijevih mi očiju, ne! Gledajte!«, poviče Hochi, pokazujući prema
Mau Gristu. Gerdi nije ni dovršio rečenicu prije nego golemo stvorenje
zaista promijeni smjer i odtutnji prema drugom kraju Tusami Cityja. No,
nije to izazvalo strah na Hochijevom licu.
Stvorenje je, u svom bijesu, bauljalo ravno prema jednoj od pumpi za
magmu.
»Ovaj... što će se dogoditi kad tresne u onaj toranj?«, nevino upita
Peliqua, ugledavši Hochijevo lice.
»Ne znam«, reče Gerdi, »ali možeš se kladiti da neće biti dobro.«
Fal Juja zavrišti, probijajući se kroz predgrađe Tusami Cityja.
Mau Grist se zaleti u metalni toranj u kojem je bila smještena pumpa za
magmu.
Sudbina Tusami Cityja bila je zapečaćena.
Kao i kod većine sličnih stvari, nitko nije ni mogao pomisliti da će se
to dogoditi, dok se stvarno nije dogodilo. Kad su prije nekoliko desetina
godina Mehaničari predložili izgradnju pumpi za magmu, u svrhu davanja
energije sve većem metropolisu Tusamiju, uključili su mnogobrojne zaštitne
mjere koje su se mogle nositi sa svakojakim incidentima. Napokon, koliko
god ti strojevi bili sofisticirani, vremenom su se kvarili.
Jedina stvar koju nisu uzeli u obzir bila je mogućnost da bi pumpa
mogla biti u potpunosti uništena.
Ustvari, to je bilo potpuno prirodno. Živjeli su u svijetu u kojem je
nekoliko stvari koje su mogle uništiti tako veliku strukturu ionako bilo u
vlasništvu Mehaničara. To je bilo toliko nevjerojatno da to nisu ni planirali.
Ni Ceh Mehaničara nije bio poznat po tome da previše pažnje polaže na
sigurnost. Dok god su dobivali novac, sve je bilo u redu.
Pumpe za magmu izvlačile su lavu koja je tekla ispod planina, kroz
nekoliko odaja za regulaciju pritiska, povećavajući i smanjujući pritisak
zraka kako bi lava tekla iz svojih dubokih kanala do mjesta gdje se njezina
energija mogla iskoristiti. Kad je Mau Grist srušio pumpu, nekoliko se
odaja, u to vrijeme punih lave, probušilo.
Nagla, divlja dekompresija odaja bila je eksplozivna. Rezultat je bio
kataklizma.
Prvi udar raznio je i Mau Grista i sve u radijusu od pola kilometra,
20. rastapajući meso, metal i kamen u razbjesnjeloj peći. Iz epicentra se
proširio nizak, zaobljeni udarni val, kao sve veći disk, skupljajući zgrade i
ulice i gnječeći ih u slomljeni krš. Fontana magme, dovoljno vruća da
probije bilo kakav oklop, izletjela je u zrak na oblaku žutog sumpora i
razletjela se po gradu.
U Tusami Cityju bile su još tri pumpe za magmu. Sve tri će biti
uništene u eksploziji, zbog lančane reakcije koja će sravniti grad sa
zemljom. No, njih petero u sjenici to neće vidjeti. Oni su se nalazili na rubu
prve eksplozije i za tri sekunde, koliko je vrištećem udarnom valu trebalo
da stigne do njih, činilo se da je vrijeme usporilo do stajanja.
Gerdi pogleda preko ramena prema Hochiju, a oči muškarca koji mu je
uzvratio pogled bile su nježne i mirne.
Jaan nesvjesno zgrabi sestru za ruku i čvrsto je stisne. Ona mu se
nasmiješi.
U širokom, odražavajućem crnilu Koth Taraanovih očiju, urlajući val
uništenja grmio je prema njima, a stotine tisuća njegovih rođaka bilo je s
njim dok ga je čekao.
Udar.
21. 3
Hochijev odgovor
»Preplavili su nas! Dođite! Došl...«
Stražarev mahniti poziv u pomoć prekine se kad su ga trojica Jachyra
otrgnula od interkoma i raskomadala ga. Hodnik je bio prekriven leševima,
a pod klizav od krvi. Uglata, mumificirana obličja Jachyra nalazila su se
posvuda, zgrbljena nad leševima ili u potrazi za novom lovinom. Prije
manje od minute, u hodniku se nalazilo dvadeset Stražara o kojih ni jedan
više nije ostao.
»Ne brinite za interkome«, veselo će Corm, hodajući niz hodnik, dok
mu se rub kaputa namakao u krv i mlatarao oko čizama, »sredio sam
situaciju, tako da će pojačanjima biti teško doći ovamo. Ipak, idemo se
pobrinuti da naš puč bude što hitriji, može?«
Ryushiju se stisnulo grlo zbog smrada, i on skoro povrati. Elanine oči
ispunile su se suzama, iako je već mnogo puta vidjela slične užase.
Ostalima se na licu vidjela mješavina šoka, gađenja, tuge i straha.
Corm zastane, čekajući da mu priđe Tatterdemalion u društvu još
jednog Jachyra, koji je djelovao viši zbog neprirodno ispravljene
kralježnice.
+++ Bilo bi najbolje da se sada raspršimo +++ zakriči
Tatterdemalion kroz svoju kružnu rešetku za govor. +++ Ovi se hodnici
razdvajaju i obilaze oko odaje s Pulsnim čekićem. Postoji mnogo ulaza i
izlaza. Ne možemo dopustiti ni jednom Stražaru da pobjegne i podigne
uzbunu +++
+++ Moji Jachyra pokrit će izlaze i probiti se unutra +++ reče viši
Jachyra a Corm prepozna Vorea, novog Šefa, po načinu na koji je rekao
»moji Jachyra«. Tatterdemalion se okrene i pogleda ga. Što god da mu je
bilo na umu, to se nije vidjelo na njegovom polumehaničkom licu. Cormu se
učinilo da bivšem Šefu Jachyra nije bilo drago što je njegov podređeni
preuzeo njegovu titulu, bez obzira na okolnosti. On je još uvije bio vođa.
22. +++ Spojit ćemo snage u odaji +++ reče Tatterdemalion,
naglašavajući svoj autoritet. +++ Napad kreće na moju zapovijed +++
Vore je na trenutak zašutio. Njih bi dvojica, da su to mogli, sad bijesno
zurili jedan u drugog.
+++ Dogovoreno +++ odgovori on - pristajući, no dajući
Tatterdemalionu na znanje da njegov autoritet više nije apsolutan. On je
napustio svoje mjesto. Zbog toga su sad bili jednaki, bar je tako mislio
Vore.
»Možemo dalje?«, upita Kia, »ona pojačanja će, prije ili kasnije, ipak,
stići ovamo.«
Ryushi, kojeg je omela potraga za izvorom vlažnog zvuka koji je slušao
otkad je pokolj završio, ugleda Blinka kako liže toplu lokvu krvi koja se
skupila na jednom kraju hodnika. On zgađeno namršti nos i pogleda Whista,
koji je rukom brisao usta i krivio lice, kao da je okusio nešto odvratno.
»A što da ja poduzmem?«, upita on Ryushija iznervirano, uhvativši
njegov pogled.
Bitka je vani bila divlja i očajnička. Vrištine i močvare odzvanjale su
prigušenim udarima vojnih silo-topova, a urlikanje zmajeva u zraku borilo
se s bukom ratnih strojeva koji su orali mekanom zemljom izbacujući munje
u uskovitlanu masu boraca koji su se rojili preko dolina i ravnica.
Koth Taraani bili su nezaustavljivi, kao što su to Parakkanci i
očekivali. Bili su, u prosjeku, do ramena visoki deset stopa i gotovo isto
toliko široki pa su predstavljali goleme, pognute behemote čiji je debeli
egzoskelet mogao apsorbirati silo-munje Stražara i čije su masivne pandže,
nalik na sablje, derale kroz njihove oklope kao kroz papir. Bez napora
pomeli su Macaanove trupe, ne ostavljajući ništa na životu i zauzimajući
strateške točke kako bi njihovi krhkiji drugovi mogli nastaviti prema
Citadeli. Zbog svojih povezanih umova bili su nevjerojatno koordinirani, a
za tako nježna, kultivirana stvorenja bili su šokantno opaki.
U stvari, bilo je to čudno. Parakkanski gledatelji primijetili su trenutak
kad su se Koth Taraani prebacili iz mirne, odmjerene vojske u divljački
ciklon pandži. Nešto ih je strahovito razljutilo. Više se nisu borili iz
političkih razloga - kako bi se oslobodili od Macaanovih ekspanzionističkih
prijetnji - nego ih je nešto raspalilo. Naravno, gledatelji nisu mogli znati da
se njihova mahnitost poklapala s eksplozijom koja je uništila Tusami City i
odnijela sa sobom jednog od njihovih najcjenjenijih rođaka. Koth Taraana
23. bilo je malo pa nisu mogli sami pobijediti u bitci, iako su za Parakku
predstavljali dragocjenu silu.
Visoko iznad meteža, jedrio je usamljeni zmaj. To je bio Araceil. Sad
ga više nitko nije mogao jahati osim Ryushija, no on nije htio napustiti svog
Veznog druga pa je kružio iznad bojnog polja, znajući sve što je Ryushi znao
i prenoseći sve što su registrirale njegove jantarne zjenice.
Nikad prije nije se na dominionskom tlu vodila bitka tih razmjera.
Vojske obiju snaga protezale su se preko krajolika dokle god je sezao
pogled. Mukhili su se propinjali i gazili preko topova. Artiljerci su derali
Parakkanske ratne strojeve s leđa svojih zmajeva. Dominionci i Kirinci su
se znojili, krvarili i umirali jedni pored drugih na bojnom polju. Nasuprot
tisućama herojskih činova stajalo je tisuću kukavičluka. U užasu rata,
nastajali su i umirali ljudi i žene, djevojčice i dječaci gubili su svoja
djetinjstva i svoje živote, prijateljstva i savezništva, sklapali su se ili
raspadali jednim zamahom sjekire ili buzdovana. Stranci su spašavali jedni
drugima živote, ne razmišljajući o boji kože ili očiju pa čak ni o vrsti kojoj
su pripadali. Pred licem smrti svi su bili jednaki, a pred licem zajedničkog
neprijatelja ujedinjeni.
To su bila Tochaaina Dva neba. To je bio Hochijev odgovor. Nekako,
egzistirajući u prostoru, koji mu nije dopuštao ni da misli ni da bude
svjestan, ipak je to znao i bio je sretan.
Ryushi podigne svoje štitove djelić sekunde prije nego se u njih zabije
silo-munja, ublažavajući udar tako da ih je samo natjerao da zateturaju
unatrag. Trenutak kasnije, u njih se zalete Stražari stižući s obiju strana
raskrižja u obliku slova T. Kad su se dvije strane sudarile, mač udari o
helebardu.
S Calicinog lica letio je znoj dok se borila i manevrirala u napučenom
hodniku. Macaan je napunio vene Citadele Mehaničara sa Stražarima, bar u
gornjim razinama gdje se nalazila osjetljiva oprema, a najviše ih je smjestio
oko Pulsnog čekića. Dobro je znao kamo će krenuti Parakka; mogli su se
samo nadati da nije očekivao da mogu ući u Citadelu, a da ne sruše vanjske
zidove.
Ryushi se borio pored Calice. Mačem je zarezao duboko u rame
protivnika prije nego ga je iščupao i parirao drugom napadu. Bitka se
odvijala na preuskom prostoru i nije se usuđivao osloboditi svoju moć. Kia
nije mogla upotrijebiti svoju moć, jer su se nalazili visoko u zraku, bez
zemlje oko njih. Tako su se našli tamo, ponovno se boreći oštricom protiv
oštrice, kao i uvijek.
24. Jedda i Kia branili su jednu stranu; Calica i Ryushi drugu. Whist je
slao svoje metalne diskove niz hodnike sa smrtonosnom preciznošću, dok je
Blink pazio na Elani, Corma i Li'ain. Zašto su dopustili Elani da dođe s
njima? Calica nije znala. Bez svojih rezonantskih moći, bila je gotovo
beskorisna. Ryushi nije dopuštao da ih ponovno razdvoje, a ona nije željela
ostati u Gar Jenni.
No, to nije bio jedini razlog. Postojala je još neka svrha kojoj je
trebala poslužiti. Calica se nije usprotivila kad je Ryushi ustrajao da Elani
dođe s njima jer je i ona osjećala da je djevojčica nekako nužna. Bio je to
vrlo neobičan osjećaj, kao da je nešto vodi, kao da ih je odjednom povukla
jedna od Elaninih dragocjenih veza o kojima je neprestano teoretizirala.
Elani je morala doći s njima.
Zašto?
Kia blokira udarac usmjeren prema svome struku i zabije svoj štap
Stražaru u lice odgurnuvši mu kacigu unatrag, da sljedeći udarac može
usmjeriti u njegovo otkriveno grlo. Pored nje, Jeddina sablja oblivena
krvlju izgubila je sjaj pod mutnim svjetlom. Čak i usred bitke, zatekla se
kako potajice promatra Rai'kela, gotovo samu sebe mrzeći zbog toga. On je
trebao biti tamo vani i jahati mukhilija. Umjesto toga, borio se ovdje s
njom. Promatrala je krajičkom oka njegove mirne, neužurbane udarce i
pariranje, i osjetila apsurdno neprikladan osjećaj jasnoće. Ovdje, gdje su se
borili za goli život, odjednom je shvatila nešto što je naslućivala već neko
vrijeme, i to je proželo sve svojom jednostavnom istinom.
Oh, Ty, voljela sam te. Stvarno jesam, ali sam te voljela iz krivih
razloga. Voljela sam te zato što si bio dio moje prošlosti, jedini dio mog
djetinjstva koji sam mogla zadržati. To nije kao... nije kao...
Nije kao ovo, pomisli ona. Jedda, kao da joj je pročitao misli u tom
trenutku, usred napada okrene pogled prema njoj, kao da pita: Zar to
stvarno misliš?
Da. Stvarno to mislim.
Neizgovoren, nečujan razgovor, koji se odigrao u jednom pogledu, u
trenu u kojem se njih dvoje zaljubilo.
Od Stražara iza njih začuje se uzvik i odjednom se pojave Jachyra,
pileći kroz redove neprijatelja s druge strane hodnika, stješnjujući ih među
svoje smrtonosne oštrice na prstima i mačeve Ryushija i Calice. Stražari
koji su se borili s Kiom i Jeddom ugledaju to i pobjegnu, tutnjeći čizmama
niz mračni metalni hodnik, samo da bi počeli vrištati kad su zašli za ugao i
naletjeli na još jednu kohortu Jachyra.
25. Sjaj trakaste lampe postao je crven, zbog gustog mlaza krvi koji ju je
pokrio, bojeći Tatterdemalionovo lice krvavom sjenom kad je prešao preko
tijela i pridružio se Parakkancima.
+++ Nemamo mnogo vremena +++ zapucketa on. +++ Moramo se
požuriti do odaje. Moji Jachyra su raščistili put +++
»Ludilo!«, poviče Whist, cereći se, »idemo!«
Ryushi baci pogled preko ramena prema dječaku divlje kose, s
tetovažama koje su mu prekrivale goli, gornji dio tijela. Na časak osjeti
gađenje, sjetivši se Whistovog nemarnog odnosa prema ubijanju. Mogu li
stvarno vjerovati tim ljudima? Jachyra, Mehaničari, plaćenik kao što je
Whist, čak i...
Aurin? Pogledi im se susretnu, kao da su znali da razmišljaju jedno o
drugom. Ona, Li'ain, sad je bila jača, manje razmaženo dijete i više svoja
osoba. Ali, i dalje je bila bolno prelijepa. Ryushi se prisjeti trenutaka u
njegovoj ćeliji u Fane Aracqu, kad su se poljubili, iako su se izdali, ona
kako bi uništila Bazu Usido, a on kako bi joj ukrao srcekamen i oteo joj
njezinu moć. U tom trenutku osjeti gotovo fizičku potrebu za njom, potrebu
da ponovno upali plamen koji je nekoć gorio među njima, da...
Calica ih je promatrala, s bijesom u svojim maslinastozelenim očima.
On je primijeti, Li'ain skrene pogled i on osjeti sram i krivnju. Tad se
Calica okrene, odbacujući ga bez i jedne riječi, i oni se upute hodnicima
prekrivenim leševima prema Pulsnom čekiću koji ih je čekao.
Pokolj je bio strahovit. Iako se Parakka ponajprije oslanjala na
Ryushija i ostale da unište Pulsni čekić, ipak su se morali nositi s
Macaanovom vojskom. Rješavanje prijetnje čudovišta iz Dubokovođa bio
je samo jedan dio problema. Macaanova moć morala je biti slomljena prije
nego Dominionci ponovno postanu sigurni. Zato su se Parakkanci i borili
žestoko i opako. Borili su se za svoje domove i obitelji, za slobodu i za
osvetu.
No, gubili su.
Stražari su bili demoralizirani. Izgubili su vjeru u svoga vođu čije ih je
čudno ludilo i dovelo do ovoga. Nisu imali jedinstvo duha koje su imale
Parakkine snage. No, imali su tri ključne prednosti. Prvo, branili su utvrdu
koja je bila gotovo onoliko neprobojna koliko je to bilo moguće. Drugo,
imali su vrhunsko oružje. No, najvažnije je bilo to da su imali brojnost.
Koliko god mukhili bili snažni, koliko god Koth Taraani bili nepobjedivi,
mogli su tek jedva udubiti masovnu silu koja je bila čitava Macaanova
armija.
26. Prije su Stražari bili razasuti po cijelom kontinentu, a sad su se skupili
u gusti čvor i borili se, jer im je samo to preostalo. Od djetinjstva su ih
indoktrinirali s fanatičnom odanošću njihovom kralju. Iako više baš i nisu
vjerovali u njega, većina bi ga, ipak, štitila vlastitim životom.
Tko zna kako bi se sve završilo da situacija nije ispala kakva jest?
Možda bi Parakka, snagom volje i duha, ipak, na kraju potukla Stražare i
spasila Dominionce. Možda bi Stražari pregazili napadačke snage, ne
znajući da se, ustvari, bore samo zato da bi umrli, da se bore samo zato da
Pulsni čekić radi dovoljno dugo kako bi prizvao prava čudovišta iz
Dubokovođa - gargantue, dugačke čitavu milju, koji će sravniti Dominione s
tlom dok se budu borili sa svojim bijesnim rođacima, koji su, također, došli
istražiti izluđujući puls iz Citadele.
Tada su se dogodile dvije stvari - dvije stvari koje su okrenule tijek
bitke. Prvu je najavila nervozna, udaljena buka, nalik brzom tapkanju... kad
se preko vriština prelila crna, uljna mrlja Keriaga. Tisuće i tisuće njih, kao
more paučjih nogu, crnih tijela i okrutnih, nazubljenih kopalja.
Iriqijeva smrt konačno je natjerala Kraljice u akciju, potresavši ih sa
shvaćanjem da ne mogu samo sjediti i braniti svoje Ley Warrene. Njihovi
rođaci, Stara braća, ginu, jer su Keriazi i Koth Taraani potekli iz istog
drevnog legla, a leglo štiti svoje. Tako su razmišljali Keriazi. Zato su i
pomogli Parakkinom puču u Fane Aracqu što je i bio sada razlog njihove
odluke o pomaganju Parakki u Dominionima.
To je bila prva stvar. Druga je bila dolazak Kuikare - čudovišnog
ubojice - najvećeg čudovišta iz Dubokovođa, koje je ikada spustilo nogu na
tlo.
Elani je stajala pred krvavom gomilom Stražara koji su joj blokirali
put, računajući gdje bi bilo najbolje da spusti nogu, da ih ne mora dotaknuti.
Li'ain joj ponudi ruku, no, ona uzmakne. Njezinim načinom percipiranja
stvari, koje normalni ljudi nisu primjećivali, znala je da je Li'ain, ustvari,
Aurin. Ostali su se okupili oko kliznih, metalnih vrata koja su bila jedan od
tri ulaza u odaju s Pulsnim čekićem. Trakasta svjetla slabašno su treperila,
osvjetljujući klaonicu kratkim bljeskovima, koji su se smjenjivali s gotovo
potpunom tamom. Jachyra su se držali blizu jedni drugima, kao jeziva
strašila koja su smrdjela na pljesnive krpe i još uvijek vlažnu krv. Ryushi,
Whist, Kia, Jedda i Calica bili su najbliže vratima.
»Zaključali su ih«, reče Calica, »samo malo.« Ona se pozabavi
brojčanicima, polagano ih okrećući u ispravne položaje, dok ju je
27. okruživalo tiho brujanje. Dopuštala im je da se »sjete« svojih mjesta u nizu.
+++ Čekat će nas na drugoj strani +++, reče Tatterdemalion, usred
tihog zujanja povratne sprege.
»Ja ću te pokrivati«, reče Ryushi, gotovo zaboravivši, u žaru bitke, da
su mu Jachyra bili smrtni neprijatelji. »Vi upadajte unutra. El, ostani ovdje
vani, na sigurnom. Li'ain, čuvaj je.«
»Hoću«, reče ona. Elani iskrivili lice, no ne progovori.
»Možeš li postići da Vore istovremeno uđe kroz druga vrata?«, upita
Kia.
+++ Može +++, odvrati Tatterdemalion.
»Jedno upozorenje«, tiho reče Corm iza njihovih leđa. »Nemojte
uništiti Pulsni čekić. Nemamo pojma što bi se moglo dogoditi ako probušite
izvore energije.«
»Dakle, zarobimo ga pa ga okrenemo, ne?«, reče Ryushi.
»Teoretski, da«, odvrati Corm.
»Zašto mi se ne sviđa ta riječ?«, upita Whist sam sebe.
»Zato što je predugačka pa je ne znaš napisati«, otrovno primijeti
Calica.
»Touche«, reče Whist, »još si živčana zato što sam ti zeznuo frajera u
Kirin Taqu?«
Calica krene prema njemu, ali je Ryushi zaustavi. »Nisam ti to
zaboravio, Whist. Nikad ti nisam vjerovao, a ne vjerujem ti ni sada.
Pokušaš li nam ovoga puta podvaliti, obećavam ti da ću te goniti do kraja
života.«
Whist je pregledavao nokte na svojoj ruci bez rukavice, praveći se da
je prezaposlen. Nakon nekoliko sekundi podigne pogled: »Oprosti, što si
ono rekao? Ti si mi prijetio?« Blink zareži sa svoga mjesta pod
gospodarevim nogama.
»Djeco, možemo li to ostaviti za kasnije?«, prasne Kia, »upadajte
unutra i začepite.«
Ryushi dobaci Whistu još jedan otrovan pogled pa požuri, natrag, do
Calice: »Jesi sredila bravu?«
»Gotovo.«
»Ti?«, upita on bivšeg šefa Jachyre.
+++ Vore je spreman +++
28. Ryushi slegne ramenima. »Onda idemo«, reče i tresne po prekidaču.
Stražari iz odaje otvorili su vatru, čim su se vrata otvorila. Ryushi
uskoči u odaju prekriženih ruku ispred lica u obliku slova X. Munje su,
gurajući ga, udarale o njegovu barijeru. On se ukopa nogama i nagne se
naprijed. Broj silo-munja koje su udarale o njega bio je nevjerojatan,
neumoran. Čak i sa svojim moćima, znao je da se neće moći držati više od
nekoliko desetina sekundi.
To je bilo dovoljno. Iza njegovog štita, Jachyra se probiju unutra,
predvođeni Tatterdemalionom. Dok su skakali na sve strane neljudskom
brzinom svoje vrste, Stražari okrenu oružja od Ryushija, mahnito
pokušavajući zaustaviti smrtonosne ubojice prije nego ovi stignu do mjesta
gdje su se skrivali branitelji, iza redova strojeva koji su okruživali golemi,
beskrajno visoki toranj Pulsnog čekića.
Upravo kad su branitelji odlučili da napad dolazi samo iz jednog od tri
ulaza i svoju vatru tamo usredotočili, Voreova polovina Jachyra uleti unutra.
Od Tatterdemaliona su dobili kodove za bravu i napali su na njegovu
zapovijed. Odjednom podijeljeni, s previše meta, Stražari su bili izgubljeni.
Njihova jedina nada bila je da pobiju Jachyre, dok su ulazili kroz uske
vratnice, no, tu su priliku propustili. U otvorenom prostoru tornja Pulsnog
čekića, stvorenja su imala prostora za manevriranje, a njihova je
zastrašujuća brzina značila da ih je bilo gotovo nemoguće pogoditi.
Unutrašnjost odaje Pulsnog čekića bila je nezgodno bojno polje -
podna razina bila je masa rešetaka, plitkih stepenica i platformi okruglog
oblika koje su se uzdizale prema Pulsnom čekiću. Iznad se, preko tornja
protezala mreža mostova i lukova do mjesta za održavanje na samom
uređaju, po kojima su trčali i pucali Stražari. Svaki ugao bio je mjesto za
zasjedu. Nigdje nije bilo sigurno. Metež je nadvisivao objekt njihova
sukoba - veliki, crni, metalni obelisk koji se protezao kroz široki toranj, s
četiri manja obeliska na svakom uglu, između kojih su se nalazili okrugli
generatori. Brujao je od energije, na koži su mu blistale diode i malena
svjetla, dok su se prekidači i klipovi kretali brže nego što ih je oko moglo
pratiti. Golemi, mutni div promatrao je u sumraku, u svojoj sjeni, sitne,
beznačajne ljude koji su se borili oko prava na to da ga kontroliraju.
Calica skoči preko niskog niza strojeva, zamahne svojom katanom i
osjeti trzaj u ruci kad je pogodila pa, kotrljajući se, sleti i dočeka se u
čučanj. Iščupa svoju oštricu iz Stražarova grla, pusti ga da padne na mjestu
gdje se skrivao i pribije se leđima o hladan metal radne stanice. Bila je
iscrpljena, a tijelo ju je boljelo od napetosti. Bitka je bila kratka, no izrazito
divlja. Svuda oko nje, Jachyre su bili kao piraje u mahnitom hranjenju.
29. Masakr je izazivao mučninu. Stražari nisu imali izgleda. Čak i oni koji su
trčali preko mostova iznad glave padali su ulovljeni preko ograda. Zrak je
udarao i iskrivljavao se od silo-munja. Zbog odjeka iz golemog, šupljeg
tornja svaki je pucanj zvučao kao tri. Calica se jedva usuđivala pomaknuti
iz skloništa koje je osvojila.
Netko je skočio odozgo, prebacujući se preko radne stanice na koju se
naslonila, i ona prestrašeno vrisne i zamahne katanom. Netko joj zgrabi ruku
usred udarca i u ona istog časa shvati tko je to.
»Kia«, dahne, spuštajući oštricu, »nemoj to raditi.«
»Zabavno, ne?«, naceri se Kia, ponavljajući točno riječi svog brata
kad su on i Calica prvi puta upali u Citadelu Mehaničara, »jesi li spremna
ponovno krenuti?«
Calica nije djelovala previše oduševljeno. »Kako da ne«, odgovori
ona.
»Tri... dva... idemo!«
Izletjele su s obiju strana radne stanice, pognuto trčeći, i uputile se
prema kontrolnoj ploči, koja se nalazila blizu sredine koncentričnih krugova
strojeva koji su okruživali Pulsni čekić.
Zvuk prestane.
Calica razmijeni zbunjeni pogled s Kiom. Zveket bitke, odjekujući uz
toranj, odjednom utihne prema tišini.
Pored njih pojavi se Jedda, izronivši iz redova strojeva. Nitko se nije
usudio podići glavu i pogledati. Tišina je bila uznemirujuća.
»Mislim da su svi Stražari pobijeni«, kaže Rai'kel, držeći svoju sablju
spremnom.
»Ryushi?«, poviče Kia, »jesi tamo?«
Calica, vukući Kiu za rukav, prstom pokaže prema nečemu. Vrata kroz
koja su ušli bila su zatvorena.
»Nešto nije u redu«, reče Jedda.
»Sestro?«, začuje se Ryushijev glas, »sestro, imamo problema.
Pogledaj!«
Njih troje izvire iz skloništa i ugledaju Ryushija, pored kojeg je stajao
Whist. Promatrali su scenu oko sebe s nesigurnim izrazom lica. Kia ustane i,
kad je shvatila na što je mislio, zastane joj dah.
S mjesta na kojem su stajali, usred redova strojeva visine do struka
koji su upravljali Pulsnim čekićem, mogli su vidjeti otprilike pola
30. prostorije; i to je bilo dovoljno. Stražari su stvarno bili pobijeni, brže no
što su i mogli vjerovati da je moguće. Ako je koji i ostao, bilo je to toliko
malo da nije bilo važno. No, među krvlju prekrivenim tijelima Stražara
ležali su i Jachyra. Ne samo jedan ili dvojica koje su pogodile silo-munje.
Svi Jachyra.
Užasnuta, Kia se osvrne prema vratima kroz koja su ušli. I jedna i
druga vrata bila su zatvorena, a hodnik koji je pružao treći ulaz bio je
zapečaćen. Ona, Ryushi, Jedda, Calica, Whist i Blink - šest živih bića u
cijelom golemom tornju punom odjeka. Elani, Li'ain i Corm bili su vani.
Što je s njima? Što je s Elani?
»Hoće li mi netko reći što se događa?«, upita Whist, prekidajući tišinu.
Tihi, zlokobni smijeh stigne do njihovih ušiju, koji je, naizgled,
dopirao iz zidova odaje.
»Macaan«, dahne Kia.
Počeše se mahnito osvrtati u potrazi za izvorom zvuka. Pod na više
razina okruživao je Pulsni čekić, liftovi i stepenice bili su nedokučivi, kao i
sam stroj, a metalni lukovi i mostovi protezali su se kroz tamu visoko iznad
njihovih glava. Ništa.
»Oh, djeco«, začuje se kraljev glas i on izađe iz sjena koje su
okruživale podnožje golemog sklopa Pulsnog čekića, »stvarno ste izazvali
nepodnošljivu količinu nevolja.«
Izgledalo je da je vrijeme usporilo kad su se zagledali u njega, tamo
usred koncentričnih krugova od redova strojeva. Stojeći na različitim
razinama, nižim od njega, djelovali su poput planeta u orbiti oko sunca.
Cijelo ovo vrijeme, otkad su ubačeni u taj rat, Kia, Ryushi i Calica borili su
se sa snagama ovog čovjeka, nadvladavajući zapreke koje je podigao taj
čovjek, gubili su obitelji i prijatelje zbog tog čovjeka, izdržavali neizdrživo
zbog njega... i sad je on ovdje, fokus svega toga, bezlični kralj koji je bio
njihov konačni cilj otkad su krenuli na ovo putovanje.
Bio je visok, a bijela kosa, koja mu je padala oko ramena, bila je
besprijekorna. Savršene usne složio je u arogantni poluosmijeh dok je
promatrao uljeze očima bljeđima od novog leda na jezeru. Nosio je
ljubičastu vojnu uniformu, crne čizme i fini mač, koji mu je visio s pojasa.
Kroz neokaljanu bjelinu njegova čela vidjela se tamno-plava elipsa
kamena-okidača, a blijedi sjaj duboko u njegovu srcu brzo je nestajao u
ništavilo.
»Ubio si ih«, reče Whist osvrćući se oko sebe i tražeći tijela Jachyra,
31. »meni se dopadao onaj lik, Tatterdemalion.«
»Tišina, ti oličena budalo«, mirno reče kralj, »smrt je za njih bila
milost. Poslužili su svojoj svrsi.
»Ti si znao?«, uzvikne Calica.
»Naravno da sam znao. Znao sam da će me izdati, čim pomisle da
mogu. Znao sam da će malo trebati da se prebace na vašu stranu kad se
plima okrene protiv mene«, nasmiješi se on polako.
»No, sad je njihovo doba završilo, kao i ono mojih drugih pomoćnika.
Više ih ne trebam. Imam vas«, završi Macaan i odaju odjednom ispuni
blistavo, zasljepljujuće svjetlo koje je najprije eksplodiralo prema van pa
se uvuklo u sebe kao da ga usisava mala rupa.
Svjetlo nestane i na mjestu gdje su stajali Kia, kralj i ostali nije više
bilo nikoga. Samo tihi leševi pobijenih ostali su među hladnim sjenama i
smradom ulja i krvi.
U uglu, ležalo je mirno tijelo Tatterdemaliona, čiji je mučni život
napokon završio, neoplakan i zaboravljen.
32. 4
Ravnoteža među svjetovima
Bila je to Ergela Osaka. Stajali su na središnjoj čistini njihova doma.
Ispod njihovih nogu lagani je povjetarac podizao oblačiće prašine s tvrdo
utabane zemlje. Bio je savršen ljetni dan i sunce je stajalo visoko iznad
pošumljenih strana doline, žareći crvene, metalne krovove zgrada. Nisko,
okruglo gnijezdo, čija su ognjišta grmjela grijući zmajeva jaja; goleme staje
u obliku kotača s glavčinom od šest žbica i vanjskim obodom; obiteljska
kuća s krovom od krljušti zmajeva; silos za žito; garaža; ograda. Sve je
izgledalo kao bilo prije napada, prije nego su im životi razderani na komade
i ponovno prišiveni ratom.
»Št... što je to?«, upita Calica.
»Ovo?«, reče Ryushi mrtvim glasom, »ovo je dom.«
Njih četvoro stajali su zajedno: Ryushi, Kia, Jedda i Calica. Nekoliko
metara dalje nalazio se Macaan, a njegovo neobično androgeno lice bilo je
mirno.
»Ah, kamo se djenuo onaj dječak i njegov pas?«, upita on, »sigurno su
trepnuli van prije no što sam ih uspio uhvatiti. Snalažljiv mali, zar ne?« On
se uspravi. »Ipak, on mi ništa ne znači. Vaši prijatelji mogu živjeti ili
umrijeti, istrunuti ili uspjeti, baš me briga. Mi imamo drugog posla.«
»Ma da, zar stvarno?«, reče Ryushi i naglo ispruži ruku, oslobađajući
strahovitu munju koja jurne kroz zrake između njih, podižući dvostruke
peraje od prašine s tla.
»Ne budi smiješan«, lijeno će Macaan, podižući dlan. Silo-munja se
usuče i umre, pretvarajući se u mali žir koji kralj uhvati u ruku. »Evo ti«,
reče on, nemarno ga bacivši natrag prema njima. On polako proleti zrakom,
dotakne tlo i eksplodira, izbacujući svu energiju Ryushijevog napada. On
podigne svoje štitove, ali ne dovoljno brzo, pa su svi odletjeli na sve strane
i popadali na tlo.
Podigoše se, pomažući jedan drugome i zureći u kralja s mješavinom
33. straha i mržnje dok se on tiho smijao sebi u bradu.
»Ne možete me ovdje ozlijediti, budale. Ovo je moje kraljevstvo.
Ovdje mogu učiniti što god želim. Mogu iskriviti svijet kako mi se svidi,«
priđe Ryushiju, grubo uhvati Parakkanca za bradu i pridigne mu lice, da su
se našli oči u oči, »ja mogu sve«, cikne on.
Kiin pogled bio je hladan. »Gdje je ovo mjesto.«
Macaan okrene glavu prema njoj i dalje držeći Ryushija za bradu. On
je djelovao paralizirano, mlitavog tijela, nesposoban da udari muškarca
ispred sebe. »Ovo? Ovo je Nigdjehram, draga moja. Ovo je moj dom.«
»Nigdjehram«, s nevjericom ponovi Calica, »ovo nije Nigdjehram.
Poludjeli bismo da smo ga vidjeli.«
»Oh, pa ne možemo to dopustiti«, reče kralj, rugajući im se svojim
blagim tonom, kao da razgovara s malom djecom, »pa to ne bi bilo zabavno.
Ne možemo dopustiti da mi svi umrete od šoka. Zato sam vas zaštitio.
Stvorio sam poznati okoliš za sve vas, da imam dovoljno vremena da vas
natjeram da patite.« Zadnju je riječ istjerao kroza zube, odbacujući
Ryushija od sebe. Calica i Kia otrče do njega, a on se izvali na zemlju
opaljenu suncem.
Calica se otrovno zagleda u njega, čučeći pored Ryushija. »Lažeš«,
reče ona, »cijela tvoja struktura moći temeljila se na lažima, a ni sad ne
želiš prestati. Nigdjehram nije tvoj dom. Ne znam kamo si nas to doveo, ali
ovo nije...«
»Je, Calica«, tiho reče Kia, zaustavljajući je, »ne znam kako znam,
ali... jednostavno jest. Ja sam ga vidjela, sjećaš se? Nisam bila zaštićena,
kao mi sada. Vidjela sam ga. Ovdje... ovdje imam isti osjećaj kao tamo.«
Macaan se lijeno nasmiješi, a prelijepe crte lica elegantno mu se
zaoble. »Djevojka, naravno, ima pravo. Vrijeme blefiranja je gotovo.
Nigdjehram mi je bio dom dok sam odrastao, kao i Fane Aracq. Moje
djetinjstvo je bilo malo podijeljeno, shvaćate. Morao sam žonglirati s
ulogama mladog kralja Kirin Taqa i učenja da postanem...«
»Izručitelj«, završi Ryushi umjesto njega, dok mu je iz ugla usnica
curila krv, »ti si Izručitelj.«
»Oh, da«, reče Macaan, »a ovdje u Nigdje-hramu sam zbog toga bog!«
Trenutak ledene tišine.
»Vidiš, samo sam tebe htio, Ryushi«, reče Macaan, blijedim očima
prelazeći preko lica njih četvero. Kia se nesvjesno približi Jeddi, čije je
tijelo bilo postavljeno u spreman stav, kao da reagira na napad. »Izgubljena
34. se kraljevstva može povratiti, znaš. Kirin Taq može, opet, biti moj, a
stvorenja iz Dubokovođa ne mogu me ovdje dotaknuti.«
Ryushi osjeti trzaj shvaćanja nakon njegovih riječi. Macaan se nije
namjeravao ubiti; samo je izgledalo da je tako. Lud je bio, lud od gubitka.
No, nije namjeravao ostati u blizini dok Dominioni padaju. Njegov plan bio
je da dođe do Ryushija i da mu se osveti zbog Aurin. Kad to bude gotovo,
kralj neće biti gotov. Njegova će prijetnja i dalje biti vrlo stvarna u oba
svijeta. On će se vratiti.
»Izrazito sam svjestan uloge koju ste ti i tvoja sestra odigrali u
Parakkinom uzdizanju. To mora da je nešto genetski! I vaši prokleti roditelji
bili su takvi.«
»Kia se trzne prema naprijed, spremna da ga napadne zbog vrijeđanja
njezinih roditelja, no, Jedda je rukom zaustavi.
»Ne možeš se još boriti s njim«, reče on tiho, »bolje je čekati.«
»Ne možeš se, uopće, boriti sa mnom«, ispravi ga Macaan, gledajući
pored njih prema lišću koje se nježno ljuljalo na stablima oko doline,
»ovdje ste svjedoci zadnjeg čina predstave koju sam postavio. Znate li što
je to Pirova pobjeda, vi, patetična stvorenja?«
»Kad se čini da si pobijedio«, reče Calica, »a ustvari si izgubio.«
»Dosta blizu«, reče Macaan. »To je situacija kad su pobjednikovi
gubici podjednako veliki kao gubitnikovi.« On odmahne rukom. »Čini se da
sam izgubio. To sam znao od trenutka kad ste napali Fane Aracq i ubili mi
kćer.« Glas mu je bio opasno miran. »Moji teoretičari su mi rekli da postoji
velika vjerojatnost da će se stvorenja iz Dubokovođa, u svom uzrujanom
stanju, početi međusobno napadati kad se isključi Pulsni čekić. Vaša će
zemlja tijekom toga, vjerojatno, biti uništena. Pobrinut ću se da vaši gubici
budu jednaki mojima.«
Ryushi je šutio. Kralj je i dalje vjerovao da je Aurin mrtva. Nije
mogao ni zamisliti da bi Parakka osvojila Fane Aracq i da je ne bi ubila. A
da je pobjegla, zašto mu se nije vratila?
Aurin. Li'ain. Gdje si?
»Dakle, da počnemo«, reče kralj, a Ryushi ponovno osjeti kako se
užasno paralizira, kao da mu srce odjednom pumpa kamen po venama,
smrzavajući ga od središta prema udovima. Kralj mu priđe, a dok su se Kia
i Calica pokušavale baciti na njega, shvate da se ne mogu pomaknuti. Jedda
ga je pažljivo promatrao svojim divljim očima.
Kralj ispruži ruku i položi prst na mali, crveni dijamant na
35. Ryushijevom čelu - njegov Vezni kamen. Nagne se bliže, tako da je usnama
gotovo dodirivao Ryushijevo uho. »Stvarno, dijete«, reče, »trebao bi znati
da je Vezanje velika odgovornost.«
Odjednom bljesne svjetlost i Ryushi vrisne. Nevidljiva veza između
njega i Araceila pekla je kao da je nešto prži, a njegov mozak kao da je
gorio. Tad, polako, vatra zamre. Nezemaljska bol povuče se, kao plima, dok
su njegova dezorijentirana osjetila urlala zbog šoka... a onda se i to, polako,
izgladi i nestane.
»Što mu to radiš?«, zavrišti Kia, naprežući se u nevidljivim uzdama
koje su je držale privezanom za prašnjavo tlo.
»Postavljam igru«, reče Macaan, »ne možemo igrati bez Araceila, zar
ne?«
I on se pojavi. Stajao je pored kralja, uzdižući se iznad njega, jantarnih
očiju koje su blistale unutar zaštitne koštane maske, sa sklopljenim krilima.
Araceil.
»Ostavi ga na miru«, zareži Ryushi s poda gdje je ležao sklupčan,
držeći glavu u rukama. Polako, zanemarujući bolove u tijelu, on ustane. Oči
su mu bile izmučene i krvave. »Mene hoćeš, zar ne? Ja sam ubio tvoju
dragocjenu kćer, toga malog tiranina. Ja sam je ubio, ovim mačem.« On
izvuče oštricu iz korica i, uperivši je u Macaana, ispruži je ispred sebe.
Njegova je paraliza u tren nestane, no, znao je da je to tako samo zato što to
kralj dopušta. Zasljepljujuće sunce odražavalo se na dužini mača. »Kao što
ću ubiti i tebe«, reče, »zbog onoga što si učinio mom ocu.«
Macaan se, iskreno zabavljen, iznenađeno osmjehne. »Oh, tvoj je bijes
stvarno krivo usmjeren, moj dječače-ratniče. Ja tvome ocu ništa nisam
napravio. Međutim, dirljivo je kako na sličan način razmišljamo. Imam
nekog kog će ti biti vrlo drago sresti.« On kimne prema nečemu iza njih, i
njih četvero okrene se prema pridošlici.
Takami.
»Corm! Što se događa? Corm?«, Li'ainine oči sjale su od prestrašenih
suza dok je ljuljala Mehaničara u svom naručju. Elani je prčkala po
brojčanicima pored vrata, nervozno se osvrćući po hodniku.
Mehaničarove oči nisu se zatvorile - to je bilo nemoguće, jer su bile
mehaničke i nisu imale kapaka. Gotovo neprestano zujanje dok su se
fokusirale i kompenzirale zbog promjena svjetlosti utihnulo je kad se visoko
obličje srušilo na tlo i kad su se gumeni nabori njegovog kaputa urušili.
36. Liʼain ga je uhvatila, usporivši njegov pad na tlo. Sad mu je pridržavala
ramena, beskorisno ga pljesnuvši po mesnatom dijelu lica. Sve te godine
koje je provela s njim, cijelo je to vrijeme bio njezin pomoćnik... toliko se
navikla na neprestano krckanje i zujanje njegovih Pojačanja da ih je
prestala primjećivati. Tek sad kad su utihnuli pogodila ju je užasna tišina.
I u odaji Pulsnog čekića vladala je tišina, iza vrata. Mahniti udarci i
urlici bitke su utihnuli.
»Corm! Probudi se!«
»On je mrtav, Aurin«, promrmlja Elani.
Li'ain podigne pogled prema njoj, shvativši da ju je djevojčica nazvala
njezinim pravim imenom.
»Nije bilo teško pogoditi«, reče Elani, sliježući ramenima.
»Zar ne možeš...«, započne ona, no odjednom joj se Corm trgne u
rukama, a slabo zujanje ponovno započne, pojačavajući se i slabeći, brže i
sporije.
»Corm!«, reče ona, vrativši pažnju natrag na njega, »živ si!«
»Rezervna energija«, zahropće on, »pokušao sam... zaobići
Macaanove implantate... davno... Nikad nisam znao... hoće li djelovati...«,
zatim teško udahne, »nije...«
»Ne, ti...«
»Slušaj... Macaan je... upotrijebio kamen-okidač... Svi s
implantatima... njegovi generali... Jachyra... mrtvi su...«
»Tatterdemalion?«, upita Li'ain.
Corm klimne glavom. Umorno podigne ruku do lica i otipka polagan
niz brojeva na malim prekidačima koji su bili dio njegovog metalnog
obraza.
»Što to radiš?«, upita ona. On ne odgovori. Elani klekne pored
umirućeg Mehaničara, odustavši od svojih pokušaja da uđe u odaju s
Pulsnim čekićem. Corm je brzo slabio... brzina zujanja njegovih
mehanizama smanjivala se.
»Corm?«, preklinjala je Li'ain, »što to...«
»Ušuti, i pusti ga da radi!«, psikne Elani, zgrabivši je za zglob, »zar ne
vidiš da mu vrijeme istječe?«
Li'ain ušuti, bivša princeza bila je prekorena riječima djeteta. Corm je
hrapavo mrmljao sebi u bradu, govoreći u svoj komunikator, previše tiho da
bi ga čule. Nakon kratkog vremena, on uzdahne.
37. »Moj komunikator... je mrtav...«, zahropće on, »iznevjerio sam vas,
moja gospo.«
»Ne«, šapne ona, držeći ga, pritišćući njegovo visoko, polu-mehaničko
obličje u svoje naručje, »ne, ti si mi bio najvjerniji.«
Blagi osmijeh dotakne mu usne. Tad prestane kuckanje i zujanje
njegovog umjetnog života i on se opusti. Tihe suze padale su s Li'ainih
obraza na visoki ovratnik njegova kaputa. Elani ju je bez riječi promatrala.
Nakon nekoliko trenutaka, Li'ain odmakne svoju dugačku crnu kosu iza
ramena, divlje si obriše oči i uspravi se. »On ima Ryushija«, reče, »moj
otac ga ima. Znam to.«
»Kako znaš?«, upita Elani.
»To je jedini odgovor. Oni su u Nigdjehramu.«
»Nigdjehram?«, iznenađeno uzvikne Elani.
Li'ain se zapilji u nju mirnim, hladnim i jasnim pogledom, podsjećajući
je na princezu kakva je nekad bila.
»Ja sam jedina koja mu se može suprotstaviti«, reče ona, »odvedi me
tamo.«
»Ja to ne mogu«, reče Elani, »ja... ja više nisam Rezonant. Nisam to
mogla čak ni dok sam bila. Ne možemo u Nigdjehram. Ako je imalo sličan
onome što su izručitelji rekli Calici, poludjet ćemo ako dođemo tamo.«
»Slušaj me«, reče Liʼain, čučnuvši tako da joj je lice bilo u razini s
Elaninim, »mora postojati način. Moj otac je Izručitelj. Odveli su ga kao
dijete, kao i sve njih. No, kad je saznao za svoje roditelje... moga djeda i
baku... kad ih je odnijela bolest koja je ubila i moju majku, on je ostavio
Izručitelje da bi postao kralj. Ne znam kako, ali on ih je napustio. Mislila
sam da nitko ne može napustiti Izručitelje... ali on jest.«
»Kažu da čak i Izručitelji polude u Nigdjehramu«, reče Elani,
»polagano, ali ipak polude. Zato su takvi kakvi jesu. Zar to ne bi mogao biti
razlog što je Macaan...«
»Ne znam«, reče Li'ain, »ne znam. Ali, Elani, on ima moći. Znaš što
Izručitelji mogu učiniti? Oni mogu odabrati moć duh-kamena, Elani. Oni
mogu promijeniti ono što je u njemu, minerale koje sadrži, tako da mu daju
određenu frekvenciju koja mu omogućuje da utječe na materiju. Ali, njima
je zabranjeno da te moći koriste za sebe. To je dio njihovog kreda, kao i
zabrana da govore izvan svoga grada. Svi su oni jednaki, da se održi
ravnoteža među svjetovima. To je njihova svrha, zato postoje.« Ona udahne.
»Moj otac je prekršio ta pravila. On je stvorio kamenje za sebe, i sam ih
38. ugradio. Ljudi misle da moraš biti malo dijete da bi primio kamenje, ali to
nije istina. Samo, Izručitelji to ne žele činiti. Oni vjeruju da kamen mora
oblikovati osobu. Kovač će postati kovač, s kovačkim razmišljanjem i
osobnošću. To je njihov način da nas kontroliraju. Pah'nu'kah. Oni dijele
darove Tijeka, no to se sve radi unutar okvira ravnoteže. Kad smo dovoljno
stari da možemo govoriti, oni smatraju da smo već previše izgrađeni kao
osobe da bismo se mogli mijenjati.«
Elani je bila zaprepaštena, a lice joj je blistalo od dječjeg čuđenja. »Ja
sam... ja sam o tome razmišljala godinama... a ti si cijelo vrijeme znala?
Znaš za odnos među svjetovima?«
»Znam nešto«, reče Li'ain, uperivši svoje plave oči u Elanine, »nitko
ne zna sve. Nitko nikad neće znati sve. Ali, ne radi se o tome, Elani, oni
nemaju izgleda protiv njega. Ne s njegovim kamenjem. Samo ga ja mogu
zaustaviti... a čak i tada... možda ga neću moći potući. Ne u Nigdjehramu.«
»Ne mogu«, reče Elani, »izgubila sam svoje moći... rekla sam ti!«
~ možeš, dijete ~ začuje se duboko, grleno krkljanje iz mutnog
hodnika. ~ja ću se za to pobrinuti ~
Chiro je sjedio, zgrčen, u servisnom tunelu, oslonivši svoja mršava
leđa na niz toplih cijevi. Nalazio se ovdje otkad mu je bilo naređeno da
preda mozgovni ključ Macaanovim ljudima. Oni su ga pustili, a on se vratio
u poznati labirint servisnih tunela, zanemarujući svoje dužnosti održavanja.
Samo se skrivao.
To nije bio postupak stroja i nije imalo smisla da se bavi takvom
beskorisnom aktivnošću. No, svejedno se skrivao.
Nije imao dobar osjećaj u svezi s tim. Strojevi nisu trebali ništa
osjećati. Uzgojeni nisu trebali ništa osjećati. On je znao, kad je dobio onu
zapovijed od Majstora Mehaničara, da je primio nelogičnu zapovijed. Znao
je da bi mu Okre Jey zapovjedio da preda mozgovni ključ i izda svoje
drugove samo ako su ga na neki način prisilili.
To nije bio njegov izbor. Dobio je zapovijed, koja je bila viša po
rangu od Cormove. Morao ju je poslušati.
I izdati Quaina.
Sjećao se Quaina. Quain ga je poznavao otkad je izašao iz tanka za
uzgajanje. Chiro se nije mogao sjetiti kad je prvi puta vidio Mehaničara, no,
sjećao se dobrog osjećaja koji bi imao kad god bi za njega obavljao neki
39. posao. Quain je bio ljubazan. Većina Mehaničara tretirala je Uzgojene kao i
ur-Lane - kao da su manje nego ništa, samo kotačići u stroju.
Tako bi i trebalo biti, pomisli on, ali se nije mogao otresti užasnog,
praznog osjećaja u svojoj nutrini. Izdao je jedinog čovjeka koji se ikad
prema njemu ponašao dobro. Vidio je to na Quainovu licu, kad su ga
odvodili, ugledao je razumijevanje i prihvaćanje Chirove prave prirode.
Onog koji mora slijediti zapovjedi, onog koji si ne može pomoći.
Strojevi ne osjećaju žaljenje, ne osjećaju tugu i ne drže se prošlosti.
No, on nije bio stroj. Ne u potpunosti. Njegov manjak kontrole nad
njegovim mentalnim funkcijama istovremeno ga je plašio i frustrirao.
Njegov komunikator zazuji i zapucketa, a slabi signal odjednom oživi,
popraćen identifikacijskim kodom koji je pošiljatelja označavao kao
Corma. Za razliku od većine ostalih Mehaničara, javljao je svoj identitet
samo kad je htio. Chiro, praznog metalnog i, kao uvijek, ravnodušnog lica s
bezizražajnim lećama u očima, nije pokazao nikakvu reakciju kad je poruka
počela.
»Chiro, Chiro, javi se.«
»Chiro ovdje. Signal ti je slab. Šalji ponovno?«
»Umirem, Chiro. Ovo je moja posljednja zapovijed. Majstor
Mehaničar je mrtav. Ti...*ššššst* zgovni ključ i*ššššst* sposobi Pulsni
čekić. Ja sam najv*šššsst*girani Mehanič*šššst* ovdje. Postupi u najboljem
inte*šššsst* Ceha. Moraš*šššššššst*...«
Signal utihne.
Chiro je sjedio sam, okružen brujanjem i toplinom Citadele.
Nepotpuna zapovijed. Mislio je da zna, na temelju nagađanja i intuicije, što
je Corm od njega tražio. I jedno i drugo nisu bili nepogrešivi.
Znao je što bi trebao učiniti. Znao je što je najbolje za Ceh. Nije,
međutim, imao dokaza da je Majstor Mehaničar mrtav, iako je mislio da
vjerojatno jest. Dok god ne bude siguran, protokol je nalagao da je njegova
zapovijed važeća. Okre Jey je imao viši rang od Corma. Corm ga nije
mogao nadvladati.
Njegove zapovijedi od Okre Jeya bile su da isporuči mozgovni ključ
Macaanovim ljudima. To je učinio pa se, automatski, vratio svojim
uobičajenim dužnostima: održavanju Pulsnog čekića. Ako nastavi slijediti te
zapovijedi, bio je siguran da će Citadela na kraju biti uništena. U tom će
slučaju, Pulsni čekić biti uništen zajedno s njom. Njegove zapovijedi
međusobno su se poništavale.
40. Mogao bi do beskraja skakati kroz logičke petlje, no to nije imalo
smisla. Ako krene za instinktima stroja u sebi, nikad ništa neće odlučiti.
Dobio je konfliktne zapovijedi, koje nije bilo moguće otpetljati.
Kreni za svojim instinktom. Kreni za onim što te vuče iznutra. Kreni za
onim što ti govori tvoja duša.
Odjednom oživjevši, šmugne kroz servisne cijevi prema odaji Pulsnog
čekića.
Kuikara je bio pametan. Njegova vrsta bila je blagoslovljena s viškom
mozgovne materije, znatno višom od one koju su imala ostala stvorenja s
kojima su dijelili Dubokovođe. To je, zajedno, s još nekoliko faktora,
omogućavalo da zadrži dominantnu poziciju u hranidbenom lancu, u
nemogućim dubinama gdje su živjela čudovišta.
Drugi faktor bila je njegova veličina. Dosezao je do pola visine
Citadele mehaničara i imao je debele krakove omotane tvrdom,
fleksibilnom kožom posutom kukama, kojima je mogao zagrliti masivnu
konstrukciju na mjestu gdje se sužavala prema vrhu. Malo je nalikovao
hobotnici. Glava mu je bila ispunjena s tri reda gadnih zubi, postavljenih
ukrug, u kratkoj, debeloj vilici. Sa svake strane usta nalazile su se mutne
sive oči, unutar pokretnog obrasca od šesnaest masivnih pipaca koji su se
neprestano pomicali. Neki su ga nosili preko tla, neki su pipali po zraku,
neki su meli ispred njega. To je bila kaotična, uzvrištala grozota od crnog,
ljušturastog oklopa i glatke, blistave kože koja je dolazila prema Citadeli.
Kuikara nije samo, kao što su to učinili i ostali, najbližim putem krenuo
prema izvoru energetskog pulsa. Umjesto toga, uputio se dalje od svog
hranilišta, putujući sve dalje oko obale Dominiona dok zvuk ponovno nije
postao podnošljiv. Zatim je krenuo prema mjestu gdje je puls bio najjači,
smatrajući da će to biti i izvor neugodnosti. Pulsovi su bili ispaljivani
prema istoku, kako bi dovukli stvorenja iz Dubokovođa preko zemlje.
Kuikara je prišao sa slijepe strane, s mora na zapadu.
Kad je stigao do Citadele, zatekao je tisuće i tisuće sićušnih kopnenih
stvorenja koji su se borili oko njega. Kad su okrenuli svoje oružje protiv
njega, bodući ga kao pčele, on se razljutio i pokolj je započeo.
Keriazi i Kuikara stigli su gotovo u isti čas. S jedne strane, Macaanove
su se trupe suočile s golemim, užasnim prizorom čudovišta iz Dubokovođa,
koje je blokiralo horizont i čiji su pipci neumorno meli i drobili sve pred
sobom kao da gnječe mravce. S druge strane nalazila se crna plima Keriaga,
41. beskonačno velika, rojeći se i režući svojim gaer bolga.
Većini je bio dovoljan pogled na Kuikaru. Stiješnjeni između toga i
smrtonosnih oštrica Keriaga, odustali su. Macaanove trupe pretvorile su se
u rulju, gubeći organizaciju i bježeći u bilo kojem smjeru koji je djelovao
čisto. Napustili su svoje položaje i pobjegli preko vriština ili u zaklon
dolina. Parakkanske trupe su ih pustile, suočivši se s većom prijetnjom koja
se uzdizala iznad njih. Iako su tisuće Macaanovih vojnika dezertirale, ostalo
ih je bar još toliko da im otežaju posao. Tako je bitka srozana na trostrani
metež između Parakke, Macaanovih trupa i Kuikare. Artiljerija je udarala
po golemoj zvijeri koja je tresla tlo silinom svojih udaraca, zabijala svoje
pipke pune kuka u topove i mela tucete ratnika u jednom prolazu. Zmajevi su
s obiju strana letjeli oko njega, držeći se izvan domašaja njegovih gumenih
udova, naizmjence napadajući stvorenje ispod sebe ili se boreći
međusobno. Muškarci i žene vrištali su i umirali u unakrsnoj vatri, ne
mogavši birati ciljeve. Dotad su se Macaanove snage i Parakkanci spajali u
jedno, a njihova se organizacija rušila pod Kuikarinim napadom.
Cijelo to vrijeme, Kuikara je napredovao prema Citadeli Mehaničara,
pužući i klizeći preko vriština. Povijest će to kasnije zabilježiti kao jednu
od ironija rata, da su Parakkanci - koji su se očajnički borili da zauzmu
Citadelu - bili prisiljeni braniti je od goleme, crne stvari koja je došla sa
zapada. Dok su je oni željeli zauzeti samo zato da bi dobili kontrolu nad
Pulsnim čekićem, Kuikara ju je namjeravao uništiti dok je Citadela bila
skladište tehnološkog znanja za oba svijeta. Bez nje bi se civilizacija
škripeći zaustavila.
Ako Citadela bude uništena, ionako će izgubiti.
Ništa nije moglo zaustaviti Kuikaru.
42. 5
Igra za njegov život
Ryushi pričvrsti i posljednji remen svoje orme, osjećajući užareno
sunce na svom vratu, potapša Araceila po boku i pogleda svoga brata, očiju
nalik na krhotine kamena.
Takami je ležao u vlastitoj ormi na leđima drugog mužjaka zmaja,
nekoliko metara na Ryushijevoj desnoj strani. Nosio je svoj zeleni oklop,
držeći srebrnu masku u jednoj ruci, raspuštene crne kose. Osjetivši
Ryushijev pogled na sebi, okrene se i dočeka ga arogantnim osmijehom.
»Umrijet ćeš danas, mali brate«, reče on, »nadam se da to znaš. Tvoj
život... za ovo.« Podigne svilenu zavjesu svoje kose i otkrije ružnu, sirovu
okruglu brazgotinu koja je nekoć bila njegovo lijevo uho. Najbolji
izlječitelji u zemlji nisu mogli sakriti unakaženost koju je skrivio Ryushi.
»Ne, Takami«, odvrati Ryushi, »tvoj život za očev.«
Više nisu bili u Ergeli Osaka. Našli su se duboko u planinama, a da
nisu ni primijetili. Možda ovo mjesto nije u stvarnosti nikad ni postojalo,
možda je bilo u potpunosti konstrukcija Macaanovog uma. Ovdje u
Nigdjehramu, njemu ništa nije bilo nemoguće. Ryushi zaškilji prema
redatelju predstave, zaklonivši oči od blistavog sunca. Macaan je stajao
visoko iznad njih, na stjenovitoj izbočini nalik nožu, kao sitan lik ocrtan
suncem. Nije imao pojma gdje su ostali.
Bar se Whist izvukao. Možda može dovesti pomoć, ako mu se bude
dalo s time gnjaviti.
»Što je bila nagrada?«, prezirno reče Ryushi, dok je Takami stavljao
srebrnu masku na lice, masku s vrištećim duhom koja je za Banta i Tyja
značila smrt, »što ti je ovoga puta ponudio?«
»Nije mi ništa morao ponuditi«, reče Takami, zabacivši kosu i liježući
bliže leđima svoga zmaja, tako da svojim prstima može isprobati živčane
točke na svakoj strani njegovog vrata. »Bilo mi je drago što sam dobio
priliku da te ubijem. Nakon tebe suočit ću se s Kiom, pa ću i nju ubiti.«
43. »Lažeš«, ravnodušno će Ryushi, »Macaan ti nije dao izbora, zar ne?«
Srebrna maska Takamijeva lica polagano se nagne prema Ryushiju, a
jednu njezinu stranu sunce pretvori u zasljepljujući sjaj. Neko je vrijeme
šutio, a zatim polagano progovori: »Nema veze. Ako potučem tebe i Kiu,
pustit će me da odem. Ako izgubim... pa... siguran sam da ćeš se onda ti za
mene pobrinuti.«
To je bilo prvo priznanje, koje je Takami ikad izgovorio, da bi mogao
izgubiti. Ryushi se u tom trenu gotovo sažali nad njim; odabrao je krivu
stranu i to je sada znao. Sada je igrao igru za svoj život, potpuno na milosti
Macaanu, protiv brata koji ga je već dva puta potukao. Kad su živjeli u
Ergeli Osaka, Ryushi je patio zbog arogancije i izrugivanja starijeg brata;
no, u stvarnom se svijetu dokazao kao i više nego dorastao.
Ovo je bila njegova posljednja, očajnička prilika da se oslobodi tog
puta kojim se zaputio. To je bio život - novi život - ili smrt. Da je mogao
birati, on bi pobjegao, našao skrovište i zaboravio na osvetu koju je
dugovao Ryushiju zbog svoga uha. No, Macaan ga je doveo ovamo, na
posljednji susret.
Predstava ne može završiti bez glavne bitke. To nikako ne bi bilo u
redu. U Macaanovom poludjelom umu, ostala je samo predstava.
Rascjepi kanjona ispred njih treperili su pod podnevnim suncem, a
vrući, prašnjavi valovi topline dizali su se kroz duboke, uske procjepe u
stijenama. Možda je to stvarno postojalo u planinama sjeverno od Tusami
Cityja, možda ih je stvorio Macaan. Ovdje će biti odlučena Takamijeva
sudbina: hoće li živjeti ili umrijeti.
Ryushi je znao da nešto nije u redu. Nekako je to mogao osjetiti. Nije
baš sve bilo onako kako se činilo. Dvoboj u kanjonima; zar je to
Macaanova osveta? On protiv Takamija. To nije bilo dovoljno. Što ako
izgubi? Gdje je onda Macaanova Pirova pobjeda? Ryushi će samo umrijeti,
a postoji još toliko gorih stvari.
Kad se zagledao u blještavu masku bratova lica, shvatio je da će ovdje
obojica umrijeti. I Takami je to znao, u dubini svoga srca. Na djelić
sekunde, to ih je povezalo i ponovno su bili braća.
No, tad nestane i Ryushi otvrdne dušu sjetivši se ubojstava koje je
počinio njegov beščasni brat.
»Idemo«, reče on i Araceil skoči uz vrisak, a njegove strahovito
mišićave noge podignu ih visoko u zrak. Na tren su lebdjeli, ocrtani
nasuprot sunca, s četiri krila raširena u savršenoj simetriji. Tad polete i
potjera započne. I Takamijev zmaj baci se u zrak, rastvarajući se kao
44. lepeza, i oni jurnu preko prašnjavog tla prema mjestu gdje se spuštalo u
opaki sustav kanjona. Ispred njih uzdizali su se razlomljeni stjenoviti šiljci,
u suprotnosti s beskrajnim ponorima i tunelima koji su se protezali kroz
zemlju.
Kao Fin Jaarek, pomisli Ryushi, sjetivši se treniranja pod Jikkijinim
vodstvom.
Araceil zakrene u nebo, odvajajući se od Takamija, i na nebu izvede
dugačku, lijenu petlju prije no što se obrušio u neprijateljski zagrljaj
kanjona. Pritisak zraka strelovito naraste, grmeći mu pored ušiju, dok su se
zidovi približavali, odsijecajući mu pogled na Takamija koji je odabrao
drugi ulaz u labirint.
Zaboravi sve. Zaboravi Macaana, zaboravi Kiu, zaboravi Calicu. Još
se ne možeš boriti protiv Macaana. Jedda je bio u pravu. Moraš održati
obećanje, obećanje koje si dao sam sebi. Moraš osvetiti oca. Takami mora
umrijeti. Zaboravi sve. Samo pobijedi.
On i zmaj bili su jedno, ujedinjeni u cilju, spojenih misli. Nikad nisu
bili bliskiji nego kad su letjeli zajedno, dva bića koja su postajala jedno.
Ritam Araceilove krvi odjekivao je u Ryushijevim grudima, a urlik vjetra
pod zmajevim krilima nosio ih je obojicu. Stvarno je zaboravio, sve je
izašlo iz njega. Usredotočio se na jedan cilj: pobjedu. Što god bude poslije
toga, bit će. S tim će se nositi kad se dogodi. Sad je ostao samo taj tren.
Nadesno, dopre pomisao, više kao instinkt nego kao rečenica, od
Araceila. Zid s te strane nestane i pojavi se Takami, a iz njegove ruke poleti
munja zelene vatre prema njima.
* * *
Oni su je predvidjeli, zaranjajući dublje u ponor i ona neopasno preleti
preko njih. Araceil iznova jurne gore i Ryushi pusti silo-munju iz ispružene
pesnice, šaljući je u luku prema trbuhu Takamijevog zmaja. Takami žestoko
zakoči, nagnuvši se prema njima tako da je preletio iznad njihovih glava,
dovoljno blizu da vrhovi krila njegovog zmaja zagrebu po Ryushijevoj
zapetljanoj kosi. Munja promaši i zabije se u stjenoviti izboj.
Ryushi zakoči iza njega, pokušavajući se postaviti u poziciju za napad,
no, Takami se obrušavao opasno blizu nemilosrdnoj crvenoj stijeni ponora,
okrećući se prema njoj tako da je djelovalo da će se sigurno sudariti...
Tada, u zadnjem trenutku, zid popusti i nestane, otvarajući se u raskrižje
među ponorima. Takamijev riskantni potez donio mu je prednost pred
45. bratom. Ryushi skrene prema zidu kako bi ga slijedio, ne dopuštajući
Takamiju da mu pobjegne iz vidokruga, čak ni na...
Araceil vrisne i odjednom se nagne naglo udesno, odvajajući ih od
zida kanjona. Opasnost!, zavrišti svaka stanica Ryushijevog bića u odgovor.
Odjednom, zid kanjona eksplodira u oker plamenu, kao golema traka
užarene vrućine koja je posegnula prema njima da ih poždere. Araceilov
potez značio je da ih je pogodio samo rub eksplozije. Ryushijevi štitovi
apsorbirali su energiju.
Pažljivo, pomisli on, on možda nije Vezan, no ipak je dobar letač. A i
on namjerava pobijediti.
Takamija je njegov trik stavio u vodstvo pa Ryushi potakne Araceila
da žestoko ubrza. Ako izgubi svoju metu iz vida, dat će Takamiju priliku da
mu pripremi zamku. Ispred njih nalazilo se još jedno raskrižje, nalik fontani
od kamenja, kao da su se dva podivljala kanjona zabila jedan u drugog,
lomeći svoje kamene kosti. Zidovi su se naginjali jedan prema drugome,
preblizu da bi se Ryushi mogao koncentrirati na bacanje silo-munje, pa se
zato stisnuo nisko na Araceilovim leđima dok je zmaj jurio za Takamijem.
Tad Takami, nepredvidivo zaokrećući, ponovno naglo skrene i šmugne
u sjenu na svojoj lijevoj strani. Opet je izgledalo kao da će tresnuti o zid,
no, tama ga proguta i Ryushi shvati da je pronašao procjep u stijeni, koji je
vodio do obližnjeg kanjona.
Da ga slijedim?, stigne Araceilovo pitanje.
Ne, pomisli Ryushi. Nije bio lud da krene za Takamijem kroz tako uski
procjep, posebno nakon onog što mu je brat upravo priredio. Čekat će ga s
druge strane, s vatrenom kuglom. Čak je i Ryushi sumnjao da bi mogao
skrenuti izravni pogodak i izbjeći zalijetanje u zid.
Tad se Takami vrati, pletući tiho kroz drugi, niži procjep u sjeni.
Prošao je u zid i iz zida kao igla koja vuče konac, pojavivši se ispod
Ryushija. Parakkanac nije imao pojma da mu se odozdo približava
opasnost, oči su mu i dalje bile uperene u rupu u kojoj je nestao njegov brat,
gdje...
»Ryushi! Skreni desno!«
On to učini prije nego je i shvatio kome pripada glas, povukavši
Araceila u petlju sekundu prije no što je pored njega šibnuo izboj zelene
vatre, oprživši Araceila po oklopljenom trbuhu i krilima. Zmaj vrisne od
iznenađenja i boli. Takami prokune ispod njega, bijesan što ga je
spriječila...
46. Kia.
Stvorila se tamo, obrušavajući se niz kanjon na spretnoj ženki zmajici,
jureći Ryushiju u pomoć, dok se njezina kratka crvena kosa ludo kovitlala
na vjetru.
»Ne!«, poviče Takami, naglo okrenuvši zmaja i zaronivši natrag prema
procjepu u sjeni, iz kojeg je izronio. Shvatio je plan koji mu je Macaan
namijenio. Ovo nije bila borba među braćom. Kralj mu je rekao da će se
suočiti s njima odvojeno, a ne s oboje istovremeno. Macaan nije htio da
Takami pobijedi. Zadovoljstvo da dokrajči Bantove blizance htio je zadržati
za sebe.
Takami je bio samo za zabavu. On je bio taj koji će izgubiti.
»Takami!«, zaurla Kia glasom u kojem se čula oštrica i koja je rječito
govorila o mržnji koju je osjećala prema njemu. Njezino kamenje blistalo je
bojom magme pod njezinom grubom putnom odjećom. Procjep prema kojem
je krenuo Takami odjednom se počeo smanjivati, stišćući se kao zjenica uz
užasno škripanje stijene.
Takami zaškripi zubima ispod maske i zabode prste u živčane
završetke na svom zmaju. On poleti kao munja, stisnuvši svoja velika krila
uz tijelo, upravljajući malim prednjim krilima. Takami se stisne uz njega i
oni šibnu kroz procjep trenutak prije nego se zatvorio. Kia prokune i strmo
podigne svoga zmaja kako bi prešao preko vrha kanjona, a ona naciljala
brata koji je pobjegao.
Tada počne odron zemlje.
U stvari, djelovalo je kao odron, a tako je i zvučalo: buka kamenja
koje grebe jedno preko drugoga bila je zaglušujuća, poput urlika naglašenog
pucanjem i lomljavom koja im je tresla kosti. Nakon trenutka panike,
blizanci shvate da stijene ne padaju, nego da se spajaju, grade, kotrljaju
jedna na drugu kako bi oblikovale pokrov preko kanjona. U nevjerici su
promatrali kako se stvara strop, golema kupola od stijena koja se protezala
s jednog ruba njihovog uskog neba do drugog, svodeći sunčevu svjetlost na
uski trak prije nego potpuno nestane uz konačan, drhtavi urlik.
Nastupi tišina. Čuo se samo tihi šapat vjetra dok su lebdjeli, kao da
vise u svemiru, gledajući prema ispucanoj mreži blistavog sunčevog svjetla
koje se probijalo pored rubova stijena, pružajući slabu rasvjetu koja je
dopirala do polovice kanjona, prije nego prepusti vlast potpunoj tami.
Ovdje Macaan može napraviti što god želi. Zakoni fizike ne vrijede.
Macaan nije htio dopustiti varanje. Htio ih je zadržati u kanjonu, kao
47. štakore u labirintu.
Ryushi pogleda svoju sestru, koja mu u tišini uzvrati pogled, i oni
shvate da misle isto.
Kako ćemo se izvući iz ovoga?
»Kia! Pazi!«, poviče Ryushi i ispod sebe ugleda Kiu koja je naglo
zakočila, upravo na vrijeme da izbjegne da je probode nekoliko golemih
šiljaka koji su odjednom izletjeli iz zida kanjona i krenuli na nju. Budući da
je Ryushijeva pažnja bila usmjerena na njegovu sestru, samo je Araceil
primijetio mlaz ključale vode koja je odozdo jurnula na njih. Dok je palila
zrak, on vrišteći skrene dalje od nje.
Macaan se igrao s njima.
U početku je to bilo jedva primjetno: kamen bi pao sa stropa točno kad
bi oni prolazili ispod njega i kameni izboj zagrebao bi prema njima. Ništa
što bi nagovijestilo da Macaan namjerava bilo što drugo osim da ih zadrži u
labirintu s njegovim nemogućim pokrovom od kamenja. Postajalo je sve
gore i gore. Uskoro su zaboravili na Takamija, prisiljeni da svu svoju
koncentraciju posvete samo tome da prežive.
Kanjoni su se pretvorili u uske i nevjerojatno duboke proreze, s tako
malo svjetla da su morali letjeti na dlaku ispod kamenog krova iz kojeg su,
kroz tanke pukotine, dopirale zrake sunca. Uskoro je počela i prava zabava.
Sami kanjoni pretvorili su se u neprijatelja, bacajući im na put prepreke
nevjerojatnom brzinom. Kameni prsti odjednom bi im se stvarali na putu.
Ako bi se previše približili zidovima čekali bi ih šiljci. Iz dubina su rigali
mlazovi pare, da ih sprže ubojito vrućom vodom. Bila je to mahnita noćna
mora, a Macaan im nije davao odmora.
»Tamo!«, vrisne Kia, i iz mračnih dubina prema njoj poleti zelena
vatrena kugla. Ovoga puta nije bio Macaan, nego Takami. Ona svoga zmaja
povuče u stranu, no bilo je gotovo prekasno. Budući da nije bila Vezana sa
svojim zmajem, nije imala onu brzinu reakcije poput Ryushija i Araceila.
Munja opali pored nje dok je prenaglo skretala, jureći prema strmoj,
kamenoj strani kanjona. Ryushiju od užasa zastane dah kad je shvatio da se
neće uspjeti izvući iz okreta prije nego tresne... Ona stisne zube, zabije prste
u živčane točke svoga zmaja i natjera ga da divljački skrene, tako da se
okrenuo i krilima uhvatio uzlaznu struju iz gejzira koji je upravo promašio
Ryushija. Trbuhom zadere po stijeni dok je, na trenutak, letio paralelno sa
stijenom, a onda se odmakne na sigurno.
No, gdje je Takami?
Araceilov vrisak upozori Ryushija na munju koja je jurila ravno ispod
48. njega. Ovoga puta nećeš, Takami, pomisli on i natjera Araceila u strmu
petlju. U glavi mu se zavrti kad se okrenuo naglavačke, strop kanjona
pretvori se u pod, a na svijesti ga održi samo njegova veza s Araceilom,
podnoseći više gravitacije nego što bi to mogao. Munja se zabije u stijene
stropa, probijajući u mraku veliku rupu punu sunca i osvjetljavajući
unutrašnjost labirinta tako da se i dalje može vidjeti obris Takamijevog
zmaja.
U Ryushijevom kamenju već se skupljala moć dok je izlazio iz petlje u
okomiti pad. Takami je ostao zaprepašten kad je vidio manevar koji je
upravo izveo njegov brat. Nije smatrao da je moguće izvesti tako usku
petlju a da ne padneš u nesvijest, a nije bio spreman ni za silo-munju koja je
šibnula iz Ryushijeve ispružene ruke dok je zaranjao. Prekasno da bi se
izmaknuo, Takami podigne svoje štitove, primajući bratov udar punom
silinom. Inače, mogao bi apsorbirati eksploziju da ga ne ozlijedi, ali je
ovdje djelovao još jedan faktor. Letio je. Munja nije ozlijedila ni njega, ni
njegovog zmaja, ali ga je zato odbacila u spirali na stranu.
Takami zaurla dok se njegov zmaj borio da povrati kontrolu,
beskorisno mašući svojim krilima i pokušavajući se izravnati. Iznad njega,
Kia se pridružila Ryushiju u poniranju prema njemu. Ryushi je malo
usporio, čekajući da vidi kako će završiti Takamijeva spirala, no, Kia je
šibala prema njemu punom brzinom. Da je Takami bio dovoljno blizu, vidio
bi kako preko lica njegovoga brata prelazi grč sumnje. Ryushi je bio toliko
usredotočen na to da dohvati Takamija, da nije bio spreman na nagli ledeni
nalet užasa kad je pomislio da je možda stvarno ubio svog brata.
To je bilo nedobrodošlo oklijevanje koje Kia nije dijelila. Ona vrisne
mržnjom dok je šibala prema njemu. Ništa nije moglo ublažiti mržnju koju
je osjećala prema Macaanu i Takamiju zbog boli koju su joj nanijeli. Ni
vrijeme, ni amnezija, ni zarobljeništvo, čak ni ljubav prema Jeddi koja se u
njoj rađala. Tijekom posljednje dvije godine činilo se kao da su bol i bijes
nekoliko puta zamrli, a ona ostala mirna i sretna. Oni su, zapravo, samo
spavali u njoj, čekajući priliku da ponovno izrone kad bi ugledala svoje
protivnike.
Sad, kad je ugledala Takamija, sav bijes koji je osjetila zbog Tyjeve
smrti i ubojstva njezina oca pojuri joj venama kao živa stvar i preuzme
kontrolu nad njom.
Takami zabije prste duboko u čvorove živaca na vratu svoga zmaja u
posljednjem, očajničkom pokušaju da se izravna. Taj potez kao da je,
napokon, uskladio zmajeva krila i on se podigne.
49. Ravno u zid kanjona.
Takami vrisne iza svoje maske, a ruke mu polete pred lice, kao da se
može nekako obraniti od kamenog zida koji su se spremali pogoditi.
No, ništa se nije dogodilo.
Trebao mu je samo djelić sekunde da dođe k sebi. Više nije bilo zida,
nego se stvorio tunel, kružna rupa, izbušena i načičkana stalaktitima, duboko
u stijeni. On natjera zmaja da skrene, izbjegavajući kamenu ruku koja je
prelazila preko tunela kao most.
Trebao je pogoditi zid. Trebao je biti mrtav. Macaanu to nije bilo
dosta. Kralj je stvorio ovaj tunel da bi produžio potjeru; putem je izmišljao
krajolik.
Takami opsuje najgadnijom mogućom psovkom koje se mogao sjetiti i
prokune dan kad je žrtvovao svoju čast i svoju obitelj za moć i zemlje.
»Kia! Nemoj ići tamo dolje!«, poviče Ryushi, podižući Araceila u
zrak. Vidio je usta u stijeni koja su se rastvorila za Takamija, i znao je da bi
bilo ludo tamo ga slijediti. Da bi se letjelo u tako uskom prostoru trebalo je
imati mnogo više vještine no što ju je imala Kia; vjerojatno i više no što je
on sam imao.
Ona je šibala pored njega kao sokol u lovu; da ga je i mogla čuti
ionako bi ga ignorirala. Usporila je samo malo da uđe u tunel i Ryushi više
nije imao izbora. Poklonivši tihu molitvu duhu svoga oca, potjera Araceila
natrag u poniranje i krene za svojom braćom.
Elani i Li'ain podigoše pogled s mirnog Cormovog tijela prema
vlasniku glasa, iako su obje znale točno tko - ili što - je progovorio. Stojeći
u hodniku, u smradu i crijevima Stražara koje su pobili Jachyra, nalazio se
Izručitelj. Lice mu je bilo prekriveno prošivenom kožnom maskom, kosa
izbrijana u crne trake na, inače, ćelavoj glavi, ramena široka i zatrpana
krznima, a oči tamne i divlje intenzivne. Glas mu je bio hrapavi šapat, grub
i grlen, dok je govorio prestrašenoj djevojčici pred sobom.
~ ravnoteža mora biti ponovno uspostavljena, mlada Rezonantice. što
je učinjeno mora se poništiti. tvoje su moći i dalje u tebi, no, zbog pogleda
na našu domovinu sada ih se bojiš. tvoj nesvjesni um ne želi da se ponovno
prebaciš, da ne bi slučajno ponovno vidjela Nigdjehram ali sada moraš,
mlada Rezonantice, moraš ~
»Ja... ja...«, reče Elani, ne znajući što da kaže. Nije to znala, no
činjenica da je jedan od Izručitelja govorio izvan Nigdjehrama ukazivala je
na to koliko su situaciju smatrali ozbiljnom.
