5. 1
Meso, kost i krv
»Hochi!« poviče Peliqua kad je odgurnula ono što je ostalo od vrata
njegove kolibe.
Njen dolazak dočeka Elanin vrisak, popraćen zvukom Hochijevog
čekića koji se zabio u jednog Zubatog, dovoljno blesavog da se osvrne oko
sebe kad je ušao kroz vrata, i polomio mu kosti kao grančice. U tren oka,
Peliqua skine lanac sa utezima sa struka i zavije njime prema jednom od
preostala dva stvorenja koja su stjerala u kut golemog muškarca i
Rezonanticu.
Lanac se omota oko žilavog zglavka jednog stvorenja i zaustavi mu
ruku usred udarca; ona žestoko povuče i izbaci ga iz ravnoteže, pa ga
odvuče dalje od para, dajući Hochiju vremena da se usredotoči na
preostalog napadača. Kad je posrnulo prema njoj, ona zamahne drugim
krajem lanca preko lica stvorenja i zgnječi mu vilicu uz brutalni prasak, od
čega mu iz usta navre krv. Ošamućeni stvor nije bio dovoljno brz da bi
reagirao kad je ona skočila jednom nogom na stolac i prebacila se preko
njega, zamatajući mu lanac svog manriki-gusarija oko vrata. Sletjevši, ona
se okrene i nategne lanac, slomivši Zubatom vrat preko svog ramena, pa
oslobodi oružje i krene u pomoć Hochiju.
No, njemu pomoć gotovo da i nije trebala. Ohrabren dolaskom
prijatelja, počeo je vitlati svojim velikim bojnim čekićem u širokim
lukovima, prebacivši se iz obrambenog u napadački stav. Zubati je bio brz,
no borio se u skučenom prostoru i nije mogao izbjeći žestokim zamasima
čekića. Istog trena kad je Peliqua dovršila svog protivnika, Hochijev je
neprijatelj konačno ostao bez sreće i dobio čekić ravno u grudi, a njegovo
žilavo, polomljeno tijelo odletjelo je u zid kolibe, gdje je ostalo mirno
ležati.
»Maunijevih mi očiju, Peliqua, stvarno znaš kad treba izaći na scenu«,
reče Hochi i čučne, zagrlivši preplašenu Elani jednom mesnatom rukom.
6. »Stvarno? Znaš, jednom sam htjela nastupati u kazalištu jer mi je majka
to isto rekla, a ona je mislila da imam i talenta, ali naravno više nije bilo
kazališta zbog Macaana, pa sam valjda... ovaj...« zastane ona, shvativši
zbog Hochijeva izraza lica da nije dobar trenutak za priču.
»Gdje je Jaan?« reče ona, promijenivši smjer.
»Ne znam«, reče on. »Prenio sam njemu i lriqiju poruku od Vijeća, a
oni su rekli da će doći kasnije.«
Elani pogleda Peliquu razrogačenim očima punim suza. »Misliš da su
još uvijek tamo vani?« šapne ona, no Hochi upadne prije no što je Kirinka
uspjela odgovoriti.
»Siguran sam da su ušli. Bili su kod stražnjeg ulaza u Bazu Usido, na
liticama iza ograde. Mislim da su tamo negdje. Sigurno su ušli kad je
krenula uzbuna.«
»Okej, idem vidjeti«, reče ona, pa se odjednom prebaci iz izraza
strahovite zabrinutosti u veselo blistanje. »Viči ako trebaš pomoć.«
»Idem odvesti Elani na sigurno«, mračno će Etochi. »Ti pazi na sebe,
dobro?«
»I ti. Vidimo se, Elani.«
Elani joj mahne, a tad Peliqua skoči kroz uništena vrata natrag u logor.
Vani je bio kaos. Negdje izvan vanjskog zida golemi su mukhili, nalik
na bube, bili pušteni iz svojih pećina i sad su divljali kroz redove
neprijatelja, pod vodstvom pustinjskih ljudi u nosiljkama. Mukhili su
dokazali svoju vrijednost tijekom bitke kod Ley Warrena za vrijeme
Integracije; dolazili su iz južnih pustinja Dominiona, a bili su goleme
pokretne tvrđave koje su ljudi iz tog područja naučili uvježbati za rat. Kad
je Ley Warren eksplodirao, bili su preneseni zajedno sa ostatkom vojske i
smješteni u pećinama koje su izbušile podnožje litica; no, sad su ih doveli u
bitku i tu su sijali smrt.
Unutar zidova situacija je bila još mahnitija. Jadi su se uvijali između
Zubatih koji su skakali i Kusoleđih koji su se grbili u borbi sa
Parakkancima. Kohorta jahača na pakpakima i konjima poharala je staje u
potrazi za jahaćim grlima i izletjela spremna za borbu, koristeći i oružje i
duh-kamenje u pokušaju da otjeraju zvijeri iz Rascjepa od nastambi.
Posvuda su se nalazili mali otoci sukoba; žena u borbi jedan na jedan
sa Kusoleđim, dva puta težim od nje; grupa kirinske djece Gerdijevih
godina koja su skakala i puzala po krovovima koliba, ispaljujući strijele sa
otrovnim vršcima u stvorenja ispod njih; nekoliko Jada koji su se hranili da
7. ostacima Dominionaca, koje su u kut natjerali i ubili - ubati. No, Peliqua
nije mogla stati i pomoći, a da se ne uplete u neprekidnu bitku, jer je imala
drugih briga. Gdje joj je brat?
Dva puta je morala stati i boriti se prije no što je stigla do podnožja
širokog, ravnog dijela litice na koju se naslanjala Baza Usido. Kao što je i
pretpostavila, svi liftovi izvan Baze bili spušteni na tlo ravnice kako bi
spriječili da stvorenja nekako ne upotrijebe mehanizme za silaženje niz zid
litice, a liftove unutar zida podigli su čim su saznali za proboj, kako bi
spriječili obrnutu situaciju. Poveli su svu djecu koju su mogli, zajedno sa
ostalima koji se nisu mogli boriti, i odveli ih u zaklon povišenog područje,
gdje će, nadali su se, biti na sigurnom iza obrana litica. Peliqua nije
sumnjala da bi svako stvorenje koje bi se pokušalo popeti po liticama na
vrhu naišlo na neprijateljski doček.
Osvrnuvši se oko sebe kako bi provjerila da oko nje nema stvorenja,
ona šmugne u malu kolibu od istrošenog željeza koja je stajala pored
golemih zupčanika i kolotura postavljenih u kamen litice. Unutra, između
nekoliko slojeva Mehaničarskih instrumenata koji su se protezali malom
prostorijom u razini struka i oka, nalazila se mala rešetka za govorenje. Ona
pritisne gumb poreci nje i približi usta.
»Ovdje Peliqua. Ima li koga gore?«
Nije bilo odgovora.
»Ima li...« započne ona, no prekine ju drugi glas, pucketav i slab, tona
unakaženog grubom tehnologijom.
»Peliqua, ovdje Bicio. Držimo se gore, ali jedva. Trebamo pojačanja.«
»Je li moj brat gore? Jaan? Mješanac, vjerojatno sa golemim Koth
Taraanom u društvu?«
»Slušaj, mala, nisam ih vidio i nemam ih vremena ići tražiti. Ako ih
hoćeš, dođi sama gore pa ih traži.«
»Pošalji mi lift«, odvrati ona. »Najmanji.«
»Pazi da sama dođeš gore«, strogo reče Bicio i prekine vezu.
Peliqua pusti gumb i istrči van. Između dvije kolibe s njezine desne
strane motao se Zubati, no ganjao je nešto drugo i nije ju vidio. Ona ponovo
provjeri, za slučaj da joj se nešto pokušava prikrasti, pa pogleda gore uz
liticu, od kud se spuštao uzak metalan kavez, dovoljno velik za dvoje.
Pažljivo pregleda okolinu, pa pronađe mjesto iza kolibe gdje se sakrila dok
lift ne dođe; ako ostane stajati na otvorenom, nevolja će ju sigurno pronaći.
Lift se spustio i smjestio uz škripanje i šištanje pare.
8. Pripremajući se za prijelaz brisanog prostora između nje i lifta, nadala
se da će sreća ostati uz nju. No, nije. Onog trena kad je izašla iz skloništa i
potrčala, Kusoleđi koji je lijeno šetao preko krvlju natopljene trave u
blizini osjetio je kretanje, raširenih nosnica, i potrčao prema njoj, vrišteći
svoj jip! jip! povik.
Ugledala ga je krajičkom oka dok se verala u kavez, povlačeći polugu
prema gore kako bi ga potjerala, a drugom rukom zatvarajući vrata za
sobom. Jedan grozan trenutak, kavez se nije ni pomaknuo; tad proradi
mehanizam i počne se penjati. Ona pritisne leđa o stražnji dio kaveza i
zadrži dah, promatrajući nalet Kusoleđeg prema njoj. Stvor je bio još dosta
daleko, no lift je bio prokleto spori Kako se približavao, njezin je
hipnotizirani pogled prelazio njegovim debelim, napetim gomilama mišića,
izbočenim čeljustima i šumom krutih, šiljatih dlaka na leđima zbog kojeg je
vrsta dobila nadimak. Sa Zubatima se mogla nositi, no s ovim? Sama?
Sumnjala je.
Vozi brže! molila je hladni metal koji ju je podizao u zrak. No, hoće li
biti dovoljno visoko?
Kusoleđi je tutnjao preko trave, postajući sve manji ispod nje. Sigurno
je već trideset stopa visoko. Sigurno mu je izvan dohvata?
Opet krivo. Stvorenje produži korak i baci se u zrak prema njoj,
razjapljenih grotesknih čeljusti, obraza i usnica zategnutih preko lubanje.
Peliqua vrisne od straha i šoka kad je stvor tresnuo o kavez, od čega ovaj
zadrhti, i gotovo ga iščupao iz uporišta, što bi ih oboje poslalo u pad. Stvor
pokuša naći uporište, ne uspije, i klizne niz iskrivljene metalne rešetke,
padajući; no tad izbaci jednu snažnu ruku i zgrabi dno kaveza pored
Peliquine čizme, prstima probijajući mrežu. Lift zadrhti i zastenje, ne
mogavši podnijeti strahovitu težinu zvijeri.
Tad se pojavi drugi Kusoleđi, privučen metežom, potrči preko tla i
skoči prema kavezu. Peliqua zavrišti; no, upravo u tom trenu mehanizam
lifta se trgne i povuče ju gore nekoliko stopa. Kusoleđi promaši lift i uhvati
se za drugog. Lift zaškripi, odvajajući se od matica koje su ga držale; no,
mreža na tlu popusti prva. Zahvat Kusoleđeg popusti kad mu se metal pod
prstima savio prema dolje, ne mogavši držati težinu dva stvorenja. Uz
vrištavi jip! on padne zajedno sa svojim sudrugom, i njih se dvojica razbiju
o stjenovito tlo u podnožju litice i ostanu tamo.
Peliqua s olakšanjem dahne kletvu kad se kavez ponovo počeo dizati, i
pomakne se dalje od rube u podu. Lift je šepao uz lice litice, noseći ju
prema vrhu, a kad je izašla, shvati da joj nikad još nije bilo tako drago
9. osjetiti čvrsto tlo pod nogama.
Na vrhu litice, situacija je bila jedva nešto bolja od one dole.
Kad su počeli graditi Bazu Usido, bilo je nužno sagraditi ju uz litice
koje su okruživale golemu, utonulu ravnicu, jer nisu imali dovoljno
materijala za izgradnju zida koji bi opkolio cijelu bazu. Gradnja uz liticu
značila je da nisu morali brinuti o napadu s leđa, pa su se mogli usredotočiti
na obranu samo jednog područja od zvijeri Rascjepa koje su živjele na
ravnicama, dok su podizali polukružni vanjski zid. Međutim, nakon nekog
vremena, kad im je na raspolaganju bilo više resursa, postalo je očigledno
da je to bila pogreška. Bilo je mnogo stvorenja koja su se mogla spustiti s
litice na leđima Baze Usido i tako ući unutar zidina.
Zato su odlučili da će postaviti straže i na vrhovima litica, kako bi to
spriječili. Izgradili su liftove, koji su prenosili materijal uz i niz liticu.
Posjekli su šumu haka i wych stabala, i izgradili drugi polukružni zid,
oblikujući mali otok sigurnosti na vrhu litica, gdje su mogli nagomilati
oružje i zalihe. On je služio za zaštitu leđa Baze Usido; no, kad je Peliqua
izašla iz lifta, shvatila je da mu to jedva uspijeva.
Horde su udarale o zidove, ne obraćajući pažnju na eksplozije iz silo-
topova koje su se rušile na njih iz oružja postavljenog na tornjeve. Njihovi
mrtvi su otupili šiljke, prekrivši im rubove mesom, kostima i krvlju, i
Parakkanci su se sada borili kao demoni da bi spriječili ulaz stvorenja u
naselje. Zrak je bio gust od vrištanja, urlika i neprestanih hhump silo-
munja. Svuda oko njih, Jadi su se ludo vrtložili, uvijajući se kroz pokolj i
hraneći se mrtvima, bježeći ako bi im netko prišao. Ona primijeti Calicu
usred gužve, i uputi se prema zidu kroz gomile prestrašene djece i staraca
koji su se ovdje sklonili. Ovdje je za njih bilo sigurnije nego dolje, gdje su
se stvorenja već probila i divljala kroz Bazu.
Popevši se uza željezne prečke ljestava, ona požuri niz uzak prsobran
do branitelja koji su rezali i sjekli, tjerajući stvorenja. Calica je divlje
mahala svojom katanom, lica, grudi i ruku pošpricanih krvlju i prljavštinom
i prošaranih znojem. Djelovala je iscrpljeno, a uobičajenu je preciznost i
vještinu sa oružjem zbog umora napustila i zamijenila nespretnim udarcima.
»Calica!« reče Peliqua. »Odmori se!« Ona priđe i zamijeni ju, a
Calica zahvalno uzmakne, teško dišući, dok je kirinka vadila svoj manriki-
gusari i obrušavala se na napadače, izmičući im uporišta, razbijajući čela,
petljajući ih i ubijajući.
»Gdje je Jaan?« poviče Calica iznad buke, kad je došla do daha.
»Zar nije ovdje?« vikne natrag Peliqua, ne skidajući pogleda sa bitke.
10. »Nisam ga vidjela. Ni Koth Taraana.«
»Misliš da su još vani?«
»Ako jesu, bit će na sigurnom. Jadi ne napadaju nikoga bez duh-
kamenja.«
»Napali su onog dječaka, Paanija«, usprotivi se Peliqua.
Calica zastane. »Bili su kod pećina. Možda će sve biti u redu.«
Peliqua osjeti kako ju preplavljuje užasan osjećaj bespomoćnosti.
Možda? Možda će biti u redu? Možda nije bilo dovoljno dobro. No, ako su
oni vani, a ona ovdje, ne može ništa poduzeti. Uvijek je bila blizu i brinula
za njega, uveseljavala ga kad bi se oneraspoložio, branila ga kad bi se
druga djeca rugala njegovim miješanim crtama. Sad je bio sam, osim
stvorenja koje nije čak bilo ni čovjek.
Ima li on uopće šanse bez nje? pomisli ona, i treptanjem otjera suze
dok se borila dalje.
Jaan se stisne uz hladan, vlažan kamen i pokuša ne disati, ne skidajući
žute oči sa blistave bjeline Jada koji je klizio kroz zrak dalje niz tunel, a
zmijoliko mu se tijelo uvijalo u mirnoj tami, ostavljajući pramičke svjetla
za sobom. Široka mu se usta otvore i zatvore dok se okretao, kao da može
okusiti Jaanovu prisutnost; no, tad se uvije natrag u sebe i uputi se natrag uz
tunel, dalje od njihova skrovišta.
Ostao je mirno još dugo, slušajući grebanje i šuljanje Zubatih i
Kusoleđih koji su tumarali pećinama u potrazi za njim. Zubatima, kao ni
njemu, nije trebalo više od tračka svjetla da mogu vidjeti, a Kusoleđi nisu
ni imali očiju; ovamo ih je doveo Jad u potrazi za njim.
((Tvoj je dom opasno mjesto za život)) nečujno napomene lriqi,
riječima obojanim ironično plavom bojom.
»Nije baš da smo mogli birati«, šapne Jaan pogrbljenom obličju koje
je stajalo pored njega, sakriveno od pogleda udubinom u stijeni. »A da nas
taj Jad nije vidio, ne bismo ni bili u opasnosti.«
((Zašto?))
»Kažu da Jadi love samo duh-kamenje. Uglavnom ne napadaju žive.
Samo Kusoleđi i Zubati kreću...«
((Ali mi nemamo duh-kamenje)) prekine ga lriqi.
»To me čudi.« On se povuče u udubinu i klizne niz zid na tlo, zasjenjen
11. golemim, oklopljenim obličjem svog sudruga.
((Osjeća Zajedništvo)) izjavi Koth Taraan.
Jaan podigne pogled prema blijedom sjaju svjetla koje je plesalo po
površini njegovih očiju. »A ti ćeš mi reći što je to, zar ne?«
((To je veza koju dijele Koth Taraani. Svi smo povezani jedni s
drugima; no, nema jače veze od one sa Koth Macquaijem. On drži
Zajedništvo u svojim grudima))
»To je ono svjetlo koje je Kia spomenula?« upita on, sjetivši se jednog
od rijetkih trenutaka kad je Kia progovorila putem natrag iz Neistraženih
zemalja.
((Ono prelazi sa svakog Koth Macquaija nakon njegove smrti na
njegovog nasljednika. U njemu su sjećanja mrtvih i s time sjećanja
Braće. A oni imaju sjećanja onih koje su naslijedili i tako
dalje>tisućama generacija. Naše je sjećanje vječno))
Jaan klimne sam sebi. Napokon je shvatio što je lriqi mislio kad je
izgovorio tu frazu još tamo u naselju Koth Taraana. Zato je jedini način da
se potpuno unište Koth Taraani to da ih se pobije i uništi Zajedništvo. Zato
su se mlađa Braća bojala Macaana, i željela pomoći Parakki. Skrivajući se,
pokušali su sačuvati svoju vrstu i svoju kulturu. Sad su željeli to isto postići
napadom.
»Misliš da Jad traži tebe?«
((Osjeća nešto što nikad prije nije osjetio. Moć koju je prepoznaje.
Želi se hraniti))
»Kako znaš?«
((Mnoga me mudrija Braća savjetuju))
Jaan odmahne glavom, a u zapetljanim konopcima njegove kose
zazveckaju prišiveni ukrasi. Nikad neće moći potpuno shvatiti činjenicu da
lriqi dijeli povezanost sa svim članovima svoje vrste i da je neprestano s
njima u kontaktu. To je bila tipično ljudska navika, da o nekome razmišlja
kao o pojedincu. Kao takav, često bi zaboravio da se sve što je rekao Koth
Taraanu istog trena prenosilo svoj njegovoj Braći.
A tijekom vremena kojeg su proveli zajedno razgovarao je sa lriqijem
o nekim vrlo osobnim stvarima; kao jedan tuđinac u društvu sa drugim,
dijelili su neko razumijevanje. Razgovarajući sa stvorenjem koje nije bilo
ni Dominionac ni Kirinac, Jaan se nije zaticao u razmišljanju o svojem licu
mješanca. Tek je sad mogao usporediti i shvatiti koliko je bio povučen u
12. društvu sa ostalim prijateljima, i u kolikoj je mjeri njegova tišina bila
rezultat njegovog srama. Koliko god tvrdio da to nije istina, i unatoč
najboljim naporima svoje sestre, i dalje se stidio toga što je mješanac. To
su mu utuvili u glavu od kad se rodio, kroz ruganje djece u njegovom
rodnom gradu, kroz poglede pune gađenja na licima starijih dok je prolazio.
Čak i sa prijateljem kakav je Gerdi, koji nije imao ništa od tih predrasuda i
koji nikad nije potpao pod Aurininu propagandu; čak se i pored njega
osjećao inferiorno. Nije si mogao pomoći.
No, ne i sa lriqijem. Iriqi je bio predaleko od obje rase da bi izazivao
stid kojeg je uvijek držao ispod površine. A Jaanu se to sviđalo. Mogao se
opustiti; to je bilo stanje u kojem već dugo nije bio.
((Trebali bi krenuti')) reče lriqi. ((Zvijeri Rascjepa se približavaju))
Jaan posluša i shvati da je to istina. Šmrkanje i grebanje oko njih sad
je postalo glasnije, dopirući kroz zidove ili odjekujući dugačkim, uskim
tunelima.
»Trebali bi se pokušati probiti naokolo do ulaza«, šapne Jaan. Tad mu
padne nešto na pamet i on upita: »Sjećaš se puta?«
((Naše je sjećanje vječno)) reče Koth Taaran u blijedo ružičastom
oblaku zabavljenosti.
»Je, to sam si i mislio«, promrmlja Jaan i oni se upute kroz tunele.
Koth Taraani su bili izuzetno vješti u prikrivanju, unatoč svojoj
golemoj veličini i nespretnom obujmu. Unatoč činjenici da je lriqi popunio
tunel dok je tumarao dalje, gotovo da nije proizveo ni zvuka. Jaan je
pretpostavljao da su kao rasa bili navikli na skrivanje - što su dijelili sa
Parakkom - no ipak je bilo teško povjerovati da se tako teško stvorenje
može kretati toliko tiho.
Šuljali su se kroz gustu, podzemnu tamu, okruženi jezivim
grebuckanjem i šuškanjem, koje je povremeno zvučalo zastrašujuće blizu, a
povremeno udaljeno i jedva čujno. Stijena je iskrivljavala zvuk, tako da su
Jaanove uši bile nepouzdane; a oči jedva da su mu nešto bolje služile, jer je
čak i uz njegov kirinški noćni vid bilo izuzetno teško vidjeti išta više od
blijede ideje o obliku tunela kojeg su slijedili. Nadao se da i lovci imaju
isti problem, no sumnjao je u to. Kakve veze ima to što je mrak za stvorenja
kao što su Jadi, koji proizvode vlastito svjetlo, ili Kusoleđi, koji nemaju
očiju?
Jedva da su prešli pedeset metara kad se nešto pomaklo preko svjetlije
tame križanja tunela ispred njih, i odjednom zastalo. Jaan se smrzne; prema
veličini, to je mogao biti samo Kusoleđi. Iza njega, lriqi se također ukipio.
13. ((Ako krene na nas, stani iza mene)) reče Koth Taraan nečujno, u
ozbiljnim, čeličnim bojama.
No, bilo je sigurno da će krenuti. Uz pomoć kojeg god osjeta Kusoleđi
lovili, bio to miris ili vibracije, sluh ili nešto drugo, bili su mu ravno na
putu. Jaan osjeti kako mu srce tone u pete kad je stvorenje okrenulo svoju
glavu prema njima, a čeljusti mu kliznule iz korica njegovih usana; tad
ispusti karakteristični urlik svoje rase, dižući uzbunu i obavještavajući da je
plijen pronađen.
Jaan pogleda pored lriqija niz tunel u drugom smjeru, no već je znao
što će vidjeti. Bila je to dugačka, bezoblična kamena cijev, bez pokrajnjih
arterija u kojima bi se mogli izgubiti, bez rute za bijeg. Osim toga, na
udaljenom kraju već su se kretala obličja, galopirajući prema njima.
»Barem dvojica stižu nam s leđa«, brzo reče. »Ti sredi njih, lriqi, a ja
ću...« tresne podlaktice jednu o drugu, a iz šupljih drvenih cijevi izlete
dugačke oštrice njegovih dagni, »... ovoga.«
((Može. Pazi se)) Ljubičasto-plavi preljev zabrinutosti.
Jaan ne odgovori, pogleda uperenog u Kusoleđeg koji im se prikradao,
još ne jurišajući nego se privlačeći sve bliže. Iriqi se okrene uz tiho
šuškanje i oni stanu leđa-o-leđa u tunelu, dječak-mješanac i Koth Taraan.
»Dođi!« izazove Jaan, i stvorenje istog trena odgovori, ubrzavajući i
tutnjeći prema njemu na sve četiri. I ostali to učiniše, jureći uz tunel prema
svom plijenu.
Onaj koji ih je primijetio prvi je stigao do para, bacajući se na njih sa
samoubilačkim zaboravom. Kusoleđi nisu bili mudri borci; oslanjali su se
na golu silu da bi savladali lovinu. No, unatoč skučenosti tunela, Jaan je
ipak imao dovoljno mjesta da mu se skloni s puta kad je prišao, zareže dolje
u prolazu i duboko ga razdere preko širokih nabranih rebara. Vrisnuvši svoj
visoki jip!, stvorenje se zabije u oklopljenu kožu lriqijevih leđa, jedva
zaljuljavši Koth Taraana. Jaan začuje kako je nešto puklo u stvorenju, no
nije si mogao priuštiti čekanje da vidi je li ga dovršio. On zaroni desnom
dagnom duboko u dno vrata; stvorenje se jednom divlje tržne, pa se opusti.
No, njegov je dolazak prikrio drugi problem: još su dva lika dolazila
niz Jaanovu stranu tunela, još dvojica koju prije nije vidio. A odjednom se
iza ugla pojavio i Jad, uvijajući se i izvijajući dok ih slijedio, bacajući
svoje nestvarno svjetlo.
Dvojica sa Jaanove strane i dvojica koja su prilazila lriqiju prišla su
gotovo u istom trenu kao divlja masa očnjaka i pandži. Bar jedan od njih bio
je Zubati, no Jaan je jedva vidio, a bio je i previše zaokupljen rezanjem i
14. pariranjem kako bi preživio da bi ga bilo briga. Negdje iza sebe, začuje
bolesno kršenje kad je lriqi zabio jednog od svojih protivnika o zid tunela
svojim golemim pandžama. Prekasno pariranje ostavilo mu je plitke tragove
pandži na ruci. Bio je jedva svjestan Jada, koji se držao u pozadini i čekao
na hranjenje nakon što njegovi drugovi dokrajče lovinu. No, lriqi se
pokazao težim protivnikom no što su mislili; jer Jaan začuje vrištanje
Zubatog, kojeg je Koth Taraan zgnječio svojom beskrajnom snagom, dok se
istovremeno branio od pruženih pandži Kusoleđih i...
Odjednom primijeti blistavi pokret, a Jad šmugne pored njega i omota
se oko uskog dijela lriqijeve ruke, između ogromne ramene ploče i masivne
podlaktice.
»Iriqi!« poviče Jaan, no ništa više nije mogao učiniti. Jad ugrize
duboko, a tijelo mu se rasprši kad je ušao u ranu, ulazeći u Koth Taraanovo
tijelo i grabeći mu um.
A tad tamu napadne strahoviti vrisak, buka kakvu Jaan nikad prije nije
čuo, koja mu zagrebe po živcima i natjera ga da zadrhti. Čak su i njegovi
protivnici zastali i povukli se kad se hodnik odjednom napunio milijunima
sitnih čestica svjetla, koje su bježale od Koth Taraana i blijedile u ništavilo.
Jaan stane, nesiguran, promatrajući golemo stvorenje koje se okretalo prema
njima. Što mu se dogodilo? Je li ozlijeđen? Hoće li...?
((Stani iza mene, ljudsko dijete)), reče opet, a ovaj su mu puta riječi
bile natopljene crnim bijesom. Jaan ga posluša i klizne oko njegove noge;
no, preostali Zubati i Kusoleđi nisu djelovali pretjerano raspoloženo za
borbu, nego su se okrenuli i pobjegli, nestajući niz hodnik.
»Što se dogodilo?« upita zadivljeno. »Što se dogodilo Jadu?«
((Kasnije)) stigne odgovor. ((Idemo natrag u Bazu Usido))
»Ali ona je...«
((Čini mi se da Baza neće još dugo biti pod napadom))
Učinak je bio trenutan i simultan. Branitelji nisu znali što gledaju, no
reakcija hordi koje su ih opkolile rekla im je da je sigurno nešto dobro u
pitanju.
Svuda po bojnom polju, čak i unutar zidova Baze Usido gdje su
napadači još uvijek divljali, fontane iskrica odjednom su izletjele izvijajući
se u zrak kao pustinjski vragovi u južnim pustinjama Dominiona, minijaturne
pijavice svjetla koje su se raspale u stotine i tisuće sitnih čestica svjetla i
15. nestale. Činilo se da svjetlo izlazi iz samih stvorenja, Kusoleđih i Zubatih -
no, samo nekih, možda iz jednog od njih dvadeset i pet, no djelovalo je kao
da je nešto isteklo iz njihovih tijela. Istog trena, Jadi koji su šibali po
bojnom polju digli su glasove kao jedan u nezemaljskom kriku i
eksplodirali u pljuskovima svjetla.
Pa iako Parakkanci nisu znali što se dogodilo, jedno je bilo sigurno.
Plima se okrenula. Neprijatelji su bili poraženi.
Napad je završio.
Sa položaja visoko na nebu iznad planinskog lanca Fin Jaarek,
Rascjepi su bili tamna, gusto pošumljena mrlja, koja se protezala beskrajne
milje u dugačkom pojasu između podnožja planina i ravnica na zapadu. Bilo
je opasno letjeti preko njih, zbog mnogobrojnih divljih zmajeva i drugih
letećih zvijeri koje su stanovale u razlomljenom području. No, princeza
Aurin je u posljednje vrijeme pojačala patrole, utrostručivši njihovu
učestalost i šireći ih preko većeg područja, a sad je i preko Rascjepa
trebalo letjeti kad god bi se činilo da je to dovoljno sigurno. Ne da je to
bilo bitno; ni jedan se Jahač nije usuđivao letjeti dovoljno nisko da bi išta
vidio pod mutnim kirintaškim svjetlom, a stabla su skrivala gotovo sve.
Bilo je moguće pronaći nešto u labirintu Rascjepa samo ako bi letjeli
izravno iznad vrhova stabala i preletjeli točno iznad toga, a to se nije
događalo.
No, tog se ciklusa tamo našla patrola, tri jahača na zmajevima, sa
crvenim oklopima mutnim pod sjajem pomračenog sunca, koji su tiho letjeli
kroz nebo. Držali su se ruba Rascjepa, slijedeći podnožje planina i
obavljajući vrlo površnu provjeru crnog prostranstva ispod njih. Nije im
rečeno što traže, jer je Aurin držala u tajnosti novosti i ponovnoj pojavi
Parakke, želeći spriječiti curenje vijesti do oca; no znali su, zbog
neočekivanog povećanja broja patrola, da se u Kirin Taqu nešto događa.
Nešto veliko.
I to je stvarno bio trenutak loše sreće za Parakku. Jahači su slučajno
letjeli kroz mirno noćno nebo kad je eksplozija svjetla, nastala od Jada koji
su se raspadali, obasjala mali dio šume ispod njih kao baklja. Jedan pokaže
prstom, i oni skrenu, promatrajući blistavu bjelinu i pamteći njezin položaj
prije no što su zaronili prema njoj. Nestala je prije no što su stigli do nje.
Nisu vidjeli naglu promjenu u bitci. Niti su vidjeli neuredno
povlačenje Kusoleđih i Zubatih, koji su se okretali i bježali natrag u šumu
ili panično divljali po ravnici gdje su ih gnječili ogromni mukhili. Nisu
16. vidjeli Parakkance, koji su se okrenuli prema naselju i tjerali napadače koji
su ušli iza zida. No, čuli su nepravilni huump silo-topova, vrištanje
zmajeva koji su čistili zaostale neprijatelje koji nisu mogli pobjeći, pa su
tiho prošli iznad toga i okrenuli svoja grla prema Fane Aracqu, gdje će biti
jedna princeza, vrlo zainteresirana za njihove vijesti...
17. 2
Znak slabosti
Corm je marširao kroz hodnike Fane Aracqa, glatke kao kost, a
mehaničke su mu oči zvrjale i škljocale zureći iznad ruba njegovog visokog,
krutog ovratnika. Crni mu je kaput šibao oko nogu dok je hodao, tvrdog lica.
Došlo je vrijeme za njihov redoviti izvještaj princezi nakon tri ciklusa.
Uglavnom je to bila rutina, čak i zadovoljstvo. Danas nije znao kako će se s
time nositi.
Zarobljeniku je dopušteno da izlazi. Dopušteno mu je da vježba u
dvorištu, pod pratnjom. Dopušteno mu je da vježba sa oružje, iako pod
čvrstom stražom. To nisu bile privilegije koje su se davale zarobljeniku,
kojeg će uskoro pogubiti.
Nadao se da ima samog sebe pod kontrolom, no nije bio siguran da mu
u glas i ponašanje neće pobjeći bijes koji je osjećao zbog princezinih djela.
Što će biti sljedeće? Hoće li mu skinuti Prigušnu ogrlicu? Hoće li mu
dati da švrlja po palači? Što si Aurin zamišlja, što to radi?
Ovdje gore, blizu princezinih odaja, u hodnicima su bezdimne baklje
od wych drveta bile zamijenjene bijelim sjaj-kamenjem. To je bila gesta
pretjeranog obilja, jer je bijelo kamenje bilo rijetko i na velikoj cijeni, jer
je njegovo svjetlo prikazivalo stvarne boje, bez narančaste nijanse koju je
davalo obično sjaj-kamenje. Crom jedva da je i primijetio promjenu dok je
hodao, misli usredotočenih samo na ono što mora reći i kako to mora reći.
Nekoliko trenutaka kasnije, stigne do Aurininih odaja.
Tatterdemalion je već bio tamo, čučeći pored masivnog zidnog
ogledala, kao suhonjava, iskrivljena masa krpa, pojaseva i metala. Aurin je
u usporedbi s njim djelovala kao primjer savršenosti, uglađena i elegantna
dok je stajala čekajući Cormov dolazak. On uđe, sabravši se koliko je
mogao, pokloni se i sačeka njezinu zapovijed.
»Ponovo vas pozdravljam«, reče ona. »Što se događa u mom
kraljevstvu?« Pitanje je postavljeno sa golim minimumom zanimanja, čak i
18. manje no što bi ga inače prikupila. Djelovala je zaokupljeno.
Nakon jednog trena, podigne pogled prema Mehaničaru. »Corme?«
»Sve je kao i uvijek, moja princezo. Nemam ništa za izvijestiti. No,
imam pitanje, ako smijem.«
»Radi li se o zarobljeniku?« upita ona oštro.
»Da«, odvrati on.
»Onda ovaj puta pazi na jezik, Corme«, upozori ga ona. »Što je?«
Corm je oklijevao prije no što je progovorio, pitajući se je li mudro
riskirati njezin bijes danas, kad se činilo da ga je tako lako probuditi.
»Obaviješten sam da je zarobljenik dobio neke određene privilegije, moja
princezo...« započne.
»O tome smo već razgovarali, ne?« prekine ga ona. »Rekla sam ti koji
su razlozi iza moje darežljivosti prema njemu.«
Stvarno je bila živčana. »Ne bih se ni usudio preispitivati Vaš plan,
princezo«, hitro će Corm. »Samo sam htio pitati da li još uvijek planirate
pogubiti zarobljenika nakon što otkrije lokaciju Parakkanske baze.«
»Naravno«, reče ona. »Što bih drugo s njim? Oslobodila ga?« Ona
zastane, razmišljajući. »Možda bih ga zadržala još neko vrijeme, da ga što
bolje iskoristim za shvaćanje uma mojih neprijatelja. No, doći će doba kad
će njegova korisnost prestati, ne?«
»Razumijem, moja princezo.«
»A što je sa nemirima u Citadeli Mehaničara?« upita ona, mijenjajući
temu.
»Nema promjena«, odvrati on. »Vaš otac i dalje trguje sa cehom, a dok
to ne prestane, teško da će doći do drastične promjene situacije.«
»Tatterdemalione?« potakne ga ona, okrenuvši se prema stvorenju koje
je šutjelo.
+++ Jachyra Vam je odana +++
»A imaš li kakvih izvještaja?« upita ona, okrene se i počne koračati
odajom, a bijele su joj čizme visoke do bedara lupkale po kamenom tlu dok
su se kretale ispod njezine dugačke haljine.
+++ Omanji incident u Taitaiju, moja gospo. Dva člana vladajućeg
vijeća otkrivena su kao simpatizeri nedavne bune u Kitiki. Pobunili su
se protiv Vaše metode gušenja pobune. Neko smo ih vrijeme promatrali.
Prošlog ciklusa počeli su sa izdajničkim izjavama pred seljanima,
podržavajući Parakku. Pokupili smo ih; sad čekamo Vašu odluku o
19. njihovoj sudbini +++ Jachyrin izvještaj završi se šumom statičkih smetnji, a
njegovo teleskopsko oko zazuji, prilagođavajući fokus, dok je promatrao
princezu.
Ona ne odgovori svojom uobičajenom brzinom. Ustvari, ostala je
šutjeti, gledajući kroz jedan od prozora prema baršunasto plavom nebu.
»Princezo? Jeste li dobro?« upita Corm. Ona se trgne, iznenađena,
odjednom shvativši gdje se nalazi.
»Oprosti. Što?« reče ona, okrenuvši se i naslonivši se na podboj.
Dugačkim se prstima uhvatila za mali nos, razmišljajući.
+++ Simpatizeri u Taitaiju +++ reče Tatterdemalion, pa doda: +++
Oni su Vijećnici, moja gospo +++
»Imaju li obitelji?« upita ona.
+++ Imaju +++ stigne krckavi odgovor. +++ Hoćemo li i njih
pogubiti? +++
Aurin podigne pogled, a preko njezinog lijepog lica prijeđe umorna
sjena. »Bičujte ih, ne? Samo Vijećnike, ne njihove obitelji. Deset puta
svakoga, na javnom trgu u Taitaiju. Pazite da svi znaju zašto, i da svima
bude jasno da će ponovna pojava završiti spaljivanjem sela do tla. Sa
ljudima u njemu.«
»Princezo!« uzvikne Corm, prije no što ga je njegova promišljenost
mogla zaustaviti.
»Imaš li bolji prijedlog?« tiho reče Aurin, sa očitom prijetnjom u
glasu.
»Samo... simpatizere Parakke uvijek smo kažnjavali pogubljenjem.
Barem«, reče Mehaničar. »Njihove obitelji gotovo uvijek su kažnjene
zajedno s njima, kako bismo obeshrabrili izdajnike. Do sada je djelovalo,
princezo. Ako počnemo popuštati, ljudi će to doživjeti kao znak slabosti
i...«
»Nije me briga«, upadne ona. »Dosta mi je ubijanja. A politika
pogubljenja nije djelovala, Corme, jer ju i dalje moramo provoditi. Ne
predlažem da se promijenimo; no, u ovom slučaju, želim pokazati milost.
Ne želim čuti protivljenje. A ako se usudiš primijetiti da je to zasluga
zarobljenika, Bičevat ču te zajedno s njima.«
Corm pogne glavu i utihne, no u sebi je kipio. Sama činjenica da je
razmišljala o njegovom sljedećem komentaru dokazala mu je da je bio u
pravu.
20. »Ako nema ništa drugo, možete ići. Obojica«, reče ona, tonom
završivši audijenciju više nego riječima. Obojica ju pozdrave s
poštovanjem i izađu.
Kad je ponovo ostala sama, sjedne na kamenu klupu sa jastucima,
pričvršćenu na zid, i ulije si čašu dominionskog ljetolisnog vina. Zamišljeno
ga zavrti u čaši dok se promatrala u golemom ogledalu koje kao da je
izrastalo iz zida. Znala je što Corm misli; bilo je jasno ispisano na
njegovom polu-Pojačanom licu, unatoč njegovim pokušajima da to prikrije.
Davilo ju je to što je on bio u pravu, a ona je to znala. Ryushi jest utjecao na
nju. Tijekom njezinih posjeta, potaknuo ju je da razmišlja o ljudima kojima
je vladala, da se stavi u njihov položaj i da suosjeća s njima; i s vremenom,
nezaustavljivo, ušlo joj je pod kožu.
Osjećala se krivom. Osjećala se krivom, jer je počela zamišljati
osjećaj beznađa, užasnu hladnoću koju su izdajnici u Kitiki osjećali kad su
saznali za smrtnu osudu, stravu kad im je rečeno da će njihove obitelji
generacijama biti robovi u rudnicima. To ju je rastužilo, no i posramilo.
Ona im je to učinila, a čak iako su bili samo bijedni seljaci, njihovi
osjećaji, njihova ljudskost nije bila ništa manja od njezine.
Nikad prije nije razmišljala o tome. Nikad. A sad je morala. Jer,
koliko god se trudila, nije se mogla držati podalje od dominionskog dječaka
u zatvoru; i dok ga je god posjećivala, pod bijednim izgovorom da izvlači
informacije, tjerao ju je da razmišlja o tome. A sad nije mogla prestati.
Što joj je došlo?
Ona ustane, ostavivši netaknutu čašu vina, i uputi se kroz hodnike
palače rutom koja joj je u posljednje vrijeme postala poznata. Putem je
ignorirala naklone Stražara i vazala, i izbjegavala je plemiće koji bi ju
možda htjeli zadržati u beskorisnom razgovoru. Uputila se prema ćelijama,
a kad je stigla, otpustila je Stražara sa dužnosti i rekla mu da ju čeka dalje u
hodniku.
Uguravši ključ u ključanicu, otvori vrata ćelije i uđe.
Ryushi podigne pogled sa klupe kad je ušla, podigavši glavu sa jastuka
na kojem je tren prije počivala. Pospano trepne prema njoj, a kratki, debeli
pipci plave kose kuštravo su padali oko njegovog vilenjačkog lica.
Nasmiješi joj se i natjera svoje umorno tijelo da sjedne.
»Probudila sam te? Oprosti«, reče ona.
»Nema veze«, odvrati Ryushi, trljajući jedno oko nadlanicom. »Teren
za vježbu me izmorio. Dugo sam bio zatvoren, pa sam izgubio formu i zato
sam se malo prežestoko tjerao.« On pusti da mu ruke padnu u krilo i
21. pogleda ju. »Mogu li tebi zahvaliti za to?« upita, iako je već znao odgovor.
Ona se potvrdno nasmiješi, stojeći na mjestu.
»Hoćeš sjesti?« ponudi on, pokazavši klupu pored sebe. Djelovalo je
apsurdno što nudi gostoprimstvo svoje zatvorske ćelije osobi koja ga je
tamo utrpala; no, ona svejedno odbije.
»Neću dugo ostati«, reče. »Umoran si?«
Ryusijeve su se vjeđe već spuštale. On umorno klimne.
»Samo sam ti došla reći«, reče ona. »Tatterdemalion je pronašao neke
izdajnike u Taitaiju. Ja... poštedjela sam ih.«
Lice mu odjednom živne, na tren gubeći pospanost koja ga je
zamaglila. »Stvarno? To je... to je super.«
Ona se zbuni. Očekivala je sarkastični komentar, ili neku prijezirnu
napomenu kako je to tako darežljivo, što ih je ostavila na životu, kad je
upravo ona gušila njihovu slobodu izbora. Umjesto toga, djelovao je
iskreno, iako ponešto iznenađeno.
»Pa... samo sam ti došla reći, to je sve«, reče ona, odjednom
nespretna. Princeza se ne bi smjela tako ponašati, reče sebi; no, u istom se
trenu osjećala neobično dobro, gotovo djetinjasto sretno. »Idem sada, ne?«
»Možeš ostati, ako hoćeš. Nisam umoran«, reče Ryushi, a vjeđe mu
ponovo počnu padati.
Ona se lagano nasmije. »Spavaj. Uskoro se vidimo.« Krene van,
slušajući ga kako se gnijezdi natrag na klupi iza nje. Otvorivši vrata, gotovo
se zaletjela u Corma, koji se zapilji u nju svojim Pojačanim očima, lica na
pola pokrivenog ovratnikom.
»Što je, Corm?« odsječe ona, razdražena zbog iznenađenja.
»Upravo sam primio vijesti, princezo. Tri su Jahača došla sa vrlo
zanimljivim informacijama. Trebali biste ih čuti.«
Ona se namršti, razočarana što joj je Cormovo neodobravanje
zagorčalo oduševljenje prije no što je stigla uživati u njemu. »Dobro. Primit
ću ih u dvorani za audijencije. Dovedi ih tamo.«
Corm se nakloni, sitnim pokretom ćelave glave, a zatim odmaršira
pored Stražara. Aurin na tren ostane stajati, sa vratima ćelije odškrinutim
pored nje. Osjetivši neočekivani poriv, ona pogleda kroz ovalne špijunke, i
ugleda Ryushija, koji je ležao na boku, a rebra su mu se dizala i spuštala
sporim disanjem spavača. Na tren, ostane mirno. Zatim vrlo tiho otvori
vrata, a srce joj zadrhti u grudima. Ryushi se ne pomakne.
22. Pažljivo mu priđe i nježno se sagne, pa mu poljubi uho. Bio je to
nestalan dodir, mekan pritisak i vlažnost njezinih usana; tad hitro ode,
zatvorivši vrata za sobom i zaključavši ih.
Ryushi je dugo ležao, slušajući njezine korake koji su se udaljavali,
prije no što je otvorio oči.
Gerdi je spavao. Sklupčan kao fetus pod tankom, istrošenom vunenom
dekom, nije primjećivao pad od dvadeset stopa koji je čekao nekoliko
centimetara udaljenom od njegove kralježnice. Nije bio svjestan slabog
svjetla koje ga je jedva doticalo, dopirući iz jedinog narančastog sjaj-
kamena u odaji, skrivenog iza police za knjige; niti lagano suhog, pljesnivog
mirisa stare knjižnice. Bio je iscrpljen, istrošenog kamenja. Morao je
spavati, pa je spavao.
Knjižnica je bila idealna. Slabo svjetlo i vrata koja su se teško
otvarala otkrila su koliko se malo koristila, a visoke police sa knjigama
koje su se dizale daleko iznad njega pružale su savršena mjesta za
skrivanje. Popeo se na jednu koja se nalazila uza zid, najdalje od svjetla, i
uzverao se do njezina vrha. Na debelom drvenom rubu oprezno si je
napravio krevet. Čak i da je netko došao nešto pogledati, ljestve u kutu bile
su dovoljne samo za to da visok čovjek jedva dosegne najvišu policu. Netko
bi mogao uzeti knjigu točno ispod Gerdija, i ne vidjeti ga.
Bio je na sigurnom, koliko je mogao biti u srcu Fane Aracqa.
Već je pet ciklusa proveo u hodnicima Aurinine palače. Pet ciklusa
neprestanog opreza, budnosti, straha. Iscrpilo ga je to. Živci su mu bili
uništeni. Mozak mu je bio zatrpan pamćenjem različitih manira, obrazaca
lica i govora, i toga koga da upotrijebi na kome. No sad se konačno
približio cilju. Napokon je znao gdje drže Ryushija.
Posljednjih je nekoliko ciklusa slijedio isti obrazac. Držeći se slabo
posjećivanih dijelova palače, upotrijebio bi krinku koju je prilagodio za
razgovor s nekim višeg ranga od njega, pa bi se probio dalje u palaču.
Kaotična je vanjština otkrivala mudro planirani sustav hodnika, u kojem su
se određena područja i dijelovi mogli zatvoriti jednostavno tako što bi se na
nekoliko ulaza postavilo Stražare. Čitav komad palače bio bi za plemiće u
posjeti, a okolni hodnici za njihove vazale; dok bi druga skupina odaja bila
samo za visokorođene dame, muškarcima pristup zabranjen. Bio je to
labirint dijelova unutar dijelova unutar dijelova, a u samom srcu, smatrao
je, nalazit će se princezine odaje. Na sreću, sustav sa lozinkama nije se
koristio unutar glavnih dijelova palače. Pored straža je prolazio
23. preuzimajući lica ljudi koji su imali odgovarajuće dozvole, nakon što bi ih
neko vrijeme proučavao kako bi skinuo nijanse njihovog ponašanja. Sve je
izvodio tako da ne izazove sumnju, i do sada je uspijevao. Našao se u
nekoliko gadnih situacija, kad se skoro zaletio u stvarnu osobu čije je lice
nosio, a jednom je imao vrlo zanimljiv razgovor sa bivšim ljubavnikom
druge osobe.
No, sve će propasti ako se Jutar prerano vrati sa dopusta, a netko ga
upita kako mu je glava.
A tad je konačno naletio na zrno zlata. Stražar koji je prepoznao
kapetana straže kojeg je predstavljao zaustavio ga je u potrazi za novom
žrtvom.
»Ideš prema zatvorima, Mujio?«
Gerdi je zastao, mršteći se. Hodnik je odabrao nasumce, no sad pokaže
prstom niz njega i reče uz pretjerani sarkazam, koji je bio Mujiov
uobičajeni način govora: »Misliš, zatvori su tamo dolje? Nisam baš imao
razloga za posjete, pa ne bih znao.«
Stražar se nasmijao na njegovu šalu, potvrdio je prikriveno pitanje.
Zatvori su stvarno bili u tom smjeru, a on se uputio dovoljno daleko niz
gladak, bijeli hodnik da bi to provjerio prije no što se vratio i pronašao
knjižnicu, u kojoj je sad spavao. Svakako je morao imati svoju punu snagu
kad krene spasiti Ryushija. Ako je Ryushi uopće još tamo, reče sam sebi.
24. 3
Samo krug
Kad mu se vratila, nekih pola ciklusa kasnije, ponovo je bio budan.
Mislio je da nikad neće zaspati, koliko su mu misli bile uskovitlane nakon
princezine posljednje posjete; no, vukovi sna tajno su mu se prikrali i bilo
ih je previše, a da bi im dugo mogao odolijevati. Čak ni u snu nije našao
utočišta; snovi su mu nastavili kopati po dilemama koje su ga zatekle,
predstavljajući mu vizije i mogućnosti dok više nije bio siguran u to što se
stvarno dogodilo, a što nije.
Princeza ga je poljubila. Cijelo se vrijeme pitao kakvog to asa čuva u
rukavu, što to radi, zašto provodi sate razgovarajući s njim o ničemu. U
početku je mislio da je to trik, no to je bio samo najvjerojatniji od mnogih
mogućih razloga. Čak je mislio da je možda usamljena, da razgovara s njim
zato što je jedini koji se prema njoj ne ponaša kao prema princezi, i ne
ulizuje joj se iz straha od njezina bijesa; no, to je odbacio kao glupost. Ona
je neprijatelj, Macaanova kćer, jake volje i tvrdoglava, i nije sklona takvim
slabostima.
Ali ovo... pomisao da se ona zaljubila u njega nikad mu prije nije pala
na pamet.
To nije bila njegova greška. Napokon, većinu djetinjstva proveo je pod
očevim strogim režimom treninga, a većinu je vremena na Ergeli proveo sa
svojom sestrom. Tamo je bilo mnogo dječaka koji su se bavili zmajevima,
no svega nekoliko djevojčica, a ni jedna od njih se nije mogla mjeriti sa
Kiinim bezbrižnim nestašlukom. A onda, naravno, kad je Ergela Osaka bila
uništena, bio je prisiljen posvetiti se Parakki, i nije imao vremena za druge,
frivolnije interese. Naivnost je bila jedna od njegovih glavnih
karakteristika, a u pitanjima suprotnog spola nije bilo ništa drugačije.
Neprijateljica, kćer onoga koji je bio djelomično odgovoran za
pogubljenje njegove obitelji, zaljubila se u Ryushija. A osinje gnijezdo
zbunjenosti koje se uskomešalo u njemu nije se dalo lako smiriti.
25. Grudi su mu bile napete od iščekivanja kad je začuo okretanje ključa u
bravi, a kad je ušla, činilo mu se da ju vidi prvi puta. Njezin dugačak,
nježan vrat; fina oblina njezinih ključnih kosti; elegantna krivina njezina
nosa; njezine uske, tamne oči. Disanje mu postane plitko kad je ušla, i on se
zapilji u nju; a ona, kao da je osjetila promjenu, na tren zastane.
»Jesi li dobro?« reče, a čarolija se prekine dovoljno da on uspije
progovoriti.
»Jesam«, reče on sa svoje klupe. Tad je primijetio ozračje tuge oko
princeze, žalosnu kvalitetu njezina lica. »Jesi li ti dobro?«
»Naravno«, odbaci ona njegovu zabrinutosti, zatvarajući vrata za
sobom. »Zašto ne bih bila?«
»Ti meni reci.«
Ona se okrene prema njemu, odjednom nestašna. »Sve je u redu.«
On slegne ramenima. »Onda dobro. Hoćeš li sjesti?«
»Ne«, reče ona rastreseno. »Ne, mislim da neću.«
Stajala je tamo, promatrajući gole kamene zidove ćelije. Bilo je očito
da mu nešto želi reći, no ne zna kako. Možda...
»Tvoja ogrlica«, začuje se Ryushi, prekidajući čak i vlastite misli.
»Nosiš različitu odjeću, no uvijek se slaže sa tvojom ogrlicom, a nikad te
nisam vidio bez nje. Zašto, Aurin?«
To ga je zanimalo već neko vrijeme, no nikad ju prije nije pitao. Nije
namjeravao biti tako izravan. Izletjelo mu je kako bi popunio nelagodnu
stanku u razgovoru. No, bio je toliko zaokupljen preispitivanjem samog
sebe oko izvora tog pitanja, da nije primijetio kako se Aurinino lice
odjednom omekšalo, a nešto se u njoj gotovo naočigled otopilo. Ne
shvativši to, prvi ju je puta nazvao imenom, a ne njezinom titulom.
Ona se lagano nasmiješi. »Danas si jako izravan«, primijeti.
»Zanima me, to je sve«, odvrati Ryushi.
»Moj srcekamen«, reče ona, odbacivši svoju prijašnju izjavu i
sjedajući na klupu pored njega. Igrala se sa tri tirkizna kamena koji su joj
ležali preko ključnih kostiju. Veći je kamen bio okružen sa dva manja, a
visio je na dva tanka srebrna lančića.
»Tvoj srcekamen«, odvrati on ravno.
»Da«, reče ona. »Valjda sam nekoć mislila da je to jednostavan
poklon. No, ipak sumnjam. Znala sam što radim. Znala sam cijenu. Moj otac
je bio spreman otići u krajnost da bi kupio moju naklonost, no mislim da čak
26. ni on nije očekivao da ću zgrabiti šansu da dobijem Keriage.«
»Keriage?« upita Ryushi, odjednom vrlo znatiželjan. U tom trenu,
koristoljubiva mu misao sijevne mozgom; ako mu Aurin vjeruje, nije li
postigao nešto što tucetima Parakkinih špijuna nije uspjelo? Da se približi
princezi? A nije li dužan svojim prijateljima da to iskoristi?
No, Aurin je nastavila dalje, opušteno, potpuno ne razmišljajući o tome
što mu gotovi. »Keriage. Vidiš ovaj veliki središnji kamen? To je moj
srcekamen. Svaka keriaška kraljica ima drugačiji kamen ugrađen u svoje
tijelo, ne? Ako skinem ovo, kroz jedan ciklus svaka od njih će umrijeti.
Zajedno sa cijelom rasom Keriaga.«
Ryushi je zanijemio. »Ja ne...« započeo je, no nije mogao dovršiti.
Značaj onog što je rekla, i opušteni način na koji je to izgovorila, ugušio je
rečenicu.
»To je jako jednostavno«, reče ona, odmaknuvši jedan uvojak crne
kose preko svog golog ramena. »Srcekamen je izrezan iz mnogo većeg
dragulja, a za vrijeme rezanja odvojeno je mnogo manjeg kamenja. Isto kao
što je duh-kamenje ugođeno na materiju na koju utječe, tako je i srcekamen
ugođen na tijelo nositelja. Na auru, može se reći. Ako se odmakne od
kucanja mog srca na dulje od ciklusa, pukne. A s njim i ostalo kamenje, koje
počiva u tijelima keriaških kraljica. A to ih ubije, ne?«
»Ali kako su... kako su dospjeli tamo?«
»Moj otac. Keriazi moraju izlaziti na površinu kako bi prikupljali vodu
za svoje vrtove gljiva. On je otrovao vodu, a s njom i gljive. Za nekoliko
ciklusa, cijela je košnica bila onesposobljena, a on je tad oteo kraljicu i
ugradio joj kamen. Keriazi imaju kolektivni um, a on uključuje i različite
kraljice. Kad je ugradio kamen u jednu, druge nisu mogle dopustiti da ona
umre; to bi bilo kao da si čovjek odreže ruku. Pa su i ostale morale pristati
na ugradnju.«
Ryushiju se vrtjelo u glavi. »Ovaj... spomenula si cijenu.«
Ona klimne. »Kao što si ti rekao; ako vladaš uz pomoć straha, nikad ne
možeš prestati. Kako ga sad mogu skinuti? Keriazi bi to znali istog trena, a
jedan ciklus im da je dovoljno vremena da krenu u napad. Usmjerili bi se
prema srcekamenu i pronašli me, pa bi me ili natjerali da ga ponovo stavim,
ili bi me ubili.«
»Zar ga ne bi mogla skinuti i ostaviti ga ovdje, pa otići sa Jachyrom
kroz ogledalo i sakriti se negdje drugdje? Tako te nikad ne bi pronašli na
vrijeme.«
27. »Mogla bih«, reče ona. »Zbog te mogućnosti Keriazi ostaju poslušni;
zato me slušaju. No, kako to mogu učiniti? Ostao bi mi dah u tijelu, ali bi
izgubila život. Bez Keriaga ne bih mogla vladati. Morala bih se odreći
svega što imam, ne? Nije me briga za zemlje koje sam dobila; no, kako bih
mogla otići od ovoga«, mahne rukom prekrivajući sve iza zidova ćelije, »u
siromaštvo? A tko zna što bi moj otac učinio da me ikad pronađe...«
»A što s njim? Zar ne bi mogla... upotrijebiti Keriage protiv njega?«
pokuša Ryushi, jedva se usuđujući nadati.
Aurin se nasmije, visoko i jasno. »Misliš da bi on dospio tamo gdje
jest da nije razmišljao o takvim stvarima? Ne, otac je bio mudar. Znao je da
bih mogla Keriage jednom upotrijebiti protiv njega; a Keriaga ima mnogo
više nego Stražara. Možda tvrdi da me voli, ali nije glup. Ne, ovaj je
srcekamen povezan sa kamenom-okidačem u njegovom čelu; isto kao što
Jachyra i njegovi najbliži suradnici imaju ugrađeno kamenje koje ih može
ubiti ako postanu neposlušni. Ako on umre, srcekamen će reagirati kao da
sam ga ja skinula. Unutar jednog ciklusa, Keriazi će umrijeti. Ništa to ne
može zaustaviti, a Keriazi to znaju. Zato neće dići oružje protiv njega. Ne bi
čak ga čak ni pokušali zarobiti; ne usude se riskirati, kako on ne bi sebe
ubio prije no što ga uspiju zaustaviti.« Ona lagano uzdahne. »On zna da se
ja nikad ne bi okrenula protiv njega...« Zagledavši se u Ryushijeve užasnute
oči, ona slegne ramenima. »I tako, ja nemam nikakvu moć. To je samo krug,
koji i mene i Keriage drži pod kontrolom.«
»Zar to ne možeš nekako poništiti?«
Aurin se samilosno nasmiješi. »Postoje načini. Izručitelj bi to mogao
učiniti. Pretpostavljam da moj otac namjerava deaktivirati svoj kamen-
okidač kad ostari, kako bi mi ostavio Keriage nakon svoje smrti. No, kako
bih sad mogla osloboditi Keiage? Vraćamo se ponovo na tvoje riječi;
vladanje strahom. Ako poništim očevo djelo, Keriazi bi se okrenuli protiv
mene i ubili me. To ništa ne bi moglo zaustaviti.«
Ryushi spusti pogled na tlo. Sad je shvatio zamku u koju je ušla Aurin;
zadobila je golemu snagu keriaške rase, a u zamjenu je njezina sudbina bila
nerazmrsivo vezana sa njima. Dilema je bila - žrtvovati sve za svoju
slobodu od srcekamena, ili držati se svih privilegija koje je donosilo
kraljevanje u zamjenu za ostanak u zamci. No, bilo je očito da ona ni ne želi
ono što Ryushi naziva slobodom. To je bio jaz između njih. Ona je bila
zadovoljna sa svojom moći i cijenom koju je plaćala, i nije se željela
odreći svog kraljevskog života i njegovih privilegija. Macaan je upravo i
računao na njezin strah od siromaštva nakon života u bogatstvu, i zato ga se
ona nikad ne bi odrekla.
28. Ryushi je neko vrijeme zurio u tlo; sad podigne pogled prema princezi
i šokira ga prizor suze, koja je klizila niz jedan porculanski obraz. Kad je
ponovo progovorila, glasa punog tuge, on susretne vodena jezera njezinih
očiju.
»Pronašli smo Parakkinu bazu, Ryushi. Poslali smo špijune da to
potvrde, a kad se vrate, sve će se moje snage mobilizirati. Za trideset
ciklusa, možda manje, sve će biti gotovo.«
Ryushi osjeti kako mu kroz žile klizi led.
»Žao mi je«, reče ona i nagne se prema njemu, pa ga poljubi, lagano, u
usta. Nakon što je otišla, on si reče da joj je to dopustio zbog šoka od
njezine izjave; no, to je bila samo djelomična istina. Unatoč svemu, želio je
da ga ona poljubi.
Prošao je gotovo cijeli ciklus kad su se vrata ćelije otvorila, a Ryushi
podigao pogled, sa neobičnim iščekivanjem u očima; no, pogled se pretvori
u zbunjenost kad je umjesto Aurin ugledao visokog, sijedog čovjeka. Čovjek
se okrene i reče stražaru da pričeka dalje niz hodnik, i naredi mu da ne pusti
nikog drugog.
»Čak ni princezu?« upita stražar, a iznenađenje mu priguši rešetka na
viziru.
»Kao da bi ti princeza dopustila da ju zaustaviš«, reče on, glasa punog
prijezira. »Naravno da se to ne odnosi na princezu.« Uostalom, pomisli
Gerdi, nije baš da bi princeza Aurin osobno posjećivala svoje zarobljenike,
zar ne?
Vrata su bila zatvorena i zaključana, a Ryushi na nogama, pitajući o
čemu se radi, kad se visoki muškarac okrenuo i odjednom više nije bio
muškarac, nego dječak, malen i zelenokos, sa iskrivljenim osmijehom na
licu.
»Tebe«, reče on, mašući prstom, »je jako teško pronaći.«
»Gerdi!« zapanjeno šapne Ryushi. »Ne vjerujem!«
»Pa«, skromno reče nomanski dječak. »Vjeruj, jer su poslali
najboljeg.«
Ryushi impulzivno ispruži ruke i zagrli ga, a Gerdi se počne meškoljiti
u njegovom stisku, posramljen pokazivanjem osjećaja. »Ušao si ovamo
samo zato...«
»... da dođem do tebe, da, da. Samo zato što bi me tvoja sestra ubila da
29. nisam. Ili ona ženska Calica; ta je pak uvenula od kad si otišao. Čime se to
baviš ovdje, ha?«
Ryushi pogleda prema vratima, ne odgovorivši na zadirkivanje.
»Slušaj, moraš se maknuti odavde. Netko bi mogao doći.«
»Dobro«, reče on. »Evo plana. Mi ćemo...«
»Gerdi«, reče Ryushi podigavši ruku. »Gerdi, čekaj. Ja ne mogu s
tobom.«
Gerdi trepne, pa odluči da nije čuo ono što mu se upravo učinilo da je
čuo, i nastavi govoriti. »Dobro, dakle, izaći ćemo u hodnik, a ja ću se
praviti da te vodim u...«
»Ne slušaš me«, psikne Ryushi. »Ne mogu ići s tobom.«
Gerdi stisne oči. »Bolje ti je da imaš divovski razlog za to, jer ti
moram reći da sam se u zadnje vrijeme jako loše provodio.«
»Imam dva divovska razloga«, stigne odgovor. »Jedan: Aurin je
pronašla Bazu Usido, i za manje od trideset ciklusa će se obrušiti na nju sa
punom silinom svojih snaga. Čeka samo potvrdu svojih špijuna, pa će se
mobilizirati. A drugi: znam kako kontrolira Keriage. Samo ne znam što da
poduzmem u vezi toga.«
Gerdi i on čučnu na pod. »Pričaj brzo, Ryushi«, reče nomanski dječak.
»Treba mi jako puno objasniti na brzinu.«
I tako mu Ryushi ispriča o Aurininom srcekamenu, i tome kako je
povezan sa keriaškim kraljicama, i kako će puknuti ako se makne od njezina
srca na duže od ciklusa. I ispriča mu o tome kako je Macaan prije osvojio
Keriage, i o tome kako mu je Aurin rekla da su otkrili parakkansku Bazu, i
o...
»Što?« skoro vrisne Gerdi, no u zadnji se tren obuzda i spusti glas.
»Da nisi ni razmišljao o tome, Ryushi. Pričamo o Aurin. Ne možeš...«
»Nisam rekao da sam se ja zaljubio u nju«, reče Ryushi, a na licu mu
se pokaže posramljeno crvenilo. »Mislim da ona voli mene.«
»Reci mi da ne uzvraćaš kompliment«, reče Gerdi, sumnjičavih očiju.
Ryushi zastane, zatečen, pa odluči ne odgovoriti. »Gle, to sad nije
važno«, reče. »Već godinama pokušavamo uvući špijune u palaču, ljude koji
bi bili bliski Aurin i koji bi mogli sve ovo saznati! Mislim, podaci o
Keriazima... Ja sam ju samo pitao i ona mi je rekla.«
Gerdi ga pogleda, vragolastog lica smrznutog od nevjerice.
»Razmišljao sam«, reče Ryushi. »Od kad mi je Aurin rekla za bazu,
30. prije jednog ciklusa. Ja mogu doći do tog srcekamena. Ali, vi morate
smisliti kako ćemo spriječiti da srcekamen ubije Keriage, i kako ćemo
spriječiti Keriage da ubiju nju.«
»Čemu to? Nek' crknu. Osim ako ti stvarno nije stalo do Aurin?«
Zadnje reče prezirnim tonom, na pola se šaleći.
»Ja ne želim sudjelovati u ubojstvu čitave vrste«, psikne Ryushi.
»Osim toga, što misliš, koliko štete mogu Keriazi napraviti u tijeku jednog
ciklusa? Ako uništimo srcekamen, možeš biti siguran da će nas oni povući
sa sobom.«
»Baš si mi na leđa navalio jedan zgodan, majušni zadačić«, natmureno
će Gerdi.
»Imaš bolju ideju?«
»Da! Ja te izvučem odavde i onda evakuiramo Bazu Usido.«
»A onda smo na početku! Osim što smo u još goroj situaciju; nemamo
više materijala ni oruđa s kojima možemo graditi. Možemo umjesto toga
jednostavno ostati gdje jesmo, pa neka nas pokolju.«
Gerdi ostade šutjeti, zureći u svog prijatelja pod svjetlom baklje.
»Gle, ima još nešto. Aurin mi je pričala o svojim snovima. Osoba koja
se pojavljuje u njima prema opisu je Calica; ali Aurin ju nikad nije vidjela
i ne poznaju se.«
Gerdijeve oči bijesnu. »Čekaj, čekaj. Kia je nešto rekla o tome, nakon
testa sa Koth Taraanima.«
»Nakon čega?«
»Reći ću ti kasnije. No, cijelo je vrijeme viđala Aurin i Calicu
zajedno, a nije znala zašto. A i Calica je pričala; rekla je da u zadnje
vrijeme ne spava dobro. Možda je to zato što sanja...« On zastane, pa
pogleda Ryushija. »Je li to najbolja veza koju imaš?«
»Najbolja i jedina.«
»Dovoljno dobro. Što ćemo?«
Ryushi se nasmiješi. »Okej. Sad kad znate za srcekamen i njegova
svojstva, možete smisliti način da ga zaobiđete. Ja ću ostati ovdje. Kad
dođe vrijeme, bit ću na pravom mjestu da ga zgrabim, ili što već treba.
Parakka mora poduzeti nešto, i to odmah. Mislim da je jedini način za
pobjedu neutraliziranje Keriaga.«
»Hoćeš li stvarno uzeti princezin srcekamen? Pazi, ako kažeš da hoćeš,
onda to moraš.«
31. »Napravit ću to«, odvrati on. »A ti mi moraš garantirati da ćete ga
znati deaktivirati, ili ga se riješiti ili nešto, kad ja zgrabim tu ogrlicu.«
»Može«, reče Gerdi. »Znaš, Kia će me živog oderati kad sazna za ovo.
Ako me Calica prva ne dohvati.«
»Jadan ti«, odvrati Ryushi. »Meni se čini da postoji samo jedan put. A
to je ovo. Napad. Moramo ih iznenaditi napadom na palaču. Nema više
bježanja.«
»Moraš mi nešto obećati prije nego što odem«, reče Gerdi, odjednom
ozbiljan. »Blizak si sa princezom, ne? Možda ste i bliskiji no što kažeš. Pa,
ovo mi obećaj. Koliko god te koštalo, koliko god, sjeti se tko su ti prijatelji.
A ako to znači da ćeš joj zderati tu stvar sa vrata i zgaziti ju, onda to učini.
Ako cijela rasa Keriaga pokrepa, zajedno sa princezom - urin, mene to ne
smeta. A tebi da nije palo na pamet da staviš nju ispred nas, ako dođe do
toga da moraš birati.«
Ryushija je zatekla promjena u obično srdačnom Cerdiju. »Ja... ja...«
»Obećaj«, reče on, i na tren tamo je čučao Banto, izgovarajući te riječi
i podsjećajući Ryushija na obećanje koje je dao prije nekoliko života svom
mrtvom ocu; da će štititi Elani, koliko god ga to stajalo. Jedino što mu je
ostalo od njega bilo je to obećanje, i on shvati da će ga prekršiti ako se ne
složi sa Gerdijevim zahtjevom. A ništa nije bilo toliko snažno da bi ga na to
natjeralo.
Nije znao je li njegov vlastiti um ili Gerdi stvorio tu sliku, no kad su
ustali, on pogne glavu.
»Obećajem«, reče.
»Super«, reče Gerdi, odjednom nasmiješen. »A sad, najbolja fora.«
Uroni rukom u džep i izvuče mali ključ. »Mislio sam si da nekako moraju
suzbiti tvoju moć, pa sam nabavio ovo. Kladim se da ti je više dosta tvoje
Prigušne ogrlice, ne?«
Vani, ispod crnog, šupljeg oka kirinskog sunca, nebo je bilo čisto, ne
pokazujući oluju koja se spremala.
32. 4
Tumor u mreži
Duboko u Rascjepima, stanovnici Baze Usido zbrajali su troškove
svoje pobjede.
Kusoleđi i Zubati su se nakon nestanka Jada koji su kontrolirali
njihove vođe našli bez uputstava. Većinu je vođa ubio šok nakon što su Jadi
napustili njihova tijela; onih nekoliko preživjelih bili su smušeni i zbunjeni.
Komunikacija između vođa i njihovih čopora je prestala i stvorenja se
raspadnu u paniku i nered. Parakkanci, vidjevši svoju priliku, zaskočili su
bezglavu vojsku i otjerali ih, potisnuvši ih preko ravnica gdje su se
stvorenja počela penjati po liticama i nestajati u šumi. Stvorovi koji su se
zatekli unutar zida na sličan su način ostali bez svrhe i smjera, a nakon toga
su ih parakkanske trupe bez problema pokosile.
No, Baza je teško stradala. Kolibe su bile uništene, vitalna mašinerija
slomljena snažnim šakama Kusoleđih. Malo gnijezdilište koje su održavali
nije bilo moguće popraviti. Neki od silosa za žito su bili probijeni, pa će se
žito pokvariti. Barem su mala vozila bila netaknuta. No, mrtvi... mrtvi su
brojali gotovo četvrtinu populacije Baze. Slomljena su tijela ležala na
plavoj travi, iskrivljena i raskomadana, a oči su im zurile za njihovim
odbjeglim dušama. Muškarci, žene i djeca; i Kirinci i Dominionci.
»Smiješno«, reče Calica kad je sjela pored Hochija, promatrajući
naporno čišćenje. »Cijelo vrijeme smo brinuli da će Aurin pronaći Bazu. A
na kraju nas je dohvatila sama zemlja. Izgleda da smo podcijenili opasnosti
gradnje Baze u Rascjepima.«
»Bilo je ili to ili ništa«, mračno će Hochi, pognuvši glavu. »Da nema
Aurinine tiranije, ne bismo se morali skrivati. Ovo je bilo jedino mjesto
gdje smo mogli graditi u tajnosti, a da nas ona ne pronađe.«
»I što sad?« reče Calica, odmaknuvši svoju narančasto-zlatnu kosu
preko ramena. Tren kasnije, odgovori na vlastito pitanje. »Valjda ćemo
graditi ponovno. Ispočetka. Pobrinut ćemo se da redovito pazimo na Jade.
33. Smislit ćemo način da spriječimo njihov dolazak.«
»Valjda«, složi se Hochi bez mnogo entuzijazma, mračnih očiju ispod
teških obrva koje su promatrale kaos oko njega. Bio je iscrpljen od rata,
umoran od ubijanja. Previše je toga vidio da bi ga sad obuzeo užas zbog
smrti koja ga je okruživala; tako je bilo i sa Calicom. No, bio je umoran,
tako umoran od borbe sa naizgled nemogućim neprijateljem, samo da bi se
ponovo i ponovo suočavao sa zaprekama. »Borba se nastavlja«, reče on
nikome posebno, no riječi iza sebe nisu imale snage.
Calica okrene svoje maslinaste oči prema tlu. Znala je kako se on
osjeća. Ponekad joj se činilo da žive u nekom ludom snu, nadajući se da
mogu išta promijeniti. Macaanova i Aurinina moć bila je prevelika; što bi
skrpana hrpa idealista ikad mogla poduzeti protiv takvog neumoljivog
neprijatelja? Pa što, privukli su neke ljude, pokazali im Parakkino gledište
umjesto Macaanove indoktrinacije. Pa što? Kakve to veze ima? Neće
postići ništa dok svoje priče ne poprate akcijom. A kako će to sada
poduzeti? Svaki put kad bi izgledalo da napreduju, ponovo bi ih sasjekli.
Ponekad bi najradije odustala. No, samo ju je jedna stvar zaustavljala;
a to je bila činjenica da nema izbora. Nije mogla živjeti kao sretan građanin
carstva koje joj je ubilo roditelje i ostavilo ju siročetom. I tako je jedina
alternativa bila borba protiv tog carstva, u nadi da će ga srušiti.
No, bilo je tako prokleto teško.
Ona podigne pogled kad su Elani, Jaan i lriqi prišli preko krvlju
natopljene trave. Bio je to neobičan prizor, dvoje Parakkanaca koje je
slijedilo pogrbljeno stvorenje, dva puta veće od njih. Ni jedno od dvoje
mladih ljudi nije primjećivalo pokolj oko sebe. Calica odjednom osjeti
ubod tuge; njihova nevinost i djetinjstvo bili su samo još jedna žrtva rata
koji im je obuzeo živote. Ako je lriqi i osjećao nešto, nije mogla pročitati
njegove tuđinske crte lica.
Pridružiše se Galici i Hochiju, a blagi im je vjetar mrsio kosu, noseći
miris uljanog dima i prljave krvi.
»Zar ne bi trebala pomagati kod čišćenja?« upita Calica Elani.
»Zar ne bi ti to trebala?« uzvrati Elani. Calica slegne ramenima kad je
djevojčica sjela pored nje. Činilo se da je malodušje bilo univerzalno u
Bazi Usido, a uobičajen je pozitivni stav Parakkanaca popustio.
»Kako ti se čini ljudski rod, lriqi?« upita ona Koth Taraana, glasom
teškim od ironije.
((Ovdašnji događaji su nas uznemirili. Mlađa Braća vjeruju da će
34. se nešto slično dogoditi našem domu ako ne zaustavimo Macaana. Koth
Macquai ima razloga da ponovo promisli o svojoj politici neuplitanja))
»Ništa kao demonstracija ne pomaže da se dokažu stvari, ne?« reče
Calica, no zvučala je preumorno da bi se trudila oko sarkazma.
((Žalim zbog vašeg gubitka)) reče lriqi, a u njihovim umovima
bljesne mekani plavi oblak žalobne tuge.
»Kako to radiš?« upita Elani, upito promatrajući pogrbljeno stvorenje.
»To je način na koji se oni izražavaju«, reče Jaan umjesto njega.
»Nemaju crte lica ni usta, pa umjesto toga projiciraju svoje osjećaje.« On
prijateljski potapša iriqijevu oklopljenu nogu. »Iriqi je samo mlad. Još nije
savladao obuzdavanje, pa mu osjećaji pobjegnu dok govori. Stariji Koth
Taraani mogu obuzdati svoje boje, kako se ne bi odali pred strancima.«
Calica trepne. Činilo joj se da nikad prije nije čula Jaana da tako dugo
govori. Iriqi, očito odlučivši da je pruženi odgovor bio dovoljan, nije ništa
rekao. Samo je zurio u njih svojim golemim crnim očima.
»Što se dogodilo Jadima?« odjednom upita Hochi lriqija. »To jesi bio
ti, zar ne?«
((Jad kojeg smo Jaan i ja sreli u pećinama osjetio je Zajedništvo
koje veže Koth Taraane. Kao i mi, može vidjeti veze nevidljive ljudskom
oku. Nije razumio što to osjeća, jer nikad prije nije susreo jednog od
nas. No, želio je to. Pokušao mi je ući u tijelo, na isti način na koji Jadi
ulaze u ljudska tijela))
»Da, to sad znamo«, reče Calica, sjetivši se dječaka Paanija koji je
otvorio kapiju i pustio hordu unutra.
Koth Taraan se pomakne i smjesti u svoj neutralni položaj. ((Kad je
ušao u mene, sva su Braća okrenula svoje snage prema tome da ga
izbace. Zajedništvo ne podnosi tumor u mreži. Reakcija je bila trenutna
i instinktivna. No, i Jadi su povezani, baš kao i mi« a povratni udar
uništenja onog koji me pokušao opsjednuti raširio se do ostalih Jada i
razorio ih))
»Dakle, Jada više nema?« upita Calica, sa blijedom nadom u glasu.
((Raspršeni su)) reče lriqi. ((Ne može ih se do kraja uništiti. S
vremenom će se opet skupiti))
Calicina ramena potonu. »Onda se možemo nadati ponavljanju
današnje predstave.«
»Ako misliš da je to gadno«, reče glas iza njihovih leđa. »Čekaj dok
35. ne čuješ ovo.«
»Gerdi?« poviče Hochi, okrećući se. Tamo, sa druge strane drvene
ograde na kojoj su sjedili, cerio im se zelenokosi nomanski dječak.
»Glavom i bradom«, reče on, no odjednom ostane bez daha kad je
Hochi skočio sa ograde i dohvatio ga u medvjeđi zagrljaj.
»Maunijevih mi očiju, Gerdi, mislio sam da se nikad nećeš vratiti!«
reče on presretna lica.
»Nisam... siguran... da se... veselim... vraćanju«, zahropće Gerdi,
batrgajući se u stisku Hochijevih masivnih ruku. Na pola je sumnjao da ga
veliki čovjek namjerno malčice prejako grli, za kaznu što ga je toliko
zabrinuo. »Ma pusti me više!«
»Gdje je Ryushi?« upita Calica, sa očajnom brigom na licu. »Je li
dobro?«
Gerdi se izvuče iz Hochijevih ruku i pogleda po okupljenim licima.
»Neka netko ode po Kiu. Ovo će ju zanimati.«
* * *
Gerdi nije htio ni pisnuti dok se nisu svi skupili, a nije ni htio da ih
netko prekine, pa je dogovorio da je nađu u uništenoj ljušturi zmajskog
gnijezdilišta. Peći su utihnule, a vrućina se razišla kroz golemu rupu na
krovu, rezultat eksplozije nakon što je Kusoleđi razbio spremnik sa
gorivom. Većina je jaja bila neoštećena, no ležala su hladna u metalnim
posteljama, i više se nikad neće izleći. Unutrašnjost je bila napuštena, a
zveket njihovih čizama preko podnih rešetki odjekivao je kroz veliku
prostoriju. Onih nekoliko sjaj-kamenova koje eksplozija nije razbila bacalo
je svoj blijedi narančasti sjaj preko lica okupljenih, malih obličja u gotovo
potpunoj tami.
»Daj više, Gerdi«, prasne Kia. »Ne treba nam drame. Mogao si nam
sve ispričati vani.«
»Imate sreće što sam uopće ovdje da vam mogu ispričati«, odvrati
Gerdi. »Imam puno toga za reći, a nisam htio da vas netko odvuče na
skupljanje leševa dok to traje, okej? Sad šuti i slušaj.« Ako je njegovo
uobičajeno dobro raspoloženje u posljednje vrijeme ponešto presušilo,
nitko ga nije mogao kriviti; u zadnje je vrijeme prošao puno toga, a gotovo
ništa u tome nije bilo veselo.
Zato ušute i on počne pričati. Rekao im je da je Ryushi dobro, i da je
36. ostao kao zarobljenik u Fane Aracqu. Rekao im je da se čini da nije u
neposrednoj opasnosti i da je uspio izvući delikatne informacije iz Aurin;
no, nije im pričao o svojim slutnjama u vezi Ryushijevih osjećaja prema
princezi ili njezinim prema njemu. Bacio je pogled pun grižnje savjesti
prema Calici kad je preskočio taj dio, no ona je bila previše napeta od
brige zbog Ryushija a da bi primijetila.
Rekao im je da Aurin zna gdje je Baza Usido i da priprema snage da
pokose Parakku jednom za svagda. Također im je rekao da je Aurinin
srcekamen ključ za njezinu kontrolu nad Keriazima, no da će njegovo
uklanjanje uzrokovati smrt cijele rase Keriaga, a vjerojatno i Aurininu. I
rekao im je da je Ryushi odlučio ostati i da je smislio plan, te da je zadužio
Gerdija da pronađe način za zaustavljanje ubojitog učinka srcekamena.
»Idiot!« poviče Kia bijesno. »Što ga briga za Keriage ili Aurin?
Trebao ga je samo ukrasti od nje, pa neka svi umru; tad bi Parakka mogla
imati šanse! Bez Keriaga, Aruinina bi se moć u Kirin Taqu srušila. Za
nekoliko ciklusa došlo bi do revolucije!«
»Nije baš tako jednostavno«, reče Hochi. »Ne može samo doći do nje i
uzeti joj kamen.« On pogleda Gerdija i teško uzdahne. »Vijesti nisu mogle
doći u gorem trenutku. Baza je slabo branjena, ostali smo bez mnogo ljudi; a
sad saznajemo da će Aurin uskoro krenuti i da nam je jedina prilika za
pobjedu napad na nju.«
»Mislim da se sjećam slične taktike od prije godine dana«, reče
Calica. »Nije upalio onda. Neće ni sada.«
»A što ako ona laže?« odjednom dometne Elani, presjekavši ih. »Znaš,
ono, možda mu Aurin daje lažne informacije ili nešto takvo. Možda su
pustili Gerdija u palaču tako da se uspaničarimo i pobjegnemo i onda...«
»Ej, nitko mene nije pustio unutra!« puhne Gerdi, uvrijeđen. »Da znaš i
pola toga što sam morao poduzeti da dođem do Ryushija, ne bi bila tako...«
»Ima tu nešto, Gerdi«, tiho reče Jaan. »Je li mu točno rekla lokaciju, ili
mu je samo rekla da ju je pronašla?«
Gerdi promrsi kosu jednom rukom, zelenu kosu koja se pod
narančastim svjetlom pretvorila u žutu. »Ne znam. Nisam baš imao vremena
za brbljanje o detaljima.«
»I srcekamen bi mogao biti blef«, istakne Calica, mirnih maslinastih
očiju.
»Možda je sve blef«, reče Gerdi. »No, Ryushi misli da nije, a u ovom
se trenu samo na njega možemo osloniti. Možemo se cijelu noć svađati o
37. tome je li Aurin rekla istinu ili nije, no sve se svodi na to da moramo imati
povjerenja u njega. Jer ako nam je rekao istinu, onda imamo samo jednu
šansu da se izvučemo, ili smo mrtvi.«
Nakon njegove izjave nastupi tišina. Okupljeni Parakkanci razmijeniše
poglede pod slabim svjetlom, slušajući metalnu prazninu gnijezdilišta.
»Zašto nisi išao pred Vijeće sa tim?« upita Kia.
»Vijeće će predugo trajati. Uostalom, nisam se došao raspravljati.
Samo sam došao reći što znam.«
»Što ćemo napraviti?« upita Elani.
»Pa, ovisi.« Gerdi prebaci pogled na Calicu. »Ryushi je rekao da ti
imaš neke veze s tim.«
»Sa čime?« upita Calica osupnuto.
»Sa srcekamenom. Aurin te sanja. Kia je rekla da te stalno viđala sa
Aurin u svojoj viziji. Jesi li sanjala Aurin?«
Pitanje je bilo vrlo izravno, i Calica nije imala drugog odgovora osim
istine. »Da«, reče.
»Pa, gdje je veza?« zatraži Cerdi.
»Nema veze! Nikad se nismo upoznale!« poviče Calica. »Osim kad
sam dotakla Macaanov um. Tad je počelo.«
Calicina napomena podsjeti ih na vrijeme prije Integracije, pod
suncem Dominiona. Činilo se da je trenutak kad je Calica upotrijebila svoju
moć psihometrije na Macaanovoj naušnici da bi dokučila um i planove
nositelja bio tako davno. Naišla je i na prije nepoznate aspekte kraljevog
života, kao što su njegova divlja i neuzvraćena ljubav prema kćeri i njegov
strah od smrti koja je odnijela njegovu kraljicu i roditelje.
((Povezane ste)) odjednom reče lriqi.
Jaan podigne pogled prema velikom stvorenju. »Stvarno?« iznenađeno
upita.
((Ne razumijem prirodu te veze. No, povezane su. Između njih je
jedna zajednička nit))
»To možeš vidjeti?« fascinirano upita Elani.
((Ne vidim kao što vi vidite. No, ona postoji, ljudsko dijete))
»Kako ja mogu imati... vezu s njom?« poviče Calica. »Što imamo
zajedničko?«
Elani se počeše po uhu. »Vi ste Duplići, zar ne?« Prema tonu njezina
38. glasa bilo je jasno da je to manje pitanje, a više očita izjava.
»Ne pričaj gluposti!« odvrati Calica, a u glasu joj se čula panika.
Elani ju sažalno pogleda, i opet preuzme glas osobe mnogo starije od
sebe. »Izvještaji kažu da ste otprilike iste dobi. Ona je najvjerojatnije
rođena u Kirin Taqu; ti si rođena u Dominionima. Sjećaš se kad sam vam u
Os Dakaru pričala o najvećim filozofima Kirin Taqa i Dominiona? Baan Ju
i Muachi? Kako su oni Duplići, koji su ravnoteža jedno drugome u
kozmičkom redu, kao što je Kirin Taq ravnoteža našoj domovini?« Ona
zastane, pa se nasmiješi. »Mislim da si upravo našla svog Duplića.«
»To je laž!« gotovo vrisne Calica, a kosa joj je šibala po licu kad je
pogledom prelazila od Elani do Iriqija i natrag.
»Uspostavila si kontakt s njom kroz Macaanova sjećanja kad si dotakla
njegovu naušnicu, lako to nisi tada shvatila, našla si svoju vezu. A
podsvjesno si ju održavala na životu od tada. Kroz snove.«
»A ono što sam ja vidjela u vizijama...« reče Kia, ponesena
zajedničkom dedukcijom. »Koth Taraan je rekao da bi test mogao donijeti
uvide za koje nisam ni znala da ih imam, ili predviđanja. Test mi je rekao za
Calicu i Aurin! Zato su stalno bile zajedno!«
Je li to bio razlog zbog kojeg se Kii nikad nije sviđala Calica? Mislila
je da se radi o ljubomori, da joj Calica otima pažnju njezinog brata, no je li
moguće da je znala nekako, duboko u sebi, da...
»Šuti!« poviče Calica, obrušivši se na nju. »Prestani me osuđivati!
Sad ćete slušati devetogodišnju klinku koja misli da je riješila tajne
svemira? Ili nešto što čak nije ni iste vrste kao mi? Sve te gluposti o
Duplićima su samo hrpa rezonantskih mitova! Ja nemam nikakve veze s
Aurin, niti ću ju ikad imati! Njezina je obitelj ubila moje roditelje!«
Ona gurne Kiu i odjuri, a njezini su užurbani koraci zvonili kroz miran
zrak gnijezdilišta dok nije izašla kroz mali, mutni kvadrat ulaza za radnike i
nestala.
»Ne želi si priznati«, reče Elani samopouzdano, stavivši prst na usta.
»Zaboravi na to«, reče Kia, odjednom puna energije zbog ideje koja
joj je sinula. »Smislila si već hrpu teorija o Duplićima, zar ne?«
»Hoćeš čuti neke od njih, rođakinjo Kia?« upita Elani, zablistavši.
»Hoću znati može li Duplić zavarati srcekamen.«
Mrtva tišina.
»Zamijeniti Aurin sa Calicom?« reče Hochi, nakon što su imali
39. dovoljno vremena da shvate implikacije Kiinih riječi.
»Skineš srcekamen sa princeze«, reče Kia. »Staviš ga na Calicu.« Ona
pucne prstima, a prasak nestane u dubinama tamne odaje. »Imamo Keriage. I
više nema Macaana. Najgore što se može dogoditi je da uništimo srcekamen
i Keriazi umru.«
»Tako si sigurna da je lriqi u pravu?« upita Elani.
»Slušaj: kad sam vidjela Takamija u svojim vizijama, nedostajalo mu
je uho. Tada nisam znala zašto; sad sam čula izvještaje i glasine od špijuna
da mu ga je Ryushi odsjekao tijekom dvoboja. Ono što sam vidjela u Koth
Macquaijevom jezeru je istinito. Ako je bilo točno za Takamija, bit će točno
i za Calicu i Aurin.«
»Nisam siguran da je ropstvo dio Parakkine etike«, napomene Gerdi,
sjetivši se Ryushijevih riječi. »Ili masovni genocid, što se toga tiče.«
Kia ga prostrijeli pogledom, pa zgrabi Elani za ramena. »Bi li
djelovalo'?« zatraži.
Elani je djelovala zbunjeno. »Pa, da, valjda, možda bi. Srcekamen ne
obraća pažnju na brzinu kucanja srca, jer se to mijenja zbog spavanja i
vježbanja i tih stvari. On je ugođen na auru osobe.«
»Dakle, imaju li Aurin i Calica istu auru?« upita Kia ojađeno, sa
hitnošću u zelenim očima.
»Pa, to treba ovako shvatiti«, reče djevojčica, izvlačeći se iz Kiina
stiska - koji ju je počeo pomalo boljeti - i uzmičući za korak. »Vidiš,
blizanci kao što ste ti i Ryushi imaju mnogo toga zajedničkog na fizičkoj
razini, ali ste skroz drugačiji, ono, spiritualno. Osobnost i stavovi i to. I zato
imate različite aure. Kod duplića je obrnuto. Fizički nemaju ništa
zajedničko osim trenutka rođenja, jer se tada događa povezivanje. No,
njihova aura, njihovo unutrašnje biće je isto.« Ona slegne ramenima.
»Većinu sam ovoga pokupila iz starih spisa koje smo spasili od drugih
Rezonanata. Možda je Aurin ono što bi Calica bila da su okolnosti bile
drugačije. To sigurno objašnjava zašto je Ryushi zaljubljen u obje.«
»Što?« u glas će Kia i Gerdi.
Elani pokloni tužan osmijeh nomanskom dječaku. »Ma daj, Gerdi. Sve
si nam odao. Osim toga, kako bi inače Ryushi sve to saznao? To nam nikad
nisi objasnio, zar ne? A što se tiče Calice, trebao bi imati manje očiju nego
Kusoleđi da to propustiš.« Ona zastane, »iako nisam sigurna da to Ryushi
već zna«, zamišljeno je mozgala.
Gerdiju padne vilica. Elani je oduvijek imala sposobnost da dođe do
40. nekih zapanjujućih uvida, no ovaj ga je puta tako uvjerljivo zakopala da mu
se počelo činiti da mala čita misli.
»On nije zaljubljen u Calicu!« poviče Kia, iako je u to već neko
vrijeme sumnjala. »A sigurno nije zaljubljen u Aurin.« Ona se okrene
prema Gerdiju, sa licem iskrivljenim od srdžbe. »Zar ne, Gerdi?«
Gerdi teško gutne, nervozno prelazeći pogledom preko njezina lica, pa
se skrušeno nasmiješi. »Ovaj... to sam malo probao sakriti«, prizna.«
»To ti je on rekao?«
»Nije mi rekao, ali dalo se naslutiti.«
»Ma to je super!«
»Pa zar nije?«
»Šuti!«
Gerdi slegne ramenima. »Ako se ne možeš s time suočiti...«
»Prestanite svi zajedno!« odjednom urlikne Hochi, podigavši svoje
goleme ručetine da ih ušutka.
Svi ga pogledaše, sa njegovim golemim trbuhom i ćelavom glavom
koja je blistala pod narančastim svjetlom. Kad je privukao njihovu pažnju,
nastavio je.
»E sad, ja nisam baš vješt sa riječima, a znam da nemam ni pameti
koliko neki od vas...«
»7o si pogodio«, reče Gerdi; no, Hochi je očekivao nekakav zlobni
komentar od dječaka, pa je u njegovom smjeru poslao udarac iz
predostrožnosti. Gerdi jedva da je završio rečenicu i spremao se uzmaknuti
kad ga je duška zatekla nespremnog i poslala ga u let u tamu.
»No, znam što je važno, a to je ovdje bitno«, nastavi Hochi. »Aurin je
možda lagala, no ima jedna stvar koja mi djeluje vjerojatno. A to je da
ovdje imamo Aurininog Duplića. Nemojte zaboraviti da Ryushi računa na
nas da ga izvučemo od tamo. Smislio je napad na Fane Aracq. On bi u zbrci
zgrabio srcekamen. Je I tako, Gerdi?«
»Je«, odvrati Gerdi, ustajući i trljajući si tjeme; no, niz promrmljanih
uvreda koje su uslijedile bio je ponešto pretih, a da bi bio čujan.
»A sad razmislite malo. Kia, rekla si da bi on trebao ugrabiti
srcekamen i gotovo. Ubili bi ga prije no što bi uspio pobjeći, a srcekamen
bi se vratio Aurin. Zato nam treba napad, koji bi bio dovoljno jak da se
probije u Fane Aracq.«
»Keriazi«, reče Kia. »Ali ne možemo doći do kamena bez Keriaga, a
41. ne možemo ni bez Keriaga bez kamena.«
»Možda možemo«, reče Jaan, promatrajući svog golemog sudruga.
((Hoćeš reći da bi mi trebali komunicirati sa Keriazima)) reče lriqi,
sa blijedim drhtajem nelagode.
»Ne možete komunicirati sa Keriazima!« reče Kia.
((Keriazi su inteligentna bića. Oni mogu komunicirati)) reče Koth
Taraan, nelagodno se meškoljeći. On okrene svoje goleme crne oči prema
Jaanu. ((Tražit ćeš to od mene, zar ne?))
»Moraš, lriqi«, reče Jaan. »Zbog svih nas. To nam je jedina šansa.«
»Hoće li ti to dopustiti Koth Macquai?« upita Kia.
((Odluku je prepustio meni. To je moj izbor))
»Hoćeš li?« molio je Jaan. »Znam što svi vi osjećate prema
Keriazima, ali...«
»Ehej, čekaj malo«, reče Gerdi mašući rukama. »Ti stvarno predlažeš
da odemo razgovarati sa Keriazima?«
»Idemo sklopiti dogovor«, reče Hochi svojim dubokim glasom. »Oni
nama pomognu da napadnemo Fane Aracq i da dobijemo kamen. Mi njih
oslobodimo iz ropstva.«
Gerdi polako prekrije lice rukama. »Ne vjerujem da to slušam«, reče
glasom prigušenim dlanom.
42. 5
Samo slijepa vjera
»Ovaj... daj mi ponovo objasni zašto sam dobrovoljno prijavljena za
ovo kad sam izvukla jednu od dugačkih slamki«, začuđeno reče Peliqua,
ležeći na trbuhu na brdašcu prekrivenom tamno plavom travom.
»Čista sreća, valjda«, odvrati Kia. »Sad začepi, jer će te čuti.«
U sumraku Kirin Taqa, ležale su i zurile preko ruba svog skrovišta.
Oko njih su cvali maleni cvjetovi, koji su svojim prozirnim, kristalnim
laticama hvatali slabo svjetlo crnog sunca i u beskraj ga reflektirali prema
unutra. Trepet biljke sjale su zelenim svjetlom, nagomilane u hrpama
nasuprot tamnijim brdima oko njih.
Ispred njih nalazio se Ley Warren, uzdižući se iz zemlje i grebući nebo,
a nepravilni su mu zemljani tornjevi nalikovali golemim, iskrivljenim
prstima.
Nije se mnogo razlikovao od strukture južno od Tusami Citya u
Dominionima; viseći mostovi križali su se između visokih tornjeva, a baza
je bila gomila rampi i tunela za Keriage i Stražare. Bio je to golemi
termitnjak, koji se protezao prema oblacima, pun crnih, bubolikih keriaških
obličja.
Ley Warreni. Kad su se prvi puta pojavili u Dominionima, bili su
misterija. Pokazali su se kao najhitniji dio Macaanove Integracije; golema
keriaška gnijezda koja su okruživala Ley Pojačivače, mašine koje su
stvarale most između Kirin Taqa i Dominiona. Ley Warreni su postojali u
oba svijeta istovremeno i služili su kao prolazi za Macaanove ljude, koje su
ljubomorno čuvali Keriazi.
Kia je neko vrijeme promatrala stvorenja. Nije joj bio potreban
dvogled da bi se podsjetila kako izgledaju. Humanoidna trupla, koja su
nisko visjela između šest hitinskih, paukolikih nogu koje su se dizale prema
gore od rebara i savijale se u koljenu. Tijela im je prekrivao šiljati oklop;
oči su im bile male i crne ispod izbočenih obrva. A svaki je nosio gaer
43. bolga, kratko koplje sa zupcima za čupanje i deranje neprijateljskog mesa
kad bi ga izvukli van.
Bilo je teško povjerovati da su oni daleki rođaci Koth Taraana. Oči
boje oniksa, oklop... no, tu je sličnost prestajala.
Nadala se da će ovo uspjeti, jer su poduzeli strašan rizik. Hoće li lriqi
uopće uspjeti komunicirati sa Keriagom? Hoće li ovaj odgovoriti? A što
onda? Što mogu ponuditi Keriazima kao garanciju osim teorija i
mogućnosti? Hoće li se Keriazi biti spremni kockati sa istrebljenjem svoje
vrste samo za priliku da budu slobodni? A čak i ako ih oslobode, što onda?
Hoće li početi divljati po oba svijeta, uništavajući sve?
Nisu imali izbora, pa ona prestane razmišljati o tome. Samo je to
mogla učiniti.
»Oh! Oh! Kia!« uzbuđeno će Peliqua, gurkajući ju laktom. »Evo ga.«
Malo im je vremena trebalo da prouče patrolne rute ovog Ley Warrena.
Budući da se ugnijezdio u prirodnom bazenu između brežuljaka, bilo mu je
lakše prići nego onom na ravnicama južno od Tusami Cityja, pa su njegovi
stanovnici taj manjak kompenzirali gustom mrežom stražara koji su
pročešljavali krajolik oko glavne građevine. Ova se sastojala i od Stražara
i od Keriaga.
Kiu i Peliquu nisu zanimali Stražari. Čekale su Keriage. I sad, kad je
Peliqua uperila prst, Kia shvati da im se strpljenje na kraju isplatilo.
Prilazio im je usamljeni Keriag, obilazeći rame obližnjeg brda, a svaka mu
se od njegovih šest nogu pomicala neovisno dok je marširao.
Kia proguta slinu i pogleda Peliquu. »Idemo«, reče i one se naglo
podignu i potrče. Keriag istog trena okrene glavu i zapilji se u njih svojim
hladnim, okrutnim očima. Tren je zastao, a zatim krene za njima.
Kia i Peliqua otrče do svojih pakpaka, koji su ih tiho čekali, a
neočekivano im uzbuđenje prostruji tijelima. Skočile su na jahača grla i
pokrenule ih u trenu kad je Keriag dojurio preko hrpta brda. Nisu mogle
prestići Keriaga; no, pakpaki su mogli.
»Kreni!« poviče Kia i mamuzne pakpaka, koji jurne s takvim
ubrzanjem da se nagnula u sedlu od vjetra. Peliqua ju je slijedila u stopu, sa
crvenim pletenicama koje su joj letjele oko lica.
Keriag nije bio daleko iza njih. Pakpaki su bili brži na ravnom, no
teren je bio brdovit, i Keriaga je njegovih šest nogu bez napora nosilo preko
neravnog tla. Kia i Peliqua šušnu niz brdo u plitki jarak između dva
stjenovita brežuljka, a Keriag krene za njima, krećući se sigurnim koracima
44. tamo gdje su se pakpaki sklizali.
Kolektivni um keriaške Kraljice u Warrenu je već znao za njih.
Vjerojatno su se već i drugi Keriazi uputili iz drugih smjerova da ih
presretnu. Činjenica da nisu morale daleko nije ni malo tješila Peliquu, kad
je ugledala užasno crno insektoliko stvorenje koje je sišlo u jarak za njima.
Jedno spoticanje, jedan krivi korak i sve bi bilo gotovo.
Kameni zidovi odjednom uzmaknu, povlačeći se u plavu travu
brežuljaka, a njihov se uski put otvori u kamenitu čistinu, ravno mjesto
neutralnog područja između tri obližnja brda. Kia skrene na lijevo kad je
stigla na čistinu; Peliqua krene desno, pa se obje okrenu natrag. Keriag
izbije za njima... i stane, potpuno nepokretan i miran.
((Pozdrav tebi, Keriaže))
Tamo je bio lriqi u sredini čistine. Osim Kie i Pelique, tamo su bili još
i Jaan i Ty. Držali su izvučeno oružje, no nisu napali, nego su ostali podalje
od stvorenja. Svi su promatrali Keriaga, kao da mogu dokučiti što misli.
Crnilo njegovih očiju bilo je upereno u crnilo Koth Taraanovog pogleda.
((Ja sam od rase Koth Taraana. Tražimo audijenciju kod tvoje
Kraljice)) lriqi nije uspio prikriti blagu mrlju gađenja u nijansi svojih
riječi.
Keriag i dalje ne odgovori. Ostao je nepomičan, prenoseći ono što je
vidio kolektivnom umu, čekajući zapovjedi. Kia se nervozno osvrne po
brdima oko šljunkovite čistine; drugi su Keriazi počeli pristizati, prizvani
trkom prvoga. Plan je bio da privuku pažnju Keriaga, a da Stražari ne
primijete ništa neobično; no, trenutno su dobivali neugodnu količinu pažnje.
Je li moguće da Keriazi samo zavlače dok se ne skupe njihovi ratnici?
((Odgovori ako me razumiješ, Keriaže. Jednom smo imali
zajedničke pretke)) Koth Taraan odjednom pogleda Jaana, pa vrati pogled
na Keriaga. ((Naše su razlike samo površinske. Nismo se toliko odvojili
da ne bismo mogli komunicirati))
Peliqua i protiv svoje volje osjeti tračak tuge, čak i u situaciji u kojoj
su se nalazili, kad je primijetila taj pogled prema svom bratu. Taj je trenutak
govorio mnogo o njihovom međusobnom odnosu, između stvorenja i
mješanca. Je li zato lriqi pristao razgovarati sa Keriazima za njih? Zbog
onog što ga je naučio Jaan, o tome kako se predrasude između vrsta i rasa
mogu prevladati? O tome kako čak i mješanac, kojeg preziru obje rase koje
su ga porodile, ima srce i dušu kao i drugi ljudi, čak i kao druge vrste?
Znala je da jest, i to ju je zabolilo. Uz svu njezinu zaštitu, sve
45. samopoštovanje koje je pokušala pružiti svom bratu, trebalo je doći
stvorenje koje čak nije bilo ni čovjek da bi mu pružilo potrebno
prijateljstvo, i da mu pomogne maknuti sram i gađenje koje je osjećao
prema sebi.
»Kia!« reče ona. »Još ih dolazi. Ako se uskoro ne maknemo, mislim da
bi moglo biti svašta.«
Kia se uspravi na svom pakpaku i osvrne se oko sebe. Keriazi su
opkolili tri strane čistine, ocrtani nasuprot baršunasto ljubičastog neba, sa
gaer bolga između dugačkih, krakatih nogu. Ona osjeti kako ju po skalpu
počinje peckati znoj. Uskoro će morati odlučiti. Ako krenu prekasno, možda
se neće izvući živi. No, ako se sad potuku, izgubit će svaku priliku za
razgovor sa Keriazima; a to bi na kraju dovelo do uništenja Parakke. Ona
stisne zube i zapilji se u usamljenog Keriaga, snagom ga volje tjerajući da
progovori.
((Imamo prijedlog)) reče lriqi. ((Možemo vas osloboditi od
srcekamena. Sve vas. No, zauzvrat trebamo vašu pomoć))
Tišina je dugo trajala. Tad, glasom kao da tisuću štakora grebe po
metalnim vratima, keriaški kolektivni um odgovori.
<Slijedite nas>
Keriazi su imali mnogo načina za ulaz u Ley Warren, a Stražari su znali
za manje od pola njih. Tuneli nalik na labirinte bili su previše složeni za
ljudski um, i previše brojni da bi ih mogli izbrojiti. Imali su podzemne
putove koji su izlazili na milju daleko od tog Warrena, i Parakkance su
poveli niz jedan od njih. Pakpake su ostavili na površini, i ponijeli su sjaj-
kamenje za tjeranje tame unutar onih dijelova Warrena kojim Stražari nisu
putovali. No, svjetlo nije mnogo umanjivalo čisti užas koji su osjećali
stupajući niz zemljane koridore Keriaga, okruženi tapkanjem tvrdih nogu sa
pandžama i zujanjem Tijeka obližnjeg Ley Pojačivača.
Kii se stisnulo grlo, i jedva se usuđivala progutati slinu. Čvrsto je
stisnula Tyjevu ruku, pogledom skačući u svim smjerovima, dok je svjetlo
Tyjeva sjaj-kamena klizalo niz crni oklop noge, reflektirajući sjaj
istovremeno mutan i vlažan. Nalazili su se apsolutno i potpuno u vlasti
Keriaga. Iz ovoga se neće moći izvući borbom, neće biti čudesnog bijega ili
spasa u zadnji čas. Nalazili su se duboko u srcu neprijateljskog teritorija, a
svuda oko njih nalazila se pratnja od stvorenja koja su ih mogla za tren
raskomadati. Čak i lriqija. Koth Taraan nije baš mnogo pomagao; nije mogla
46. izbaciti ledeno crno-plavu boju smrtnog straha iz glave, a činilo joj se da je
to odraz lriqijevih emocija.
No, bar su dobili audijenciju. To je bilo nešto. Međutim, to je pred nju
stavljalo nove probleme. Jer ono što je imala za reći nije bilo nešto što bi
keriaška Kraljica željela čuti. Da je Calica došla s njima, možda bi ona to
mogla riješiti; no, ona je bila prisiljena ostati u Bazi Usido i pokušati
koordinirati nekakav odgovor na prijetnju Aurinine vojske. Pa je opet sve
ostalo na njoj. Zadnji put nije uspjela; zašto su mislili da bi sad moglo biti
drugačije?
Ona drhtavo, nervozno udahne; Ty baci pogled prema njoj i stisne joj
ruku, pokazujući joj da je tu. Ona ponovo počne razmišljati o ponudi koju će
dati keriaškoj Kraljici. Keriazi bi im trebali pomoći da opkole Fane Aracq;
a u međuvremenu, njezin će brat unutra ukrasti srcekamen. Onog trena kad
se srcekamen skine, Keriazi će to znati. Tad će napasti palaču, Ryushi će
staviti srcekamen na Calicu i sve će biti u redu. Tad će moći na miru
razmišljati o tome kako deaktivirati srcekamen, a Aurinina će vladavina biti
srušena, jer ona bez Keriaga nema dovoljno vojske da drži Kirin Taq.
Ima barem sto stvari koje mogu krenuti krivo. Prvo, Calicin je
pristanak na suradnju bio vrlo slabašan; no, to je manji problem. Kia je
vjerovala da će ova napraviti svoje. Znala je da je na kocki Ryushijev život
i napravit će to za njega. Drugo, nisu mogli biti sigurni da će uspjeti
zavarati srcekamen Aurininim Duplićem. Ako ne uspije, uslijedit će
katastrofa. Treće, nije bilo sigurno hoće li Ryushi uopće moći doći do
kamena; to je bila samo slijepa vjera. Četvrto, hoće li Keriazi pristati na to
da se kamen prebaci na Calicu? Napokon, nisu imali nikakvog razloga da
joj vjeruju. Ako Calica odluči zloupotrijebiti svoju moć, tad su samo
zamijenili jednu gospodaricu drugom.
Je li uopće mudro osloboditi Keriage? Kia je smatrala da nije. Željela
ih je zadržati, tako da ih mogu iskoristiti protiv Macaana u Dominionima. Sa
keriaškom silom pod svojom komandom, mogli bi očistiti svoju domovinu
od prljavštine tiranskog kralja. No, Calica je tu bila strahovito tvrdoglava;
odbila je uopće i razmisliti o Kiinom viđenju situacije. Naravno, bilo bi
sebično i neetički upotrijebiti Keriage kao robove, no to bi trajalo vrlo
kratko, a tu je akciju trebalo odmjeriti nasuprot tisuća života koje bi spasili.
Ima li Calicina odluka neke veze sa neprijateljstvom između njih dvije?
Vjerojatno, gorko pomisli Kia. Uz to što je Aurinin Duplić, te uz glasine
koje su došle do nje o Ryushijevim osjećajima prema princezi, Calica je to
vjerojatno radila čisto u inat cijelom svijetu.
Jednostavno se morala osloniti na Ryushija. I nadati se da se nije
47. stvarno zaljubio u Aurin, da je Cerdi nekako pogriješio.
Sad joj je bilo zlo. Zašto uvijek sve visi o najtanjoj mogućoj niti?
Uvijek je bilo isto; morali su se oslanjati na najslabije moguće šanse, nadati
se da će sve na kraju završiti dobro. Pa, ovaj je puta imala i pričuvni plan.
Ako Kraljica ne pristane da im pomogne, ona će joj zaprijetiti. Čak i u srcu
keriaškog legla, ona će prijetiti.
Ryushi je nešto obećao Gerdiju. A tijekom svih godina koliko ga
poznaje, nikad nije prekršio obećanje. Ako Kraljica ne pristane na Kiinu
ponudu, Parakka će ipak napasti palaču. A Ryushi će uništiti srcekamen.
Nekako, kako god, učinit će to ili će umrijeti pokušavajući. Imao je tu moć,
sad kad mu je Gerdi skinuo Prigušnu ogrlicu. Uništit će cijeli kat palače,
ako to bude potrebno. A ako ne uspije, pokušat će netko drugi, pa onda još
netko, dok na kraju...
Sada, kad Parakka zna za srcekamen, Keriazi su ranjivi. Mogu se ili
pridružiti Parakki u pokušaju da se oslobode, ili umrijeti sa princezom. Čak
i ako povuku Parakku u uništenje sa sobom, ipak će umrijeti. To je izbor
koji će im pružiti. Naravno, to je bio blef, nesigurnost, no sad je na
raspolaganju imala samo to. Pravit će se da su mnogo samouvjereniji no što
jesu, i nadati se da im se keriaška Kraljica neće suprotstaviti.
Jer ako to učini, onda stvarno nema nade.
Tama, grebanje i zujanje djelovali su beskrajno. Kretali su se u
mjehuru vlastitog svjetla, a mogli su vidjeti samo ono o što su bi okrznuli
rubovima tog mjehura; zid tunela, noga Keriaga koji odlazi, druge stvari
koje nisu mogli identificirati. Svuda oko njih, neugodno blizu, nalazili su se
njihovi pratitelji. Užasavala ih je blizina stvorenja s kojima su se borili na
Os Dakaru i u Ley Warrenu južno od Tusami Citya, a strah se nije smanjivao
nego se povećavao što su ih dublje vodili u beskrajnu tamu. Zrak je mirisao
suho i ustajalo, i činilo im se da ih pritišće sa svih strana.
Napokon, tuneli su postali drugačiji, i počeli su nailaziti na pokrajnje
pećine u kojima su se mali Keriazi bavili debelim bijelim ličinkama
veličine čovjeka, koje su gurale svoje slijepe glave iz rupa u zemljanim
zidovima u kojima su živjele, i tražile hranu. Prošli su kroz jedan od vrtova
kakav su Ryushi i Elani vidjeli tijekom svog posljednjeg izleta u Ley
Warren, sa golemim mjehurima raznobojnih gljiva, koje su šuškale i njihale
se pod svjetlom bijelih sjaj-kamenova.
Prisutnost sjaj-kamenja značila je da se približavaju rutama kojima
prolaze ljudi, i Kia se ponešto uznemiri. No, bijelo sjaj-kamenje? Nije li
Ryushi vidio to isto u drugom Warrenu? Možda posebno svjetlo pomaže pri
48. rastu gljiva. Možda su Keriazi sami iskapali to kamenje; svakako je bilo
preskupo da bi drugačije došli do njega.
Krenuli su tunelom koji se dizao od vrta, pa su naglo skrenuli i pošli
niz strmi silazak... i tad, bez upozorenja, zaustave ih.
Izvan mjehura svjetla bio je mrak. No, mogli su osjetiti, prema
odjecima zvukova, da su u pećini. Golemoj pećini. Više nije bilo zidova
tunela. Njihova se keriaška pratnja povuče izvan domašaja sjaj-kamena. A
tad se nađoše sami, kao otok stvarnosti u praznini beskrajnog crnog
ništavila, a samo je šapat i grebanje Keriaga ukazivalo da izvan njihovog
otoka postoji bilo što drugo.
Tad se nešto pomakne. Nešto ogromno. I nešto se golemo nagne
naprijed iz tame, tako da je narančasto svjetlo zasjalo u drhtavim linijama
preko crnog oklopa. Kia osjeti kako joj se želudac stisnuo.
Keriaška Kraljica nije ni malo nalikovala svojim slugama. Gdje su oni
bili tanki, brzi i smrtonosni, ona je bila čudovišna i nezgrapna, kao ogromna
stvar sa tisućama debelih nogu nalik na stonogu oko svog tijela. Štitila ju je
školjka od hitina, bez vidljivih prekida po cijeloj dužini, kao kupola oklopa
koji ju je potpuno prekrivao. Od drugih organa bila su vidljiva samo usta,
široki prorez ispod prednjeg dijela oklopa, postavljene na donjem dijelu
tijela. Bila je kao kit koji se prilagodio životu na kopnu, masivna i tupa; a
oko njezinih mnogobrojnih nogu i preko njezinih leđa jurile su stotine malih
Keriaga, čisteći ju, njegujući i perući.
Nitko nije bio u stanju progovoriti.
Keriaška Kraljica pomakne svoju golemu težinu, a pokret je bio kao
minijaturni potres.
«<Koth Taraani. Stara Braćo. Keriazi su čekali. Vi ste došli»>
Samo je lriqi čuo njezin govor, i iznenadio se osjetivši dobrodošlicu.
((Došli smo))
<Onda govorite> reče ona, i tako je počelo.
U Bazi Usido trajale su pripreme. Calica je marširala usred kaosa,
upućujući čovjeka ovamo, dajući zapovjedi tamo, nadgledajući mahnite
operacije koje su bile u tijeku. Znala je da ništa neće biti dovoljno; samo su
pokušavali povećati svoje šanse da prežive što je duže moguće.
Odavno su odlučili da se neće evakuirati. Jednostavno nije bilo
moguće izaći iz Rascjepa u tako kratkom roku, zbog zemljopisnih
49. karakteristika mjesta. Morali bi ostaviti sve, a to bi ih ostavilo u
neodrživom položaju, bez obrane pred Aurin. Osim toga, nigdje se drugdje
nisu mogli sakriti. A s obzirom na Zubate i Kusoleđe koji su se uskomešali i
koji su divljali svuda uokolo, nije se htjela kladiti na mogućnost
preživljavanja Parakke, ako se pokušaju masovno preseliti.
Ostanak i borba. Pa, ako nemaju drugog izbora, upravo to moraju i
učiniti. Nisu se uspjeli pobrinuti ni za većinu leševa od posljednjeg napada,
i ovi su počeli zaudarati; no, trenutno su ih morali zanemariti i pripremati
obranu. Pustit će ih još nekoliko ciklusa prije no što rizik od zaraze postane
toliki da ih se moraju riješiti.
Većina je ratnika iz logora već otišla, probijajući se kroz opasnu šumu
do mjesta za sastanak na sjeverozapadnom rubu. Tamo će pričekati vijest o
uspjehu ili neuspjehu Kiine misije; no, ako ne dobiju nikakve vijesti,
svejedno će krenuti u konačni, beznadni napad na Fane Aracq u nadi da će
Ryushi uspjeti nešto izvesti iznutra. Ako sve pođe po planu, keriaška će
Kraljica poslati svoje trupe - ili bar glasnika - na mjesto za sastanak. U
međuvremenu, Kia i ostali će se vratiti i preuzeti obranu Baze Usido, jer oni
nikako ne mogu putovati brzinom Keriaga iz Ley Warrena, dovoljno brzo da
bi se na vrijeme sastali sa Parakkanskim trupama. Sama Calica krenut će za
manje od ciklusa sa Hochijem i Gerdijem i pridružit će se prednjoj liniji
vojske, kako bi bila nositelj srcekamena ako uspiju.
U Bazi Usido mogli su samo izdržati i nadati se da Aurinine trupe neće
stići do njih prije no što padne Fane Aracq, a vojska se vrati. Ako su
Ryushijeve informacije pouzdane, i ako sve prođe po planu, tad će biti
dovoljno vremena. Njihova je jedina šansa bila da prvi udare, dok Aurin
još ne zna da oni znaju. A nakon toga... pa, nitko nije znao. Mogu samo
preživjeti. Samo im je to preostalo.
»Imam loše vijesti«, reče ravnodušan glas pored njezina ramena, i ona
nekako shvati da će joj Anaaca reći nešto povezano sa njezinim mislima.
»Aurin je poslala trupe prije no što smo očekivali?« upita Calica,
okrećući se.
Anaacin je izraz lica bio nečitljiv. »Gotovo točno.« Špijunka ju je neko
vrijeme lijeno promatrala, kao krokodil koji se odmara, prije no što je
progovorila. »Takami je krenuo. Mobilizirao je snage provincije Maar i
uputio se ovamo.«
»Jesi sigurna?«
»Moj špijun na njegovom dvoru jest. Takami divlja već mnogo ciklusa,
od kad mu je Ryushi skinuo uho. Možemo pretpostaviti da je Aurin rekla
