C. j. cherryh ponos chanura

SSaaddrržžaajj::
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
KRAJ

11
Cijelog se jutra nešto motalo po dokovima stanice,
šuljalo između konstrukcija, cijevi i kontejnera koji su čekali
na utovar, skrivalo u sjenama među rampama mnogobrojnih
brodova na Sastajalištu. Na letimičan pogled bilo koga s
Ponosa Chanura, bilo je blijedo, golo i izgladnjelo. Očito ga
nitko nije prijavio staničnoj upravi, pa nije ni Ponos.
Miješanje u tuđe poslove na Sastajalištu, kamo je nekoliko
vrsta dolazilo trgovati i snabdijevati se, nije bilo
preporučljivo - bar dok problem ne bi postao osoban. Što
god to bilo, bilo je dvonožno, služilo se rukama, i hitro se
uklanjalo s vidika. Zasigurno je pobjeglo od nekoga,
najvjerojatnije od Kifova, koji su imali svoje lopovske prste
u svemu, a ni otmica im nije bila ispod časti. Ili je to mogla
biti kakva velika, čudnovata životinja; Mahendo’sati su
običavali trgovati neobičnim ljubimcima, zbog čega je
Sastajalište više nego jednom bilo nezadovoljno njima.
Zasada nije ništa učinilo. Ništa ukralo. Nitko se nije želio
umiješati u to i naći se u škripcu između prvotnih vlasnika i
staničnih vlasti; uostalom, do sada još nikakvo službeno
objašnjenje nije došlo od tih vlasti, niti je bilo koji brod dao
obavijest o nečemu izgubljenom, što je samo za sebe
govorilo da tu razumna osoba nema što pitati. Posada ga je
samo prijavila kapetanu i dvaput potjerala iz utovarne zone
Ponosa i, riješivši se gnjavaže, vratila se svojim poslovima.
Bila je to posljednja stvar na umu plemenitog,
otmjenog kapetana Pyanfar Chanur, koja je silazila svojom
rampom prema dokovima. Bila je Hani, ovaj kapetan, krasne
crvenozlatne grive i brade, koja je padala u svilenim
kovrčama do pola golih grudi prekrivenih glatkim krznom;
bila je obučena kako je i odgovaralo jednoj Hani

kapetanskog čina, u lepršave grimizne hlače skupljene u
struku širokim zlatnim pojasom, sve obavijeno svilenim
konopima svih nijansi crvenog i narančastog, svaki konop s
privjeskom od dragulja na svom uznjihalom kraju. Zlatom su
bile obrubljene hlače ispod njenih koljena. Zlatna je bila i
filigranska narukvica oko njene mišice. Niz tankih zlatnih
prstenova i veliki biserni privjesak ukrašavali su kuštravi luk
njenog lijevog uha. Grabila je niz svoju rampu sa sigurnošću
vlasništva - još uzrujana od svađe s nećakinjom - i uzviknula
i ogolila pandže kad je uljez pohrlio prema njoj.
Iznenađeno je udarila raširenih pandži, udarcem koji bi
zadržao svakog Hanija, ali bezdlaka koža pukne i stvorenje
koje ju je nadvisivalo projuri kraj nje, posklizne se na okuci
zakrivljenog tunela rampe i utrči ravno u brod, krvareći
cijelim putem i ostavljajući krvav otisak šake na bijelom
plastičnom zidu rampe.
Pyanfar zine od bijesa i baci se za njim, pandžama
tražeći uporište na pločama poda. »Hilfy!« vikne iz sveg
glasa; njena je nećakinja bila u jednom od nižih hodnika.
Pyanfar dojuri do zračne komore, udari polugu na
komunikacijskoj ploči i uključi razglas.
»Uzbuna! Hilfy! Pozovi posadu unutra! Nešto se
uvuklo na brod. Zatvori se u najbliži odjeljak i pozovi
posadu.« Trgnula je vrata ormarića do kom ploče, zgrabila
pištolj i pojurila za uljezom. Nikakav problem slijediti ga, s
krvavim točkastim tragom na bijelom podu. Trag je na
prvom križanju s poprečnim hodnikom, koji je bio pust,
vodio ulijevo - uljez je zacijelo opet skrenuo ulijevo, oko
prostora za dizalo. Pyanfar potrči, začu povik iz tog drugog
hodnika i baci se naprijed: Hilfy! Naglo je zaokrenula i
zastala kad je vidjela uljezova gola, krvava leđa i mladu
Hilfy Chanur koja je branila hodnik samo ogoljelim
pandžama i mladenačkom razmetljivošću.

»Idiote!« plane Pyanfar na Hilfy, i uljez se iznenada
okrene prema njoj, iz mnogo veće blizine. Teturajući se
zaustavi, ugledavši pištolj koji je Pyanfar držala uperen s
obje ruke. Možda ima dovoljno razuma da ne nasrće na
oružje; možda... ali to bi ga samo okrenulo natrag na Hilfy,
koja je stajala nenaoružana iza njega. Pyanfar se napne,
spremna da zapuca na najmanji pokret.
Ukočeno je stajalo, zgrčeno i uzdahtalo od trčanja i
rane. »Bježi odavde«, reče Pyanfar Hilfy. »Idi natrag.« Uljez
je sad poznavao Hanijske pandže i oružje, ali mogao je
učiniti bilo što, a Hilfy, koju je nejasno vidjela na rubu
njenog vidnog polja potpuno usredotočenog na uljeza,
tvrdoglavo se nije micala. »Miči se!« viknu Pyanfar.
I uljez vikne, frktaj koji ga je zamalo stajao glave,
uspravi se i pokaže prema sredini svojih grudi, dvaput,
izazivački. Samo naprijed, pucaj, izgledalo je kao da poziva.
Ovo je počelo zanimati Pyanfar. Uljez nije bio
privlačan. Imao je prljavu zlatnu grivu i bradu, a njegovo
krzno na prsima, skoro nevidljivo, sužavalo se u liniju preko
njegovog uzdrhtalog trbuha i nestajalo ispod nečega što je
trebalo biti odjeća; krpa gotovo nestala u poderotinama i
prekrivena prljavštinom kao i ostatak njegovog bezdlakog
tijela. Smrdio je. Ali uspravno držanje i prkosni poziv
neprijatelju... to je zasluživalo pažnju. Poznavalo je oružje;
nosilo je bar nagovještaj odjeće; povlačilo je crtu i
namjeravalo držati svoje područje. Mužjak, vjerojatno. Oči
su mu imale taj suludi izraz.
»Tko si ti?« upita Pyanfar polako, na nekoliko jezika,
uključujući i kifovski. Uljez nije pokazivao nikakav znak
razumijevanja. »Tko?« ponovila je.
Polako je čučnulo, ružno se mršteći, ispružilo prst s
tupim noktom i počelo pisati vlastitom krvlju koja je načinila

lokvu oko njegovih bosih stopala. Napravilo je jasan red od
deset simbola, i drugi red koji je počinjao s drugim
simbolom ispred prvoga, drugim ispred drugoga, drugim
ispred trećega... strpljivo, s povećanom koncentracijom
unatoč sve jačem drhtanju šake, umačući prst i pišući,
luđački usredotočeno na svoj zadatak.
»Što to radi?« upita Hilfy, koja sa svoje strane ništa
nije mogla vidjeti.
»Sistem pisanja, zacijelo brojčane oznake. Ovo nije
životinja, nećakinjo.«
Na to uljez pogleda gore i ustane naglim pokretom koji
se pokazao nerazumnim nakon tolikog gubitka krvi. Oči mu
dobiše staklasti, očajnički izgled, i ono se sruši u lokvu i
svoje znakove, kližući se u vlastitoj krvi u pokušaju da
ponovo ustane.
»Pozovi posadu,« reče Pyanfar jednoličnim glasom, i
ovog puta Hilfy posluša i odjuri. Pyanfar ostane stajati s
pištoljem u ruci dok Hilfy nije nestala iz vidika, a onda,
uvjerivši se da nema nikoga da vidi njen gubitak
dostojanstva, čučne s pištoljem u rukama opuštenima između
koljena. Uljez se još uvijek trudio, poduprijevši se krvavim
leđima o zid, laktom pritisnutim na duboki početak
ogrebotine odakle je krv najviše tekla. Njegove blijedoplave
oči, i pored staklastog izgleda, odavale su nešto razuma.
Gledalo ju je umorno, naizgled s divljim cinizmom.
»Govoriš li kifovski?« ponovno upita Pyanfar. Treptaj
očiju, koji je mogao značiti bilo što. Ni glasa. Počelo je
drhtati, znoj se probio po goloj koži; znaci šoka. Ni trenutak
je nije prestalo gledati.
U hodniku se začu trk. Pyanfar se brzo uspravi, da je
ne uhvate u takvom položaju pored stvorenja. Hilfy dotrči
natrag iz jednog, a ostatak posade iz drugog smjera. Kad su

stigle, Pyanfar korakne u stranu, a uljez se pokuša povući.
Posada ga pograbi i povuče kroz krvavu lokvu. Ono krikne i
pokuša se oteti, ali su ga u prvom naletu okrenule na trbuh, i
novi ga udarac omami. »Lakše malo!« dreknu Pyanfar na
njih, no već su ga svladale, jednim od pojasova mu svezale
ruke na leđima, povezale gležnjeve, i digle se s njega, krzna
krvavog kao i uljez, koji se nastavio malaksalo trzati.
»Nemojte ga još jače ozlijediti,« reče Pyanfar. »Hoću
ga čistog, hvala lijepo, napojenog, nahranjenog i zdravog, ali
držite ga zaključanog. Pripremite mi objašnjenje kako se
našlo lice u lice sa mnom na rampi, i ako bilo koja od vas
pisne riječ o ovome izvan broda, prodat ću je Kifovima.«
»Kapetane«, promrmljale su, poslušno spuštenih ušiju.
Bile su to njene rođakinje u drugom i trećem koljenu, dva
para sestara, jedan par krupan a drugi malen, no oba
podjednako ojađena.
»Napolje!« reče. Zgrabile su uljeza za poveze na
rukama i spremile se da ga vuku. »Pažljivo!« sikne Pyanfar, i
nato ga odvuku malo nježnije.
»Ti,« Pyanfar se okrene Hilfy, kćeri svoga brata, koja
je spustila uši i okrenula lice u stranu - kratke grive, s
mladenačkom, tek izraslom bradom, i trenutno s izrazom
mučeništva. »Poslat ću te natrag obrijanu ako još jednom ne
poslušaš naređenje. Razumiješ li?«
Hilfy se nakloni prema njoj, dolično skrušena. »Teta,«
reče, i uspravi se, uspjevši to sve izvesti promišljeno i
skladno, te je pogleda ravno u oči s uvrijeđenim
obožavanjem.
»Huh,« reče Pyanfar. Hilfy se po drugi put nakloni i
otapka što je tiše mogla. Nosila je obične plave hlače do
koljena kao i svi ostali članovi posade, ali po razmetljivosti
je bila pravi Chanur, što na tako mladoj ženi i nije bilo

sasvim smiješno. Pyanfar šmrknu, počešlja bradu prstima,
zamišljeno pogleda dolje na tamnu mrlju gdje je Stranac pao
i obrisao sve znakove prije nego ih je posada ugledala.
Tako,tako, tako.
Pyanfar je odložila svoj posjet staničnoj upravi, otišla
natrag do operativnog centra donje palube, sjela za kom
terminal između svih izvještaja o statusu tereta i linija i
spojeva i rutinskih operacija koje je Ponos automatski radio.
Pozvala je aktualne poruke, pročešljala ih i nije pronašla
ništa; onda prokopa po svim pohranjenim porukama koje je
Ponos primio otkad su stigli, i svih koje su prošle staničnim
komunikacijskim kanalima namijenjene drugima. Najprije je
tražila bilo što od Kifova, brzo titranje linija na ekranu ispred
nje, sve operativno brbljanje koje je upravo stizalo - mnogo
toga. Onda potraži obavijest o bilo čemu izgubljenom, pa
onda o bilo čemu odbjeglom.
Mahendo’sat? upita zatim, ostajući neprestano u
vlastitim snimkama poruka, kakve stalno teku kroz prometnu
stanicu, ne želeći ni u kojem slučaju poslati upit u stanični
komp sistem. Na kraju je prešla sve što je bilo spremljeno,
pregledala informacije što su letile ekranom, tražeći bilo
kakvu ključnu riječ o bijegu ili upozorenju o prisustvu
stranca na Sastajalištu.
Tako dakle. Nitko ni riječi o tome. Vlasnici još uvijek
nisu htjeli objaviti da su izgubili dotičnu stvarčicu. Chanuri
nisu bili tako nerazumne da javno obznane da su je našle. Ili
da povjeruju da Kifovi ili tko god ju je izgubio u tom
trenutku ne prevrće stanicu u tajnoj potrazi.
Pyanfar isključi uređaj, trznu ušima tako da su
prstenovi na lijevome umirujuće zazveckali. Ustala je i
počela koračati operativnim centrom; gurnuvši ruke za pojas
razmišljala je o alternativama i mogućim dobicima. Bit će

crni dan kad jedna Chanur bude išla Kifovima da im vrati
dobitak. Mogla bi ga opravdano zadržati s obzirom na
pravne propise i upad na brod Hanija. Javna opasnost - tako
se to zvalo. Ali nije bilo vanjskih svjedoka upada, i Kifovi,
koji su gotovo sigurno bili odgovorni, neće popustiti bez
svađe... što je značilo sud, i dugotrajnu blizinu Kifova, čije je
sive, izborane osobe mrzila; čijih se prirodno žalosnih lica
gadila; čija je jadikovka o nedaćama i nepravdama njima
nanesenim bila neprestana i neizdrživa. Jedna Chanur, na
staničnom sudu sa kreštavom gomilom Kifova... i došlo bi
do toga ako Kifovi zatraže uljeza. Po svemu bi to mogao biti
gorki zalogaj.
Stvorenje je bilo obrazovano, bez obzira na to što je
bilo i odakle je došlo. To je zauzvrat nagovještavalo druge
stvari, dobre razloge zbog kojih bi Kifovi doista mogli biti
uznemireni gubitkom i zašto žele tako malo publiciteta u
svojoj potrazi.
Uključila je razglas. »Hilfy.«
»Teta?« odgovori Hilfy nakon trenutka čekanja.
»Saznaj stanje stvorenja.«
»Upravo gledam kako ga previjaju. Teta, mislim da je
to on, ako postoji ikakva analogija oblika i...«
»Pusti sad zoologiju. Kako je teško ozlijeđeno?«
»U šoku je, ali čini se da je snažnije nego prije
nekoliko trenutaka. Ono - on - se utišao kad smo uspjele
staviti anestetik na ogrebotine. Mislim da je shvatio da
pokušavamo pomoći, i prestao se opirati. Mislile smo da je
droga počela djelovati. Ali sad jače diše.«
»Vjerojatno samo čeka priliku da pobjegne. Kad ga
zatvorite na sigurno mjesto, ti preuzmi smjenu na doku, kad
si već toliko željela baciti pogled naokolo. Ostali će ti

pokazati što da radiš. Reci Haral da dođe u operativni centar
na donjoj palubi. Odmah.«
»Da, teta.« Nije bilo mrzovolje u njenom tonu. Bit će
da još nije zaboravila posljednji prijekor. Pyanfar isključi
kontakt i u međuvremenu posluša stanično brbljanje, uzalud
priželjkujući nešto što bi raščistilo situaciju.
Haral se pojavi u trku, promočena, umrljana krvlju i
bez daha. Kratko se nakloni na vratima i uspravi. Ona je bila
najstariji član posade, visoka, s tamnim ožiljkom preko
širokog nosa i drugim preko trbuha, ali ti su bili iz burne
mladosti.
»Uredi se«, reče Pyanfar. »Uzmi gotovinu i idi u
kupovinu, rođakinjo. Idi preprodavačima i antikvarima kao
da sama trguješ. Možda će stvar koju želim biti teže pronaći,
ali, rekla bih, ne i nemoguće na mjestu kakvo je Sastajalište.
Neke knjige, ako može - leksikon Mahendo’sata; verzija
njihovog svetog pisma. Filozofa Kohboranua ili nekog
sličnog, to mi je sasvim svejedno. I mahendo’satski
prevodilac simbola, s priključcima i uputama, od osnovnog
na dalje, koliko god stupnjeva pronađeš... to je najvažnije.
Sve ostalo je kamuflaža. Ako se budu raspitivali - kupac se
zanima za religiju.«
Primivši naređenje, Haral se bez pitanja nakloni.
Pyanfar gurne ruku duboko u džep i izvadi šaroliku
mješavinu krupnih kovanica, punu šaku.
»I četiri zlatna prstena,« doda Pyanfar.
»Kapetane?«
»Da vas sve podsjeti da Ponos gleda svoja posla. Tako
reci kad ih budeš davala. To će vas utješiti, nadam se, ako
ovaj put ne budemo mogli činiti po svojemu, kako bi se
moglo dogoditi. Ali brbljaj i izazovi sumnju oko ovih stvari,
Haral Araun, i nećeš imati uho na koje ćeš ga staviti.«

Haral se naceri i po treći put nakloni.
»Idi,« reče Pyanfar, i Haral poleti napolje u gorljivoj
spremnosti.
Tako. Bio je to rizik, ali zanemariv. Pyanfar je još
nekoliko trenutaka razmišljala, konačno izađe iz
operativnog, ode hodnikom do dizala i popne se do
središnjeg nivoa, gdje su bile njene vlastite prostorije, što
dalje od smrada i isparavanja dezinfekcijskih sredstava koja
su ispunjavala donju palubu. S uzdahom za sobom zatvori
vrata, ode do kupaonice i opere ruke - pripazivši da nikakvi
ostaci mesa ne ostanu pod pandžama - provjeri svoje krasne
svilene hlače da se uvjeri nisu li umrljane krvlju. Pljusne se
mirisnom vodom da bi otjerala sjećanje iz svojih nosnica.
Glupavost. Postajala je tupa kao Stsho kad nije
uhvatila uljeza od prve; stara nije bila riječ o kojoj je htjela
razmišljati. Spora, rastresena, udariti kao mladunac u prvom
lovu. Lijena. To je bilo bolje. Potapka se po ravnom trbuhu i
odluči da se višemjesečno spokojno popuštanje pojasa mora
zaustaviti i vratiti na staro. Gubila je oštrinu. Njen brat
Kohan je još uvijek bio u kondiciji, premda je bio uvijek na
planetu i nije imao sreće da se njegovo vrijeme rasteže u
skokovima svemirskog broda; on je uspijevao. Svađe među
mužjacima i par sinova koje treba izbaciti s imanja poticale
su njegovu krv, i k tome je u svako doba obično imao tri
družice u kući, s potomstvom koje je trebalo kažnjavati.
Krajnje je vrijeme, razmišljala je, da usidri Ponos u vlastiti
dok na Anuurnu radi temeljitih popravaka, i provede
odsustvo sa svojim mužem, Khymom, visoko u Kahinskim
brdima, na Mahnovim imanjima. Mirisati zavičajni vjetar
nekoliko mjeseci. Ići malo u lov, trčati, stegnuti remen za tu
suvišnu rupu. Vidjeti što radi njena kći, Tahy, i ustanoviti da
li se onaj njen sin još uvijek skita naokolo ili mu je netko
konačno slomio vrat. Sigurno bi mladić bio dovoljno

pristojan da javi preko Khyma ili Kohana da se negdje
skrasio; a prije svega njenoj kćeri, koja je, bogovi znaju,
odrasla i postaje sve mlitavija motajući se oko očeve kuće,
među tucetom drugih kćeri, uglavnom bez braće. Sin Kara bi
trebao osnovati vlastiti dom s nekom siromašnijom ženom i
dati sestri posao da ga obogati - iznad svega, srediti se i
maknuti se s puta ocu i ujaku. Ambiciozni Kara. Neka se
mladi raspuštenjak usudi napasti ujaka Kohana i to će mu
biti posljednje. Na ovu pomisao Pyanfar protegnu pandže, i
sjeti se zašto su svi njeni posjeti planetu kratkotrajni.
Ali ovo sada, ova zavrzlama s komadom žive
krijumčarske robe koja je zalutala na brod, koja bi mogla
pripadati Kifovima... časni gospodar Kohan Chanur, njen
brat, imat će što reći o neoprezu koji je dozvolio da se tako
nešto desi. A bit će i temeljitih preinaka u domaćinstvu ako
Hilfy bude ozlijeđena - Hilfy bez braće, koja je postala i
odviše Chanur da bi slijedila brata i kad bi joj ga majka
podarila. Hilfy Chanur par Faha, koja je zvijezde željela više
nego bilo što, i koja se držala svog oca kao onoga koji bi joj
ih mogao dati. Bila je to Hilfyjina životna prilika, ovo
putovanje, ovo naukovanje na Ponosu. Kohanovo odano srce
se paralo zbog rastanka sa svojom miljenicom; to je bilo
jasno iz pisma koje je došlo s Hilfy.
Pyanfar zlovoljno strese glavom. Zabraniti izlazak tim
svojim članovima posade olinjalih ušiju bila je jedna stvar, a
odvesti Hilfy kući na Anuurn dok rješava velik spor s
Kifovima nešto sasvim drugo. Bilo bi skupo promijeniti plan
povratka kući. K tome, Hilfyjin ponos bi bio pokopan ako bi
ona bila uzrok tom skraćivanju, ako se bude morala suočiti
sa svojim sestrama nakon iznenadnog povratka kući; a
Pyanfar je priznavala da je naklonjena derištu, koje je htjelo
isto što je i ona željela u tim godinama, koje će
najvjerojatnije postati kapetan Chanurskog broda jednog

dana, možda čak - neka bogovi odlože taj trenutak - i samog
Ponosa. Pyanfar zamisli takvo nasljedstvo... jednog dana,
jednog dana kad Kohan i ona odrade svoje. Ostali u kući
Chanur bili su ljubomorni na Hilfy, tražeći priliku da se
iskale. Ali Hilfy jest bila najbolja. Najbistrija i najbolja, kao
ona sama i Kohan, i nitko dosad nije mogao dokazati
suprotno. Koji god mladi muškarac jednog dana osvoji
posjed Chanura od oslabljenog Kohana, bit će mu bolje da
pažljivo hoda oko Hilfy i ugađa joj, jer bi Hilfy mogla uzeti
muža koji će otkinuti uši uljezu. Takva je bila Hilfy, odana
svom ocu i kući.
Nije vrijedilo uništiti taj duh ili riskirati njen život
zbog onog otrcanog Stranca. Možda bi trebala progutati
ponos, razmišljala je Pyanfar, i odvesti stvorenje na najbliži
brod Kifova. Ozbiljno je to razmotrila. Izbor krivog
kifovskog broda mogao bi dovesti do živahne zabave;
nastala bi strka između Kifova i napetost na stanici. Ali
popuštanje je još uvijek, u biti, bilo odvratno.
Bogovi! Tako je, dakle, namjeravala učiti Hilfy da se
suočava s teškoćama. Takav bi joj primjer dala... odreći se
nečega što je imala, jer je mislila da bi moglo biti opasno
zadržati ga.
Stvarno je postajala mlitava. Ponovo se potapka po
trbuhu, odluči da neće biti dopusta na kraju putovanja, da
neće biti još jednog provoda, još jednog Mahnovog potomka
koji bi sve zapleo. Odluči da se neće povući. Duboko udahne
i mrko se osmjehne. Vrijeme je prolazilo i mladi su postajali
stari, ali, dali bogovi, ne prestari. Na ovom će putovanju
mlada Hilfy Chanur naučiti da opravdava to šepirenje kroz
hodnike broda; itekako će naučiti.
Nije bilo napuštanja broda dok se stvari ne srede.
Pyanfar je otišla do male glavne kuhinje, desno od njenih
prostorija i mosta, zabavila se miješanjem šalice gfija i sjela

za šank pored pećnice da na miru uživa u piću, čekajući da
prođe vrijeme potrebno njenoj posadi da sredi Stranca. Dala
im je još malo vremena, na kraju baci praznu šalicu u
sterilizator, ustane i ponovo odšeta na donju palubu, gdje su
hodnici zaudarali po antisepticima, i gdje je Tirun
besposličila, naslonjena na zid pokraj praonice. »No?« upita
Pyanfar.
»Stavile smo ga ovdje unutra, kapetane. Najlakše za
čišćenje, s tvojim dopuštenjem. Haral je otišla. Chur i Geran
i ker Hilfy su vani na utovaru. Mislila sam da bi možda
netko trebao još malo ostati kraj vrata i osluškivati, da
budemo sigurne da je stvorenje u redu.«
Pyanfar položi ruku na prekidač, pogleda Tirun -
Haralinu sestru, isto tako široku i čvrstu, s ožiljcima sretno
prebrođene mladosti i svjetlucavim zlatom uspješnih
putovanja na lijevom uhu. Njih dvije zajedno dorasle su
Strancu, smatrala je, u bilo kakvom stanju. »Pokazuje li
ikakve znakove oporavka od šoka?«
»Mirno je; slabo diše, zuri u prazno - ali zna što se
dešava. Uplašilo nas je na trenutak; mislile smo da ga je
anestetik onesvijestio, ali rekla bih da se zapravo samo
smirilo kad je bol popustio. Načinom kojim smo postupale
pokušale smo mu dati na znanje da ga ne želimo ozlijediti.
Možda je shvatilo. Unijele smo ga ovamo i ono se opustilo i
smirilo... kretalo se kad smo ga tjerale da se kreće, i to bez
opiranja, kao da je prestalo razmišljati i raditi bilo što osim
onog što mora. Iscrpljeno, rekla bih.«
»Huh.« Pyanfar pritisne tipku. I tamna unutrašnjost
praonice vonjala je po antiseptiku, najjačem kojeg su imale.
Svjetla su bila prigušena. Zrak je bio zagušljivo topao i imao
neobičan vonj pored zadaha antiseptika. Na trenutak nije
vidjela stvorenje, uznemireno ga potražila i ugledala u kutu,
gomila pokrivača između kabine tuša i stroja za pranje

rublja... budno ili ne, nije mogla odrediti, jer je glavu
spustilo među ruke. Kraj njega je na pločicama ležala velika
posuda vode i plastični tanjur s par komadića mesa i mrvica.
Pa, dobro, još jednom. Znači bilo je mesožder i na koncu ne
baš tako osjetljivo, kad je imalo teka. Toliko o iscrpljenosti.
»Je li svezano?«
»Lancem, dovoljno dugim da stigne do zahoda, ako
zna čemu on služi.«
Pyanfar se vrati u hodnik i ponovno zatvori vrata.
»Najvjerojatnije zna. Tirun, ono jest razumno ili sam ja
slijepa. Nemojte uzeti za gotovo da ne umije upravljati
prekidačima. Nitko ne smije sam unutra i da nitko nije donio
oružje u njegovu blizinu. Osobno prenesi taj nalog ostalima -
i Hilfy. Naročito Hilfy.«
»Da, kapetane.« Tirunino široko lice bijaše
bezizražajno. Bogovi znaju što će učiniti s tim stvorenjem
ako ga zadrže. Tirun nije pitala. Pyanfar polako odšeta,
razmišljajući o prizoru iza vrata praonice, varavoj hrpi
pokrivača, hrani pojedenoj s toliko teka, hinjenoj
iscrpljenosti... nije glupo, to stvorenje koje se dvaput
pokušalo probiti na njen brod i treći put uspjelo. Zašto baš na
Ponos, pitala se. Zašto na njen brod, od svih ostalih u
dokovima? Zato što su bili posljednje u sektoru, prije nego
što bi zbog stanične sigurnosne pregrade moralo izaći iz
zaklona, pa je to bio posljednji mogući izbor? Ili je postojao
neki drugi razlog ?
Otišla je hodnikom do zračne komore i rampe, i niz
njenu povijenu, rebrastu površinu u hladni zrak dokova.
Pogledala je nalijevo kad je izašla, i Hilfy je bila tamo,
utovarujući spremnike s Geran i Chur, kotrljajući velike
teretne kontejnere sa staničnih kolica na pokretnu traku koja
će ih unijeti u Ponos, plaćeni teret koji su čekali Urtur i Kura
i Touin i sam Anuurn, Stsho roba, tekstil i lijekovi,

uobičajene stvari. Hilfy zastade kad ju je ugledala, dašćući
od napora i naizgled već na izmaku snaga, uspravi se s
rukama na bokovima i ušima povučenima unatrag, dok joj se
trbuh nadimao. Bio je to težak posao, prebacivanje tih
kontejnera, naročito za nevješte i nenavikle. Chur i Geran su
nastavile raditi, malene i žilave, savršeno poznavajući točke
ravnoteže. Pyanfar se pretvarala da ne primjećuje nećakinju i
nastavila nehajno grabiti velikim koracima, smješkajući se
sama sebi. Hilfy je bila duboko ogorčena što su je spriječili
da istrči u stanično trgovište, da luta naokolo bez pratnje, da
sve razgleda na ovom svom prvom posjetu Sastajalištu, u
čije su dokove pristajale vrste koje nikad nisu dolazile na
rodni svijet Hanija... prizori koje je propustila na Urturu i
Kuri, na sličan način zadržana na brodu ili u blizini
Ponosovog sidrišta. Derište je bilo i odviše gorljivo. I eto,
dobila je priliku da vidi slavne dokove Sastajališta, što je
toliko zahtijevala - danas, tog istog dana - ali ne baš obilazak
kakvog je zamišljala.
Do iduće stanice, razmišljala je Pyanfar, do iduće
stanice će njena nećakinja možda dovoljno naučiti da bi je
mogla pustiti samu, kad izgubi divlju nestrpljivost, kad nauči
iz ovog događaja da na dokovima ima rizika i opasnosti, i da
je oprez potreban i u skitanju po najprijateljskijoj stanici.
Ona sama krene ravno prema svom cilju, pri tom
pažljivo promatrajući okolinu.

22
Posjet službenicima Sastajališta obično je bio
neužurban i ugodan posao. Blagi, elegantni Stshoi upravljali
su staničnim uredima na ovoj strani stanice, kamo su
pristajale vrste koje su udisale kisik. Metodični do ludila,
Stshoi su znali biti zamorni, puni beskonačnih profinjenih
značenja u svojim pastelnim ukrasima i tetoviranim crtežima
na sedefastoj koži. To je bila još jedna bezdlaka vrsta - tanki
poput štapova, s tri spola i, uz vrlo obilnu upotrebu mašte,
slični Hanijima, ako biološki pogodan raspored očiju, nosa i
ustiju može uopće predstavljati sličnost. Njihovo uzajamno
ponašanje bilo je bizarno; no Stshoi su naučili da podese
svoju metodičnu sporost i ceremonijalnost prema ukusu
Hanija, što je značilo udobnu stolicu, spremnu šalicu biljnog
čaja, pladanj egzotičnih zalogaja i osobu izuzetno prijatnu i
spretnu s formularima i statistikom, koja će moći sve to
pretvoriti u prijateljsko čavrljanje.
Ovaj joj je Stsho bio nepoznat. Stshoi su češće
mijenjali službenike nego ukrase. Ili je druga osoba došla na
mjesto upravitelja Sastajališta, prosuđivala je Pyanfar, ili je
Stsho kojeg je prije znala ušao u Novu Fazu. Promjene?
pitala se Pyanfar, na mali ubod instinkta - promjene?
Odbjegli Stranci i smjena Stsho moćnika? Sve su promjene
bile sumnjive kad nešto nije bilo u redu. Ako je to bio isti
upravitelj stanice kao i prije, promijenio je uzorak svih
izvanrednih srebrnih čipki i perja - sada su to bile boje azura
i limete, ne više azura i metvice; i ako je to bio slučaj, nije
bilo nimalo pristojno prepoznati preinačenu osobu, čak i ako
je Hani bila gotovo sigurna da je zna.

Stsho je ponudio poslastice i čaj, naklonio se, smotao
gtst štapolike udove - on, ona, ili čak ono bile su zamjenice
teško primjenjive na Stshoe - i sjeo u gtst oblu stolicu,
pojastučenu udubinu u podu ureda. Neophodan stol dizao se
pred gtst na postolju. Pyanfar se smjesti u udubinu sučelice,
naslonivši se laktom tako da je mogla doseći dimljenu ribu
koju je sluga nižeg statusa postavio na jednaki stolić lijevo
od nje. Sluga, bez ukrasa i ličnosti, sjeo je uza zid, koljena
skupljenih tako da su bila iznad gtst glave, s rukama
omotanih oko koščatih gležnjeva, čekajući da gtst zatrebaju.
Stsho službenik je također uzeo zalogaj ribe, natočio čaj,
skladne geste Stsho elegancije i gostoljubivosti. Kozmetički
pojačane i perjem ukrašene obrve nježno su treptale nad
očima poput mjesečevog kamenja kad je podigao pogled -
bijele obrve prelazile su u ljubičasto i azurno; azurne linije
na nadsvođenom čelu prelazile su u boju limete na glatkoj
lubanji. Drugi bi Stsho, naravno, mogao točno pročitati
uzorke koji bi mu rekli položaj u životu, izabrano
Raspoloženje za ovu Fazu gtst postojanja, veze i način i time
gtst pristupačnost. Drugim vrstama opraštale su se
nespretnosti; na kraju i nije bilo vjerojatno da će se na mjestu
javne službe naći Stsho u Povučenom Obliku.
Pyanfar oprezno učini jedan pokušaj na temu Stranca:
»Ovdje je uglavnom mirno?«
»Oh, svakako.« Stsho je zadovoljno gledao, smiješeći
se uskim ustima i stisnutim očima, običaj mesoždera, iako
Stshoi nisu bili agresivni. »Svakako.«
»I na mom svijetu je tako,« reče Pyanfar, i otpije malo
čaja, čija aroma začina ugodi njenim sinusima. »Bilje. Ali
koje?«
Stsho se još šire nasmiješi. »Ah. Uvezeno s mog
svijeta. Uvodimo ga ovdje, u našim uredima. Bez carine.
Nove tehnike uzgajanja omogućile su izvoz. Prvi put,

razumijete. Apsolutno prva pošiljka na tržištu. Vrlo rijetko,
okus mog dalekog svijeta.«
»Cijena?«
Raspravili su o njoj. Bila je sablažnjiva. No Stsho ju je
spustio, kao što se moglo predvidjeti, naročito pred
iskušenjem ponude kutije Hanijskih poslastica koja mu je
bila obećana s Ponosa. Pyanfar je otišla s neophodnog
razgovora dobro raspoložena. Trampa joj je godila kao
disanje.
Otišla je dizalom ravno dolje do nivoa dokova, ne
upućujući se postraničnim hodnicima prema svom brodu,
kao što je mogla.
Odšetala je dugim putem natrag do sidrišta Ponosa,
nehajno lutajući duž dokova, koji su se pružali uvis ispred i
iza nje, odmotavajući se pod njenim koracima; uredi i
poslovnice na jednoj strani, a visoke pokretne konstrukcije
na drugoj, tornjevi koji su upravljali svoje vrhove prema
udaljenoj osovini Sastajališta, tako da su najudaljeniji
izgledali opasno nagnuti na zakrivljenom obzoru. Na
jednakim su razmacima ekrani davali obavještenja o
dolascima, odlascima i usidrenim brodovima, iz koje su luke
i s kakvim teretom, i Pyanfar ih je usput pregledavala.
Vozilo je projurilo pokraj nje, došavši joj s leđa;
kuglasto i zatvoreno, vijugalo je izbjegavajući kontejnere,
prolaznike i cijevi mnogo brže od vozila s automatskim
upravljanjem. Najvjerojatnije je to bilo biće koje je udisalo
metan, neki službenik s one strane granice koja je razdvajala
Sastajališta na dva međusobno nespojiva dijela. Tc’ai su
upravljali tom stranom stanice; zmijolika bića zlataste kože,
potpuno neshvatljiva sa svojim mnogostrukim mozgom -
trgovali su s Knnnima i Chijima, držali se uglavnom po
strani i imali malo posla s Hanijima, pa čak i sa Stshoima, s

kojima su dijelili građevine i upravu Sastajališta. Tc’ai nisu
imali baš ništa zajedničko s vrstama s ove strane granice, čak
ni ambicije; a Knnni i Chi su bili još čudniji, još manje
sudjelujući u svjetovima i upravama i područjima Kompakta.
Pyanfar je gledala za vozilom kako juri prema horizontu, a
onda pregrada između sektora zakloni njegov nervozni
krivudavi put, što je samo za sebe govorilo u prilog
pretpostavci da je Tc’a um za kontrolama. Od njih nije
trebalo očekivati nevolje... oni nisu mogli ništa imati sa
Strancem; njihovi mozgovi bili su isto tako različiti kao i
njihovi organi za disanje. Zastala je, zureći u oglasni ekran,
pročešljavajući nevjerojatna i neizgovorljiva imena brodova
vrsta koje su udisale metan, tražeći poznata - zbog mogućih
nevolja i mogućih saveznika. Bilo je malo ovih drugih na
ovoj najudaljenijoj točki Ponosovog krivudavog puta.
Ipak, bio je još jedan Hanijski brod na stanici,
Handurov Putnik. Poznavala je iz viđenja neke članove
obitelji Handur. Bili su s druge hemisfere Anuurna, i zato ni
suparnici ni bliski saveznici, jer nisu dijelili ništa na površini
Anuurna. Bilo je mnogo Stsho brodova, što se moglo i
očekivati na ovom rubu Stsho svemira. Mnogo
Mahendo’sata, kroz čiji je prostor Ponos nedavno prošao.
Mogla je očekivati nevolje od četiri Kifa, od kojih je
jednog znala: Kut, pod komandom Ikkkukkta, stare hulje čiji
je stil bio dopustiti da se tuđi kontejneri pomiješaju na doku
s njegovima, pa ih onda oduzeti svim vlasnicima koji su se
dali zbuniti. On nije bio velik problem dok je bio sam.
Kifovi u grupi mogli su biti opasni, a Pyanfar nije znala
ostale.
»Hai« pozdravila je prolazeći kraj pristaništa
Mahendo’sata, gdje je nekoliko tih visokih bića tamnog
krzna gledalo svoja posla, psujući i češući se po glavi oko
nekakve neprilike s poveznim prstenom i zatvaračima, koji

su rastavljeni ležali po cijelom doku između njihovih
kontejnera. »Bio vam je dobar put, Mahe?«
»Ah, kapetane.« Mahendo’sat u sredini se uspravi i
pođe prema njoj, pažljivo nalazeći put među dijelovima
prstena. Svaka bolje obučena Hani bila je kapetan za
Mahendo’sate, koji su radije bili previše nego premalo
uljudni. Ali ovaj, s pozlaćenim zubima, zacijelo je bio
kapetan svog vlastitog broda. »Trgovati?«
»Trgovati čime?«
»Što imati?«
»Hai, Mahe, što trebaš?« Mahendo’sat se nacerio uz
zlatan bljesak oštrih zuba. Nitko, naravno, nije počinjao
trgovati priznajući da mu nešto treba.
»Trebamo nekoliko Kifova manje na stanici,« Pyanfar
odgovori na vlastito pitanje, i Mahendo’sat zazviždi smijući
se i odobravajući strese glavom.
»Istina, istina,« reče Zlatozubi, između šale i pogrde,
kao da bi mogao pričati o vlastitim nevoljama s Kifovima.
»Bijedni Kifovi željeti van sa stanice, dobri kapetane, časni
kapetane. Kut ne valja. Hukan još više ne valja; Lukkur isto.
Ali Hinnuku činiti nova vrsta nevolja. Čekaj na stanici, čekaj
ne uzeti isti kurs kao Hinnuku, dobri kapetane.«
»Što, naoružani?«
»Kao Hani, možda.« Zlatozubi se nacerio govoreći, i
Pyanfar se nasmija, kao da je to bila dobra šala.
»Otkada to Haniji nose oružje?« upitala je.
Mahe je i ovo smatrao uspjelom šalom.
»Razmijenit ću dvije stotine težina svile,« ponudi
Pyanfar.
»Stanična carina uzeti moj sav dobitak.«

»Ah. Baš šteta. Težak posao, ovo tu.« Pokazala je
nogom prema oštećenom prstenu. »Mogla bih ti posuditi
izvrstan Hanijski alat, fini čelik, dva jako dobra Hanijska
zavarivača. Proizvod kuće Faha.«
»Ja dati jako dobar umjetnina.«
»Umjetninu!«
»Možda jedan dan veliki mahenski umjetnik,
kapetane.«
»Onda mi dođi s tim; ja ću zadržati svilu.«
»Ah, ah, ja praviti tebi uslugu s umjetnina, kapetane,
ali ne, ja kazati ti ništa ne riskirati. Imati umjesto mali broj
jako fini biseri kao što ti nositi.«
»Ah.«
»Biti osiguranje za posuđeni alat i zavarivači. Moj
čovjek brzo doći kod tebe posuditi alat. Isto vrijeme pokazati
biseri.«
»Pet bisera.«
»Mi vidjeti alat ti vidjeti dva biseri.«
»Neka donese četiri.«
»Dobro. Ti izabrati najbolji tri.«
»Ako nisu najbolji, uzet ću sva četiri, moj dobri, moj
veliki Mahe kapetane.«
»Ti vidjeti,« obećao je. »Sasvim najbolji. Tri.«
»Dobro.« Veselo se nacerila, dotakla se rukom s
maheom grubih noktiju i odšetala, zadržavši veseli izraz za
sve prolaznike; ali osmijeh je nestao kad je prošla krug
njihovih kontejnera i prelazila preko idućeg sidrišta.
Dakle tako. Opasni Kifovi su došli na stanicu. Bilo je
Kifova i Kifova, i u toj hijerarhiji lopova bilo je nekoliko
kapetana koji su znali biti predvodnici u velikim
lupeštinama, i nekoliko izabranih koji su stvarno bili vrlo

velik problem. Mahendo’sati su oduvijek imali teškoća s
prevođenjem, no ono je baš zvučalo kao da se radi o ovoj
posljednjoj vrsti Kifova. Ostani na doku, savjetovao je
Mahendo’sat; ne riskiraj izlaziti dok taj ne ode. To je bila
mahendo’satska strategija. Nije uvijek djelovala. Mogla je
zadržati Ponos na doku sve dok ne bude morala platiti
čudovišnu pristanišnu cijenu, i ipak biti bez jamstva da je
nitko neće napasti kad ode. Ili se mogla izvući ranije i nadati
se da Kifovi neće posumnjati što imaju na brodu - nadati se
da će Kifovi, u najmanju ruku, pričekati na mekši zalogaj od
Hanijskog mesa.
Hilfy. Ta ju je briga mučila. Deset mirnih putovanja,
deset putovanja tako nezanimljivih da su bili upravo mučni...
i sad ovo.
Dokovi ispred nje činili su se sasvim mirni; tamo gdje
je Ponos bio usidren njena je posada radila kraj pokretne
trake utovarujući poštu i teret. Haral je bila među njima;
laknulo joj je kad ju je ugledala. Tirun je bila kraj nje; mora
da je Hilfy otišla unutra. Preostala dva lika bile su Geran i
Chur, malene kraj Haral i Tirun. Nije vidjela razloga žurbi.
Hilfy je sad već sigurno bilo dosta, otišla je unutra držati
stražu nad Strancem, dali bogovi da ostane pred vratima i
suzdrži se od gluposti.
No posada je opazi kad im se približila, i zbog
iznenadnih izraza očajničkog olakšanja i podignutih ušiju
njeno srce se stisnulo, predosjećajući tešku nevolju. »Hilfy,«
upitala je prvo, kad joj je Haral prišla; ostale tri su nastavile s
poslom, i odviše zaposlene za zabrinute poglede,
zaokupljene ulogom marljivih radnika.
»Ker Hilfy je dobro, unutra je,« reče Haral brzo.
»Kapetane, nabavila sam stvari koje si tražila, stavila sam ih
u operativnu donje palube. Kifovi su bili svugdje po
trgovištu, kapetane, kuda god 'sam išla. Šuljali su se po

prolazima, ništa ne kupujući. Obavila sam posao i vratila se
ovamo i oni su se još uvijek šuljali naokolo. Zato sam
naredila ker Hilfy da ode unutra i pošalje Tirun napolje.
Najednom Kifovi njuškaju i ovdje.«
»Što rade?«
»Pogledaj preko mog ramena, kapetane.«
Pyanfar baci brz pogled, ne mičući ništa osim očiju.
»Ništa,« reče. No tamo kod pregrade sektora bili su
nagomilani kontejneri, dvadeset ili trideset komada, svaki
visok kao Hani i naslagani jedni na druge, pružajući sasvim
dovoljan zaklon. Spustila je ruku na Haralino rame i povela
je ležerno natrag do ostalih. »Čuj, očekujem malu Stsho
pošiljku i Mahendo’sate s tri bisera; ti su u redu... pripazi na
njih. No ništa drugo. Jedan Hanijski brod je ukotvljen na
drugoj strani oboda, odmah do pregrade s metanskim
dokovima. Nisam govorila s njima. Zove se Handurov
Putnik.«
»Malen brod.«
»I ranjiv. Izvući ćemo Ponos što brže možemo, ali bez
panike. Mislim da ovdje može postati samo još gore. Tirun,
zadatak za tebe: idi do Putnika. Ne želim raspravljati s njima
preko koma. Upozori ih da je na stanici brod pod imenom
Hinukku i priča se među Mahendo'satima da je naročito
opasan. A onda se brzo vrati natrag... Ne, čekaj. Dobar
komplet alata i dva zavarivača - ostavi ih usput kod posade
Mahijirua i, ako možeš, uzmi bisere. Sedmo sidrište odavde.
Zaslužili su to, pa i više ako sam im natovarila Kifove na
vrat raspitujući se kod njih. Idi.«
»Da, kapetane,« dahnula je Tirun i otrčala, zabačenih
ušiju, uz servisnu rampu kraj pokretne teretne trake.
Okrećući se, Pyanfar je bacila drugi pogled prema
naslaganim kontejnerima. Ni znaka od Kifova. Hitro,

poticala je Tirun u sebi, žuri se. Tirun je nakratko nestala u
brodu da bi pokupila robu; vratila se s kutijama pod jednom
rukom i odmah krenula, razumnom žurbom kakvom bi
poslušni član posade izvršavao naređenja svog kapetana.
»Huh.« Pyanfar se ponovo okrene i pogleda prema
području u sjeni.
Tamo. Ipak kod kontejnera. Tamo je stajao Kif, visok i
zaogrnut u crno, duge izbočene njuške i pogrbljen. Pyanfar
se zagleda ravno u njega - domahne mu sarkastično
drugarski i energično pođe prema njemu.
Istog je časa zakoračio natrag u zaklon kontejnera i
sjena. Pyanfar duboko udahne, protegne pandže i nastavi
hodati, zaobiđe naslagane kontejnere i nađe se lice u lice s
visokim Kifom. Kif ju je gledao odozgo, sa svojim crveno
obrubljenim očima, dugonosim licem i prašnim crnim
ogrtačem poput ogrtača svih Kifova, boje koja je pristajala
sivoj koži... oživjela sjena. »Gubi se,« rekla mu je. »Neću
nikakvog miješanja kontejnera. Znam ja vaše trikove.«
»Nešto naše je ukradeno.«
Nasmijala se, potpomognuta čistim iznenađenjem.
»Nešto vaše je ukradeno, majstore lopovski? E, o ovome
moram ispričati kod kuće.«
»Bolje da nađe put natrag do nas. Bolje da nađe,
kapetane.«
Spustila je uši i iskesila se, ne u prijateljstvu.
»Kamo ide članica tvoje posade s tim kutijama?«
upitao je Kif.
Nije ništa odgovorila. Izvukla je pandže.
»Nije li se možda desilo, kapetane, da si ti nekako
našla tu izgubljenu robu.«
»Što, sad je postala izgubljena?«

»Izgubljena i, rekao bih, ponovo nađena.«
»S kojeg si broda, Kife?«
»Da si tako pametna kao što umišljaš, kapetane, znala
bi.«
»Volim znati s kim razgovaram. Čak i među Kifovima.
Rekla bih da ti znaš moje ime, kad se šuljaš ovuda. Kako se
ti zoveš?«
»Zovem se Akukkakk, Chanurov kapetane. Pyanfar
Chanur. Da, znamo te. Dobro te znamo, kapetane.
Zainteresirali smo se za tebe... kradljivice.«
»Oh. Akukkakk s kojeg broda?« Oštro je pogledala
Kifa, čiji je ogrtač bio za nijansu finiji nego uobičajeni, koji
se nije pogrbio i sagnuo glavu u razgovoru s nižom vrstom,
kakav je bio kifovski običaj. Ovaj ju je gledao izdaleka, s
pune visine. »Htjela bih i ja tebe tako dobro znati, Kife.«
»Znat ćeš, Hani... Ne. Posljednja prilika. Otkupit ćemo
to što si našla. To ti nudim.«
Njeni brkovi se spustiše kao na nekakav neugodan
vonj. »Zanimljivo u slučaju kad bih imala tu robu. Je li
okrugao ili ravan, taj zalutali objekt? Ili te je to netko iz
vlastite posade opljačkao, kifovski kapetane?«
»Ti mu znaš oblik, pošto ga imaš. Predaj ga, i platit
ćemo ti. Ili nemoj - i platit ćemo ti, Hani, i u tom slučaju
ćemo ti platiti.«
»Opiši mi tu robu.«
»Za njegov povratak - zlato, deset poluga čistog zlata.
Sama mu smisli opis.«
»Držat ću to na pameti, Kife, ako pronađem nešto
neobično i kifovskog vonja. Ali zasad ništa.«
»Opasno, Hani.«
»Koji brod, Kife?«

»Hinukku.«
»Zapamtit ću tvoju ponudu. Sigurno hoću, majstore
lopovski.«
Kif nije više govorio; šutke i uspravno se nadvisivao
nad njom. Suho je pljunula prema njegovim nogama i oholo
odšetala.
Hinukku, doista. Sasvim nova vrsta nevolje, rekao je
Mahendo’sat, i ovaj mrzovoljni Kif, ili neki drugi, mogao je
vidjeti... ili govoriti s onima koji su vidjeli. Nudili su zlato.
Kif... je ponudio otkup; i to ne neki običan Kif, ne, taj nije
bio običan. Hodala je s trncima po leđima i brinula se sve
više i više za Tirun, koja je sad bila malen lik u daljini na u
vis zakrivljenom doku. Nije bilo nade da će stanične vlasti
učiniti bilo što da bi spriječile ubojstvo... ne između Hanija i
Kifova. Neutralnost Stshoova sastojala se od povlačenja, a
njihov zakon od suđenja nakon gotovog čina.
Stsho su brodovi bili najčešće žrtve kifovskih
pljačkaša, pa ipak su Kifovi neprovjereni pristajali na
Sastajalište. Ludilo. Leđa su joj se naježila i uši trznule,
zvečeći prstenovima. Haniji su se mogli pozabaviti Kifovima
i dati im lekciju, ali nije bilo dobiti u tome, ne do trenutaka
kakav je bio ovaj. Odvratiti sve Hanijske brodove od
unosnog trgovanja da bi lovili Kifove? Ludilo, također... dok
Ponos nije bio u pitanju.
»Spakujte sve ovdje i ne udaljujte se,« reče preostaloj
posadi kad je stigla do njih. »Ubacite te posljednje
rezervoare i sve zatvorite i pripremite za polazak. Pozvat ću
Tirun natrag. Gore je nego što sam mislila.«
»Idem ja po nju,« reče Haral.
»Učini kako sam rekla, rođakinjo - i drži Hilfy
podalje.«

Haral se vrati na posao. Pyanfar pođe niz dok - stara
navika, ne trčati; uzdržavanje zbog ponosa, opreza, nekog
instinkta bilo dobrog ili lošeg. Nikad nije trčala pred
svjedocima. Produžila je korake dok neki od prolaznika -
Stshoi - nisu primijetili i počeli zuriti za njom. Počela je
dostizati Tirun. Zamalo, zamalo dovoljno blizu da je dozove,
no još je uvijek trebalo prijeći veliku udaljenost po brisanom
prostoru uz dok da bi se stiglo do Handurovog Putnika.
Hinukku je bio ukotvljen tako da je Tirun morala proći kraj
njega da bi došla do Hanijskog broda. No mahendo’satski
brod Mahijiru je bio ukotvljen bliže; samo kad bi Tirun
odlučila obaviti nebitan zadatak usput, logično zbog tereta
kojeg je nosila. Zasigurno je to bilo logično, čak i s obzirom
na hitnost druge poruke.
Ah. Tirun se doista zaustavila kod Mahendo’sata.
Pyanfar dahne od olakšanja, prekrši vlastito pravilo u
zadnjem trenutku i potrči svom snagom iza nekakvih
sanduka, uleti ravno u skup koji se počeo zatvarati oko
Tirun. Pljesne iznenađenog mahendo’satskog promatrača po
ramenu, progura se kraj njega do Tirun i pograbi je za ruku
bez ceremonije. »Nevolje. Idemo, rođakinjo.«
»Kapetane,« uzviknuo je Zlatozubi zdesna. »Ti se
vratiti napraviti novi veći posao?«
»Nije važno. Poklanjam vam alat. Hajde, Tirun.«
»Kapetane,« počela je zbunjeno Tirun, povučena
natrag kroz grupu Mahendo’sata. Mahendo’sati su im se
micali s puta, njihov kapetan još uvijek za njima, zbunjeno
brbljajući o zavarivačima i biserima.
Kifovi. Crno zaogrnuti polukrug iznenada se pojavio
blizu ruba meteža Mahendo’sata. Pyanfar je vukla Tirun
držeći je za zglob. »Pazi!« kriknu Tirun iznenada: jedan od
Kifova je izvukao pušku ispod ogrtača. »Trči!« Pyanfar

viknu, i baci se natrag kroz Mahendo’sate koji su psovali i
vikali, pa ponovo van kroz Kifove koji su zatvorili obruč iza
kontejnera. Pucnjevi su prasnuli za njima. Pyanfar obori Kifa
koji im se našao na putu udarcem koji je trebao slomiti
kralježnicu, ali ne uspori da bi to provjerila.
Tirun je trčala kraj nje; jurile su dok su pucnjevi dizali
trake dima s podnih oplata ispred njih.
Iznenada netko zapuca na njih zdesna. Tirun bolno
uzvikne i posrne, jako šepajući. Još Kifova pred uredima
dokova, jedan od njih vrlo visok i poznat. Akukkakk, s
prijateljima. »Bezuho kopile!« viknu Pyanfar, pograbi Tirun
i odvuče je iza kontejnera kroz pljusak laserskih pucnjeva i
smrad plastike koja je gorjela. Tirun se skljoka od šoka -
kletva i trzaj je ponovo natjeraše u očajnički trk: opekotina
pukne i poče krvariti. Jurnule su preko otvorenog prostora,
nemajući drugog izbora; kričanje je odzvanjalo iza njih i s
desne strane, Kifovi u lovu.
Drugi urlik začuo se ispred njih, višebojni bljesak
paljbe, s Ponosovog sidrišta; Ponosova posada je uzvraćala
vatru, visoko da ih ne rane, ali ne za šalu. Stanične su sirene
počele muklo zavijati. Crvena su svjetla bljeskala duž
zidova. Dalje od njih, uz krivinu doka, stanovnici stanice
panično su se gurali tražeći zaklon. Ako je bilo Kifova među
njima, napast će i s te strane, s leđa njenoj posadi.
I Hilfy je bila na prilazu rampi, četvrta u toj njihovoj
liniji oružja, bjesomučno pucajući. Pyanfar dovuče Tirun do
njih držeći je za krzno na vratu. Tirun se saplete i padne, i
Pyanfar je ponovo podiže, bacivši divlji pogled na dok gdje
su neprijatelji pucali po njenoj posadi iz zaklona. »Unutra!«
viknula je na njih preostalim dahom i sama se poskliznula po
oblozi zaokrećući na rampu. Haral se povukla i dograbila
Tiruninu ruku s druge strane, a Hilfy iznenada dohvati
Pyanfarinu. Pyanfar ponovo pogleda natrag, želeći da se

vrati i bori. Geran i Chur su se disciplinirano povlačile, još
uvijek okrenute prema Kifovima i nisu prekidale vatru,
sprečavajući ih da se probiju do boljeg položaja. Hilfy je
povuče za ruku; Pyanfar se otrgne kad su dospjeli do prvih
vrata rampe. »Ulazite,« viknula je prema Geran i Chur, i
istog časa kad su se povukle unutra, još uvijek pucajući,
udari po zatvaraču vrata. Njih dvije se posrćući maknu s puta
i teški čelik zazveči i s muklim se udarcem zatvori; Hilfy
uleti s druge strane i udarcem okrene polugu za
zabravljivanje.
Pyanfar se okrene prema Tirun, koja je stajala, iako
viseći na Haralinim rukama, i držala se za desno bedro.
Njene plave hlače bile su natopljene krvlju, koja je tekla do
krznom obraslog lista i skupljala se u lokvi oko stopala;
mrmljala je neprekinuti niz kletvi.
»Pokret,« reče Pyanfar. Haral podiže Tirun i ponese je,
ne baš mali teret. Povukle su se uz rampu u svoju vlastitu
ulaznu komoru, zabravile ta vrata i osjetile se malo
sigurnijima.
»Kapetane,« reče poslovno Chur, »svi vezovi su
razdvojeni i teretna rampa otkvačena. Za svaki slučaj.«
»Vrlo dobro,« reče Pyanfar, osjetivši veliko olakšanje.
Prošle su kroz zračnu komoru i iza zavoja u glavni hodnik
donje palube. »Stavite Stranca na sigurno; dajte mu dovoljno
sedativa da ga uspava. Ti -« pogledala je prema Tirun, koja
je ponovo pokušavala hodati s rukom oko sestrinih ramena.
»Brzo povij tu nogu. Nemamo vremena za bilo što drugo.
Dižemo se odavde. Ne čini mi se da će Hinukku mirno
gledati sve ovo i ne namjeravam pustiti Kifove da nam
nadlijeću rep dok smo nosom prema stanici. Sve se spremite
za manevriranje.«

»Mogu je sama poviti,« reče Tirun. »Samo me ostavite
u ambulanti.«
»Hilfy,« reče Pyanfar povlačeći nećakinju sa sobom
prema dizalu. »Neposlušna,« promrmlja kad su bile blizu.
»Oprosti,« reče Hilfy. Zajedno su ušle u dizalo; vrata
se zatvoriše. Pyanfar joj opali pljusku koja je zanese do zida
dizala, i pritisne dugme glavnog nivoa. Hilfy se uspravi i
suzdrži da makar i podigne ruku do uha, ali oči su joj suzile,
uši bile spuštene i nosnice raširene kao da se suprotstavlja
jakom vjetru. »Opraštam,« reče Pyanfar. Dizalo se zaustavi i
Hilfy potrči niz hodnik prema mostu, no Pyanfar pođe
mnogo odmjerenijim korakom, i Hilfy se zaustavi i zajedno s
njom ušeta kroz arkadu u glavni operativni centar zakrivljene
palube.
Pyanfar se spusti u svoje sjedište-ležaj okruženo nizom
ekrana i poče uključivati sisteme. Stanica je vrištala proteste,
prigovore, i izraze gnjeva na Stsho jeziku. »Preuzmi to,«
reče Pyanfar nećakinji ne prekidajući ritam okretanja
prekidača.
»Reci stanici da mi dižemo sidro i da se izvole pomiriti
s time.«
Stanka. Hilfy je prenijela poruku mucavim Stsho
jezikom, ne obazirući se u žurbi na mehaničkog prevodioca.
»Prigovaraju da si ubila nekoga.«
»Fino.« Vezovi se otkvačiše uz zveku i signal pokaže
da su se potpuno uvukli u svoja ležišta. »Reci im da se
veselimo što smo eliminirali Kifa koji je otvorio vatru bez
ikakvog povoda, dovodeći u opasnost nedužne prolaznike i
materijalne vrijednosti na doku.« Isključila je magnetne veze
s dokom i bile su slobodne, naglo izgubivši silu težu iz
jednog smjera i dobivši je iz drugog... uključila je pomoćne
motore koji su poslali Ponos izvan ravnine stanice, promjena

smjerova gore i dolje. Brodska sila teža se počela osjećati,
lagano privlačenje koje se odupiralo privlačenju prema krmi.
»Stanica je strašno uznemirena,« objavi Hilfy.
»Zahtijevaju razgovor s tobom, teta. Prijete da nas nikad više
neće pustiti na Stsho?«
»Ne obraćaj pažnju na njih.« Pyanfar je pregledavala
slike na skeneru. Primijetila je da se još jedan brod diže s
doka, po prilici tamo gdje je trebao biti Hinukku. Iznenada
skener poče pokazivati sve moguće vrste signala,
najvjerojatnije uzrokovane dipolima kojima se Hinukku
sakrio da bi nešto izveo. »Bogovi ih spalili.« Mahnito
posegne za kontrolama i skrene Ponos dovoljno blago da ne
polomi kosti onima koje se možda još nisu pripremile za
manevriranje... dovoljno upozorenje svima da jurnu na
sigurno mjesto. »Ako otvore vatru na nas uništit će pola
stanice. Bogovi!« Uključi razglas. »Držite se. Jak trzaj
unatrag.«
Ovog su puta stvari poletjele. Bilježnica je zaplovila
preko odjeljka i sletjela negdje naprijed, promašivši kontrole
instrumenata. Hilfy opsuje i kletve se začuše preko koma.
Ponos nije bio građen za takve poteze. Ni za idući, koji je
udario protiv tog zamaha unatrag i, spuštenog nosa, bacio ih
prema nadiru stanice (bilježnica se vratila na staro mjesto) pa
zakočio, uz još jedno lepršanje listova.
»Kopilad bez majki,« reče Pyanfar. Pritisnula je
kontrole i spojila topovsku kupolu sa skenerom. Okrenut će
se za bilo čim masivnim u blizini. »Neka sad pomole nos
ovdje.« Zglobovi su je boljeli. Na operativnoj tabli su
bljeskala svjetla i zvonili alarmi, nešto tereta se rasulo.
Prešla je jezikom po vrhovima zubi i nabrala nos da udahne,
ne znajući koji kvadrant skenera da drži na oku. Pustila je da
se Ponos polako okreće oko svoje osi, računajući da Kifovi
neće izaći na vidik na tako očitom mjestu kakvo je ono u

smjeru s posljednjim poznatim položajem. »Pazi na skener,«
upozori ona Hilfy obraćajući za tren pažnju na operativnu
tablu, provjeravajući signale. »Haral, dođi ovamo.«
»Teta!« reče Hilfy. Pyanfar opet okrene glavu. Malo se
prašine pojavilo na ekranu, nešto dipola kovitlalo se odozgo.
Osjetljivost kontrole vatre bila je podešena na veću masu od
toga i oružje povezano sa skenerom nije reagiralo. Dizalo u
dnu hodnika je lupalo i zujalo u pokretu. Haral nije potvrdila
da je čula naredbu, ali je dolazila. »Pucamo na sve što je
čvrsto,« reče Pyanfar. »Drži na oku taj oblak dipola,
nećakinjo. I pazi, to bi mogla biti varka, da nam odvrate
pažnju. Ničemu više ne vjerujem.«
»Da,« reče Hilfy razmjerno mirno. A onda: »Pazi?«
»Dipoli,« identificira Pyanfar smetnje, srca zaleđenog
povikom. »Reci točno o kojem kvadrantu se radi. Broj je
dovoljan.«
Hitri koraci u hodniku. Haral je stigla. Hilfy se počela
dizati s mjesta pred skenerom, no Haral se spusti na treće
sjedište i podesi sigurnosne pojaseve.
»Nisam nas namjeravala toliko natezati,« reče Pyanfar
ne skidajući pogled sa skenera. »Je li itko ozlijeđen?«
»Ne,« reče Haral. »Sve je u redu.«
»Tamo gore razmišljaju što da rade,« reče Pyanfar.
»Teta! 412?«
Topovska kupola se okretala oko osi. Oko potraži
ekran broj četiri. Energija je pljusnula preko ruba stanice;
slijedilo ju je još dipola, pa veće krhotine.
»Kapetane, oni su pogodili stanicu.« Hilfyjin glas je
bio pun nevjerice. »Oni su pucali.«
»Handurov putnik.« Pyanfar je odredila porijeklo
krhotina na obodu stanice. »O bogovi.« Zaustavila je rotaciju
i ubrzala ih prema sjeni središta stanice, zaokrenula nos

drugim impulsom i uključila glavni pogon, izbacujući ih
prema nadiru stanice, nosom prema beskonačnosti. Posegla
je i otvorila crveni prekidač, udarila po njemu i Ponos se
potrese od eksplozije.
»Što je to bilo?« Hilfyjin glas. »Jesmo li pogođene?«
»Upravo sam odbacila teret.« Pyanfar usiše zrak šireći
nosnice. Pandže na ruci kojom se držala za ručku su se
izvlačile i uvlačile. Sila teža ih je snažno pritiskala. Ponos
Chanura je jurio s upravo promijenjenim omjerom
masa/pogon, rasterećen za bježanje. »Haral, daj nam kurs.«
»Radim,« reče Haral. Brojke su se počele pojavljivati
na komp ekranu lijevo od Pyanfar.
»Moramo naći neki mirni kutak.«
»Urtur je taman u dometu jednog skoka,« reče Haral,
»sada kad smo bez tereta. Možda.«
»Mora biti.« Iza Sastajališta u drugom smjeru bio je
Stsho prostor, s vrlo rijetkim skok-skretnicama koje bi im
pomogle, tim masama po kojima se Ponos ili bilo koji drugi
skok-brod upravljao; a na drugim stranama bile su kifovske i
knnnske regije, te neistražena područja, bez mapa i skok-
koordinata. Neka skoče tamo naslijepo i nikad se više neće
izvući... ni na kakvo poznato mjesto.
Uključila je još jednu ploču, pozivajući skok-
grafikone. Urtur. Tim putem su došle, u dva skoka,
natovarene; veoma velik sistem gdje su Mahendo’sati
pomalo rudarili, pomalo proizvodili, i davali ovlaštenja
ostalima. Možda će uspjeti prijeći tu udaljenost u jednom
skoku; Kifovi ih nisu slijedili... zasad. Nisu ih ni trebali
slijediti. Moći će pretpostaviti njihova moguća odredišta po
odbačenoj masi i logici situacije. O brate moj, pomislila je,
pitajući se kako će se suočiti s Kohanom nakon ovoga. Bit će
pogođen ovom sramotom, ovom sablazni odbačenog tereta i

bijega dok je Hanijski brod nastradao vezan uz stanicu i
bespomoćan. Kohan Chanur bi mogao biti slomljen time;
mladi mužjaci bi mogli doći u iskušenje da ga izazivaju. I
ako bude dovoljno izazova, i ako budu česti...
Ne. Ne takav kraj za Chanur. Nije se moglo kući s
takvim vijestima. Ne dok Kifovi nisu platili, dok Ponos nije
ponovo stavio stvari na svoje mjesto.
»Petnaest do točke skoka,« reče Haral. »Kapetane,
otkrit će kamo smo otišle, bez sumnje.«
»Bez sumnje,« odgovori. Iza Haralinog izbrazdanog
lica ugleda Hilfyjino, mlado, nenagrđeno i rijetke brade -
bila je preplašena, premda je to pokušavala prikriti. Pyanfar
uključi razglas: »Spremite se za skok.«
Alarm se uključio, sporo zavijajući kroz brod. Ponos je
skočio naprijed kroz seriju pulsova, dobivajući brzinu na
dodirnim točkama, nekoliko bolnih trzaja, jurnuo je u
međusvemir. Pyanfar, koja je to radila već desecima godina,
zarinula je pandže u šake, mentalno izvela onaj salto koji je
prevario unutarnje uši, i održao joj ravnotežu. Hajde,
poticala je brod, kao da ga je sama želja mogla povući preko
kritične točke.

33
Ponos je izašao, sporo, kao u noćnoj mori, pulsirao je
van pa se ponovo vratio; treperenje skokom poremećenih
instrumenata pokazivalo je da su na samom rubu Urturovog
prostora, nedovoljno blizu da registriraju išta više od
nagovještaja zvjezdane mase.
Zamalo su promašile. Nategnule su ga koliko se
najdalje dalo. Pyanfar se mučila da se pokrene u sjedištu,
borila da cilja prstima i isključi sve skenere, slabo lokaciono
i ID odašiljanje, svako emitiranje s broda, ništa ne
zaboravljajući u smućenosti koja je pratila izlaske iz skoka.
Onda je započela seriju naredbi za smanjivanje brzine. Bila
je to neudobna vožnja, čak i kad je bila isto toliko jezovito
spora kao i izlazak. Usredotočila se na to, pokušavajući ne
misliti o užasu iza njih.
Hilfy je povratila, česta reakcija na skok. To baš nije
pomoglo Pyanfarinom želucu.
»Usporit ćemo na brzinu kretanja sistema,« reče
Pyanfar preko razglasa. »Moguće da su se Kifovi zadržali da
provjere što smo odbacili, ali bit će brzo ovdje. Ili već jesu...
vjerojatno s pojačanjem. Jako bi me čudilo bilo što drugo.
Isključile smo emitiranje, skenere, glavni pogon i sve ostalo.
Jeste li sve još čitave tamo dolje?«
Odgovor je stigao tek nakon stanke. »Čini se da
jesmo,« došao je Tirunin glas iz operativnog na donjoj
palubi, koja je s gubitkom teretnog dijela izgubila velik dio
predviđene namjene. »Chur i Geran su počele provjeru preko
daljinskog, ali izgleda da je odvajanje bilo čisto. Svi radni
sistemi su u redu.«

Smanjivanje brzine se nastavilo. Hilfy se užurbala,
postiđeno čisteći. Haral je ostala na mjestu. Pyanfar se
zaposlila grozničavim proračunavanjem, kombinirala i
računala na osnovi pasivnog prijema i one jedne slike koju
su dobile prije nego je skener bio isključen. Sasvim je malo
podesila položaj, ciljajući prema toku u koji su pokušavali
ući, da bi okrenula najmanju površinu i najmanje osjetljivi
dio broda prema opasnosti - usklađujući Ponos s općim
okretanjem sistema, čineći ga cjelinom s krhotinama i
stijenjem i plinom koji su sačinjavali Urtur, rasuti preko
orbita deset planeta i pedeset sedam velikih mjeseca i
bezbrojnih planetoida, jedan od težih sistema za brzi ulazak
bilo kojeg broda u njegov središnji dio. Ponos je primao
iskvarene signale od mahendo’satskih uređaja daleko
unutra... u najmanju ruku, to su trebali biti mahendo’satski
signali, brbljanje bez značenja ne samo zbog udaljenosti,
nego i zbog vremena koje je proteklo otkad su odaslani.
Nešto od toga je vjerojatno dolazilo i od brodova raštrkanih
u sistemu, trgovaca, bezbrojnih rudara u brodovima svih
veličina, od ogromnih nosača ruda do izviđačkih jednosjeda.
Po propisima, i Ponos bi uskoro morao najaviti svoje
prisustvo i identitet, ali Pyanfar nije imala ni najmanje
namjere da to učini. Bilo je vrlo vjerojatno da je njihov
dolazak bio daleko izvan dometa najjačeg skenera sistema, i
nije vidjela nikakve koristi u miješanju Mahendo’sata s
Urtura u privatnu svađu s kifovima. Kifovi su mogli već
danima biti ovdje, pretekavši ih u skoku, što su brži, jači
brodovi mogli - brbljanje u sistemu im je moglo otkriti nešto
o tome. Nastavila ga je slušati jednim uhom, dovršila
usporavanje i podešavanje položaja broda, računajući u sebi i
nadajući se da su doista tamo gdje je mislila da jesu.
Ponos je plutao, zadržavši rotaciju oko osi radi sile
teže, ali inače potpuno bez pokreta. Nastavila je računati.

Prašina i krhotine iznenada su zazvečali po nezaštićenoj
oplati, udaljeno bubnjanje, nekoliko udaraca i škripanja
većih komada. Ravno u metu; uhvatila ga je, grozd stijenja
brzine sasvim malo različite od njihove, hladno kamenje
koje se rojilo oko njih i činilo štit pred Kifovima. Taknula je
na tren kontrole mlaznica smjera. Bubnjanje se smanjilo na
povremeni šum prašine. Stojeći pored kom pulta, Hilfy se
osvrnula kao da se mogla nadati da će vidjeti udarce, dok su
svi brodski senzori bili isključeni. Susrevši se s Pyanfarinim
pogledom, okrenula se prema Haral, koja je mrkog izraza
sjedila i još uvijek pokušavala izračunati njihov položaj;
Hilfy poprimi sabrani izraz lica i uspije zatomiti trzaj kad je
još jedna stijena vrisnula niz oplatu pramca.
Pyanfar podiže bolno tijelo iz sjedišta, zatetura
obilazeći konzolu da bi spustila ruku na naslon Haralinog
sjedišta. »Stavi vokije u vezu s donjim operativnim,« reče
joj. »Oni tamo će raditi još neko vrijeme. Neka veza bude na
prvom kanalu, i pobrini se da netko stalno pazi. Kifovi će
stići, bez ikakve sumnje. Zato ćemo mi mirovati, odmoriti
se. Signale primamo; ne emitiramo ništa; ne krećemo se.
Sada ćemo samo plutati.«
»Razumijem.« Haral je počela prespajati veze,
prebacujući neke kom funkcije; posao kojeg je Hilfy trebala
napraviti. Njeno široko, ožiljcima išarano lice nije
pokazivalo nikakvu uznemirenost ovom ludošću. Haral je
poznavala ovu igru; već su je jednom ili dvaput izvele, ovu
dugu mračnu tišinu, izbjegavajući Kifove ili neizvjesnost -
ali ne u Urturovom sistemu prepunom krhotina, ne tamo gdje
je nailazak drugih brodova bio vjerojatan i sudar moguć.
Haral je znala. Uputstva je dala zbog Hilfy.
Pyanfar uzme svoj voki sa zida kraj ulaza i vrati se da
bi dodala jedan Hilfy, koja se skupljenih nosnica i spuštenih
ušiju naslanjala na pult. Pyanfar je pljesne po ramenu i gurne

joj voki u ruku. »Napolje. Idi. Ovdje će sad sve prijeći na
automatsko upravljanje, i nema nikakvog posla za tebe.«
Prošla je kraj nje i pošla napolje, niz hodnik, s gadnom
glavoboljom, uznemirenošću u utrobi i neizdrživom čežnjom
za tušem.
Nered u njenoj kabini, nepripremljenoj za skok, nije ni
bio tako strašan. Pokrivači pričvršćeni oprugama zadržali su
se na okruglom krevetu, i samo je hrpa mapa ležala rasuta po
podu. Stisnula je zube zbog bolne tutnjave u glavi i pokupila
ih, ispravila im rubove i bacila ih bez daljnjeg slaganja na
stol. Skinula je zakrvavljenu odjeću i iščetkala osušenu krv i
masu odbačenog krzna sa sebe. Uvijek joj je opadala dlaka u
skoku... od samog straha. Svi su joj mišići bili napeti.
Razgibala je zgrčena ramena i ruku nategnutu u borbi protiv
sile teže, probadanje sve do mišića oko rebara; podigla je
voki i ponijela ga sa sobom u kupaonicu, odloživši ga na
ormarić prije nego što je ušla u kabinu za tuš.
Tuš je bio čisti užitak, topao, umirivao je. Podigla je
lice, puštajući da joj mlaz počešlja grivu i bradu, okrenula
leđa da bi joj izmasirao umorna ramena.
Oglasi se alarm vokija, hitan poziv. Opsovala je i
zamahom otvorila vrata kabine za tuš, okliznula se na podu i
istrčala iz kupaonice i sobe kakva je bila, gola i mokra. Srela
je Haral i Hilfy na hodniku i pretekla ih do glavnog pulta.
Brod je bio tamo vani, gdje prije nije bilo nikakvih
brodova - pristigao iz skoka. Pyanfar se nagnula nad pločom,
obrisala nekoliko kapi s ekrana, trudeći se da se ne cijedi po
opremi. Pridošlica je bio bliže Urturu, prilično duboko u
sistemu i blizu zenita; zapravo, stigao je dosta ranije, pasivni
prijemnik je pokupio tipičnu buku dolaska iz skoka.
»Ima skoro sat vremena kako je stigao,« procijenila je
Haral. »Da odredim točno?«

»Da.«
Neko vrijeme su promatrali, dok su se oko Pyanfar na
podu i po pultu stvorile hladne lokve. »Kreću se prema
središtu sistema,« izjavila je konačno kad joj je Hilfy
prenijela rezultate proračuna, uspoređujući ih sa stanjem na
ekranu. »Ako su to Kifovi, preskočili su nas i sad moraju
malo loviti. Val s našeg broda dolazi do njih, ali njima on ne
znači ništa, nema u njemu ničeg što se razlikuje od sveg
ovog ostalog kamenja. Fino.« Sjetila se svog stanja i
odmaknula od ploče. »Pobriši to,« reče okrenuvši se prema
Hilfy, koja je bila najniža po činu. Ona ode velikim koracima
u povrijeđenom dostojanstvu.
»Kapetane,« začuo se Haralin glas preko vokija, i
Pyanfar s češljem u ruci prijeđe kabinu u dva koraka i
uključi kom pored svog kreveta. »Slušam.«
»Uhvatili smo nešto brbljanja i ne zvuči mi baš
najbolje,« reče Haral. »Mislim da su zaista Kifovi ovdje.
Primam kifovske glasove i signale iz središta sistema; za ono
što je nedavno stiglo u sistem nije sigurno, ali mogli bi biti
Mahendo’sati.«
»Ne bi me iznenadilo. Ako je tako, žao mi je mahea
koji su upali u ovu kašu. No, to bi moglo prikriti buku koju
smo mi napravile pri ulasku, ako je tako.«
»Moglo bi,« reče Haral. »Bogovi, kapetane, ne
možemo znati koliko je Kifova već prije nas bilo na Urturu.
Preplavit će te Mahendo’sate.«
»Sami bogovi znaju koliko su nevolja s Kifovima
dosad već imali. Ona banda sa Sastajališta nas je mogla
preteći skokom od pet-šest dana. Ne misli o tome. Naša
posla se tiču samo nas.«
»Razumijem,« reče Haral nerado.

»Isključi ga, Haral. Mirovat ćemo sve dok ne navale na
nas.«
»Razumijem, kapetane.«
Veza se prekine. Pyanfar duboko uzdahne, pa nakon
par trenutaka uključi na sobnom ekranu sliku koju su mogli
primati, kroz teleskop u osmatračkoj kupoli. Urtur je pružao
blistavi prizor... izdaleka, tanjur mliječne svjetlosti. Sjena je
prešla preko slike; komad stijene, bez sumnje, dio roja s
kojim su plutali. Isključila ga je. Plovili su slijepi, tu i tamo
pokupivši neku krhotinu, igrajući svoju ulogu truna u
Urturovoj ogromnoj leći. Ova tišina je bila stari trik.
Uspijevao je... ponekad.
Nastavila se češljati, i konačno, osušenog krzna, grive i
brade počešljane i ponovo u svilenim uvojcima, obuče svoje
treće najbolje hlače, od crne svile, sa zelenim i zlatnim
obrubima i pojasom i zlatnim lancem oko bokova.
Zamijenila je bisernu naušnicu sa smaragdnom, pregledala
pandže i isturpijala neravno slomljeni vršak. Tvrdokošci, ti
Kifovi. Ali dohvatila ga je, ono kopile na doku. To je bila
bar nekakva naknada za izgubljeni teret i Tiruninu bol. Za
živote Hanija - to je tek trebalo namiriti.
Ponovo je izašla napolje, u kontrolnu dvoranu, gdje je
Hilfy držala samotnu stražu. Pod rotacijom su imali mnogo
više prostora na raspolaganju; brodska sila teža omogućavala
je pristup privatnim prostorijama posade i spremištima, kao i
prednjem dijelu samog kontrolnog područja koji je bio van
upotrebe dok su bili u doku. Dio posade je trebao sada biti
slobodan, jesti, spavati. Same su se raspoređivale u smjene
kad je bila gužva, znajući najbolje kad im je potreban odmor
i usklađujući svoje i brodske potrebe. U polumraku mosta,
među zamrlim ekranima i pločama, Hilfy je izgledala
iscrpljeno. Stajala je tamo kao da se nadala da bi mogla nešto

učiniti, naćuljenih ušiju i zjenica skupljenih od
uznemirenosti.
»Haral te ostavila da paziš, mala?«
»Haral je rekla da ide dolje.«
»Čini mi se da sam te ja poslala s dužnosti.«
»Mislila sam da neće škoditi da budem ovdje. Ne
mogu se opustiti.«
»»Ne mogu se opustiti« je prijevara prema brodu. »Ne
mogu se opustiti« je nešto što ćeš morati promijeniti, mala.
Bit će to predugo čekanje da bismo se smjele iscrpljivati
dežuranjem. Ništa ne možemo učiniti.«
»Kom neprestano prima. Stvarno su to oni - oni isti
Kifovi. Pitaju mahendo’satske brodove gdje smo mi i prijete
im. Nazivaju nas kradljivicama.«
Pyanfar suho pljune i naceri se. »Kakva birana počast.
Što Mahendo’sati čine povodom toga ?«
»Ništa. Na kraju krajeva, to jest mahendo’satska
stanica; ima još brodova - svuda naokolo - imaju pomoć, zar
ne? Mislila sam da će nešto učiniti, a ne samo pustiti Kifove
da rade što hoće.«
»Moglo bi također biti i mnogo Kifova u okolici.«
Pyanfar se nagnula naprijed i sama provjerila pultove, ono
malo podataka koje je kompjuter izvlačio iz pasivnog
prijema. Stijena ih je udarila, polagano cvileći niz metal,
dohvativši jednu od antena; ekran je zatitrao smetnjama pa
ponovo vratio sliku. »Neću ti ni govoriti, mala, koliko smo
bili blizu da izgubimo orijentire u tom skoku. Ako je taj
kifovski brod stigao ovamo prije i ispred nas, znači da je
poprilično jači od nas. Sam pogon i snaga, sasvim malo
prostora za teret. Da li ti to nešto govori?«
»To nije teretnjak.«

»Kifovski presretač. S par lažnih rezervoara, sama
ljuštura bez ikakve bitnije mase, da se maskira što je
zapravo. Razumiješ li? Takvi brodovi zadaju smrtne udarce;
lešinari dolaze kasnije, pravi teretnjaci, da pokupe teret i
trguju kad pristanu na stanice.
Vjerojatno to imamo protiv sebe. Presretača. Lovca.
Precijenili su naš pogon... preskočili su nas, zacijelo, i
promet koji je dolazio je možda bio dovoljan da ih još više
zbuni. Ako je tako, čini mi se da smo upravo iskoristile svu
sreću na koju smo imale pravo.«
»Hoćemo li sad samo sjediti ovdje?« upita Hilfy.
»Brod za brodom će stizati u sistem ne znajući u što uleće...
svi brodovi sa Sastajališta koji ne idu preko Stsho prostora?«
»Mala, trenutno smo slijepe. Smanjile smo brzinu... a
neki od onih koji nas love možda nisu; i možda će neki tek
stići. Ti znaš u kakav nas to položaj stavlja. Sjedeća meta.«
»Ako se oni svi nastave kretati prema središtu
sistema,« predložila je oprezno Hilfy, »mogle bismo
jednostavno skočiti odavde... nestati prije nego nas uhvate,
odvući ih od ovih mahea prije nego što još netko nastrada.
Možda će nam to ponovo upaliti na idućoj skok-skretnici, pa
da dođemo do Kirdua... nakon Urtura, zar ne bismo možda
mogle do Kirdua u dva skoka? Izvući se odavde. Imamo više
izbora nakon ovog sistema, zar ne?«
Pyanfar je zurila u nju. »Malo smo istraživale, je li?«
»Pogledala sam.«
»Huh.« Bila je to razumna ideja, i pala joj je na pamet
čak prije posljednjeg skoka, ali bilo je labavih karika u tom
lancu razmišljanja. Prilično neproračunatih poteza. Trebalo
je vidjeti koliko su Kifovi stvarno uznemireni. I zašto.
»Moguće.« Uprla je prst u Hilfy. »Kao prvo ćemo provjeriti

naše stanje. Hajdemo dolje vidjeti što nam je ostalo od
tereta.«
»Mislila sam da smo sve odbacile.«
»Oh, ne ono što Kifovi hoće, to ne, nećakinjo «
Nagnula se preko pulta i provjerila vezu koma i vokija.
»Mislim da možemo ovo ostaviti neko vrijeme. Hajde sa
mnom. I tako se sve snima, sav prijem koma i skenera.
Preslušat ćemo ga kasnije. Ne možemo ovdje živjeti.«
Spustila je ruku na Hilfyjino rame.
»Idemo postaviti par pitanja, eto što ćemo.«
Njihov nezvani gost se smirio; zamotan u pokrivače i
drogiran za vrijeme skoka, sad je ponovo bio zakukuljen u
hrpi pokrivača u uglu praonice. Smotao se u čvor i prebacio
jedan pokrivač preko glave, ne pokazujući ništa osim pokreta
disanja.
»Ponovo je svezano oko gležnja,« reče Chur dok su ga
promatrale s vrata. »Dosad je bilo mirno... ali dajte da
pozovem Geran pa ćemo biti sigurne.« Chur je bila najmanji
član posade, manja i od Geran, svoje sestre, koja ni sama baš
nije bila krupna - s tankom bradom i grivom i žućkastom
nijansom krzna; krhka, mogao bi reći netko tko je nije
poznavao.
»Već nas je troje,« reče Pyanfar. »Hajdemo vidjeti
kako reagira.« Ušla je u praonicu i prišla hrpi pokrivača koja
je disala, ali ne preblizu. Nakašljala se. Pokrivači su se
pomakli, jedan ugao se malo podigao, kradomičan pogled
svijetlog oka. Pyanfar mu domahne.
Prestalo se micati.
»Sasvim me dobro razumije,« reče ona. »Chur, mislim
da ćeš morati otići po Geran. Možda ćemo ga morati izvući
odavde, a ne želim da ga ozlijedimo.«'

Chur je otišla. Hilfy je ostala. Pokrivači su se ponovo
pomakli, i stvorenje se malodušno pokušalo osoviti u sjedeći
položaj u uglu između kabine za tuš i stroja za pranje rublja.
»Naprosto je preslabo,« reče Hilfy. »Teta, to je
preslabo da se bori.«
»Ja ću stajati ovdje,« najavi Pyanfar. »Imamo
mahendo’satski prevodilac simbola i priručnike i nešto
opreme; Haral je rekla da ih je stavila u operativnu na donjoj
palubi. Treba mi početni priručnik. Ne dali bogovi da ga je
netko stavio u prostor za teret.«
Hilfy je oklijevala par trenutaka, bacila pogled na
Stranca pa odjurila.
»Tako,« reče Pyanfar. Čučnula je kao prije, ispružila
kažiprst i ocrtala brojeve od jedan do osam na podnoj oblozi.
Povremeno je dizala pogled prema stvorenju koje ju je
promatralo. Posegnulo je rukom iz svog gnijezda od
pokrivača i oklijevajući nacrtalo nešto po podu, povuklo je
natrag i gledalo što ona radi dok se nije zaustavila na broju
šesnaest. Omotalo je pokrivače još čvršće oko sebe i zurilo u
nju tmurnim, modrim očima. Oprano je bolje izgledalo.
Griva i brada su čak bili lijepi, svilenkasti, zlatni poput
peludi. Ali gola ruka ispružena između pokrivača bila je
išarana masnicama, tragovima stiskanja i udaraca. Pod
prljavštinom je bilo mnogo masnica, razmišljala je; imalo je
razloga da se onako ponaša. Sada nije bilo pokorno, samo
slabo. Povuklo je drugu crtu, omeđilo svoj ugao. Modre oči
su imale neobičan izraz; možda je nešto procjenjivalo, dugo
razmišljalo o nečemu.
Ustala je kad je čula Geranin i Churin glas u hodniku -
okrenula se i pokazala im da pričekaju. Promatrala je
Strančeve blijede oči kako razabiru pojačanje. Hilfy je stigla
s priručnikom. »Bio je u -« prekinula se Hilfy, u općoj tišini.

»Daj ga ovamo,« reče Pyanfar, pružajući ruku, a da
nije skinula pogled sa Stranca.
Hilfy ga doda. Pyanfar otvori knjigu i okrene stranice
prema Strancu, čije su oči zbunjeno zatreptale. Sagnula se,
zanemarujući dostojanstvo zbog ozbiljnosti trenutka, i
gurnula priručnik preko pločica tako da ga je stvorenje
moglo doseći. Nije obraćalo pažnju na knjigu. Još jedan
neuspjeh. Pyanfar je čučala par trenutaka s rukama na
koljenima, a onda se uspravi i poravna svilene hlače.
»Nadam se da je prevodilac simbola ostao čitav.«
»U redu je,« reče Hilfy.
»Hajdemo onda pokušati s njim. Znaš li ga uključiti?«
»Učila sam na takvom.«
»Priredi ga,« reče Pyanfar i mahne Geran i Chur.
»Podignite ga na noge. Ne budite grube.«
Hilfy je požurila napolje. Geran i Chur su ušle i
Pyanfar im se skloni s puta, misleći da će se stvorenje možda
odupirati, ali nije. Poslušno je ustalo kad su ga potapkale i
pomogle mu da se osovi na noge. Bilo je golo, i vjerojatno
on, zaključila je Pyanfar, gledajući ga kako poseže za
pokrivačem oko svojih nogu, dok je Chur pažljivo skidala
lanac s njegovog gležnja, a Geran ga držala za desnu ruku.
Pyanfar se namrštila, uznemirena zbog mužjaka na brodu, sa
svim idejama koje je to budilo. Chur i Geran su bile
neuobičajeno uljudne s njim, i to je već bilo opasno.
»Dobro pazite,« reče im Pyanfar. »Odvedite ga u
operativni i ne skidajte oka s njega.« Sagnula se i sama
pokupila knjigu simbola dok su ga one povele prema
vratima.
Na samim vratima stvorenje se iznenada ukočilo, i
Chur i Geran su ga potapkale po bezdlakim ramenima i
pustile ga da se predomišlja, što je izgleda bio pravi način.

Prilično dugo je stajalo kao zaleđeno, gledajući na obje
strane niz hodnik, no onda na Geranin poziv izrečen
najblažim mogućim glasom i sasvim lagano povlačenje za
ruku ipak odluči da surađuje i dopusti da ga izvedu. Pyanfar
ih je slijedila s knjigom pod rukom, namrgođena zbog cijene
koju ih je Stranac već stajao i malodušnog osjećaja da još
može ispasti da su sve njene pretpostavke bile pogrešne. I
odviše su platile zbog toga.
I što onda? Vratiti ga natrag Kifovima nakon svega,
slegnuti ramenima i praviti se da ništa nije bilo?
Strano stvorenje se na putu prema operativnom više
puta zaustavilo, gledajući oko sebe kao da se stvari prebrzo
odvijaju i treba da se pribere. Chur i Geran su ga puštale da
stane, ne požurujući ga, pažljivo ga nukale da nastavi.
Hodalo je dalje - možda, razmišljala je Pyanfar mrzovoljno,
čekajući povoljan trenutak, provjeravajući njihove reflekse,
pamteći raspored hodnika, ako je bilo dosta pametno za to.
Uvele su ga u operativnu, pred sve pultove i blistava
svjetla, i stvorenje se ponovo ukočilo, teško dišući, gledajući
oko sebe. Sad bi, mislila je Pyanfar, mogle imati problema;
ali ne, dopustilo je da ga povedu i smjeste u jedno od sjedišta
pred isključenom konzolom za teret, u blizini pulta gdje je
Hilfy radila s prevodiocem, vrteći seriju likova preko ekrana.
Klonulo je u sjedištu, omamljenog izgleda i obliveno
znojem, umotano u pokrivač koji je stiskalo oko sebe.
Pyanfar je prišla ručnom naslonu sjedišta; istog je časa
podiglo glavu i oprez se vratio u njegove oči. Više od
opreza. Strah. Sjećalo se tko ga je pozlijedio. Prepoznavalo
ih je kao pojedince, bez obzira na promijenjenu odjeću.
Barem to.
»Hai,« reče Pyanfar u najprijateljskijem tonu kojim se
obraćala strancima, potapka ga po bezdlakom, oznojenom
ramenu i progura se kraj Hilfy do prevodioca, jeftine

tastature sa zamjenjivim naljepnicama na tipkama, spojene
žicom s jednim od njihovih ne baš tako jeftinih komp čitača.
Pritisla je briši, maknuvši Hilfyjine likove s ekrana, pa tipku
Dvonožno razumno biće, s nalijepljenim likom bića raširenih
dugih udova. Jednaki lik se pojavio na ekranu. Pritisnula je
slijedeću, koja je nosila dvodimenzionalni lik Hanija, i
pokazala na sebe.
Razumjelo je. Oči su mu uznemireno blistale. Čvršće
je stisnulo pokrivač i pokušalo ustati, posežući prema mašini.
»Pustite ga da ustane,« reče Pyanfar, i Chur mu pomogne.
Nije obraćalo pažnju na njih, nagnulo se preko pulta i
nadvilo drhtavu ruku nad tastaturu. Pritisnulo je tipku.
Brod. Diglo je pogled, tražeći razumijevanje
pogledom.
Pyanfar ga pažljivo primi za tuđinsku ruku, veoma
pažljivo, ali podnijelo je dodir. Ispružila je njegov kažiprst i
povela ga do briši tipke, pa ponovo do tipke za brod.
Oslobodilo je ruku i potražilo, šake potresane snažnim
drhtajima dok je prelazila nad tipkama. Pritisnulo je Trčeći
lik. Brod. Trčeći lik. Ponovo Brod. Hani. Briši. Osvrnulo se
prema njoj.
»Da,« kimnula je, shvaćajući. Dala mu je znak da
nastavi.
Ponovo se okrenulo, još jednom pretražilo tastaturu.
Pritisnulo je Ležeći lik. Pronašlo sliku Kifa. Sivo lice
izdužene njuške pojavilo se na ekranu pored Ležećeg lika.
»Kif,« reče Pyanfar.
Razumjelo je, bilo je sasvim očito. »Kif,« ponovilo je.
Imalo je glas pun uzdrhtalih zvukova, poput predenja. Bilo je
neobično čuti ga kako izgovara poznatu riječ... teško
razumljivu jer njegov jezik nije uspijevao ponoviti ni
kifovsko pucketanje ni Hanijski kašalj. Pogled njegovih

očiju nije više bio samo ustrašen; bio je divlji. Pyanfar
izvuče kandže i demonstrativno položi šaku preko slike na
ekranu. Pritisne briši. Vratila je simbol Hanija, uključila
snimku glasa; Hani, izjavio je zvučnik, na Hanijski način.
Podigla je jeftini mikrofon i progovorila, snimajući svoj glas
za radnu traku mašine. »Hani.« Pozvala je drugu sliku.
»Stajati.« Treću. »Hodati.«
Trebalo je nešto ponavljanja, no Stranac se počeo
uključivati u postupak, i to bez drhtave histerije zbog slike
Kifa. Počelo je s prvom tipkom... sistematično, uprkos
fizičkoj slabosti, snimilo je svoje vlastite riječi za sve
jednostavne simbole u prvom redu, trijezno, ne radujući se
zbog svog otkrića, ali i ne oklijevajući. Radilo je sve brže i
brže, udaralo tipke jednu za drugom, govorilo u mikrofon,
luđački brzo, kao da pokušava nešto dokazati. Bilo je
sedamdeset i šest tipki na toj tastaturi i sve ih je prešlo, iako
je pri kraju jedva moglo kontrolirati šaku.
Onda se zaustavilo, okrenulo s onim istim mrkim
izrazom i pošlo prema sjedištu u kojem je prije sjedilo. Jedva
je dospjelo do njega, skljokalo se i omotalo pokrivač oko
ramena, blijedo i oznojeno.
»Potpuno je iscrpljeno,« reče Pyanfar. »Dajte mu
vode.«
Chur mu doda papirnatu čašu iz uređaja za hranu.
Stranac je prihvati jednom rukom, onjuši i iskapi. Vrati čašu,
pokaže na sebe pa na mašinu na pultu, gledajući Pyanfar,
točno procjenjujući tko daje naloge. Htjelo je, čitala je
Pyanfar znakove, nastaviti.
»Hilfy,« reče Pyanfar, »priručnik, na ormaru. Daj ga
ovamo.«

Hilfy ga doda. Pyanfar prelista prve stranice tražeći
simbole koji su trenutno bili na tastaturi. »Koliko ovakvih
kompleta imamo?«
»Deset. Dva priručnika.«
»S tim bismo trebali stići do apstrakcija. Haral je to
dobro izvela.« Spustila je otvorenu knjigu u Strančevo krilo i
pokazala na simbole koje je upravo prešao i koliko toga još
ima. Sad je shvatilo. Privilo je knjigu uz sebe s obje ruke,
očito je želeći zadržati. »Da,« reče Pyanfar, i potvrdno
kimne. Možda je kimanje bila zajednička gesta; uzvratilo je
kimanjem, ne čineći se sretnim, ali ipak malo manje
uznemirenim. Još čvršće je steglo knjigu.
Pyanfar pogleda Hilfy, pa Geran i Chur, čiji su izrazi
bili vrlo uzdržani. Sad su dobro znale koliko je razumno biće
koje su imale na brodu. Koliko su nagađale o nevoljama s
Kifovima bilo je druga stvar; poprilično, smatrala je - hvatale
su podatke u letu, spajale ih bez mnogo ispitivanja.
»Putnička kabina,« reče ona. »Mislim da bi željelo odjeću.
Hranu i piće. Njegovu knjigu. Čistu posteljinu i krevet za
spavanje. Civilizirani smještaj. Što ne znači da ne trebate biti
oprezne s njim. Pokrenimo se, hoćemo li, i pustimo ga da se
odmori.«
Gledalo je od Chur do Geran kad su mu se primakle,
uznemirilo se kad ga je Chur uhvatila za ruku da bi ga
povukla na noge. Pokazalo je na mašinu... nije htjelo ostaviti
svoju priliku da komunicira. Možda je imalo još mnogo toga
reći. Sigurno je očekivalo povratak u kut praonice. Pyanfar
posegne i dotakne ga po ramenu s druge strane, dotakne
knjigu koju je držalo i pritisne mu ruku još čvršće oko nje,
pokazujući mu da je treba zadržati, najbolje obećanje koje je
mogla smisliti da mu kaže da još nisu završili s razgovorom.
Smirilo se, na kraju, i dopustilo da ga povuku na noge i
izvedu napolje.

Pyanfar pogleda mašinu na pultu, priđe i isključi je.
Hilfy je još uvijek stajala kraj nje. »Preseli cijeli sistem,«
reče Pyanfar. »Riskirat ćemo opremu.« Iskopčala je žicu
tastature koja nije bila nimalo teška, ali nespretna za nošenje.
»Ti ponesi ekran.«
»Teta,« reče Hilfy, »što ćemo učiniti s njim?«
»To ovisi o tome što su Kifovi namjeravali s njim. Ali
teško da ih možemo pitati, zar ne?« Pošla je za Strancem,
Chur i Geran niz postranični hodnik do jedne od tri sobe koje
su imali za Ponosove povremene putnike, smještene uz
zakrivljeni niz privatnih prostorija posade. Bile su to vrlo
lijepo namještene kabine. Ona koju su Chur i Geran odabrale
bila je uređena u svježim, zelenim nijansama, s oblogama od
pletene trave na zidovima, krevetom i stolicama
odgovarajuće blijedožute boje. Pyanfar procijeni moguću
štetu i strese se, no već su pretrpjele mnogo teže gubitke od
iskidanih presvlaka.
Strano je stvorenje, činilo se, uvidjelo bitnu promjenu
svog položaja. Stajalo je u sredini sobe stišćući svoju knjigu
i pokrivač i zureći oko sebe s manje mrkim izrazom... činilo
se prilično omamljeno svim tim, ako su se izrazi njegovog
uskog lica uopće mogli pročitati. »Bolje mu prvo pokažite
kupaonicu,« reče Pyanfar. »Nadam se da će shvatiti.«
Chur ga primi za ruku i pažljivo povede u kupaonicu.
Hilfy je unijela ekran i spustila ga na ormarić; Pyanfar joj
doda tastaturu i ona ih spoji s pomoćnim kom/komp
priključkom. Iz kupaonice se nakratko čuo tuš i šum
ispiranja zahoda. Chur izvede Stranca u sobu; obojici je bilo
neugodno. Onda Strano stvorenje ugleda mehaničkog
prevodioca na ormariću i njegove oči trepnuše od zanimanja.
Ne od radosti. Toga nikad nije bilo.

Reklo je nešto. Dvije riječi. Na trenutak se činilo da
govori svojim jezikom. Onda joj se to učini nejasno slično
kifovskom. Pyanfarine uši se naćuliše. »Reci ponovo,«
potakne ga na kifovskom, pokazujući prema svom uhu,
uobičajeni dokerski znak.
»Kif... prijatelj?«
»Ne.« Duboko udahne. »Kopile! Ti razumiješ.« I onda
ponovo na kifovskom: »Tko si ti? Koja vrsta?«
Streslo je glavom, naizgled bespomoćno. Očito mu tko
nije bilo dio rječnika. Pyanfar se zamišljeno zagleda u
uznemirenog Stranca, posegne i spusti ruku na Churino,
najbliže rame. »Ovo je Chur,« reče polako na kifovskom. Pa
na Hanijskom: »Učini mi uslugu, rođakinjo, sjedi sa
Strancem svoju smjenu. Pobrini se da radi na tom
određivanju riječi, čim završi jedan komplet i ispuni traku,
uključi mu idući. Radi s njim koliko bude htio, ali nemoj ga
prisiljavati. Znaš li rukovati time?«
»Da,« reče Chur.
»Budi oprezna. Ne možemo znati što to stvorenje
misli, kroz što je prošlo, i ne bih rekla da se ne zna lukavo
pretvarati. Želim da komunicira s nama; ne budi gruba s
njim, nemoj ga preplašiti. No nemoj se ni izlagati opasnosti.
Geran, ti ostani vani i drži voki pored ekrana dokle god je
Chur unutra, čuješ?«
Geranine uši - desno je bilo zarezano, narušavajući
njenu inače izrazitu ljepotu - uznemireno se trznuše,
bljesnuvši zlatnim prstenjem na lijevom uhu. »Savršeno
razumijem,« odgovori.
»Hilfy.« Pyanfar domahne nećakinji i pođe napolje.
Stranac pođe za njima, no Churina ispružena ruka ga spriječi
i ono stane, ne želeći da se prepire. Chur mu je progovorila
par riječi umirujućim glasom, pažljivo ga dotaknuvši po

golom ramenu. Izgledalo je preplašeno, po prvi put stvarno
preplašeno.
»Mislim da hoće tebe, teta,« primijeti Hilfy.
Pyanfar spusti uši, osjećajući gađenje na pomisao da bi
je to stvorenje moglo pokušati zgrabiti i zadržati, i bez žurbe
izađe napolje s Hilfy. Na vratima se još jednom osvrne.
»Budite oprezne,« ponovo reče Churi i Geran. »Može deset
puta biti dobro i mirno... i jedanaesti put vam skočiti za
vrat.«
Otišla je, dok joj se koža na ramenima trzala od
gađenja. Hilfy ju je slijedila na putu do dizala, no Pyanfar,
gurnuvši ruke za pojas, nije obraćala pažnju na nju. Hilfy je
pritisla tipku i otvorila vrata; pritisnula dugme za središnji
nivo; dizalo ih je ponijelo gore, i još uvijek bez riječi Pyanfar
izađe napolje na hodnik prema mostu.
»Teta,« reče Hilfy.
Pyanfar se osvrne.
»Što ćemo učiniti s tim stvorenjem?«
»Mogu ti reći da nemam pojma,« zagrižljivo odvrati
Pyanfar. Uši su joj još uvijek bile spuštene. S nešto napora
poprimi vedriji izraz. »Nisi ti kriva, nećakinjo. Ovo sam ja
sama sebi zamijesila.«
»Voljela bih pomoći, kad bih samo znala što da radim.
Sad kad nema tereta -«
Pyanfar se namršti i uši joj se ponovo spustiše. Htjela
bi mi olakšati brige? mislila je. Onda nemoj učiniti ništa
glupo. Ali pred njom je bilo to lice, mlado, ponosno i
gorljivo od želje da pomogne. Većina poslova koje je Hilfy
znala obavljati nestala je s teretom i isključivanjem skenera.
»Slušaj, malena, upala sam u veću igru nego što sam
namjeravala, i nema nam povratka kući prije nego što

sredimo stvari. Kako ćemo to izvesti je drugo pitanje, pošto
Kifovi znaju tko smo. Možda ti imaš neku ideju?«
»Ne, teta - premalo znam o previše toga.«
Pyanfar kimne. »I ja, nećakinjo. Neka ti to bude pouka.
I moj položaj je bio upravo takav kad sam primila Strano
stvorenje umjesto da ga smjesta vratim Kifovima.«
»Nismo ga mogle vratiti.«
»Ne,« teško se složi Pyanfar. »Ali zasigurno tako ne bi
bilo problema.« Stresla je glavom. »Idi se odmori, mala, i
sad mislim ozbiljno. Bilo ti je zlo u skoku; kad mi budeš
trebala, bit ćeš umorna. A posla će biti, ne brini.« Nastavila
je hodnikom prema mostu, prošla kroz arkadu. Hilfy je nije
slijedila. Pyanfar sjedne na svoje mjesto, među svim zamrlim
uređajima, slušajući povremeni šapat prašine po oplati broda;
pozove snimku svega pristiglog u međuvremenu, paralelno
prateći i tekući promet preko koma.
Loše vijesti. Još jedan dolazak u sistem... više od
jednog broda. Mogli bi biti Kifovi, mogao bi biti netko drugi
sa Sastajališta. U svakom slučaju nije bilo dobro. Oni koji su
već bili u sistemu svakako su lovili - Kifovi dovoljno
uznemireni da odbace teret da bi stigli od Sastajališta do
Urtura; nitko drugi nije imao razloga da traži Ponos, ili da ih
naziva kradljivicama. Bili su to isti Kifovi, bez sumnje,
toliko uznemireni da su se čak udružili u lovu. Loše vijesti sa
svih strana.
Stanica Urtur se čula preko koma... prazne prijetnje,
upozoravajući Kifove na teške globe i kazne. Bile su to vrlo
stare poruke, sa samog početka gužve, koje su tek sada stigle
do njih. Kifovske prijetnje - te su bile svježije.
Mahendo’satski brod koga su na neko vrijeme zaustavili
nastavio je put prema stanici. Kifovi su obratili pažnju novim
pridošlicama. Uskoro će shvatiti da su ovi tek pristigli

teretnjaci skočili poslije Ponosa. Da ih je Ponos ili prevario i
otišao nekamo u Stsho prostor, ili je tu negdje... čineći
upravo to što su činile; i sasvim vjerojatno će nervozni Kif
dalje slijediti pretpostavku na koju je već uložio svoju
reputaciju. A kad Kifovi jednom dođu do tog zaključka,
nakon ispitivanja nekoliko preplašenih mahea, počet će loviti
i sjene. Raspršit će se po sistemu, tražiti i vrebati,
zaustavljati rudarske brodove, ispitivati, vjerojatno malo
usput pljačkati, da ne propuste priliku. Stanica im ništa ne
može; neka veća bi mogla, ali ne Urtur, koja se uglavnom
sastojala od radionica, skoro bez ikakve obrane. Nijedan se
mahendo’satski brod neće rado dati zaustaviti - ali nije
postojala šansa za bijeg pred tim pojačanim kifovskim
brodom; u najmanju ruku, ne takva šansa koju bi običan
mahendo’satski kapetan mogao iskoristiti.
I nije bilo nade da će se jedan od tih brodova koji su
došli sa Sastajališta pokazati kao Hanijski, i osloboditi ih
osjećaja krivice. Handurov putnik je bio beznadno izgubljen.
Ni blizina Sastajališta nije mogla spasiti ikoga u tom napadu.
Kifovi su iznad svega bili temeljiti; krvna osveta im je bila
prastari običaj, i nisu ostavljali preživjele.
Kifovima je nekako uspjelo da se ne istrijebe dok su
osvajali svemir uzdižući se sa svog rodnog planeta. Kako su
Haniji oduvijek sumnjali, Kifovi su to zacijelo izveli u
međusobnom nepovjerenju i čistoj mržnji. Borili su se sve
dok nisu dospjeli do svemira, i tamo se uzajamno lovili dok
nisu pronašli lakši plijen.
Ali ne Ponos, zaklela se, i ne Pyanfar Chanur.
Kif koji je bio glavni tamo vani - bila je sasvim sigurna
da je to bio Akukkakk s Hinukkua, koji je prvi stigao na
Urtur da bi ih dočekao - kad taj Kif bude znao da su se
probile, prevrtjet će sve svoje snimke, njuškajući ne bi li
našao neki propušteni trag Ponosovog dolaska. Skenerska je

sjena njihovog dolaska bila vrlo slaba, ali možda je ipak bilo
nečega, neki neopaženi treptaj.
Bijeg je - sada - bio rizičan. Dokle god neki od
kifovskih brodova jure sistemom relativno visokim
brzinama, mogu lako uhvatiti Ponos dok pokušava ubrzati iz
trenutnog, gotovo nepomičnog položaja. Njihove šanse za
bijeg ovisile su o položaju kifovskih brodova u sistemu,
odnosno o tome da li budu imale dovoljno vremena da
odrede orijentir i stignu u položaj za skok. Pošto su zbog
skrivanja bile slijepe, jedini način da saznaju gdje su ti
brodovi bio je da nešto pokušaju; jedini način da saznaju
koliko ih ima bio je da osluškuju kifovsko emitiranje i
pokušaju raspoznati pojedine brodove.
Taj Akukkakk zacijelo neće biti tako neoprezan. Bilo
je očito da ne odašiljaju ID signale, što je samo po sebi
uzrokovalo proteste stanice; nijedan od njih nije odašiljao ni
ID ni položaj. Samo rudari i zakoniti stanovnici - ako su ti
signali bili istiniti.
Tako, tako, tako. Bile su u škripcu, i nije bilo mnogo
nade da Kifovi na kraju neće uspjeti natjerati Mahendo’sate
da im se pridruže u lovu. Pojačavanjem pritiska mogli su
zastrašiti stanicu i rudare. K svemu tome, Hanijski brodovi
su dolazili i putovali preko Urtura; ti su brodovi bili izloženi
i ranjivi, ne sluteći mogući masakr kakav su Kifovi napravili
na Sastajalištu. Suočit će se s Kifovima bez najmanje ideje o
veličini uloga u igri. Kifovi su ih mogli napasti bez
upozorenja, samo da bi izvukli Ponos na vidjelo. Takva
taktika nije bila svojstvena Hanijima; no Pyanfar je provela
mnogo godina daleko od Anuurna, među tuđincima, i
dovoljno je dobro znala razmišljati poput Kifova, makar joj
se od tog procesa okretao želudac i ježila dlaka na šiji.
I što da onda učinim? pitala se. Da krotko izađem i
dam se ubiti? Ili da pustim druge da umru? Njena posada

nije imala ni više ni manje prava na život od posade bilo
kojeg drugog Hanijskog broda koji će uletjeti u klopku. U
pitanju su bili njihovi životi. Hilfyjin život. I stoga - svi
Chanuri.
Idući put kad dođem kući, zarekla se, dat ću ugraditi
onaj novi komplet topova, što stoji da stoji.
Idući put kod kuće.
Namrštila se i isključila snimku, koja je stigla do
trenutka kad je ona došla na most. Poruke koje su pristizale
bile su rijetke i kratke. Netko bi trebao biti tu gore i
neprestano nadgledati kom i sve ostalo. Hilfy je bila u tome
u pravu. Ali one nisu bile bojni brod s osobljem kojeg su
mogle sačuvati za bitku. Njih šestero, sa svim uobičajenim
dužnostima i zarobljenikom kojeg je trebalo čuvati; trebalo
je proračunati kurs, nakon skoka provesti provjere sistema u
koje su morale biti sigurne, i postojala je mogućnost da
moraju naglo krenuti, braniti se i bježati, što je značilo da tri
članice posade moraju u svakom trenutku biti fizički i
psihički spremne da poduzmu akciju. Automatika koja je
upravljala Ponosom u njegovom uobičajenom radu nije
mogla ništa učiniti u sadašnjem položaju, sistemi
prenapregnuti skokom za koji brod nikad nije bio predviđen,
osiguranje na smjenu stranog i moguće ludog putnika.
Bogovi. Dvostruko je provjerila rad vokija, kojeg je aktivirao
svaki prijem, i obavijestila posadu na dužnosti da će ona na
neko vrijeme preuzeti praćenje, da se malo opuste.
»On je dobro,« podnijela je Geran izvještaj o Strancu.
»Odmara se.«
Dobro je, mislila je, da se netko može odmarati.
Otišla je konačno u brodsku kuhinju; nije baš imala
teka, no udovi su joj bili slabi od gladi. Zagrijala je obrok iz
zamrzivača, progutala ga usprkos najozbiljnijim prigovorima

želuca i gurnula posudu u sterilizator. Nakon toga se vratila
u svoju kabinu da se pokuša odmoriti.
Bila je preuzrujana da bi mogla zaspati; hodala je gore-
dolje po sobi, razvrstala snop navigacionih karata, sjela nad
njima i prevrtala moguće kombinacije, koje je već prije
složila, prema uvjetima koja je znala. Na kraju je odgurnula
sav taj posao i upotrijebila konzolu kraj kreveta da bi se
povezala sa Strančevim terminalom, preko glavnog kompa i
pristupnih šifri. Ponovo je radio; čula je Strančev glas i
vidjela simbole pozvane tipkama mehaničkog prevodioca,
koji su se brzo smjenjivali na ekranu. Kad se uključila i u
kom, mogla je čuti tihi Churin glas u njegovoj sobi kako mu
pomaže - zvukovi koji su mogli biti dio pantomime.
Povremeno su se zajedno pojavljivali neki simboli, koje nije
spajao uređaj - Chur je posredovala, vjerojatno, pokušavajući
objasniti neki pojam. Pyanfar isključi prijem koma i
prevodioca i ostane zuriti u mrtvi ekran. Svo brbljanje
primljeno iz sistema dopiralo je iz vokija na njenom pojasu,
prigušeno i nepovoljnog sadržaja. Mahendo’satskim
brodovima je njihova vlastita stanica savjetovala da ne bježe,
da dopuste pretres ako bi to Kifovi zahtijevali, da se drže
stanice ako su već na njoj i nadaju se da im se ništa neće
dogoditi.
Hanijski glas je podnio prigovor.
Haniji!
Pyanfar skoči s kreveta; zidovi njene kabine nestali su
pred vizijom Hanijskog broda ukotvljenog na stanici, dok su
Kifovi mogli napasti po volji. Haniji su govorili... davno,
zbog vremenskog pomaka. Što god se imalo desiti... već se
davno desilo. Vrijeme je razdvajalo Ponos od tog Hanijskog
broda i Kifova baš kao i prostor, i nije bilo ničega što je
mogla učiniti da im pomogne.

»Bogovi!« planula je, i s treskom gurnula stolicu duž
ležišta. Bio je to brod porodice Faha na stanici - Fahin gonič
zvijezda - i to je bila porodica i poduzeće u savezu s
Chanurom. Prva žena njenog brata Kohana bila je Huran
Faha. Hilfyjina majka, za ime bogova! Između njih su bile
veze, ugovori, sporazumi o savezništvu...
I Hilfy.
Mahendo’sati su zahtijevali od Hanijskog broda da
ostane miran. Mahe nisu imali, tvrdili su, nikakve namjere da
se umiješaju u kifovske razmirice, i nisu htjeli dopustiti da ih
nepromišljeni Haniji umiješaju.
Haniji su zahtijevale obavijesti; Kifovi su lovili
Chanurov brod. Fahe su slušale i grizle se jer su ih Kifovi
tako dugo zadržavali, i sad su htjele odgovore. Znale su da
sve ide van preko koma, kao što je i stanica znala što rade,
da prigovaraju i postavljaju pitanja kako bi na taj način
podaci dospjeli napolje u mrak gdje bi ih Chanurove uši
mogle čuti.
O bogovi, o bogovi. Tamo je bio saveznik, pomažući
im što je bolje mogao u tom trenutku... i oboje se nisu mogli
suprotstaviti neprijatelju.
Pyanfar ponovo izvuče stolicu i sjedne, usredotočena
na slušanje. Nije više bilo informacija. Tu kratku emisiju su
primile preko staničnog ili Goničevog dugog dometa...
poruka namjerno ispaljena poput mlaza u sistem. Ako su se
one domislile da je Ponos ovdje, onda su se i Kifovi.
Pristizali su odjeci, ponavljanje poruke; kom ih je
razvrstavao, emisije različitih stupnjeva jasnoće i jačine, i
dlaka se naježila na Pyanfarinom vratu kad je iznenada sa
zahvalnošću shvatila da su brodovi preko cijelog sistema
počeli prenositi tu poruku, šireći je poput valova na mirnoj
vodi, masovan izazov Kifovima. I Kifovi nisu naredili

tišinu... ne u ovom vremenskom periodu. Nisu mogli silom
provesti takav zahtjev, ne u sadašnjem opsegu svoje agresije
na Urturu, ali taj se opseg mogao promijeniti. Poruka se
širila kao umnoženi povik... odaslana davno, i još uvijek se
šireći.
Pronašla je da je Hilfy jednom tamo gdje je trebala biti,
u krevetu u svojoj kabini. Oklijevala je na tren kad joj je
sneni glas odgovorio na poziv preko koma na vratima, ne
više od trena. »Diži se,« reče. »Imam ti nešto reći.«
Hilfy je brzo bila na vratima. Naglo ih je otvorila,
raskuštrana od kreveta i mršteći se pod jakim svjetlom u
hodniku. Nije se bila zadržala radi oblačenja.
Pyanfar uđe pored nje, pričeka dok je Hilfy pojačavala
osvjetljenje kabine i zadrži je pokretom ruke da ga ne uključi
do kraja. Bila je to soba kojoj je Hilfy dala osobni pečat, s
mnogo više Chanurovog stila nego njena vlastita kabina;
uspomene pričvršćene na zidove, slike zavičajnih planina i
širokih ravnica Chanurovog imanja, same Utvrde od
zlatastog kamena, zasjenjene puzavicama. Pyanfar pogleda
oko sebe, pa Hilfy. »Ukratko,« reče Pyanfar, »moram ti
nešto kazati; i tu se ništa ne može učiniti, to ću prvo reći.
Primile smo signal od Fahinog broda ukotvljenog na stanici.
Usred Kifova su, i ispalile su poruku za koju mislim da je
nama namijenjena. Mislim da znaju da smo tu negdje i u
kakvoj smo nevolji. Ali Kifovi su između nas, i nema načina
da si međusobno pomognemo. Razumiješ li?«
Hilfyjine oči su se prestale mrštiti od svjetla. Zurila je,
široke šarenice jantarne boje oko crnih zjenica, i uši joj se
spustiše i uz napor ponovo uspraviše. Uspijevala se prilično
dostojanstveno pribrati, za tako mlado stvorenje, dignuto
golo iz kreveta. »Znaš li o kojem se brodu radi, teta?«
»Gonič zvijezda. Lihan Faha je zapovjednik.«

C. j. cherryh ponos chanura

Recommended

Recommended

More Related Content

What's hot

What's hot (12)

More from zoran radovic

More from zoran radovic (20)

C. j. cherryh ponos chanura