Dokument naglašava da sreća nije odredište, već putovanje koje počinje sada, umjesto da se čeka na buduće okolnosti. Autor podsjeća na važnost odnosa s ljudima koji nas okružuju, naglašavajući da su to stvarni heroji u našim životima. Kroz priču o atletičarima, ističe se da je najveća pobjeda pomoći drugima, čak i kad to znači usporiti vlastiti napredak.

1. Sami sebe uvjeravamo da ć e nam ž ivot biti bolji kada završimo školu, kada se zaposlimo, kada se vjen č amo, dobijemo dijete, pa još jedno dijete . Zatim smo isfrustrirani kada vidimo da djeca nisu dovoljno stara i mislimo da ćemo biti zadovoljniji kada ona još malo odrastu. Opet smo isfrustrirani č injenicom da imamo tinejd ž ere sa kojima trebamo ž ivjeti. Sigurno ć emo biti sretniji kada ih ta faza pro đ e. Govorimo sebi da ć e nam ž ivot biti potpuniji kada naš supru ž nik postane bolje organiziran, kada kupimo novi auto, kada budemo u mogu ć nosti oti ć i na lijepo putovanje, ili kada odemo u mirovinu. Jedina istina je da nema boljeg trenutka za sre ć u od ovog sadašnjeg. Ako ne sada, kada? Tvoj ž ivot će uvijek biti ispunjen izazovima. Bolje je da to prihvatiš i odlu č iš da i pored toga budeš sretan.

2. Dulje vrijeme nam se može činiti da nam pravi život tek treba početi. Ali uvijek se nađe neka prepreka na putu, iskušenje kroz koje treba proći, posao koji trebamo dovršiti, vrijeme koje trebamo posvetiti nečemu, računi koje treba platiti. Tek kada sve to riješimo možemo započeti život. Napokon sam shvatio da su baš te prepreke bile život. To stajalište pomoglo mi je da vidim da ne postoji nikakav put do sreće. Sreća JEST put. I zato uživaj u svakom trenutku. Prestani čekati dok ne završiš školu, dok ne izgubiš 10 kg, dok ne dobiješ 10 kg, dok se ne zaposliš, dok se ne udaš/oženiš, dok ne otplatiš kuću, dok ne kupiš novi auto, dok ne dobiješ djecu, dok ne odeš u mirovinu, dok ti djeca ne odu iz kuće, do proljeća, do ljeta, do jeseni, do zime, do iduće godine, dok ne umreš… prije nego odlučiš biti sretan.

3. Sreća je putovanje, a ne odredište. Nema boljeg vremena za sreću od sadašnjeg. Živi i uživaj u svakom trenutku! - Nepoznat autor A sada razmisli i pokušaj odgovoriti na ova pitanja: 1 – imenuj 5 najbogatijih ljudi na svijetu. 2 – imenuj 5 posljednjih pobjednica za Miss svijeta. 3 – imenuj posljednjih 10 dobitnika Nobelove nagrade. 4 – imenuj posljednjih 10 dobitnika Oscara.

4. Ne možeš se sjetiti? Prilično teško pitanje, zar ne? Ne brini se, nitko se ne sjeća toga. Pljesak brzo utihne! Odličja skupljaju prašinu! Pobjednici se brzo zaborave! Sada odgovori na ova pitanja: 1 – Imenuj 3 učitelja koji su pridonijeli tvojem obrazovanju. 2 – Imenuj 3 prijatelja koji su ti pomogli kada ti je bilo teško. 3 – Navedi nekoliko posebnih ljudi u tvom životu. 4 – Imenuj 5 ljudi s kojima želiš provesti svoje vrijeme. Ovo su pitanja na koja možeš odgovoriti. Ljudi koji ti nešto znače u životu nisu “najbolji”, niti najbogatiji, niti su osvojili velike nagrade… To su oni ljudi kojima je stalo do tebe, brinu se za tebe, koji su bez obzira na sve, uvijek uz tebe. Razmisli o tome na trenutak. Život je vrlo kratak! U koju grupu ti spadaš?

5. Dopusti mi da ti pružim ruku. Ti nisi među “najpoznatijima”, već među onima kojih se uvijek sjetim da im pošaljem ovu poruku… Ne tako davno, na jednim Olimpijskim igrama, devet atletičara, svi sa mentalnim ili psihičkim nedostatkom, stajalo je na startnoj liniji utrke na 100 metara. Startni pištolj je opalio i utrka je počela. Nisu svi trčali, ali svatko je htio sudjelovati i pobijediti. Trčali su po trojica, a onda se jedan dječak spotaknuo i pao te počeo plakati. Ostalih osam trkača su ga čuli kako plače. Usporili su i pogledali za sobom… Zatim su stali i vratili se nazad. Svi do jednoga… Djevojka sa Downovim sindromom sjela je do njega, zagrlila ga i upitala ga, “Je li ti sada bolje?” Zatim su sva devetorica, rame uz rame, došetali do ciljne crte. Svi gledatelji ustali su i zapljeskali. A pljesak je trajao vrlo dugo…

6. Ljudi koji su to promatrali još pričaju o tome. Zašto ? Zato što negdje duboko u sebi, svi mi znamo da najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar u ovom životu je pomoći drugima da pobjede. Čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku. Ako pošaljemo ovu poruku nekome, možda ćemo uspjeti promijeniti naše srce, možda čak i srce nekog drugog… “ Svijeća ne gubi svoj sjaj ako pali drugu svijeću.” Dakle, što si odlučio? Obrisati ovu poruku ili je poslati dalje?