Rick yancey peti val

Rick Yancey
Peti val
S engleskog prevela Ivana Brozić

Za Sandy, čiji snovi nadahnjuju i čija ljubav traje.

AKO NAS IKADA POSJETE IZVANZEMALJCI, ishod bi mogao nalikovati na prvo
iskrcavanje Kristofora Kolumba u Americi, koje nije dobro završilo za američke Indijance.
Stephen Hawking

PRVI VAL: nestaju svjetla.
DRUGI VAL: val se diže.
TREĆI VAL: Epidemija.
ČETVRTI VAL: Ušutkivač

Peti val
Uvlačenje uljeza: 1995.
NITKO SE NEĆE PROBUDITI.
Sljedećeg jutra usnula žena neće ništa osjećati, tek neodređenu nelagodu i stalan osjećaj
da je netko prati. Njezina će tjeskoba nestati tijekom jednoga dana i ubrzo će je zaboraviti.
San će joj malo dulje ostati u sjećanju.
U snu vidi golemu sovu koja sjedi pred njenim prozorom, promatrajući je kroz staklo
svojim velikim očima obrubljenima bijelim krugovima.
Neće se probuditi, kao ni njen suprug, koji spava pokraj nje. Sjena koja se nad njima
nadvija neće narušiti njihov san, a ono po što je sjena došla, po dijete u tijelu usnule žene, neće
ništa osjetiti. Uvlačenje neće raniti ni oštetiti nijednu jedinu stanicu ženina ili djetetova tijela.
Sve je gotovo u vremenu kraćem od minute. Sjena se povlači.
Ostaju samo muškarac, žena, dijete u njenu tijelu i uljez u tijelu djeteta, i svi spavaju.
Žena i muškarac probudit će se izjutra, a dijete nekoliko mjeseci poslije, kada se rodi.
Uljez u njegovu tijelu i dalje će spavati i neće se buditi još nekoliko godina, a dotada će
majčina nelagoda i sjećanje na san već odavno izblijedjeti.
Prilikom posjeta zoološkom vrtu pet godina kasnije žena će ugledati sovu identičnu onoj
iz sna. Prizor sove uznemirit će je zbog njoj nepoznatog razloga.
Ona nije prva koja je noću sanjala sove.
Neće biti ni posljednja.

1
IZVANZEMALJCI SU GLUPI.
Ne govorim o pravim izvanzemaljcima. Drugi nisu glupi. Drugi su toliko ispred nas da bi
to bilo kao da uspoređujete najglupljeg čovjeka i najpametnijeg psa. Nema tu usporedbe.
Ne, ja govorim o izvanzemaljcima koji nam se nalaze u glavama.
Govorim o onima koje smo sami izmislili, koje izmišljamo otkad smo shvatili da su one
svjetleće točkice na nebu zapravo sunca kakvo je i naše i da se oko njih vjerojatno okreću planeti
poput našega. Znate, o onim izvanzemaljcima koje zamišljamo, o kojima mislimo kako bismo
voljeli da napadnu nas, ljudske izvanzemaljce. Vidjeli ste ih tisuću puta. Obrušavaju se s neba u
svojim letećim tanjurima da bi New York, Tokio i London sravnili sa zemljom ili pak marširaju
zemljom u golemim strojevima koji izgledaju kao mehanički pauci, razarajući je laserskim
oružjem, dok ljudski rod uvijek, ali baš uvijek zaboravlja na sve svoje nesuglasice i ujedinjuje se
kako bi svladao izvanzemaljsku hordu. David ubija Golijata te se svi (osim Golijata) sretno
vraćaju kući.
Kakva glupost.
To je kao da žohar smišlja plan kako će pobijediti đon koji juri prema njemu da ga
zgnječi.
Ne možemo biti sigurni, ali kladim se da su Drugi znali za te ljudske izvanzemaljce koje
smo izmislili. I kladim se da im je bilo strašno smiješno. Mora da im je otpala glava od smijeha
ako imaju smisao za šalu... i glavu. Mora da su se smijali onako kako se mi smijemo kad pas
napravi nešto jako simpatično i otkačeno. Gle te simpatične, otkačene ljude! Oni misle da mi
razmišljamo poput njih! Pa to je sjajno!
Zaboravite leteće tanjure i male zelene i goleme mehaničke pauke koji izbacuju
smrtonosne laserske zrake. Zaboravite junačke bitke tenkovima i borbenim avionima i konačnu
pobjedu naše ratoborne nepokorene neustrašive ljudske rase nad buljookom hordom. To je
otprilike toliko daleko od istine koliko i njihov umirući planet od našeg živućeg.
Ustvari, čim su nas pronašli, s nama je bilo gotovo.

2
PONEKAD MISLIM da sam posljednje ljudsko biće na Zemlji, što znači da sam
posljednje ljudsko biće u svemiru.
Znam da je to glupo. Nisu mogli sve pobiti... još. Ipak, mogu zamisliti kako bi se to na
kraju moglo dogoditi, a tada pomislim da je to upravo ono što Drugi žele da mislim.
Sjećate se dinosaura? Eto.
Vjerojatno nisam posljednje ljudsko biće na Zemlji, nego jedno od posljednjih. Potpuno
sama, a vjerojatno će tako i ostati dok me ne preplavi četvrti val i potopi me.
To je jedna od misli koje me proganjaju noću. Znate ono, kada u tri ujutro pomislite:
ajme meni, nema mi spasa. Skvrčim se u klupko, bojim se sklopiti oči i toliko umirem od straha
da se moram podsjetiti da dišem i natjerati srce da kuca. Mozak me izda i počne preskakati kao
izgrebani CD. Sama si, Cassie, sama, sama, sama.
Tako se zovem. Cassie.
Cassie nije skraćeno od Cassandra, ni od Cassidy. Cassie je skraćeno od Cassiopeie,
zviježđa na sjevernoj polutci i lijepe, ali tašte kraljice koju je bog Posejdon smjestio na nebo i
vezao za tron da bi je kaznio za oholost. Njeno ime na grčkom znači ona čije riječi nadmašuju.
Moji roditelji nisu imali pojma o tome mitu. Njima se samo svidjelo to ime.
Čak i dok je još bilo ljudi koji su me mogli nekako zvati, nitko me nikada nije zvao
punim imenom – osim oca, i to samo kad me zadirkivao, i uvijek s vrlo lošim talijanskim
naglaskom: Kas-io-pejja! Izluđivalo me to. Nije mi bilo ni duhovito ni simpatično i zbog toga
sam zamrzila vlastito ime. „Zovem se Cassie!“ zaurlala bih na njega. „Samo Cassie!“ Sad bih
dala sve samo da ga još jednom čujem kako ga izgovara.
Za moj dvanaesti rođendan, četiri godine prije Dolaska, otac mi je poklonio teleskop.
Jedne svježe vedre jesenje večeri postavio ga je u vrtu i pokazao mi zviježđe Kasiopeje.
„Vidiš kako nalikuje na slovo M?“ upitao me.
„Zašto su ga nazvali Kasiopeja ako ima oblik slova M?“ odvratila sam. „Što znači M?“
„Pa... ne mora značiti nešto određeno“, odgovorio je s osmijehom. Majka mu je uvijek
govorila da mu je to najbolja osobina pa se njome obilato koristio, posebno nakon što je počeo
ćelaviti. Znate, čisto onako da natjerate sugovornika da spusti pogled. „Dakle, može značiti sve
što poželiš! Možda mistična? Ili mila? Ili mudra?“ Spustio mi je ruku na rame dok sam jednim
okom kroz teleskop promatrala tih pet zvijezda, čija je svjetlost dopirala do nas s udaljenosti
veće od pedeset svjetlosnih godina. Osjećala sam očev dah na licu, topao i vlažan u prohladnom
suhom jesenjem zraku. Njegov je dah bio tako blizu, zviježđe Kasiopeje tako daleko.
Zvijezde se sada čine puno bližima, bližima od pet stotina bilijuna kilometara koji nas
razdvajaju. Dovoljno su blizu da ih dodirnete, da ja dodirnem njih i da one dodirnu mene. Blizu
su kao što je to bio njegov dah.
To zvuči suludo. Jesam li luda? Jesam li izgubila razum? Čovjeka možete nazvati ludim
samo ako postoji netko tko je normalan. To je poput odnosa dobra i zla. Kad bi sve bilo dobro,
ništa ne bi bilo dobro.
Hej! To zvuči... ludo.
Ludo: nova riječ za normalno.
Moglo bi se reći da sam luda jer postoji još jedna osoba s kojom se mogu usporediti: ja.
Ne ova ja koja sam sada, koja drhti u šatoru duboko u šumi, previše uplašena da bi provirila
nosom iz vreće za spavanje. Ne ta Cassie. Ne, govorim o onoj Cassie koja sam bila prije
Dolaska, prije nego što su Drugi sparkirali svoje izvanzemaljske stražnjice u visokoj orbiti. O

dvanaestogodišnjoj Cassie kojoj su najveći problemi bile pjegice na nosu, kovrčava kosa s kojom
nije mogla ništa učiniti i jedan zgodan dječak koji ju je viđao svakoga dana, a nije imao pojma da
ona postoji. O Cassie koja je pokušavala prihvatiti bolnu činjenicu da je prosječno dobra. Da
prosječno dobro izgleda. Da je prosječno dobra u školi. Da je prosječno dobra u sportovima kao
što su karate i nogomet. Ustvari, jedine dvije posebne osobine bile su njezino ime – Cassie od
Cassiopeia, što ionako nitko nije znao – i sposobnost da vrhom jezika dodirne nos, vještina koja
je u višim razredima osnovne škole ubrzo prestala biti dojmljiva.
Prema mjerilima te Cassie vjerojatno sam luda.
Ona je pak luda prema mojima. Ponekad vrištim na nju, na tu dvanaestogodišnju Cassie
potištenu zbog kose, čudnog imena i svoje prosječnosti. „Što ti je?“ vičem na nju. „Zar ne znaš
što se sprema?“
No to nije pošteno. Ona nije znala, nije mogla znati, a to je bila njezina sreća i razlog što
mi, iskreno, nedostaje više nego itko drugi. Kad plačem, kad si dopustim plakati, plačem zbog
nje. Ne plačem zbog sebe. Plačem zbog Cassie koja je nestala.
I pitam se što bi ta Cassie mislila o meni?
O Cassie koja ubija.

3
NIJE MOGAO BITI puno stariji od mene. Osamnaest, možda devetnaest, ali dovraga,
koliko ja znam, mogao je imati i sedam stotina i devetnaest. Ni nakon pet mjeseci nisam sigurna
je li četvrti val ljudski ili neka vrsta hibrida, ili su to čak sami Drugi, iako mi nije draga pomisao
da Drugi izgledaju baš kao mi, i govore baš kao mi, i krvare baš kao mi. Više volim o njima
razmišljati kao o... drugima.
Bila sam na svome tjednom pohodu traženja vode. U blizini mjesta na kojem kampiram
teče potok, ali bojim se da je zagađen, bilo kemikalijama bilo kanalizacijom, a možda i kojim
lešom negdje uzvodno. Možda je i zatrovan. Uskraćivanje čiste vode bio bi izvrstan način da nas
brzo izbrišu s lica zemlje.
Zbog toga jedanput tjedno stavljam na rame svoju vjernu pušku modela M16 i odlazim iz
šume do autoceste. Dvije milje južno, u blizini izlaza broj 175, nalazi se nekoliko benzinskih
postaja s trgovinama. Uzimam onoliko vode u bocama koliko mogu ponijeti, što nije mnogo jer
je voda teška, i žurno se vraćam do autoceste i relativne sigurnosti šume prije nego što se
potpuno smrači. Najbolje je putovati u sumrak. U sumrak još nikada nisam vidjela izviđačku
letjelicu. Tri ili četiri tijekom dana i mnogo više njih noću, ali nikada u sumrak.
Od trenutka kad sam se provukla kroz razbijena ulazna vrata benzinske postaje znala sam
da je nešto drugačije. Nisam vidjela nikakvu razliku, trgovina je izgledala kao i prije tjedan dana
– isti zidovi išarani grafitima, prevrnute police, pod prekriven praznim kutijama i stvrdnutim
štakorskim izmetom, razbijene blagajne i ispražnjeni hladnjaci za pivo. Bio je to isti gnjusni
smrdljivi nered kroz koji sam se probijala svakoga tjedna tijekom prošlog mjeseca da bih došla
do skladišta iza vitrina za hlađenje. Ne razumijem zašto su ljudi zgrabili pivo i sodu, novac iz
blagajni i sefa, snopove lutrijskih listića, a ostavili dvije palete pitke vode. Što su mislili? Dolazi
apokalipsa iz svemira! Brzo, uzmi pivo!
Isti katastrofalan nered, isti smrad štakora i trule hrane, isti povremen vrtlog prašine u
polumraku što prodire kroz zamrljane prozore, sve razbacane stvari na svome mjestu,
nepomaknute.
Pa ipak.
Nešto je bilo drugačije.
Stajala sam na omanjoj hrpi razbijenog stakla tik do vrata. Nisam vidjela da je nešto
drugačije, niti čula. Nisam to ni namirisala ni osjetila, ali znala sam.
Nešto je bilo drugačije.
Prošlo je mnogo vremena otkada su ljudi prestali biti grabežljivci, stotinu tisuća godina ili
tako nešto, no duboko u našim genima i dalje postoji sjećanje: svijest gazele, instinkt antilope.
Vjetar šapuće u travi. Sjenka prolijeće između stabala. I javlja se glasić koji kaže: pst, sad je
blizu. Blizu.
Ne sjećam se da sam skinula M16 s ramena. U jednom trenutku bila mi je obješena na
leđima, u drugome mi se našla u rukama, cijevi okrenute nadolje i oslobođenog sigurnosnog
otponca.
Blizu.
Nikada je nisam upotrijebila za nešto veće od zeca, a i to je bio svojevrstan eksperiment
da provjerim mogu li je uopće upotrijebiti a da ne raznesem neki dio vlastitoga tijela. Jedanput
sam pucala iznad glava divljih pasa u čoporu koje je previše privuklo mjesto na kojem sam
kampirala, a drugi put gotovo ravno u zrak kad sam ugledala sićušnu prijeteću točkicu
zelenkastog svjetla koja je bila njihov matični svemirski brod što bešumno klizi po Mliječnoj

stazi. Dobro, priznajem da je to bilo glupo. Isto sam tako mogla postaviti plakat s velikom
strelicom koja pokazuje na moju glavu i riječima JU-HU, OVDJE SAM!
Nakon eksperimenta sa zecom – puška ga je raznijela, pretvorivši Njofru u
neprepoznatljivu hrpu zdrobljenih kosti i crijeva – odustala sam od ideje da pušku upotrebljavam
za lov. Nisam čak vježbala ni gađanje. U tišini koja se na nas spustila poslije udara četvrtog vala
prasak pucnja zvučao je glasnije od eksplozije atomske bombe.
No ipak sam M16 smatrala najboljom od najboljih. Uvijek pokraj mene, čak i noću,
uvučena u vreću za spavanje zajedno sa mnom, vjerna i odana. Nakon četvrtog vala ne možeš
biti siguran da su ljudi i dalje ljudi, ali možeš biti siguran da je tvoja puška i dalje tvoja puška.
Psssst, Cassie. Blizu je.
Blizu.
Trebala sam odustati. Taj mi je glasić čuvao glavu. Taj je glasić stariji od mene. Stariji je
od najstarije osobe koja je ikada postojala.
Trebala sam ga poslušati.
Umjesto toga osluškivala sam tišinu napuštene trgovine; pozorno sam osluškivala. Nešto
se nalazilo u blizini. Napravila sam mali korak da se odmaknem od vrata, a razbijeno staklo tiho
je zaškripalo pod mojom nogom.
I tada je Nešto ispustilo zvuk između kašlja i jauka. Dopirao je iz stražnje prostorije, iza
hladnjaka gdje se nalazila moja voda.
U tom času nije mi trebao nikakav glasić da mi kaže što trebam učiniti. Bilo je jasno bez
razmišljanja: pobjeći.
No nisam pobjegla.
Prvo pravilo preživljavanja četvrtog vala kaže da ne vjeruješ nikome. Nije važno kako
netko izgleda. Drugi su u tome veoma domišljati; doduše, oni su domišljati u svemu. Nije važno
izgleda li netko onako kako treba izgledati i govori li ono što treba govoriti i ponaša li se upravo
onako kako očekujete. Nije li očeva smrt to potvrdila? Čak i ako je neznanac neka starica
simpatičnija od tvoje pratetke Fride, koja u naručju drži bespomoćnu macu, ne možeš biti
siguran, nikada ne možeš znati, je li ona jedna od njih i ima li iza te mace napunjen kolt 45.
To nije nezamislivo. I što više o tome razmišljaš, to postaje manje nezamislivo. Starice se
moraš riješiti.
To je ono što je teško, i da o tome previše razmišljam, zavukla bih se u vreću za spavanje,
zakopčala se i polako umirala od gladi. Ako ne možeš nikome vjerovati, prepuštena si sama sebi.
Bolje ti je da pretpostaviš kako je tetka Frida jedna od njih, nego da iskušavaš sreću s
mogućnošću da si naišao na još jednog preživjelog čovjeka.
To su vražja posla.
To nas razdire. Pretvara nas u plijen koji je još lakše uloviti i istrijebiti. Četvrti val tjera
nas u osamljenost, u stanje u kojemu nemamo snagu mnoštva, u kojemu polagano postajemo ludi
zbog izoliranosti, straha i zastrašujućeg predosjećanja neizbježnog.
Zato nisam pobjegla. Nisam mogla. Bez obzira na to je li to bio jedan od njih ili tetka
Frida, morala sam obraniti ono što je moje. Jedini način da preživiš jest da ostaneš sam. To je
pravilo broj dva.
Slijedila sam jecavo kašljanje ili kašljuće jecaje, kako god to hoćete nazvati, dok nisam
stigla do ulaza u stražnju prostoriju. Jedva da sam disala, dodirujući pod vrhovima stopala.
Vrata su bila odškrinuta taman toliko da se mogu provući postrance. Na zidu ispred mene
nalazila se metalna polica, a s desne strane pokraj hladnjaka pružao se uzak hodnik. Ovdje nije
bilo prozora. Jedino svjetlo bila je blijeda narančasta svjetlost umirućeg dana iza mojih leđa, koja

je još bila dovoljno jaka da na ljepljivom podu ocrta moju sjenu. Čučnula sam; moja je sjena
čučnula sa mnom.
Rub hladnjaka zaklanjao mi je pogled u hodnik, no čula sam onoga tko se nalazio, ili ono
što se nalazilo, na drugom kraju hodnika i kašljalo, jaukalo i ispuštalo taj grgljavi jecaj.
Ili je teško ranjen ili glumi da je teško ranjen, pomislila sam. Ili mu je potrebna pomoć ili
me čeka zamka.
Eto u što se pretvorio život na Zemlji nakon Dolaska; u svijet ispunjen dvojbom – „ili –
ili“.
Ili je jedan od njih i zna da si ovdje ili nije jedan od njih i treba tvoju pomoć.
U svakom slučaju, morala sam ustati i pogledati iza ugla.
Ustala sam.
I pogledala iza ugla.

4
LEŽAO JE OSLONJEN na zid dvadeset koraka od mene, pružio pred sobom duge noge i
jednom rukom pritiskao trbuh. Nosio je vojničku uniformu i crne čizme, a bio je pun blata i krvi
koja se presijavala. Krvi je bilo posvuda: na zidu iza njega, u lokvicama na hladnom betonu
ispod njega. Prekrivala mu je uniformu, slijepila mu kosu. Sijala je tamnim sjajem, crna kao
katran u tom polumraku.
U drugoj je ruci držao pištolj uperen u moju glavu.
Ja sam učinila isto. Njegov pištolj protiv moje puške. Prsti zgrčeni oko okidača: njegovi,
moji.
To što je u mene uperio pištolj nije bio nikakav dokaz. Možda je uistinu bio ranjeni
vojnik i mislio da sam jedna od njih.
A možda i nije.
„Spusti oružje“, nerazgovijetno je promrmljao.
Možeš mislit.
„Spusti oružje!“ viknuo je ili pokušao viknuti. Njegove su riječi zvučale razlomljeno i
nepovezano, izmučene krvlju koja mu je navirala iz utrobe. Krv mu je kapala preko donje usne, a
kapljice treperile s čekinjave brade. Navirala mu je između zuba.
Odmahnula sam glavom. Bila sam leđima okrenuta svjetlu i molila se da ne vidi koliko
drhtim i koliko mi je straha u očima. Ovo nije neki prokleti zec koji je bio toliko glup da jednog
sunčanog jutra uskoči u moj kamp. Ovo je čovjek. Ili, ako nije, barem izgleda kao čovjek.
Kod ubijanja radi se o tome da ne znaš možeš li to stvarno učiniti dok to i ne učiniš.
Ponovio je svoje riječi treći put, ne tako glasno kao drugi. Zvučalo je kao molba.
„Spusti oružje.“
Ruka kojom je držao pištolj trznula se. Cijev se okrenula prema podu. Moje su se oči
dosada donekle prilagodile svjetlu pa sam ugledala tračak krvi kako se cijedi niz cijev.
Zatim mu je pištolj ispao iz ruke.
Pao mu je između nogu uz oštar metalni zvuk. Podignuo je praznu ruku iznad ramena,
dlana okrenutog prema meni.
„Dobro“, reče s krvavim poluosmijehom. „Ti si na redu.“
Odmahnula sam glavom. „Drugu ruku“, rekla sam. Nadala sam se da mi glas zvuči
snažnije nego što sam se osjećala. Koljena su mi se počela tresti, ruke su me boljele, u glavi mi
se vrtjelo. Borila sam se i protiv potrebe da povratim. Ne znaš možeš li to učiniti dok to i ne
učiniš.
„Ne mogu“, reče on.
„Drugu ruku.“
„Ako je pomaknem, bojim se da će mi se utroba rasuti.“
Namjestila sam kundak puške na rame. Oblijevao me znoj, drhtala sam, pokušavala sam
razmišljati. Jedno ili drugo, Cassie. Što ćeš napraviti, jedno ili drugo?
„Umirem“, mirno je izjavio. Na ovoj udaljenosti oči su mu bile tek točkice reflektirane
svjetlosti. „Možeš me dokrajčiti ili mi pomoći. Znam da si ljudsko biće.“
„Kako znaš?“ brzo sam upitala prije nego što umre. Ako je uistinu vojnik, možda zna
kako se to prepoznaje. To bi bio jako koristan podatak.
„Da nisi, već bi me ubila.“ Opet se osmjehnuo, a na obrazima mu se pojaviše jamice i
tada sam shvatila koliko je mlad. Tek nekoliko godina stariji od mene.
„Vidiš?“ tiho je prozborio. „Tako i ti to znaš.“

„Što ja to znam?“ Oči su mi se punile suzama. Njegovo se skvrčeno tijelo izvijalo u
mojim očima kao odraz u iskrivljenom ogledalu, no nisam se usuđivala popustiti stisak oko
puške da ih obrišem.
„Da sam ja čovjek. Da nisam, već bih te ubio.“
To je imalo smisla. Ili je možda imalo smisla jer sam ja željela da ima smisla? Možda je
spustio oružje jer je htio da ja spustim svoje, a da sam to učinila, izvukao bi drugi pištolj, skriven
pod uniformom, i zabio mi metak u čelo.
Eto što su nam Drugi učinili. Ne možete se udružiti u borbi ako nema povjerenja, a bez
povjerenja nema ni nade.
Kako ćeš ljudima oduzeti Zemlju? Oduzmi im njihovu ljudskost.
„Moram vidjeti tvoju drugu ruku“, rekla sam.
„Rekao sam ti...“
„Moram vidjeti tvoju drugu ruku!“ Ostala sam bez glasa. Nisam si mogla pomoći.
On više nije mogao izdržati. „Tada ćeš me morati ubiti, kučko! Ubij me i završi s tim!“
Glavu je naslonio na zid, otvorio usta i ispustio strašan urlik patnje koji se odbio od zida
do zida i od poda do stropa, odzvanjajući u mojim ušima. Nisam znala urla li zbog bola ili zbog
spoznaje da ga ja neću spasiti. Dopustio si je nadati se, a to je smrt. To te ubije prije nego što
stvarno umreš, dugo prije nego što umreš.
„Ako ti pokažem“, zaustio je njišući se naprijed-natrag na zakrvavljenom betonu, „ako ti
pokažem, hoćeš li mi pomoći?“
Nisam odgovorila. Nisam odgovorila jer nisam imala odgovor. Proživljavala sam ovo
jednu po jednu nanosekundu.
Zbog toga je on odlučio umjesto mene. Nije im htio dopustiti da pobijede, to sada mislim.
Nije se htio prestati nadati. Ako zbog toga i umre, barem će umrijeti bez mrlje na svojoj
ljudskosti.
Kriveći lice, polagano je izvukao lijevu ruku. Od dana više nije puno ostalo, tek nešto
malo svjetla, a i to što je preostalo izgledalo je kao da otječe iz svoga izvora, iz njega, prolazi
pokraj mene pa kroz poluotvorena vrata izlazi van.
Ruka mu je bila prekrivena poluskorenom krvlju. Izgledalo je kao da nosi grimiznu
rukavicu.
Prigušena svjetlost taknula mu je krvavi dlan osvijetlivši nešto dugačko, tanko i metalno,
moj je prst povukao okidač, puška me udarila u rame, cijev mi je poskočila u ruci kad sam
ispraznila šaržer, a iz velike daljine začula sam nečiji vrisak, no to nije bio njegov vrisak, bio je
moj, moj vrisak i vrisak svih koji su ostali, ako je itko ostao, vrisak svih nas bespomoćnih,
beznadnih, glupih ljudskih bića jer smo pogrešno shvatili, sve smo pogrešno shvatili; ne postoji
horda izvanzemaljaca koji se spuštaju iz svemira u letećim tanjurima ili velikim metalnim
hodalicama nalik na nešto iz Ratova zvijezda ili na slatkog malog E.T.-ja, koji samo želi otrgnuti
par grančica, pojesti par bombona Reese’s Pieces i otići kući. Priča tako ne završava.
Priča uopće tako ne završava.
Završava tako da se međusobno pobijemo iza hladnjaka za pivo u sumrak kasnoga ljeta.
Prišla sam mu prije nego što je nestao posljednji tračak svjetla. Ne zato da provjerim je li
mrtav – znala sam da je mrtav – htjela sam vidjeti što to i dalje drži u krvavoj ruci.
Držao je raspelo.

5
BILA JE TO POSLJEDNJA OSOBA koju sam vidjela.
Lišće sada jako opada, a noći su postale hladne. Ne mogu ostati u ovoj šumi. Nema lišća
koje bi me zaštitilo od izviđačkih letjelica, a vatru je opasno paliti – moram dalje.
Znam kamo moram otići. Znam to već dugo. Obećala sam. Dala sam onu vrstu obećanja
koja se ne krši jer ako ga prekršiš, prekršit ćeš nešto u sebi, možda i ono najvažnije.
No mi sami sebi pričamo priče. Priče kao: moram najprije nešto smisliti. Ne mogu tek
tako, bez plana, upasti u čopor lavova. Ili kao: beznadno je, nema više smisla. Predugo sam
čekala.
Bez obzira na to zbog čega nisam otišla prije, trebala sam otići one noći kad sam ga ubila.
Ne znam kako je zadobio one rane; nisam ga pregledala, a trebala sam, usprkos svoj svojoj
izbezumljenosti. Pretpostavljam da je mogao nastradati u nesreći, ali veća je vjerojatnost da ga je
netko ili nešto ubilo. Ako ga je netko ustrijelio, ili ga je nešto ustrijelilo, taj netko ili to nešto i
dalje se nalazi tamo negdje... osim ako ga vojnik s raspelom nije likvidirao. Ili je možda bio
jedan od njih, a raspelo je bilo varka...
To je još jedan način na koji nas Drugi izluđuju: upitne okolnosti našeg neupitnog
uništenja. Možda će to biti peti val, napad iznutra, koji će naš um pretvoriti u oružje.
Možda posljednje ljudsko biće na Zemlji neće umrijeti od gladi ili zbog izlaganja
opasnosti ili kao hrana za divlje zvijeri.
Možda će zadnji umrijeti onaj kojega će ubiti posljednji živući.
Čekaj, Cassie, ne smiješ razmišljati na taj način.
Iskreno, iako je ostati ovdje ravno samoubojstvu, a moram održati i obećanje, ne želim
otići. Ove su mi šume dugo bile dom. Poznajem svaku stazu, svako stablo, svaki bršljan i grm.
Šesnaest sam godina živjela u istoj kući; ne mogu vam točno reći kako je izgledalo njezino
dvorište, ali vam mogu detaljno opisati svaki list i grančicu u ovom dijelu šume. Nemam pojma
što se nalazi iza šume i onog dijela autoceste od dvije milje kojim prolazim svakoga tjedna u
potrazi za zalihama. Pretpostavljam da nije drugačije nego što je ovdje: napušteni gradovi koji
smrde na kanalizaciju i trule leševe, kosturi izgorjelih kuća, divlji psi i mačke, nakupine koje se
protežu miljama uz cestu. I tijela. Hrpe i hrpe tijela.
Pakiram se. Ovaj je šator dugo bio moj dom, ali preglomazan je, a ja moram putovati bez
puno prtljage – samo osnovne stvari, među kojima su najvažnije luger, M16, municija i moj
pouzdani lovački nož. Zatim i vreća za spavanje, prva pomoć, pet boca vode, tri kutije grickalica
Slim Jim i nekoliko konzervi sardina. Prije Dolaska mrzila sam sardine, a sada ih stvarno volim.
Što prvo potražim kada uđem u neku trgovinu? Sardine.
Knjige? Teške su i zauzimaju prostor u već krcatom ruksaku, no ima nešto što me snažno
privlači knjigama. I otac je to osjećao. Naša je kuća od poda do stropa bila natrpana svim onim
knjigama koje je uspio naći nakon što je treći val ubio više od 3,5 milijarde ljudi. Dok smo svi
mi žicali pitku vodu i hranu i spremali zalihe oružja za posljednju bitku do koje će sigurno doći,
otac je izlazio s dječjim kolicima mog mlađeg brata i dovlačio kući knjige.
Nisu ga uznemiravale suludo velike brojke. Činjenica da nas je u razdoblju od četiri
mjeseca od sedam milijardi ostalo nekoliko stotina tisuća nije narušila njegovu vjeru da će
ljudska rasa preživjeti.
„Moramo misliti na budućnost“, ustrajao je. „Kad ovo završi, morat ćemo ponovno
izgraditi skoro svu civilizaciju.“
Solarna baterija.

Četkica i pasta za zube. Čvrsto sam odlučila da ću, kad dođe taj trenutak, umrijeti barem
čistih zuba.
Rukavice. Dva para čarapa, veš, putno pakovanje deterdženta, dezić i šampon. (Umrijeti
čista vidi gore.)
Tamponi. Stalno brinem o tome imam li dovoljnu zalihu i hoću li moći nabaviti nove.
Moja je plastična vrećica pretrpana fotografijama. Otac. Majka. Moj mlađi brat Sammy.
Djed i baka. Lizbeth, moja najbolja prijateljica. Slika Bena Ozbiljno Zgodnog Parisha, izrezana
iz godišnjaka jer je Ben bio moj budući dečko i/ili/možda budući muž, što ne znači da je on to
znao. On jedva da je bio svjestan da ja postojim. Poznavala sam neke ljude koje je i on
poznavao, ali ja sam bila ona koju ne primjećuju, puno toga nas je razdvajalo. Jedino što na Benu
nije valjalo bila je njegova visina: bio je 15 centimetara viši od mene. Zapravo, sada ne valjaju
dvije stvari: njegova visina i činjenica da je mrtav.
Mobitel. U prvom je valu pregorio i nema načina da ga napunim. Odašiljači ne rade, a
kad bi i radili, nemam koga zvati. No to je ipak moj mobitel.
Škare za nokte.
Šibice. Vatru ne palim, ali možda ću morati nešto zapaliti ili dići u zrak.
Dvije bilježnice sa spiralnim uvezom i crtama, jedna ljubičastih korica, druga crvenih.
Moje najdraže boje, a osim toga – to su moji dnevnici. To je ono što ima veze s nadanjem, a ako
sam posljednja i više nema nikoga tko bi ih pročitao, možda će ih pročitati neki izvanzemaljac i
tako saznati što točno mislim o njima. Ako si slučajno izvanzemaljac i čitaš ovo, poruka za tebe:
ODJEBI.
Voćni bomboni, već olakšani za one s okusom naranče. Tri paketića žvakaćih Wrigley’s
Spearmint. Zadnje dvije lizalice.
Majčin vjenčani prsten.
Sammyjev stari otrcani plišani medvjedić. Ne znači da je sada moj. Nije da spavam s
njime ih tako nešto.
To je sve što uspijevam utrpati u ruksak. Čudno. Čini se kao da je previše, a opet
nedovoljno.
Još ima mjesta za par manjih knjiga, i to jedva. Huckleberry Finn ili Plodovi gnjeva?
Poezija Sylvije Plath ili Sammyjev Shel Silverstein? Vjerojatno nije pametno ponijeti Sylviju.
Deprimirajuće. Silverstein je za klince, ali i dalje mi navlači osmijeh na lice. Odlučim uzeti
Huckleberryja (uklapa se) i Ondje gdje prestaje pločnik. Vidimo se tamo uskoro, Shele. Upadaj,
Jime.
Prebacila sam ruksak preko jednog ramena, pušku preko drugog i uputila se stazom
prema autocesti. Ne okrećem se.
Zastajem među zadnjim stablima. Šest metara visok nasip vodi do prometnih traka koje
vode na jug, zatrpanih pokvarenim automobilima, hrpama odjeće, razderanim vrećama za smeće,
izgorjelim trupovima prikolica šlepera koji su prevozili sve, od goriva do mlijeka. Polupanih
vozila ima posvuda; neka imaju samo ogrebane blatobrane, a neka leže u gomilama, kilometrima
vijugajući pokraj autoceste, dok razbijeno staklo blista na jutarnjem suncu.
Nema tijela. Ovi se auti nalaze ovdje od prvog vala, njihovi su ih vlasnici odavno
napustili.
U prvom valu, silnom elektromagnetskom impulsu koji se prolomio atmosferom točno u
11 sati desetog dana, nije poginulo mnogo ljudi – tek oko pola milijuna, nagađao je otac. Dobro,
pola milijuna zvuči puno, ali to je stvarno tek kap u moru ljudske populacije. Drugi svjetski rat
ubio ih je stoput više.

Uz to smo imali i nešto vremena da se pripremimo iako nismo baš znali za što se
pripremamo. Od prvih satelitskih snimaka matičnog svemirskog broda koji prolazi pokraj Marsa
do početka prvog vala prošlo je deset dana. Deset dana kaosa. Opsadno stanje, mirni prosvjedi
ispred UN-a, parade, zabave na krovovima, beskonačni chatovi na internetu i 24-satno praćenje
Dolaska u svim medijima. Predsjednik se obratio narodu, a potom se povukao u svoj bunker.
Vijeće sigurnosti održavalo je hitnu izvanrednu sjednicu zatvorenu za javnost.
Mnogi su ljudi jednostavno otišli, kao naši susjedi Majewski. Šestog dana poslijepodne
ukrcali su u kamper sve što su mogli i krenuli su, priključujući se masovnoj seobi nekamo
drugamo jer se zbog nekog razloga negdje drugdje činilo sigurnije. Tisuće ljudi otputilo se u
planine... ili u pustinju... ili u močvare. Znate, na neko drugo mjesto.
Neko drugo mjesto za Majewske bio je Disney World. I nisu bili jedini. Disney je tijekom
tih deset dana prije elektromagnetskog udara zabilježio najveću posjećenost.
Otac je pitao Majewskog: „Pa zašto baš Disney World?“
Majewski je odgovorio: „Djeca ga još nisu vidjela.“
Djeca su već išla na koledž.
Catherine, koja se dan ranije vratila s prve godine na Bayloru, upitala me: „A kamo vi
idete?“
„Nikamo“, rekla sam. I nisam željela nikamo ići. I dalje nisam sve ovo prihvaćala,
pretvarajući se da će se ta ludorija s izvanzemaljcima nekako riješiti. Nisam znala kako, možda
potpisivanjem nekog intergalaktičkog mirovnog sporazuma. Ili su možda svratili da uzmu uzorke
tla i vrate se kući. Ili su pak ovdje na odmoru, kao što su Majewski išli u Disney World.
„Morate otići“, rekla je. „Najprije će napasti gradove.“
„Vjerojatno si u pravu“, odvratila sam. „Sigurno ni u snu ne bi uništili Disneyland.“
„Kako bi radije umrla?“ otresito je uzvratila. „Skrivajući se pod krevetom ili vozeći se u
vlaku smrti?“
Dobro pitanje.
Otac je rekao da se svijet dijeli na dva tabora: na one koji bježe i one koji ostaju. Oni koji
bježe uputili su se u brda ili u diznijevski vlak smrti. Oni koji ostaju zabili su daske na prozore,
prikupili zalihe konzervirane hrane i streljiva i gledali 24-satni informativni program na CNN-u.
Tijekom tih prvih deset dana naši simpatični galaktički gosti nisu poslali nikakvu poruku.
Nije bilo svjetlosnih signala. Nije bilo slijetanja na južni travnjak ni buljookih dupeglavaca u
srebrnim kombinezonima koji zahtijevaju da ih odvedemo svome vođi. Nije bilo sjajnih zvrkova
iz kojih trešti univerzalni jezik glazbe, ali nije bilo ni odgovora na našu poruku, koja je glasila
otprilike ovako: „Dobro došli na Zemlju. Nadamo se da će vaš boravak biti ugodan. Nemojte nas
ubiti.“
Nitko nije znao što učiniti. Zaključili smo da vlada otprilike zna. Vlada ima plan za sve
pa smo pretpostavili da ima plan i za E.T.-ja, koji se pojavio nepozvan i nenajavljen, kao neki
trknuti rođak o kojemu nitko u obitelji ne voli govoriti.
Neki su ljudi ostajali, neki su odlazili. Neki su se oženili, neki se razveli. Neki su radili
djecu. Neki su se ubili. Hodali smo svijetom poput zombija, bezizražajnih lica i kao roboti,
nesposobni pojmiti važnost onoga što se događalo.
Sad je to teško zamisliti, ali moja je obitelj, kao i većina ljudi, nastavila živjeti
uobičajenim životom kao da nam se nad glavama ne odvija nešto najneshvatljivije u ljudskoj
povijesti. Majka i otac išli su na posao, Sammy u vrtić, a ja sam odlazila u školu i trenirala
nogomet. Sve je bilo toliko normalno da je bilo prokleto čudno. Na kraju prvog dana svi stariji
od dvije godine tisućiti su put vidjeli matični brod izbliza, taj veliki sivkastozeleni trup veličine

Manhattana koji je kružio 400 kilometara iznad Zemlje. NASA je objavila svoj plan da iz
naftalina izvuče Space Shuttle i pokuša uspostaviti kontakt.
Dobra ideja, pomislili smo. Ova tišina ubija. Zašto su prešli milijarde milja da bi samo
buljili u nas? To je nepristojno.
Trećeg dana izišla sam s dečkom koji se zvao Mitchell Phelps. Kad kažem izišla, mislim
na to da smo samo izišli iz kuće. Zbog policijskog sata našli smo se u mom stražnjem dvorištu.
Na putu do mene prošao je pokraj Starbucksa pa smo sjedili na verandi, pijuckali i pretvarali se
da ne vidimo očevu sjenu kako prolazi amo-tamo dok on hoda po dnevnom boravku. Mitchell se
doselio u grad nekoliko dana prije Dolaska. Sjedio je iza mene na satu svjetske književnosti pa
sam pogriješila i posudila mu marker. Odmah me pozvao van jer ako ti cura posudi marker,
sigurno joj se sviđaš. Ne znam zašto sam izišla s njim. Nije bio baš tako zgodan, a ni osobito
zanimljiv, osim što je bio nov u društvu, i definitivno nije bio Ben Parish. To nitko nije bio –
osim Bena Parisha – i u tome je bio cijeli problem.
Nakon trećeg dana pričalo se o Drugima cijelo vrijeme ili se pokušavalo o njima uopće
ne pričati. Ja sam bila u drugoj skupini.
Mitchell je bio u prvoj.
„Što ako su oni mi?“ pitao je.
Nakon Dolaska nije trebalo dugo čekati da luđaci koji vjeruju u zavjere počnu širiti priče
o povjerljivim vladinim projektima ili tajnom planu da se stvori lažna kriza s izvanzemaljcima
kako bi nam se oduzela naša prava. Pomislila sam da na to cilja pa sam teško uzdahnula.
„Što?“ upita on. „Ne mislim mi kao mi. Mislim, što ako su oni mi u budućnosti?“
„Misliš da je to kao u Terminatoru, je l’?“ zakolutala sam očima. „Došli su zaustaviti
pobunu strojeva, a možda su oni strojevi. Možda je to Skynet.“
„Ne mislim da je tako“, rekao je, držeći se kao da sam ja to rekla ozbiljno. „Radi se o
djedovu paradoksu.“
„Gdje se radi o djedovu paradoksu? I što je to uopće?“ Rekao je to kao da ja znam što je
djedov paradoks jer ako ne znam, tada sam budala. Mrzim kad se ljudi tako ponašaju.
„Oni se ne mogu, odnosno mi se ne možemo vratiti u prošlost i bilo što promijeniti. Da se
vratiš u prošlost i ubiješ svog djeda prije nego što si se rodila, tada se ni ne bi mogla vratiti u
prošlost da ga ubiješ.“
„Zašto bi želio ubiti svog djeda?“ Zavrtjela sam slamku u svojem frapučinu od jagode da
ostvarim onaj prepoznatljiv zvuk škripanja slamke kroz poklopac.
„Poanta je u tome što samim povratkom mijenjaš povijest“, odvratio je, kao da sam ja
htjela razgovarati o putovanju u vremenu.
„Moramo li o tome?“
„A o čemu bismo drugome?“ Obrve su mu se podigle prema kosi. Mitchell je imao jako
čupave obrve. Bila je to prva stvar koju sam primijetila na njemu, a i grizao je nokte. To je bilo
drugo što sam primijetila. Urednost noktiju mnogo govori o osobi.
Izvukla sam mobitel i poslala poruku Lizbeth:
pomozi mi
„Je li te strah?“ upitao me. Pokušavao je privući moju pozornost ili je htio da ga utješim.
Napeto me promatrao.
Odmahnula sam glavom. „Samo mi je dosadno.“ Laž. Naravno da me je strah. Znala sam
da sam zlobna, ali nisam si mogla pomoći. Zbog nečega što ne mogu objasniti bila sam ljuta na
njega, a možda sam ustvari bila ljuta na sebe jer sam pristala izići s nekim tko me zapravo nije
zanimao. Ili sam možda bila ljuta na njega jer nije bio Ben Parish, za što on nije bio kriv. No

ipak.
u vezi s čime trebaš pomoć?
„Nije važno o čemu razgovaramo“, rekao je. Gledao je prema ružičnjaku, vrtio ostatak
kave, a koljeno mu je ispod stola skakalo gore-dolje tako žestoko da se moja šalica tresla.
mitchell. Nisam mislila da trebam još nešto dodati.
„Kome šalješ poruke?“
rekla sam ti ne s njim
„Nikome koga ti poznaješ“, odgovorila sam.
ne znam zašto jesam
„Mogli bismo otići na neko drugo mjesto“, rekao je. „Hoćeš li u kino?“
„Vani je policijski sat“, podsjetila sam ga. Nitko nije smio biti na ulici poslije devet, osim
vojske i interventnih vozila.
ha ha da ben bude ljubomoran
„Ljutiš li se ti štogod?“
„Ne“, odgovorila sam. „Rekla sam ti što mi je.“
Ljutito je stisnuo usta. Nije znao što bi rekao.
„Samo sam pokušao zaključiti tko bi oni mogli biti“, ustvrdio je. „Kao i svi ostali na
ovom planetu“, odvratih. „Nitko zapravo ne zna, a oni nam ne žele reći pa svi samo nagađaju i
iznose teorije, što je sve nekako besmisleno. Možda su to ljudi-miševi s planeta Sir koji putuju
svemirom i došli su po naš Provolone.“
bp ne zna da postojim
„Znaš“, dodao je, „malo je nepristojno slati poruke dok ja pokušavam razgovarati s
tobom.“
Bio je u pravu. Gurnula sam mobitel u džep. Što se to sa mnom događa? pitala sam se.
Stara Cassie nikada ne bi tako nešto napravila. Pod utjecajem Drugih počela sam se mijenjati, ali
htjela sam se praviti kao da se ništa nije promijenilo, osobito ne ja.
„Jesi li čula?“ upitao je, vrativši se na temu o kojoj sam rekla da me ne zanima. „Grade
sletište.“
Čula sam. U Dolini smrti. Da, upravo tako: u Dolini smrti.
„Ja mislim da to baš i nije dobra ideja“, reče on. „Prostrijeti crveni tepih.“
„Zašto ne?“
„Prošla su tri dana. U ta tri dana odbili su uspostaviti bilo kakav kontakt. Ako su
prijateljski raspoloženi, zašto nas dosada već nisu pozdravili?“
„Možda su samo sramežljivi.“ Vrtim kosu oko prsta, lagano je povlačeći da osjetim onu
poluugodnu bol.
„Kao kad si nov u gradu“, reče on, nov u gradu.
Sigurno nije lako biti nov u gradu. Osjetila sam da bih se trebala ispričati. „Bila sam
pomalo zlobna“, priznala sam. „Žao mi je.“
Zbunjeno me pogledao. On je govorio o izvanzemaljcima, ne o sebi, a tada sam ja rekla
nešto o sebi što se nije odnosilo ni na jedno ni na drugo.
„U redu je“, odvratio je. „Čuo sam da ne izlaziš puno.“
Jao.
„Što si još čuo?“ Jedno od onih pitanja na koje ne želiš čuti odgovor, ali ipak pitaš.
Pijuckao je kavu kroz rupicu na plastičnom poklopcu.
„Ne puno. Nije da sam se baš raspitivao.“
„Nekoga si pitao i taj ti je rekao da ne izlazim često.“

„Samo sam rekao kako razmišljam o tome da te pozovem van pa su mi rekli: Cassie je
cool. Zatim sam pitao kakva si. Rekli su da si draga, ali da se ne nadam previše jer ti se sviđa taj
Ben Parish...“
„To su ti rekli? Tko ti je to rekao?“
Slegnuo je ramenima. „Ne sjećam se imena.“
„Je li Lizbeth Morgan?“ Ubit ću je.
„Ne znam kako se zove“, reče on.
„Kako izgleda?“
„Duga smeđa kosa. Naočale. Mislim da se zove Carly ili tako nešto.“
„Ne poznajem nikakvu...“
O, Bože! Neka Carly koju uopće ne poznajem zna da ima nešto između mene i Bena
Parisha, odnosno da nema ničega između mene i Bena Parisha, a ako nekakva Carly zna za to,
tada znaju svi.
„E pa, nije u pravu“, prosiktala sam. „Nemam ništa s Benom Parishem.“
„Meni to nije bitno.“
„Ali meni je.“
„Ovo baš i neće ići“, reče on. „Sve što kažem tebi je dosadno ili te razljuti.“
„Nisam ljuta“, ljutito odvratim.
„Okej, pogriješio sam.“
Međutim, bio je u pravu, a ja sam pogriješila što mu nisam rekla da Cassie koju je
upoznao nije ona Cassie kakva je bila prije, ona Cassie prije Dolaska, koja ne bi povrijedila ni
komarca. Nisam bila spremna priznati istinu: s dolaskom Drugih nije se promijenio samo svijet.
Mi smo se promijenili. Ja sam se promijenila. Onoga trenutka kad se pojavio njihov matični brod
krenula sam putom koji će završiti u stražnjoj prostoriji jedne trgovine iza hladnjaka za pivo. Ta
večer s Mitchellom bila je tek početak mog putovanja.
Mitchell je bio u pravu kada je rekao da Drugi nisu došli samo kako bi nas pozdravili.
Večer uoči prvoga vala vodeći teorijski fizičar i jedan od najpametnijih ljudi na svijetu (to je
pisalo na ekranu ispod njegove glave: JEDAN OD NAJPAMETNIJIH LJUDI NA SVIJETU)
pojavio se na CNN-u i rekao: „Ova tišina ne obećava. Ne vidim nikakav dobronamjeran razlog
za nju. Bojim se da prije možemo očekivati nešto poput Kolumbova otkrića Amerike nego prizor
iz Bliskih susreta, a svi znamo što je to otkriće donijelo američkim starosjediocima.“
Okrenula sam se ocu i rekla: „Trebamo im bacit atomsku bombu.“ Morala sam viknuti
kako bi me mogao čuti pokraj televizora – uvijek bi ga pojačao za vrijeme vijesti da nadjača
mamin televizor u kuhinji. Voljela je gledati program TLC dok je kuhala. Ja sam to zvala Rat
daljinskih.
„Cassie!“ Tako se šokirao da su mu se nožni prsti skvrčili u bijelim sportskim čarapama.
On je odrastao na Bliskim susretima, E.T.-ju i Zvjezdanim stazama i potpuno je prihvaćao ideju
da su nas Drugi došli spasiti od nas samih. Više neće biti gladi. Više neće biti ratova. Nestat će
bolesti. Otkrit ćemo tajnu svemira. „Zar ne razumiješ da bi ovo mogao biti sljedeći korak u našoj
evoluciji? Golemi korak unaprijed, ogroman.“ Utješno me zagrlio. „Imamo sreće što smo ovdje i
što to možemo vidjeti.“
Zatim je usput dodao, kao da govori o popravku tostera: „Osim toga, atomsko oružje ne
može nanijeti veliku štetu u vakuumu svemira. Nema što prenijeti eksplozijski udar.“
„Dakle, ovaj pametnjaković na televiziji pun je govana?“
„Nemoj se tako izražavati, Cassie“, prekorio me. „On ima pravo na svoje mišljenje i to je
sve. Njegovo mišljenje.“

„No što ako je u pravu? Što ako je ta stvar iznad nas njihova verzija Zvijezde smrti?“
„Proputovati pola svemira samo da bi nas uništili?“ Potapšao me po nozi i nasmiješio se.
Majka je pojačala televizor u kuhinji. On je u dnevnoj sobi namjestio glasnoću na 27.
„Dobro, ali što ako se radi o intergalaktičkoj mongolskoj hordi kakvu je on spomenuo?“
Bila sam uporna. „Možda su nas došli pokoriti, baciti u rezervate, pretvoriti nas u robove...“
„Cassie“, rekao je, „samo zato što bi se nešto moglo dogoditi, ne znači da će se i
dogoditi. U svakom slučaju, sve su to nagađanja. Njegova. Moja. Nitko ne zna zašto su ovdje.
Nije li upravo jednako vjerojatno da su nas došli spasiti?“
Četiri mjeseca nakon što je to rekao, bio je mrtav.
Nije bio u pravu kad se radilo o Drugima, a nisam ni ja. Ni najpametniji čovjek na svijetu
nije bio u pravu.
Nisu došli kako bi nas spasili, niti su došli da bi nas porobili ili strpali u rezervate.
Došli su nas ubiti.
Sve nas.

6
DUGO SAM SE PREMIŠLJALA hoću li putovati danju ili noću. Mrak je bolji ako ih se
bojiš, no pri dnevnoj svjetlosti lakše je uočiti izviđačku letjelicu prije nego što ona uoči tebe.
Izviđačke letjelice pojavile su se na samome kraju trećeg vala. Imaju oblik cigara
tamnosive boje, a klize brzo i tiho na visini od nekoliko tisuća metara. Katkad prelijeću nebo bez
zaustavljanja. Katkad ti kruže nad glavom poput škanjca. Mogu se okrenuti na mjestu i u trenu
zaustaviti, usporiti sa 2 maha na nulu za manje od jedne sekunde. Po tome smo znali da nisu
naše.
Znali smo da u njima nema pilota (ni ljudskih ni izvanzemaljskih) jer se jedna srušila
nekoliko kilometara od našeg izbjegličkog logora. Čuo se prasak kad je probila zvučni zid, zatim
zvižduk koji je parao uši dok je padala prema zemlji, pa podrhtavanje tla pod našim nogama kad
je zaorala u izbrazdano kukuruzište. Izviđački tim otpješačio je do mjesta gdje se srušila da
provjeri što je bilo. Okej, nije to baš bio tim, već samo moj otac i Hutchfield, lik koji je vodio
logor. Vratili su se i rekli da je letjelica bila prazna. Jesu li bili sigurni u to? Možda je pilot
iskočio prije pada. Otac je rekao da je prepuna instrumenata; nije bilo mjesta za pilota. „Osim
ako nije visok pet centimetara.“ Svi su se grohotom nasmijali. Strava se nekako činila manje
stravičnom kad smo Druge zamislili kao kakve palčiće.
Odlučila sam putovati danju. Tako ću moći jednim okom gledati nebo, a drugim zemlju.
Na kraju sam mahala glavom gore-dolje, gore-dolje, slijeva nadesno, pa opet gore, kao neki fan
na rock-koncertu, dok mi se nije zavrtjelo i postalo malo mučno.
Pokraj toga, noću se, osim zbog bespilotnih letjelica, moraš brinuti i zbog drugih stvari:
divljih pasa, kojota, medvjeda i vukova koji se spuštaju iz Kanade, a možda i zbog lava ili tigra
odbjeglog iz zoološkog vrta. Znam, znam, zvuči kao šala na temu Čarobnjaka iz Oza, ali što
mogu?
Iako to ne bi bilo puno bolje, ipak mislim da bih danju imala više šanse protiv jednoga od
njih. Ili čak protiv jednoga od mojih – ako nisam posljednja. Što ako naletim na još kojeg
preživjelog koji će zaključiti kako je najbolje da se prema svima koje susretne ponaša kao što se
ponašao vojnik s raspelom?
To me dovodi do pitanja o tome što je najbolje poduzeti. Trebam li pucati na licu mjesta?
Trebam li čekati da onaj drugi napravi prvi korak i riskirati da me ubije? Pitam se, ne prvi put,
zašto, dovraga, nismo smislili nekakvu šifru ili tajni način rukovanja ili tako nešto prije nego što
su se ovi pojavili – nešto po čemu bismo se prepoznali kao dobri momci. Nismo mogli znati da
će se oni pojaviti, ali bili smo prilično sigurni da će se prije ili poslije pojaviti nešto.
Teško je napraviti plan za nešto što se sprema kada to što se sprema nije nešto što si
planirao.
Odlučila sam pokušati ih prva uočiti, naći zaklon. Nema više sukobljavanja. Nikad više
vojnik s raspelom!
Dan je vedar i bez vjetra, ali je hladno. Nema oblaka. Hodam, dižem i spuštam glavu,
okrećem je lijevo i desno, ruksak me udara po jednoj lopatici, puška po drugoj, hodam po
vanjskom rubu zelenog pojasa koji dijeli južne od sjevernih traka autoceste, zastajem svakih par
koraka da bacim pogled uokolo i snimim teren iza sebe. Sat, zatim dva, a nisam prešla više od
kilometra.
Jezivija od svega, jezivija od napuštenih automobila te kaosa zgužvanog lima i razbijenog
stakla koje se presijava na listopadskom suncu, jezivija od sveg smeća i odbačenih gluposti
kojima je pojas zatrpan, a koje je uglavnom prekrila trava do koljena tako da površina pojasa

izgleda kao da je puna kvrga, prekrivena čirevima, najjezivija je tišina.
Nema žamora.
Sjećate se žamora.
Ako niste odrasli na vrhu planine ili cijeli život proveli u špilji, bili ste uvijek okruženi
žamorom. To je bio život, okruženje u kojem smo živjeli. Neprekidan zvuk svih onih stvari koje
smo napravili da bismo si život učinili lakšim i malo manje dosadnim. Mehanička pjesma.
Elektronska simfonija. Žamor svih naših stvari i žamor svih nas nestao je.
Tako je zvučala Zemlja prije nego što smo je mi osvojili.
Ponekad mi se u šatoru kasno noću učini da mogu čuti zvijezde kako stružu nebom. Tako
je tiho. Nakon nekog vremena gotovo mi je teško to podnijeti. Poželim vrištati iz sveg glasa.
Poželim pjevati, vikati, udarati nogama, pljeskati, napraviti bilo što da objavim svoju prisutnost.
Razgovor s vojnikom bile su prve riječi koje sam nakon nekoliko tjedana izgovorila naglas.
Žamor je zamro desetog dana nakon Dolaska. Sjedila sam na trećem satu i slala Lizbeth
zadnji sms koji ću ikad poslati. Ne sjećam se točno što sam napisala.
Jedanaest je sati prijepodne. Topao sunčan dan ranog proljeća. Dan da nešto črčkaš i
sanjariš i poželiš da si bilo gdje drugdje osim na satu integrala i derivacija kod gospođe Paulson.
Prvi val preplavio nas je bez mnogo buke. Nije bilo drame. Nije bilo šoka i zaprepaštenja.
Svjetla su samo nestala.
Projektor gđe Paulson prestao je raditi.
Ekran mog mobitela zacrnio se.
Netko je zacvilio u zadnjim redovima. Klasika. Nije važno u koje se doba dana to dogodi
– čim nestane struje, netko tuli kao da se ruši kuća.
Gđa Paulson rekla nam je da ostanemo sjediti. To je još jedna stvar koju ljudi rade kad
nestane struje. Svi skoče da bi... što? Čudno je to. Toliko smo naviknuti na struju da ne znamo
što bismo kada je nestane pa tada skačemo ili tulimo ili počnemo blebetati kao budale. Uhvati
nas panika, kao da nam je netko uskratio kisik. No, Dolazak je stvari učinio još gorima. Kad
deset dana čekate kao na iglama da se nešto dogodi, a ne događa se ništa, postanete nervozni.
I zato, kad su nas iskopčali, poludjeli smo malo više nego inače.
Svi su počeli govoriti u isto vrijeme. Kad sam rekla da mi ne radi mobitel, svi su izvadili
svoje krepane telefone. Neal Croskey, koji je sjedio otraga i slušao iPod dok je gđa Paulson
predavala, izvadio je slušalice iz ušiju i naglas se zapitao zašto više nema glazbe.
Sljedeća stvar koju radimo kada nestane struje, nakon paničarenja, jest to da odjurimo do
najbližeg prozora. Ne znamo točno zašto. To je neka naša potreba da vidimo što se događa.
Svijet funkcionira u smjeru izvana prema unutra. Dakle, ako nestane svjetla, pogledaš van.
No gđa Paulson, hodajući amo-tamo oko mase koja se sjatila na prozore: „Tišina! Natrag
na svoja mjesta. Dobit ćemo obavijest...“
I dobili smo je oko minutu kasnije, ali ne preko interkoma i ne od zamjenika ravnatelja,
gospodina Faulksa. Stigla je s neba, od njih, u obliku Boeinga 727 koji se okretao oko svoje
uzdužne osi jureći prema zemlji s visine od tri tisuće metara dok nije nestao iza linije drveća i
eksplodirao, izbacivši vatrenu kuglu koja me podsjetila na „gljivu“ od atomske bombe.
Hej, Zemljani! Zabava je počela!
Očekivali biste kako će nas takav prizor natjerati da se zavučemo pod klupe, ali nije.
Sjatili smo se na prozor i pretraživali nebo bez oblaka da vidimo taj leteći tanjur koji je oborio
zrakoplov. Sigurno se radilo o letećem tanjuru. Znali smo mi kako izvanzemaljci vode
prvorazrednu invaziju. Leteći tanjuri fijuču kroz atmosferu, eskadroni F-16 prate ih u stopu, a iz
bunkera tutnje rakete zemlja-zrak i svjetleći projektili. Na neki nestvaran i zapravo bolestan

način željeli smo vidjeti nešto takvo. To bi bila savršeno normalna invazija izvanzemaljaca.
Čekali smo pokraj prozora pola sata. Nitko nije puno govorio. Gospođa Paulson rekla
nam je da se vratimo na mjesta. Ignorirali smo je. Prošlo je tek trideset minuta od početka prvog
vala, a društveni je poredak narušen. Ljudi su stalno provjeravali svoje mobitele. Nismo mogli
povezati pad aviona, nestanak struje, mobitele koji ne rade i veliku kazaljku zidnog sata koja
nepomično stoji na broju dvanaest, a mala na jedanaest.
Tada su se otvorila vrata i gospodin Faulks rekao nam je da dođemo u sportsku dvoranu.
To mi se činilo stvarno pametnim – staviti nas sve na jedno mjesto da izvanzemaljci ne moraju
trošiti mnogo streljiva.
I tako smo odmarširali do dvorane i sjeli na tribine u gotovo potpunom mraku dok se
ravnatelj prešetavao gore-dolje, zastajući svako toliko da zaurla na nas da budemo tiho i čekamo
svoje roditelje.
A što je s onima koji su došli u školu autom? Zar oni ne mogu otići?
„Automobili vam neće raditi.“
Koji...? Kako on to misli, auti nam neće raditi?
Prošao je jedan sat, pa dva. Sjedila sam pokraj Lizbeth. Nismo puno govorile, a kad smo
razgovarale, šaptale smo. Nismo se bojale ravnatelja; osluškivale smo. Nisam sigurna što, ali bilo
je tiho kao prije nego što se nebo otvori i obruši oluja.
„To bi moglo biti to“, prošaptala je Lizbeth. Nervozno je protrljala nos, zarila svoje
lakirane nokte u poblajhanu kosu i lupnula nogom. Jagodicom prsta protrljala je kapak: baš je
počela nositi leće i stalno su je žuljale.
„Nešto očito je“, šapatom sam odvratila.
„Mislim, to bi moglo biti to. To kao, ono, kraj.“
Stalno je vadila bateriju iz mobitela i vraćala je. Bolje i to nego ne raditi ništa,
pretpostavljam.
Počela je plakati. Uzela sam joj mobitel i primila je za ruku. Pogledala sam uokolo. Nije
bila jedina koja plače. Neki su se molili, a neki radili i jedno i drugo, plakali i molili se.
Nastavnici su se stisnuli na vratima, stvorivši ljudski štit u slučaju da stvorenja iz svemira odluče
provaliti.
„Toliko sam toga htjela napraviti“, rekla je Lizbeth. „Još nisam ni...“ Suzdržala je jecaj.
„Znaš, ono.“
„Imam osjećaj da mnogi sada rade znaš, ono“, rekla sam. „Vjerojatno baš ispod ovih
tribina.“
„Misliš?“ Dlanom je obrisala obraze. „A što je s tobom?“
„U vezi sa znaš, ono?“ Nisam imala problema s razgovorom o seksu. Moj je problem bio
govoriti o seksu kada se on odnosio na mene.
„Ma znam da nisi znaš, ono. Zaboga! Ne govorim o tome.“
„Mislila sam da o tome razgovaramo.“
„Govorim o našim životima, Cassie! Isuse, ovo je možda i kraj svijeta, a tebi je samo do
govora o seksu!“
Istrgnula mi je svoj mobitel iz ruke i počela petljati s poklopcem za bateriju.
„I baš bi mu zato trebala reći“, rekla je, igrajući se špagicama na kapuljači.
„Reći kome što?“ Znala sam što misli; samo sam odugovlačila.
„Benu! Trebaš mu reći što osjećaš, i to još od trećeg razreda.“
„Šališ se, je l’ da?“ Osjetila sam vrućinu u licu.
„A zatim trebaš spavati s njim.“

„Lizbeth, začepi.“
„Kad ti kažem.“
„Nije istina da od trećeg razreda želim spavati s Benom Parishom“, prošaptala sam. Od
trećeg razreda? Pogledala sam je da vidim sluša li me uopće. Očito ne.
„Na tvome mjestu otišla bih do njega i rekla mu: ‘Mislim da je to to. Ovo je kraj, i neka
sam prokleta ako umrem u ovoj školskoj dvorani, a da nikada nisam spavala s tobom’. I znaš što
bih onda napravila?“
„Što?“ Jedva sam se suzdržala da se ne nasmijem zamišljajući njegov izraz lica.
„Odvela bih ga van u cvijetnjak i poseksala se s njim.“
„U cvijetnjaku?“
„Ili u svlačionici.“ Mahala je rukom naokolo pokazujući na cijelu školu – ili možda cijeli
svijet. „Nije bitno gdje.“
„Svlačionica smrdi.“ Pogledala sam dva reda ispred sebe prema predivnom profilu Bena
Parisha. „Tako nešto događa se samo u filmovima“, rekla sam.
„Da, skroz je nezamislivo, za razliku od ovoga što se sada događa.“
Imala je pravo. Potpuno je nezamislivo i jedno i drugo: ulazak izvanzemaljaca u naš
svijet i Bena Parisha u mene.
„Mogla bi mu barem reći što osjećaš“, dodala je, čitajući mi misli.
Mogla bih, da, ali hoću li ikad, hm...
I nisam. Tada sam posljednji put vidjela Bena Parisha, dok je sjedio u mračnoj i
smrdljivoj školskoj dvorani (domaćem terenu Hawksa!) dva reda ispred mene, i to samo njegov
potiljak. Vjerojatno je poginuo u trećem valu, kao i većina, a nikad mu nisam rekla što osjećam.
Mogla sam. Znao je tko sam; sjedio je iza mene na nekim satima.
On se toga vjerojatno ne sjeća, ali u višim razredima osnovne škole vozili smo se istim
autobusom i jedno sam ga popodne čula kako govori o svojoj maloj sestri koja se rodila
prethodnog dana pa sam se okrenula i rekla: „Moj brat rodio se prošli tjedan!“ Odvratio je:
„Stvarno?“ Nije to rekao sarkastično, nego kao da misli kako se radi o zgodnoj slučajnosti, pa
sam sljedećih mjesec dana vjerovala da zbog beba među nama postoji neka posebna veza. Zatim
smo bili u srednjoj školi i on je postao najbolji krilni hvatač svog tima, a ja samo još jedna koja
ga je s tribina promatrala kako postiže pogotke. Viđala sam ga na satu ili na hodniku i katkad
sam se morala suzdržati da mu ne priđem i kažem: „Bok, ja sam Cassie, djevojka iz autobusa.
Sjećaš se beba?“
Što je najsmješnije, vjerojatno bi se sjetio. Ben Parish nije mogao biti samo najzgodniji
dečko u školi samo da bi mene mučio svojim savršenstvom, morao je biti i jedan od
najpametnijih, a jesam li spomenula da je bio pažljiv prema malim životinjama i djeci? Njegova
mlađa sestra bila je na rubu igrališta na svakoj utakmici, a kad smo osvojili regionalnu ligu, Ben
je otrčao ravno do nje, podigao je na ramena i poveo povorku oko igrališta dok je ona mahala
publici kao kraljica koja se vratila kući.
Ah, da, ima još jedna stvar: njegov neodoljiv osmijeh. Bolje da šutim.
Nakon još sat vremena u mračnoj i zagušljivoj dvorani na vratima sam ugledala svog oca.
Mahnuo je kao da svakog dana dolazi po mene u školu da bi me odveo kući nakon napada
izvanzemaljaca. Zagrlila sam Lizbeth i rekla joj da ću je nazvati čim prorade mobiteli. I dalje
sam primjenjivala razmišljanje iz vremena prije napada. Znate kako to ide: struja nestane, ali se
uvijek vrati, stoga sam je samo zagrlila i ne sjećam se da sam joj rekla da je volim.
Izišli smo van i upitala sam: „Gdje je auto?“
Otac reče da auto ne radi. Nijedan auto ne radi. Ulice su bile zakrčene pokvarenim

automobilima i autobusima i motorima i kamionima, nakupine sudarenih olupina bile su na
svakom uglu, auti su bili savijeni oko stupova, stršali su iz zgrada. Puno je ljudi ostalo
zaglavljeno nakon elektromagnetskog udara; automatske brave nisu funkcionirale pa su se morali
spasiti iz vlastitih automobila ili čekati da ih netko spasi. Oni koji su bili ranjeni a mogli su se
kretati, odvukli su se do ruba ceste ili pločnika i čekali hitnu pomoć, no ona nije dolazila jer su i
vozila hitne pomoći, kao i vatrogasna i policijska vozila, bila pokvarena. Sve što je radilo na
akumulator, struju ili je imalo motor prestalo je funkcionirati u jedanaest sati prijepodne.
Otac je govorio dok je hodao, čvrsto me držeći za ruku kao da se boji kako bi se nešto
moglo sjuriti s neba i oteti me.
„Ništa ne radi. Nema struje, nema telefona, vodovoda...“
„Vidjeli smo pad aviona.“
Kimnuo je. „Mislim da se sve srušilo. Sve što je letjelo nebom kad je udarilo. Borbeni
avioni, helikopteri, vojni transporteri...“
„Što je udarilo?“
„Elektromagnetski impuls. Proizvedi jedan dovoljno snažan i iskopčat ćeš cijeli sustav:
struju, komunikacije, promet. Ubit ćeš sve što leti ili se vozi.“
Od škole do kuće bila su dva i pol kilometra. Bila su to najduža dva i pol kilometra koja
sam ikad prohodala. Imali smo osjećaj kao da se preko svega spustio nekakav zastor – zastor
oslikan tako da izgleda baš kao ono što skriva. Doduše, bilo je rupica kroz koje si mogao
proviriti i vidjeti da je nešto strašno naopako. Na primjer, svi ti ljudi koji su stajali pred svojim
kućama držeći telefone u rukama i gledajući u nebo, ili se saginjali nad haube svojih automobila
i petljali sa žicama jer to je ono što se radi kad ti auto krepa – petljaš sa žicama.
„Ipak, dobro je“, reče on stišćući mi ruku. „Dobro je. Imamo dobre šanse da sigurnosni
sustavi nisu onesposobljeni, a i siguran sam da vlada ima rezervni plan, zaštićene baze i tome
slično.“
„A kako se ovo iskopčavanje uklapa u njihov plan da nam pomognu u sljedećoj fazi naše
evolucije?“
Zažalila sam zbog tih riječi čim sam ih izgovorila, ali bila sam histerična. Nije mi uzeo za
zlo. Pogledao me, utješno se nasmiješio i rekao da će sve biti u redu, jer sam željela da to kaže i
jer je on to htio reći i jer se to govori kad se spušta zastor – govori se ono što publika želi čuti.

7
NEGDJE OKO PODNEVA zastala sam na svojoj misiji držanja obećanja da popijem
vode i pojedem Slim Jim. Svaki put kad pojedem paketić Slim Jima ili konzervu sardina ili nešto
drugo što ima ambalažu, pomislim: eto, sad je toga jedan komad manje na svijetu. Griz po griz
smanjujem dokaze o našem postojanju.
Odlučila sam da ću jednoga od ovih dana skupiti hrabrosti uloviti jedno pilence i zavrnuti
mu taj primamljivi vrat. Ubila bih za cheeseburger. Stvarno. Da naiđem na nekoga tko jede
cheeseburger, ubila bih ga zbog toga.
Ima puno krava. Mogla bih jednu upucati i rastranširati lovačkim nožem. Prilično sam
sigurna da mi ne bi bio problem zaklati kravu, no bilo bi je teško pripremiti. Paljenje vatre, čak i
po danu, taj bi ih čas pozvalo na piknik.
Desetak metara ispred mene travom preleti sjena. Trznem glavom unatrag i snažno se
udarim u Hondu Civic na koju sam se bila naslonila dok sam uživala u zalogaju. Nije to bila
izviđačka letjelica. Bila je to ptica, galeb koji je klizio nebom jedva pomičući ispružena krila.
Protrnem od gađenja. Mrzim ptice. Nisam ih mrzila prije Dolaska, nisam poslije prvog vala,
nisam ni nakon drugog vala, koji me ustvari nije toliko pogodio, no poslije trećeg vala sam ih
mrzila. Nisu one bile krive, znala sam to. Osjećala sam se kao čovjek koji, stojeći ispred
streljačkog voda, mrzi metke, ali nisam si mogla pomoći.
Smrdljive ptičurine.

8
NAKON TRI DANA provedena na cesti zaključila sam da su auti životinje u čoporu.
Vrebaju u skupinama. Umiru u gomilama; gomilama razbijenim u sudarima, naglo
zaustavljenim gomilama. Iz daljine blistaju kao dragulji, a potom gomile odjednom nestaju.
Cesta je miljama prazna. Tu smo samo ja i asfaltna rijeka koja se probija kroz drvored
poluogoljelih stabala čije se smežurano lišće očajnički drži tamnih grana. Tu smo cesta, golo
nebo, visoka smeđa trava i ja.
Ti su pusti dijelovi najgori. Automobili pružaju zaklon i konak. Spavam u neoštećenim
autima (još nisam naišla na zaključan auto) – ako se to može nazvati spavanjem. Ustajao,
zagušljiv zrak; prozore ne smiješ odškrinuti, a ostaviti otvorena vrata ne dolazi u obzir. Muči me
glad. I crne misli. Sama, sama, sama.
I najgora od strašnih misli koje me proganjaju noću:
Ja nisam dizajner izvanzemaljskih bespilotnih letjelica, ali da ih moram napraviti, uređaj
za otkrivanje sigurno bi bio dovoljno osjetljiv da primijeti toplinu tijela kroz krov automobila.
Uvijek isto: čim bih počela tonuti u san, vidjela bih kako se otvaraju sva četvera vrata i deseci
ruku pokušavaju me dohvatiti, ruku koje pripadaju nekim ramenima, koje pripadaju kome već. I
zatim se budim, petljam nešto s M16, izvirujem preko stražnjeg sjedala, okrećem se za 360° i
osjećam kao u klopci i više nego slijepa iza tih zamagljenih stakala.
Sviće. Čekam da se digne jutarnja magla, zatim otpijem gutljaj vode, operem zube,
provjerim oružje, prebrojim zalihe i opet se vraćam na cestu. Gledam gore, gledam dolje, gledam
okolo. Ne zadržavati se kod izlaza. Voda je zasad dobra. Nema šanse da se približim gradu ako
ne moram.
Zbog više razloga.
Znate li kako ćete znati da se približavate gradu? Po smradu. Grad ćete namirisati
kilometrima unaprijed.
Smrdi po dimu. I kanalizaciji. I smrti.
U gradu je teško napraviti dva koraka a da se ne spotakneš o neko truplo. Smiješno je to:
i ljudi umiru u gomilama.
Cincinnati sam namirisala oko kilometar i pol prije nego što sam uočila znak za izlaz.
Široki stup dima sporo se uzdizao prema vedrom nebu.
Cincinnati je u plamenu.
Ne čudi me to. Poslije trećeg vala ono što ste najčešće nalazili u gradovima, osim leševa,
bili su požari. Jedan jedini grom znao je uništiti po deset blokova kuća. Nije bilo nikoga da gasi
požare.
Oči mi počinju suziti. Smrad Cincinnatija tjera me na povraćanje. Zastajem tek toliko da
preko usta i nosa svežem neku krpu, a zatim ubrzavam korak. Skidam pušku s ramena i držim je
u naručju dok marširam. Imam loš predosjećaj u vezi sa Cincinnatijem. Probudio se onaj stari
glasić u mojoj glavi.
Požuri, Cassie. Požuri!
A tada, negdje između izlaza 17 i 18, naišla sam na tijela.

9
TROJE IH JE, nisu na gomili kao ljudi u gradu, već razmaknuti duž zelenog pojasa. Prvi
je stariji čovjek, star kao moj otac. Nosi plave traperice i trenirku Bengalsa. Leži okrenut licem
prema dolje, raširenih ruku. Ubijen je metkom u potiljak.
Desetak koraka dalje nalazi se drugo tijelo. Mlađa žena, malo starija od mene i obučena u
mušku pidžamu i majicu marke Victoria’s Secret. Tamno crveni trag u kratkoj kosi. Na lijevom
kažiprstu prsten s lubanjom. Crni lak za nokte, prilično oguljen. I rupa od metka u potiljku.
Još par koraka i tu je treće tijelo. Klinac star jedanaest ili dvanaest godina. Nove novcate
bijele visoke košarkaške tenisice. Crna majica. Teško je reći kako mu je izgledalo lice.
Ostavila sam klinca i vratila se do žene. Kleknula sam u visoku smeđu travu pokraj nje,
taknula joj blijedi vrat. Još je topla.
O, ne. Ne, ne, ne.
Otrčala sam natrag do prvog tijela. Kleknula sam, dodirnula mu ispruženi dlan, pogledala
krvavu rupu na potiljku. Sjaji se. Još je mokro.
Sledila sam se. Iza mene – cesta. Ispred mene – još ceste. Desno od mene – drveće.
Lijevo od mene – još drveća. Gomile auta na traci koja vodi na jug, najbliža hrpa oko trideset
metara dalje. Nešto mi kaže da pogledam gore, ravno gore.
Tamnosiva mrlja na podlozi zasljepljujuće jesenske modrine.
Nepomična.
Zdravo, Cassie. Zovem se gospodin Izviđač. Drago mi je što smo se upoznali!
Ustala sam i tog istog trena kad sam ustala (da sam ostala tamo sleđena, gospodin
Bengals i ja imali bismo jednake rupe), nešto mi se zabilo u nogu; oštar udarac tik iznad koljena
oborio me s nogu pa sam se izvalila ravno na stražnjicu.
Nisam čula pucanj. Čuo se prohladan vjetar u travi, moj ugrijani dah ispod krpe i šum
krvi u mojim ušima – to je sve što se čulo prije nego što me metak pogodio.
Puška s prigušivačem.
Logično. Naravno da upotrebljavaju prigušivače, a i ime koje sam za njih smislila
savršeno im odgovara: Ušutkivači. Ime koje odgovara opisu posla.
Nešto preuzme kontrolu nad nama kad se suočimo sa smrću. Prednji dio mozga odustaje,
predaje kontrolu najstarijem dijelu našeg bića, dijelu koji brine o kucanju srca i disanju i
treptanju, dijelu koji nam je priroda najprije napravila da bi nas održao na životu, dijelu koji
rasteže vrijeme kao da je divovska karamela pa nam se sekunda čini kao sat, a minuta dulja nego
ljetno popodne.
Bacila sam se naprijed po pušku – ispala mi je kad mi se metak zabio u nogu – a tlo
ispred mene eksplodira, zasuvši me komadićima trave i grumenjem zemlje i šljunka.
Dobro, zaboravi M16.
Iz pojasa sam izvukla luger i takoreći trkom odskakutala, ili skakućući otrčala, do
najbližeg auta. Nisam osjećala osobitu bol – iako sam slutila da ćemo se kasnije jako dobro
upoznati – ali kad sam stigla do auta, starijeg modela Buicka, osjetila sam da su mi se hlače
natopile krvlju.
U trenutku kad sam se sagnula, rasprsnulo se prednje staklo. Na leđima sam se brzo
zavukla skroz pod auto. Ne bi se baš moglo reći da sam velika, ali jedva sam stala, nije bilo
prostora da se okrenem na trbuh ni na drugu stranu ako se pojavi slijeva.
Stjerana u kut.
Pametno, Cassie, strašno pametno. Sve petice u prošlom semestru? Na popisu za

pohvalu? Ooodlično.
Trebala si ostati u onoj svojoj šumi, u svom šatorčiću sa svojim knjigicama i svojim
slatkim malim uspomenama. Kad bi došli po tebe, barem bi imala prostora za bježanje.
Minute sporo prolaze. Ležim na leđima i krvarim po hladnom betonu. Okrećem glavu
udesno, ulijevo, podižem je centimetar da pogledam u smjeru svojih stopala prema stražnjem
dijelu auta. Gdje li je, dovraga? Zašto mu toliko treba? A tada mi sine!
Ima snajper velikog dometa, sigurno, što znači da je mogao biti više od osamsto metara
daleko kad je pucao, a što također znači i da imam više vremena nego što sam isprva mislila;
vremena da smislim nešto drugo osim cmizdrave, očajničke, nesuvisle molitve.
Daj da nestane. Neka to brzo obavi. Pusti me da živim. Neka završi...
Nekontrolirano se tresem. Znojim se pa se smrzavam.
Padaš u šok. Razmišljaj, Cassie.
Razmišljaj.
Za to smo stvoreni. Zbog toga smo ovdje gdje jesmo. Zbog toga imam ovdje ovaj auto
ispod kojeg se mogu sakriti.
Ljudi smo, a ljudi razmišljaju. Planiraju, sanjaju, a zatim snove ostvaruju.
Ostvari to, Cassie.
Ako se ne spusti na tlo, neće moći do mene, a kad se spusti... kad sagne glavu da me
pogleda... kad pruži ruku da dohvati moj gležanj i izvuče me van...
Ne. Prepametan je za to. Pretpostavit će da sam naoružana. Neće riskirati. Ne kažem da je
Ušutkivačima bitno hoće li živjeti ili umrijeti... ili im je ipak bitno? Znaju li oni što je strah? Ne
vole život, vidjela sam dovoljno dokaza za to, ali vole li svoj život više nego što vole oduzeti
tuđi?
Vrijeme sporo prolazi. Minuta je dulja od godišnjeg doba. Zašto ga nema tako prokleto
dugo?
Ovo je sada svijet mogućnosti: ili-ili. Ili će doći dovršiti posao ili neće, ali mora ga
dovršiti, zar ne? Nije li zbog toga ovdje? Nije li to cijela jebena poanta?
Ili-ili: ili ću trčati, odnosno skakutati ili puzati ili se kotrljati, ili ću ostati ispod ovog auta
i iskrvariti. Ako riskiram bijeg, bit ću laka meta. Neću preživjeti dva koraka. Ako ostanem, ista
stvar, samo bolnija, strašnija i puno, puno dugotrajnija.
Pred očima mi iskaču i plešu crne točke. Ne mogu udahnuti dovoljno zraka.
Podigla sam lijevu ruku i strgnula krpu s lica.
Krpa.
Cassie, ti si glupača.
Položila sam pištolj pokraj sebe. To je najteže – natjerati se da pustim pištolj.
Podignula sam nogu i ispod nje podvukla krpu. Ne mogu podići glavu i vidjeti što radim.
Kroz more crnih točkica buljim u Buickovu prljavu utrobu dok spajam dva kraja, učvršćujem ih
što bolje mogu i petljam oko čvora. Spustila sam ruku i pregledala ranu prstima. I dalje krvari, ali
to je kapanje u usporedbi s liptanjem prije nego što sam podvezala ranu.
Uzimam pištolj. Bolje je. Vid mi je malo bistriji i nije mi više tako hladno. Pomaknula
sam se nekoliko centimetara ulijevo; ne volim ležati u svojoj krvi.
Gdje je? Imao je dovoljno vremena ovo završiti...
Osim ako nije završio.
Ukočila sam se. Na nekoliko sekundi potpuno sam zaboravila disati.
Neće doći. Neće doći jer ne mora. Zna da se nećeš usuditi izići, a ako ne iziđeš i ne
potrčiš, nećeš se izvući. Zna da ćeš umrijeti od gladi ili iskrvariti ili dehidrirati.

On zna isto što i ti: bježati = umrijeti, ne bježati – umrijeti.
Vrijeme mu je da se prebaci na sljedećeg.
Ako sljedeći postoji.
Ako ja nisam zadnja.
Ma daj, Cassie. Od sedam milijardi da u pet mjeseci ostane samo jedan? Nisi posljednja,
a čak i da jesi posljednje ljudsko biće na Zemlji, osobito ako jesi, ne možeš dopustiti da to ovako
završi. Zarobljena ispod prokletog Buicka, krvareći dok ne ostaneš bez krvi – zar će
čovječanstvo otići na takav način?
Dovraga, neće.

10
PRVI VAL odnio je pola milijuna života.
Drugi val daleko je nadmašio taj broj.
Ako niste znali, živimo na nemirnom planetu. Kontinenti su smješteni na kamenim
površinama koje se nazivaju tektonskim pločama, a one plutaju na moru rastaljene lave. Ploče
stalno stružu jedna o drugu, pritišću jedna drugu i udaraju se te stvaraju strašan pritisak. Pritisak
s vremenom raste i raste sve dok se ploče ne pomaknu i oslobode golemu količinu energije u
obliku potresa. Ako se jedan od tih potresa dogodi duž rasjeda koji obrubljuje svaki od
kontinenata, udar će izazvati superval koji se naziva tsunami.
Više od 40% svjetskog stanovništva živi unutar 90 kilometara od neke obale. To su tri
milijarde ljudi.
Drugi su samo trebali stvoriti kišu.
Uzmite metalnu šipku dugačku kao dva nebodera Empire State Building i triput toliko
tešku. Postavite je iznad jednog od rasjeda. Pustite je da padne iz gornjeg sloja atmosfere. Ne
treba vam nikakav pogon ni navođenje, samo je pustite da padne. Zahvaljujući gravitaciji, kad
stigne do površine, imat će brzinu od 70 000 km/h, što je dvadeset puta brže od ispaljenog metka.
Udarit će u površinu silom milijardu puta jačom od bombe bačene na Hirošimu.
Pa-pa, New Yorku. Zbogom, Sydneyju. Zbogom, Kalifornijo, Washingtonu, Oregone,
Aljasko, Britanska Kolumbijo. Doviđenja istočnoj obali.
Japan, Hong Kong, London, Rim, Rio.
Bilo nam je drago. Nadamo se da ste se dobro proveli!
Prvi je val završio za nekoliko sekundi.
Drugi je trajao malo dulje, jedan dan.
Treći val? Taj je potrajao – dvanaest tjedana. Dvanaest tjedana da bi ubili... pa, otac je
izračunao 97% nas koji nismo imali sreće pa smo preživjeli prva dva vala.
Devedeset i sedam posto od četiri milijarde? Sami izračunajte.
Nakon toga carstvo izvanzemaljaca spustilo se u svojim letećim tanjurima i otvorilo
paljbu, je li tako? A zemaljski narodi ujedinili su se pod jednim stijegom da odigraju bitku
Davida protiv Golijata. Naši tenkovi protiv vaših lasera. Ožeži!
Nismo bili te sreće, a oni nisu bili tako glupi.
Kako uništiti gotovo četiri milijarde ljudi u tri mjeseca?
Ptice.
Koliko na svijetu ima ptica? Želite pogađati? Milijun? Milijarda? A što kažete na više od
tri stotine milijardi? To je otprilike sedamdeset i pet ptica za svakog muškarca, ženu i dijete koji
su preživjeli prva dva vala.
Na svakom kontinentu ima tisuće vrsta ptica, a ptice ne poznaju granice. I puno kakaju.
Pet ili šest puta dnevno. To je više od bilijun malih projektila koji nas zasipaju svakoga dana.
Ne možete smisliti djelotvorniji način širenja virusa koji ima stopu smrtnosti 97%.
Otac je mislio da su sigurno uzeli nešto poput virusa Zair, vrste iz roda virusa ebole, i
genetski ga izmijenili. Ebola se ne prenosi zrakom, ali promijeni jedan protein i moći će se širiti
zrakom kao i gripa. Ovaj virus napada pluća. Počnete jako kašljati, dobijete temperaturu. Boli
vas glava – jako. Počnete iskašljavati kapljice krvi zaražene virusom. Virus zahvaća jetru,
bubrege, mozak. Sada ih u vama ima oko milijardu. Postali ste virusna bomba, a kad
eksplodirate, virusom razarate sve oko sebe. To zovu iskrvarenjem. Poput štakora koji bježe s
broda koji tone, virus bježi kroz svaku pukotinu: usta, nos, uši, stražnjicu, pa čak i oči. Doslovno

vam cure krvave suze.
Imali smo za to razna imena: crvena smrt ili krvava kuga, pošast, crveni tsunami, četvrti
jahač. Kako god to nazvali, nakon tri mjeseca devedeset i sedmero od svakih stotinu ljudi bilo je
mrtvo.
Mnogo je to krvavih suza.
Vrijeme kao da je prolazilo unatrag. Prvi val vratio nas je u osamnaesto stoljeće, a
sljedeća dva poslala su nas u kameno doba.
Opet smo bili lovci i sakupljači hrane, nomadi, dno piramide, ali nismo bili spremni
prestati se nadati. Ne još.
Još nas je bilo dovoljno da se borimo.
Nismo im se mogli otvoreno suprotstaviti, ali mogli smo voditi gerilski rat. Mogli smo se
okomiti na njihove izvanzemaljske guzice iz nepredviđenih smjerova. Imali smo dovoljno
pušaka i streljiva, pa čak i nešto vozila koja su preživjela prvi val. Vojska je bila razbijena, ali i
dalje je na svakom kontinentu bilo funkcionalnih jedinica. Bilo je bunkera i pećina i podzemnih
baza u kojima bismo se mogli godinama skrivati. Vi izvanzemaljci budite Amerika, a mi ćemo
biti Vijetnam.
Drugi su rekli: dobro, može.
Mislili smo da su nas zasuli svime što su imali, ili barem onim najgorim, jer bilo je teško
zamisliti nešto gore od crvene smrti. Mi koji smo preživjeli treći val, mi s urođenim imunitetom
na tu bolest, pognuli smo glave, prikupili zalihe i čekali da nam odgovorni kažu što da radimo.
Znali smo da postoji netko odgovoran jer bi povremeno nebom protutnjio kakav borbeni avion, a
čuli smo i nešto poput oružanih borba u daljini i grmljavinu aviona za prijevoz trupa odmah iza
horizonta.
Moja je obitelj, čini se, imala više sreće nego većina drugih. Četvrti jahač odjahao je s
majkom, ali smo otac, Sammy i ja preživjeli. Otac se hvalio našim superiornim genima, što nije
nešto što bi trebalo raditi: nalaziti se na vrhu gomile od gotovo sedam milijardi mrtvih i hvalisati
se. On je samo bio kakav je i uvijek te je pokušavao uoči istrebljenja ljudske vrste isplesti
najbolju priču.
Nakon crvenog tsunamija većina gradova i mjesta bili su napušteni. Nije bilo struje, nije
bilo vodovoda, sve vrijedno u trgovinama odavno je bilo opljačkano. U nekim ulicama
kanalizacija je bila tri prsta duboka. Požari izazvani ljetnim grmljavinama bili su česta pojava.
Bio je tu i problem s tijelima jer ih je bilo posvuda: u kućama, zaklonima, bolnicama,
stanovima, poslovnim zgradama, školama, crkvama, sinagogama i skladištima.
Postoji krajnja točka izdržljivosti nakon koje priznajete poraz pred samom količinom
umiranja. Ne možete dovoljno brzo zakopati ili spaliti tijela. Tog ljeta kad je izbila Epidemija
bilo je brutalno vruće i smrad trulog mesa visio je u zraku poput nevidljive otrovne magle.
Namakali smo trake tkanine u parfem i vezali ih preko usta i nosa, a vonj bi se do večeri uvukao
u materijal tako da nisi imao izbora nego sjediti i trpjeti mučninu sve dok se, začudo, ne bi
naviknuo.
Treći val proveli smo čekajući zabarikadirani u kući. Djelomično zbog karantene,
djelomično zbog toga što su neki prilično udareni ljudi tumarali ulicama, provaljivali u kuće i
palili ih, ubijali, silovali i pljačkali, djelomično zato što smo bili nasmrt preplašeni čekajući što
će se sljedeće dogoditi, no najviše zbog toga što otac nije htio ostaviti majku. Bila je prebolesna
da bi putovala, a on se nije mogao natjerati da je ostavi.
Rekla mu je da ide, da je ostavi. Ionako će umrijeti. No nije se radilo samo o njoj nego i o
meni i Sammyju, o tome da budemo na sigurnom, o budućnosti i nenapuštanju nade da će sutra

biti bolje nego što je danas.
Otac joj nije proturječio, ali nije ju ni ostavio. Čekao je neizbježno, brinuo je da joj bude
što udobnije i proučavao karte, radio popise te sakupljao zalihe. Tada ga je otprilike ulovila ona
ideja s gomilanjem knjiga i ponovnom izgradnjom civilizacije. Onih večeri kad nebo nije bilo
potpuno prekriveno dimom, odlazili bismo u dvorište iza kuće i naizmjenično gledali kroz moj
stari teleskop kako matični brod dostojanstveno plovi Mliječnom stazom. Zvijezde su sada bile
sjajnije, blistavo sjajne, bez čovjekova svjetla da ih prigušuje.
„Što čekaju?“ pitala bih ga. I dalje sam očekivala, kao i svi ostali, leteće tanjure,
mehaničke pauke i laserske topove. „Zašto jednostavno ne završe s tim?“
Otac bi zavrtio glavom. „Ne znam, sunašce“, rekao bi. „Možda je gotovo. Možda cilj nije
da nas sve ubiju, već da nas samo razrijede na neki broj kojim mogu upravljati.“
„I što onda? Što žele?“
„Mislim da je bolje pitati što trebaju“, rekao je blago, kao da mi priopćava neku jako lošu
vijest. „Vrlo su oprezni, znaš.“
„Oprezni?“
„Da ne oštete više nego što je apsolutno nužno. Zbog toga su ovdje, Cassie. Treba im
Zemlja.“
„No ne i mi“, prošaptala sam. Skoro sam pukla – opet. Valjda već milijunti put.
Stavio mi je ruku na rame, uistinu vjerojatno već milijunti put, i rekao: „Imali smo priliku
i nismo baš dobro upravljali svojim nasljeđem. Kladim se da, kad bismo se nekako mogli vratiti i
popričati s dinosaurima prije pada asteroida...“
U tom sam ga času iz sve snage udarila šakom i otrčala unutra.
Ne znam gdje je gore, unutra ili vani. Vani se osjećaš potpuno izložen, stalno pod
prismotrom, gol ispod golog neba, a unutra je vječni sumrak. Prozori zabijeni daskama kroz koje
danju ne prodire sunce. Uvečer imamo svijeće, ali sve ih je manje. Ne možemo upotrijebiti više
od jedne u svakoj sobi pa tamne sjene vrebaju u nekad poznatim kutovima.
„Što je bilo, Cassie?“ Sammy. Pet godina, predivan, velikih smeđih očiju plišanog
medvjedića, drži još jednog člana obitelji s velikim smeđim očima, onog punjenog slamom,
kojeg sam sad utrpala na dno ruksaka.
„Zašto plačeš?“
Vidjevši moje suze, i on je počeo plakati.
Projurila sam kraj njega prema sobi šesnaestogodišnjeg ljudskog dinosaura zvanog
Cassiopeia Sullivanus extinctus. Potom sam se vratila do njega. Nisam ga mogla ostaviti
uplakanog. Postali smo prilično bliski otkad se majka razboljela. Skoro svake noći ružni snovi
natjerali bi ga da dođe u moju sobu pa bi mi se uvukao u krevet, naslonio lice na prsa i katkad me
zabunom zvao mama.
„Jesi li ih vidjela, Cassie? Je l’ dolaze?“
„Ne, mali moj“, rekla sam i obrisala mu suze. „Nitko ne dolazi.“
Ne još.

11
MAJKA JE UMRLA JEDNOG UTORKA.
Otac ju je zakopao u vrtu, u ružičnjaku. Zamolila ga je to prije nego što je umrla. Na
vrhuncu Epidemije, kad su svakoga dana umirale stotine ljudi, većinu tijela prenosili su na rub
grada i spaljivali. Umirući gradovi bili su okruženi lomačama mrtvih koje su stalno tinjale.
Rekao mi je da ostanem sa Sammyjem, sa Sammyjem koji se pretvorio u zombija,
povlačio se uokolo otvorenih usta ili sisajući palac kao da opet ima dvije godine, čije su oči
plišanog medvjedića imale prazan pogled. Samo nekoliko mjeseci prije majka ga je ljuljala na
ljuljački, vodila ga na karate, prala mu kosu, plesala s njim na njegovu najdražu pjesmu. Sad je
bila umotana u bijelu plahtu i na očevu ramenu išla prema vrtu.
Kroz kuhinjski prozor vidjela sam oca kako kleči pokraj plitkog groba. Pognuo je glavu.
Ramena su mu se trzala. Od Dolaska ga nisam vidjela da je ikad izgubio kontrolu nad sobom.
Situacija je bila sve lošija i baš kad pomisliš da ne može biti gore, postane još gore, ali otac se
nikad nije uspaničio. Čak i kad je majka imala prve simptome zaraze, ostao je smiren, osobito
pred njom. Nije govorio o onome što se odvijalo izvan zabarikadiranih vrata i prozora. Stavljao
joj je mokre krpe na čelo. Kupao ju je, presvlačio, hranio. Nikad ga nisam vidjela da pred njom
plače. Dok su se neki ljudi ubijali, vješali, gutali šake tableta i bacali s visokih mjesta, otac se
odupirao mračnoj strani.
Pjevao joj je i ponavljao glupe viceve koje je čula tisuću puta, i lagao je. Lagao je onako
kako ti roditelji lažu, dobre laži koje ti pomažu da zaspiš.
„Čuo sam još jedan avion danas. Zvučao je kao borbeni, znači da je nešto ipak
preživjelo.“
„Temperatura ti je malo pala, a i oči su ti danas bistrije. Možda to nije to. Možda je samo
obična gripa.“
U posljednjim satima brisao je njene krvave suze.
Pridržavao ju je dok je povraćala crnu viroznu masu u koju joj se pretvorio želudac.
Doveo je mene i Sammyja u sobu da se oprostimo.
„U redu je“, rekla je Sammyju. „Sve će biti u redu.“
Meni je rekla: „Cassie, on te sada treba. Brini o njemu. Brini o svom ocu.“
Rekla sam joj da će ozdraviti. Neki su ljudi ozdravili. Razboljeli su se, a zatim se virus
iznenada povukao. Nitko nije znao zašto. Možda mu se nije dopao njihov okus. Ni ja nisam rekla
da će ozdraviti da bih je ohrabrila. Ja sam to stvarno vjerovala. Morala sam vjerovati.
„Ti si im sve što imaju“, rekla je. Zadnje riječi koje mi je uputila.
Posljednji je otišao um, otplavljen crvenim vodama tsunamija. Virus je preuzeo potpunu
kontrolu. Neke bi ljude uhvatilo ludilo kad bi im od virusa uskuhao mozak. Udarali bi oko sebe,
grebli, tukli nogama, grizli, kao da nas je virus i trebao i mrzio pa nije mogao dočekati da nas se
riješi.
Majka je gledala oca i nije ga prepoznala. Nije znala gdje je, tko je, što joj se događa.
Imala je taj neki stalan jezivi smiješak na licu, raspucale usne odmaknute od krvarećih desni,
zube umrljane krvlju. Iz usta su joj izlazili zvukovi, ali to nisu bile riječi. Mjesto u mozgu koje je
slagalo riječi bilo je prepuno virusa, a virus nije znao govoriti – znao je samo kako se namnožiti.
I tada je majka umrla u ludilu trzaja i grgljavih jauka, a njeni nepozvani gosti šikljali su iz
svakog otvora jer s njom su bili gotovi, iskoristili su je, vrijeme je bilo da ugase svjetla i potraže
novi dom.
Otac ju je posljednji put okupao, počešljao. Iščetkao joj je skorenu krv sa zuba. Kad nam

je došao reći da je otišla, bio je smiren. Nije izgubio kontrolu. Držao me dok sam ja pucala po
šavovima.
Sad ga promatrao kroz kuhinjski prozor. Klečeći pokraj nje u ružičnjaku, misleći da ga
nitko ne vidi, pustio je slamku za koju se držao, olabavio povez koji ga je sve ovo vrijeme čvrsto
držao dok su drugi padali u provaliju.
Provjerila sam je li Sammy dobro i izišla van. Sjela sam kraj njega, stavila mu ruku na
rame. Kad sam ga prošli put dotaknula, bilo je to šakom i mnogo grublje. Nisam ništa govorila, a
nije ni on, dugo.
Nešto mi je tutnuo u ruku – majčin vjenčani prsten. Rekao je kako bi ona htjela da ga
imam.
„Cassie, odlazimo. Sutra ujutro.“
Kimnula sam. Znala sam da je ona jedini razlog zašto smo još ovdje. Tanke stabljike ruža
poskakivale su i njihale se kao da oponašaju moju potvrdu. „Kamo idemo?“
„Daleko.“ Pogledao je oko sebe, a oči su mu bile raširene i uplašene. „Više nije sigurno.“
Da, pomislim. Zar je ikad bilo?
„Vojna zrakoplovna baza Wright-Patterson udaljena je malo više od 160 kilometara. Ako
se požurimo i vrijeme nas posluži, možemo biti tamo za pet ili šest dana.“
„I što onda?“ Drugi su nas naučili da tako razmišljamo: dobro, to je to, a što dalje?
Nadala sam se da će mi otac reći. Bio je najpametniji čovjek kojeg sam poznavala. Ako on nije
imao odgovor, tada ga nitko nije imao. Ja sigurno nisam. I definitivno sam željela da ga on ima.
Trebalo mi je to.
Odmahnuo je glavom kao da ne razumije pitanje.
„Što ima u Wright-Pattersonu?“ upitala sam.
„Ne znam ima li ičega.“ Pokušao se nasmiješiti i napravio je grimasu, kao da ga je
osmijeh zabolio.
„Zašto onda idemo?“
„Idemo jer ne možemo ostati ovdje“, protisnuo je kroz zube, „a ako ne možemo ostati
ovdje, moramo otići nekamo drugamo. Ako je negdje ostala nekakva vlast...“
Odmahnuo je glavom. Nije zbog toga izišao van. Izišao je pokopati svoju ženu.
„Idi u kuću, Cassie.“
„Pomoći ću ti.“
„Ne trebam tvoju pomoć.“
„Ona je moja majka. I ja sam je voljela. Molim te, daj da ti pomognem.“ Opet sam
plakala. Nije vidio. Nije me gledao, a nije gledao ni nju. Nije, ustvari, ni u što gledao. Postojala
je ta nekakva crna rupa na mjestu gdje se prije nalazio svijet i oboje smo padali prema njoj. Za
što da se držimo? Povukla sam mu ruku s majčina tijela, pritisnula je na svoje lice i rekla mu da
ga volim i da ga mama voli te da će sve biti u redu, pa je crna rupa izgubila djelić svoje snage.
„Idi u kuću, Cassie“, blago je rekao. „Sammy te treba više nego ona.“
Otišla sam u kuću. Sammy je sjedio na podu svoje sobe i igrao se uništenja Zvijezde
smrti svojom borbenom svemirskom letjelicom X-wing. „Vruuuuuum, vruuuuuuum. Crveni,
krećem u napad!“
Istodobno je otac vani klečao u svježe prekopanoj zemlji. Smeđa zemlja, crvena ruža,
sivo nebo, bijela plahta.

12
MISLIM da sada trebam pričati o Sammyju.
Ne znam kako da drugačije opišem to mjesto.
Kad kažem to mjesto, mislim na prvi centimetar izvan zaklona, na mjesto gdje je sunce
obasjalo moje izguljeno lice kad sam ispuzala ispod Buicka. Prvi centimetar bio je najteži.
Najdulji centimetar u svemiru. Centimetar koji se protezao tisuću kilometara.
To je ono mjesto na autocesti na kojem sam se okrenula da se suočim s neprijateljem
kojeg nisam mogla vidjeti.
To je ona jedna stvar koja mi je pomogla da potpuno ne poludim, stvar koju mi Drugi
nisu mogli oteti nakon što su mi oteli sve ostalo.
Sammy je razlog zbog kojeg nisam odustala, zbog kojeg nisam ostala ispod tog auta i
čekala kraj.
Posljednji sam ga put vidjela kroz stražnji prozor školskog autobusa, čela pritisnutog na
staklo, kako mi maše i smiješi se, kao da ide na izlet: uzbuđen, nervozan, nimalo uplašen.
Pomoglo je to što je bio s drugom djecom. I bio je u školskom autobusu, što je bilo tako
normalno. Ima li što svakodnevnije od velikog žutog školskog autobusa? To je ustvari tako
uobičajeno da smo se šokirali kad smo ih ugledali kako ulaze u izbjeglički logor nakon
posljednja četiri mjeseca strahota. Bilo je to kao da vidimo McDonald’s na Mjesecu. Potpuno
uvrnuto i suludo i nešto čega jednostavno ne bi trebalo biti.
Bili smo u logoru tek nekoliko tjedana. Od pedesetak ljudi koji su se ondje nalazili mi
smo bili jedina obitelj. Svi ostali bili su udovice, udovci ili siročad. Posljednji preživjeli u svojim
obiteljima, neznanci prije dolaska u logor. Najstariji je imao negdje više od šezdeset. Sammy je
bio najmlađi, ali bilo je još sedmero djece, od kojih sam samo ja imala više od četrnaest godina.
Logor se nalazio tridesetak kilometara istočno od mjesta gdje smo živjeli, sklepan u šumi
za vrijeme trećeg vala kao poljska bolnica nakon što su one u gradu postale prepunjene. Zgrade
su bile nabijene jedna na drugu, izgrađene od ručno piljenih trupaca i spašenog lima – jedan
glavni odjel za zaražene i manja brvnara za dva liječnika koji su se brinuli o umirućima dok
crveni tsunami nije i njih povukao na dno. Imali smo i ljetni vrt te sustav za skupljanje kišnice za
pranje i kupanje i piće.
Jeli smo i spavali u velikoj brvnari. Ovdje je iskrvarilo između pet i šest stotina ljudi, ali
pod i zidovi bili su izbijeljeni, a poljski kreveti na kojima su umrli spaljeni. I dalje se osjećao
slabašan miris Epidemije (pomalo nalik na kiselo mlijeko), a izbjeljivao nije uklonio sve tragove
krvi. Zidovi su bili prekriveni uzorcima kapljica, a pod mrljama u obliku srpa. Bilo je kao da
živimo u kakvoj apstraktnoj 3D slici.
Manja je brvnara služila kao skladište i oružarnica. Konzervirano povrće, mesni
proizvodi, suha hrana i osnovne namirnice, na primjer sol. Sačmarice, pištolji, poluautomatske
puške, čak i nekoliko signalnih pištolja. Svi su bili naoružani do zuba; Divlji zapad se ponavlja.
Iza nastambi, nekoliko stotina metara dalje, iskopali su u šumi plitku jamu. Služila je za
spaljivanje tijela. Nismo smjeli tamo ići pa je nas nekoliko starijih, naravno, išlo. Bio je tu jedan
ljigavac imenom Crisco, nazvan tako valjda zbog dugačke zalizane kose. Crisco je imao trinaest
godina i bio je lovac na trofeje. On bi doslovno ugazio u pepeo i prekopavao ga da pronađe nakit
i novčiće i druge njemu vrijedne ili „zanimljive“ predmete. Kleo se da to ne radi zato što je
nastran.
„Sad postoji razlika“, govorio je slavodobitno, prekopavajući po svome najnovijem
plijenu noktima skorenim od prljavštine, ruku prevučenih sivom prašinom od ljudskih ostataka.

Razlika između čega?
„Između toga jesi li čovjek ili nisi. Vratio se sustav trampe, dušo!“ Podigne dijamantnu
ogrlicu. „A kad sve bude gotovo, oni s dobrom robom moći će određivati što prolazi.“
Pomisao da žele ubiti sve nas nije još nikome pala na pamet, čak ni odraslima. Crisco je
sebe vidio kao američkog Indijanca koji je prodao Manhattan za šaku šarenih kuglica, a ne kao
pticu dodo, što je bilo mnogo bliže istini.
Otac je čuo za logor prije nekoliko tjedana, kad je majka dobila prve simptome
Epidemije. Pokušao ju je nagovoriti da ide, ali znala je da joj nitko ne može pomoći. Ako mora
umrijeti, željela je da to bude u njezinu domu, a ne u nekoj lažnoj bolnici usred šume. Poslije,
kad joj se već bližio kraj, pojavile su se glasine da su bolnicu pretvorili u nekakvo okupljalište,
neku vrstu sigurne kuće za preživjele, dovoljno daleko od grada da bude relativno sigurna u
sljedećem valu, kakav god on bio (iskusni su se kladili na neki oblik zračnog napada), a opet
dovoljno blizu da nas odgovorni pronađu kad nas dođu spasiti – ako postoje odgovorni i ako
dođu.
Neslužbeni šef logora bio je marinac u penziji imenom Hutchfield. Izgledao je kao čovjek
od lego-kocaka: četvrtaste ruke, četvrtasta glava, četvrtasta vilica. Svaki dan nosio je istu majicu
bez rukava, umrljanu nečime što je možda bila krv, iako su se njegove crne čizme uvijek sjajile
kao ogledala. Brijao je glavu, ali ne i prsa i leđa, o čemu je stvarno trebao razmisliti. Bio je
prepun tetovaža i volio je pištolje – dva na boku, jedan zataknut iza leđa, jedan prebačen preko
ramena. Nitko nije nosio više oružja od Hutchfielda. Možda je to bilo zato što je bio neslužbeni
šef.
Stražari su nas uočili kad smo dolazili i kad smo stigli do makadama koji je kroz šumu
vodio do logora, Hutchfield je već bio ondje s još jednim likom imenom Brogden. Uvjerena sam
da smo trebali primijetiti sve to moćno oružje kojim su ukrasili svoja tijela. Hutchfield nam je
naredio da se raziđemo. Htio je razgovarati s ocem; Brogden je dobio mene i Samsa. Rekla sam
Hutchfieldu što mislim o toj ideji. Onako, na koji si ju točno dio svoje tetovirane stražnjice može
zataknuti.
Upravo sam izgubila jednog roditelja. Nisam bila previše luda za tim da izgubim i
drugog.
„Cassie, u redu je“, rekao je otac.
„Ne znamo tko su ovi“, usprotivila sam se. „Mogli bi biti samo još jedna banda
naoružanog ološa.“ U naoružani ološ ubrajali su se ubojice, silovatelji, ratni profiteri, otmičari i
sličan ološ koji je isplivao sredinom trećeg vala i bio razlog da ljudi zabarikadiraju kuće i spreme
zalihe hrane i oružja. Za rat se nismo isprva pripremali zbog izvanzemaljaca, već zbog
pripadnika vlastite vrste.
„Oni su samo oprezni“, uvjeravao me otac. „I ja bih to napravio na njihovu mjestu.“
Potapšao me, a ja sam pomislila: kvragu, stari, ako me još jedanput tako pokroviteljski
potapšaš... „U redu je, Cassie.“
Otišao je s Hutchfieldom onamo gdje ih nisam mogla čuti, ali sam ih mogla vidjeti pa
sam se malo bolje osjećala. Stavila sam si Sammyja na bok i potrudila se odgovoriti na
Brogdenova pitanja a da ga ne odalamim slobodnom rukom.
Kako se zovemo?
Otkuda smo?
Je li netko od nas zaražen?
Znamo li išta o tome što se događa?
Što smo vidjeli?

Što smo čuli?
Zašto smo ovdje?
„Mislite, ovdje u ovom logoru ili je to egzistencijalno pitanje?“ upitala sam.
Njegove su se obrve skupile u jednu oštru crtu pa prozbori: „Hm?“
„Da ste me to pitali prije sveg ovog sranja, rekla bih vam nešto kao ‘ovdje smo da bismo
služili ljudima ili dali svoj doprinos društvu’. Kad bih htjela biti pametnjakovićka, rekla bih ‘da
nismo ovdje, bili bismo negdje drugdje’, ali budući da se sve ovo sranje ipak dogodilo, reći ću
vam da je to zato što imamo prokletu sreću.“
Zaškiljio je sekundu prema meni prije nego što je razdraženo odvratio:
„Pametnjakovićka“.
Ne znam kako je otac odgovorio na to pitanje, ali čini se da je prošao provjeru jer smo
dobili pristup logoru sa svim povlasticama, što znači da je otac (ne ja) mogao iz spremišta
izabrati oružje po želji. Za njega je oružje bio problem. Nikad ga nije volio. Govorio je da oružje
možda ne ubija ljude, ali to svakako olakšava. Sad nije mislio da je toliko opasno koliko je
smiješno neprikladno.
„Što mislite, koliko će naše oružje biti djelotvorno protiv tehnologije koja je tisućama,
ako ne i milijunima godina ispred naše?“ upitao je Hutchfielda. „To je kao da toljagom i
kamenjem idete protiv taktičkog projektila.“
Hutchfield nije razumio takvo razmišljanje. Zaboga, pa on je bio marinac. Njegova je
puška bila njegov najbolji prijatelj, najvjerniji drug, odgovor na sva moguća pitanja.
Tada mi to nije bilo jasno. Sada je.

13
PO LIJEPOM VREMENU svi su bili vani dok ne bi išli spavati. Ta trošna brvnara imala
je neku lošu vibru uzrokovanu onime zbog čega je bila izgrađena, zbog čega je postojala, što ju
je donijelo, kao i nas, u ovu šumu. Nekih večeri raspoloženje je bilo vedro, skoro kao u ljetnom
kampu u kojem se, nekim čudom, svi vole. Netko bi rekao da je popodne čuo helikopter, što bi
pokrenulo optimistično nagađanje o tome da su se odgovorni pribrali i da se pripremaju za
protunapad.
Drugih dana raspoloženje je bilo mračnije, a u večernjem zraku osjećala se teška
tjeskoba. Mi smo sretnici. Preživjeli smo napad elektromagnetskim udarom, pomor na obalama,
kugu koja je odnijela sve koje smo poznavali i voljeli. Pobijedili smo vjerojatnost. Gledali smo
smrti u oči i smrt je prva trepnula. Očekivali biste da se zato osjećamo hrabrima i nepobjedivima,
ali nismo.
Bili smo kao Japanci koji su preživjeli prvi udar bombe u Hirošimi. Nismo shvaćali zašto
smo još ovdje, a nismo ni bili potpuno sigurni da to želimo.
Pričali smo priče o životu prije Dolaska. Neskriveno smo plakali za onima koje smo
izgubili. Potajno smo plakali za svojim pametnim telefonima, autima, mikrovalnim pećnicama i
internetom.
Promatrali smo noćno nebo. Matični brod buljio je u nas odozgora – blijedozeleno,
zlonamjerno Oko.
Raspravljali smo o tome kamo bismo trebali poći. Shvaćali smo da ne možemo vječno
čučati u ovoj šumi. Čak i ako Drugi ne stignu uskoro, zima hoće. Moramo pronaći bolji zaklon.
Imali smo zaliha za nekoliko mjeseci ili manje, ovisno o tome koliko će još izbjeglica dolutati do
kampa. Trebamo li čekati da nas spase ili krenuti i potražiti spas? Otac je bio za drugu
mogućnost. I dalje je želio doći do Wright-Pattersona. Ako odgovorni postoje, veće su šanse da
ćemo ih ondje naći.
Nakon nekog vremena dozlogrdilo mi je. Umjesto da problem rješavamo, mi smo o
njemu razgovarali. Bila sam spremna ocu reći da otkantamo te kretene i krenemo za
Wright-Patterson s onima koji žele ići s nama, a ostale ‘ko šljivi.
Smatrala sam kako je ideja da smo zajedno jači katkad jako precijenjena.
Dovela sam Sammyja unutra da ga stavim spavati. Izmolila sam s njim njegovu molitvu.
„Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili...“ Meni je to samo neartikulirana buka.
Blebetanje. Nisam baš bila sigurna o čemu se radi, ali osjećala sam da je, kad se radi o Bogu,
netko negdje prekršio neko obećanje.
Bila je vedra noć. Mjesec je bio pun. Osjećala sam se dovoljno ugodno da prošetam
šumom.
Netko je u logoru uzeo gitaru u ruke. Melodija je poskakivala duž staze, prateći me kroz
šumu. Prvi put nakon prvog vala čujem glazbu.
„I na kraju ležimo budni i sanjamo da smo slobodni.“
Odjednom sam poželjela sklupčati se u majušno klupko i zaplakati. Poželjela sam krenuti
kroz ovu šumu i bez prestanka trčati dok mi noge ne otpadnu. Htjela sam povraćati. Htjela sam
vrištati dok mi se grlo ne raskrvari. Htjela sam opet vidjeti svoju majku i Lizbeth i sve svoje
prijatelje, čak i one koje nisam voljela, i Bena Parisha, samo da mu kažem da ga volim i da želim
njegovo dijete više od svog života.
Pjesma se utišala, zaglušena neupitno manje melodičnom pjesmom zrikavaca.
Puknula je grančica.

Rick yancey peti val

Recommended

Recommended

More Related Content

What's hot

What's hot (20)

Similar to Rick yancey peti val

Similar to Rick yancey peti val (20)

More from zoran radovic

More from zoran radovic (20)

Rick yancey peti val