zoran

3. Dva neba
(Broken Sky # 3)
Chris Wooding

5. 1
Posljednji i jedini dio
»Ne mrdaj«, naredi Tochaa, držeći noževe u rukama, dok se stranac vješto spuštao na tlo,
skočivši sa svoje izvidnice.
Na grebenu blage nizbrdice koja se odvajala od razlomljenih ostataka zgrade stajao je
neobičan lik. Bio je od dominionske rase, vjerojatno istih godina kao Ryushi i Kia, odjeven u
odrpane hlače, istrošene čizme i gotovo ništa više, osim niza drvenih kuglica oko vrata. Usko lice
i vitko tijelo bili su mu prekriveni složenim uzorcima, naslikanima bojom za tijelo, a kosa mu je u
šarenim čupercima virila iz glave. Na jednoj je ruci imao debelu rukavicu od kože i metala, a oko
pojasa je nosio još nekoliko oštrih diskova za bacanje.
Poslušno je udovoljio Tochaainoj naredbi, naslonivši se na zid i prekriživši ruke preko
svojih golih, mršavih prsa; no, njegov je pas, koji je stajao iznad leša Zubatog, zarežao na
Kirinčev ton glasa.
»Pozovi psa.«
»Je l’ netko ozlijeđen?« upita stranac.
»Pozovi psa«, ponovi Tochaa čvrsto.
Dječak zastane na tren, pa slegne ramenima. »Dođi, Blink«, reče, ne skidajući pogleda sa
Tochaae. Pas ode do njega i sjedne, zaštitnički. Elani ga je nervozno promatrala, stojeći iza
Hochijevih leđa. Pas je bio velik, stvarno velik, sa kratkim sivim krznom i čvrstim mišićima.
»Tko si ti?« upita Tochaa mirnim glasom, i dalje spremno držeći noževe.
»Previše si oprezan«, odvrati dječak opušteno. »Da sam te htio povrijediti, pustio bi one
Zubate da obave posao umjesto mene.«
»To nije odgovor«, reče Tochaa.
»Zar ste svi vi Kirinci ovako simpatični? Ono što mene zanima je tko ste vi. Zanima me je
l’ mi se isplatilo pomagati vam.«
»Tochaa, ipak nas je izvukao iz vatre«, istakne Gerdi.
»Gle, vas ima pet, a nas smo dvojica«, reče stranac. »Samo bih htio razgovarati s vama.«
»Nas ima šest«, zlovoljno promrmlja Elani sebi u bradu.
»Pa, pričaj onda«, reče Tochaa.
»Znaš, oružje ukazuje na nepovjerenje«, začuje se odgovor, »a to ne ukazuje na dobar
početak.«
Tochaa zastane na tren, razmišljajući. Pokušao je odvagnuti opasnost koja bi se mogla
javiti ukazivanjem povjerenja tom dečku, nasuprot prednostima koje bi im on mogao pružiti ako
počnu razgovarati; a on očito nije bio sprema pričati dok mu prijete oružjem.
»Je l’ netko povrijeđen?« ponovo upita stranac. »Izgledalo je kao da je vaš prijatelj dobio
priličnu porciju.«
Hochi podigne ruku, pokazujući da se ne mora brinuti. »Dobro sam«, reče. »Bilo je blizu,
ali to je sve.«
U međuvremenu, činilo se da je Tochaa donio odluku. »Okej«, reče strancu. »Možemo
razgovarati.«
»Dobro«, odvrati dječak, prilazeći. Pas je išao uz njega, prateći ga. »Ja sam Whist, a ovo

6. je Blink. Vi ste novi, ne?«
»Upravo smo stigli«, reče Tochaa, još uvijek na oprezu.
»Je, vidim. Nemate plemenskih boja, za početak.« Whist je opušteno prošao između njih i
svojom oklopljenom rukavicom iščupao disk iz leša Zubatog. Prijateljski se nasmiješio Elani, i
ona mu iznenađeno uzvrati osmijehom, pa šmugne u zaklon kad joj je Blink prišao da ju onjuši.
»Jesi li ti iz nekog plemena?« upita Ryushi.
»Ja? Ne. Nije moj stil. Samo ja i Blink, ovih zadnjih par godina.«
»Godina?« reče Gerdi.
Whist zastane, i nasmije se. »Godina. Izgleda da stare navike teško umiru. Ovdje nema
vremena. Nema godišnjih doba, nema dana, nema čak ni Blistobilja po kojem možeš vidjeti kako
prolazi vrijeme«, reče, ozbiljno pogledavši Gerdija. »Ostatak života ćeš provesti ovdje. Naviknut
ćeš se.« Odlunjao je dalje od njih, kako bi prekopao džepove mrtvaca razasutih uokolo, tamnih
obličja u sumraku. »Nije baš da ćete imati mnogo vremena. Većina novih završi kao ova ekipa, i
to vrlo brzo.«
»Međutim, ti si preživio«, reče Hochi. »I to sam.«
Blink zacvili, kao da se uvrijedio zato što su zaboravili na njega. Whist čučne pored
golemog psa i potapše ga. »Mi znamo kako. Udruživanje s plemenima može izgledati kao dobra
ideja, ali nikad ne znaš tko će pobijediti u sljedećem ratu. Ništa ne ostaje sigurno za uvijek, ne
ovdje. Ovako, moram brinuti samo o sebi i svom psu. Lakše se čuvati kad smo samo dvojica.«
Tochaa se zagleda u njega, dok mu se u šarenicama boje vrhnja i dalje zrcalila sumnja.
»Zašto si nam pomogao?«
»Mrzim Zubate«, reče Whist, slegnuvši svojim golim ramenima. »Što ih je manje, to
bolje. A bio sam i znatiželjan. Ne bi mi bilo drago vidjeti da ste izginuli već prvog dana.« On
pogleda prema tamnom suncu iznad njih. »Ha! Evo opet. Već prvog dana? Kao da ovdje postoji
dan ili noć.« On pogledom okrzne Tochaau. »Ali pretpostavljam da si ti na to navikao.«
»Znaš li nekog tko se zove Ty?« odjednom upita Kia. »Jesi li čuo to ime?«
Whist zastane na tren, razmišljajući. »Ne«, reče nakon nekog vremena. »Nikad čuo.
Čekajte, vi stvarno ovdje nekog poznajete?«
»Došli smo zato da ga nađemo«, reče Kia.
»To znači da imate i način da izađete?« upita Whist, odjednom zainteresiran, a oličeno
mu je lice oživjelo. »Mislim, niste valjda tako glupi da dođete u Os Dakar vlastitom voljom, a da
ne možete izaći!«
Tochaa se bijesno zapilji u Kiu, upozoravajući ju da ne govori dalje. Ona ne obrati pažnju
na njega. »Tražimo mog prijatelja«, reče. »Ako nas možeš odvesti do njega, mi te možemo izvući
odavde.«
»Kia!« uzvikne Hochi.
»Kako? Kako ćete pobjeći?« upita Whist. U njegovom se glasu čula mahnita nada.
»Znat ćeš kad dođe vrijeme«, reče Kia. »Ako možeš održati svoj dio dogovora.«
»Ako mogu! Napravit ću sve što hoćete!« poviče Whist, pa se naglo uozbilji. »Ali ako mi
lažete, zapamtite... mene nije dobro imati za neprijatelja.«
»Ne lažem. Jesmo li se dogovorili?« reče Kia.
»Jesmo«, složi se on, pa ih pogleda, blistavih crnih očiju ispod šarene kose. »Ali prvo
riješimo bitne stvari: maknimo se iz vidokruga. Imam skrovište. Za mnom.«
Ne čekajući da vidi hoće li ga slijediti, on se okrene i uzbuđeno pojuri, dok mu je Blink
kaskao pored boka.
»Idemo?« upita Hochi, pogledavši ostale.
»Imamo li izbora?« reče Tochaa i krene.

7. Whistov dom nije bio daleko, iako je put bio naporan i težak. Poveo ih je uza strm,
stjenovit obronak prije no što ih je doveo do ruba širokog okna u kamenu, promjera stotinu stopa
ili više. U dubini, daleko dolje, nalazila se zaklonjena čistina, sa mutnim jezercem na dnu.
Blijedo je sunce propuštalo oskudno svjetlo u jamu strmih zidova, a zvijezde su bile samo mutne
iskre u vodi.
Whist ih je samopouzdano odveo do gotovo nevidljive pukotine blizu vrha okna,
prikrivene rijetkim grmljem i stijenama. Ona se otvarala u uzak put prema dolje, svega raspuklinu
u kamenu koja im je omogućila da se nespretno spuste kroz tamu, prije no što ih je ispljunula u
podnožju jame. Tamo su se našli na obali jezerca, s pogledom na sklepanu građevinu od drva,
mahovine i koža, koja je stajala na debelim potpornjima u vodi. Uski je gat vodio do vrata.
Whist ih je poveo unutra, neprestano brbljajući o tome kako u zemlji ima puno živina, što
je značilo da je sigurnije biti na vodi; kako je kućicu pronašao jednog dana, već izgrađenu -
napravili su ju neki od prijašnjih zatvorenika Os Dakara, već davno izginuli; te kako je ovo
mjesto njegova tajna i nitko drugi ne zna za njega. Kia je u to teško mogla povjerovati, pogotovo
zato što je on bio tako neobično otvorena, iskrena duha. Zbog njihova dogovora, poklonio im je
gotovo bolno povjerenje, i ponašao se kao da se poznaju cijeli život. Čak je i takva bijedna prilika
za bijeg osigurala njegovu potpunu odanost. Ovo je čudno mjesto, zaključi ona, a čudna mjesta
rađaju čudne karaktere. Ili očajne.
U unutrašnjosti kućice bilo je vrlo tijesno, kao da je bila izgrađena za dvoje, no uspjeli su
si naći mjesta. Bilo je malo namještaja, svega mala stoličica izrađena od odrezanog panja, te
gladak kamen iznad kojeg je visio lonac za kuhanje, u kojem je ležao crni pepeo od vatre. Više
skrovište nego dom, u stvari.
Whist se ispričao zbog toga što nema vatre za potpalu, rekavši da je na njih naletio danas
upravo zato što ga je išao prikupiti, pa je skrenuo s puta. Umjesto tople hrane, ponudio im je
zdjele sa tvrdim žitaricama, za koje im je rekao da su ukradene sa plantaža jednog od plemena.
Bile su suhe i bezukusne, no nisu mogli odbiti. Zauzvrat, ponudili su mu nešto svojih zaliha, koje
je sa zahvalnošću prihvatio.
Jeli su pod svjetlom jednog sjaj-kamena, kojeg je Gerdi izvukao iz svog zavežljaja i
odmotao, kako bi se obranili od neprekidnog sumraka. Stisnuti zajedno, zgrbili su se pod
narančastim svjetlom. Kad su završili s jelom, Whist prijeđe pogledom preko njihovih lica i reče:
»I, što sad?«
»Možemo početi tako da nam kažeš što se dogodilo kod obrambenog zida«, reče Tochaa,
sjetivši se užasnog razaranja i krša.
Whist je sjedio prekriženih nogu na podu pored svog psa, koji ga je budno čuvao.
»Plemenski ratovi. Stalno se tuku oko hrane i takvih stvari. Valjda tako imaju što za raditi. U
zadnje se vrijeme to često događa. Oni crveni-plavi ratnici... oni su iz plemena Palog sunca.
Drugi su... Zaboravljena legija ili tako nešto. Zaboravio sam. Glupa imena. Nego«, reče on,
odmahnuvši rukom, »Pleme Palog sunca si je nabavilo nekakvo novo oružje. Ratni stroj. Zovu ga
Medvjeđa pandža. A dok netko ne nađe način da ga zaustavi, više manje su nepobjedivi. Vidio
sam ga u akciji.« On slegne ramenima.
»Mislim da će cijediti prednost dok god mogu. Uništit će druga plemena. Prikupit će svu
moć za sebe.«
»Stroj?« upita Ryushi.
»Pa, više kao neko vozilo«, ispravi se Whist. »Kao škripotenk, zar ne?«, dometne Elani.
»Puno veći«, reče on. Blink šmrkne pored njega i opušteno spusti glavi na šape.
»Ali, kako je to moguće?« upita Kia. »Da bi izradio nešto takvo, moraš imati kovače,
Mehaničare... Pilota...« Ona utihne.

8. »Imaju Kovače i Mehaničare«, reče Whist, odsutno trljajući svoj obojen obraz zglavcima
prstiju. »Pilota da vozi tu stvar... pa, to nisu imali do nedavno.«
»Imaju Pilota?« žustro upita Kia. Svi se zagledaju u nju. Blinkove se uši zainteresiranu
podignu.
»Jedinog u Os Dakaru, kako sam čuo«, reče Whist. »Je l’ to važno?«
»To je Ty!« reče ona. »Mora biti!«
»To je tvoj prijatelj? Piloti Zašto nisi rekla?«
»Znaš li gdje je?« upita Kia, a u glasu joj se nazirao tračak nade.
»Naravno. Pa, mislim, znam gdje je utvrda Palog sunca, a on je sigurno tamo.«
»Možeš li nas odvesti?« upita ona žustro.
»Možete li me izvuci odavde?« uzvrati on.
»Da!«
»Onda mogu«, reče Whist, ponovo sliježući ramenima. »Uopće nema problema.«
»Kia, Kia, čekaj malo«, dometne Hochi. »Smiri se. Moraš razmisliti o tome što radiš.«
»Znam što radim«, otrese se ona na njega, sa mahnitim sjajem u očima. »Idem tamo po
njega.«
»Misliš da će ga tako lako pustiti da ode?« upita Tochaa, svojim do bjesnila razumnim
glasom razbijajući Kiinu maniju. »On je jedini Pilot kojeg imaju, sjeti se. Tko će voziti Medvjeđu
pandžu bez njega?« Njegov svijetli pogled susretne se s njezinim. »Neće se odreći svoje najveće
prednosti.«
»Što onda predlažeš? Da ne napravimo ništa? Idem sama ako moram!« bijesno izjavi Kia,
iskrivljena lica u sjeni sjaj-kamena.
»Ne bez mene«, reče Ryushi, pomaknuvši se naprijed kroz gomilu tijela. »I ja idem.«
»Idemo svi«, reče Whist. »Samo moramo...«
»Ne idemo svi«, dometne Tochaa, ušutkavši ih. »Nećemo. Ne možemo jednostavno upasti
unutra i izvući ga van. Silom nećemo ništa postići. Dvoje - samo dvoje, ako nas bude više sigurno
će nas primijetiti - ušuljat će se unutra sa Whistom i izvući Tyja van. Ostali ostaju ovdje.«
»Samo dvoje?« upita Whist. »Ali to je...«
»Što god to jest, bolje je nego da nas sedmoro baulja uokolo, pa da nas uhvate. Što manje
nas ide, to bolje. A ako ih uhvate, bit će nas dovoljno na slobodi da ih izvučemo.«
Whist je šutio. Djelovao je ponešto nezadovoljno Tochaiinom odlukom, no nije ga
pokušao razuvjeriti.
»Ali kako ćemo znati jesu li uhvaćeni?« zacvrkuće Elani.
»Dat ćemo im dvanaest sati. Ako se do tada ne vrate, idemo po njih.«
»Kako ćeš izmjeriti vrijeme, pametnjakoviću?« upita Whist.
»Gubimo vrijeme«, hitro reče Kia, prije no što se razbuktala svađa. »Nas dvoje. Ja i
Gerdi.« Ona se okrene prema bratu, koji je djelovao šokirano i povrijeđeno u narančastom
svjetlu, i reče »On je bolji u tome nego ti. Taktičko razmišljanje.«
»Ej, čekaj, nismo još sve odlučili«, reče Hochi. »Zašto ne bismo...«
»Odlučeno je, Hochi«, čvrsto reče Kia, dok su joj se riječi brkale u ustima. »Odlučeno je
zato što je on moj prijatelj i skoro se žrtvovao za nas tamo u ergeli i on je zadnji i jedini dio koji
je ostao od mog života prije nego što sam se upetljala u sve ovo!« Ona zastane, prkoseći im.
»Ovdje nema vođe. Ja sam se dogovorila sa Whistom. On će održati svoj dio pogodbe, a onda ću
ja održati svoj. Gerdi, jesi li uz mene?«
»Naravno da jesam«, reče on cereći se. »Bit će lako kao krađa kolača od debelog.«
Hochijevo lice pocrveni od bijesa, no dječak mu je bio van dohvata, a prostorija je bila
prenatrpana.

9. »Onda je dogovoreno«, reče Kia. »Idemo čim možemo.«
Ryushi je šutio. To je bila sestra koju je nedavno upoznao. Tvrda, dominantna, snažna.
Nešto ju je gonilo, gurala ju je sila koju nije mogao do kraja prepoznati, prema cilju za kojeg nije
bio siguran da postoji. Možda je spašavanje Tyja bio jedini način na koji je mogla ponovo
zadobiti ono što je izgubila u Ergeli Osaka. Barem je to ona mislila. Povremeno, vidio bi tračak
stare Kie, koja bi izvirila; no većinu je vremena provodila iza štita od hladne učinkovitosti, ne
dopuštajući da joj osjećaji ili želje staju na put.
Možda će se sve to promijeniti ako nađe Tyja. Nije bio siguran.
Samo je želio svoju sestru natrag.

10. 2
Nadam se da taj ključ
Unutar čvrsto utvrđene ograde plemena Palog sunca, na zatvorskoj visoravni Os Dakar,
našao se uljez. Provlačio se između blistavih jezeraca svjetla, koje su bacale baklje u svojim
držačima, skrivajući se pod zaštitom trajnog sumraka Kirin Taqa. Tihi mjehurić smijeha,
izdaleka, dopre mu do ušiju. Logor je mirisao na dimljeno meso i znoj, i još stotinu drugih
ljudskih mirisa. No, nije bilo vremena za istraživanje mnoštva uzbudljivih osjeta koji su ga
okruživali. Ovog je časa Blink, pas, bio na zadatku.
Tapkao je kroz logor, vitki, sivi lik, dok je glavu nisko spustio među visoka ramena.
Njegov pseći um nije obraćao pažnju na nablizu izgrađene građevine, klimave konstrukcije
sklopljene od bilo kakvih materijala koji su bili na raspolaganju. Nije ga zanimao neobičan,
nasumičan način na koji se drvo spajalo sa slamom, kamen sa metalnim pločama; razbucana
noćna mora nevjeste arhitekture, koju su iz nužde sagradili očajni ljudi na očajnom mjestu.
No, prisutnost koja je jahala iza njegovih očiju primijetila je sve.
Sve bliži zvuk koraka po šljunku stigao je do Blinkovih ušiju, no njega je prije mnogo
sekundi uzbunio miris znoja od alkohola na povjetarcu, pa je glatko šmugnuo iz vidokruga,
legavši u sjeni hrpe drva, prekrivene ceradom. Dva ljudska glasa, sve glasnija kako su se
približavala. Nije znao što rade, samo je znao da Whist-gospodar nije htio da ga vide, i da se
mora sakriti. Riječi mu nisu ništa značile, samo ton glasa kojim su izgovorene. Prijateljski.
Opušten.
Svejedno je slušao. Nešto iznutra ga je tjeralo na to. Pa, iako su riječi za njega
predstavljale zbrku nerazumljivih zvukova, mali dio njega-koji-nije-bio-on razumio je svaku
riječ.
»... o Semperu. Ipak, vratio mu je. Dok je padao, Semper ga je po strani lupil’ po obrazu s
kukom, ne? Srušil’ je svog neprijatelja sa sobom.«
»Stari Semper. Taj nikad ne bi tiho odustal’, ne?«
»Zdravica«, objavi prvi glas. »Za bitku, i to za pobjedničku, brzu bitku.«
»I momčiću Tyju, i drobilici Medvjeđoj pandži.«
Začulo se zveckanje metalnih vrčeva, i oni se pijući udalje, dok su im se koraci gubili u
daljini. Ime koje su spomenuli bilo je Blinku nekako poznato, no nije uspio povezati nikakav
osjet uz njega, ni dobar ni loš. Međutim, prisutnost koja je išla s njim bila je zainteresirana za taj
zvuk, pa je odlučio da Ty znači nešto dobro, i lupnuo tihom svojim repom o tlo.
Kad su muškarci prošli, a u blizini se nisu pojavili nikakvi drugi opasni mirisi, Blink
iskoči iz duboke sjene i uputi se dublje u logor. U njegovom je umu bila slika nečega, nečeg što
je morao nabaviti, donijeti svom gospodaru. Čudno, u stvari, jer je to bilo nešto što mu inače
uopće ne bi bilo zanimljivo. To nije bila hrana, nije naročito dobro mirisalo, a neće ga ni zabaviti.
No, Whist-gospodar je to htio, i htio je da mu Blink to nađe. On će to napraviti jer će onda
Whist-gospodar biti sretan, a zbog toga je i on bio sretan. Na tu pomisao je ponovo počeo mahati
repom, dok se šunjao oko ruba blistave mrlje svjetla od baklji, i tapkao između dvije nablizu
postavljene građevine, nestajući u tami.
Znao je kamo ide. Tamo je već bio, mnogo puta. Na Os Dakaru je bilo vrlo malo mjesta

11. gdje Blink nije bio. To je bio njegov teritorij. Nekoć je živio vani, u drugom vremenu, na mjestu
blistavom od sunca gdje mu je koža bila vruća, a komarči i mušice su se rojili u zraku tijekom
ljeta, a onda bi svijet postao bijel i on bi se igrao i njuškao u ledeno-bijelo-krckavom sa
Whist-gospodarom. A tad su ga zgrabile crno-tvrdo-kože i odvele ga, njega i Whist-gospodara na
ovo mjesto, i stavili su Whist-gospodara na klizanje-do-vode, a njega su htjeli zadržati ali on se
oslobodio i slijedio Whist-gospodara. Sada je Os Dakar bio njegov teritorij. Nije bilo pasa, samo
Zubatih i ljudi i još gorih stvari. No, bar je imao Whist-gospodara.
Međutim, sada je imao svrhu. Predmet, kojeg je trebao odnijeti Whist-gospodaru. A
negdje u dubini sebe, znao je gdje će ga naći. Nije znao onako kako to pas zna - pas zna nešto
zato što to jest -nego onako kako to čovjek zna, kao pretpostavku: da je mjesto kamo ide
najvjerojatnije mjesto na kojem će naći ono što traži. To znanje dolazilo je od prisutnosti koja je
išla s njim, dijeleći njegove misli.
I tako je stigao do građevine, koja je odgovarala onoj u njegovu umu. Stajala je sama,
visoka dva kata, sa prizemljem od kamena, i dva gornja kata od dasaka i cjepanica. Oko cijele
širine protezao se balkon, a slijedila ga je neravna drvena ograda. Na svakom je kutu balkona
stajao čovjek, promatrajući kratki prilaz zgradi. Svi su ljudi ovdje bili oslikani, pola plavo i pola
crveno, sa glavama bez kose. Blink nije mogao vidjeti u boji, nego samo u različitim nijansama
sivog, no prisutnost u njegovom umu dopunila je detalje. Ti su ljudi stajali na putu prema onome
što je trebao naći.
On glasno puhne zrak kroz nos, češući se iza uha. Nije htio da ga vide: Whist-gospodar to
ne bi htio, i to bi bilo loše za njega. Nije smatrao da mu dvobojni ljudi žele zlo, ali vidjet će ga
ako se pokuša približiti građevini.
Privuče se do svjetla, prednje noge dignute za korak.
Trepne.
A jastučić njegove šape spusti se na drvene daske. Osvrne se oko sebe i posluša. Unutra
nije bilo nikoga. Ni jedna baklja nije gorjela kako bi osvijetlila unutrašnjost, koja je bila posuta
zanimljivim predmetima, komadima smeća i na pola pojedenom hranom. Miris ljudi ovdje je bio
jak, no bio je star nekoliko sati. Jedini su ljudi bili oni na balkonu, pa iako ih nije mogao vidjeti
kroz mape rupe za prozračivanje, znao je da su tamo.
Prisutnost iza očiju poticala ga je da požuri, no na tren je prevladala njegova znatiželja i
on nije mogao odoljeti a da ne gurne nos u čudne predmete koji su ležali na podu ili na neravnim
policama. Zubima pokupi hladnu nogu Zubatog, s koje je samo jedan komad bio odgrizen, i
zagrize u tvrdo meso, no oprez ga spriječi da počne krčkati kosti - bojao se buke. Nakon nekoliko
trenutaka, zadovoljivši svoju malu potrebu za pobunom, on pronađe stepenice i oprezno se uspne
uz njih.
Na vrhu se nalazila još jedna soba, zagušljiva od noćnog znoja i mirisa spavanja. Ovdje se
nalazio krevet, drvena paleta prekrivena sa mnogo grubih deka. On ih ponjuši.
To je miris-Kettin-vođa, pomisli, pronašavši datoteku u svojoj mentalnoj knjižnici. Već ga
je prije namirisao, i to često.
Vrativši se na zadatak, on se osvrne oko sebe, u potrazi za predmetom kojeg je trebao
pronaći. Blagi okus metalnog rekao mu je gdje je predmet tren prije no što su ga o tome
obavijestile oči. Težak ključ, obješen na kuku iznad kreveta. Otapkavši do njega, Blink se
protegne do svoje pune visine, oslonivši se prednjim šapama na zid. On je bio golem pas, visok
kao čovjek u tom položaju. On oprezno pogne glavu i zubima uhvati držak ključa, pa ga skine s
kuke. Ključ uz zveket padne na pod. Prisutnost u njegovu umu bljesne upozorenjem, no on se
bezbrižno spusti natrag na sve četiri i ustima uhvati ključ. Whist-gospodar će biti zadovoljan s
njim, pomisli, dok mu se rep počeo pomicati.

12. Trepne, i tren kasnije prostorija je bila prazna, a samo je nestanak ključa pokazivao da je
pas ikada bio tamo.
»Vraća se«, reče Whist.
Gerdi se nelagodno promeškolji. Ležali su ispod slabe zaštite kruga od iskrivljenog grmlja
uz rub kamenog korita, iz kojeg je potok davno presušio. Bilo je dovoljno teško stići do tamo, a
da ih ne primijete, uz količinu patrola koje su susreli putem.
Sad kad su stigli, nisu se usuđivali napustiti skrovište, pa su se ukočili i nažuljali ležeći
između rijetkog, žilavog grmlja.
»Ovo mjesto ima bolje osiguranje nego bilo gdje u Tusami Cityju«, promrmlja gorko
Gerdi, dok je još jedan par opreznih očiju prolazio u njihovoj blizini.
»Ovom je mjestu to potrebno«, jednostavno odvrati Whist.
Nešto dalje od njih, korito potoka je naglo završavalo u razbacanoj gomili stijena i
gromada. Neznalačkim očima djelovao je kao da je voda davno prije potkopala dio tla, koji se
urušio, zagradivši tijek vode i udavivši rijeku. No, Whist im je rekao nešto drugo.
»Znate, svaka utvrda ima rupu za bijeg«, rekao im je. »Prvo pravilo preživljavanja je da si
ne smiješ dozvoliti da upadneš u zamku. Kettin, glavni tip Palog sunca, on je pametan. On to zna.
Iza ove gomile kamenja skriven je tajni tunel koji vodi do ograde.«
»Nije toliko tajan da ti ne bi znao za njega«, primijeti Kia, s mjesta pored njega na kojem
je ležala.
Whist se podrugljivo nasmiješi, a nacrtani su mu se oblici na licu iskrivili sa ustima.
»Ništa na Os Dakaru nije dovoljno tajno da to ja ne bih saznao«, reče, pa vrati pogled na korito.
»Ja i Blink, uostalom.«
»Nikad ga prije nisi koristio?« upita Gerdi.
»Nikad mi nije trebalo«, dopre do njega odgovor. »Mislio sam si, tipov tajni izlaz je
njegova stvar.« On se naceri. »Barem dok mi ne može poslužiti. Mi idemo odavde, zar ne?«
»Svaki izlaz je i ulaz«, filozofski će Kia, zanemarivši njegovo pitanje, postavljeno zato da
bi se umirio.
Whist se čudno zagleda u nju. »Naravno da je«, reče. »Nego, ja mogu nabaviti ključ, ali
kad uđemo unutra, ne znam na što ćemo naletjeti. Možda na stražare, možda na ništa.«
»Ja to mogu riješiti odavde«, reče Gerdi. »Nisam baš skroz beskoristan, znaš. Znam ja i
bolje stvari, nego što je gnjavljenje Hochija.«
»Evo ga«, reče Whist, tren prije no što se Blink odjednom pojavio u koritu jarka ispred
njih, doslovno trepnuvši u postojanje u djeliću sekunde. On se zaleti uz obalu i skoči u grmlje
gdje su ga čekali, pa se prigne skroz do zemlje. Iz usta mu je visio velik, težak željezni ključ.
Ispustio ga je pred Whista, pa se uzbuđeno počeo vrtjeti, njuškajući gospodarevo lice, gazeći
ostalima po nogama i općenito ih gnjaveći. Whist se sav uzvrtio oko njega, češkajući ga iza ušiju
i po leđima, i on zadovoljno otpuhne od užitka.
»Kako mu to uspijeva?« upita Gerdi. »Skoro bi bio ljubomoran, da ne smrdi kao hrpa
mrtvih konja.«
»Misliš ovo nestajanje?« odsutno odvrati Whist. »Ne znam. Oni svi to mogu, ta njegova
vrsta. Žive blizu mjesta od kud sam ja, u Divljim zemljama. Zovemo ih Treptaj-psima. Cesto ih
vidiš kako love, ali uvijek u daljini. Nitko im nikad ne prilazi. Samo nestanu.«
»Pa, koja je onda Blinkova priča?« upita Gerdi, odgurnuvši zalutalu šapu sa svog lica uz
iznervirani izraz.
»Oh, on je mene našao«, reče Whist. »Došao mi je upravo nakon moje osme zime, i sve
od tada je sa mnom. Može otić’ kad god hoće.«
»Kamenje?« upita Kia, bacivši pogled na tri mala, srebrna ovala koja su mu se protezala

13. niz kralježnicu, ugniježđena između vrtloga boje za kožu.
»Je«, reče. »Ja i Blink smo dosta bliski. To je poklon.« Ostavivši to objašnjenje bez
dovršetka, on dohvati ključ i utiša psa. »Nego, idemo. Bolje vam je da je taj vaš prijatelj vrijedan
toga.«
»On je tvoja karta za odlazak odavde«, reče Kia, dok joj se u glas ušuljala oštrina. »Što
misliš, je li vrijedan toga?«
»Ovisi«, odvrati on. »O tome hoćemo li se ili nećemo izvući iz te utvrde živi.«
Patrole koje bi povremeno primijetili nisu bile kao one keriaške, oko oboda visoravni.
Umjesto rigidnog obrasca insektoidnih stvorenja, ove su bile nasumične i nejednako razmaknute.
Kia reče da joj to smrdi na nedostatak organizacije, no Whist ju uvjeri da je taj dojam namjerno
izazvan. Palo sunce bili su čvrsta i rigidno disciplinirana jedinica. No, budući da je Whist izgleda
imao neku tajanstvenu sposobnost da predvidi kad će se pojaviti sljedeća patrola, morali su njemu
povjeriti odluku o tome kad će izaći iz skloništa i krenuti po jarku.
»Sad«, reče on.
Šmugnuli su iz grmlja u jarak, a Blink ih je pratio, rušeći labave kamenčiće za sobom. Kia
je imala razloga biti zahvalna blijedom suncu Kirin Taqa dok su žurili kroz sjene, jer im je
pružalo dovoljno svjetla da vide kamo idu, a istovremeno su bili nevidljivi iz zraka. Stigli su do
odrona neprimijećeni, i Blink preuzme vodstvo. Kia krajičkom oka ugleda sivo tijelo koje je
skočilo naprijed, prije no što je nestalo.
Na tren je oklijevala. Činilo se gotovo kao da se zaletio u odron i nestao. No, tad se vratio,
pojavivši se iza stijene i s očekivanjem ih promatrajući, kao da želi reći: Što čekate? Ona priđe
nekoliko koraka bliže i iznenađeno primijeti da se iza stijene, za koju je smatrala da je zabijena u
zid, nalazi uska pukotina, dovoljno široka da se kroz nju provuče. U sumraku, izgledala je kao
samo još jedna sjena; da nije bilo psa koji je stajao na pola puta kroz nju, ne bi shvatila o čemu se
radi.
»To je to?« upita.
Whist se nasmiješi na Kiin izraz lica. »Teško ju je primijetiti, zar ne?« reče. »Naravno,
loše svjetlo pomaže da se sakrije. Blink ju je pronašao prije nekih godinu dana. Od nas ljudi
možeš sakriti stvari, ali pas je nešto drugo.«
U unutrašnjosti, tama je bila apsolutna. Gerdi izvuče svoj sjaj-kamen, zamotan u krpu.
Upravo ga je namjeravao odmotati, kad mu je Whist zaustavio ruku.
»Nemoj. Ne još. Primijetit će svjetlo izvana. Opipaj si put.«
I tako i učiniše, protisnuvši se kroz uzak prolaz, ruku i leđa pritisnutih o hladan kamen
dok su se vukli dalje. Čulo se grebanje Blinkovih pandži o tlo, negdje ispred njih, gdje im je
tražio put. Nije se trebao zamarati; postojao je samo jedan put, onaj prema naprijed.
»Evo nas«, šapne Whist nakon kratkog vremena, i zid se odvoji od njihovih ruku,
ostavivši ih bez orijentira u beskrajnoj tami. Imali su dojam da se nalaze u malom otvorenom
prostoru, no nisu mogli reći kako to znaju. Možda je to bilo zbog promjene zvuka njihovih tihih
koraka.
»Odavde, ne znam što ćemo naći«, savjetovao ih je Whist prigušenim glasom. »Budite
spremni. Možda ćemo se morati boriti.«
Začuje se šuškanje u tami, zatim zvuk teškog ključa koji je kliznuo u bravu i okretanje
zapora, duboko u vratima.
»Spremni?« upita Whist, razgibavajući svoju debelu rukavicu, i prevukavši dugom rukom
preko ravnih strana diskova za bacanje o svom pojasu.
Kia bolje uhvati svoj štap. Gerdi napuni samostrel. »Spremni«, odvratiše.
Vrata se otvoriše u tamu.

14. »Sjaj-kamen?« predloži Gerdi.
»Sjaj-kamen«, složi se Whist. Sad su ušli dovoljno duboko u prolaz, tako da njihovo
svjetlo neće biti vidljivo izvana.
Gerdi odmota kamen, i blago se narančasto svjetlo prospe oko njih. Nalazili su se u golom
kamenom hodniku, a između cigala je rasla mahovina. Bio je vlažan i nezdravo je mirisao, i
protezao se dalje u tamu, izvan dosega svjetla sjaj-kamena.
»Idemo«, reče Gerdi.
Hodali su dalje, slijedeći hodnik još neko vrijeme prije no što je završio nizom stepenica,
koje su vodile do preklopnih vrata. Zaklonivši sjaj-kamen, mogli su primijetiti mutno svjetlo,
koje je dopiralo sa druge strane. Whist ih nježno gurne. Vrata se otvore, no samo nekoliko
centimetara, dok ih nije zaustavio lanac. On gurne glavu u procjep, zgnječivši svoju šarenu čupu
od kose, i pogleda van.
Okruživale su ih cjepanice, sa jakim mirisom trulog drva, nagomilane svuda oko
preklopnih vrata. Whist iskrivi vrat, pokušavajući se ogledati okolo; no, ograničeni mu vidokrug
ne otkrije ništa novo. Isproba snagu lanca gurnuvši vrata, i začuje klizanje teškog metala iznad
sebe. Popipavši uokolo, osjeti zdepasti oblik metalnog lokota.
»Možemo li proći?« tiho upita Kia.
»Možda«, reče on. »Nadajmo se da ovaj ključ otvara obje brave.«
On ispruži ruku kroz otvor, sve do ramena, i iskrene zglavak koliko god je mogao, sa
ključem u šaci. Nekoliko je trenutaka nespretno prčkao; tad ključ uđe u ključanicu i on ga oštro
zakrene. Lokot otpadne, a lanac se oslobodi uza zveket. Nekoliko su trenutaka stajali, zadržavši
dah, no činilo se da ih nitko nije čuo. Whist leđima upre o preklopna vrata i odgurne ih, ovaj puta
bez otpora. Ušli su.
Našli su se u pećini visoka stropa, usred nečeg što je nalikovalo na neupotrebljavani kut
golemog skladišta za drva. Tu su bile natrpane gomile cjepanica, zavežljaji triješća i vreće sa
piljevinom, nagomilane do visine iznad njihovih glava; no, činilo se da su se našli u rijetko
posjećivanom dijelu pećine, jer je veći dio drva ovdje istrunuo, popljesnivio ili su ga izjeli crvi.
Blink onjuši uokolo, istražujući svoj novi okoliš. Whist pokaže uzak prolaz između gomila drva,
koji je zavijao između pažljivo složenih zaliha.
»Onamo«, tiho reče. »Idemo.«
Vratili su lokot na mjesto, tako da ne izazovu sumnju, i odšuljali se dalje. Blink je hodao
uz njih. Kia baci pogled prema njemu. Činilo se kao da pas shvaća potrebu za tajnovitošću, pa
namjerno prigušuje svoje prirodne instinkte, koji bi ga tjerali da laje ili trči okolo i istražuje.
Pogleda Whista, tog neobičnog dječaka s njegovim vitkim, golim torzom prekrivenim šarenim
neredom uzoraka; i tri srebrna ovala na njegovim leđima. Kakvu to oni vezu imaju, u stvari? Gdje
završava Blink, a počinje Whist?
Hodali su dalje kroz prolaze između visokih gomila, probijajući se pod slabim svjetlom,
jer su Gerdijev sjaj-kamen ponovo spremili. Skladište nije bilo veliko, no Kia je morala priznati
da je Whist imao pravo kad je tvrdio da je pleme Palog sunca izvrsno organizirano. Tu su bile
ispletene vreće od konoplje za spremanje drva, te pažljivo naslagane cjepanice za potpalu i
izgradnju. Bilo je to djelo zajednice, a ne samo bande ubojica, kako bi se moglo zaključiti prema
očiglednim dokazima.
Bez incidenata stigoše do ulaza u pećinu, gdje su gomile drva naglo završavale, a logor se
otvarao pred njima u ludom metežu odvojenih zgrada, koje su se isticale pod nestalnim sjajem
baklji. Stisnuti u sjeni, u blizini su ugledali članove plemena Palog sunca, koji su se skupili oko
vatri pijući jako vino, ili se bavili nekim svojim poslovima. Pod svjetlom baklji vidjele su se
njihove plemenske boje: plavo na lijevoj strani tijela, i crveno na desnoj, sa obrijanim glavama.

15. Većinom su nosili krzna, no nekolicina ih je imala odjeću od vune ili kvalitetnije tkanine. O
pojasevima su nosili bole: tri lanca sa teškim željeznim kuglama na krajevima, a svaka je nosila
kukastu oštricu. Činilo se da je to plemensko oružje.
»Dođite«, reče Whist. »Već sam sto puta ulazio i uzlazio. Oni misle da ništa ne može
proći preko njihove utvrde. Samo budite tiho, i sve će biti lako.«
On klizne iz sjene, držeći se ruba hrpa sa drvima. Blink pođe za njim, iznenađujuće
okretan i tih s obzirom na njegovu veličinu. Kia i Gerdi krenu za njima, pogleda uperenih prema
ljudima u blizini, skrivajući se u tami.
Oko ruba logora prošli su šuljajući se od zaklona do zaklona, svaki puta zastajući kako bi
provjerili je li sigurno ići dalje, prije no što bi nastavili.
Bilo je to sporo i naporno, no činilo se da Whist zna što radi, pa se gotovo i nisu našli u
opasnosti da budu primijećeni. Napokon ih je poveo dublje u logor, gdje su građevine bile zbijene
zajedno. Povećala se i količina zaklona, kao i količina opasnosti, i oni se zatekoše kako bez daha
skaču u skrovište, kako bi izbjegli da ih vide članovi plemena, koji su im se iznenada pojavljivali
na putu. Kad ih je Whist zaustavio i objavio da su stigli do Tyjevih soba, na licima im se jasno
čitalo olakšanje.
Bila je to niska zgrada, sa prizemljem i katom natrpanim jedan na drugog. Dio jednog
zida bio je napravljen od blata i gline, dok je ostatak bio izrađen od neravnog kamenja. Gornji je
kat bio manji od donjeg, pa se zbog razlike u veličini oko gornjeg kata protezao balkon, širok oko
četiri stope.
»On je na gornjem katu«, reče Whist. »Popet ćemo se do ruba, pa ćemo stići do njega.«
Neravan je kamen pružao dovoljno uporišta za ruke i noge, pa je uspon bio kratak i
jednostavan, iako je Kii Gerdi morao dodati njezin štap. Odabrali su stranu gdje ih je obližnja
zgrada štitila od pogleda, a kad su se popeli do balkona, našli su Blinka kako ih čeka. Njemu se
nije dalo zamarati sa penjanjem, nego je samo trepnuo do balkona.
»Na drugoj su strani vrata«, reče Whist. »Ty bi trebao biti tamo. E, ali kad dođemo tamo,
moći će nas vidjeti sa svih strana, pa moramo požuriti.«
Kia udahne. »Ja idem prva«, reče. »Želim ga vidjeti.«
Whist ozbiljno klimne. »Idem s tobom. Gerdi može ostati sa Blinkom.«
Gerdi slegne ramenima, pristajući, a Kia odsutno klimne glavom, vireći oko ugla prema
nepokrivenom prostoru kojeg moraju prijeći, i šljunkom prekrivenoj čistini u podnožju. Muškarac
i žena hodali su preko čistine, bučno razgovarajući. Ona pričeka da prođu, jedva se suzdržavajući,
i tada Whist i ona krenu.
Slijedili su izboj do druge strane zgrade, gdje su baklje bacale njihove sjene preko
kamena. Kia je gotovo zaboravila na opasnost u kojoj su se nalazili. Kako se približavao trenutak
susreta sa Tyjem, sve je više mislila o rječima koje će mu reći kad ga vidi, i kako će se osjećati.
Hoće li užasna tupost u njoj konačno nestati? Hoće li se ispuniti bolna praznina u njezinu trbuhu?
Hoće li biti, barem donekle, onako kao što je bilo prije početka svih ovih užasa?
Ona požuri do vrata, sa Whistom za petama. Spusti ruku na kvaku i okrene ju. Gotovo kao
da je djelovala potpuno automatski, bez ikakve kontrole nad sobom, sudjelujući samo kao
promatrač. Otvorila je vrata.
Ty.
U tom trenu, na um joj sa zloćudnom jasnoćom padne pomisao.
Kako je Whist znao gdje je Tyjeva soba?
No, došla je prekasno. Vrata su već bila otvorena. Unutra, šestorica članova plemena
Palog sunca, koji su sjedili u svojoj kasarni, ustadoše kad su ju ugledali, posežući za oružjem. Kia
osjeti hladan pritisak čelika na grlu, oštricu noža koji ju je zarezao, i srce joj potone.

16. »Iznenađenje«, reče joj Whist na uho.

17. 3
Povratni udar kuke
Kia je sjedila leđima oslonjena o tvrdu stijenu, spustivši glavu na koljena, obgrlivši ih
rukama. Nalazila se u majušnoj niši, jedva dovoljno velikoj da se uspravi, optočenoj grubim,
istrošenim kamenom. Ispred nje, oko pola metra od njezinih nožnih prstiju, teška je željezna
rešetka bacala kvadrate plavičastog svjetla preko njezinog pogrbljenog obličja.
Vani, gomila je članova plemena pjevala, raspaljujući mahnito očekivanje.
Spremala se Trka sa zubatima.
Kii je bilo zlo. Cijelo vrijeme, dok ih je Tochaa upozoravao da je Os Dakar opasno
mjesto, nije obraćala pažnju na njega. Mislila je samo na Tyja. Toliko se zagrijala za pomisao da
će ga spasiti, da je bila slijepa za sve drugo.
A Whist ih je prevario. Prodao ih je u ruke Palog sunca. Vjerojatno je to bio dio dogovora
kojeg je imao s njima; on će im isporučiti sve pridošlice, a za uzvrat će oni ostaviti njega i Blinka
na miru. Nije znala. Možda nikad neće ni znati. U Os Dakaru, u svijetu očajnih ljudi koji su se
borili za opstanak, tko je mogao znati što se smatra logičnim ili časnim?
Bila je naivna. Naivna i glupa. Mislila je da je osigurala Whistovu apsolutnu odanost, jer
mu je obećala da će ga izvući odavde s njima. Možda bi to u vanjskom svijetu bilo i istina, no čak
je i u to sumnjala. Opet je naučila bolnu lekciju o stvarnom životu izvan njezina zaštićenog
djetinjstva.
Možda je Whist mislio da ona laže, kad je rekla da imaju plan za bijeg. Uostalom, što je
napravila za njega, kako bi ga natjerala da joj povjeruje? Možda je mislio da je za njega sigurnije
da ih isporuči najmoćnijem plemenu na visoravni. Tako će barem dobiti neku opipljivu nagradu.
Toliko pitanja bez odgovora. I bez Tya.
Gerdija su lako zarobili. Sa Whistovim nožem pod njezinim grlom, nije imao drugog
izbora nego da se preda. Kia nije mogla dovoljno brzo pokrenuti svoje kamenje da spriječi da joj
Whist prereže grlo, tako da ni ona nije imala izbora. Odlučila je pričekati povoljnu priliku, dok ne
dobije šansu da upotrijebi svoje kamenje za bijeg ili napad. Nisu ju mogli držati u zarobljeništvu,
ne uz moć s kojom je raspolagala.
Tad je otkrila još jedan aspekt stvarnog svijeta, kojeg prije nije bila svjesna. Prigušne
ogrlice. Tanke trake od čvrstog metala, pričvršćene oko vrata, sa jednim ledeno-bijelim kamenom
kod grla. Nije znala na koji način rade. Samo je znala da je njezino kamenje postalo beskorisno
kad su joj tu stvar stavili oko vrata. Koliko god pokušavala, nije mogla prizvati reakciju iz njih.
Nije bilo Tijeka. Nije bilo ničega.
Glupača, glupača. Sada, kad je imala vremena za razmišljanje, shvatila je da je Whistova
priča bila puna kontradikcija. Nije li rekao da nikad nije upotrijebio tunel, da bi se kasnije hvalio
da je u utvrdu ušao i iz nje izašao sto puta? I kako je znao gdje čuvaju ključ, i gdje će biti Ty? I
kako je predvidio obrasce patrola sa takvom nevjerojatnom točnošću? Bilo je očito da mu je to
mjesto vrlo dobro poznato, no Kia je bila previše usredotočena na vlastite brige da bi to uvidjela.
I sad se našla ovdje, usred nečeg što su članovi plemena zvali Trkom sa zubatima. Gerdi
je bio u sličnoj majušnoj ćeliji, blizu nje. Pitala se što se dogodilo sa ostalima, tamo u Whistovom
domu, i kako bi bilo da Tochaa nije ustrajao da neki od njih ostanu. Kirinčeve su sumnje bile

18. opravdane; i trebali su poslušati njegova upozorenja o tome koliko je Os Dakar zapravo opasan.
Ona podigne glavu s koljena i pogleda kroz rešetke. Vani se nalazila arena. Golema jama
sa strmim zidovima, koji su bili istočkani nišama sa rešetkama, nalik ovoj njezinoj. Izboji,
šetnice, platforme i stupovi iskrižali su jamu od dna gotovo do vrha, svi izrađeni od kamena,
labirint putova na mnogo razina.
Središnju je točku činio visok, šupalj stup, sa rupama veličine pesnice na jednakim
razmacima po cijeloj dužini. Na njegovom vrhu, viseći u kamenoj nosiljci, nalazila se golema
drvena bačva, u kojoj se bućkala gadna, prljava voda. U njoj su plutale drvene kugle, veličine
kuja voćaka. Zdjela je bila užetom povezana za željeznu polugu, izvan domašaja na rubu jame.
Jamu su opkolili gledatelji, koji su nestrpljivo urlali, željni početka igre.
Kiina je niša bila visoko gore, blizu vrha arene. Nisu joj rekli pravila, pa je pretpostavila
da ih ni nema. Nije imala pojma kako se igra, ili što će se dogoditi. Znala je samo da su njezino i
Gerdijevo oružje ostavili usred poda arene, duboko ispod njih, i da će krenuti prema njima istog
trena kad se otvori rešetka.
Ona razgiba ramena. U zraku je rasla napetost. Nekako je znala da će uskoro početi Trka
sa zubatima.
Član plemena počeo je pomicati polugu, pumpajući ju naprijed-natrag. Gomila eksplodira
u žestokom klicanju. Uže se napne. Bačva s vodom se počne lagano naginjati, sve dok mutna
tekućina nije potekla u ravnomjernoj bujici, padajući kroz šuplji vrat središnjeg stupa. Drvene su
se kugle kotrljale zajedno s vodom, nošene bujicom. Čovjek kod poluge zastane, i nagne se
preko, promatrajući.
Kia ustane i pritisne lice uz rešetku, ne bi li vidjela što se događa. Jedna šansa da pobijedi
bila je da shvati što se događa. Ispod nje, pod svjetlom baklji koje su stajale u držačima svuda
oko jame, središnji se stup punio vodom.
Dok je promatrala, voda je procurila kroz najnižu rupu u stupu; tren kasnije, jednu je od
drvenih kugli voda nanijela do rupe i ona se tamo zaglavila, začepivši ju. Začuje se težak klik, i
Kia instinktivno odskoči kad je rešetka na koju se oslanjala naglo pala naprijed na šarkama,
oslobađajući ju.
Na drugoj je strani rupe vidjela Gerdija, koji je izranjao van, oslobođen.
Nije smjela gubiti vrijeme. Slijedeći uzak kameni most koji je visio u zraku pod njezinim
nogama, oslonjen na pokoji stalagmitni stup, potrčala je dolje prema podu arene i svojem oružju.
Sa svake je strane puta bio pad od mnogo metara; no, nije si mogla priuštiti oprez. Uskoro, voda
će se napuniti do razine koja će začepiti slijedeću rupu, i nekako joj se činilo da ne bi smjela biti
nenaoružana kad se to dogodi.
Mostovi od njezina i Gerdijevog zatvora sastajali su se na središnjoj platformi, koja se
oslanjala na široki kameni prst. Od te je platforme bilo nekoliko ruta, i sve su vodile prema dolje.
Stigli su u isti čas, teško se zaustavljajući.
»Kreni po oružje!« uputi ga Kia, a na Gerdijevom se licu vidjelo da je i on o tome
razmišljao.
»Kad se izvučem odavde, našopat ću onog prokletog psa sa Whistom i onda ih obojicu
baciti u Keiko rudnike«, obeća dječak.
»Nećeš, ako ga ja prva dohvatim«, odvrati Kia, odabirući put koji se spuštao strmo prema
dolje, pa krene njime.
Gerdi odjuri drugim putem. Klicanje i vriska neprestano su ju udarali dok je čizmama
lupala o kamen pod nogama, koji ju je nosio niz nesiguran put, dok joj je crveni konjski rep
skakao oko ramena.
Iza nje, začuje se još jedan glasan klik, kad je drvena kugla doplivala na mjesto i začepila

19. sljedeću rupu u središnjem stupu.
Nije znala kakav je mehanizam bio na djelu u tom stupu, no sumnjala je na rad
Mehaničara. Napokon, zar nije pleme Palog sunca izgradilo strahoviti ratni stroj, Medvjeđu
pandžu? Takav bi stup za njih bio dječja igra.
Gomila je zadovoljno zaurlala kad se negdje iznad njih uz zveket otvorila rešetka. Kia se
nije imala vremena osvrtati da vidi što je izašlo van. Uostalom, mogla je pogoditi. Vjerojatno ju
ne zovu bez razloga Trkom sa zubatima. Umjesto toga, ona pojuri još nesmotrenije, trčeći niz put
prema pjeskovitom tlu arene, gdje se nalazilo njihovo oružje.
Iza sebe, začuje kako je nešto udarilo o most i krenulo za njom.
»Kia! Iza tebe je!« poviče Gerdi, negdje sa ruba njezina vidokruga.
Ona skoči sa ruba svog puta, padajući zadnjih metar-dva do tla, i dočeka se u trku. Ispred
nje, među šumom stupova i stalagmita koji su držali gornje razine, na gomili su se nalazili njezin
bo štap, Gerdijev samostrel, tobolac i kratak mač.
Koraci iza nje naglo stanu, i pretvore se u skok.
»Kia!« gotovo je vrisnuo Gerdi.
Baci se, i prekobicne se preko gomile oružja, pognuvši glavu prema grudima kad je
udarila o pijesak. Rukama pronađe štap kad se kotrljala preko njega, čvrsto ga zgrabi i uspravi se
u okretu, sa jednim krajem štapa čvrsto uglavljenim pod laktom, a drugim krajem ošinuvši
ususret napadaču.
Krajičkom je oka ugledala Zubatog, širom razjapljenih čeljusti, dok je jurio prema njoj, a
tad osjeti mučan sudar i povratni udar kad ga je štapom skinula iz zraka, tresnuvši ga u lubanju.
Njezin je udarac bio toliko jak da ga je skrenula sa putanje, i stvor padne pored nje, sletjevši na
hrpu.
Grčevito se stresao, i umirio.
Iznad nje, gomila eksplodira u zadivljenom urliku. Ona ih zgađeno pogleda. Bolesni
lešinari, koji su jedinu zabavu nalazili u smrti. A možda je smrt i bila jedina zabava u ovom
mjestu iz noćnih mora?
Gerdi stiže do nje, kliznuvši na koljena u pijesku pored Zubatog, pa mu pritisne prste pod
čeljust, tražeći puls. Podigne pogled prema Kii, sa šeretskim osmijehom na licu.
»Mislim da mu neće trebati lijek protiv glavobolje«, reče, pa se uozbilji. »Prestrašila si
me, Kia. Budi oprezna, može?«
»Prestani se glupirati«, grubo mu odvrati Kia. »Nije trenutak da se raznježiš. Onaj se stup
brzo puni.«
Kao da želi dokazati da je bila u pravu, začuje se još jedan klik, i urlik iz gomile. Ovaj
puta, uz metalni se zveket nije otvorila samo jedna rešetka. Zazvučalo je kao da su bile tri, negdje
iznad njih. Dolje, među mnogobrojnim stupovima različitih veličina koji su držali obilje lukova i
petlji puteva i platformi, bilo je teško vidjeti što se događa na razinama iznad njih.
Gerdi je nabacivao na sebe svoj tobolac sa strijelama za samostrel i pripremao se kad je
odjednom ugledao nešto, jedva vidljivo između gusto nagomilanih stupova. Primijetio je to samo
zbog činjenice da su sa svake strane gorjele baklje. Bila je to kapija, od tamnog, čvrstog željeza. I
bila je velika.
Preplavi ga gadan, zloslutan osjećaj.
»Evo ih!«, poviče Kia, i Gerdi zabije strijelu u samostrel i zategne ju, kad su dva Zubata
skočila odozgor, padajući sa visine koja bi ubila čovjeka, i slijećući lako na svojim dugačkim,
vretenastim udovima. Gerdi nacilja, ispali i pogodi. Pogodio je jednoga u čelo, poslavši ga na tlo
u pljusku pijeska. Spustivši samostrel, izvuče mač i pripremi se za drugoga.
Čekaj malo, zar nije čuo da su se otvorile tri rešetke?

20. Okrenuo se na peti taman na vrijeme da ugleda još jednog Zubatog, koji je jurio prema
njima, izbjegavajući stupove, a žuto mu je tijelo bljeskalo pod svjetlom baklji.
»Kia! Jedan iza nas!« poviče.
»Tvoj je!« odvrati ona.
»Imam ga«, reče, i potrči mu u susret.
Kia je imala dovoljno vremena da odjednom, apsurdno, osjeti zahvalnost prema ocu zbog
svih godina vježbanja s oružjem na koje ih je natjerao, prije no što su preuzeli njezini borilački
instinkti, i ona se bacila na Zubatog.
Stvor se držao na opreznoj udaljenosti, izbjegavajući njezine udarce, pokušavajući joj zaci
za leđa. Kia je koristila prednost koju joj je davao doseg njezina štapa kako bi ga držala na
udaljenosti. Ovaje je bio spor; sporiji od Zubatih s kojima su se borili u ruševinama utvrde
Zaboravljene legije. Možda ovi nisu bili dobro hranjeni, ili su bili stari; možda je zato Gerdi tako
lako jednog uspio probosti svojim samostrelom. Nije se nadala da će njihovi sljedeći protivnici
biti isti takvi. Vjerojatno će biti mnogo gadniji.
No, Zubatog je njegov oprez upropastio, jer se Gerdi hitro riješio svog protivnika, pa se
pridružio Kii, sa mačem prekrivenim krvlju.
Protiv dva protivnika, usamljeni Zubati nije imao prostora za bijeg. Kia ga je natjerala
prema Gerdiju, pa su udarili u isto vrijeme. Stvor je skoro izbjegao njezin štap, no udarac koji ga
je okrznuo izbacio ga je iz ravnoteže, pa mu je Gerdi zabio mač u tijelo. Stvor zaurla i ukoči se,
pa se sruči na pijesak.
Jedva što je tresnuo o tlo kad je Gerdi zgrabio Kiu za ruku, usmjerivši joj pažnju prema
kapiji koju je ugledao. Uz urlanje gomile u ušima, svjesni da će se za koju sekundu otvoriti
sljedeći niz rešetaka, potrčali su prema kapiji, a Gerdi je usput zataknuo mač u korice i dohvatio
svoj samostrel.
Kad su stigli do kapije, Gerdi zastane, naslonivši se o kameni zid jame kako bi zapeo
samostrel, pritisnuvši ga nogom o pijesak i zategavši napetu žicu. Zapeo je strijelu dok je Kia
prstima obuhvatila rešetke i zapiljila se kroz kapiju. Unutra je vidjela samo tamu.
»Možemo li izaći tim putem?« upita on.
»Ne znam«, reče Kia, mršteći nos zbog snažnog, suhog životinjskog smrada koji je
dopirao iz unutrašnjosti kapije. »Misliš da...«
Prekinulo ju je naglo kretanje nečeg golemog u tami, zbog čega je iznenađeno vrisnula i
odskočila od rešetaka. Nešto se masivno bacilo prema njoj, udarivši o kapiju i povukavši se.
»Što je to bilo?« upita Gerdi, podižući ju.
Kia ne odgovori. Oprezno se zagleda u tamu. Pod slabim svjetlom mogla je razaznati dva
sićušna oka, daleko razmaknuta na glavi širokoj koliko je ona sama bila visoka. I mogla je vidjeti
zube, tako mnogo zubi, dugačkih i oštrih, u čudovišnom cereku. Nešto je veliko disalo tamo
unutra.
Obuzme ju drhtavica. Okrene se prema Gerdiju. »Znaš što će se dogoditi kad voda stigne
do vrha tog stupa, zar ne? Kad se začepi zadnja rupa.«
Gerdijevo mlado lice problijedi. »Ovaj stvor će izaći van«, reče.
»Moramo to spriječiti«, reče ona, uzaludno natežući metalnu traku Prigušne ogrlice oko
svog vrata. »Moramo spriječiti da se to dogodi.«
Odozgor, začuje se glasan klik kad se začepila još jedna rupa, a za njim uslijedi zveket
rešetaka koje su se otvarale uz kakofoniju krvožednog urlanja gomile.
»Dođi«, poviče Kia, povukavši ga natrag prema mjestu gdje su se kameni putovi uzdizali
sa poda arene. Potrčali su, a uši su ih svrbjele zbog zvukova grebanja dok se još Zubatih spuštalo
prema dolje.

21. »Idi do stupa«, uputila ga je. »Moramo smisliti kako ćemo ga zaustaviti!«
Sad je shvatila Trku sa zubatima. Kako voda puni šuplji stup, a drvene kugle začepljuju
rupe po njegovoj visini, oslobađat će stvorenja koja će biti sve teže savladati. A mogla se kladiti
da će najviša rupa osloboditi zvijer u dnu. Nisu smjeli dopustiti da se to dogodi. Oboje su bili
dobri borci, ali nisu mogli savladati nešto te veličine sa oružjem koje su imali.
Morali su zaustaviti igru sada, prije no što bude prekasno.
Gerdi primijeti jednog stvora u trenu kad je stigao do najbližeg mostića prema gore. Stvor
je čučao na platformi iznad njega, svojim mliječno-bijelim očima piljeći preko ruba. Ugledao ga
je tren prije no što je skočio, padajući kao kamen prema njemu, ispruženih pandži. On zamahne
samostrelom prema gore, ispaljujući ga bez ciljanja, pa se baci u stranu, natrag na pijesak. Strijela
je okrznula Zubatog po čelu, uzrokujući samo plitku ranu; no, bilo je to dovoljno da omami
stvorenje. Izgubivši orijentaciju, njegov se pažljivo kontrolirani skok pretvori u pad. Stvor tresne
o kameni put pored Gerdija i ostade ležati, dok mu se jedna žilava ruka patetično njihala preko
ruba.
On i Kia su odabrali različite putove prema gore, pregledavajući izboje iznad sebe. Čuli
su tapkanje Zubatih, i povremeno bi krajičkom oka primijetili kretanje, no napad nije stizao. Ovi
su bili oprezni, inteligentni i brzi. Strpljivo su čekali svoj plijen, dok ne dobiju priliku za napad.
Kia je odabrala put koji je vodio blizu središnjeg stupa, pa je iskoristila priliku što nema
napada da ga prouči. Jedna od začepljenih rupa slijepo je zurila u nju, sa glatkom drvenom
kuglom zaglavljenom u procjepu koji je bio za dlaku premalen da bi ju pustio da prođe. Stup je
bio od kamena, i nisu imali ništa čime bi ga mogli oštetiti.
Da nema tih ogrlica, ovo bi bilo gotovo za par sekundi! pomisli ona u sebi, i osjeti
frustraciju kao nikad prije. Uvijek je svoju moć uzimala zdravo za gotovo, iako je šest kamenova
u njezinim leđima značilo da je njezina moć posebno jaka. No, sad kad je nestala, osjećala se kao
da je ostala bez dijela sebe.
Toliko dijelova mene je nestalo, pomisli ona kiselo. Čudo da je uopće išta i ostalo.
Bacivši pogled preko temena, kako bi provjerila da ju ništa ne progoni, ona zabije štap u
drvenu kuglu. Kugla uđe unutra, i oko nje provali voda na tren, rušeći se kroz procjep između
njezinog mostića i samog stupa; no, čim je sklonila štap, drvena je kugla doplutala natrag i
začepila rupu, nošena bujicom. Nije dobro.
»Zašto ne silaze dolje?« poviče Gerdi, sa svog mjesta na drugom putiću. Ponovo je
zategnuo svoj samostrel i ciljao prema Zubatima, no nije mogao ispaliti strijelu.
Gomila je nestrpljivo urlala, očigledno neimpresionirana taktikom Zubatih. Član plemena,
koji je držao polugu, ponovo ju povuče, zatežući uže, tako da je još malo nagnuo golemu drvenu
bačvu. Voda se počne žustrije izlijevati.
Kia s mržnjom pogleda čovjeka za polugom, a tad joj se oči rašire, kad je shvatila.
»Zavlače nas!« poviče ona Gerdiju. »Čekaju da se otvori sljedeći niz rešetaka!«
Gerdi prokune ispod glasa. To je značilo da će se morati popeti gore i srediti te Zubate.
Začuje se još jedan klik, i začepi se još jedna rupa.
»Kreni!« poviče Kia, i oni potrče po svojim putićima prema gornjim razinama.
Zubati su zavrištali, ugledavši kako njih plijen juri prema njima, svojom bukom
zaglušujući zvuk otvaranja rešetaka. Oni pojure ususret napadu. Gerdi se mahnito osvrne oko
sebe, pokušavajući ugledati novopridošlice u areni, no spriječio ga je kaos mostića oko njega.
Kia stiže do široke, neravne platforme i smjesti se tamo, čekajući da Gerdi stigne do nje.
Ako se igdje moraju ukopati, učinit će to ovdje, lako su se četiri mosta odvajala od platforme pod
neravnomjernim kutovima - dva gore i dva dolje - bilo je to bolje nego pokušaj da se suoče sa
spretnim Zubatima na jednom od uskih putića, gdje imaju jednaku šansu pasti u smrt, kao i

22. poginuti od ruke tih stvorova.
Zubati su siktali, razočarani činjenicom da je njihov plijen odabrao obranjivo područje;
no, krv im je uzavrela, i strpljenje se istrošilo. Stuštili su se dolje, njih četvorica, iz svih smjerova.
Kia podiže pogled prema središnjem stupu i srce joj padne u pete. Još je samo jedna rupa ostala
nezačepljena. A tad će zvijer izaći van.
»Uže!« poviče. »Gerdi! Dohvati uže!«
A tad se Zubati baciše na njih. Kia ispusti borbeni poklič kad je naletjela na prvoga,
zamahnuvši štapom na njega. Tresnula ga je više na sreću, kad je bio nespreman usred naleta, i
stvor zavrišti, mašući rukama po zraku prije no što je pao sa visećeg mosta.
No, drugi je već bio na njoj. Taj se provukao drugim putem i bacio se na nju preko
Gerdija, tresnuvši u njezina leđa i srušivši ju na pod. Osjetila je kako joj je grubo povukao glavu
unatrag, držeći ju za kosu i otkrivajući joj grlo, a tad se spustio Gerdijev mač i ona osjeti vrući,
mokar pljusak krvi na svojim leđima. Stvor padne s nje, obezglavljen.
»Drži ih dalje od mene!« poviče on i podiže svoj samostrel, kojeg je bacio na pod, a Kia
pojuri i stane između njega i dva preostala Zubata. Kroz viseće mostove i platforme iznad sebe,
Gerdi ugleda debelu crnu liniju užeta, zakvačenog za bačvu s vodom i napetog preko poluge.
Začuo je sudar drveta i kosti kad su se Kia i Zubati susreli. On se namjesti, duboko udahne i
nacilja. Bitka pored njega odvlačila mu je pažnju, no to si nije mogao priuštiti. Kapljica znoja
padne mu u oko; treptajem ju izbaci.
Mutna je voda gotovo napunila stup do najviše rupe. Drvena kugla plutala je na površini
tekućine, čekajući da ju voda odnese u rupu, koji će začepiti i osloboditi stvorenje u dnu arene.
»Okej, Gerdi«, promrmlja on sebi u bradu. »Uvijek se hvališ kako si dobar. Sad je
trenutak da to dokažeš.«
Zatvorivši jedno oko, on ispali strijelu.
Kia se zabije u njega, kad ju je odbacio gadan udarac napadača. Samostrel mu ispadne iz
ruku i zvekne o tlo. Posrnuvši pod Kiinom težinom, uspio je izvući svoj mač, tren prije no što su
oboje tresnuli o pod, on priklješten ispod nje. I kad se Zubati bacio na njih da ubije, on gurne mač
ispod Kiinog pazuha i osjeti trzaj kad se Zubati zabio na oštricu, te vrući pljusak ljepljive krvi
koja ih je oblila.
»Skini se s mene!« poviče on, koprcajući se ispod Kie i lesa Zubatog. Gomila iznad njih
vrištala je i urlala svoje odobravanje; no, ponad svega toga, Gerdi shvati da zvuk vode koja se
rušila u stup nije prestao. Možda im je ostalo još nekoliko sekundi prije no što zvijer izađe.
U tom trenutku napetosti, činilo se kao da je Gerdija nešto obuzelo, ispunilo ga snagom za
koju nije znao da ju posjeduje. On se oslobodi Kie, podigavši nju i mrtvu težinu Zubatog kao da
nisu ništa. Na noge je ustao već u trku, a mač mu je bljesnuo kad se zadnji Zubati zaletio na
njega, kljunastih ustiju otvorenih u bijesnom vrištanju. Ne gubeći zalet, fingirao je zamah prema
rebrima i u zadnjem trenu okrenuo oštricu prema gore, zabijajući ju Zubatom pod čeljust sve do
balčaka, a zatim mu je tresnuo nogom o grudi i odbacio ga.
Stvor posrne unatrag i prevali se preko ruba platforme, sa Gerdijevom oštricom
zaglavljenom pod grlom; no Gerdi je već hvatao svoj samostrel, izvlačio strijelu iz tobolca i
trčao, tražeći dobar kut za hitac prema užetu. Njegov je prvi hitac za malo promašio, ili je
okrznuo rub; nije to uspio vidjeti. Ovo će mu biti posljednja prilika.
Dok su mu urlici plemena preplavljivali um, on zastane na pola puta uz jedan od mostića,
osloni samostrel o nogu i napuni ga. Zamahne njime prema gore, prisloni ga o rame i zatvori
jedno oko, ciljajući.
Sve ili ništa.
On ispali, osjetivši povratni udar kuke kad se oslobodila strijela...

23. ... i gledatelji provale u klicanje kad je strijela prosjekla uže i odvojila ga od bačve. Bačva
se zanjiše natrag u svojoj kamenoj kolijevci, vrativši se u uspravan položaj, sa posljednjih
nekoliko centimetara vode koja bi napunila stup do zadnje rupe spremljenih na sigurno unutar
svog drvenog tijela.
Gerdijevo se lice prepolovi u širokom cereku. Osjetio kako mu tijelo preplavljuje
oduševljenje kakvo nikad prije nije doživio. Užad se vijugajući spuštala niz rubove jame, a Kia
mu dojuri iza leđa i zagrli ga, podigavši ga sa zemlje. On joj uzvrati zagrljaj. Nekako, javio se
osjećaj da su prošli test, preživjeli iskušenje. Osjetilo se to iz glasova plemena. Njihovo klicanje
više nije bilo zlokobno, nego gotovo prijateljsko.
Da li je moguće da je ovo bila neka vrsta inicijacije?
Iscrpljeno su otišli do platforme koja je stajala blizu zida jame, i dohvatili dobačenu užad.
Na pola se penjući, a na pola vučeni gore, popeli su se do vrha jame, gdje su ih dočekale
mnogobrojne ruke koje su im pomogle da prijeđu preko ruba i kroz gomilu koja je klicala. Leđa
su im bila izudarana od čestitarskog tapšanja, a riječi bez značenja zujale su oko njih, izlazeći iz
nepoznatih usta.
No odjednom, jedan glas dopre do Kiinog uha, pozivajući njezino ime. Nije mogla
pogriješiti. Dok se jedva usuđivala povjerovati svojim osjetilima, oči joj se napuniše suzama. A
tada, gurajući se kroz gomilu, naiđe lice koje je prepoznala. Kosa mu je bila odrezana, a lice i
koža bili su obojani na isti način kao i kod ostatka plemena; no njegove oči, taj nos, ta usta...
Bio je to Ty.
Ona se baci na njega, i oni se zagrle očajničkim zagrljajem. I po prvi puta od dana kad ga
je izgubila, Kia zaplače.

25. 4
Pušteni iz ćelija
»Sjedni, molim te«, ponudi Ty, i ona sjedne.
Njegove su odaje bile spartanski uređene. Okrugla soba na vrhu kratkog, kusastog tornja
na kat, izrađenog od na brzinu postavljenih cigala i drveta. U njoj nije bilo mnogo toga, samo
slamarica, kameni umivaonik i široki, nazubljeni komad poliranog metala koji je služio kao
zrcalo. Također, imao je i uzak kamin, u kojem se ugljevlje još žarilo, a ispred njega stajala je
grubo istesana stolica. Strop je bio visok, sa gredama koje su nestajale u tami iznad glave; daske
poda škripale su pod nogama.
No, Kiu ništa od toga nije zanimalo kad je sjela na rub slamarice. Vidjela je samo Tyja,
koji je čučnuo okrenuvši joj leđa, i potaknuo vatru, dodajući svježe gorivo. Izgledom se strašno
promijenio. Njegova je neuredna, divlja crna kosa nestala. Uska su mu ramena i gole ruke sad
bile prekrivene žilavim mišićima. Više nije nosio jednostavnu štalsku odjeću, nego čvrsto čizme i
nasumičnu gomilu stvari, koje je uspio prikupiti kako bi se odjenuo.
Završio je sa poticanjem vatre i privukao stolicu, postavivši ju ispred nje, pa sjeo. Dugo
su se samo gledali; ona sa svojim prljavim, prelijepim licem ispod čupe crvene kose, a on sa
svojim drastičnim novim izgledom, jednom stranom crvenom, a drugom plavom. Napokon, Ty
uspije progovoriti.
»Došli ste po mene?« reče, glasa ne onako snažnog kako je to namjeravao.
Kia se nasmiješi, očiju još uvijek bolnih od dugo odgađanih suza koje je prolila. »Da«,
reče.
»Hvala.«
»Nema na čemu.«
Stanka. Oboje se nelagodno zagledaše u svoja koljena.
»Drago mi je što te vidim«, reče ona napokon.
»Drago mi je... što si se izvukla. Iz Ergele Osaka.«
»Mislila sam da si mrtav«, odvrati ona.
»Znam. I ja sam mislio«, nasmiješi se on slabašno. »Staje su se urušile nakon što su
raznijeli glavčinu. Ali ja sam bio na samom rubu, u kontrolnoj sobi.
Izgleda da su ju napravili prilično otpornom. Ipak, veći dio odaje je pao na mene.« On se
zagleda u zelenilo njezinih šarenica. »Iskopali su me van. Neki od njihovih Stražara su bili
zarobljeni unutra, a mene su našli slučajno. Shvatili su da nisam još mrtav, pa su me strpali sa
ostalim zarobljenicima. Tako sam dospio ovamo.«
»Oh Ty, oprosti«, reče Kia. »Ostavili smo te. Ostavili smo te tamo.«
On uzme njezine ruke u svoje, dotaknuvši ju na način koji se nikad prije nije usudio. »Ej,
u redu je. Što misliš zašto sam vam slagao gdje je Banto? Znao sam da inače nikad nećete otići.
Oprosti ti meni. Oprosti mi što sam vas morao zavarati.«
»Znala sam da si lagao«, reče ona tihim glasom. »Mislim da sam čak i tada znala da
lažeš.«
Ona objesi glavu, posrnuvši pod baražom emocija koje su se provukle kroz pukotine u
njezinu oklopu kad ga je ugledala. Čula je Tyjev glas - bilo ga je tako dobro čuti - ali u njemu je

26. sada bilo novog samopouzdanja, nove snage. Više nije bio sramežljivi, nesigurni dječak kojeg je
ostavila za sobom; a ipak je bio, još uvijek, nježan, simpatičan i osjetljiv u dubini.
Ona zadrhti, trgnuvši se pod nenadanim naletom osjećaja kojeg nije prepoznala. Izvuče
ruke iz njegovih dlanova, i osjeti neobično zadovoljstvo kad je vidjela kako ih je hitro ispustio,
kao da je pomislio da je otišao predaleko, prekoračio svoje granice.
»Što je bilo?« upita ona, više zbog potrebe da nešto kaže nego iz potrebe da sazna.
Ostavila je njemu da odluči što je time mislila.
»Ispitivali su me«, reče on, naslonivši se u stolici, a lice mu nestane u sjeni. »Rekao sam
im sve što sam znao. A onda su me... ispitivali dalje.«
»Što si znao?« upita Kia.
»Ništa«, odvrati on. »A ti?«
»Tada nisam. Sada znam«, odgovori Kia.
»I ja«, odvrati on, pustivši da mu glas utihne. Tad se ponovo sabere. »Nego, kad su
završili sa mnom, odveli su me u Os Dakar. Mislim da su me namjeravali pogubiti, zato što smo
ti i ja bili...« On zastane, pa dovrši. »Prijatelji.« On ju pogleda, očima nervozno prelazeći preko
njezina lica. »Ali u zadnjem trenu je stigla zapovijed. Rečeno mi je da je došla od samog
Macaana. Pa me nisu ubili. Umjesto toga su me poslali ovamo.«
»Ovdje te smatraju herojem«, usudi se Kia. »Sa Medvjeđom pandžom, sigurno je da te
pleme treba...«
»Ja sam ovdje ubojica«, prasne on i naglo ustane, srušivši stolicu. Kiine su oči odražavale
njezin šok. On se okrene, ne mogavši podnijeti njezin ranjeni izraz, i ode do vatre, ocrtavajući se
nasuprot svjetla.
»Oprosti«, napokon reče. »Ponekad se čak i naviknem na to. Prihvatim to, znaš? Mislim,
dovoljno sam dugo ovdje da sam već naučio jezik, taj ludi govor kojim se sporazumijevaju, ali...«
On čučne ispred vatre. »Ovdje me prihvaćaju. Trebaju me. Vole me. Poštuju me. Više nego ikoga
tko je ovdje proveo samo nekoliko mjeseci. Ponekad mislim da sam jedan od njih.« On se okrene
prema njoj, a oči su mu tamno blistale na oslikanom licu. »I onda se nešto dogodi, kao ti, i ja se
sjetim što sam nekad bio, i što sam postao.«
»Što si to postao?« upita Kia.
»Ubojica«, odvrati on. »Ja živim i zarađujem svoje mjesto u ovom plemenu tako što
upravljam Medvjeđom pandžom. Kia, kad bi samo vidjela što ona čini ljudima...« Ramena mu
potonu. »Nisi trebala doći po mene«, reče. »Ja nisam onaj kojeg se sjećaš.«
»Ti jesi onaj kojeg se sjećam«, reče ona, ustajući, i nervozno se ushoda. »Misliš da je
samo tebe sve ovo promijenilo? U sebi nosim... takvu mržnju. Mržnju prema Macaanu, prema
Stražarima, prema svemu i svima koji su ubili mog oca. Ja sam to pustila iz sebe u Tusami Cityju.
Na napučenoj tržnici. Cetra zna koliko sam nevinih ljudi mogla ubiti, da sam krenula drugim
putem.« Ona zastane, rukama stežući svoju kosu. »Ali sam ubila one Stražare. Toliko sam
učinila. A ako si ti ubojica, onda sam to i ja.«
»Ti nisi ubojica«, reče Ty, tiho ustrajući. »Ne ti. To je bila samoobrana.«
»To nije bila samoobrana, Ty«, kreštavo odvrati Kia. »To je bio rat. Nisam tražila da
budem dio toga, a nisi ni ti. Ali, oboje moramo ubijati kako bi preživjeli. To je igra u koju nas je
ubacio Macaan. A da nismo učinili ono što smo morali, ja ne bih ovdje stajala, a ti ne bi izdržao
ni dva dana ovdje.«
Pustila je da se težina njezinih riječi slegne u tišini koja je uslijedila. Zatim ponovo
progovori, mekšim glasom.
»Ty, mi se nismo željeli pretvoriti u ono što smo sada. Oboje želimo da stvari budu kao
prije. Ali to je sve nestalo. Mi moramo dalje.«

27. Još jedna duga tišina, koju je narušavalo samo pucketanje vatre. Kad je Ty ponovo
progovorio, potpuno je promijenio temu, ne želeći razmišljati o njezinim riječima.
»Pronašli smo i vaše prijatelje.«
Kia se hitro okrene na peti. »Bolje vam je da niste i njih natjerali kroz ono što smo ja i
Gerdi...«
»Ne, u redu je«, reče on. »Whist nam je rekao gdje je ostavio ostatak novopridošlica;
samo sam to znao kad sam krenuo u potragu. Prepoznao sam Elani i Ryushija kad smo stigli
tamo. Rekao sam odredu koji je krenuo da ih zarobi da su to moji prijatelji. Razgovarao sam s
Elani. Rekla mi je kamo ste otišli, pa sam se odmah vratio. Malo prekasno, izgleda.«
»Još sam tu«, reče ona.
»Sve novopridošlice puštaju u Trku sa Zubatima«, reče on ispričavajući se. »Whist pazi
na pridošlice, i dovodi ih Kettinu, šefu plemena. Ako prođu kroz Trku sa Zubatima, smiju se
pridružiti plemenu.«
»A što ako to ne žele?« upita Kia.
»Nitko ne odbije«, odvrati Ty. »Osvrni se oko sebe, Kia. Misliš da bi ovdje preživjela
sama? Čak i Whist, koliko god se hvalio da je neovisan, mora se do neke mjere osloniti na nas.«
»Ali zašto cijela ta šarada? Zašto se pravio da upada unutra?«
»To je Whistova fora«, reče Ty. »Mora sam sebi dokazati da može ući i izaći kad god
želi. Kettin mu povlađuje, i pravi se da ne vidi. Međutim, mali je dobar. Uvijek uspije dovesti
ljude do nas bez bitke.«
»Da, primijetila sam«, reče Kia, sjetivši se zamke koju joj je postavio. »Međutim, gdje su
ostali?«
»U odajama. Oni su moji gosti. Kettin mi da je mnogo takvih privilegija, u zamjenu za...
ono što ja radim za njega. Tako sam uspio i da vam skinu Prigušne ogrlice, za početak.«
»Mogu li ih vidjeti? Ryushija i ostale?«
»Prvo moramo razgovarati«, odvrati Ty. To nije bila molba. Stari Ty nikad ne bi tako
govorio; no, stari se Ty, kao i još mnogo toga, promijenio. On ustane od vatre i priđe joj, tako da
su stajali licem u lice u sve toplijoj sobi. »Kia, slušaj. Ovo je važno. Vodili su me posvuda, kad
su me ispitivali. Vidio sam i čuo stvari, stvari koje tada nisam shvaćao, ali sad ih razumijem.«
»Ja ne...«
»Slušaj«, psikne on, a tad reče nježnije: »Molim te, Kia. Ovo će možda biti jedina prilika
da ti to kažem, a netko to mora saznati. Mnogi ljudi dolaze u Os Dakar, iz Dominiona i Kirin
Taqa. Mnogi ljudi, sa različitih mjesta, koji su vidjeli slične stvari. Možda je to samo zato što smo
svi ovdje na gomili, tako da možemo vidjeti cijelu sliku. Ali mi smo jedini ljudi koji ne mogu
ništa poduzeti.«
On se okrene, ode do vatre i ponovo se zapilji u nju, kad da će u njezinim plamenovima
pronaći potrebne riječi.
»Imaš li načina da pobjegneš odavde?« upita on.
»Da«, odvrati ona.
»Onda mi obećaj da ćeš, što god se dogodilo sa mnom, odnijeti te informacije ljudima
koji ih mogu upotrijebiti.«
»Ne.«
Njegova se obrijana glava okrene na pola, pa zastane. »Ne?«
»Previše sam ljudi ostavila za sobom«, reče ona. »Previše sam ih izgubila. Neću to
ponovo učiniti, Ty. Previše me to boli.« Ona mu priđe i stane pored njega, zapiljivši se u srce
vatre kao i on. »Obećavam ti da iz Os Dakara neću otići bez tebe, i to je jedini način na koji
odlazim. To je najbolje što ćeš dobiti od mene.«

28. Očekivala je da će joj se suprotstaviti, no nije. »Uvijek si znala što želiš«, reče on, a u
glasu mu se začuje osmijeh.
»Jesam«, reče ona. »Voljela bih da to jednom opet mogu znati.«
Njezine su riječi pale kao mrtve, izašavši joj iz usta. Vatra je glasno pucketala. Grede
iznad njih bile su gotovo nevidljive trake, koje su prelazile preko jame od sjena.
»Nakon što je Macaan naredio da me odvedu u Os Dakar«, reče Ty, »odveli su me u Ley
Warren. Tako su to zvali. To je kao... kao onda kad smo otišli stvarno daleko od Ergele, i naišli
smo na onu dolinu. Sjećaš se?«
»Sjećam se.«
»I kad smo došli tamo, vidjeli smo onu koloniju termita? One goleme tornjeve od zemlje,
više od nas, njih šest ili sedam različitih veličina i oblika, povezanih zajedno? Nazvali smo ih
Gradom termita, sjećaš se? I nismo mogli vjerovati da bi tako mali stvorovi mogli napraviti nešto
tako ogromno.«
»Da«, reče Kia, smiješeći se. Kako neobično, da je mislila na isti događaj kad je smislila
plan koji ih je doveo u Os Dakar. »Kao da je bilo jako davno.«
»Taj Ley Warren«, nastavi on. »Bio je takav. Samo što sam ja bio termit, velik kao termit
u usporedbi s tim. A unutra, svuda su bili... Keriazi. Tisuće i tisuće njih. Tamo ih skrivaju.
Stražari izvana paze da ljudi ne uđu unutra, a Keriazi ih grade iznutra.«
Kia osjeti grč odvratnosti koji joj prijeđe preko lica kad se sjetila crnih, blistavih oklopa
bubolikih Keriaga.
»Ne znam koliko tih stvorova radi pod Macaanom, ali znam da ima najmanje sedam Ley
Warrena, prema onome što su mi rekli ljudi ovdje. Ima ih po cijelim Dominionima. Ali to nije
sve. Ima ih i po cijelom Kirin Taqu.«
Nešto što je Calica rekla prije no što su otišli iz Gar Jenne, a što joj je prenio Ryushi
tijekom jednog od rijetkih trenutaka kad su razgovarali, padne Kii na um: bilo je povezano sa
neobičnim konstrukcijama koje su se nedavno pojavile u određenim područjima u Dominionima.
»Što su ta mjesta?« upita ona.
»Ne znam«, odvrati on. »Tamo su me odveli da se nađem sa Rezonantom; mislim da je
toga Macaan nedavno uhvatio. On me prenio u Kirin Taq, tako da me mogu prevesti u Os
Dakar.«
Kia se namršti. »Ali, zašto te poslao ovamo?« mozgala je.
»To nije sve«, nastavi Ty. »Kettin, vođa Palog sunca... njegov je brat bio Rezonant. On je
bio jedan od prvih koje su odveli kad ih je Macaan počeo skupljati.«
»U Ley Warrene?« upita Kia. »Je li moguće da ih tamo vode?«
Ty klimne glavom, dok mu je njoj sad strano lice bilo okupano sjajem vatre. »Kettin ih je
slijedio, i poveo je grupu u pokušaju da oslobodi brata. On je bio jedan od najboljih lopova na
svijetu. Kralj Macaan je bio tamo, u privremenim odajama, nadgledajući... što god su tamo radili.
Kettin je ušao unutra po svog brata, ali nije mogao odoljeti prilici da vidi što može ukrasti iz
kraljevih odaja.« On se blijedo nasmiješi. »Izgleda da je oduvijek bio lopov u srcu. No, dakle,
Kettina su uhvatili zajedno sa ostatkom grupe; ali ne prije no što je ukrao Macaanovu vlastitu
naušnicu sa njegovog toaletnog stolića. Kaže, da je Macaan bio tamo, mogao ga je ubiti i sve to
riješiti.« Ty zastane. »Nikad nije pronašao brata. Poslali su ga u Os Dakar. Naušnicu je uspio
sakriti tako što ju je progutao. Još uvijek ju nosi.«
No, Kia se trgne na njegove riječi, a na licu joj sine razumijevanje. Ona ga zgrabi za
ramena. U uglačanom metalnom zrcalu iznad umivaonika, odraženi su se likovi pomakli zajedno
s njima.
»Macaanova naušnica? I stvarno je njegova? Ty, ako uspijemo to dohvatiti, mogli bi

29. saznati sve!«
»Što? Kako?«
Kia pokuša stišati svoje sve veće uzbuđenje, no još uvijek je govorila bez daha. »Calica,
tamo u Gar Jenni. Ona je psihometar. Ona može shvatiti prošlost ako dotakne neki predmet.
Macaan je možda nosio tu naušnicu cijelo vrijeme dok je ovo planirao. Ako ju uspijemo odnijeti
njoj... znat ćemo sve!«
»Jesi li sigurna?«
»Barem imamo šansu!«
»On ju nikad neće dati iz ruku.«
»Onda će mu mu ju oduzeti!«
Sad je na Tyja došao red da ju zgrabi za ramena, odlučno ju smirujući. Njegove su se oči,
nekad tako blage, sad zabile u nju.
»Kia, prestani.«
Ona zastane, obuzdana. Nakon što je tako dugo svoje osjećaja držala pod strogom
kontrolom, posramila se kad se zatekla kako ih pušta da nekontrolirano divljaju u njoj, kao davno
zarobljene zvijeri koje su se probile iz svojih zatvora. Kad se umirila, lica podignutog u
iščekivanju, on progovori.
»Ja ne mogu otići odavde«, reče on, pa podigne ruku kako bi ju ušutkao, kad je udahnula
spremajući se na protest. »Nikad me neće pustiti. Pleme Palog sunca bilo je samo jedno od
mnogih prije no što me Whist pronašao. Mjesecima su čekali na Pilota. Medvjeđu pandžu su već
izgradili. Ali sada, sa mnom, oni su najjači. Oni mogu vladati ovim otokom. Oni ga mogu učiniti
sigurnim, upravljati njime, pretvoriti Os Dakar iz ratne zone u jedno veliko pleme. To je Kettinov
san: da ujedini Os Dakar. To možemo izvesti u tajnosti; nitko nikad ne provjerava što se događa
ovdje. Kad konačno počnemo djelovati zajedno, ni Macaan ni Princeza Aurin nas neće moći
zadržati unutra.«
»Zvučiš kao da se slažeš s njim«, ravno će Kia.
»Slažem se sa principom. Ne sa načinom.«
»Zato što si još uvijek ubojica. U svojim vlastitim očima.«
Ty ju pusti, kao da ju ne želi doticati nakon što ga je tako okrutno podsjetila. Činilo se da
ju njezina sposobnost da rani druge nije potpuno napustila nakon što je napokon pronašla Tyja.
»Lud je čovjek koji bijesni protiv onog što ne može promijeniti«, reče on tiho.
»Muachi, zar ne? Filozof?«
»Da.«
»Sjećaš se dana kad je otac poginuo, kad si mi rekao za Igru? I to je Muachi. Igra
muškarca i žene.«
»Rekla si mi da nisi znala za nju«, odvrati Ty, sjećajući se kao da je bilo jučer. »Rekao
sam ti da ne bi igrala po pravilima, da si znala za nju.«
»Tako je, ne bih igrala po pravilima«, reče ona. »Ali nikad nisam rekla da ne bih igrala.«
S tim riječima, zadnje se ograde između njih srušiše, onaj strah koji su imali od toga da
dopuste drugome da brine o njima, i oni se susretnu u poljupcu koji je iza sebe imao snagu
godina, kao da je odavno bilo suđeno da se dogodi, ali tek sad mu je to dopušteno. Ljubili su se
očajnički, nestajući jedno u drugome, i Ty shvati da sad više neće moći živjeti bez Kie, a ona
shvati da će riskirati bilo što da ga odvede sa sobom odavde, i suze im potekoše kad su, napokon,
njihove ranjene duše počele zacjeljivati.
Iz svog skrovišta među gredama, Whist je promatrao, probavljajući sve što je čuo, slažući
to za Kettinove uši.
Iza zrcala od uglačanog metala, nevidljivo za dva prepletena lika ispred vatre, i za onog

30. koji se krio u sjenama, teleskopsko se brončano oko zakrene, fokusirajući se.

31. 5
Mnogo plijena noćas
»Dobro te našla, plemenski brate Ty«, reče Mila, a umorno joj se lice namreškalo od
osmijeha kad ga je ugledala. Nekoć je bila lijepa, bila je Kraljica žetve u malom selu u
Dominionima. A tad se zaljubila u krivog čovjeka, izdajnika Kralja. Kad su njega uhvatili i
pogubili, i nju su optužili i poslali u zatvor. Vrijeme koje je provela u Os Dakaru uništilo joj je
ljepotu naporima i bitkama, i zakopalo ju pod obojanim polovicama plemenskih boja Palog
sunca. Blještavilo je njezine srebrno-plave kose izblijedjelo; no, kad se nasmiješila, kroz sve je to
probio tračak nekadašnje njezine ljepote.
»Dobro te našao, Mila«, odvrati Ty. »Je li vođa plemena Kettin unutra, ne?«
Stajali su pred Kettinovim odajama, koje su se nalazile u dvokatnici. Prizemlje je bilo
izgrađeno od kamena, a gornja dva kata od lakšeg drveta. Iznad njih virio je balkon; na svakom je
kutu stajala straža, promatrajući okolni logor. Ništa se nije moglo neprimjećeno približiti.
No, Tyja su ovdje poznavali, i nosio je plemenske boje, pa je tako prošao pod oštrim
pogledima stražara do vrata - debele drvene kapije koja je malo visjela na jednom kraju, zbog
loše izrade šarki - sve do Mile, Kettinove straže pred vratima. Ona je tamo bila od kad je Ty
stigao, a i mnogo prije toga. Baklje su bacale plamen iz svojih držača, obasjavajući trajni sumrak
Kirin Taqa.
»Kettin je unutra, jest«, odvrati ona. »Ali ne može ga vidi. Spava.«
Spava, pomisli Ty. Dobro. Njegova šaka, koja mu je visjela pored boka, hitro pošalje
znak promatraču, neprimijećenom od Mile.
»Jesi sigurnova?« upita Ty, bez napora govoreći neobičan, hibridni jezik Palog sunca,
pomoću kojeg su se međusobno raspoznavali. Svako je pleme imalo drugačiju verziju jezika, pa
dok su se plemenske boje mogle namazati na bilo koga, uljezima je bilo mnogo teže naučiti
neobičnosti dijalekta svakog plemena. »Vidi ga jesam malo prije, i dogovori da se nađe ovdje.«
»Istina? Ali on ne ode nikad da mi ne veli.«
»Može otišao preko stražarskih ljestava, ne?« predloži Ty. Kako bi spriječili da straže
prolaze kroz Kettinove odaje na svom putu do stražarskih mjesta na balkonu, na jednom su zidu
stajale grube drvene ljestve. Rupe za zrak u prizemlju (u Os Dakaru nije bilo stakla) pružale su
jednostavan prilaz balkonu.
»Misli ti?« započe Mila, no tad preko Tyjevog ramena ugleda osobu koja je prilazila, i
opusti se. »Ah! Eto tebe, Kettin.«
Ty se osvrne i ugleda dvanaestogodišnjeg, zelenokosog dječaka, Gerdija, koji je hodao
preko bakljama obasjane, kamene čistine prema njemu. No, Gerdi nije pokušavao njega natjerati
da vidi Kettina umjesto dječaka; samo one stražare koji su ga promatrali, i Milu. Lice mu je bilo
napeto, koncentrirano. Zadatak manipuliranja percepcijama nekoliko ljudi bio je težak, čak i
nekom tako izvježbanom kao što je on.
On priđe i stane pored Tyja. Mila mu otvori vrata, mršteći se. »Kapetane plemena,
Kettine. Bolje mi reče kad ide negdje.«
Uljudno ga je prekorila zato što ju nije obavijestio da je otišao iz svojih odaja. Napokon,
to je bio njezin posao.

32. »Oprostiti«, odvrati Kettin-Gerdi, glasom dubokim i snažnim kao u starijeg čovjeka. Sad
kad je prošao ispod balkona, izvan vidokruga stražara, mogao se usredotočiti samo na Milu.
Mila se pomalo uvrijedila zbog njegovog odsječnog nastupa, i zbog toga što joj nije
ponudio objašnjenje; no, pustila ga je da prođe, zajedno s Tyjem, pretpostavivši da se napio ili da
mu je loše. Ona zatvori vrata za njima i vrati se na svoje mjesto, ponešto uznemirena neobičnim
događajem, no uvjerena da je sada sve u redu.
Sklonivši se iz vidokruga ostalih, Ty i Gerdi se na tren opuste. Bezdimne su baklje gorjele
oko njih, osvjetljavajući težak stol prekriven ostacima hrane, nekoliko stolica i ognjište bez
dimnjaka. Niz kamenih stepenica vodio je do drvenih gornjih katova.
»Bolje nam je da je ona u pravu«, tiho reče Gerdi. »Ako on ne spava, čeka nas gomila
nevolja.«
Nije očekivao odgovora, a Ty mu ga nije ni pružio.
Odšuljali su se uz stepenice, pazeći da ne stvaraju buku. Gerdi je i dalje održavao iluziju,
za slučaj da neki stražar pogleda kroz prozor dok su prelazili prizemljem do gornjih odaja za
spavanje; no, stražari su bili okrenuti leđima i nisu ništa čuli. Pažljivo koračajući između
odbačenog smeća koje je Kettin ostavio po podu, tiho su se popeli na gornju razinu.
Tamo nije bilo rupa za zrak, a baklje su bile ugašene; no, kad su gurnuli glave kroz podna
vrata, uz svijetlo sa donjeg kata mogli su nazrijeti obrise prostorije. Škrinja, ključevi, slamarica
zatrpana sa pokrivačima; i, ušuškano pod njima, uspavano Kettinovo obličje.
Ty je ostao na mjestu. Tiho, kao mačka, Gerdi prijeđe preko sobe, pažljivo stajući na
podne daske, dok nije stigao do slamarice. Sreća ih je pratila; Kettin je ležao na boku, a uho sa
naušnicom bilo je okrenuto prema gore. Gerdi pogleda srebrni ukras, tanku traku sa sitnim
bijelim dijamantima. Protrljavši prste, on posegne.za njim, kako bi razdvojio kopču sa svake
strane i skinuo ju sa uspavanog uha...
»To bi bilo glupo«, progovori Kettin, i Gerdi prestrašeno odskoči. Tren kasnije, začuje
zvuk koraka iz prizemlja, i Tyja grubo uguraju u sobu. Netko donese baklju i postavi ju u držač
na zidu. U trenu su bili opkoljeni.
Kettin se podigne iz kreveta, pogleda ih kao da su neposlušni psići, i umorno uzdahne.
Imao je široko lice i zgnječeni, slomljeni nos, no osim toga, njegova ćelava glava i boje na koži
pristajale su uz plemenski obrazac. Kad je progovorio, među usnicama su mu bljesnuli
iskrivljeni, smeđi zubi. Oči su mu bile bijele kao u Kirinca, no budući da mu boja kože i kosa
nisu bile vidljive, bilo ga je nemoguće razlikovati od čovjeka iz Dominiona. Možda su se baš
zato, shvati Gerdi, toliko gnjavili sa bojanjem cijelog tijela. Kirinci ili ljudi iz Dominiona; ovdje
su svi bili isti. Hochiju bi dobro došlo malo te filozofije, pomisli on.
»Simo ih dovedite«, reče Kettin stražarima, a u glasu mu se čula depresivna predvidljivost
krađe. Bio je potpuno odjeven ispod pokrivača, i prošao je pored njih niz stepenice bez da ih je i
pogledao. Stražari, držeći ih za ruke, sa kukastim krajevima plemenskih bola na dlaku od
njihovih zatiljaka, gurnuli su ih za njim. Nitko ne progovori.
Odveli su ih na čistinu, neku vrstu sastajališta, koja je izronila u procjepu između dvije
gomile kaotičnih zgrada. Vječno prisutne baklje gorjele su svuda uokolo, rasvjetljavajući vječiti
sumrak. Dobar se dio plemena ovdje skupio, čekajući u širokom krugu na kamenom tlu.
Do sada je Ty već shvatio da su njihov plan provalili; no, nije očekivao da će vidjeti Kiu i
ostale, koji su stajali u sredini čistine pod budnim pogledima članova plemena.
Elani ga je promatrala dok je prilazio kroz gomilu. Držala se pod kontrolom, pokušavajući
prigušiti strah koji je rastao u njoj. Rekli su joj za plan, kao i ostalima. No, čim su Ty i Gerdi
otišli, pojavili su se članovi plemena i zgrabili ih. Čak ni Kia i Ryushi se nisu mogli boriti protiv
svih tih muškaraca i žena; napokon, i ljudi iz plemena su imali duh-kamenje. Bilo bi savršeno

33. jednostavno da se svi skupe na hrpu i da ih ona prebaci, da ih odvede u sigurnost Dominona,
daleko od Os Dakara. No, nisu imali naušnicu, a Kia se strašno potrudila da im objasni koliko je
ona važna. Kao da je njoj to trebalo objašnjavati.
I zato je čekala, a zrelost rođena u godinama teškoća držala je njezinu djetinjastu paniku
pod kontrolom.
»Oni nisu imali veze...« počeo se Ty buniti pred Kettinom kad ih je ugledao, no oštar
lakat koji ga je tresnuo u glavu brutalno ga ušutka.
Njega i Gerdija gurnu prema ostalima, a tad se stražari udalje. Stajali su tamo neko
vrijeme, pod pogledima okolne gomile. Većina je pogleda bila usredotočena na Tyja, jedinu
crveno-plavu točku u otoku stranaca; pogledi su bili mješavina mržnje, sumnje i čuđenja.
Tad im priđe Kettin, a uz njega se pojavi poznati lik, u pratnji svog golemog sivog psa. Ty
stane pred njih, izašavši u susret svom vođi. Kiine su oči nervozno plesale po njegovim leđima.
»Whist mi rekao da se to može desi, ne?« reče Kettin, glasom dovoljno snažnim da su ga
svi mogli čuti. »Da bi prijatelji našeg plemenskog brata Tyja mogli oteti ga od nama. Nisam mu
vjerovao. Ne bi to Pilot Ty, reko. Ne.« On odvrati pogled od Tyja, i oštro se zagleda u ostale.
Elani zadrhti, šmrcanjem tjerajući suze straha, i pribije se uz Ryushija. »Ali vidite ga sad, našeg
Pilota. Uhvatili ga u pokušaj da mene ubije dok spavam.«
Nitko se nije usprotivio optužbi. Bilo bi to besmisleno. Ne bi im ništa pomoglo.
Uostalom, ne bi ih ni čuli kroz urlik nevjerice i bijesa koji je eksplodirao iz gomile. Kettin se
ushoda pred njima, nogama lomeći šljunak. Iza njega, pomračeno je sunce Kirin Taqa stolovalo,
potpuno nezainteresirano. Odjednom, on se nagne bliže Tyju.
»E, al’ vjerni Whist mi rekao još nešto«, psikne on, tako da ga je samo Ty mogao čuti.
»Tvoji prijatelji znaju put iz Os Dakara, ne?«
Ty se prazno zagleda u Whista, vitkog dječaka sa ludom šarenom kosom. Pogled mu se
uzvrati sa izrazom koji je govorio: Moramo činiti što nam je suđeno.
»Sad plemenski brat Ty zna«, reče Kettin, podigavši glas prema gomili i velikodušno
mahnuvši rukama, »da je on jedini koji može tjeravoziti udaraudara Medvjeđu pandžu. A bez
Medvjeđe pandže, Palo sunce ne može nastavi svoj dobar posao, ne? On zna, da mi ne može ubiti
njega k’o što on htio ubiti mene.« On zastane, i preko lica mu se razlije cerek, otkrivajući njegove
iskrivljene zube. »Ali možemo ubiti njegove prijatelje, ne?«
»Ubij njih i nikad više neću voziti za tebe«, zareži Ty preko nove provale odobravanja iz
gomile, namjerno koristeći svoj uobičajeni dominionski jezik umjesto iskrivljene gramatike Palog
sunca.
»Onda ćemo ih ubiti jedno po jedno«, odvrati Kettin. »Svakog buđenja. Dok ne ubijemo
prijatelja za kojeg zaistinu brigaš.«
Pogled mu bljesne prema Kii, pa natrag prema Tyju, pokazujući mu da zna. Tyjevo se lice
napne.
»Osim ako ti ne kažemo kako smo planirali pobjeći iz Os Dakara?« reče Ty. Uzvici
gomile su se stišali, no njihov su razgovor mogli čuti samo oni koji su stajali blizu. Blink smrkne
u pozadini, pa se počne češati po boku.
»Osim«, složi se Kettin.
»Tako da ti možeš otići i povesti samo nekoliko svojih najbližih?« upita Ty.
Kettin se naceri. »Podcjenjuješ me. Cijelo Palo sunce, Pilote Ty. Cijelo su Palo sunce
moji najbliži. Čak i vjerni Whist i njegov pas.«
Whist, koji je čučnuo kako bi potapšao Blinka, podiže pogled prema Tyju sa neobičnim
osmijehom na usnama. Ty ga je ignorirao, pogleda uperenog u Kettina.
»Od mene si napravio ubojicu«, reče.

34. »Ubijanje je način života u Os Dakaru. Ja to pokušam promijeniti.«
»Ali si spreman pobjeći, maknuti se odavde, ako dobiješ priliku.«
»Ti imaš svoje prijatelje, ja imam svoje. Odemo ako možemo. Bolje za Palo sunce.«
Gomila se sad nestrpljivo meškoljila, željna znati što Kettin namjerava učiniti sa
zarobljenicima, naprežući se da čuju njihov privatni razgovor. Ty i Kettin stajali su sučelice, a
među njima je prštala gotovo opipljiva napetost. Ako Ty kaže Kettinu kako su namjeravali
pobjeći iz Os Dakara, postat će potrošna roba. Više im neće trebati ni Medvjeđa pandža. Njega i
njegove prijatelje će gotovo sigurno ubiti zbog njihovog zločina protiv plemena. Znao je kako to
ide; već je to i prije vidio.
Stvari su bile još složenije zbog činjenice da nije znao kako ih je Kia namjeravala izvući
sa visoravni; nije mu to rekla. No, to je bila jedina prednost koju je imao u ovoj raspravi, i morao
je pokušati blefirati dok ne nađe nešto bolje.
Gomila napokon utihne, a tišina se širila sa mjesta gdje su Ty i Kettin suprotstavili volje.
Njegove su plave oči bile uperene u Kettinove svijetlo-bijele.
Ništa se nije micalo. Činilo se kao da je i vjetar zamro.
A tad, iz daljine, začuje se buka. U početku, bilo je to tiho zujanje na rubu svijesti, zvuk
bez definicije, gotovo neprimjetan. Tad se počeo oblikovati. Jedno po jedno, najoštrije su se uši u
gomili nesvjesno okretale prema njemu, primijetivši ga. Hitro, oštro tapkanje; mnogo ritmova
koji su se preklapali u mahnitoj buci. Sad su ga svi čuli, i Kettin odvoji pogled od Tyja i okrene
se prema izvoru. No, činilo se da izvora nema; dopiralo je sa svih strana. Sve glasnije i glasnije.
Nesmiljeno. Nezaustavljivo.
»Keriazi!« poviče jedan od stražara. »Tisuće Keriaga!«
Na tren, sve je stalo. Ne, to je nemoguće, pomisli Kettin. Na Os Dakaru nema Keriaga,
osim onih koji su služili kao straža. Oni su bili posebne trupe Princeze Aurin, a ne starosjedilački
grabežljivoj kao Zubati. Zašto su ovdje? Oni ne mogu biti ovdje.
On se okrene natrag prema zarobljenicima sa pogledom punim gole mržnje.
Osim ako Keriazi nisu došli po njih.
Tren prođe, i utvrda eksplodira u pandemoniju. Slavna disciplina Palog sunca raspe se u
komade. Gomila se rasprši u svim smjerovima, pola njih je krenulo da obrani zid, a pola ih je
besciljno pobjeglo u panici. Druga plemena u Os Dakaru, to su mogli svladati. No, cijelo je
pleme Palog sunca brojilo svega dvije stotine duša, a svaki je Keriag vrijedio najmanje za
petoricu ljudi. Bili su nadjačani.
U divljem neredu, zarobljenike su zaboravili, i Hochi pokuša podići Elani na ruke da bi ju
zaštitio, dok su se pored njih članovi plemena gurali, kao mutno more crvene i plave boje. No,
bio je prespor; netko se zaletio u nju i zgnječio ju pod sobom. Član se plemena pridigne na noge i
otrči, ni ne primijetivši što je učinio; no, kad je Hochi podigao Elani, užasnuto je shvatio da je
njezina crna kosa mokra od krvi, i da su joj oči zatvorene. U istom trenu, Ty skoči na Kettina,
koji je s nevjericom zurio u kaos oko sebe, i sruši ga na tlo. Kettin je gadno pao, ostavši bez
zraka; i dok se borio za dah, izbuljenih kirinskih očiju, Ty sa dva prsta zakvači njegovu naušnicu
i grubo mu ju strgne s uha, ostavivši krvavi trag na resici. Kettin pokuša zaurlati, no dah mu je
zapeo u grudima i mogao je samo zastenjati dok mu je Ty krao buzdovan sa pojasa i bježao sa
plijenom, vičući ostalima da krenu za njim dok je nestajao iz osvijetljenog prostora.
Keriazi su negdje stigli do zidova utvrde. Pleme Palog sunca imalo je sličnu utvrdu kao i
Zaboravljena legija, sa opakim, nejednakim šiljcima koji su virili pod kutovima, zbog kojih je
navodno direktni napad bio nemoguć. No, ne i za Keriage. Njihovih je šest dugačkih, paukolikih
nogu sa kvrgavim koljenima bilo oklopljeno trnovitim crnim hitinom, i oni su jednostavno
pretrčali preko zidova, koristeći oštre rubove šiljaka kao oslonce za noge. Njihova su tijela,

35. zaštićena među nogama, zavijala oko šiljaka, a u prednjim su udovima nosili svoje gaer bolga.
Najbolja obrana u Os Dakaru nije štitila protiv Keriaga, i oni se uspeli preko utvrde kao da je
ravna cesta. Ty začuje vrištanje kad se prvo stvorenje probilo unutra i počelo klati.
»Kamo idemo?« poviče Kia prema Tyju preko panične buke.
»Tunel za bijeg je na onoj strani!« vikne Gerdi, pokazujući preko logora.
»Neka Kettin krene kroz tunel. Kladim se životom da su ga Keriazi već nekako našli«,
mračno će Ty. »Mi idemo po Medvjeđu pandžu.«
No, nije imao vremena da izgovori užasnu pomisao koja mu se ukazala. Zašto ovdje?
Zašto su sada Keriazi napali? I tad je sve dobije smisao - razlog zbog kojeg je Macaan naredio da
ga ostave na životu i pošalju u Os Dakar, umjesto da ga pogube. Zato što je Kralj znao da će Kia i
Ryushi doći po svog prijatelja, ako saznaju da je tamo; i sam je sigurno proširio vijest o tome
naširoko, tako da parakkanski špijuni saznaju za to.
Jachyra ga je cijelo vrijeme pratila, čekajući da se djeca izdajnika pojave tako da ih
Keriazi mogu ubiti.
»Što je sa El? Je li dobro?« upita Ryushi Hochija, koji ju je nosio u svojim masivnim
rukama.
»Ne znam«, promrmlja on, pogledavši onesviješteno dijete na svojim grudima. »Ne
znam.«
Trčali su dalje, a članovi plemena nisu obraćali pažnju na njih. Bili su samo još jedan dio
ludila iz noćne mora koje je odjednom preplavilo njihov svijet. Zrak se ispunio zvukovima bitke i
vrištanjem onih koji su pali pred tihim ubojicama koji su navrli u utvrdu. Neuredne su kolibe i
zgrade prolazile pored njih, beznačajne, naginjući se blizu kao da ih žele opkoliti dok su jurili od
baklje do sjene, od baklje do sjene.
I tad se odjednom pojavi, ugniježđena između dvije skladišne kolibe, siva pod blijedim
svjetlom sunca Kirin Taqa: Medvjeđa pandža.
Bila je to golema nakaza od zatamnjenog željeza i ulja, od cijevi i ventila. Uzdizala se
visoko nad njima, snivajući svoje mračne misli u vlastitoj tami, kao uspavani behemot koji čeka
buđenje. Ako se uopće moglo reći da ima neki oblik, bila bi neodređeno cilindrična; no bezbrojne
su izbočine - šiljci, vršci, kupole, naoštrene peraje - uništile bilo kakvu simetriju. Čučala je
između dvije goleme gusjenice, koje su se kao ramena uzdizale sa svake strane. Bila je, kao i sve
u Os Dakaru, bizarni sklop od svih materijala i ideja koje su u tom trenu bile na raspolaganju.
Neke su, kao cijevi za ispuh koje su virile iz pozadine, imale očiglednu svrhu. No, većina stvari
nije ju imala, zauzimajući neobičnu poziciju između zaštite i ukrasa, pa je cijela divovska zvijer
djelovala kao gomila, iako zastrašujuća, otpada i smeća.
Njihovo strahopoštovanje prekine užasan urlik koje je prepolovio nebo oko njih,
odjekujući kao udar groma po Os Dakaru. Kiina kralježnica protrne i pogodi ju grozomorno
shvaćanje. Ona stvar, ono stvorenje koje je bilo zarobljeno u dnu arene za Trku sa zubatima, ono
koje joj je gotovo odgrizlo ruku kroz kapiju. Netko ga je oslobodio. Čudovište je bilo na slobodi.
»Idemo!« poviče Ty, tjerajući ih naprijed.
Potrčali su do sjene koju je bacalo masivno vozilo, nogama raspršujući šljunak, slijedeći
Tyja do mjesta gdje je niz stepenica koje su virile iz boka Medvjeđe pandže vodio do širokog
krova. Toliko su bili usredotočeni na svoje odredište da gotovo nisu ni čuli kad se zvuk njihovih
koraka umiješalo tapkanje, koje se brzo približavalo. No, tad se Tochaa okrene i svojim kratkim
uzvikom upozori ostale. Okrenuše se na vrijeme da ugledaju par Keriaga, koji su izronili iza
opasno nagnute jednokatnice, i zapiljili se u njih svojim crnim očima.
»Penji se gore! Kreni!« poviče Ryushi Tyju, gurajući ga prema stepenicama. »Pokreni
stroj. Mi ćemo ih zadržati.«

36. Ty je na tren oklijevao, pogledom pronašavši Kiu, koja je bila nenaoružana kao i ostali;
samo je on imao oružje, a Kettinov će buzdovan za kukom svima osim njemu biti beskoristan.
Ipak, ono stoje Ryushi rekao imao je smisla, pa nije potrošio više od trenutka na neodlučnost
prije no što je skočio na stepenice i počeo se penjati do vrha.
Ryushi se osvrne prema djetetu Elani, koju je Hochi nosio na rukama, dok joj je tanka
traka od krvi curila niz rub kose. Svakog će se trena ovdje stvoriti još Keriaga; čuo je kako
prilaze horde, koje su se penjale preko neučinkovitih obrana utvrde. Ako je ona povrijeđena,
gadno povrijeđena... onda nisu imali šanse. Sve su njihove nade za bijeg ležale u toj djevojčici,
Rezonantu. Ako se ona uskoro ne oporavi, nisu se mogli nadati da će izdržati, čak ni uz znatne
moći koje su posjedovali.
»Hochi! Pokušaj ju probuditi!« naredi Kia, dijeleći Ryushijevo mišljenje. Nije izgubila
zapovjedni ton kojeg je stekla tijekom vremena provedenog u Gar Jenni. Ako je zvučala ponešto
okrutno i bešćutno, tu nije bilo pomoći. Životi su im visjeli o niti, a možda i životi svih ljudi u
Dominionima, ako ne uspiju odnijeti Macaanovu naušnicu Parakki. Ona se okrene prema sve
bližoj opasnosti. »Ja ću se pozabaviti sa ovima.«
Keriazi su im dolazili sve bliže, svojim štakastim nogama hitro udarajući po tlu, dok su
nazubljeni šiljci njihovih gaer bolga blistali pod svjetlom baklji. Kia pogne glavu, zatvorenih
očiju; odjednom, kamenje u njezinim leđima bljesne tamno crveno, i napredovanje Keriaga
brutalno zaustavi par zemljanih ruku, koje su izletjele iz čvrstog tla i uhvatile ih obojicu za
stražnje noge. Iznenađeni, nisu dovoljno brzo reagirali da bi izbjegli zahvat koji je prijetio da će
ih zdrobiti, no na opasnost su odgovorili neljudskom brzinom, istog trena okrenuvši rubove
svojih koplja i zamahnuvši prema uzama.
No, tlo je ovdje bilo tvrdo i kameno, i nije se lako predavalo pod njihovim udarcima.
Umjesto toga, ostatak se golema počeo polako pomaljati iz tla, dok ga je Kia podizala,
oblikovala, kao da izlazi na platformi iz čvrste zemlje. Prvo podlaktice koje su držale čvrste šake;
zatim grudi, sa golemovim grubo oblikovanim licem umetnutim duboko u njih; a nakon toga
masivna bedra, koljena i noge, koje su završavale sa gustim korijenjem. Vukući Keriage koji su
se otimali prema gore za noge, on se uzdigne do svoje pune visine, s lakoćom ih odižući od tla...
a tad ih podigne gore i tresne ih o zemlju, gdje su ostali ležati, slomljeni i skršeni.
Iako je jedva primjećivala što se događa iza nje, znala je da Hochi miluje Elaninu kosu,
nježno ju tresući. »Hajde, djevojčice. Vrati se. Samo su te malo tresnuli, to je sve. Bit ćeš dobro.«
I zaista, rana na njezinoj glavi nije bila tako gadna kao što se činilo. Jako je krvarila, no to je
slučaj sa svim ranama na glavi, bilo da su velike ili male. No, nije bila duboka, nego samo
porezotina.
Naravno, ako se ona brzo ne osvijesti, neće biti važno koliko je duboka rana. Nitko od
njih neće napustiti ovu visoravan.
Hochi podiže glavu, bacajući pogled prema sjenovitim uličicama između zgrada koje su
ih okruživale. Keriazi su se brzo približavali. I ovaj puta, jedan golem koji je stajao u obrani
Parakke neće biti dovoljan da ih zaustavi.
Iznad njih, Ty se uspeo uza stepenice na krov Medvjeđe pandže. Ulazni je poklopac bio
ispred njega, željezni kvadrat od zakovanog metala koji je pružao pristup upravljačkoj kabini
vozila. Svuda oko njega, izbočine i grue koje su se gomilale po leđima Medvjeđe pandže
zbunjivale su oko. On se okrene i poviče ostalima: »Dođite! Krenite više!« Čekao je dovoljno
dugo da se uvjeri kako su se bar neki počeli penjati za njim, pa se okrenuo natrag prema
poklopcu.
I ugledao Whista, koji je tamo čučao, držeći tri svoja diska oštrih rubova među prstima
oklopljene rukavice, sa vječno prisutnim Blinkom kraj boka.