zoran

2. By Praetorious
2
BIBLIOTEKA ZNANSTVENO FANTASTIČNIH ROMANA
N E X U S
NASLOV IZVORNIKA:
E. C. Tubb
Starslave
Copyright © 2009 by E. C. Tubb

3. By Praetorious
3
E. C. Tubb
ZVJEZDANI
SUŽANJ
Obrada:
Praetorious

4. By Praetorious
4
Prvo poglavlje
Lik u sjeni bijaše visok, vitak, urešen šljokicama i obavijen
mirisom skupocjenog parfema. Kurva ili dama iz visokih krugova koja
se dosađuje pa je u potrazi za noćnim uživanjima - na Cerutiju tijekom
karnevala oboje je bilo uobičajeno. Progovorila je promuklim altom.
"Vari? Kapetan Kurt Vari?”
Zaustavio se, stisnuvši oči, no ne uspijevajući vidjeti ništa više
nego prije. Stojeći ispred obojenog svjetla kompliciranog uzorka nije
bilo ništa više do siluete; obris u zagrljaju udubljenja zakrivljenog zida
koji je skrivao svjetlosni zaslon. Tada se negdje visoko na nebu
rasprsnula kemijska vatra obasipajući noć blistavom kišom, otjeravši
sjene. Pod svjetlom je ugledao izvezeni ogrtač i kapu urešenu
metaliziranim perima koja je uokvirivala ovalno lice. Lice koje je na
sebi imalo prorez za usne bogato namazane crvenom bojom i ukrašeno
srebrnim očima.
"Molim vas, jeste li vi kapetan Vari?"
"Pa što i da jesam?"
"Tada ste pravi sretnik. Dođite!" Jedna se ruka podigla u
kraljevskoj gesti. Druga se, skrivena ispod ogrtača, neznatno pomakla
kao da mijenja položaj stiska na tkaninu. "Priđite bliže, Kurte. Okusite
slatki užitak karnevala. Danas će biti noć koju nikada nećete
zaboraviti."
Uobičajeno obećanje iako je u njezinom glasu bilo više od
ritualnog poziva. Vari je oklijevao, osvrćući se sad na ovu sad na onu
stranu, promatrajući slučajne prolaznike i lebdjelicu koja je zastala
nekoliko koraka dalje.
"Ne vjerujete mi?" Iskoračila je iz udubine i stala ispred njega.
Njezin mu je parfem draškao nosnice i mogao je promatrati vlastiti
odraz u srebrnim očima samo nekoliko centimetara ispod njegovih.
Smiješeći se rekla je: "Bi li se osjećali ugodnije kad bih vam rekla
cijenu?"
"Za što?"

5. By Praetorious
5
"Trebam li objašnjavati?" Njezin je smijeh odgovarao boji njezina
glasa. "Za hranu, vino i zabavno društvo. Za iznenađenje i uzbuđenje - i
možda za nešto više od toga. Zar sam toliko ružna da se morate
okrenuti na drugu stranu?"
Zakoračila je još bliže, toliko da je mogao čuti kako joj ogrtač
miluje tijelo. Tada je, brzo, prije nego je uspio odgovoriti ili reagirati,
dodala: "Potrebna mi je pratnja. Netko tko će me otpratiti na zabavu.
Kako bi me zaštitio ako to bude potrebno."
"Od nasilja?"
"Od dosade. Dođite." Ruku je spustila na njegov mišić. "Molim vas,
kapetane, budite velikodušni. Udovoljite mi. Pomozite mi da osvojim
nagradu."
Igra, zaključio je, potraga za blagom u kojoj se svatko morao
vratiti s odabranim pratiocem; mutavcem, trgovcem, svemirskim
putnikom, strvinarom. Nju je zapalo da pronađe nešto još rjeđe - ali
kako je saznala njegovo ime?
"Pisalo je na kartici", objasnila je kad ju je to upitao. "Zajedno s
vašim opisom. Računalo je kazalo vašu adresu i da ste se nedavno
vratili na Ceruti. Jednostavno sam odlučila pričekati gdje sam
pretpostavljala da ćete prolaziti." U mraku taksija kojeg su unajmili
njezina je ruka stisnula njegovu. Vozač se nije ni okrenuo kad se
stisnula uz svog suputnika. Ispod ogrtača je bila gotovo naga. "Kurt!
Kurt - poljubi me!"
Vozilo se zaustavilo prije nego što je stigao ispuniti njezin zahtjev.
Stali su ispred zgrade na rubu grada; sumorno mjesto sa
zatamnjenim prozorima i stubištem koje se penjalo do masivnih vrata.
Kad su im se približili, otvorila su se, a svjetlo koje je prodrlo van
zasjeklo se u mrak. Glazba je dopirala negdje iz unutrašnjosti.
"Edallia!" Neki je čovjek, smiješeći se, zakoračio prema naprijed
prelazeći pogledom od žene do njezina pratioca. "Znači, pronašla si ga.
Dobro!"
"Pusti nas unutra, Paule."
Stao je u stranu, i dalje se smiješeći, promatrajući gladnim očima

6. By Praetorious
6
Varla. Čovjek je imao široka ramena, nabijenih ruku i odjeven u
barbarski kostim od trakica i pozlaćenih pločica te s bodežom koji mu
je visio na boku. Kad je Vari krenuo za Edalliom u kuću zalupio je
vratima. Začuo je škripanje zasuna kako se zatvaraju. Tada se glazba
pojačala ispreplićući se s brujanjem pozdrava i prišla im je
nasmiješena djevojka, odjevena u ništa doli boju, s prepunom čašom u
rukama.
"Za tebe, Edallia!" Otpila je. "Za sve nas!" Ponovno je otpila, a onda
je napeto rekla: "Za tebe, kapetane. Za ..."
"Ne!" Edallia je zakoračila pred nju, zavitlavši ogrtačem dok ga je
skidala s ramena. "Uzmi ovo, Maya. Daj mi čašu - evo!" Okrenula se
prema Varlu kad je djevojka otišla s ogrtačem. Njezin je kostim bio vrlo
kratak, kao što je to već otkrio; trake i pločice prekrivale su joj tijelo.
Pozlaćeni uresi bili su veličanstveni.
Nasmiješila se dok ju je promatrao, podižući čašu obojivši usnice
sadržajem tamno crvene boje koja je prirodnijem crvenilu podarila
tamniji ton, kao da su joj zubi bili zamrljani krvlju.
"Evo!", pružila mu je čašu. "Vino koje sam ti obećala. Glazbu već
čuješ. Ondje je hrana, a što se ostalog tiče ... " Grudi su joj se podigle
kad je udahnula, napinjući ih o metalne košarice koje su ih obavijale.
"Nagrada pobjedniku, Kurte. Ne ide li to tako, Kurte?"
"Što sam osvojio?"
"Još ništa. Ali, noć je još mlada i štošta se još može dogoditi. U
međuvremenu, razgledaj, uživaj. Neka te svi vide. Neka te dodirnu.
Uživaju u tvojoj prisutnosti. Sabatova! Zapleši sa mnom!"
Nestala je, uvijajući se u kompliciranom ritmu s divom od
ebanovine ukrašenim crvenim i žutim obješenim kostimom. Tobožnji
barbarin, kao što je i ona bila lažna barbarska kraljica, pa ipak nije bilo
ništa izvještačenog u načinu na koji su im se mišići kretali u skladu s
glazbom, svaki je pokret simbolizirao drevni ritual.
Takav da je za nekoliko minuta utjecao na sve ostale, te se
prostorija napunila njišućim tijelima, a zrak je otežao od snažnih
udaraca bosih nogu o pod, udaraca ruku o bedra, bokove i stražnjice.
Vari je promatrao demonstraciju prepuštanja primitivnim

7. By Praetorious
7
nagonima prije nego je krenuo u obilazak.
Prostor je bio velik, pretpostavio je, smješten u stražnji dio kuće,
prozori su bili zakucani metalnim pločama. Sjedne strane bio je
postavljen stol s velikim izborom hrane pa je odabrao kolač,
pijuckajući vino prije nego što je uzeo i roladicu od tijesta punjenu
začinjenim, mesnim umakom. Drugi je stol bio ispunjen raznovrsnim
bocama. Na trećem su se pak, nalazile svakojake otvorene ampule iz
kojih se podizao karakterističan miris ka’sencije. Ostali mu mirisi nisu
bili toliko poznati pa je zaključio da se radi o nezabranjenim
isparavanjima i osjetilnim stimulansima. Uobičajeni dodaci svakoj
zabavi, pogotovo kad se radilo o ovako otmjenoj gdje se on osjećao
nelagodno. Među gotovo nagim plesačima i njihovom barbarskom
blještavilu, uobičajena odjeća činila ga je upadljivim poput gavrana
među pijetlovima.
Previše upadljivo - je li Edallia govorila istinu kad je rekla da bi
trebalo biti i drugih. Ili je on bio jedini cilj njihove potrage za blagom?
Ples se primicao vrhuncu, glazba je postala zaglušujuća bivajući
sve snažnija u emotivnom smislu. Nitko nije primijetio kad je stigao do
vrata. Prolaz je naizgled bio prazan; no, taj se dojam rasplinuo kad se
približio izlazu.
"Ideš nekamo, kapetane?" Paul se nasmiješio bez šale u glasu
podižući pištolj u ruci. "Zabava još nije gotova."
"Za mene jest."
"Nije." Paul je odmahnuo glavom držeći i dalje pištolj spremnim.
"Tu si u krivu. Još ne možeš otići. Vidiš, kapetane - ti si smisao ove
zabave." Glas mu postane stroži. "A sada se vrati natrag. Natrag, kopile
jedno, prije nego što ti napravim rupu u trbuhu!"
Glazba je utihnula kad je Vari poslušao zapovijed, a iz zvučnika se
začula drugačija vrsta ritma, nježnija i finija od onog maloprije. Lica su
se zagledala u njega kad je zakoračio u prostoriju, s Paulom za petama,
i laserom uperenim u leđa. Jedan dodir i iz njega bi izletio mlaz
uništavajuće energije koja bi ga probola poput usijanog mača.
Dok su ulazili, objašnjavao je: "Pokušao je pobjeći."
"A ti si ga zaustavio, Paule. Pametno." Edallia zakorači naprijed

8. By Praetorious
8
smiješeći se, pa ispruži ruku. "Ja ću ovo riješiti. Daj mi pištolj." Da bi,
pošto je Paul oklijevao, zarežala: "Daj mi pištolj, proklet bio!"
"I ja imam pravo ... "
"Svi imamo pravo!", zagrmio je bijesno Sabatova, kože sjajne od
znoja. "Predaj joj pištolj." Nakon što je poslušao, reče: "Ugasi muziku.
Nastavimo s onim radi čega smo se okupili."
"Ubijmo ga!", kliknula je jedan žena. "Ubijmo ..."
"Čekajte!" Sabatova je podigao ruku stišavajući ih. Pogledavši
Varla, reče: "Priznaješ da si ti kapetan Kurt Vari?"
"Ne poričem."
"Zapovjednik Odilea!"
"Odilea nema."
"Kao ni svih na njemu!" Povik je zvučao više kao optužujući jecaj.
"Samo si ti preživio, kučkin sine! Kako se osjećaš ubivši toliko ljudi?"
"Dužnost ih je ubila."
"Ništarijo! Ti si izdavao zapovijedi!"
"Ja sam bio zapovjednik", priznao je Vari. "Oni su pomrli i vi sad
želite ubiti mene. Zbog čega? Osvete?" Zagledao se u lica koja su ga
okruživala, divljački obojena i urešena, no pripadajući onima koji su
predugo bili civilizirani. "Je li to ono što želite? Osveta?"
"Sudili su ti", reče jedna žena. "Proglasili su te krivim za izdaju
onih koji su ti vjerovali. Zapovjednik bi trebao umrijeti sa svojim
muškarcima."
"I ženama!", povikaše grub i nagao glas. "Ne zaboravimo žene!"
"Elsa Hoetmar", rekao je Sabatova. "On se trebao njome oženiti."
Pokazao je: "Ono je Ellain Ovideo - sjećaš li ga se? Ona ga se sjeća. Nije
lako zaboraviti brata. Ono je Ivan Yegorovich, ono Brian Cachou, a
onda je sestra Lucy Bland i...
Vari oštro reče: "Na Odileu je bilo trideset ljudi - zar ćete ih sve
nabrojati?"
"Mrtvi su."

9. By Praetorious
9
"Zar ste očekivali da će živjeti vječno?"
"Moj Bože!" Jedna se žena progurala naprijed kako bi se zabuljila u
Varla. "Čula sam za ljude poput tebe", ogorčeno je rekla, "ali nisam
vjerovala da uistinu postoje. Životinjo! Trebao bi biti u kavezu!"
Bila je odjevena u boju i perlice s ukrašenim trakama koje su
pridržavale njezine obješene grudi i široke bokove. Zubi umrljani
crvenom bojom i obojani tako da izgledaju kao šiljci, skrivali su
natečeni jezik. U očima joj se naziralo ludilo. Dah je vonjao po vinu i
drogama.
"Životinja?" Vari u očima nije mogao sakriti prezir i bijes susrećući
njezin pogled. "Ti me tako nazivaš? Poludjela kučko, pogledaj sebe."
"Kučkin sine!"
Bacila se prema njemu podignutih ruku i prstiju savinutih u
kandže. Krenula mu je prema očima s noktima izbrušenim u duge
šiljke. Zamahnula je ali i promašila kad se on odmaknuo unatrag i
snažno je udario rukom po ustima čime je zaustavio njezino
pomahnitalo kreštanje.
"Udario me!" Pogledala je u krv koja joj je natapala prsa, zatim je
podigla ruku pipajući rascijepljenu usnicu. "Udario me!"
"Drž’te ga!", poviče neki čovjek iz stražnjeg dijela gomile.
"Raščetvorimo ga!"
"Čekajte!" Žena koja je ranije spomenula suđenje podigla je ruku.
Pozlaćena zmija obavijala joj je ruku. "Vijećali smo i donijeli odluku.
Mi!"
"Ubijmo ga!" Nanovo je povikao onaj čovjek. "Što čekamo? Ubijmo
svinju! Ubijmo!"
Vari je ustuknuo kako se obruč počeo stezati. Nekoliko sati ranije
svi oni bijahu miroljubivi građani koji su živjeli prema civilizacijskom
modelu. Samo par sati kasnije, bit će to opet, ali sada su se uživjeli u
uloge koje su preuzeli. Divljaci koji žude za krvlju - njegovom.
Pokrenuo se kad je Sabatova skočio naprijed i stao ispred njega u
raskorak, šaka podignutih i spremnih na borbu. Glas mu je trijumfalno
zatutnjao.

10. By Praetorious
10
"Ja ću ga smaknuti. Meni pripada čin pogubljenja. U ime Sama
Mbotoa, umri, ološu!"
Zaječao je kad se Vari bacio prema naprijed, izbjegavši time
udarac šakom i dobio cipelom po nagoj, sjajnoj koži. Uslijedio je udarac
lijeve ruke po genitalijama, a onda ga je, kad se Sabatova presavio,
desnom rukom udario prema gore savinuvši dlan u zapešću pod
pravim kutom te udario u čeljust snagom koja lomi kosti.
Drugi je nasrnuo nakon što je div pao, gušeći se i držeći za
ozlijeđeno grlo, i boreći se za dah. Neka je žena zavrištala kad je dobila
laktom u nos, a Vari je skočio na stol uzevši boce u ruku.
"Pištolj!", povikao je Paul s ruba gomile gdje je stajao. "Upotrijebi
pištolj, Edallia! Sprži ga!"
Zarežao je kad ona nije poslušala pa je strgnuo bodež s pojasa i
bacio ga jedim zamahom ruke. Vari ugleda bljesak oštrice, odmakne se
i osjeti žarenje na obrazu gdje ga je oštrica zahvatila pa baci bocu koju
je imao u ruci. Projektil je pogodio Paula u sljepoočnicu, srušivši ga na
pod. Izbacio je još jednu koja se razbila o udaljeni zid, a onda je postalo
prekasno jer se gomila natisnula preblizu jedan drugomu.
Životinje koje su tražile njegovu krv.
Vari se suočio s njima zatvorivši oči dok je razbijao boce koje je
držao u rukama, otvorivši ih kad su komadići pali dolje a on je stiskao
grliće opakih šiljaka od razbijenog stakla.
"Svladat ćete me", zarežao je. "Potrudite li se dovoljno, svladat
ćete me - ali sasjeći ću prvih nekoliko koji mi se približe. Tko će to
biti?" Pomicao se njišući se sjedne na drugu stranu držeći ravnotežu.
Prijeteće oštrice njegova oružja spremne na ubadanje, rezanje. "Barem
dvoje", rekao je. "Možda i više - tko će biti prvi?"
Navalio je ne čekajući odgovor režući staklom po golim prsima,
nastavljajući s ubodom nakon kojeg je iz nečijeg trbuha potekla krv.
Jedna je žena ustuknula kad su joj šiljci krenuli prema očima, a
muškarac okrenuo kako bi se odmaknuo. Odjednom je Vari stajao na
brisanom prostoru.
"Tako je već bolje." Krenuo je naprijed, kružeći prostorijom kako
bi sam sebi zaštitio leda. "Odlazim. Maknite se od izlaza. Neka netko od

11. By Praetorious
11
vas otvori vanjska vrata."
"Ja ću." Edallia se nasmiješila obećavši mu: "I poći ću s tobom.
Požuri, dragi."
Žena s pištoljem. Nije na to zaboravio, ali ona ga nije ni pokušala
upotrijebiti i ruke su joj trenutačno bile prazne. Jednom kad raščisti
put, pobrinut će se da tako i ostane.
Dovršio je svoj put do vrata, prošao kroz njih i šmugnuo niz prolaz
gdje ga je čekala. Začuo je struganje zasuna i škripanje šarki. Dodir
hladnog, noćnog zraka osušio mu je znoj na vratu. Okrenuvši se,
ugledao je njezinu gotovo nagu ljepotu koja se ocrtavala u tami.
"Dragi!" Podižući ruke, prazne, samo je naglasila obrise svojih
dojki. "Dragi, bio si veličanstven! Pravi ratnik. A sad pobjedniku
pripada nagrada. Sjećaš se?"
"Makni se u stranu."
"Pobijedio si, dragi. Zar ne razumiješ? Pobijedio si i sada imaš
pravo na svoju nagradu." Zakoraknula mu je bliže, utjelovivši ljupkost,
naglašenu barbarskom raskoši. "Zagrli me, Kurte. Uzmi me."
Zaustavila se nekoliko centimetara od oštrica uperenih u njeno
meso pa se namrštila i malo spustila glavu tako da su se metalizirana
pera njezine kape našla ispod razine njegovih očiju. Iza sebe je osjetio
kako ga promatraju nečije oči. Iza nje se nalazila sigurnost noći.
"Makni se", rekao je. "Prokleta bila - makni se!"
Poslušala je, zakoraknuvši unatrag, i podigla glavu nakon čega je
začuo slabašno zujanje, a onda osjetio ubod strelice koja je izletjela iz
njezinog ukrasa s glave i zabola mu se u vrat. U tom je trenutku
pokušao podići grliće boca i uništiti savršenstvo njezinih grudi, lica i
trbuha, a onda je pao paraliziran, ugledavši vlastiti odraz u njezinim
očima kad se sagnula prema njemu.
Svoj odraz i laser u njenim rukama, potom je bol pržeće vrućine
pretvorila svijet u tminu koja ga je progutala.

12. By Praetorious
12
Drugo poglavlje
Lutao je tamom koja je bila urešena kapljicama i komadićima
svjetlosti; sjajnim područjima nalik sobama od kojih je svaka
sadržavala jedan djelić sjećanja, svaka je bila obojana svojim
osjećajem. Parada kroz mržnju i strah, bol i veselje. Parada kojoj je
često prisustvovao pa su sobe sada postale grozno prepoznatljive;
događaji koje je iznova proživljavao, ožiljci bolnih rana.
Taylor. Quimper. Finch. Carter. Cole i Machen koji su se pretvorili
u nešto užasno. Ovidio razmazan poput boje po oplati broda nalik
grotesknoj parodiji čovjeka. Stacy koji je pio. Lydon koje se bavio
duhovima. Asner. Owen. Noventes. Erica s njenim očima i usnama i
darom ljubavi.
Vari se zgrčio mrmljajući, zarobljen u opetovanoj noćnoj mori.
Ponovno je ugledao one koje je poveo u smrt i čija su ga lica optuživala
ili preklinjala svojim praznim uplakanim očima. Proživljavajući
ponovno poraz, bolnost gubitka, ono zadnje jezivo razdoblje kad se
činilo da mu um gori unutar lubanje, a izmučeno mu se tijelo trzalo i
grčilo pod navalom destruktivne energije.
Probudivši se, iznova ugleda duha.
"Erica!" Podigao se ispruženih ruku, posegnuvši za ženom koja je
stajala kraj kreveta na kojem je ležao. Visoka, plava žena odjevena u
jednostavan komad odjeće koji ju je prekrivao od vrata do sredine
bedara i od ramena do zapešća. "Erica!"
Bila je topla i živa, pa je zagnjurio lice u meku toplinu njenih grudi
dok su mu gladne ruke prelazile preko njena tijela koje je tako dobro
poznavao. Dodir koji je bio više od obične strasti. Dodir koje je
iskazivao namjeru da je zagrli, stegne uza se, umiri i nikad, nikad ne
pusti.
"Dušo moja!" Glas je razotkrio njegovu potrebu. "Vratila si mi se.
Vratila si se!"
"Ne!" Začuo je zvuk lomljenja, a onda je osjetio ujed oštrog mirisa
u svojim nosnicama. Plin iz ampule koju je držala u ruci ostavio ga je
bez daha, ali i trenutačno sasvim priveo k svijesti. "Ovo nije san, Kurte.

13. By Praetorious
13
Tvoja je žena ondje kamo svi mrtvi odlaze."
"Ali ... "
"Ja nisam Erica, budalo jedna!" Bijes joj se osjećao u glasu. "Ja sam
Edallia. Edallia Kramer. U slučaju da si zaboravio da smo se već
upoznali."
Nije bilo ukrasa na glavi, ni ogrtača, niti srebrnih očiju. Nije bilo ni
boje, kao ni barbarskih ukrasa, ali se sjećao ustiju i tijela koje je
dodirnuo.
Vari ju je proučavao sa svog ležaja. Plava kosa bila joj je odrezana
na kratko, tvoreći frizuru nalik kacigi, a lice koje je dosad bilo
zamaskirano bojom odražavalo je samopouzdanost. Oči, u kojima sada
nije bilo srebrnih, reflektirajućih leća bijahu ozbiljne i živo plave. Usta
koja su i dalje bila široka i puna, bila su kruta, sa stisnutim usnicama
kao da je okusila nešto gorko.
"Gotov?"
Ne sklanjajući pogled, reče: "Podsjećaš me na nekoga."
"Znam. Na Ericu. No, nismo slične." Nježnije je dodala: "Mrtva je,
Kurte. Nećeš je oživjeti zureći u mene. Ničime to ne možeš postići."
"Ne moraš mi to govoriti."
"Ne." Iznova je postala kruta. "Sav si prljav. Operi se prije nego
ideš jesti."
"Tek nakon što mi nešto objasniš. Zašto si me povela na onu
zabavu ako si me namjeravala spasiti?"
"Željeli su te ubiti", rekla je. "Ne bi odustali dok to ne bi postigli.
Na Cerutiju ili na nekom drugom svijetu gdje bi to uspjeli organizirati.
Jedini način da budeš na sigurnom bio je da lažiramo tvoju smrt. Sada
će oni mirno spavati."
"A ti?"
"Ja ionako dobro spavam." Usne su joj se nakrivile, smekšavši se
malko. "Što se za tebe baš ne bi moglo reći."
"Ti se me uspavala", rekao je. "Izdala ..."

14. By Praetorious
14
"Spasila sam ti život."
"Uz pomoć otrovne strelice? A što je s laserom?"
"Željeli su da umreš", rekla je strpljivo. "Sudili su ti, okrivili te i bili
odlučni u tome da te smaknu. Nije bilo dovoljno da samo padneš. Stoga
sam upotrijebila pištolj i spržila ti tjeme. Oni su zaključili da sam ti
spalila mozak. Dim i krv su ih osvijestili pa nitko nije poželio provjeriti
izbliza."
I nitko nije htio biti taj koji bi se morao riješiti tijela. Šokirani,
uplašeni i ohlađeni od želje za krvlju pobjegli su natrag svojem
sigurnom, udobnom i civiliziranom životu. Imala je slobodne ruke.
"Snašao bih se."
"Jasno." Ispod odjeće su se graciozno pomaknuli brežuljci njezinih
dojki kad je slegnula ramenima. "Svi se mi snađemo. A sada se digni i
na posao. Bit ću u salonu."
"Čekaj!" Ustao je, a onda zastao na vratima. "Zašto?", zahtijevao je.
"Zašto to radimo?"
"Zato što si ti kapetan Kurt Vari."
"To je dovoljan razlog?"
"Za mene je", rekla je. "To je dovoljno."
Izašla je, a on se okrenuo umivaoniku i slavini smještenima na
jednom zidu prostorije. Iznad se nalazilo ogledalo pa je krenuo s
procjenom svojih ozljeda kao i situacije. Očigledno je bilo da se nalazi
na brodu neke manje klase, koji se i sada kretao svemirom. To je
zaključio prema izgledu kabine i nezamjenjivom drhtanju koje je
emitiralo polje hiper pogona. Razlozi zbog kojeg ga je spasila i zbog
kojeg ga nekamo odvodi mogli su pričekati. Neke druge stvari nisu.
Bodež koji mu je ozlijedio obraz ostavio mu je porezotinu
centimetar dugačku, a krv koja se cijedila iz rane osušila se i
zamaskirala mu lice smećkastim filmom. Sasušena krv iz plitke rane na
tjemenu uprljala mu je kosu; sprženu i pocrnjelu od udara lasera.
Precizan pogodak; milimetar u jednu stranu i bio bi mrtav. Kost je
ostala netaknuta, ali bilo bi bolje kad ne bi toliko boljelo.

15. By Praetorious
15
Bilo mu je lakše kad je oprao prljavštinu, ispravši vodom usta i
puštajući hladni mlaz da mu umrtvi obraz i tjeme. U ormariću je
pronašao prvu pomoć pa je zatvorio obje rane uz pomoć fleksibilnog,
prozirnog filma. Osušena krv koja mu je umrljala košulju nestajala je
pod slavinom. Opran i čist izgledao je dvaput bolje za čovjeka koji je
ustao iz kreveta.
Erica ga je čekala u salonu.
Vari krene prema njoj zaustavivši se i namrštivši kad je stigao do
njezina stola jer je prepoznao njenog pratioca. Normalna odjeća učinila
je da djeluje manji, ali nije bilo nikakvog načina da ne zamijeti bogati
sjaj njegove crne kože.
Sabatova podigne ruku. "Mir, brate. Na istoj smo strani."
Gutao je riječi jer mu je čeljust bila natečena, a oči zacrvenjele od
očigledne boli. Na stolu ispred njega nalazila se zdjela za juhu - prazna.
Pokraj nje bila je bočica s tabletama. Nekoliko ih je progutao dok ih je
Edallia upoznavala mahnuvši rukom.
"Kurte, upoznaj se s Ianom. Mojom podrškom."
"Pokušao me ubiti."
"Pokušao te spasiti", ispravila ga je. "Onesvijestiti te i praviti se da
te zadavio. Umjesto toga ti si navalio prvi. Mogao si mu vrat slomiti."
Što bi mu i uspjelo da čovjek nije bio tako snažan. Vari ga je
promatrao kad je ustao od stola, pomalo ukočeno, ali nije mu se činilo
da odiše neprijateljstvom. Dodir njegove ruke bio je čvrst, hladan, a
osmijeh iskren.
"Krivo sam te procijenio", rekao je. "Bio sam tamo kako te ne bi
ozlijedili, ali na kraju sam ja bio taj koji je završio u modricama. No,
događa se. Sljedeći put ću biti oprezniji." Obratio se Edalliji: "Čuvaj se.
Ovaj čovjek je ubojica."
"Znam. Puta trideset."
"Takav način razmišljanja je za budale", odsječe Sabatova. "Kao
što su one na Cerutiju. Vidio sam mu lice kad me napao. Pročitao sam

16. By Praetorious
16
mu oči. Nema ih mnogo kao što je on. Pazi se."
Vari sjedne na svoje mjesto kad je div izašao, ne govoreći ništa dok
je konobarica čistila stol i stavila pred njega nekoliko različitih jela.
Salon je bio napola pun, za stolovima je sjedilo nekoliko muškaraca i
žena, većinom srednjih godina, nešto mlađarije i ponešto staraca.
Uobičajeno za većinu brodova koji su vozili među svjetovima. Među
njima je Edallia djelovala poput kakve božice iz drevnih vremena.
"Ovdje nema nikoga kog’ bi se trebao bojati", rekla je. "Možeš se
opustiti."
"Zašto to kažeš?"
"Gledala sam ti oči. Proučio si svaku osobu u prostoriji. Navika?"
Slegnuo je ramenima i poslužio se komadom tijesta posipanog
začinom i punjenog slatkom kombinacijom mljevenog voća. Slijedila je
njegov primjer, žvačući i uživajući u zalogaju dok ga je promatrala.
Krupan muškarac, čvrst, lica kao u kakvog poganskog idola. Ubojica,
rekao je Sabatova, i to ne samo po dužnosti. Promatrala ga je kako
jede, svjesna da upravo isto čine sve žene u salonu, kao što su svi
muškarci promatrali nju. Takva je kazna kada si u mnogočemu
drugačiji od ostalih. Vanjština nije značila ništa; osoba se ističe u gomili
onim što nosi u sebi.
Rekla je: "Nešto me muči. Dopustio si da te neznanac pokupi na
ulici. Zašto?"
"Ti si lijepa neznanka."
"To nije odgovor."
Vari odabere još jedan kolačić, zagrize pa se nasloni dok je
konobarica nosila još jedno jelo. Ovdje je bilo sočnih komada mesa,
tankih palačinki, bogatog sosa i tri vrste povrća. Uz to im je poslužen
vrč kamilice koji si je sam natočio, pa iskapio nakon što ga je najprije
pomirisao.
"Kurte?"
"Imao sam osjećaj kao da me netko prati", rekao je. "Da ću biti
stjeran u klopku. Bilo mi je bolje da sam u društvu nego sam."

17. By Praetorious
17
"Lebdjelica", rekla je. "Vidjela sam je."
"Zaustavila se bez očiglednog razloga. Još jedna se možda nalazila
ispred nje."
"Pa si ti zaključio da je bolje ušetati u klopku nego da te u nju
unesu." Pružila je ruku prema vrču s kamilicom i napunila šalicu.
Razmišljala je: "Što misliš tko te progoni?"
"Zar ne znaš?"
"Bi li te pitala da znam?"
"Da", rekao je. "Mislim da bi. Recimo samo da sam bio na oprezu
među tvojim prijateljima."
"To nisu moji prijatelji. Pridružila sam im se s razlogom." Otpila je
čaj. "Treniramo mačevanje. Gubimo vrijeme. Čini mi se da je to vrsta
igre kakvu ti ne voliš. Moja je pretpostavka da si slijedio svoj instinkt.
Još jedna od tvojih navika?"
"Možda."
"Navike su tu da ih se oslobodimo. Znaju biti poput oznaka. Većinu
ljudi, koji se žele sakriti, pronađu upravo zbog njihovih navika. Znaš na
što mislim?"
"Čovjek voli plavuše, hoda s desne strane, nosi svijetle boje, spava
uz otvoren prozor i sjedi s leđima uza zid. Navike. A koje su tvoje?"
Vari se usredotočio na hranu kad mu nije odgovorila, žvačući
temeljito prije nego što bi progutao, jedva dotaknuvši palačinke i
zanemarivši umak. Kad je bio gotov, pola hrane je ostalo. Kamilica se
ohladila i on naruči još. Postoje konobarica otišla, zagledao se u ženu.
"U pravu si vezano za jednu stvar - ne volim gubiti vrijeme. Što
kažeš na nekoliko izravnih odgovora? Kuda ide ovaj brod?"
"Na Pikadov."
"I?"
"Onda ću te odvesti ... "
Vari grubo povikne: "Zaboravi! Nikamo me nećeš odvesti ... "
"Kako ti kažeš." Osmijeh joj je bio hladan. "Recimo to ovako.

18. By Praetorious
18
Nakon Pikadova, otpratit ću te - ako se ti slažeš - na jedan drugi svijet
kako bi posjetio svog prijatelja. Jednog starog prijatelja."
"Zašto?"
"Želi te vidjeti."
"Zašto se trudiš? Zapovijedio ti je? Platio?" Na njeno potvrdno
kimanje glavom doda: "Koliko?"
"Dovoljno, ali to je moja stvar."
"Ako ne uspiješ?" Odgovorio je na vlastito pitanje. "Ne dobijaš
ništa. Plaćanje po isporuci - samo bi te budala zaposlila po nekoj
drugoj osnovi. Stoga, ako misliš zaraditi, sad je vrijeme da prestaneš
izbjegavati odgovore. Tko i gdje?"
Trenutak je oklijevala, a onda je susrevši njegov pogled, odvratila:
"Zemlja, Polarni sjever. Tvoj prijatelj Nasir Kalif."
Stari prijatelj - Edallia je otkrila svoj ironični smisao za humor.
Revizor Zemaljske konfederacije zacijelo nije bilo mlad. Ali prijatelj?
"Zaboravi." Vari ustane od stola. "Nisam zainteresiran."
"Rekao mi je da ćeš se tako osjećati. " Ona također ustane i stane
tik do njega. "No, rekao mi je što da ti kažem. Da te treba, ali osim toga
da ćeš dobiti priliku za osvetu. Rekao je da ćeš znati na što je mislio.
Znaš li?" Uočila je nenadanu promjenu na njegovu licu, životinjski
pogled od kojeg je najednom osjetila strah. "Kurte? Nešto nije u redu,
Kurte?"
"Ne." Duboko je i drhtavo udahnuo. "Dobro sam."
"I poći ćeš sa mnom?" Nasmiješila se iskreno zadovoljna kad je
potvrdno kimnuo. "Dobro. Popijmo u to ime."
Posegnula je za kamilicom, srknula pa pljunula tekućinu natrag u
šalicu. "Dovraga i s ovim. Nedostaje oštrine. Dođi u moju kabinu da
posao zapečatimo pravim pićem." Na to je značajno dodala: "Putovanje
će trajati još danima - a tebi još uvijek predstoji uživanje u tvojoj
nagradi."

19. By Praetorious
19
Treće poglavlje
Kada je mladi Nasir Kalif učio povijest, proučavao je činjenice
vezane za uspon i pad carstava, komadanje naoko nepovredivih
društava. Studije kojima se poslužio prilikom svojeg uspinjanja na
vlast kako bi sada mogao upravljati sudbinama svih svjetova koje je
obuhvaćala Zemaljska konfederacija. Bio je na visokoj poziciji do koje
mu je trebalo mnogo vremena. I koju je mogao zadržati samo ako
pokaže svoju sposobnost održavanja postojane trgovine i prometa
između svjetova. Katkad je to bilo teško.
"Gospodine?" Začuo se glas iz zvučnika. "Jeste li budni?" Na
trenutak se našao u iskušenju ne odgovoriti, ali prepoznavši dječju
budalaštinu u takvom postupku, dotakne tipku koja je podigla naslon
njegova kauča kako bi mogao sjesti u krevetu. "Gospodine?"
"Budan sam." Glas mu je zazvučao napuknuto pa je duboko
udahnuo, progutao slinu i rekao: "Možete ući, kapetane. Donesite mi
brendi."
Neobičan odabir pića za čovjeka koji se probudio iz kratkog sna,
ali njegov položaj donosio je neke prednosti i ako je išta u životu
naučio bilo je to onda uživanje u sitnim zadovoljstvima. U udobnosti
mekog kreveta, brendiju kad ga se zaželio, čaju, začinjenim kolačima i
toploj kupci.
Ispružio se u mirisnoj vodi, ne gledajući si tijelo; omršavjelo od
mnogobrojnih dijeta. Na prsima mu je bio vidljivi ožiljak pokazujući
gdje mu kuca ugrađeno mehaničko srce koje ga je održavalo na životu.
Bilo je i drugih znakova kirurških vještina udvostručivši mu očekivani
životni vijek, koji je nekada iznosio sedamdesetak godina.
Podigli su ga iz kupke, osušili i odjenuli te je sada sjedio uz čaj i
drugu čašu brendija prolazeći tako svoj uobičajeni ritual kojim je
skupljao i usmjeravao svoju snagu. Vježbanje uma prethodilo je
mršavom doručku. Tek je tada bio spreman za dnevni rad.
Do podneva je sve bilo rutinski, a onda je rekao: "Pripremite
snimku."
"Da, gospodine." Njegov pomoćnik ostao je u svojim prostorijama.

20. By Praetorious
20
Bojnik Brusač imao je viši rang i bio je svjesniji svojih odgovornosti.
"Posjetitelji?"
"Pustite ih unutra."
Vari je prilazio, kao što je i očekivao, koračajući arogantno po
podu koji je nalikovao na mozaik, prema stolcu koji je nalikovao na
prijestolje gdje je Revizor sjedio. Edallia ga je slijedila, zaustavivši se
diskretno po strani.
"Lijepo te ponovno vidjeti, Kurte."
"Zadovoljstvo nije obostrano."
"Moje je iskreno, iako smo se naglo rastali." Kalif reče ženi:
"Sjedni. Budi strpljiva. Bojniče?"
"Gospodine!"
"Započni."
Dvorana je bila velika, mračna pod difuznim svjetlom, a kad je
bojnik pristupio kontrolama, tama se produbila. Mozaični pod postao
je središte gustih i nemirnih sjena da bi odjednom oživio pod svjetlom
i pokretom.
Promatrajući, Vari zadrži dah.
Pred njegovim je očima plesao đavo. Užas s mnogo ljubičastih
nogu od vatre koji je dizao u zrak građevine i pretvarao ih u leteće
krhotine, pravio kratere na ulicama i gnječio sićušne figure koje su
trčale u mrlje od krvi i kostiju. Okrutno uništavanje bilo je popraćeno
oštrim, visokim cviljenjem; zvukom koji je utapao grmljavinu rušećih
zgrada i vrisku ozlijeđenih i umirućih.
Prestalo je kad je Kalif podigao ruku. Glas mu je bio staložen,
neuznemiren prizorima uništenja.
"Ovo se dogodilo na Lzicaru. Kurir je stigao s pošiljkom pošte
trenutak prije nego što je počelo. Imao je sreće ali i pameti. Uključio je
pomoćni snimač i pričekao ne bi li sakupio što više informacija.
Nažalost, predugo je čekao."
Edallia upita: "Mrtav?"
"Njegov se brod srušio, a on skupa s njim. Kamera je bila

21. By Praetorious
21
zapečaćena pa je snimka preživjela. Jasno, tehničari su je obradili, ali
ono što vidite uistinu je to što se dogodilo."
Fragmenti skupljeni zajedno kako bi stvorili cjelinu, a ona je
predstavljala spomenik čovjeku koji više nije postojao. Običan, radišni
zupčanik u kompleksnim svjetovima koji je stvorio svoje vlastito
stanište. Prenoseći poštu s jednog mjesta na drugo putujući brodom
bržim od svjetlosti. Brži od svakog dosad otkrivenog oblika radio
komunikacije. Moderni poštar - ima ih milijun poput njega.
Vari se nagnuo naprijed, promatrajući, tako da mu je holograf
doticao lice. Naglašavajući ravnice i udubljenja, duplje u kojim su mu
bile smještene oči.
Ruke na koljenima su mu gotovo neprimjetno drhtale; mišićna
reakcija koja se mogla naslutiti i prema malenim trzajima kutova
usana. "Uskoro", prošaptao je Kalif. "Mislim... Sada!"
Snimka je poskočila, zatreperila, zatim se umirila kako bi prikazala
panoramu ljubičastih oblaka spram zelenog neba. U daljini su se
uzdizale planine koje su blistale zlaćanim sjajem reflektirajući sunčevu
svjetlost od vječnog leda. Prizor mira u suprotnosti s lebdećim brodom
koji je predstavljao oličenje užasa; krilat, bodljikav, bizarno oblikovan.
Stvaratelj zvijeri koja je poharala grad.
Usporedba je bila loša i on je to znao; bio je previše opterećen
elementima osjećaja da bi mogao hladno donositi logične zaključke.
Brod je bio samo brod. Ljubičasti plameni žarišne točke uništavajućih
zraka. Sam napad nije bio ništa gori od svih koji su se često događali
tijekom Zemljine povijesti. Vikinzi su činili isto. Gali. Horde Džingis
kana. Razvitak tehnologije produbio je užas, pa ipak, u osnovi sve je
ostalo isto. Čovjek je mogao biti ubijen samo jednom, bilo kamenom
sjekirom, mačem, metkom ili bombom, sasvim svejedno, rezultat je
isti.
Krv, crijeva, koža, kost - izbrisan je nečiji osobni svijet. "Ponovno."
Varlov glas bijaše poput nokta koji struže po tanjuru. "Pusti još
jednom."
"Kasnije. Sada ćemo..."
"Želim vidjeti onaj brod. Pusti još jednom."

22. By Praetorious
22
Zrake su iznova oživjele, zgrade su se rušile, gomila koja je bježala
uništena poput mrava pod bacačem plamena, a onda treptaj slike i
obris planina ispred kojih se ocrtavao svemirski brod.
"Zaustavi!" Vari se nije ni pomakao dreknuvši zapovijed:
"Povećaj!"
Slika je rasla pod njegovim pogledom, nadimajući se
podešavanjem lasera, zatim se smirila ostavši tako bez obzira na sitne
trzaje koji nisu mogli biti izbjegnuti s obzirom na oštećenja. Bio je to
prizor koji nikada neće zaboraviti. Prizor koji je već vidio.
I sada je opet bio pred njim. Djelić noćne more koji je odbijao
umrijeti; pokrećući se poput snimke za sebe.
Svemir, on skupljen uz top, izvanzemaljski brod ispred njega. Glas
u njegovim ušima.
Spreman koliko je to mogao biti, kad je sjajni oblik broda
dotaknuo zaobljeni pramac Odilea, otpustio je zatvarač. Držao čvrsto
top dok je laserska vatra suknula i zeleno zaiskrila. Okončao je napad
prije nego što su se izvanzemaljci uspjeli pomaknuti.
"Sada, curo! Sada!"
Bljesak torpeda i na mjestu gdje se nalazio brod pojavilo se
rascvjetano sunce.
Vari zastenje, osjećajući udar radijacije koji ga je otrgnuo od topa i
odbacio ga na kraj njegova pojasa. Pojas koji ga je odbacio u zaštitno
okrilje iza Odilea, sada prekriveno zelenom i ljubičastom vatrom,
trepereći zlaćanim sjajem ostavljajući za sobom pocrnjelu oplatu.
Brod koji je postao grobnica.
Na silu je ušao unutra i pojurio prema kontrolnoj sobi, zaustavivši
se tek kad je ugledao sjaj plave kose. Erica, i dalje na svom položaju,
molim te Bože, još uvijek živa. Molitva koju je izrekao prekasno. To je
shvatio kad je stigao do nje, okrenuo ju i ugledao joj lice, uništeno
meso i mrtve, prazne oči.
"Spasilački brod te je pronašao pred njenim nogama", rekao je
Kalif kao da je pročitao Varlove misli. "Jaukao si i trzao se, s koljenima
privučenim u fetalni položaj. Umirao si od radijacijske energije koja je

23. By Praetorious
23
uništila brod i sve živo na njemu. Odveli su te i stavili u amniotički
spremnik pa te odveli na mjesto gdje si mogao dobiti najbolje liječenje.
Isprali su ti tijelo izmjenjujući ti krv. Uporabili su izotope kako bi
poništili radioaktivne supstance i potakli tvoje sinapse. Očistili su ti
kosti i mozak. Učinili su to prema mojoj naredbi. Duguješ mi svoj
život."
"Očekujete da ću vam biti zahvalan?"
"Očekujem da ćeš mi platiti." Kalif mahne rukom i snimka se ugasi.
"Dvadeset i sedam tisuća ljudi, žena i djece poginulo je u tom gradu. Još
petnaest je teško ozlijeđeno. Polovica stambenih četvrti je u
ruševinama. Većina industrijske zone je nestala. Tvornice, skladišta,
postrojenja - trebam li ići u detalje?"
"Ne."
"Tada ću prijeći na poantu. Vidio si kako se to dogodilo. Nije prvi
put. Zašto?"
Vari reče: "Nije prvi put? Ovo nije prvi put?"
"Još tri grada na tri različita svijeta pretrpjela su sličan napad. U
njihovim slučajevima nije bilo preživjelih. Na Lzicaru smo imali sreće.
Zacijelo su kurirski brod shvatili kao neku vrst prijetnje. Uništili su
brod i nestali. Ali zašto su uopće napali?"
"Ne znam."
"Iskren odgovor." Kalif je bio strpljiv. "Daj mi inteligentnu
pretpostavku."
"Nije zbog hrane jer su uništili skladišta. Nije ni zbog stambenog
prostora jer su uništili zgrade. Ni zbog porobljavanja jer su sve pobili.
Isto vrijedi i za pljačku - ne pljačka se po ruševinama."
"Što preostaje?"
"Dvije mogućnosti", rekao je Vari. "Ili su jednostavno željeli sve
uništiti ili su iskušavali sustav obrane."
"Kojeg nije bilo."
"Nisu to mogli znati. Da bi bili sigurni morali su izazvati povratnu
paljbu. Sjetite se da su pobjegli kad se kurirski brod pojavio. Radilo se

24. By Praetorious
24
o nepoznatoj letjelici, potencijalnom izvoru opasnosti, stoga su napali i
pobjegli."
"Pa zar su", reče Edallia, "kukavice?"
"Tako bi nazvala prethodnicu?" Vari je pogleda. "Otišli su u
izvidnicu, kontaktirali neprijatelja i vratili se s izvještajem. Ima i lakših
načina da se zaradi za život." Tad reče Revizoru: "Kako ćete ih
zaustaviti?"
"Ne znam. Želio bih to čuti od tebe."
"Opremite brodove oružjem. Naoružajte gradove. Neprestano
patrolirajte."
"Krenite za njima", reče Edallia. "Udarite ih tamo gdje boli."
"To smo pokušali", reče Kalif. "Zasad s pet brodova s
odgovarajućim zapovjednicima i posadom. Četiri su još na dužnosti.
Jedan se nije javio u bazu. Nisu se vratili natrag. Moja je pretpostavka
da nije ni znao kamo ide. Nitko od njih ne zna. Ti bi im to mogao reći,
Kurte."
"Imate sve što sam vam mogao dati."
"Nisi. Detalje, da, izvještaj što se dogodilo, sudbinu onih koji su s
tobom bili na Odileu. Dovoljno si često ponavljao priču kad si bio u
amniotičkoj komori. Pa ponovno prilikom ispitivanja od liječničkih
tehničara koji su ti pokušavali spasiti život i razum. No, detalji nisu
dovoljni", Kalif pokaže prema svojem pomoćniku i, kad je snimka
krenula iznova, nijema ali ništa manje užasna, on reče: "Pogledaj,
Kurte. Tvoja vrsta biva uništena. Kao i Odile. Kao Erica."
Edallia se nadoveže: "On govori o cijeni krvi, Kurte. O dužnosti
koju duguješ živima u zamjenu za njihove mrtve."
"Začepi!"
"Jesam li rekla da se slažem s njime?"
Vari ustane pa se stojeći zagleda u Revizora koji je nalik kakvoj
mumiji sjedio na svom stolcu. Svjetlo holografa dodirivalo mu je lice
izmjenjujući boje dok se brod povećavao na slici, a njegova žestina se
mogla mjeriti s Varlovim bijesom.

25. By Praetorious
25
Bijesom koji je Kalif ignorirao.
"Pobjegao si", tiho je rekao. "Sjećanja te previše bole. Natjerali su
te u bolnicu gdje su te liječili. No, otputovali su s tobom. Svi do jednog.
Duhovi koji se ne mogu smiriti. Ali sada - ti su duhovi postali
stvarnost." Podigao je ruku pokazujući na snimku. "Već si vidio ovakav
brod. Znaš odakle dolazi. Znaš i kako je pronašao naš svemir. Koliko
još gradova mora biti uništeno prije nego prihvatiš nešto što mora biti
učinjeno? Koliko svjetova?"
"Dovraga s tim!", zareži Vari bijesno. "Što meni znače ti gradovi? Ti
svjetovi? Sredit ću gadove iz vlastitih razloga i tako mi Boga, ti ćeš mi
to platiti!"

26. By Praetorious
26
Četvrto poglavlje
Polarni sjever bijaše grad pod ledom. U njemu su se nalazile
radionice, barake, laboratoriji, sportske dvorane, krematorij i vrt. Vrt s
kipom jednog čovjeka.
Zureći u njega Edallia Kramer osjetila je strahopoštovanje.
Ne zbog njegove veličine, premda je bio prevelik da bi ga se moglo
obuhvatiti jednim pogledom, već zbog izraza na njegovu licu. Licu koje
je pomalo gledalo prema gore, očiju otvorenih kao da su zagledane u
veličanstvenost prostranstva. Oči preobraćenog čovjeka. Onog tko je
pronašao ključ i time otvorio brave koje su čovječanstvo sputavale
najednom malenom svijetu.
"Ludwig Kreutzal", rekao je Revizor. "Po mojem mišljenju
najvažniji čovjek naše rase."
"To je diskutabilno."
"Često je i bilo", složio se. "Neki smatraju da bi lovorike trebale
pripasti nekom od onih koji su postavili brane bolestima; Pasteuru,
Listeru, Erlichu, Semmelweisu - spisak je dugačak. Neki govore o
Marconiju, Volti ili Rutherfordu, ali Ludwig Kreutzal je učinio nešto što
nitko prije nije. Ostali su nam podarili produženje životnog vijeka,
smanjili teret rada, elektronska čuda. Kreutzal nam je darovao
zvijezde."
Hiper pogon raskinuo je lance koje su postavila Einsteinova
ograničenja o brzini svjetlosti. Hipon koji je čovječanstvu pružio
svemir i s njime gomilu nevolja. Mnoge su riješene. Neke će ostati. I
uvijek će biti novih, kao i strah da ćemo se jednom sresti s nečim što će
biti prekomplicirano da bi našli rješenje problema.
Nasir Kalif se naježio pri samoj pomisli.
"Hladno vam je?" Edallia pogleda prema njemu, umotanom u
podstavljeni ogrtač. Njoj je samoj bilo toplo do temperature koja ih je
pratila duž puta ukrašenog kristalnim cvjetovima; ledeno cvijeće nalik
draguljima sakupljeno sa stotina različitih svjetova postavljeno među
obilje nježne paprati i lišajeva zapanjujućih boja. "Možemo se vratiti

27. By Praetorious
27
natrag. Dovoljno sam vidjela."
Kalif, stojeći ispred kipa poput kakvog starog obožavatelja pred
oltarom nije se obazirao na nju. No, za njega je Kreutzal bio mnogo više
od sveca, iako, kao da je bio dotaknut Božjom rukom. Nestavši, ostao je
zagonetka. Prije tri stotine godina jednostavno je nestao na pokusnom
letu sa svojom osobnom letjelicom. Po logici je morao biti mrtav,
zacijelo je sada mrtav, ali Kalif je tvrdoglavo gajio neku divlju nadu da
je genij, na neki način, još uvijek živ. Možda je, zamrznut, pohranjen u
nekom obliku dubokog sna lebdio u bezobličnom sivilu hiper svemira.
Ili je čak negdje gdje vrijeme ne prolazi istom brzinom kao u svemiru
koji mu je podario život.
"Revizoru?" Edalliji je postajalo dosadno. "Jeste li gotovi?"
Odvratio joj je ne pogledavši je: "Zamisli da je svemir balon od
sapunice, zaštićen debelom, neprobojnom opnom. Nazovimo tu opnu
hiper svemir. Hipon ubaci u njega svemirski brod koji onda putuje i
kad izađe, pobijedio je brzinu svjetlosti. Razumiješ li?"
"Naravno."
"Sad razmišljaj dalje. Recimo da odemo dalje od te opne.
Probijemo ju. Na silu uđemo u drugi svemir - pratiš li me?"
"Je li Vari to učinio?"
"Da. Nije mu to bila namjera, ali to se dogodilo. Otišao je u borbu
protiv prijetnje koja se nadvila nad trgovinu i civilizaciju kakvu
poznajemo. Pronašao je odgovor, ali je stvorio i novi problem. Nadao
sam se da se neće materijalizirati, ali jest i sad se s time moramo
suočiti. Vari je pri tome naša najveća nada. Što misliš o njemu?"
Rekla je: "Vidjela sam ga kako se bori. Promatrala sam ga kad je
stao protiv prostorije pune luđaka koji su ga odlučili ubiti. Prebio ih je
sve, uključujući čak i čovjeka kojeg sam unajmila da mu pomogne.
Jadni Ian - no, preživjet će. Kad ga je pogodila strelica, pročitala sam
mu u očima da me želi smaknuti. Korak bliže i sasjekao bi me na
rezance."
"Što želiš reći?"
"Kurt Vari je životinja."

28. By Praetorious
28
"Takvi su svi muškarci", rekao je blago. "Kao i sve žene. Civilizacija
se zasniva na sposobnosti svladavanja prirodnih nagona."
"Obuzdavanje cenzora", rekla je. "Znam na što ciljate. Čvor
talamusa odjeljuje misao i akciju. Mislim da ga on nema."
"Možda imaš pravo", Kalif se okrene kako bi dotaknuo cvijet
proučavajući trag inja koji mu je ostao na prstu. "Jednom je bio
zapovjednik broda, kojem su vjerovali i kojeg su slušali. Potom je uzeo
pravo u svoje ruke i za to je platio. Imao sam koristi od tipa čovjeka
kakav je bio, te sam mu dao priliku da radi za mene, za Zemaljsku
konfederaciju ili da ostane tamo gdje je. Odlučio je raditi za mene,
učinivši ono što je morao. Njegova nagrada bila je izgubiti sve osim
vlastitog života. Nisam mu mogao oduzeti slobodu, pa sam ga pustio da
pobjegne. Jasno, imali smo ga pod nadzorom."
"Spremni pokupiti ga kad vam zatreba", Edallia udahne, isturivši
prsa i prelazeći rukama preko njih, bokova i stražnjice. "Zar toliko
nalikujem Erici?"
"U biti, da."
"Zbog toga ste mi i dali posao. Mamac za vašu žrtvu." Od njezinog
smijeha začula se tiha zvonjava zaleđenih biljaka. "Možda ste učinili
pogrešku. Mislim da ste zarobili tigra."
"Tigar mi je i potreban - a ti ćeš mi ga pomoći ukrotiti."
Unutar kompleksa bilo je toplo, i zrak kao da je titrao od
organizirane aktivnosti. U jednom malom odjeljku, Vari je proučavao
uništenje.
Nagnuo se naprijed u svom stolcu, zureći u stol ispred sebe na
kojem se vrtjela umanjena snimka štete učinjene na Lzicaru.
Bezglasno, odbljesci ljubičaste vatre ocrtavali su mu se na licu. Odsjaj
koji je nestao kad je ušla Edallia, te ga je zamijenilo nježno osvjetljenje
koje je dopiralo iz stropa.
"Jesi li štogod otkrio?"
"Potvrdu." Rukom je pokazao prema stolu pokraj kojeg je bio
projektor. Glas mu se začuo kad je dotaknuo tipku, a utihnuo kad je

29. By Praetorious
29
ona ugasila stroj.
"Ti mi reci."
"Uništenje slijedi uzorak i time potvrđuje moje nagađanje da je taj
brod bio više zainteresiran za testiranje nego osvajanje. Započelo je
rušenjem svih velikih građevina, počevši s onima koje imaju kupole.
Zvjezdarnica, knjižnica, skupština i društveni centar. Zatim je krenuo
na uništavanje skladišta, industrijskih kompleksa i ostalih velikih
zgrada. Trgovačkog centra, na primjer. Zrake su samo naoko
uništavale bez reda."
"Zla djeca koja se igraju opasnom igračkom?"
"Ili prestrašeni ljudi koji igraju na sigurno."
"Misliš da je tako?"
"Možda je kombinacija i jednog i drugog - premda ne možemo biti
sigurni da tim brodovima upravljaju ljudi."
"Izvanzemaljci nisu tako rijetki. I prije smo ih susretali."
"I ratovali s njima", složio se. "Pogreške koje više ne želimo
ponavljati. Civilizirana bića su, bez obzira na to kako hodaju, lete, pužu
ili izgledaju - i dalje civilizirana bića. Međutim, ovo je djelo barbara. Ne,
gore od toga. Čak i oni imaju razloga za obijesno uništavanje."
"Ono što smo vidjeli ne mora nužno biti obijesno", istaknula je.
"Sam si to rekao. Ovo je zacijelo bio test."
"Za kojim će slijediti drugi?" Vari slegne ramenima i dotakne
kontrole. Svjetla su se prigušila i projekcija nanovo krene u svom
svojem trodimenzionalnom sjaju, no ovoga puta je prikazala i izgled
neobičnog izvanzemaljskog broda. "Gledaj."
Edallia posluša, ne vidjevši ništa osim broda i bljeska zraka.
"Pa?"
"Kad sam posljednji put vidio ovakav brod, bio je mnogo oprezniji.
Imao je zaštitni štit od zelene vatre i mogao se koristiti oružjem tek
nakon što bi ga spustio. Nije kroz njega mogao pucati", objasnio je.
"Kad bi pucao, bio bi vrlo ranjiv."
Ponovno je upitala: "Pa?"

30. By Praetorious
30
"Nema zelene vatre." Pokazao je na brod zamrznut u holografskoj
slici. "Puca, ali na rafale. U međuvremenu se ni ne trudi zaštititi se."
Podesio je uvećanje. "Što znači ili da je postao uvjeren da mu od dolje
ne prijeti opasnost ili je razvio učinkovitiji sustav."
"Koordinirani ritam", predložila je. "Štit se spušta kad ispaljuju iz
oružja. Računalna veza bi to učinila vrlo jednostavnim."
"Sumnjam."
"Zašto?"
"Ti si izvanzemaljski zapovjednik", reče. "U borbi s neprijateljskim
brodom pucaš, ali torpeda te napadaju i ti želiš biti na sigurnom. Stoga
narediš prekid vatre, a za to treba vremena. Neka usijana glava ne
može odoljeti tako lakom plijenu - i ti ostaneš bez obrane."
"Shvaćam." Zamišljeno je bijelim zubima grickala donju usnu. "No,
ipak je moguće."
"Ali ne uz pomoć jednostavne veze", Vari podesi još jednom
kontrolu i promrmlja: "Ondje! Vidiš li?"
Bljesak zelenila kad se slika iskrivila i nestala u tami. Naznaka boje
gotovo izgubljena u iznenadnom gašenju holografa. Posljednja snimka
koju je kamera na kurirskom brodu registrirala. Snimljena kad je kurir
već bio mrtav, njegov brod smrskan i komadići razasuti posvuda.
"Znači, imaju štit", rekla je Edallia. "To si znao." Zakoračila je
unatrag kad je ustao od stola. "I što sad?"
"Neurološki laboratorij. Provode neka ispitivanja."
Jedna od tehničarki imala je kratku, tamnu kosu, napućene usnice
i smeđe oči te figuru koja je izgledala dobro čak u sportskoj zelenoj
odjeći koju je nosila kad nije bila na dužnosti. Smiješeći se, primaknuta
se čovjeku koji je sjedio na kontrolnoj sjedalici. Bio je krupan, mlad,
guste kovrčave kose na zaobljenoj lubanji. Bio je gol do pasa.
"Smiri se", rekla je. "Nema potrebe da se uznemiruješ oko toga.
Radi se o rutinskoj proceduri. Razmišljaj o tome kao da testiramo
brzinu tvojih refleksa. Je li ti udobno? Dobro." Podigla je poslužavnik i

31. By Praetorious
31
stavila ga na stalak ispred njega. Na njemu se nalazila preokrenuta
čaša. Unutra je bio pauk. "Ovo je pauk pletač iz Australije", objasnila je.
"Njegov ugriz je smrtonosan. Jednom, kad mu otrov dospije u krvotok
više nema nade za preživljavanje. Jesi li razumio? Sad ću podignuti
čašu."
"Ne! Čekaj! Ja ... "
"Upamti, ako te ugrize, mrtav si."
Čaša se podigla, ostavši u njezinoj ruci, zatim je ustuknula, a pauk
se na podlozi malko pomaknuo, okrenuo pa ukočio kad se suočio s
čovjekom u sjedalici. Dugo je sjedio kao da je paraliziran, razrogačenih
očiju dok mu je znoj oblio lice i tijelo. Zatim je, kad je pauk skočio,
udario po zraku, bacio se dolje pa na jednu stranu, kotrljajući se po
podu gotovo pomahnitao od straha.
"U redu." Tehničarka je stala na nešto što je krenulo. "Gotovo je.
Sad si na sigurnom. Ustani, odjeni se i vrati na dužnost. Javit ćemo ti
rezultate."
"Otpao je." Neka starija žena pridružila se Varlu i Edalliji; imala je
bijelu, kratko ošišanu kosu. Na pločici s imenom stajalo je: Liječnica
Muriel Brice. "Još jedan promašaj - imamo ih mnogo." Mladoj
tehničarki reče: "Najbolje da sada prestaneš. Neka Susan preuzme."
"Mogu ja."
"Učini kako sam rekla." Liječnica pogleda Varla i slegne ramenima:
"Previše im se svidi", objasnila je. "Promatrajući čovjeka kako se znoji,
mirišući njegov strah i prepoznajući slabosti. To može utjecati na njih i
izmijeniti im osobnost."
"Zar je tako loše?" Edallia se namrštila prelazeći pogledom preko
sjedalice, poslužavnika i čaše na njemu. "Hrabra je kad se može suočiti
s tim."
"Pauk nije stvaran, već model koji se pomiče uz pomoć magneta i
zraka. Ubijanje je samo varka."
"Čemu onda?" Edallia odgovori na vlastito pitanje. "Pokušavate
otkriti imaju li ispitanici kakve fobije. Mnogi ljudi se boje pauka i nekih
drugih oblika života. Eliminirate ih, zar ne?"

32. By Praetorious
32
"To je dio priče, ali nije sve. Stvar je mnogo dublja." Novoj
tehničarki reče: "Uvedite sljedećeg."
Taj je bio mršav, blijed i živčan kao i prethodni. Oblizao je usnice
kad mu je tehničarka sve objasnila i podigla čašu. Dugo je vremena
proveo nećkajući se, očigledno u panici, a onda je posegnuo rukom i
spljoštio umjetnog pauka.
"Bolje", rekla je liječnica kad je otišao. "Ali ne dovoljno."
"Ubio ga je", reče Edallia. "Što još želite?"
"Brzinu", iznenadno će Vari. "Čekao je predugo, pa čak ni onda nije
bio siguran čini li ispravnu stvar. Bio je vođen strahom, a ne
instinktom. Ljudi kakve mi trebamo ne smiju trošiti vrijeme na
razmišljanje. Većina je neodlučna što učiniti. Boje se da će biti
ozlijeđeni ili da će prekršiti zakon ili neki običaj ili će zaraditi
negodovanje neke vrste. Sve ih to usporava. U borbi nema pravila.
Nema zakona. Nema poštenja. Kad se čovjek bori, mora se boriti da
ubije."
Liječnica Brice reče: "Ono o čemu vi govorite je posebna vrsta
karaktera. U osnovi su to zločinačke crte. Kad netko nema savjest ili
osjećaj odgovornosti ili razmišljanje o sudbini svoje žrtve. Taj netko
mora biti sasvim predan sam sebi. Takve ljude nećete pronaći na
Polarnom sjeveru."
"Ne", složio se Vari. "Ali ću ih pronaći u Paklu."

33. By Praetorious
33
Peto poglavlje
Pakao je mjesto na golom i osamljenom svijetu razorenom
strašnom radijacijom trostrukih sunaca. U rascjepu toliko širokom i
dubokom, kao da ga je netko usjekao sjekirom u površinu i magmu,
nalazilo se mjesto koje je postalo poput trule rane. Ispunjeno
mnogobrojnim i raznolikim životom, zanimljivo onima koji su imali
ukus za bizarno. Raj za čudake i propalice kakvih je bilo u svakom
društvu.
"Stoj!"
Vodič je bio krupan, žilav, šutljiv, s jednim obrazom nagrđenim
ružnim ožiljkom. Oprezno je koračao ubadajući dugom motkom u
zemlju ispred sebe. Nešto je skočilo iz ilovače i omotalo se oko štapa,
puzeći kao nauljena zmija prema rukavici našeg vodiča. Zmija se
uspravila šuškajući krljuštima, kad je iz metalnog provodnika izletjela
plava vatra i odbacila je zgrčenu na tlo.
"Sada hodajte oprezno", rekao je. "I držite se desne strane."
Lijevi put je bio širi, i uz njega je raslo visoko grmlje posipano
sjajnim cvjetovima. Dok je Edallia oklijevala, mala je životinjica
izletjela iz šipražja i potrčala duž njega. Na pola puta je poletjela u zrak
praćena tihim siktajima koji su odjeknuli iz grma. Kad je pala, otkrila je
trnje kojim je bila probodena.
"Drvo harpun", reče vodič. "Lako ga je izbjeći ako čovjek dobro
otvori oči. Jasno, rakovnjaci vole vrebati s druge strane, a i čovjek
nikad ne smije zaboraviti što mu može pasti odozgo."
Insekti veliki kao mačke i psi, omče koje su visjele s vitica, opasne
kiseline koje su kapale iz čahura i spore iz kojih je izlijetala kiša
parazita. Pakao je imao dobro ime.
Njegovi stanovnici nisu mu kvarili reputaciju.
"Ovo je granica", rekao je vodič. "Držite se sredine puta i ne biste
smjeli imati previše nevolja. Uspijevaju ga držati donekle čistim.
Jednom kad stignete do sela, e to je već druga priča." Promotrio ih je
sve od reda; Vari, Edallia, crni div Sabatova i nekolicina drugih. "Nitko

34. By Praetorious
34
vam ne može pomoći kad jednom pređete granicu", upozorio ih je. "S
vanjske strane održavamo red zbog turista, ali to je sve. Ostatak
ostavljamo kako jest."
Da se bore, žive i umiru svak’ na svoj način. Svemir je bio previše
golem i svjetova je bio toliko da bi birokrati mogli njima vladati. A
sjećanje na užas Sloma zaustavio bi svakoga tko bi dobio zamisao o
veličini. Zemlja je bila uništena kad su potlačeni milijuni ustali i zbacili
vladavinu svojih gospodara.
"Ovuda", Vari preuzme vođstvo. "Držite se zajedno."
Put bijaše čist, ravan i privlačan - stoga je krenuo jednom stranom,
uz skupinu grmlja pa oko obronka jame gdje je staza jasno išla po
grebenu. Ne baš lako putovanje na kojem je dva puta morao ubiti neka
stvorenja kojima se nenadano probudila znatiželja i tri puta je stao
bacajući zemlju jer se neka naoko nevina biljčica pretvorila u nešto
sasvim drugo.
"Uravnotežena ekologija", progunđao je Sabatova. "A mi joj
uznemiravamo tu ravnotežu." Popiknuo se i gotovo pao opipavajući si
gležanj. Ovo nije bilo vrijeme ni mjesto za lomljenje nogu. Pred njima
se Vari okrenuo, nestrpljiv zbog čekanja.
"Pokreni se!", odrezao je. "Ako ne možeš pratiti naš ritam, vrati se
u hostel."
Iskušenje; mjesto je bilo klimatizirano, pod stražom i ispunjeno
udobnostima kako bi se ugodilo turistima. No, povratak bi značio
priznanje poraza i, vrlo vjerojatno, suočenje s Varlovim bijesom.
Sabatova se nastavio kretati.
Duž grebena pa do povišenog mjesta okruženog drvećem. Iza
jedne strane nalazio se usjek koji je sasvim ogolio. S druge strane
nabacane nastambe izgrađene od ovdašnjeg drva, trave, nabijene
zemlje i sakupljenog kamenja. Sve su imale naherene zidove i ulegnute
krovove s trijemovima čiji su podovi bili prekriveni divljim obiljem
egzotičnih gljivica, plijesni, lišajeva i blata.
"Dobrodošli!" Neki nas je čovjek dočekao. Bio je visok, odjeven u
crno sa srebrnim detaljima i kosom ošišanom tako da mu je
uokvirivala usko, šiljato lice. U očima mu se naziralo ludilo. "Drago mi

35. By Praetorious
35
je što mogu dočekati nove pridošlice. One koji donose darove i onu
koja zacijelo nema cijene." Podigao je ruku prema Edalliji. "Dođi, draga
moja, potrebna mi je nova pratilja. Za sat vremena bit ćeš moja
kraljica."
Ravnodušno mu je odvratila: "Idi dovraga!"
"Dovraga? Već smo tu." Nasmijao se tiho i škripavo. "Pakao je naš
dom."
Dom je bio pakao višesmisleno. Vari osmotri nekolicinu raštrkanih
ljudi koji su se polako kretali na čistini; mršavi poput kostura, odjeveni
u natrule prnje i s primitivnim oruđem u ruci pomoću kojeg su kopali
po prašini.
"Šljam", rekao je čovjek u crnom. "Dužnici koji nisu mogli platiti.
Oni kojima je nedostajala petlja da dovrše ono što su započeli. U Paklu
nema zakona, ali ima kazni."
"Toliko o slobodi", rekao je Sabatova.
"Ako je želiš, ona je ovdje." Ruka odjevena u crno se podigla i
mahnula prema liticama s jedne strane, stijenama obraslim gustom
vegetacijom. "Nema zakona. Nema odredbi. Nema policije. Radi i idi
kuda želiš. Živi kako hoćeš sve dok ne nabasaš na nekoga kome se ne
sviđa tvoj stil. Neki to rješavaju pucnjavom. Neki kompromisima. Neki
izgrade carstva."
"Kao ti?"
"Možete me zvati Dobkin. Ne inzistiram na tituli i nema potrebe da
kleknete."
Sabatova odmahne glavom okrenuvši se prema ostalima. "On je
lud."
Izgubljen u lažnom svijetu stvorenom pod utjecajem droga iz
raznovrsnih gljiva. Halucinogeni elementi koji su toliko iskrivili
stvarnost da je, za njega, pustopoljina bila nepregledna zemlja
njegovog imanja, posjetioci su ga dolazili obasipati darovima i
nakloniti se njegovom veličanstvu.
"Bezopasna budala", reče Edallia. "Zaboravi ga."

36. By Praetorious
36
Pogrešno; Dobkin se možda ponašao kao budala, ali nikako nije
bio bezopasan. Za sada je bilo sigurnije udovoljiti njegovoj iluziji. Vari
reče: "Vaše veličanstvo, došao sam zatražiti vašu pomoć. Trebaju mi
snažni ljudi, borci, šampioni koji će mi pomoći u mojoj misiji. Za njih će
biti bogatstvo i plijen s mnogih svjetova. A za vas ..." Zastao je sliježući
ramenima. "Što darovati onome koji već sve posjeduje?"
"Ženu. Daj mi ženu."
"Vaša je - kad dobijem ljude."
"Prkosiš mi?" Bijes mu je zgrčio usko lice i jedna mu se ruka
podigne kako bi povukao srebrom opšiveni rub okovratnika tunike.
Nastao je trenutak napetosti, a onda se u nagloj promjeni raspoloženja
ruka spustila, a bijes pretvorio u osmijeh. "Odvažan si i to mi se
dopada. I prihvaćaš moj status, na čemu sam zahvalan. Dođi, daj da te
uvedem u moju palaču."
Bila je malo bolja od ostalih građevina, imala je kamene zidove, na
trijemu su bili drveni stolci na kojima je sjedilo šareno društvo. Krutim
i proračunato sumnjičavim pogledima promatrali su Varla i ostale
kako se približavaju. Jedan je bio nag do pasa i činilo se kao da je
prekriven savršenim tetovažama. No, tada je Vari shvatio da mu je pod
kožom raslo nešto izvanzemaljsko.
"Ja sam Knowles", rekao je. "Imate lijekova? Medikamente? Nešto
pomoću čega bi se riješio ovog prokletog parazita?"
"Upotrijebi kiselinu. Imamo je koliko hoćeš."
"Ne mogu. Preduboko je."
"Šteta." Vari je znao da ga ostali promatraju, s trunkom humora u
pogledima. "Možda to uopće nije parazit", predložio je.
"Pretpostavljam da si zaradio simbiota. Imaš li ugodne snove?"
"Tu te je uhvatio, Knowles." Jedan muškarac udari rukom o naslon
svog stolca. "Svi smo te čuli kako zazivaš svoju malu Matildu. Vraški
dobro ime za plijesan. Matilda."
"Pametan je", reče drugi kad se smijeh utišao. "Dobro ste ga
pročitali, gospodine." Ustao je i stao pred Varla. "Ja sam Bilton.
Dobkinova desna ruka, moglo bi se reći. Dobro se slažemo, kao i svi

37. By Praetorious
37
koji nam se pridruže, ako su voljni sve dijeliti." Oči su mu se zaustavile
na Edalliji. "Možda ste kao mi. Ako ništa drugo, dovoljno znate da ste
uspjeli izbjeći klopkama koje smo postavili na put. Želite nam se
pridružiti?"
"Samo vama? Ovima koji su ovdje?"
"Imamo nekoliko žena i još nekolicinu muškaraca ondje, ondje u
žbunju. Onda?"
Vari pogleda otrcana nastambe, prašinu i prljavštinu, ljude koji su
sjedili i stražarili nad tobožnjim kraljem. "Ne."
"Zaključio si da si bolji od nas?" Bilton zakorači bliže ljutitih očiju i
glasom stisnutim od gnjeva. Drogirani čovjek drhtao je od potisnutog
nasilja. "Došao si pogledati životinje, je li? Došao si se nasmijati. Tako
mi Boga, smijat ćeš se kad završim s tobom. Natjerat ću te da preklinješ
kako bi ti skratio muke." Ruka mu se pokrenula i čelik zabljesnuo kad
je podigao nož. "Naučit ću te ..." Prekinuo je, ugledavši pocrnjelu rupu u
svojim prsima i krv koja mu je špricala iz srca. U laser u Varlovoj ruci.
"Kučkin sine! Ti ..."
"Stanite!" Vari se okrene, oružja uperena u ostale dok je Bilton
padao, "Ian! Čuvaj mi leđa! Ostali pazite na selo. Ako se itko pomakne,
počnite pucati i ne oklijevajte."
"Ubio si ga." Šok je naglo probudio tobožnjeg kralja iz njegove
fantazije. "Upucao si ga kao psa."
"Previše je pričao." hladno će Vari. "I imao je nož. Ne dopuštam
takvom ološu da mi prijeti. Upamti to. Svi vi. A sad da čujem odgovor.
Ima li još koje selo, grad ili što već, ili ste vi svi od ljudi? Hajde, prokleti
bili, prepjevajte!"
Laser je progorio rupe na podu podižući u zrak oblačiće oštrog
dima spalivši na njemu gljivice. "Pričajte!"
Duboko u rasijeku nalazio se grad. Bizarno mjesto izmiješanih
arhitektonskih stilova i krovova načinjenih na neobičan i čudan način.
Ulice su većinom bile od utabane zemlje, a tu i tamo ih je presijecao
neki popločeni dio. Prozori bijahu maleni, visoko postavljeni i čvrsto

38. By Praetorious
38
zabarikadirani. Vrata kao da su pripadala utvrdama. Društvo koje je
funkcioniralo po sustavu nesmiljene konkurencije gdje se svatko
brinuo za sebe. Sustav u kojem se Vari itekako snalazio.
"Dobar si", rekao je Mulcaster. Iz sela je dopro glas kako si se
ponio, ali to ništa ne znači. Što si ti? Sedam muškaraca i jedna žena
protiv svih nas. Što misliš koliko ćeš daleko stići?"
Sjedio je u bazenu vruće vode koji se napajao iz mineralnog vrela.
Punašan čovjek, ne više mlad, s licem koje je bilo izbrazdano i
ispresijecano teško zarađenim iskustvom. Imao je rijetku kosu na
proćelavoj glavi. Čovjek koji je veći dio svog života proveo u Paklu i
koji se naučio u njemu snalaziti. Vari je znao da takvi ljudi postoje.
Proveo je tri sata odlučujući tko je najbolji od njih i još pet ugovarajući
razgovor.
"Ići ću onoliko daleko koliko želim", rekao je. "Osmero uvježbanih
ljudi može se suprotstaviti gomili. Pogotovo kad nemaju drugog
izbora."
"Prodaješ svoju snagu?"
"Ne." Vari se opruži u vodi uživajući u toplini. Bazen je neutralan
teren pa je bio na sigurnom. "Došao sam skupiti posadu. Čvrste ljude
koji se mogu suočiti s opasnošću. S borbenim iskustvom i koji su
naviknuti na svemir. Moraju biti voljni boriti se i ubiti."
"I umrijeti?"
"Ne. Ne želim potencijalne samoubojice. Radi se i o mojoj glavi. No,
iz istog razloga ne trebaju mi niti kukavice."
Mulcaster reče: "Većina ih ima dobar razlog zašto su došli u Pakao
i još bolji zašto ostaju u njemu."
"Mogu ponuditi dobru plaću i pomilovanje za sve zločine koje su
možda počinili. To vrijedi čak i ako ne uđu u uži izbor. Ponuda je
poštena."
"A tko stoji iza nje?" Mulcaster napući usne kad mu je Vari
odgovorio. "Zemaljska konfederacija, je li? Nemaju li oni vlastite
ljude?"
"Ne onakve kakve ja tražim." Vari provuče ruku kroz vodu. "Imam

39. By Praetorious
39
stvari koje su ti potrebne i mogu organizirati da budu dostavljene.
Pronađi mi odgovarajuću vrstu ljudi i imamo dogovor. Ako nisi
zainteresiran, pronaći ću nekoga tko jest."
"Kao na primjer?"
"Karpova, recimo." Vari je promatrao Mulcasterove oči. "Hannesa.
A tu je uvijek i Burdis. On će vjerojatno biti manje gramzljiv od tebe.
Možda i on ima bazen. Vidjet ću."
"Čekaj!" Mulcaster skoči na noge kad je Vari krenuo prema rubu
bazena. "Zainteresiran sam. Koliko ih trebaš?"

40. By Praetorious
40
Šesto poglavlje
U prostoriji se nalazio krevet, stolac, maleni stol s ogledalom i
ormarić u koji se mogla pospremiti odjeća. Pod je bio načinjen od golih
dasaka te je bio prekriven isprikom od saga. Prozor bijaše minijaturan
i četvrtast, s ugrađenim šipkama koje su skrivale zavjese. Jedna jedina
svjetiljka bila je postavljena pokraj vrata s unutarnjim zasunom i s
vanjske strane snažnom rezom i obručem na kojem se mogao držati
lokot po izboru stanara. Zatvor zbog kojeg se Edallia pjenila.
Načinila je pet koraka i dospjela do prozora. Okrenuvši se i
načinivši još pet što ju je dovelo natrag do vrata. Kutija s pet na pet, te
dva i pol metra do stropa. Jedna u nizu na gornjem katu kuće koju je
Vari odabrao.
Iznajmio je sve sobe, postavivši čuvare na kraj svakog hodnika koji
se protezao pred njima. Jedni su stražarili dok su se njihovi drugovi
odmarali s danom im opremom. Prema Edalliji je kratko rekao: "Ti si
žena i zbog toga si vrijedna kao talac. Ne bih volio da moram za tebe
plaćati otkupninu ili trošiti vrijeme kako bih te pronašao. Ostani ovdje
dok se ne vratim."
Nije se svađala, već se nasmiješila kao da se u potpunosti slaže,
promatrajući kako odlazi okusiti uzbuđenje grada i obaviti posao.
Arogantno kopile! Zar je mislio da se ne zna brinuti za sebe?
"Ne!" Stražar na kraju prolaza bio je odlučan kad joj je prepriječio
put: "Imam naređenje - nitko ne smije izaći."
"Kako me misliš zaustaviti?"
"Molim te..."
"Sigurno me nećeš upucati?"
Zakoračila mu je bliže, nasmiješila se zabacivši ramena unatrag i
pomaknuvši jedno bedro ispred drugoga koristeći se oružjem svog
spola. "Demus, zar ne? Cran Demus? E pa, Crane, dosad nismo imali
mnogo prilike za upoznavanje, ali to se može promijeniti. Samo želim
udahnuti malo zraka i..." Spustila je oči, kao žena kojoj je neugodno
ulaziti u detalje. "Bit ću brza, obećajem."

41. By Praetorious
41
Zatim je šmugnula pokraj njega, pa niz stube prema donjoj razini
gdje se u nju zablenula jedna sredovječna žena, da bi potom nastavila
mijesiti. Krenula je dalje, izašla na ulicu u miris prašine i lišća, pečenja i
pranja. U život i zbivanje grada.
"Zdravo!" Neki joj se čovjek nasmiješio i kimnuo.
"Mogu li ti pomoći, gospođo?" Prljavo i odrpano siroče je
posegnulo rukom i dotaknulo njezinu odjeću zureći joj u lice.
"Odvedem vas do kasina? Cerneyevih dvora? Cirkusa nakaza? Za tri
drona odvest ću vas kud god hoćete."
"Gdje ti je majka?"
"Mrtva. Platite mi?" Izgladnjela ruka drhtala je pred njom. "Tri
drona - to si možete priuštiti."
"Gubi se!" Reče grub glas, a onda se smekša kad je dječačić
pobjegao. "Novi ste ovdje, zar ne? Mogu li biti od pomoći?"
Bio je visok, uglađen i lijepo odjeven. Koža na njegovim cipelama
sjajila se u suprotnosti s prljavštinom ulice, i nokti su mu bili čisti.
Pristojan, čist i pedantan čovjek s širokim licem i senzualnim, gipkim
ustima. No, tada mu je ugledala oči nakon čega je znala da je životinja u
ljudskom obliku.
"Moje ime je Sinden", rekao je. "Eugen Sinden. Čuo sam što vam je
dječak predložio ali on je još mlad i mora mnogo naučiti. Zar se žena
poput vas mora oslanjati na sreću da bi zaradila? U Cerneyevim
dvorima?" Slijeganje ramenima odražavalo je njegovo gnušanje.
"Mjesto na kojem se nudi i kupuje meso. To nije za vas. Kao ni
predstava nakaznih. Osim ako nemate takvih sklonosti?"
Čovjek se njome poigravao, osjećala je, ali znala je kako mu
uzvratiti. Bila je to opasna igra i bila je toga svjesna, pa ipak uzbudljiva,
a takvom je izazovu teško mogla odoljeti.
Smiješeći mu se, odgovorila je: "Ne nalazim zadovoljstvo s
nakazama, ali ne volim dosadu. Možda biste mi mogli preporučiti nešto
što će me zabaviti?"
"Naravno. Bit će mi užitak. Ako dopuštate?" Zakoračio je prema
naprijed prije nego je stigla odgovoriti, lijevom rukom je zgrabio

42. By Praetorious
42
njezinu desnu, a desnom joj je oteo laser zataknut za pojas. Kad joj je
pritisnuo cijev o rebra, reče: "Bila bi nepotrebna šteta ubiti te. Hodaj uz
mene i ne otimaj se."
"Gdje me vodiš?"
"Na meni je da odlučim." Njegov ton, kao ni osmijeh, nisu se
promijenili, a ona je prekasno shvatila kako je pogrešno procijenila
koliko je opasan. "Pokorit ćeš mi se", rekao je. "Učinit ćeš sve što ti
naredim bez prigovora ili oklijevanja."
"Ili ćeš pucati?" Zadržala je bezbrižan ton glasa s primjesom
podsmijeha. "To će biti zanimljivo - u pištolju nema punjenja."
"Sumnjam, no ako bude potrebno isprobat ćemo ga. Usput budi
rečeno, nisam sam. Napadni me ili pokušaj pobjeći i ostali će preuzeti
posao."
Blef? Moguće, pa se osvrne amo-tamo i ne vidjevši nikoga već se
ponadala kad je odjednom na početku ulice u sjeni između dvije zgrade
ugledala pušku.
Čuvar; Sinden je imao najmanje jednog ako ne i više. Čovjek koji je
lijeno stajao pokraj konačišta ili na primjer onaj malo dalje koji je
navodno bio tako obuzet svojom poderanom čizmom. Obojica bi
presporo stigli do njih pa ih ona zanemari. Ostao je sam Sinden, s
pištoljem uperenim u njena rebra i čovjek u sjeni.
Za stisak na otponac oružja treba vremena i dogodit će se tek
nakon što ona nešto pokuša. Djelić sekunde, možda, ali je blizina
pištolja išla njoj na ruku. Pomaknuti se, izmaknuti zraci i neutralizirati
prijetnju, obračunati se s čovjekom, a onda i sa stražarom.
Posrnula je spustivši glavu kako bi prikrila namjeru u svojim
očima. Pištolj se stisnuo uz nju, cijev je kliznula ustranu kad ju je
zgrabila, slobodnu ruku je podigla u vis zgrčivši prste kao kandže i
ogrebla Sindena po očima.
"Kučko!" Ustuknuo je dok mu je krv potekla ozlijeđenim obrazima.
"Kučko jedna!"
Laser se pomaknuo u njezinom stisku i opalio. Zraka joj je opržila
košulju i kožu pod njom. Opeklina je u njoj izazvala divljaštvo i ona

43. By Praetorious
43
prebaci svu snagu svoje ruke i šake, iskoristivši i njegovu protiv njega
samog, kako bi mu okrenula cijev u trbuh boreći se da mu stisne prst
na okidaču.
Podigao se dim, ubrzo se utopivši u izljevu krvi kad je zraka
opalila ispod njegove brade, praveći si put kroz usta, nepce pa do
mozga.
Kad se stropoštao, opalila je prema sjeni.
Tri pucnja i nestao je bježeći, jer nije bilo zarade u osveti mrtvaca.
Žena koja je mijesila tijesto okrznula je pogledom Edalliju kad se
vratila u konačište. Cran Demus zurio je izbezumljenim očima.
"Ozlijeđena si! Tako mi Boga, kako ..."
"Nesretan slučaj. Ne govori ništa. Imam sve potrebno u svojoj
sobi."
Vodu, zavoje, melem i novu košulju. Opekotina je bila sitna i brzo
ju je sanirala, ali bliski susret joj je prigušio oduševljenje. Pobijedila je -
ali jedva. Sreća ju je spasila; da nije, ležala bi mrtva na ulici i mjestu
gdje je Sinden pao. I, ako Vari sazna što se dogodilo, smatrat će je
budalom.
Stigao je dva sata kasnije i zavirio u sobu gdje se ona odmarala na
krevetu.
"Jesi li dobro?"
"Samo sam umorna." Zijevnula je. "I dosadno mi je. Je li ti se
posrećilo?"
"Mulcaster će surađivati. Njegovi će ljudi biti spremni za odabir
nakon što se naspavamo."
Zakoračio je prema krevetu, zaustavio se kad je odmahnula
glavom. "Ne?"
"Ne, Kurte - od sada spavam sama."
Kad se probudila, veliko crveno sunce visjelo je na nebu, njegova
zagasita nijansa obojila je zgrade u žarko rumeno. Takvo da je Varlovo
lice izgledalo poput demona dok ih je uvodio u prostoriju gdje su se

44. By Praetorious
44
ljudi sakupili. Postrojili su se prema njegovoj zapovijedi i stali
opušteni, nezainteresirani. Prezir su jedva zamaskirali. Mržnja prema
autoritetu obavijala ih je poput odjeće.
"Potrebni su mi ljudi", dreknuo je Vari. "Ljudi s petljom koji su
voljni boriti se za bogatu nagradu. To vam je rečeno. Ako niste
zainteresirani, ne biste trebali biti ovdje. Ne volim gubiti vrijeme. Ti!"
Uperio je prstom. "Iskustvo?"
"Ja sam bio teklić." Rekao je nadureno čovjek. "Dvanaest godina
sam radio u običnoj službi, a onda su mi rekli da sam opljačkao
pošiljku."
"Lažeš! Nikad ti ne bi dali šansu. Van! Ti!"
"Čekaj malo! Nisam neki zec da me se samo tako odbaci!"
"Rekao sam da se gubiš!" Vari ljutito zareži. "Kreni prije nego te
ubijem!" Pištolj u njegovoj ruci bio je krut poput očiju. "Sljedeći?"
Muškarac koji je tvrdio da je inženjer. Jedan je rekao da zna s
torpedima. Treći koji nije imao borbenog iskustva osim što je ubio
trojicu ljudi u tučnjavi. Ništarije. Svodnici. Kockari. Lupeži. Većina ih je
bila potpuno beskorisna.
Vari se obrati Mulcasteru: "Nisi mi nabavio ono što sam tražio."
"Rekao si ... "
"Trebaju mi ljudi, a ne šljam. Borci, a ne kukavice koje bodu s leđa.
Ako je ovo najbolje što znaš, zaboravi."
"Naš dogovor ... "
"Zaboravi i to. Onda?"
Pojavili su se drugi, drugačiji koji su stajali uspravno, uvjereni u
svoje sposobnosti i motivirani nečim višim do mržnjom. Većina ih je
sudjelovala u ratovima s izvanzemaljcima i bilo im je zamorno
prihvatiti ono što je diktirao mir.
Neki od njih bili su plaćenici. Neki gusari, pljačkaši, neki paraziti
koji su dolazili i odlazili. Organizirana vlast otjerala ih je i satjerala u
skrovišta. Svi su imali iskustva u svemiru. Nisu svi bili muškarci.
"Sylvia Kiouza." Tamnokosa i lijepo građena žena susrela je

45. By Praetorious
45
Edallijin pogled. "Hostesa sa Valove."
"Nisu nam potrebne hostese."
"Zašto? Imate ih dovoljno? A što je s liječničkim pomoćnicama?
Sposobna sam za rad u ambulanti."
"U ratnim uvjetima?"
"Da."
"Lako je to reći." Vari učini korak naprijed i zagleda se u ženu. "Jesi
li ikada vidjela čovjeka sa rasporenom utrobom? S ispalim očima?
Udova spaljenih u batrljke? Jesi li ih ikada čula kako vrište? Mole?
Preklinju da im skratiš muke? Ubiješ iz samilosti?"
Progutavši slinu reče: "Većinu sam toga vidjela. Valova je bio
plaćenički brod."
"Gdje je operirao?"
"U Tamarskoj zoni. Mi ..."
"Nije važno. Posada?"
"Petnaest."
"Ti si bila jedina hostesa?" Vari progunđa kad je potvrdno
kimnula. "U redu. Upadaš. Sljedeći?"
Crveno sunce ustuknulo je pred žutim; obje boje žarile su
sukobljavajući se prije nego što je rumenilo nestalo s horizonta.
Pojavilo se još muškaraca i žena, znatiželjnih, neki od njih tražili su
nevolju. Jedan je upotrijebio svoje čizme kako bi rasjekao Sabatovin
obraz prije nego li ga je div izudarao do besvjesti.
Zeleno sunce zamijenilo je žuto do kraja njihovog biranja. Vrativši
se u konačište, Edallia natoči vino.
"Ian?" Predala je pehar Sabatovi. "Kurte?"
Vari otpije, protegne se pa otpije još jednom. Kad si je Sabatova
opipao obraz reče mu: "Bilo bi dobro da si to odeš previti - i hvala."
"Što sam se pobrinuo za tu, za tu životinju? Trebao sam te pustiti
da ga upucaš."

46. By Praetorious
46
"Bila bi to pogreška. Najlakše je posegnuti za oružjem. Postupivši s
njime na tvoj način zaradio si poštovanje ostalih." Vari isprazni svoj
pehar pa ga ispruži tražeći još vina. "Pretpostavljam da smo pobrali
vrhnje. Pričekat ćemo još jedan izlazak sunca, nakon što se odmorimo,
i onda krenuti. Dovest ćemo ih u red kasnije. Ako ih zadržimo više od
polovice, bit će dobro."
"Ostat će", bila je uvjerena Edallia. "Dosadno im je i žude za
akcijom."
"Međutim, moraju prihvatiti stegu. Moju vrst stege. A kad doznaju
za što su mi potrebni mogli bi promijeniti mišljenje. Ono što ja nudim
nije izlet."
Sabatova slegne ramenima. "Njihov izbor."
"Točno." Vari zanemari problem. "Iane, bilo bi najbolje kad bi
radijem javio u bazu da nas očekuju. Nakon toga se odmori - i ne
zaboravi očistiti ranu."
Po njegovu odlasku Vari se još zadržao i Edallia je mogla u njemu
osjetiti napetost, njegovu potrebu. Potrebu koju su dijelili, ali se ona
odupirala iskušenju da ga pusti u svoj krevet. Pa ipak, kad se zeleno
sunce stopilo s crvenim, probudila se i pronašla ga uza sebe.
Ništa nije rekao - ništa nije trebalo biti rečeno. Stvar je osnovne
potrebe i kasnije, kad su oboje bili namireni, zaspao je kraj nje kao
dijete.
Kad se probudila, stajao je pokraj nje držeći u ruci šalicu kave koja
se pušila.
"Kurte! Za mene? Kako lijepo!" Naglo je sjela, posegnula za šalicom
te je pokrivač skliznuo razotkrivši joj grudi i ranu na boku. Ugledala je
kretanje njegovih očiju i osjetila potrebu da mu objasni. "Namjeravala
sam ti reći", kazala je. "Dok sam... "
"Zaboravi." Ako je i znao za Sindena nije o događaju želio
raspravljati. "Krećemo za jedan sat. Primili smo poruku sa Zemlje."
"Izvanzemaljci?"
"Da." Ogorčeno je rekao. "Ponovno su napali."

47. By Praetorious
47
Sedmo poglavlje
Nasrnuli su poput anđela razarača, blještavi i krasni u svojim
blistavim bojama, užasni u svojoj zagonetnosti. Posjetitelji iz drevnog
proročanstva koji su ih došli kazniti za prijestupe čovječanstva. Paleći,
drobeći, ubijajući i čisteći plodno tlo od kukolja. Ruka Stvoritelja
ispravljala je svoju pogrešku.
Izmišljotina! I Nasir Kalif je to znao. Ni Varlu se nije svidjela.
Upitao je: "Što se dogodilo?"
"Napadnuti smo tri puta."
"Pojedinosti?"
Jason mu ih je iznio. Bio je malen, punašan, s licem koje je obično
bilo urešeno osmijehom. Sada je bio više nego ozbiljan.
"Dva grada bijahu malene zajednice od otprilike dvadeset tisuća
žitelja. Oba su sada ruševine. Grad Logis na Tusi druga je priča. Velik
grad s oko osamdeset tisuća ljudi, a još se širio. Napad se dogodio oko
podneva prema lokalnom vremenu. Trajao je gotovo jedan sat. Bilo je
blizu trideset tisuća mrtvih i teško ozlijeđenih. Veći dio grada leži
porušen. Napad je prestao tek onda kad se pojavio patrolni brod iz
obližnje baze."
"Slučajno, ili im se posrećilo?"
"Netko je radijem pozvao pomoć. Trebalo im je vremena da nađu
posadu i krenu u akciju."
Vari kimne. "Jesu li razmijenili paljbu?"
"Torpeda su ispaljena na izvanzemaljce bez nekog vidljivog
učinka."
"No, otjerali su napadače." Wilcoy zakorači naprijed s mjesta na
kojem je stajao po strani u sobi. "Dobili smo snimku njihovog napada.
Projektor je spreman, ako želite vidjeti."
Bila je kratka i nekako nestvarna. Izvanzemaljski brod na azurnom
nebu. Traka je bila neuništena sadržavajući svaku pojedinost pa je Vari
suzio oči kad su je pustili. Brod je stajao, zatim se pokrenuo obavijen

48. By Praetorious
48
zelenom svjetlošću kad su na njega ispaljena torpeda, činilo se kao da
je nestao u eksploziji zasljepljujućih kapljica.
Kad se holograf zaustavio on reče: "Želim da tehničari načine
podrobnu usporedbu obje snimke kako bi se ustanovila sličnost dvaju
brodova."
Kalif potvrdno kimne. "Razumijem.?"
"Posvemašnja provjera spektometrijskih uzoraka eksplozija
torpeda. Možda smo uspjeli probiti njihov štit. Ako je tako, možda smo
otkrhnuli djelić oplate, a analiza će nam reći od čega je načinjena."
"Slamka", reče Wilcox. "Hvatate se za slamku."
"Imate kakav bolji prijedlog?", progunđa Vari kad mu čovjek nije
ništa odvratio. Revizoru reče: "Dodajte ovo na svoj spisak. Provjera
vremena svih napada za koje znamo. Ekstrapolacija putanje leta na
osnovu napadnutih planeta i njihovog svemirsko-relativnog
međusobnog položaja i u odnosu na neko zajedničko žarište. Možda
bismo mogli ustanoviti odakle dolaze."
"Već znamo."
"Govorim o točki njihova pojavljivanja." Vari ugleda upitnik u
Wilcoxovim očima i nabiranje Jasonova čela. "Nisu li izvješteni?"
"Svjesni smo tvoje prošlosti", rekao je Jason. "No, kako ćete
pronaći tu određenu točku u međuprostoru?"
"Zasad, nikako. Možda pronađemo neki način."
"Ali ... "
"Zašto se ne poslužite mozgom umjesto ustima?"
Vari nestrpljivo zareži koračajući podom. Čovjek koji živi na rubu
živaca, prenapet i spreman eksplodirati. "Bio sam tamo", objasnio je.
"Svi brodovi na hiper pogon bili su ondje. Ondje nešto vreba. Borili
smo se protiv toga i Odile je otišao dalje, u drugi univerzum - nazovimo
to U2 kako bi imalo neko ime. Vratili smo se i neki nas je
izvanzemaljski brod slijedio. Da li je bio samo jedan?"
Wilcox se namršti, pa reče: "Mislim da razumijem. Ako vas je
slijedilo više od jednog preko barijere tada ... "

49. By Praetorious
49
"Možda su pljačkaši. Jedan ili dva - sam Bog zna koliko. Zato želim
da se načine usporedbe. Pomoglo bi nam saznanje ako smo dvaput
snimili jedan te isti brod."
S mjesta na kojem je sjedio, Kalif reče: "Želiš li natuknuti da su
možda uspostavili bazu na nekom od galaktičkih svjetova?"
"Moguće je. Alternativa je da sam, na neki način, probio rupu u
međuprostoru. Ako je tako, onda postoji prolaz između dva svemira
kroz koji napadači mogu putovati po želji. Postoji li, moramo ga
pronaći."
"Jasno, kako bismo ih zaustavili." Jason kimne pa doda: "No,
možete li? Zaustaviti ih, dakle?"
Vari slegne ramenima: "Moramo pokušati."
"A što u međuvremenu?" Jason je već imao svoj odgovor:
"Trebamo zaštititi i obraniti svaki grad od, recimo, pedeset tisuća
stanovnika na više. Razmišljam o laserskim topovima, samonavođenim
projektilima i za zaista velike gradove, eskadrilu patrolnih letjelica.
Jednom kad izvanzemaljci shvate da svojim napadima riskiraju vlastito
uništenje, pustit će nas na miru."
"I krenuti umjesto toga na manje gradove?" Wilcox odmahne
glavom. "Shvaćaš li implikacije ovoga što govoriš?"
Vari bijaše nestrpljiv. "Navalit će na manje gradove tako i tako.
Otkrili su ono što su željeli; veliki gradovi imaju obranu. U redu, sreća
je da je baza bila tako blizu i da je letjelica reagirala brzo, ali oni to ne
znaju. Mislim da ne trebate brinuti za veće gradove - no, neka Bog
pomogne onima manjima."
A nakon njih - što?
Kalif je znao kao da je ispisano slovima od vatre. Gradovi će se
naoružati i tako oboružane enklave s populacijom koja živi u strahu
vječno će motriti nebo u potrazi za vanzemaljskim brodovima. Ljudska
narav će se za to pobrinuti, kao i za prirodni slijed događaja. Nitko se
neće osloniti na automatiziranu zaštitu. Pojavit će se moderne verzije
gradova sa zidinama i srednjevjekovnim zamcima; uzorak tipičan za
društva osuđena na propast zbog vlastite, ugnjetačke težine.

50. By Praetorious
50
Žurno je rekao: "Vari, kada ćeš biti spreman za polazak?"
"Kada letjelica bude spremna. Posada je uvježbana."
"Letjelice", ispravi ga Wilcox. "Imat ćeš više od jedne."
"Sumnjam da ću imati dovoljno posade za dvije."
"Pridružit će vam se dobrovoljci." Hitro je dodao: "Dobri ljudi,
brižno odabrani. Znaju što se od njih očekuje."
"Tvoji ljudi?" Varlu su se stanjile usnice kad je Wilcox potvrdno
kimnuo. Trebao je pretpostaviti jer je čovjek odisao vojničkim štihom,
ali nije imalo veze. Obrati se Revizoru: "Želim da se jasno zna da jedino
ja zapovijedam svojim brodom i bilo kojim koji mi se pridruži. Moja
naređenja moraju se izvršavati bez pitanja."
Wilcox reče: "Slažem se, unutar određenih granica."
"Nema granica! Dobit ću što želim ili odoh odavde. Ti, tvoj
problem i šljam kojeg sam doveo sa sobom iz Pakla. Možda ih možeš
iskoristiti. Ako ne, baci bombu na njih - Tamna strana će podnijeti još
jedan krater."
"Smiri se, čovječe!" Promatrajući iskrivljeno lice, Jason osjeti
istinski strah. "Vari! Dobit ćeš što želiš. Imaš moju riječ."
"Revizore?"
Kalif reče: "Jednom si mi vjerovao i nisam te razočarao. Možeš mi
opet vjerovati - kunem se."
"Zakletve su jeftine. Želim to napismeno."
"Naravno. Zapovjedništvo ćeš dobiti napismeno, zapečaćeno i
dostavljeno. Zašto u međuvremenu ne bi skoknuo do medicinskog
centra i učinio detaljni pregled? Službeno još uvijek nisi otpušten s
liječenja. Nakon toga će odgovori na tvoje zahtjeve biti spremni." Kalif
doda ispričavajući se: "Trebao sam ti reći. Očekivao sam što ćeš
tražiti."
Kao što je učinio još mnogo toga; osjećajući čvorišta važnosti,
povezanost među naizgled nepovezanim incidentima. Sposobnost koja
ga je uzdigla do sadašnjeg položaja i zbog koje će ga zadržati sve dok
ima taj talent.

51. By Praetorious
51
Kad je Vari otišao, Wilcox dugo suspregnu dah.
"Lud", reče. "Taj čovjek je lud."
"I to opasan", Jason se prisjetio svoga straha. "Životinja. Kako mu
možete vjerovati? Luđak na čelu horde kriminalaca - zašto uopće on?"
"Zato što nemamo izbora." Odsječeno će Kalif. "On je jedina živuća
osoba koja je bila ondje kamo moramo otići. Jedini koji je imao
iskustva s neprijateljem. Borio se protiv izvanzemaljskog broda i
uništio ga. Ono što mu je pošlo za rukom jednom, poći će mu opet."
Wilcox je bio ogorčen. "Znači plešemo kako on svira, ha?"
"Da." Kalif susretne njegov pogled. "Dok nam je potreban, plešemo
kako on svira."
Medicinski centar nalazio se duboko ispod polarnog leda. Vari
zađe unutra krećući se prema spokojnim sobama koje su sjale od
lampica na instrumentima, a zrak je bio ispunjen mekim šuštanjem
uređaja, valjaka, struganja iglica i mehaničkog kuckanja digitalnog
očitavanja podataka.
Jedna je žena podigla oči od stola kad joj je prišao. Imala je
srebrnu kosu, svijetle plave oči, zatamnjene kapke i crveno namazane
usnice. Stas joj je bio vitak poput vrbe, a izraz lica kao u lutke.
Taj izraz lica doslovno se namrštio kad joj se obratio: "Jeste li vi
Mary Palmer?"
"Što da i jesam?"
"Rečeno mi je da ćete mi pomoći... Ja sam Vari." Sjeo je na stolac
pokraj nje. "Da imate neke odgovore za mene."
"Imam li?" Njezin prezir bio je očit. "A vi mislite da ih možete
dobiti samim tim što ste uletjeli ovamo?"
"Imate lijepo lice", rekao je Vari. "Neka tako i ostane. Tko vam je
šef? Neki inteligentni pomoćnik? Pozovite ga."
"Moj nadređeni je ... "
"Samo ga pozovite."

52. By Praetorious
52
Stigao je za nekoliko minuta, visok i zajapuren. Usporio je
ugledavši Varla. Stao je i rekao: "Tražili ste me?"
"Kontaktirajte Revizora. Saznajte tko sam ja."
"Znam tko ste."
"Onda znate i što želim. Djevojka nije znala."
"Mary je, no, malo razmažena rekao bih. I osjetljiva. Uznemirili ste
je svojom šalom."
"Kojom šalom? Kako vam je ime?" Vari kimne kad mu ga je rekao.
"U redu, Rastic, prestanimo gubiti vrijeme. Započnimo s usporedbama."
Rastic je znao svoj posao iako svoje osoblje nije mogao držati na
uzdi. Za nekoliko sekundi imao je slike na ekranu objašnjavajući dok je
radio.
"Svaka slika je uzeta s jedne snimke i podešena na istu dimenziju.
To nije dokaz, jasno, jer poništava razlike u veličinama, ali dobijemo
savršenu podudarnost. Vidite?" Slike su se stopile na zaslonu i postale
kao jedna. "Nema zamućenosti i neravnih rubova koji bi razotkrivali
nepodudarnost. Sada možemo provjeriti ostale pojedinosti koje, ako su
veličine različite, ne bi odgovarale zbog dizajna. Veća letjelica nosila bi,
na primjer, više topova. Imala bi više ulaza."
"Razumijem. Nastavi."
"Pa, no ...", Rastic slegne ramenima. "Ne mogu se zakleti, jer je
snimka s kurirskog broda bila jako oštećena, ali velike su šanse da je to
jedan te isti brod."
"Kolike šanse?"
"Sto naprama jedan da je to isti brod. Ne, jedan naprama tisuću. A
sad što se tiče spektroskopskih podataka. Iskreno, nema ih. Ne od
izvanzemaljskog broda. Jedino što smo dobili je uobičajeni uzorak
torpednog udara." Očekivao je takvo pitanje. "Ovaj put se u to mogu
zakleti. Nema kontaminacije. Uzorak je čist što se tiče materijala i
količina upotrijebljenih za izradu projektila."
"Išta vezanog za putanje leta?"
"Nije moj odjel", reče Rastic. "Pokušajte kod Jaca Zubera."

53. By Praetorious
53
Sjedio je na klupi okružen instrumentima. Svjetlo holografa kojeg
je proučavao obasjavalo mu je lice. A ono kao da je pripadalo kakvom
grčkom kipu, a tijelo spadalo u arenu.
Vari zapita: "Volite gledati razaranje?"
"Proučavao sam nešto." Snimka se zamrznula kad je Zuber
dotaknuo jedan gumb. "Vidite? Ona zgrada. Gledajte sad."
Srušila se kad je pustio snimku usporeno. Ostale su uslijedile - bila
je to snimka načinjena s kurirskog broda. "Ovo je povezano s
testiranjima na ostatke tragova energije. Uzeli smo stotine podudarnih
uzoraka s različitih lokacija i svi upućuju na istu stvar. Čini se da
ljubičaste zrake izazivaju ograničenu eksploziju strašnog intenziteta. "
"Možda su otkrili način kako poništiti poveznice atomskih čestica
tako da se mogu razletjeti nevjerojatnom snagom. Ili su možda
pronašli metodu razbijanja molekularnih spona pa bi inducirano srce
imalo eksplozivni efekt. "
"Rezultati su više-manje isti. Čvrsta masa oslabljena s nekoliko
takvih eksplozija razletjet će se na komadiće. "
Kao što se to dogodilo sa zgradama u holografu. Kad ga je ugasio, a
svjetla obasjala laboratorij, Vari reče: "Što je s ljudima?"
"Pretvoreni u kašu. Samljeveni. Rastrgani." Zuberov ton je bio
mračan. "Pogođeni nisu imali nikakve šanse."
"A oni koji su se našli u blizini?" Kad ovaj nije odgovorio, dodao je:
"Mislio sam na popratne efekte. Meso i kost možda bolje drže od
metala i stakla. Neka se naprave autopsije s tim. A sad, što imate za
mene vezano uz putanje leta?"
Zuber je naporno radio. Možda čak previše revno; tjerajući se dalje
kad se trebao odmoriti pa je to plaćao sitnim drhtanjem ruku i
iritantnom promuklošću glasa. Vari ih je prepoznao dok je čovjek
objašnjavao.
"Jasno, ovo je čisto nagađanje. Nešto u stilu inteligentnog
nagađanja. Ako je izvanzemaljski napadač upotrijebio hipon da
umakne kući, onda može biti bilo gdje. No, ako operiraju iz lokalne
baze smještene unutar nekog galaktičkog svijeta, onda mora imati

54. By Praetorious
54
neke veze s mjestom napada." Linije su se zakrijesile na zaslonu kad je
aktivirao računalo, grafički prikazi su se pokrenuli čim je dotaknuo
kontrole. "Čak i naizgled slučajne radnje zasnivaju se na određenom
uzorku, pa čak i kad netko misli da taj uzorak nije sumnjiv. Što sam
učinio? Nahranio sam računalo svim dostupnim podacima; vremenima
napada koliko sam najtočnije mogao, njihovo trajanje, planetarni
položaj u odnosu na galaktičku struju i tako dalje. Računalo je izbacilo
odgovor." Prikaz se zaustavio i pretvorio se u opis svijeta s listom
specifikacija. "Opširno", reče Zuber. "Ako ništa drugo."
Malen, usamljen svijet, hladan i obavijen ubitačnom maglom,
neprijateljski i odbačen. Turobno mjesto jedva obasjano udaljenim
suncem.
Bi li izvanzemaljski zapovjednik odabrao takvu bazu?"
"Izolirano je", reče Zuber. "Nenastanjeno. Nitko ne bi vidio brod
koji dolazi i odlazi. Mogu se spustiti i slaviti ono što su učinili. Kako su
se negdje zabavljali. Prljave svinje!" Njegov bijes probio se kroz
suzdržanost. "Kad krenete za njim, želim poći s vama."
"Možda nisu ondje."
"Bez obzira." Zuber se zagleda u ruke i stisnute šake. "Moji
roditelji su bili na Tusi. Kad je napadnut Logis i oni su dobili svoje."
Čovjek koji žudi za osvetom. Vari je znao kakva snaga leži iza
takvog poriva.
Reče mu: "Bit ću na Tamnoj strani. Dođi onamo prije nego
poletimo i možeš s nama."

55. By Praetorious
55
Osmo poglavlje
Tamna strana bijaše naličje mjeseca koje nikada ne vidimo sa
Zemlje. Odcijepljen i uništen predio sačinjen od kratera i pukotina,
uzdignutih vrhova oštrih poput slomljenog stakla. Tijekom dana trpi
pržeću vrelinu sunca; noću je zagledana u udaljen sjaj zvijezda. Ondje
se nalazila zvjezdarnica, zgrade znanstvenika, područje za testiranje
projektila i dobro izoliran u dnu planine, poligon za treniranje gdje se
nalazio Vari sa svojim dobrovoljcima.
Edallia mu pode u susret kad su prošli kroz zračnu komoru pa
zatim u pećine izdubljene u stijenama. Djelovala je izmučeno, s
modricom na obrazu, a kosi joj je nedostajao onaj uobičajeni zlaćani
sjaj. Stigavši u ured, podnijela mu je izvještaj.
"Dva ubojstva. Desetak tučnjava. Tri prijavljena silovanja."
"Prijavljena?"
"Bilo ih je i više. Sve žrtve su lokalni regruti. Upozorila sam ih, ali
neki sporo uče."
Ovčice koje se pokušavaju mjeriti s vukovima iz Pakla. Vari će na
to: "Riješi ih se."
"Pročistila sam trećinu. Ostali odbijaju otići i ne mogu ih
primorati. Wilcox je izdao naredbe, a Revizor ga podržava. U svakom
slučaju, potrebni su nam ako želimo imati posadu i spremne brodove."
Vari se naslonio u sjedalici. Bio je umoran i tijelo mu se trzalo u
mrsko poznatom ritmu. Izotopi će neutralizirati sinaptičke pogreške,
ali njihovo korištenje značilo je hospitalizaciju i strogu kontrolu.
Upravo ono što je želio izbjeći.
"Daj mi bocu", rekao je. "Još bolje, dvije. I pištolj. Solidan revolver
velikog kalibra. Najbolje bi bilo da i sebi nabaviš jedan."
"Naoružana sam."
Nije mogao primijetiti nikakvo oružje, ali vjerovao joj je na riječ.
Kao što nije sumnjao da je netko platio za modricu na njezinom
obrazu. Zapitala je: "Želiš li da Ian pođe s nama?"