Istorija Pariza veoma je bogata, traje vekovima i uvek bi, o svakom periodu te zanimljive povesti, mogla da se ispriča neponovljiva priča. Kada je reč o 20. veku, Pariz tridesetih godina svakako je veoma primamljiv za kreativno istraživanje, ali isto to moglo bi se reći i za Pariz šezdesetih. Izuzetan grad i izuzetna dostignuća francuskih, ali i drugih, inostranih umetnika koji su obogatili francusku kulturu. Ovo je pokušaj da se podsetimo samo jednog dela i jednog segmenta tog interesantnog i jedinstvenog vremena, posredstvom umetnika i duha vremena. Književnost, film i muzika bili su u žiži, ali se dotičemo i ostalih umetnosti i društvenih i kulturnih fenomena.
Tomas Man spada u najznačajnije pisce 20. veka. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1929. godine. Osim književnog opusa, značajan je i njegov politički angažman, naročito tokom Drugog svetskog rata. Izvršio je veliki uticaj na mnoge pisce u 20. veku. Njegov najbolji roman je "Čarobni breg" a najdraži "Ispovesti varalice Feliksa Krula" koji je ostao nedovršen iako je na njemu najduže radio.
PRAVCI:
futurizam - nastao u Italiji, odbacuje tradiciju, veliča industriju, ističe hrabrost, drskost, buntovnost, propagira rat , osvajanje i militarizam
- predstavnici u Italiji: Emilio Filipo Tomaso Marineti
- prestavnici u Rusiji: Vladimir Majakovski, Igor Severjanin, Velimir Hljebnikov, Marina Cvetajeva
ekspresionizam -književni pokret koji se javlja u Njemačkoj i Austriji 1910. g. i traje do 1925. Naziv dolazi iz slikarstva, gdje je pokret odranije postojao.
ŽANROVI: lirika – kao trenutak u akciji saznavanja svijeta
drama – kao razvijanje i sudaranje akcija
slobodni stih – sa vanjskih manifestacija prelazi se na unutrašnji doživljaj ritma
pripovijetka – imaju malo epskog u sebi
roman – neprimjeren ekspresionističkoj poetici
- predstavnici poezije: Gotfrid Ben, Ernest Toler, Ggeorg Trakl, Georg Hajm, Bertolt Breht
- predstavnici drame: Ernest Toler – Preobrazba, Masa čovjek, Borci protiv stroja
Bertolt Breht – Majka Hrabrost i njezina, Kavkaski krug kredom
konstruktivizam
dadaizam -javlja se 1916. godine u Cirihu. On se raspao 1920. godine i jednim svojim dijelom prerastao u nadrealizam.
- predstavnik i osnivač: Tristan Cara
nadrealizam - umjetnički pokret koji je nastao u Francuskoj. Počinje objavom Nadrealističkog manifesta 1924. godine, autora Andre Bretona.
- predstavnici: Andre Breton, Pol Elijar, Luj Aragon, Gijon Apoliner i slikar Salvador Dali
socijalna književnost -Javlja se početku 20. stoljeća u Rusiji i Francuskoj, a ubrzo i u više evropskih zemalja. Nastala je kao rezultat nezadovoljstva građanskim društvom i građanskom književnošću, koja se bila udaljila od običnog čovjeka.
- predstavnici: pisac Maksim Gorki i slikar Andrej Ždanov
Imaginizam/Imažinizam - glavno obilježje ovog književnog pravca je slikovitost, jedina pouzdana vrijednost u preciznom, vizuelnom doživljaju stvarnosti,
temelji se na konkretnim slikama, izbjegava se apstrakcija i simbolika
- glavni predstavnici: Ezra Pound, Sergej Jesenjin, Richard Aldington
- predstavnici anglo-američke avangardne škole: Tomas Ernest Hulm, Ričard Aldington, Ejmi Lovel, Ezra Paund...
- predstavnici ruskog imažinzma: Vadim Šeršenevič, Sergej Jesenjin, Anatolij Marijengof, Aleksandar Kusikov ...
Alen Delon je svakako jedna od ikona evropskog filma. Proslavljeni glumac igrao je u mnogo filmova različitih žanrova i sarađivao sa najvećim rediteljima 20. veka. Partnerke su mu bile najbolje i najlepše glumice. Ovo je kratak osvrt na biografiju ovog harizmatičnog umetnika.
When God walked the Earth - magične osamdesete. pptxMilanStankovic19
Osamdesete godine 20. veka veoma su zanimljive i inspirativne. Mogu se proučavati i opisivati iz različitih uglova: kulturološkog, sociološkog, fenomenološkog, egzistencijalnog, političkog, pedagoškog, sportskog... Ovo je pogled koji, u esejističkom maniru, nostalgično pokušava da prizove duh tog, po mnogima, lepog i neponovljivog vremena. Šta je tada obeležilo život jednog običnog građanina na ovim prostorima - pitanje je na koje ova prezentacija pokušava da odgovori.
Naslov ove prezentacije uslovno je dat, naravno da ne postoji "zatvorska književnost" već je ovo samo pokušaj da se izdvoje neka svetski poznata dela u kojima je tematika u vezi sa zatvorima, kao specifičnim civilizacijskim fenomenom.U delima je uglavnom reč o političkim zatvorenicima, kao i onima koji su osuđeni, a bili su nedužni (sa izuzetkom "Zločina i kazne" i "Paklene pomorandže"). Takvih dela ima još, ona su takođe veoma značajna, a ovo je samo jedan mali presek.
Tomas Man spada u najznačajnije pisce 20. veka. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1929. godine. Osim književnog opusa, značajan je i njegov politički angažman, naročito tokom Drugog svetskog rata. Izvršio je veliki uticaj na mnoge pisce u 20. veku. Njegov najbolji roman je "Čarobni breg" a najdraži "Ispovesti varalice Feliksa Krula" koji je ostao nedovršen iako je na njemu najduže radio.
PRAVCI:
futurizam - nastao u Italiji, odbacuje tradiciju, veliča industriju, ističe hrabrost, drskost, buntovnost, propagira rat , osvajanje i militarizam
- predstavnici u Italiji: Emilio Filipo Tomaso Marineti
- prestavnici u Rusiji: Vladimir Majakovski, Igor Severjanin, Velimir Hljebnikov, Marina Cvetajeva
ekspresionizam -književni pokret koji se javlja u Njemačkoj i Austriji 1910. g. i traje do 1925. Naziv dolazi iz slikarstva, gdje je pokret odranije postojao.
ŽANROVI: lirika – kao trenutak u akciji saznavanja svijeta
drama – kao razvijanje i sudaranje akcija
slobodni stih – sa vanjskih manifestacija prelazi se na unutrašnji doživljaj ritma
pripovijetka – imaju malo epskog u sebi
roman – neprimjeren ekspresionističkoj poetici
- predstavnici poezije: Gotfrid Ben, Ernest Toler, Ggeorg Trakl, Georg Hajm, Bertolt Breht
- predstavnici drame: Ernest Toler – Preobrazba, Masa čovjek, Borci protiv stroja
Bertolt Breht – Majka Hrabrost i njezina, Kavkaski krug kredom
konstruktivizam
dadaizam -javlja se 1916. godine u Cirihu. On se raspao 1920. godine i jednim svojim dijelom prerastao u nadrealizam.
- predstavnik i osnivač: Tristan Cara
nadrealizam - umjetnički pokret koji je nastao u Francuskoj. Počinje objavom Nadrealističkog manifesta 1924. godine, autora Andre Bretona.
- predstavnici: Andre Breton, Pol Elijar, Luj Aragon, Gijon Apoliner i slikar Salvador Dali
socijalna književnost -Javlja se početku 20. stoljeća u Rusiji i Francuskoj, a ubrzo i u više evropskih zemalja. Nastala je kao rezultat nezadovoljstva građanskim društvom i građanskom književnošću, koja se bila udaljila od običnog čovjeka.
- predstavnici: pisac Maksim Gorki i slikar Andrej Ždanov
Imaginizam/Imažinizam - glavno obilježje ovog književnog pravca je slikovitost, jedina pouzdana vrijednost u preciznom, vizuelnom doživljaju stvarnosti,
temelji se na konkretnim slikama, izbjegava se apstrakcija i simbolika
- glavni predstavnici: Ezra Pound, Sergej Jesenjin, Richard Aldington
- predstavnici anglo-američke avangardne škole: Tomas Ernest Hulm, Ričard Aldington, Ejmi Lovel, Ezra Paund...
- predstavnici ruskog imažinzma: Vadim Šeršenevič, Sergej Jesenjin, Anatolij Marijengof, Aleksandar Kusikov ...
Alen Delon je svakako jedna od ikona evropskog filma. Proslavljeni glumac igrao je u mnogo filmova različitih žanrova i sarađivao sa najvećim rediteljima 20. veka. Partnerke su mu bile najbolje i najlepše glumice. Ovo je kratak osvrt na biografiju ovog harizmatičnog umetnika.
When God walked the Earth - magične osamdesete. pptxMilanStankovic19
Osamdesete godine 20. veka veoma su zanimljive i inspirativne. Mogu se proučavati i opisivati iz različitih uglova: kulturološkog, sociološkog, fenomenološkog, egzistencijalnog, političkog, pedagoškog, sportskog... Ovo je pogled koji, u esejističkom maniru, nostalgično pokušava da prizove duh tog, po mnogima, lepog i neponovljivog vremena. Šta je tada obeležilo život jednog običnog građanina na ovim prostorima - pitanje je na koje ova prezentacija pokušava da odgovori.
Naslov ove prezentacije uslovno je dat, naravno da ne postoji "zatvorska književnost" već je ovo samo pokušaj da se izdvoje neka svetski poznata dela u kojima je tematika u vezi sa zatvorima, kao specifičnim civilizacijskim fenomenom.U delima je uglavnom reč o političkim zatvorenicima, kao i onima koji su osuđeni, a bili su nedužni (sa izuzetkom "Zločina i kazne" i "Paklene pomorandže"). Takvih dela ima još, ona su takođe veoma značajna, a ovo je samo jedan mali presek.
THE DISCREET CHARM OF OLD LOVES - eighty first birthday of Casablanca.pptxMilanStankovic19
Radiance in the Shadows of Movie: "Casablanca" As an American Cultural Treasure
At the heart of the film history, "Casablanca" shines as a masterpiece that, although not literary, deeply permeates the fabric of American culture and values.
This cinematic classic, whose doors to the magnificent world opened 81 years ago, has become not only an icon of the seventh art but also an integral part of American cultural heritage.
Despite not being part of the classic literary canon, its iconic status and influence on collective consciousness make it worthy of study, revealing how "Casablanca" , transcending its cinematic genre, reflects American values and provides insight into the emotional depth and universality of the human experience.
Has literature ever had the power to change historical trends and the state of society?
Someone who is in love with literature will say - oh yes, sure, writers and their works have great power.
However, sober thinking would change this assessment of the enthusiastic reader. Because if literature had ever fundamentally influenced history and social movements, both history and reality would have been different.
But, on the other hand, the influence of literature should not be underestimated. It is a fact that some literary works influenced the change of laws and social rules, as well as the general perception of the public on certain important issues.
Therefore, if literature could not fundamentally change history and direct its course, it certainly had a huge emancipatory role in various periods of the development of society and culture.
In this presentation, only some important writers and works, mainly novels and plays, are listed in this sense. A real investigation would require a much more extensive study.
The presentation used paintings by great American painter Edward Hopper. His painting "American Locomotive" is on the first page of the presentation.
KINGSBLOOD ROYAL - UNIVERSAL MESSAGES OF THE NOVEL BY SINCLAIR LEWIS.pptxMilanStankovic19
Sinclair Lewis (1885 - 1951), American writer. Received 1930 Nobel Prize for Literature "for his vigorous and graphic art of description and his ability to create, with wit and humor, new types of characters".
Almost eight decades have passed since the publication of the novel "Kingsblood Royal". Nevertheless, that novel still sends us messages that are current, universal and warn us, just like when it was written.
UNIVERSAL AND TIMELESS MESSAGES OF THE PLAY THE CRUCIBLE BY ARTHUR MILLER.pptxMilanStankovic19
Through his dramas, including The Crucible, Arthur Miller deeply delved into the human psyche, socio-political dynamics, and moral dilemmas. His ability to create universal stories that reflect human weaknesses and strenghts makes him a prominent playwright of the 20th century, whose messages remain relevant today.
This presentation is just a short observation and a guide for further, more serious research into the thought aspects of two famous works by Albert Camus: The Stranger and The Myth of Sisyphus. The concept of absurdity is not equated with either man or the world. But if this is not in man or in the world, the absurdity is in their mutual contact. Just as the flame is neither in the flint nor in the stone, but in the friction created by their mutual contact.
THE MOST FAMOUS 20th CENTURY AMERICAN PLAYS - a brief overview. pptxMilanStankovic19
American drama of the 20th century evolved significantly, mirroring the shifting landscape of society, politics, and cultural norms. From realism to experimentation, from individual struggles to societal commentary, the playwrights of this era enriched the theatrical landscape with diverse perspectives, leaving an indelible mark on the world of drama.
A CLOCKWORK ORANGE - VIOLENCE AND HUMAN NATURE.pptxMilanStankovic19
The film A Clockwork Orange directed by Stanley Kubrick has caused numerous controversies since its release in 1971. Harsh critics say that it is brutal and that it is best not to watch it at all, while on the other side, also great connoisseurs of the film art claim that it is a masterpiece of one of the greatest directors of the 20th century. What is certainly an interesting aspect when thinking about this film is that it asks some essential questions, but does not provide definitive answers. If does, we need to think about those answers pretty deeply. The film is based on the novel of the same name by Anthony Burgess.
Jedan od najdugovečnijih filmskih junaka, tajni agent 007, Džejms Bond, ove godine puni 61 godinu. Videćemo, s obzirom na poslednji film i njegov kraj, da li će nastavka serijala o Bondu biti, najavljeno je da hoće, sa novim glumcem u toj ulozi, i tome treba verovati, a kako će se to izvesti, ostaje da nagađamo, maštamo i uzdamo se u stvaraoce. Uostalom, zar je Bond samo jednom vaskrsnuo?
Šta je to što je ovog junaka učinilo tako neodoljivim i tako jedinstvenim svih ovih godina?
Kriminalistički i dobri detektivski romani oduvek privlače veliku pažnju čitalačke publike. Delom je to i zbog toga što, čitajući takve priče, i sami proveravamo svoje sposobnost rasuđivanja i logičkog razmišljanja. Drugim rečima, "klikeri" nam rade. Ali, da bi se napisao stvarno dobar krimi-roman treba biti veliki majstor. Treba na pravi način kombinovati sposobnost inteligentnog stvaranja intrige sa imaginacijom i emotivnim slojem, odnosno delovanjem na osećanja čitalaca. Treba stvoriti magiju. Nije slučajno što su vrhunska dela ovog žanra često interesantna filmskim rediteljima, od kojih neki spadaju u najveća imena sedme umetnosti. Ovde je predstavljeno 11 autora sa isto toliko dela. Izbor je svakako relativan i mogao je biti i drugačiji, svakako da ima još dosta autora koji zaslužuju da se nađu u jednoj reprezentativnoj prezentaciji.
ilijam Šekspir (1564 - 1616) smatra se najboljim piscem koji je ikada pisao na engleskom jeziku, najboljim svetskim dramskim piscem, a neki kažu i najvećim književnikom u istoriji. To je teško izmeriti, ali je činjenica da je uticaj velikana iz Stratforda na Evonu bio i ostao ogroman. Pisao je tragedije, komedije, tragikomedije, istorijske drame, sonete, romanse... Izuzetno bogat i raznovrstan opus. Gotovo ceo život posvetio je pozorištu, gde je bio i reditelj, a imao je i sopstveno pozorište. Njegove komedije, baš kao i druge drame, danas se rado izvode na pozornicama širom sveta.
Istorija Pariza veoma je bogata, traje vekovima i uvek bi, o svakom periodu te zanimljive povesti, mogla da se ispriča neponovljiva priča. Kada je reč o XX veku, Pariz tridesetih godina svakako je veoma primamljiv za kreativno istraživanje, ali isto to moglo bi se reći i za Pariz šezdesetih. Izuzetan grad i izuzetna dostignuća francuskih , ali i drugih, inostranih umetnika koji su obogatili francusku kulturu. Ovo je pokušaj da se podsetimo samo jednog dela i jednog segmenta tog interesantnog i jedinstvenog doba, posredstvom umetnika i duha vremena. Književnost, film i muzika bili su u žiži ovih opservacija, ali se dotičemo i ostalih umetnosti i društvenih i kulturnih fernomena.
Britanska književnost je verovatno najbogatija na svetu. Osim toga njoj pripada onaj koga mnogi smatraju najvećim piscem ikada - Vilijam Šekspir. I to ne samo u dramskoj književnosti... Njegovo ime i veličina obavezuju i one pisce koji su stvarali dela koja pripadaju drugačijim književnim rodovima i vrstama da, ako ne na samom vrhu, uvek budu blizu svetskog vrha kada se njihovo stvaralaštvo procenjuje. Roman je književna vrsta koja je u 19. i 20. veku čitaocima svakako bila veoma privlačna. Britanski romanopisci, tematskom i stilskom raznolikošću, kreativnošću, originalnošću, eksperimentalnom inovativnošću,svestranim obrazovanjem, bogatstvom ideja, umetničkom snagom - doprineli su da roman u prošlom, kao i ovom veku, sačuva svoju magiju i neodoljivu privlačnost za čitaoce.
John Steinbeck is one of the great American writers, perhaps the greatest. His works are literary classics. Most of his most famous novels have been adapted into films. Many famous actors played in those films: Spencer Tracy, Hedy Lamarr, Henry Fonda, James Dean, John Malkovich... Steinbeck won the Nobel Prize for literature in 1962, certainly for his entire literary ouevre, and after his last novel "The Winter of Our Discontent" . About twenty years before he won the Pulitzer Prize.
Nije lako izdvojiti 10 najboljih dramskih pisaca XX veka u tako obimnoj i kvalitetnoj ponudi kakva je bila u prošlom stoleću. Reklo bi se da bi podjednako teško bilo i kada bi pisac jednog ovakvog pregleda i osvrta morao da izdvoji stotinu reprezentativnih dramatičara. Ipak, teško je bilo odoleti želji da se jedna ovakva lista sastavi. Ona je podložna promenama i svakako da odražava afinitete sastavljača. Koji, kao ni iko drugi, nije pročitao kompletnu dramsku produkciju XX veka. To nisu učinili ni oni koji se istorijom književnosti i drame profesionalno bave. Neko će možda imati zamerku - zašto Čehov, ako je on više stvarao u XIX veku? One koji to pitaju podsetiću da su dve možda i najbolje Čehovljeve drame - Tri sestre i Višnjik - nastale u XX veku. Da je ova lista malo šira, ona je svakako mogla da se obogati autorima kao što su Alber Kami, Žan-Pol Sartr, Ežen Jonesko, Džon Ozborn, Sem Šepard... No, biće prilike za nove preglede i izbore i za ponovna i nova uživanja u sjajnim dramskim tekstovima prošlosti koji ne gube na aktuelnosti.
Američka književnost je u prethodna dva veka svetskoj literaturi ponudila mnoga značajna dela. Izuzetno bogata, sa piscima kreativnim i originalnim, neretko je bila uzor drugim književnicima širom sveta. Bila je u isto vreme univerzalna i samosvojna, utemeljena u podneblje u kome je nastala. Zato su američki pisci, koji su se često vrlo kritički odnosili prema stvarnosti i fenomenima društva i vremena, rado čitani u svim delovima naše planete. Nije lako odgovoriti na pitanje - šta je to veliki američki roman. Odgovor na njega traže mnogi književni znalci, u Americi i van nje. Ova prezentacija nije definitivan sud o vrednosti dela koja su u njoj zastupljena već samo pokušaj da se u moru kvalitetnih romana 19. i 20. veka izdvoje neka dela koja su na različite načine obeležila i svoju i naredne epohe. Svakako da je izbor pisaca i romana podložan kritici, odobravanju ili osporavanju. Bilo bi mnogo bolje kada bi jedno takvo predstavljanje sadržalo, recimo, stotinu romana, ali onda to i ne bi bila prezentacija već jedna ozbiljna studija. To opet ne znači da je ova prezentacija neozbiljna. Naprotiv. Neko će se setiti pisaca kao što su Edgar Alan Po ili Fenimor Kuper, na primer, iz 19. veka, a potom onih iz 20. stoleća kao što su Henri Miler, Džon Apdajk, Sol Belou, Džon Dos Pasos, Selindžer, Keruak, Tomas Pinčon, Truman Kapote, Filip Rot, Džek London, Kurt Vonegat, Džonatan frenzen, Norman Majler, Aleks Hejli, Pol Oster...I još mnogih drugih. Svi bi se oni mogli naći u jednom pregledu - retrospektivi najboljih američkih romana. I da onaj koji "bira" uopšte ne pogreši. Zato ova prezentacija i nije selekcija već samo jedan pokušaj i podsećanje na dela koja će, kao i dela autora koje sam ovde pomenuo, ostati dugo u memoriji ljubitelja vrhunske svetske književnosti.
Napraviti izbor i prezentaciju deset velikih (najvećih) romana XX veka veoma je težak posao, a o tome zašto je to tako ne treba mnogo pričati. Pogotovu je to teško ako onaj koji bira u drugi plan mora da potisne lične afinitetete i pre svega posluša reč merodavne kritike. Kada bi bilo samo do afiniteta autora ove prezentacije, onda bi teško mogao da se "odrekne" recimo Pasternaka, Markesa, Hemingveja, Sinklera Luisa, Apdajka, Andrića, Stajnbeka... Mnogo ima pisaca, romansijera koji konkurišu za najbolje romane prošlog stoleća. No, jedan od kriterijuma bio je inovativnost autora, kao i uticaj koji je svako od njih ostavio na potonju književnost. Uključujući i onu savremenu. Uz sasvim jasnu predstavu o tome da će ovakav izbor romansijera naići na zamerke, ipak smatram da je vredelo pokušati.
Američka književnost je u prethodna dva veka svetskoj literaturi ponudila mnoga značajna dela. Izuzetno bogata, sa piscima kreativnim i originalnim, neretko je bila uzor drugim književnicima širom sveta. Bila je u isto vreme univerzalna i samosvojna, utemeljena u podneblje u kome je nastala. Zato su američki pisci, koji su se često vrlo kritički odnosili prema stvarnosti i fenomenima društva i vremena, rado čitani u svim delovima naše planete. Nije lako odgovoriti na pitanje - šta je to veliki američki roman. Odgovor na njega traže mnogi književni znalci, u Americi i van nje. Ova prezentacija nije definitivan sud o vrednosti dela koja su u njoj zastupljena već samo pokušaj da se u moru kvalitetnih romana 19. i 20. veka izdvoje neka dela koja su na različite načine obeležila i svoju i naredne epohe. Svakako da je izbor pisaca i romana podložan kritici, odobravanju ili osporavanju. Bilo bi mnogo bolje kada bi jedno takvo predstavljanje sadržalo, recimo, stotinu romana, ali onda to i ne bi bila prezentacija već jedna ozbiljna studija. Neko će se setiti pisaca kao što su Edgar Alan Po ili Kuper, na primer, iz 19. veka, pa Henri Miler, Džon Apdajk, Sol Belou, Džon Dos Pasos, Selindžer, Keruak, Tomas Pinčon, Truman Kapote, Filip Rot, Džek London, Kurt Vonegat, Džonatan Frenzen, Norman Majler, Aleks Hejli, Pol Oster... I još mnogih drugih. Svi bi se oni mogli naći u jednom pregledu - retrospektivi najboljih američkih romana. I da onaj koji "bira" uopšte ne pogreši. Zato ova prezentacija i nije selekcija več samo jedan pokušaj i podsećanje na dela koja će, kao i dela autora koje sam ovde pomenuo, ostati dugo u memoriji ljubitelja vrhunske svetske književnosti.
OD MANA DO NABOKOVA - DESET VELIKIH ROMANA XX VEKA.pptxMilanStankovic19
Napraviti izbor i prezentaciju deset velikih (najvećih) romana XX veka veoma je težak posao, a o tome zašto je to tako ne treba mnogo pričati. Pogotovu je to teško ako onaj koji bira u drugi plan mora da potisne lične afinitetete i pre svega posluša reč merodavne kritike. Kada bi bilo samo do afiniteta autora ove prezentacije, onda bi teško mogao da se "odrekne" recimo Pasternaka, Markesa, Hemingveja, Sinklera Luisa, Apdajka, Andrića, Stajnbeka... Mnogo ima pisaca, romansijera koji konkurišu za najbolje romane prošlog stoleća. No, jedan od kriterijuma bio je inovativnost autora, kao i uticaj koji je svako od njih ostavio na potonju književnost. Uključujući i onu savremenu. Uz sasvim jasnu predstavu o tome da će ovakav izbor romansijera naići na zamerke, ipak smatram da je vredelo pokušati.
Miloš Crnjanski (1893 - 1977) bio je jedan od najznačajnijih srpskih književnika 20. veka. Pesnik, pripovedač, romansijer, dramski pisac, publicista, esejista, novinar, likovni kritičar, diplomata... Poznata pesnička dela su "Lirika Itake" i "Lament nad Beogradom", iz pripovedne, esejističke i putopisne proze izdvajaju se "Priče o muškom", "Pisma iz Pariza", "Tajna Albrehta Direra", "Ljubav u Toskani", "Sveti Sava" ; napisao je memoare "Embahade" koji obuhvataju vreme od 1928. do 1945. kada je pisac bio u poslanstvu u Berlinu, Rimu i Londonu. Takođe drame "Maska", "Konak", "Nikola Tesla". Objavio je dve antologije lirike istočnih naroda i nekoliko knjiga reportaža. Romani: "Dnevnik o Čarnojeviću", "Seobe" , "Druga knjiga Seoba", "Roman o Londonu", "Kap španske krvi", "Suzni krokodil", "Kod Hiperborejaca"... Predmet ove prezentacije su junaci romana "Seobe", "Roman o Londonu" i "Kap španske krvi".
Dvadeseti vek bio je, u pravom smislu, procvat srpske književnosti. Stvarali su vrlo talentovani i obrazovani pisci koji su pohvale i priznanja dobili i na međunarodnom planu. Ivo Andrić osvojio je Nobelovu nagradu, a pojedini srpski pisci su u nekim zemljama bili među najprevođenijim stranim književnicima. Poezija, ali i roman, doživeli su veliki uspon. Nije lako opredeliti se za deset najboljih, uostalom - šta u umetnosti, gde su kriterijumi nekad vrlo fluidni, znači biti najbolji? Hteli ne hteli, ovakva jedna selekcija ipak u dobroj meri zavisi od afiniteta selektora. Koji opet treba da poštuje neke objektivne kriterijume, a to su, pored ostalog, uticaji koje stvaralaštvo nekog pisca ima na druge pisce, inovacije na stilskom i formalnom planu, čitanost i - hajmo reći - popularnost u zemlji i inostranstvu, dosezanje zavidnih estetskih kriterijuma primerenih imanentno-književnom vrednovanju, komunikacija sa vrhunskom svetskom produkcijom i originalan odgovor na ove izazove, kreativnost i snaga talenta, misaona i filozofska radoznalost, duhovna, geografska, istorijska veza sa ovim podnebljem (što nije nužno u svakom delu), uzbuđenje prilikom čitanja i "zanimljivost" ponuđenog sadržaja, intelektualnost ali ne i intelektualizam... Moglo bi mnogo toga da se nabroji. Sve u svemu, mislim, a gotovo i da sam uveren u to, da bi se i najbolji profesionalni poznavaoci srpske književnosti XX veka u najvećoj meri složili sa mojim izborom.
THE DISCREET CHARM OF OLD LOVES - eighty first birthday of Casablanca.pptxMilanStankovic19
Radiance in the Shadows of Movie: "Casablanca" As an American Cultural Treasure
At the heart of the film history, "Casablanca" shines as a masterpiece that, although not literary, deeply permeates the fabric of American culture and values.
This cinematic classic, whose doors to the magnificent world opened 81 years ago, has become not only an icon of the seventh art but also an integral part of American cultural heritage.
Despite not being part of the classic literary canon, its iconic status and influence on collective consciousness make it worthy of study, revealing how "Casablanca" , transcending its cinematic genre, reflects American values and provides insight into the emotional depth and universality of the human experience.
Has literature ever had the power to change historical trends and the state of society?
Someone who is in love with literature will say - oh yes, sure, writers and their works have great power.
However, sober thinking would change this assessment of the enthusiastic reader. Because if literature had ever fundamentally influenced history and social movements, both history and reality would have been different.
But, on the other hand, the influence of literature should not be underestimated. It is a fact that some literary works influenced the change of laws and social rules, as well as the general perception of the public on certain important issues.
Therefore, if literature could not fundamentally change history and direct its course, it certainly had a huge emancipatory role in various periods of the development of society and culture.
In this presentation, only some important writers and works, mainly novels and plays, are listed in this sense. A real investigation would require a much more extensive study.
The presentation used paintings by great American painter Edward Hopper. His painting "American Locomotive" is on the first page of the presentation.
KINGSBLOOD ROYAL - UNIVERSAL MESSAGES OF THE NOVEL BY SINCLAIR LEWIS.pptxMilanStankovic19
Sinclair Lewis (1885 - 1951), American writer. Received 1930 Nobel Prize for Literature "for his vigorous and graphic art of description and his ability to create, with wit and humor, new types of characters".
Almost eight decades have passed since the publication of the novel "Kingsblood Royal". Nevertheless, that novel still sends us messages that are current, universal and warn us, just like when it was written.
UNIVERSAL AND TIMELESS MESSAGES OF THE PLAY THE CRUCIBLE BY ARTHUR MILLER.pptxMilanStankovic19
Through his dramas, including The Crucible, Arthur Miller deeply delved into the human psyche, socio-political dynamics, and moral dilemmas. His ability to create universal stories that reflect human weaknesses and strenghts makes him a prominent playwright of the 20th century, whose messages remain relevant today.
This presentation is just a short observation and a guide for further, more serious research into the thought aspects of two famous works by Albert Camus: The Stranger and The Myth of Sisyphus. The concept of absurdity is not equated with either man or the world. But if this is not in man or in the world, the absurdity is in their mutual contact. Just as the flame is neither in the flint nor in the stone, but in the friction created by their mutual contact.
THE MOST FAMOUS 20th CENTURY AMERICAN PLAYS - a brief overview. pptxMilanStankovic19
American drama of the 20th century evolved significantly, mirroring the shifting landscape of society, politics, and cultural norms. From realism to experimentation, from individual struggles to societal commentary, the playwrights of this era enriched the theatrical landscape with diverse perspectives, leaving an indelible mark on the world of drama.
A CLOCKWORK ORANGE - VIOLENCE AND HUMAN NATURE.pptxMilanStankovic19
The film A Clockwork Orange directed by Stanley Kubrick has caused numerous controversies since its release in 1971. Harsh critics say that it is brutal and that it is best not to watch it at all, while on the other side, also great connoisseurs of the film art claim that it is a masterpiece of one of the greatest directors of the 20th century. What is certainly an interesting aspect when thinking about this film is that it asks some essential questions, but does not provide definitive answers. If does, we need to think about those answers pretty deeply. The film is based on the novel of the same name by Anthony Burgess.
Jedan od najdugovečnijih filmskih junaka, tajni agent 007, Džejms Bond, ove godine puni 61 godinu. Videćemo, s obzirom na poslednji film i njegov kraj, da li će nastavka serijala o Bondu biti, najavljeno je da hoće, sa novim glumcem u toj ulozi, i tome treba verovati, a kako će se to izvesti, ostaje da nagađamo, maštamo i uzdamo se u stvaraoce. Uostalom, zar je Bond samo jednom vaskrsnuo?
Šta je to što je ovog junaka učinilo tako neodoljivim i tako jedinstvenim svih ovih godina?
Kriminalistički i dobri detektivski romani oduvek privlače veliku pažnju čitalačke publike. Delom je to i zbog toga što, čitajući takve priče, i sami proveravamo svoje sposobnost rasuđivanja i logičkog razmišljanja. Drugim rečima, "klikeri" nam rade. Ali, da bi se napisao stvarno dobar krimi-roman treba biti veliki majstor. Treba na pravi način kombinovati sposobnost inteligentnog stvaranja intrige sa imaginacijom i emotivnim slojem, odnosno delovanjem na osećanja čitalaca. Treba stvoriti magiju. Nije slučajno što su vrhunska dela ovog žanra često interesantna filmskim rediteljima, od kojih neki spadaju u najveća imena sedme umetnosti. Ovde je predstavljeno 11 autora sa isto toliko dela. Izbor je svakako relativan i mogao je biti i drugačiji, svakako da ima još dosta autora koji zaslužuju da se nađu u jednoj reprezentativnoj prezentaciji.
ilijam Šekspir (1564 - 1616) smatra se najboljim piscem koji je ikada pisao na engleskom jeziku, najboljim svetskim dramskim piscem, a neki kažu i najvećim književnikom u istoriji. To je teško izmeriti, ali je činjenica da je uticaj velikana iz Stratforda na Evonu bio i ostao ogroman. Pisao je tragedije, komedije, tragikomedije, istorijske drame, sonete, romanse... Izuzetno bogat i raznovrstan opus. Gotovo ceo život posvetio je pozorištu, gde je bio i reditelj, a imao je i sopstveno pozorište. Njegove komedije, baš kao i druge drame, danas se rado izvode na pozornicama širom sveta.
Istorija Pariza veoma je bogata, traje vekovima i uvek bi, o svakom periodu te zanimljive povesti, mogla da se ispriča neponovljiva priča. Kada je reč o XX veku, Pariz tridesetih godina svakako je veoma primamljiv za kreativno istraživanje, ali isto to moglo bi se reći i za Pariz šezdesetih. Izuzetan grad i izuzetna dostignuća francuskih , ali i drugih, inostranih umetnika koji su obogatili francusku kulturu. Ovo je pokušaj da se podsetimo samo jednog dela i jednog segmenta tog interesantnog i jedinstvenog doba, posredstvom umetnika i duha vremena. Književnost, film i muzika bili su u žiži ovih opservacija, ali se dotičemo i ostalih umetnosti i društvenih i kulturnih fernomena.
Britanska književnost je verovatno najbogatija na svetu. Osim toga njoj pripada onaj koga mnogi smatraju najvećim piscem ikada - Vilijam Šekspir. I to ne samo u dramskoj književnosti... Njegovo ime i veličina obavezuju i one pisce koji su stvarali dela koja pripadaju drugačijim književnim rodovima i vrstama da, ako ne na samom vrhu, uvek budu blizu svetskog vrha kada se njihovo stvaralaštvo procenjuje. Roman je književna vrsta koja je u 19. i 20. veku čitaocima svakako bila veoma privlačna. Britanski romanopisci, tematskom i stilskom raznolikošću, kreativnošću, originalnošću, eksperimentalnom inovativnošću,svestranim obrazovanjem, bogatstvom ideja, umetničkom snagom - doprineli su da roman u prošlom, kao i ovom veku, sačuva svoju magiju i neodoljivu privlačnost za čitaoce.
John Steinbeck is one of the great American writers, perhaps the greatest. His works are literary classics. Most of his most famous novels have been adapted into films. Many famous actors played in those films: Spencer Tracy, Hedy Lamarr, Henry Fonda, James Dean, John Malkovich... Steinbeck won the Nobel Prize for literature in 1962, certainly for his entire literary ouevre, and after his last novel "The Winter of Our Discontent" . About twenty years before he won the Pulitzer Prize.
Nije lako izdvojiti 10 najboljih dramskih pisaca XX veka u tako obimnoj i kvalitetnoj ponudi kakva je bila u prošlom stoleću. Reklo bi se da bi podjednako teško bilo i kada bi pisac jednog ovakvog pregleda i osvrta morao da izdvoji stotinu reprezentativnih dramatičara. Ipak, teško je bilo odoleti želji da se jedna ovakva lista sastavi. Ona je podložna promenama i svakako da odražava afinitete sastavljača. Koji, kao ni iko drugi, nije pročitao kompletnu dramsku produkciju XX veka. To nisu učinili ni oni koji se istorijom književnosti i drame profesionalno bave. Neko će možda imati zamerku - zašto Čehov, ako je on više stvarao u XIX veku? One koji to pitaju podsetiću da su dve možda i najbolje Čehovljeve drame - Tri sestre i Višnjik - nastale u XX veku. Da je ova lista malo šira, ona je svakako mogla da se obogati autorima kao što su Alber Kami, Žan-Pol Sartr, Ežen Jonesko, Džon Ozborn, Sem Šepard... No, biće prilike za nove preglede i izbore i za ponovna i nova uživanja u sjajnim dramskim tekstovima prošlosti koji ne gube na aktuelnosti.
Američka književnost je u prethodna dva veka svetskoj literaturi ponudila mnoga značajna dela. Izuzetno bogata, sa piscima kreativnim i originalnim, neretko je bila uzor drugim književnicima širom sveta. Bila je u isto vreme univerzalna i samosvojna, utemeljena u podneblje u kome je nastala. Zato su američki pisci, koji su se često vrlo kritički odnosili prema stvarnosti i fenomenima društva i vremena, rado čitani u svim delovima naše planete. Nije lako odgovoriti na pitanje - šta je to veliki američki roman. Odgovor na njega traže mnogi književni znalci, u Americi i van nje. Ova prezentacija nije definitivan sud o vrednosti dela koja su u njoj zastupljena već samo pokušaj da se u moru kvalitetnih romana 19. i 20. veka izdvoje neka dela koja su na različite načine obeležila i svoju i naredne epohe. Svakako da je izbor pisaca i romana podložan kritici, odobravanju ili osporavanju. Bilo bi mnogo bolje kada bi jedno takvo predstavljanje sadržalo, recimo, stotinu romana, ali onda to i ne bi bila prezentacija već jedna ozbiljna studija. To opet ne znači da je ova prezentacija neozbiljna. Naprotiv. Neko će se setiti pisaca kao što su Edgar Alan Po ili Fenimor Kuper, na primer, iz 19. veka, a potom onih iz 20. stoleća kao što su Henri Miler, Džon Apdajk, Sol Belou, Džon Dos Pasos, Selindžer, Keruak, Tomas Pinčon, Truman Kapote, Filip Rot, Džek London, Kurt Vonegat, Džonatan frenzen, Norman Majler, Aleks Hejli, Pol Oster...I još mnogih drugih. Svi bi se oni mogli naći u jednom pregledu - retrospektivi najboljih američkih romana. I da onaj koji "bira" uopšte ne pogreši. Zato ova prezentacija i nije selekcija već samo jedan pokušaj i podsećanje na dela koja će, kao i dela autora koje sam ovde pomenuo, ostati dugo u memoriji ljubitelja vrhunske svetske književnosti.
Napraviti izbor i prezentaciju deset velikih (najvećih) romana XX veka veoma je težak posao, a o tome zašto je to tako ne treba mnogo pričati. Pogotovu je to teško ako onaj koji bira u drugi plan mora da potisne lične afinitetete i pre svega posluša reč merodavne kritike. Kada bi bilo samo do afiniteta autora ove prezentacije, onda bi teško mogao da se "odrekne" recimo Pasternaka, Markesa, Hemingveja, Sinklera Luisa, Apdajka, Andrića, Stajnbeka... Mnogo ima pisaca, romansijera koji konkurišu za najbolje romane prošlog stoleća. No, jedan od kriterijuma bio je inovativnost autora, kao i uticaj koji je svako od njih ostavio na potonju književnost. Uključujući i onu savremenu. Uz sasvim jasnu predstavu o tome da će ovakav izbor romansijera naići na zamerke, ipak smatram da je vredelo pokušati.
Američka književnost je u prethodna dva veka svetskoj literaturi ponudila mnoga značajna dela. Izuzetno bogata, sa piscima kreativnim i originalnim, neretko je bila uzor drugim književnicima širom sveta. Bila je u isto vreme univerzalna i samosvojna, utemeljena u podneblje u kome je nastala. Zato su američki pisci, koji su se često vrlo kritički odnosili prema stvarnosti i fenomenima društva i vremena, rado čitani u svim delovima naše planete. Nije lako odgovoriti na pitanje - šta je to veliki američki roman. Odgovor na njega traže mnogi književni znalci, u Americi i van nje. Ova prezentacija nije definitivan sud o vrednosti dela koja su u njoj zastupljena već samo pokušaj da se u moru kvalitetnih romana 19. i 20. veka izdvoje neka dela koja su na različite načine obeležila i svoju i naredne epohe. Svakako da je izbor pisaca i romana podložan kritici, odobravanju ili osporavanju. Bilo bi mnogo bolje kada bi jedno takvo predstavljanje sadržalo, recimo, stotinu romana, ali onda to i ne bi bila prezentacija već jedna ozbiljna studija. Neko će se setiti pisaca kao što su Edgar Alan Po ili Kuper, na primer, iz 19. veka, pa Henri Miler, Džon Apdajk, Sol Belou, Džon Dos Pasos, Selindžer, Keruak, Tomas Pinčon, Truman Kapote, Filip Rot, Džek London, Kurt Vonegat, Džonatan Frenzen, Norman Majler, Aleks Hejli, Pol Oster... I još mnogih drugih. Svi bi se oni mogli naći u jednom pregledu - retrospektivi najboljih američkih romana. I da onaj koji "bira" uopšte ne pogreši. Zato ova prezentacija i nije selekcija več samo jedan pokušaj i podsećanje na dela koja će, kao i dela autora koje sam ovde pomenuo, ostati dugo u memoriji ljubitelja vrhunske svetske književnosti.
OD MANA DO NABOKOVA - DESET VELIKIH ROMANA XX VEKA.pptxMilanStankovic19
Napraviti izbor i prezentaciju deset velikih (najvećih) romana XX veka veoma je težak posao, a o tome zašto je to tako ne treba mnogo pričati. Pogotovu je to teško ako onaj koji bira u drugi plan mora da potisne lične afinitetete i pre svega posluša reč merodavne kritike. Kada bi bilo samo do afiniteta autora ove prezentacije, onda bi teško mogao da se "odrekne" recimo Pasternaka, Markesa, Hemingveja, Sinklera Luisa, Apdajka, Andrića, Stajnbeka... Mnogo ima pisaca, romansijera koji konkurišu za najbolje romane prošlog stoleća. No, jedan od kriterijuma bio je inovativnost autora, kao i uticaj koji je svako od njih ostavio na potonju književnost. Uključujući i onu savremenu. Uz sasvim jasnu predstavu o tome da će ovakav izbor romansijera naići na zamerke, ipak smatram da je vredelo pokušati.
Miloš Crnjanski (1893 - 1977) bio je jedan od najznačajnijih srpskih književnika 20. veka. Pesnik, pripovedač, romansijer, dramski pisac, publicista, esejista, novinar, likovni kritičar, diplomata... Poznata pesnička dela su "Lirika Itake" i "Lament nad Beogradom", iz pripovedne, esejističke i putopisne proze izdvajaju se "Priče o muškom", "Pisma iz Pariza", "Tajna Albrehta Direra", "Ljubav u Toskani", "Sveti Sava" ; napisao je memoare "Embahade" koji obuhvataju vreme od 1928. do 1945. kada je pisac bio u poslanstvu u Berlinu, Rimu i Londonu. Takođe drame "Maska", "Konak", "Nikola Tesla". Objavio je dve antologije lirike istočnih naroda i nekoliko knjiga reportaža. Romani: "Dnevnik o Čarnojeviću", "Seobe" , "Druga knjiga Seoba", "Roman o Londonu", "Kap španske krvi", "Suzni krokodil", "Kod Hiperborejaca"... Predmet ove prezentacije su junaci romana "Seobe", "Roman o Londonu" i "Kap španske krvi".
Dvadeseti vek bio je, u pravom smislu, procvat srpske književnosti. Stvarali su vrlo talentovani i obrazovani pisci koji su pohvale i priznanja dobili i na međunarodnom planu. Ivo Andrić osvojio je Nobelovu nagradu, a pojedini srpski pisci su u nekim zemljama bili među najprevođenijim stranim književnicima. Poezija, ali i roman, doživeli su veliki uspon. Nije lako opredeliti se za deset najboljih, uostalom - šta u umetnosti, gde su kriterijumi nekad vrlo fluidni, znači biti najbolji? Hteli ne hteli, ovakva jedna selekcija ipak u dobroj meri zavisi od afiniteta selektora. Koji opet treba da poštuje neke objektivne kriterijume, a to su, pored ostalog, uticaji koje stvaralaštvo nekog pisca ima na druge pisce, inovacije na stilskom i formalnom planu, čitanost i - hajmo reći - popularnost u zemlji i inostranstvu, dosezanje zavidnih estetskih kriterijuma primerenih imanentno-književnom vrednovanju, komunikacija sa vrhunskom svetskom produkcijom i originalan odgovor na ove izazove, kreativnost i snaga talenta, misaona i filozofska radoznalost, duhovna, geografska, istorijska veza sa ovim podnebljem (što nije nužno u svakom delu), uzbuđenje prilikom čitanja i "zanimljivost" ponuđenog sadržaja, intelektualnost ali ne i intelektualizam... Moglo bi mnogo toga da se nabroji. Sve u svemu, mislim, a gotovo i da sam uveren u to, da bi se i najbolji profesionalni poznavaoci srpske književnosti XX veka u najvećoj meri složili sa mojim izborom.
2. MAGIJA PARIZA ŠEZDESETIH
• Pariz je tridesetih godina prošlog veka bio kulturna, umetnička i boemska
prestonica sveta, možda najzanimljivija kosmopolitska prestonica u istoriji.
• No, i Pariz šezdesetih imao je svoju magiju. Bilo je to vreme velikih
društvenih promena i isto tako velikih umetničkih zahvata i inovacija.
• Kraj šezdesetih dočekale su demonstracije i građanski nemiri u kojima su
mladi tražili svoje mesto pod suncem i svoj novi identitet.
3. MLADI SU IPAK NEŠTO PROMENILI
• Delovalo je da su promene moguće, i one su se delimično desile, naravno
nikad potpuno u skladu sa očekivanjima.
• Istorija jeste učiteljica života.
• Ali, posle više ništa ipak nije bilo kao pre. Ne samo tehnološki, već su se
odnosi u društvu i institucijama značajno promenili.
4.
5.
6. VELIKI DRŽAVNIK DE GOL
• Šarl de Gol, koji je obeležio jednu epohu, junak iz Drugog svetskog rata,
pamti se kao veliki državnik koji je umeo da povuče značajne istorijske,
ponekad bolne, ali neophodne poteze.
• Jedna njegova izjava u vreme kad besne demonstracije protiv vlasti koju on
personifikuje trebalo bi da bude putokaz svima koji žele da budu državnici.
• Naime, poznato je da je u demonstracijama učestvovao veliki francuski
filozof, egzistencijalista Žan-Pol Sartr. On je bio dosledno levičarski
orijentisan intelektualac.
7. “HOĆETE LI DA UHAPSIMO VOLTERA?”
• Vlasti su procenile da je uticaj Sartra na mlade demonstrante veliki i poguban.
To je došlo do de Gola. Bilo je predloga da se Sartr uhapsi.
• De Gol je tada rekao čuvenu rečenicu: “Pa zar vi hoćete da uhapsimo jednog
Voltera?”
• Ta rečenica, zapravo pitanje, mnogo govori o tome šta je zapravo
demokratija, šta znači poštovanje različitosti, šta znači prosvećenost i
obrazovanje onoga koji vlada i šta je, u isto vreme, samouverenost, svest o
sopstvenim kvalitetima.
8. NE BOJE SE ONI KOJI VREDE
• Ljudi koji to imaju, a na vlasti su, nemaju čega da se plaše i ne posežu za
represijom.
• Pamti se i to da je de Gol posle demonstracija izbore ubedljivo dobio.
9.
10.
11. REVOLUCIJA U KNJIŽEVNOSTI
• Šezdesete su godine kada se u francuskoj književnosti dešavaju
revolucionarni pomaci.
• Pisci apsurda, Ežen Jonesko, egzistencijalisti, strukturalisti kao proučavaoci,
Rolan Bart…Sociolog Lisjen Goldman…
• Alber Kami je prerano otišao, Sartr piše najbolja dela i odbija da primi
Nobelovu nagradu, njegova pratilja Simon de Bovoar takođe piše svoje zlatne
stranice.
12. LJUBAVNI TROUGLOVI FRANSOAZ
SAGAN
• Pojaviće se kasnije nestašna Fransoaz Sagan sa svojim ljubavnim trouglovima
kojima ruši moralne stereotipe i diže ogromnu prašinu u konzervativnom
dvorištu.
• Francuska književnost i tada, kao i decenijama pre toga, pokazuje zašto ima
najveći broj nobelovaca.
13. MORIJAK, KAMI, SARTR…
• Treba se setiti da je Nobela, pre Kamija i Sartra, dobio Fransoa Morijak.
• Iako nije dosegla nobelovske visine, sigurno će se pamtiti dugo Margaret Diras, koja
je dobila Gonkurovu nagradu, što je u jednoj tako bogatoj književnosti kakva je
francuska, veliko priznanje.
• A kod smo već kod inovacija i eksperimenata, ne mogu se izostaviti Alen Rob-Grije
(pamtiće se “Prošle godine u Marijenbadu”), Natali Sarot i Klod Simon ( “Vetar”,
“Georgike”), koji će takođe dobiti Nobelovu nagradu 1985. godine.
• Karakteriše ih nekad delimičan, a nekad potpun razlaz sa književnim konvencijama.
14.
15. “DO POSLEDNJEG DAHA”
• Početak šezdesetih obeležio je francuski “novi talas” koji je svetskom filmu
doneo svežinu i inovacije.
• Bilo je dosta sjajnih reditelja “novog talasa”, među predstavnicima ima
različitih struja, izdvojićemo dva filma koji su na autora ovih redova ostavili
najjači utisak. Svakako su antologijski, po svim kriterijumima.
• Jedan je “Do poslednjeg daha” Žan-Lika Godara, a drugi “Lift za gubilište”
Luja Mala.
16.
17. FRANCUSKI OSKAR ZA MERILIN
MONRO
• Francuski film, ne samo onaj koji pripada “novom talasu”, u svetskom je
vrhu. Stoga se i životi filmskih stvaralaca pomno prate, baš kao kod
holivudskih zvezda.
• Amerikanci nisu dali Oskara kulturnoj ikoni šezdesetih godina, Merilin
Monro, ali su to učinili Francuzi koji su joj svoju verziju Oskara uručili u
francuskom konzulatu u Njujorku za ulogu u filmu “Princ i igračica”, gde je
igrala sa Lorensom Olivijeom.
18. “BOG STVORI ŽENU”
• Evropa ima svoje filmske ikone, a to su pre svih francuski glumci.
• Brižit Bardo je evropska Merilin i san mnogih muškaraca koji znaju šta je
lepota i uživaju u njoj.
• Njen prvi muž bio je reditelj Rože Vadim koji je režirao prvi, antologijski film
Brižit Bardo – “Bog stvori ženu” još sredinom pedesetih godina.
19.
20. “ROKO I NJEGOVA BRAĆA”
• Počinje krajem pedesetih (zapravo na samoj granici pedesetih i šezdesetih)
karijera Alena Delona – “Roko i njegova braća”, da bi šezdesetih i
sedamdesetih takođe postao jedna od ikona evropskog i svetskog filma.
21.
22. BELMONDO
• Stariji glumci poput Žana Gabena i Žerara Filipa još su popularni, iako je
Filip preminuo 1959. kada je imao samo 37 godina.
• Pored Alena Delona francuski i svetski film obogatiće još jedan “žešći
momak” – Žan-Pol Belmondo.
• Njegove pokrete iz malopre pomenutog “Do poslednjeg daha” kopiraće
mladi avanturisti širom Zemljine kugle.
23.
24. “JEDAN ČOVEK, JEDNA ŽENA”
• A onda će se sredinom šezdesetih javiti Klod Leluš i njegov antologijski film
“Jedan čovek, jedna žena” sa Anuk Eme i Žan-Luj Trentinjanom kao
protagonistima.
• Film, glumci i muzika ušli su u večnost.
25.
26.
27. RENOAR
• Kada smo već kod onih koji su francuski film tih pedesetih i šezdesetih
smestili u sam svetski vrh ne može se izostaviti Žan Renoar, predstavnik
poetskog realizma, koji se smatra jednim od najvećih filmskih stvaralaca
ikada.
• Iz tog perioda izdvojiće se njegovi filmovi: “Frenč kan kan”, “Doručak na
travi”, “Reka”, “Helena i muškarci”, “Zarobljeni kaplar”…
• Tu su potom i mlađi reditelji, predstavnici “novog talasa” – Klod Šabrol,
Fransoa Trifo, Erik Romer…
28. ZVEZDANE GLUMICE
• Francuska je uvek imala odlične glumice, a tada će zasijati zvezda Žane Moro
i Romi Šnajder koja doduše nije bila Francuskinja, ali svoje najveće uspehe
duguje francuskom filmu.
• Da li bi iko, govoreći o francuskim glumicama šezdesetih, mogao i smeo da
zaobiđe jednu Simon Sinjore, vanserijsku glumicu, dobitnicu Oskara za ulogu
u filmu “Put u visoko društvo” i prelepu ženu?
• Nagradu Američke akademije osvojila je u konkurenciji Elizabet Tejlor, Doris
Dej i Odri Hepbern.
29. ANGAŽOVANI UMETNICI
• Simon Sinjore je celog života bila humanista, borac za ljudska prava i
angažovani umetnik, čime je dala primer ostalim umetnicima i
intelektualcima.
• Takvi intelektualci predstavljali su ono najbolje u nepokolebljibvom i
buntovnom francuskom duhu koji se nije mirio sa nepravdama i društvenim
izopačenostima i anomalijama.
• Muž Simon Sinjore bio je glumac i pevač Iv Montan, takođe angažovani
umetnik.
30.
31. KATRIN DENEV
• U to vreme počeće izuzetna karijera sjajne glumice i nebeski lepe žene, još
jedne ikone francuskog i evropskog filma – božanstvene Katrin Denev.
32.
33. KANSKA KROAZETA – CENTAR SVETA
• U Parizu i Francuskoj borave i snimaju svoje filmove mnogi strani svetski poznati
reditelji, među njima i Španac Luis Bunjuel (“Taj mračni predmet želja”, “Diskretni
šarm buržoazije”).
• Mogla bi o francuskom filmu iz tog perioda da se napiše obimna knjiga od hiljadu i
više sitno kucanih strana. Francuski glumci i reditelji bili su kod nas i u celoj Evropi
podjednako popularni kao holivudski. Njihove životne price, ljubavi, razlazi, radosti,
tuge, avanture – sve je to punilo stranice svetske štampe, naravno i na ovim
prostorima.
• Kanska Kroazeta bila je u vreme održavanja festivala centar sveta, ne samo filmskog.
34. FRANCUSKA ŠANSONA
• Francuska muzika je i pre Drugog svetskog rata bila omiljena u planetarnim
razmerama.
• Nastavilo se to posle rata pa je šansona pedesetih i šezdesetih imala
poklonike u celom svetu, a u Pariz se dolazilo zbog autentičnosti.
• Edit Pjaf nasledili su neki tada mladi pevači – Šarl Aznavur, Žilber Beko,
Mirej Matje…
35.
36.
37. PRVA PLATINASTA PLOČA
• Dalida, mis Egipta, proslavila se u Parizu 1956. godine pesmom “Bambino” a
kasnije će postati najpopularnija evropska pevačica, pa će joj 1964. biti
uručena prva platinasta ploča u istoriji.
• Šezdesetih počinju i karijere Silvi Vartan i Džonija Holideja.
• Mnogi strani pevači pevaju na francuskom, recimo Nana Muskuri, a jednog
od njih – Žoa Dasena – francuski će jezik proslaviti.
• Malo ko zna da je Dasen zapravo – Amerikanac.
38.
39. SLIKARI
• Zar treba posebno isticati šta je Pariz uvek, pa i šezdesetih, značio za slikare?
I to iz celog sveta. Koliko je samo naših umetnika u tom periodu boravilo u
gradu svetlosti!
• Pariz ih je primio, inspirisao, naučio, dunuo vetar u leđa.
• Tu su, naravno, i već u svetskim razmerama afiormisani i poznati umetnici.
• Pablo Pikaso živi u Parizu.
40.
41. BOEMSKI DUH
• Reklo bi se – gde su slikari, pisci, ostali umetnici, avanturisti, lutalice,
kreativni ljudi, oni sa nemirnim duhom – tu je i boemski duh.
• Zato bi bilo dobro da su neki stranci u Parizu, poput Hemingveja,
Ficdžeralda, Henrija Milera i ostalih, koji su to učinili tridesetih, na sličan
način i sa takvom umetničkom snagom taj boemski duh Pariza šezdesetih
preneli u književno delo.
• Možda i jesu. Ne može se baš sve pročitati.