Lucas, george zvjezdani ratovi, epizoda v - imperij uzvraca udarac

GIGA DONALD F. GLUT
Donald F. Glut
ZVJEZDANI RATOVI
IMPERIJ UZVRA UDARAC
Naslov izvornika: STAR WARS – THE EMPIRE STRIKES BACK

GIGA DONALD F. GLUT
http://www.balkandownload.org 2
DONALD F.GLUT
SCREENPLAY BY LEIGH BRACKETT
AND LAWRENCE KASDAN
STORY BY GEORGE LUCAS

GIGA DONALD F. GLUT
To se zove zima! - razbio je tišinu glas Lukea Skywalkera, po prvi put otkako je prije
nekoliko sati krenuo iz novoustanovljene pobunjeni ke baze. Jahao je na taun-taunu, jedinom
drugom živom stvoru u itavome kraju, dokle je sezalo oko. Bio je umoran i sam, i prepao se
vlastitoga glasa.
Luke i drugovi iz Pobunjeni ke alijanse naizmjence su istraživali bijelu pustoš Hotha i
skupljali informacije o svom novom domu. I svi su se vra ali u bazu s pomiješanim osje-
ajima olakšanja i usamljenosti. Nisu našli ništa što bi se protivilo njihovim prvim nalazima, a
prema kojima na tom studenom planetu nije postojao nikakav oblik inteligentnog života. Na
tim je svojim samotnim ekspedicijama Luke vidio samo gole bijele ravnice i lance plavi astih
planina što su se gubili u izmaglicama dalekog obzora.
Luke se nasmiješio iza sive marame koja mu je poput maske skrivala lice, štite i ga od
Hothova ledenog vjetra. Zapiljio se kroz zaštitne nao ale u ledenu pustoš, pa još dublje na
elo natukao krznom podstavljenu kapu.
Pokušavao je zamisliti službene istraživa e u službi imperijalne vlade, pa mu se uvis
kut usnice zavrnuo.
Galaksija je posijana nastambama kolonista kojima se friga i za Imperij i za njegova
protivnika, Pobunjeni ku alijansu, pomislio je. Ipak bi samo ludi doseljenik mogao svoj uloga
staviti na Hoth. Jer taj planet ne nudi baš ništa nikome - osim nama.
Pobunjeni ka je alijansa na tom ledenom planetu ustanovila svoju bazu prije tek nešto
više od mjesec dana. Luke je u toj bazi bio dobro poznat, i makar je imao jedvice dvadeset tri
godine, ipak su mu se drugi pobunjeni ki ratnici obra ali sa zapovjedni e Skywalker. Zbog te
se titule osje ao pomalo nelagodno. Pa ipak se ve bio našao u prilici da izdaje naredbe
družini prekaljenih vojnika. Njemu se ve toliko toga dogodilo u životu, i od toga se jako
promijenio. I sam je Luke teško mogao povjerovati da je prije samo tri godine bio tek seoski
deran na svom rodnom planetu Tatooine, deran koji je u itav svijet gledao kao tele u šarena
vrata.
Mla ahni je zapovjednik mamuznuo svoju ženku taun-tauna.
»Idemo, curo«, obodrio ju je.
Njezino sivkasto tijelo snježnog guštera bilo je izolirano od studeni pokrovom od
debeloga krzna. Galopirala je na miši avim stražnjim nogama, a troprsta su joj stopala za-
vršavala velikim zavijenim pandžama koje su dizale silnu perjanicu snijega. Dok je životinja
tr ala snježnom uzbrdicom, glavu sli nu laminoj izbacila je naprijed, dok joj se straga zavio
zmijoliki rep. Zabacivala je rogatu glavu sad lijevo sad desno, kao da udara vjetar koji je
napadao njezinu upavu njušku.
Luke je požalio što obilazak još nije gotov. Tijelo mu se ve smrzlo usprkos debelo
podstavljenoj pobunjeni koj odori. Ipak je znao da je to sam izabrao; dobrovoljno se prijavio
da pojase preko ledenih polja i potraži druge oblike života. Pogledao je dugu sjenu što su je na
snijeg bacali on i životinja, pa se stresao.
Vjetar ja a, pomislio je. A ti ledeni vjetrovi po zalasku sunca stvaraju na ravnici
nesnosne temperature. Došao je u napast da malo urani s povratkom u bazu, ali je znao koliko
je važno zasigurno utvrditi jesu li pobunjenici na Hothu sami.
Tauntaun se naglo okrenuo desno, i zamalo Lukea izbacio iz sedla. On još nije bio
sasvim nau io jahati ta nepredvidljiva stvorenja.
»Bez uvrede«, rekao je svom jaha em grlu, »no u pilotskoj se kabini svog starog,
vjernog jurnika osje am mnogo ugodnije.« Ali za ovu je misiju na Hothu baš tauntaun -unato
svim svojim nedostacima - bio najprakti nije i najdjelotvornije transportno sredstvo.
Kad je životinja stigla na vrh još jedne ledene strmine, Luke ju je zaustavio. Skinuo je

GIGA DONALD F. GLUT
zaštitne nao ale zatamnjenih stakala i na trenutak zažmirkao, taman koliko je o ima trebalo
da se naviknu na zasljepljuju i bljesak snijega.
Najednom mu je pažnju skrenula pojava predmeta koji je zaparao nebo, ostavljaju i u
padu prema maglenom nebosklonu trag dima. Lukeu je ruka munjevito krenula prema pojasu
s priborom i uhvatila elektrodvogled. Najednom alarmiran, osjetio je studen koja se takmila s
hladno om Hothove atmosfere. To što je vidio moglo je biti i nešto umjetnog porijekla,
možda ak i nešto što je poslao Imperij. Mladi zapovjednik, i dalje usredoto en na taj objekt,
slijedio je njegovu plamenu putanju i pažljivo ga pratio sve dok nije udario o bijelo tlo gdje ga
je proždro vlastiti eksplozivni bljesak.
Kad je do njih dopro prasak eksplozije, Lukeov se taun-taun stresao. Iz njuške mu se
izvilo uplašeno gun anje i nervozno je zakopao pandžama po snijegu. Luke ga je pogladio po
glavi i pokušao umiriti. Otkrio je da kroz hujanje vjetra jedva uje i vlastiti glas.
»Polako curo, to je samo još jedan meteorit«, viknuo je. Životinja se umirila, a Luke
ustima prinio komunikator. »Eho Tri Ehu Sedam. Han, stari moj, da li me uješ?«
Iz slušalice se za ulo kr anje. A onda se kroz smetnje probio poznati glas.
»Jesi to ti, mali? Što je bilo?«
Glas je zazvu ao nešto starije i ponešto oštrije od Lukeova. Luke se na trenutak s
radoš u u duši prisjetio prvog susreta s korelijanskim svemirskim krijum areni u mra noj
kantini prenabijenoj izvanzemaljcima na tatooinskom ko-zmodromu. A sad je on bio jedan od
rijetkih Lukeovih prijatelja koji nije lan Pobunjeni ke alijanse.
»Napravio sam svoj krug i na instrumentima nema nikakvog traga života«, izgovorio
je Luke u komunikator, pritisnuvši usne sasvim do mikrofona.
»Na ovoj kocki leda nema života da se napuni svemirska krstarica«, odgovorio je Han,
bore i se da nadja a zviždanje vjetra. »Postavio sam stražarske markere. Vra am se u bazu.«
»Do skorog vi enja«, odgovorio je Luke. Pogled mu je još bio na vijugavom stupu
crnoga dima što se dizao iz crne to ke u daljini. »Malo as je u blizini pao meteorit, pa bih
volio pogledati. Ne e biti dugo.«
Luke je isklju io komunikator, pa vratio pogled na taun-tauna. Gmazoliko je stvorenje
hodalo korakom, prebacuju i težinu s noge na nogu. Onda je zatulilo iz dubine grla, o ito
izražavaju i strah.
»Ehej, curo!« rekao je i potapšao tauntauna po glavi. »Što je bilo... Nešto si nanjušila?
Nema tamo ni ega.«
Ali se sad i Luke po eo osje ati nelagodno, po prvi put otkako je krenuo iz skrivene
pobunjeni ke baze. Ako je o tim snježnim gušterima znao išta, onda je to bilo da imaju vrlo
istan ana osjetila. Životinja je i bez pitanja pokušavala Lukeu re i da je u-blizini nešto,
nekakva opasnost.
Ne ase i asa, Luke je s pojasa skinuo mali predmet i namjestio mu minijaturne
komande. Ta je sprava bila tako osjetljiva da je mogla registrirati i najsitnije tragove života,
tako što bi detektirala tjelesnu temperaturu i unutrašnje životne sustave. Ali kad je Luke pošao
pogledom preko nalaza, shvatio je da nema potrebe - a ni vremena - da nastavi.
Preko njega je prešla sjena, nadnijevši se nada nj za dobranih metar i pol. Luke se
naglo okrenuo, i najednom se u inilo da je oživjelo i samo tlo. Na nj je divlje poletjela golema
masa bijeloga krzna, savršeno stopljena s pozadinom beskrajnih snježnih humaka.
»O, sto mu...«
Lukeov ru ni blaster nikad nije ni izišao iz korica. Golema je šapa Vampe-ledenog
stvora žestoko pljusnula, pa ga zbacila s tauntauna u ledeno hladni snijeg.
Nesvjestica je došla brzo, tako brzo da nije uo ak ni bolne krikove tauntauna niti
naglo nadošlu tišinu što je uslijedila nakon što je prsnula šija. A nikad nije ni osjetio kako ga
je orijaški, dlakavi napada divlje uhvatio za gležanj, baš ni kako mu tijelo, kao beživotnu

GIGA DONALD F. GLUT
lutku, povla i preko snijegom zametene ravnice.
* * *
Crni se dim još dizao iz udubine u obronku na mjestu gdje je palo ono s neba. Dimljivi
su se oblaci poprili no prorijedili otkako je objekt tresnuo o tlo i stvorio zadimljeni krater ija
su isparavanja ravnicom raznosili ledeni vjetrovi Hotha.
U krateru se nešto pomaklo.
Isprva je to bio samo zvuk, mehani ki bruj što je bubrio, kao da se nadglasava s
urlanjem vjetra. A onda se to nešto pomaknulo - nešto što je zasvjetlucalo u jarkom
popodnevnom svjetlu u asu kad se po elo polako izdizati iz kratera.
inilo se da je taj objekt nekakav oblik izvanzemaljskog organskog života. Glava mu
je bila mnogooka grozota, nalik na lubanju, a njezine o i tamnih le a i nalik na plikove,
uperile su svoj hladni pogled preko još hladnijih divljih prostranstava. Pa ipak, kad se to nešto
još malo izdiglo iz kratera, njegov je oblik jasno pokazao da je to nekakav stroj, kod kojeg je
veliko valjkasto »tijelo« bilo povezano s kružnom glavom, te opremljeno kamerama,
senzorima i metalnim dodacima, od kojih su neki završavali ra jim štipaljkama.
Stroj je lebdio iznad zadimljenog kratera i pružao dodatke na sve strane. A onda je iz
njegovih unutarnjih mehani kih sustava odaslan signal, i stroj je zalebdio preko ledene
ravnice.
Crni se droid-sonda uskoro izgubio iza dalekog obzora.
* * *
Preko padina Hotha, prema pobunjeni koj operativnoj bazi, jahao je još jedan ovjek,
umotan u zimsko ruho i na pjegavom sivom tauntaunu.
ovjekove o i, nalik na šiljke hladnoga metala, zurile su bez zanimanja u mirijade
tamnosivih topovskih kupola i kolosalne generatore energije, koji su jedini upu ivali na
postojanje civiliziranog života na ovom svijetu. Han Solo je pomalo usporio svog snježnog
guštera, pa potegao uzde i proveo ga kroz ulaz pregoleme ledene spilje.
Han je s radoš u do ekao srazmjernu toplinu golemoga špiljskoga kompleksa
zagrijavanog pobunjeni kim ogrjevnim jedinicama koje su dobivale energiju iz golemih vanj-
skih generatora. Ta je podzemna baza istodobno bila i prirodna ledena špilja i labirint
etvrtastih tunela koje su u punoj ledenoj planini izdubili pobunjeni ki laseri. Korelijanac je
ve u životu bio i u pustijim vražjim rupama galaksije, ali se u tom trenutku nije mogao sjetiti
baš nijedne gore.
Sjahao je s tauntauna pa zakružio pogledom i promotrio aktivnost u mamutskoj špilji.
Gdje god bi pogledao, netko je nešto nosio, sastavljao, popravljao. Pobunjenici u sivim
odorama žurno su iskrcavali zalihe i uga ali opremu. A bili su tu posvuda i roboti, ve inom
jedinice R2 i pogonski droidi, koji su se vozili na kota ima i hodali kroz ledene prolaze,
marljivo izvršavaju i svoje bezbrojne zada e.
Han se upitao jesu li ga godine smekšale. Njega osobno itava ta pobunjeni ka pri a
nije u po etku baš nimalo zanimala, niti je prema njima osje ao ikakvu lojalnost. Njegova je
upetljanost u sukob izme u Imperija i Pobunjeni ke alijanse zapo ela kao ista poslovna
transakcija, kao prodaja usluge i posluge njegova broda, Milenijskog sokola. Posao je bio
prividno sasvim jednostavan: naprosto prebaciti Bena Kenobija, a uza nj još i mladog Lukea i
dva droida, do sustava Alderaan. Kako je Han u tom asu mogao znati da e se od njega
tražiti i da spasi kraljevnu sa Zvijezde Smrti, najstrašnije bojne stanice itavog Imperija?
Kraljevnu Leiju Organu...

GIGA DONALD F. GLUT
Što je Solo o njoj više razmišljao, sve je više shva ao koliko si je zapravo nevolje
navalio na vrat prihvativši novac Bena Kenobija. Han je spo etka želio samo dignuti svoju
pla u i odjezditi na raketnom mlazu da plati neke vrlo grdne dugove koji su mu visjeli nad
glavom kao meteor koji tek što nije pao. Nikad mu nije bilo ni palo na um da postane
herojem.
Pa ipak, onda ga je nešto zadržalo, zadržalo i prisililo da se pridruži Lukeu i njegovim
šašavim pobunjenim prijateljima u njihovu sad ve legendarnom napadu na Zvijezdu
smrti. Nešto. Ali što je bilo to nešto, Han tom trenutku još nije mogao odrediti.
A sada, dugo nakon uništenja Zvijezde smrti, Han je još bio s Pobunjeni kom
alijansom, i ponudio joj pomo pri uspostavljanju te baze na Hothu, jama no najsumornijem
planetu u galaksiji. Ali sad se sve to trebalo promijeniti, rekao je samome sebi. Bar što se
njega ticalo, kursevi Hana Sola i pobunjenika razdvojit e se i postati divergentni.
Brzo je prošao preko poda podzemnog hangara gdje su nekoliko pobunjeni kih lovaca
servisirali ljudi u sivom uz pomo droida razli ite konstrukcije. Od svih je tih brodova Hana
najviše zanimao onaj sli an tanjuru, a koji je po ivao na novougra enim sletnim nogarima.
Taj brod, najve i u hangaru, od trenutka kad se Han prvi put zakva io za Skywalkera i
Kenobija, na svojoj je metalnoj ljusci zaradio još pokoju ogrebotinu. Pa ipak je Milenijski
sokol bio slavan ne po svom vanjskom izgledu nego po svojoj brzini: taj je naoružani brod do
Kessela obavio najbrži let svih vremena, i bio jedini koji je ikad uspio presti i imperijalni
lovac TIE.
Ve ina se uspjeha tog broda mogla pripisati njegovu održavanju, koje je sad bilo
povjereno kosmatim rukama dvometarske planine sme ih dlaka, planine ije se lice u tom
trenutku skrivalo iza varila ke maske.
Chewbacca, orijaški Vuki i kopilot Hana Sola, baš je popravljao središnji podiza
Milenijskog sokola, kad je opazio da mu prilazi Solo. Vuki je prestao raditi pa podigao štitnik
za lice i tako izložio pogledu svoje krznate obraze. Iz zubatih mu se usta izvilo gun anje koje
bi, osim drugih Vukija, znala prevesti tek malobrojna bi a u svemiru.
Han Solo je bio jedan od tih malobrojnih.
»Studen nije prava rije za to vani«, odgovorio je Korelijanac. »Uvijek bih radije
izabrao dobru šoru umjesto sveg tog skrivanja i smrzavanja!« Opazio je pramenje dima što se
dizalo s netom zavarenog komada metala. »Kako ide s tim podiza ima?«
Chewbacca je odgovorio tipi nim vukijevskim brundanjem.
»U redu«, odgovorio je Han, sasvim suglasan s prijateljevom željom da se vrati u
svemir, na neki drugi planet - bilo kuda, samo ne na Hoth. »Idem se javiti. Onda ti dolazim
pomo i. I im sredimo te podiza e, kupimo krpice.«
Vuki je nešto probrundao, nešto nalik na veselo hripa-nje, pa se vratio svom poslu, a
Han je produžio kroz umjetnu ledenu špilju.
Zapovjedni je centar bio sav živ od elektronske opreme i promatra kih sprava što su se
dizale sve do ledenog stropa. Baš kao i u hangaru, i ovdje je sve bilo puno pobunjenika.
Prostorija je bila puna kontrolora, boraca, mehani ara -baš kao i droida raznih modela i
veli ina, i svi su se oni marljivo trudili da prostoriju pretvore u djelatnu bazu, zamjenu za onu
na Yavinu.
ovjek kojem je Han Solo došao u pohode sjedio je obuzet poslom za velikim pultom,
i sva mu je pažnja bila prikovana za kompjuterski ekran na kojem su bljeskali blistavo šareni
podaci. Kad mu je Solo prišao, Rieekan je, odjeven u odoru pobunjeni kog generala, uspravio
itav svoj visoki stas i okrenuo se Solu.
»Generale, u itavom podru ju ne postoji ni slutnja života«, izvijestio je Han. »Ali su
zato postavljeni svi rubni markeri, tako da emo odmah znati dolaze li nam gosti.«
General Rieekan se, kao i obi no, nije ni nasmiješio Solovoj prpošnosti. Pa ipak je

GIGA DONALD F. GLUT
visoko cijenio tog mladi a zato što se, makar i na tako neslužben na in, pridružio Pobuni.
Solova je valjanost na nj ostavila takav dojam da je ozbiljno razmišljao da mu dade makar
samo po asni asni ki in.
»Je li se zapovjednik Skywalker ve javio?« upitao je general.
»Otišao je pogledati što je s meteoritom koji je udario nedaleko od njega«, odgovorio
je Han. »Vra a se uskoro.«
Rieekan je hitro zirnuo na novopostavljeni radarski ekran i na trenutak se zadubio u
bljeskave sli ice.
»S obzirom na meteorsku aktivnost u sustavu, bit e vrlo teško opaziti približavanje
broda.«
»Generale, ja...«, rekao je Han i zastao. » ini mi se da mi je došlo vrijeme da se
selim.«
Hanovu je pozornost s generala Rieekana odvukla prilika koja im se primicala
sigurnim korakom. Taj je korak bio i graciozan i odlu an, a ženstvene crte lica slabo su se
slagale s bijelom bojnom odorom. ak i s tolike daljine Han je mogao zaklju iti da je
kraljevnu Leiju nešto silno uzbudilo.
»Bili ste dobar borac«, odgovorio je general Hanu, pa dodao: »Ne bih volio ostati bez
vas.«
»Hvala, generale. Ali je moja glava ucijenjena. Ako ne isplatim Jabbu zvanog Cuza,
onda sam živi mrtvac.«
»Nije lako živjeti sa smrtnim znakom na sebi...«, otpo eo je asnik baš u trenutku kad
se Han okrenuo kraljevni Leiji. Solo nije bio sentimentalnoga kova, no ipak mu je bilo sasvim
jasno da je najednom postao jako emotivan.
»I meni se ini, Vaša Visosti.« Zastao je, ne znaju i kakvom se odgovoru od kraljevne
može nadati.
»Istina«, odgovorila je Leia hladno. Njezina je uznositost hitro prerastala u istinski
gnjev.
Han je odmahnuo glavom. On je ve odavno zaklju io da ženke - sisavaca, gmizavaca
pa i bioloških razreda koje tek treba otkriti - daleko nadilaze njegovu slabašnu mo shva anja.
Njih je najbolje prepustiti misteriju, rekao si je ve bezbroj puta.
Pa ipak, Han je bar na trenutak povjerovao da u itavom svemiru postoji bar jedno
žensko bi e koje je po eo razumijevati. Ipak se prisjetio da se i prije znao zabuniti.
»Mislim,« odgovorio je Han, »samo se nemojte za mnom rasplakati. Zbogom,
princezo.«
Han joj je naglo okrenuo le a pa zakora ao prema tihom prolazu povezanom sa
zapovjednim centrom. Odredište mu je bilo hangar, gdje su na nj ekali orijaški Vuki i
krijum arski teretnjak - dva realiteta koja je razumio. I nije kanio usporiti korak.
»Han!« Leia je poletjela za njim, pomalo bez daha.
On je zastao i hladno se okrenuo prema njoj.
»Da, Vaša Visosti?«
»Mislila sam da ste odlu ili ostati.«
Prema Leijinu se glasu na trenutak u inilo da joj je do toga zaista stalo, ali Han u to
nije mogao biti siguran.
»Promijenio sam mišljenje nakon što smo na Ord Man-tellu naletjeli na onog lovca na
glave.«
»Luke za to zna?« upitala je ona.
»Doznat e kad se vrati«, odgovorio je Han svadljivo.
Kraljevna je Leia priškiljila o ima, a njezin ga je pogled procijenio na toli poznat
na in. Han se na trenutak osjetio kao komadi leda kojim je bila pokrivena površina planeta.

GIGA DONALD F. GLUT
»Nemojte me tako gledati«, rekao je strogim glasom. »Iz dana u dan traži me sve više
lovaca na nagradu. I stoga kanim isplatiti Jabbu prije nego što za mnom pošalje još svojih
produženih ruku, ubojica s Ganka i bogzna koga još sve ne. Htio bih si skinuti tu nagradu s
glave dok je još imam.«
Na Leiju su njegove rije i ostavile o it dojam, i Hanu je bilo jasno da se ona za nj
brine, a možda pritom osje a i još nešto.
»Ali mi vas ipak trebamo«, rekla je.
»Mi?« upitao je on.
»Da.«
»Ali što je s vama?« Han je pažljivo naglasio zadnju rije , iako baš nije znao zašto.
Možda je to bilo nešto što je ve poduže želio re i, samo što nije imao hrabrosti - ne, ispravio
se, nego gluposti - razotkriti svoje osje aje. Na trenutak se u inilo da i tako nema što izgubiti,
i zato je bio spreman na sve što bi ona mogla re i.
»Sa mnom?« odgovorila je ona bez okolišanja. »Ne znam na što to mislite.«
Han Solo je u nevjerici zavrtio glavom.
»Ne, sigurno ne znate.«
»A što bih ja to trebala znati?« U glasu joj je rasla ljutnja i to zato, pomislio je Han,
što je napokon po ela shva ati.
On se nasmiješio.
»Vi želite da ostanem zbog onog što osje ate prema meni.«
Kraljevna se ponovno malo smekšala.
»Mislim, da, vi ste nam bili od velike pomo i«, rekla je i zastala, i tek tada nastavila,
»... svima nama,. Vi ste ro eni vo a...«
Ali joj Han nije dao da dovrši, i prekinuo ju je na pola re enice.
»Ne, vaše blagoro e. Nisam mislio na to.«
Najednom je Leia ve zurila Hanu ravno u o i, a pogled joj je, napokon, sve shvatio.
Prasnula je u smijeh.
»Vi ste to sebi nešto umislili.«
»Ma jesam li? A ja sam pomislio da ste se uplašili da bih mogao oti i a da vas ak i
ne...« Hanov se pogled izoštrio na njezinim usnama. »... poljubim.«
Ona se sad nasmijala još grom e.
»Prije bih poljubila Vukija.«
»Mogu vam to srediti.« On joj se primakao, a ona je izgledala blistavo ak i u
hladnom svjetlu ledene komore. »Vjerujte da bi vam jedan pošteni cjelov baš dobro došao.
Toliko ste obuzeti izdavanjem naredbi, da ste zaboravili da ste žena. Da ste se toga samo na
trenutak sjetili, mogao sam vam pomo i. Ali sad je ve za sve prekasno, ljubavi. Vaša velika
šansa samo što nije odlepršala.«
»Nadam se da u preživjeti«, odgovorila je ona, o ito iziritirana.
»Sretno vam bilo!«
»Vas nije briga ak ni što...«
On je znao što u mu re i, pa joj nije ni dopustio da dovrši.
»Poštedite me, molim vas!« prekinuo ju je. »Samo bez itave te pri e o pobuni, po tko
zna koji put. To je jedino o emu vi uop e mislite. Hladni ste kao taj planet.«
»A vi mislite da ste baš vi trebali biti izvor topline?«
»Naravno, kad bih bio zainteresiran. Ali mi se baš ne ini da bi tu bilo puno veselja.«
Izrekavši to, Han se otkora io i još je jednom pogledao, a onda je premjerio hladnim
pogledom.
»Srest emo se mi i opet«, rekao je. »Možda se dotad malo zagrijete.« Izraz se njezina
lica još jednom promijenio. Han je poznavao i ubojice umilnijeg pogleda.

GIGA DONALD F. GLUT
»Ku ni vam je odgoj kao u Banthe,« procijedila je ona kroza zube, »ali otmjenosti ni
ovoliko. Sretan vam put, delijo!« Kraljevna se Leia hitro okrenula od Hana i žurno se udaljila
hodnikom.

GIGA DONALD F. GLUT
II
Temperatura se na površini Hotha spustila. Pa ipak, i unato ledenom zraku,
imperijalni je droid-sonda nastavio svoje ležerno plutanje iznad snijegom zametenih bre-
žuljaka i polja, a duga ki su mu se senzori i dalje pružali na sve strane u potrazi za nekakvim
tragom života.
Robotovi termi ki senzori najednom su reagirali. U blizini je pronašao izvor topline, a
toplina je uvijek dobar znak života. Glava mu se zakrenula na svojoj osi, a mjehu-raste o i
pokazale su smjer toplinskog izvora. Robotska je sonda tome smjesta prilagodila gibanje, pa
krenula maksimalnom brzinom preko ledenih pustopoljina.
Kukcoliki je stroj usporio tek kad se približio humku snijega ve em od samog droida-
sonde. Robotovi su skaneri pribilježili veli inu humka - skoro jedan cijelih osam metara
visok, i silnih šest metara dug. Ipak je kod tog humka veli ina bila tek od sekundarne
važnosti. Zapanjuju a je bila zapravo - ako se izvi ki stroj uop e i im mogao zapanjiti -
ona silna množina topline što je zra ila iz tog humka. Stvorenje ispod tog snježnog brežuljka
zacijelo je bilo dobro zašti eno od zime.
Iz jednog od privjesaka robotske sonde sinula je tanka plavi astobijela zraka svjetla, a
njezina je silna jara za-svrdlala u bijeli humak i na sve strane razbacala, svjetlucave snježne
mrljice.
Humak je zadrhtao, pa se zatresao. To što je bilo ispod njega silno se rasrdilo na to
robotovo pipanje laserskom zrakom. S humka su po ele otpadati pozamašne hrpe snijega, a
onda su se, na jednom kraju, kroz masu bjeline, pokazala dva oka.
Goleme žute o i zurile su kao dva ognjena šiljka na mehani ku kreaturu što je
nastavljala ubadati svojim bolnim zrakama. U tim je o ima plamtjela praiskonska mržnja
prema tom ne em što im je poremetilo duboki san.
Humak se zatresao još jednom, što je bilo popra eno urlikom koji je skoro uništio
slušne senzore droida-sonde. Ovaj je hitro odsko io nekoliko metara da pove a razmak
izme u sebe i stvorenja. Droid se još nikad u životu nije sreo s Vampom-ledenim stvorom, pa
su ga njegovi kompjuteri posavjetovali da s tom zvijeri završi po kratkom postupku.
Droid je unutrašnjim uga anjem promijenio snagu svoje laserske zrake. Nije prošao ni
trenutak, i zraka je ve dosegla svoj maksimalni intenzitet. Stroj je usmjerio laser na
stvorenje, i umotao ga u silan oblak ognja i dima. Nekoliko sekundi potom, tek nekoliko
estica, jedino što je ostalo od Vampe, ve je raznosio ledeni vjetar.
Dim se razišao, a iza njega - izuzmemo li veliko udubljenje u snijegu - nije ostalo
nikakvog spomena da je tu ikad postojalo nekakvo ledeno stvorenje.
Njegovo je postojanje, me utim, ostalo primjereno zabilježeno u pam enju droida-
sonde, koji je ve nastavljao svoju programiranu misiju.
* * *
Rika još jednog Vampe-ledenog stvora napokon je probudila izubijanog mladog
pobunjeni kog zapovjednika.
Lukeu se u glavi vrtjelo, glava ga je boljela i inilo mu se da e eksplodirati. Silnim
naporom volje uspio je izoštriti pogled, pa razabrao da se našao u ledenom grotlu, od ijih se
nazubljenih stijenki odražavao zamiru i sumrak.
Najednom je shvatio da visi naglavce, da mu se ruke zibaju a prsti sežu tridesetak
centimetara od snježnoga poda. Gležnjevi su mu bili sasvim odrvenjeli. Izvio je vrat i opazio
da su mu stopala ule ena u strop s kojeg je visio, te da mu se na nogama stvara led nalik na
stalaktite. Na licu je osje ao sledenu masku vlastite krvi, na mjestu gdje ga je Vampa-ledeni

GIGA DONALD F. GLUT
stvor onako divlja ki zasjekao.
Luke je ponovno za uo zvjerske jauke, sad još i glasnije, jer su odjekivali kroz duboke
i uske prolaze u ledu. Urlanje je udovišta bilo upravo zaglušuju e. Upitao se što e ga prije
ubiti, studen ili zubi i pandže tog ne eg što je stanovalo u špilji.
Moram se osloboditi, pomislio je, osloboditi se tog leda. Snaga mu se još nije bila
sasvim vratila, ali se odlu nim na-' porom volje ipak uspio izviti prema gore i dosegnuti
ledene okove. Bio je, me utim, još preslab, i zato se ponovno srušio u obješeni položaj, a
ususret mu je poletio bijeli pod.
»Opusti se«, promrmljao je sebi u bradu. »Opusti se.«
Ledeni su zidovi je ali od sve glasnijih urlika stvorenja koje se približavalo. Noge su
mu škripale po ledenom tlu, zastrašuju e blizu i sve bliže. Ne e prote i puno i ona e se
kosmata grozota vratiti i vjerojatno smrznutog mladog ratnika zagrijati u mraku svoje utrobe.
Lukeove su o i poletjele po špilji i napokon opazile hrpu opreme što ju je bio ponio sa
sobom na misiju. Sad je ležala beskorisno nabacana na podu. Oprema je bila skoro itav,
nedostižan metar izvan njegova dohvata. A me u njom je bila i sprava koja mu je skoro
sasvim zaokupila zanimanje - bio je to debeo držak s parom malih sklopki, a na njega je bio
nasa en metalni disk. Taj je predmet neko pripadao njegovu ocu, negdašnjem vitezu Jedija,
kojeg je izdao i umorio mladi Darth Vader. Ali sad je on bio Lu-keov, jer mu ga je predao
Ben Kenobi, da ga asno podigne protiv tiranije Imperija.
Luke je o ajno pokušao izviti bolno tijelo, taman koliko je potrebno da dohvati
odba eni svjetloma . Ledena hladno a koja mu je kolala tijelom, usporila ga je, me utim, i
oslabila. Luke se ve bio spremio prepustiti sudbini, kad je za uo rezanje Vampe-ledenog
stvora, koji mu je prilazio sve bliže. Kad je osjetio njegovu nazo nost, napustio ga je skoro i
zadnji osje aj nade.
Ali špiljom nije dominirala prisutnost bijelog orijaša.
Bila je to, naprotiv, ona smiruju a duhovna prisutnost koja bi Lukeu dolazila u
trenucima duševne napetosti ili opasnosti. Prisutnost koja se prvi put pojavila tek nakon što je
stari Ben, još jednom se vrativši u svoju jedijevsku ulogu Obi-Wan Kenobija, iš ezao u
vlastitim smežuranim crnim haljama nakon što ga je posjekao svjetloma Dartha Vadera. Ta
je prisutnost ponekad sli ila poznatom nekom glasu, skoro ne ujnom šaptu koji se obra ao
izravno Lukeovim mislima.
»Luke.« Šapat se ponovno pojavio, upravo kao da ga opsjeda. »Pomisli da ti je
svjetloma u ruci.«
Od tih je rije i Lukeu u glavi, koja ga je ve i otprije boljela, upravo zabubnjalo. A
onda je osjetio novu provalu snage, osje aj samopouzdanja koji ga je potakao da nastavi
borbu usprkos svom prividno bezizlaznom položaju. O i su mu se izoštrile na svjetloma u.
Bolno je ispružio ruku, a sledenost je u udovima ve po ela uzimati danak. Zatvorio je o i i
pokušao se sabrati. Oružje mu je, me utim, i dalje bilo izvan dohvata. Znao je da e se, želi li
dose i svoj svjetloma , u sve to morati umiješati i nešto ja e od napinjanja.
»Moraš se opustiti«, promrmljao je u bradu, »opustiti...«
»Pusti, Luke, Silu da pote e.«
Kad je za uo rije i svog bestjelesnog zaštitnika, Luke se u mislima okrenuo na peti.
Sila!
Luke je ugledao izokrenutu sliku stvorenja sli noga gorili; nad njim se uzdizao
Vampa-ledeni stvor, a uzdignute su mu ruke završavale golemim sjajnim pandžama. Sad mu
je po prvi put ugledao i majmunsko lice, pa se sav stresao pri pogledu na ovnovske rogove,
kao i udrhtalu eljust s izba enim kolja ima.
Ali je onda mladi ratnik tu kreaturu odvojio od svojih misli. Prestao se napinjati da
dosegne oružje i itavo mu se tijelo opustilo i omlitavjelo, i tako postalo prijem ivo na

GIGA DONALD F. GLUT
iteljev nauk. Ve je osje ao kako kroza nj kola ono energijsko polje što ga stvaraju sva živa
bi a, polje koje na okupu drži i sam svemir.
Baš kao što ga je Kenobi bio nau io, u njemu je sad bila Sila i stajala mu na
raspolaganju.
Vampa-ledeni stvor raširio je svoje crne, zakrivljene pandže i bacio se prema
obješenome mladi u. Lukeu je najednom, kao nekakvom magijom, u ruke usko io svjetlo-
ma . Istog je asa pritisnuo obojeno dugme na oružju, otpustio oštricu zrake i njome hitro
presjekao ledene spone.
Kad je Luke, s oružjem u ruci, pao na pod, udovišni lik što se visio nad njim oprezno
je otkora io. Sumporaste o i zvijeri s nevjericom su zažmirkale na zujavu šipku svjetla, pred
prizorom koji je njegov primitivni mozak dovodio u nedoumicu.
Iako se još teško micao, Luke je ipak sko io na noge pa zamahnuo svjetloma em na
snježnobijelu masu miši a i dlaka, i prisilio je da odstupi jedan korak, pa još jedan. A onda je
silovito spustio oružje, pa oštricom od svjetla za-sjekao kroz kožu udovišta. Vampa-ledeni
stvor je kriknuo, a užasni je urlik bola zatresao stijenkama špilje. Vampa se okrenuo i žurno
oteturao iz pe ine, a onda se njegova bijela masa stopila s dalekim terenom.
Nebo se ve osjetno zamra ilo, a s nastupom tame došao je i hladniji vjetar. S Lukeom
je bila Sila, ali ga sad nije mogla zagrijati ak ni njezina tajanstvena mo . Svaki korak što bi
ga napravio izlaze i iz špilje bio je teži od prethodnog. I onda mu se, napokon, pred o ima
po elo mra iti kao što se mra io dan, i onda se spotakao niz snježni nasip i pao u nesvijest
prije nego što je i stigao do dna.
* * *
U doku glavnog hangara, smještenog pod površinom zemlje, Chewie je pripremao
Milenijskog sokola za polijetanje. Podigao je pogled s posla i ugledao doista neobi an par koji
se upravo pojavio iza obližnjega ugla i pomiješao se s uobi ajenom pobunjeni kom
djelatnoš u u hangaru.
Nijedan od tih likova nije bio ljudski, iako je jedan od njih imao humanoidno obli je i
stvarao dojam ovjeka u viteškom zlatnom oklopu. Pokreti su mu bili precizni, skoro suviše
precizni za ljudsko bi e, dok je tako uko eno zveketao kroz hodnik. Njegovu pratiocu za
lokomociju nisu trebale ovjekolike noge, zato što je svoje oniže, ba vasto tijelo sasvim dobro
vozio i na minijaturnim kota ima.
Niži je od dva droida uzbu eno piskao i zviždao.
»Nisam ja za to kriv, ti neispravna limena kanto«, izjavio je visoki, antropomorfni
droid, pa napravio gestu metalnom rukom. »Ja ti nisam rekao da uklju iš termi ki grija . Ja
sam samo konstatirao da je u njezinoj odaji ledeno. Ali je to tako i trebalo biti. I kako emo
joj sada posušiti stvari?... Ah! Evo nas.«
See-Threepio, zlatni droid u ljudskom liku, zastao je pa izoštrio opti ke senzore na
dokiranom Milenijskom sokolu.
Drugi robot, Artoo-Detoo, uvukao je kota e i povukao ispruženu nogu, pa oslonio
svoje tusto metalno tijelo o tlo. Senzori manjeg droida o itali su poznate likove Hana Sola i
njegova suputnika Vukija, koji su bili i dalje zabavljeni zamjenom teretnjakovih središnjih
podiza a.
»Gospodaru Solo, gospodine«, zazvao ga je Threepio, koji je jedini u tom robotskom
paru bio opremljen imitatorom ljudskoga glasa. »Mogu li vam re i nekoliko rije i?«
Hana baš nije jako veselilo da ga netko uznemirava, a najmanje taj izvješta eni droid.
»Što je bilo?«
»Gospodarica Leia vas pokušava dobiti preko komunikatora«, izvijestio ga je

GIGA DONALD F. GLUT
Threepio. »Ali on zacijelo ne radi.«
Ali je Han znao da to nije istina.
»Jer sam ga isklju io«, odgovorio je oštro i nastavio raditi na svom brodu. »Što želi
njezina kraljevska svetost?«
Threepijevi su auditivni senzori u Hanovu glasu identificirali prezir, ali ga nisu
shvatili. Robot je zato dodao, poprativši to imitacijom ljudske geste:
»Ona traži gospodara Lukea, pa je pretpostavljala da je tu s vama. ini se da nitko
nema pojma...«
»Luke se još nije vratio?« Han se smjesta zabrinuo. Kroz otvor ledene kaverne opazio
je da se nebo poprili no smra ilo otkako su se on i Chewbacca dali na popravljanje Mi-
lenijskog sokola. Han je znao kako oštro poslije zalaska sunca pada temperatura na površini, i
kako smrtonosni znaju biti vjetrovi.
Kao munja je sko io sa Sokolova podiza a, i pritom se na Vukija nije ni osvrnuo.
»U vrsti to nekako, Chewie. Dežurni asnik!« viknuo je Han, pa prinio komunikator
ustima i upitao: »Kontrola osiguranja, je li se zapovjednik Skywalker ve vratio sa zadatka?«
Nije ni je odgovor izazvao mrštenje Hanova lica.
Dežurni narednik i njegov pomo nik požurili su prema Solu, odazvavši se na njegov
poziv.
»Je li se zapovjednik Skywalker ve vratio?« upitao je Han, a u glasu mu se osje ala
napetost.
»Nisam ga vidio«, odgovorio je dežurni asnik. »Možda je došao kroz južni ulaz.«
»Provjeri!« odsjekao je Solo, iako mu njegov položaj nije dopuštao da ikom službeno
zapovijeda. »Hitno je.«
Kad su se dežurni narednik i njegov pomo nik okrenuli i pohitali hodnikom, Artoo je
ispustio zabrinut zvižduk, a onda mu se ton upitno podigao.
»Ja to ne znam, Artoo«, odgovorio je Threepio, pa uko eno okrenuo gornji dio torza i
glavu prema Hanu. »Gospodine, smijem li upitati što se to zbiva?«
U Hanu je zakipio bijes, pa je robotu odgovorio gun anjem:
»Idi i reci svojoj prevrijednoj princezi da je Luke mrtav ako se ne pojavi u najbližnoj
budu nosti.«
Artoo je Solovo mra no predvi anje popratio histeri nim zviždanjem, a njegov je
prepadnuti partner uskliknuo:
»O, ne!«
Kad je Han Solo uletio u glavni tunel, on je bio prepun aktivnosti. Ugledao je dva
pobunjeni ka borca gdje se svom snagom trude zadržati nervoznog tauntauna koji im se
pokušavao oteti.
Na drugom je kraju u hodnik uletio dežurni asnik, a o i su mu poletjele komorom sve
dok nije ugledao Hana.
»Gospodine,« rekao je freneti no, »zapovjednik Skywalker se nije vratio kroz južni
ulaz. Možda se zaboravio javiti.«
»Ne bih rekao«, odsjekao mu je Han. »Jesu li jurnici spremni?«
»Ne još«, odgovorio je dežurni asnik. »Pokazalo se da ih je vrlo teško prilagoditi
tolikoj hladno i. Možda do jutra...«
Han ga je presjekao. Nije bilo vremena za razbacivanje na strojeve koji su se stalno
kvarili.
»Onda idemo na tauntaunima. Ja preuzimam sektor etiri.«
»Temperatura se spušta i prebrzo.«
»U to ne sumnjam,« progun ao je Han, »ali se spušta i Lukeu.«
Tada se kao dobrovoljac prijavio još jedan asnik.

GIGA DONALD F. GLUT
»Ja u pokriti sektor dvanaest. Neka kontrola aktivira ekran alfa.«
Ali je Han znao da nema vremena da kontrola aktivira svoje izvi ke kamere, dok se
negdje, na pustim pustopoljinama, Luke vjerojatno ve rastaje sa životom. Probio si je put
kroz hrpu pobunjeni kih boraca pa dohvatio uzde dresiranog tauntauna i sko io mu na le a.
»No na e oluja po eti još prije nego što itko od vas stigne do prvog markera«,
upozorio je dežurni asnik.
»Onda se vidimo u paklu«, progun ao je Han, zategao uzde pa izveo životinju iz
špilje.
* * *
Dok je Han Solo na svom tauntaunu jurio kroz divljinu, snijeg je po njemu padao
nemilice. No se bližila a vjetar je divlje urlao i probijao se kroz njegovu tešku odje u. Znao
je da e mladom ratniku, ako ga uskoro ne na e, trebati koliko i gruda leda.
Tauntaun je ve osje ao posljedice pada temperature. Kad padne no , od elemenata ga
više ne e mo i zaštititi ni slojevi masne izolacije niti zapetljano sivo krzno. Životinja je ve
po ela hripati, i disanje joj je postajalo sve teže.
Han se molio da se snježni gušter ne skljoka, ili bar da to ne u ini prije nego što otkrije
Lukea.
Potjerao je svoje jaha e grlo još žeš e, nagnao ga preko ledenih ravnica.
* * *
Preko snijega se gibao još jedan lik, a njegovo je metalno tijelo lebdjelo iznad
smrznutog zemljišta.
Imperijalni je droid-sonda kratko zastao u letu, a senzori su mu se trznuli.
A onda se, zadovoljan svojim nalazom, robot blago spustio i smirio se na tlu. Od
metalnog se trupa odvojilo nekoliko sondi, nalik na paukove noge, i razgrnulo malo snijega
što se tu slegnulo.
Nešto se po elo oblikovati oko robota, pulsiraju i sjaj koji je postupno prekrio stroj
ne im nalik prozirnoj kupoli. To se polje sile zatim brzo skrutnulo, odbijaju i zapuhe snijega
što su se trli o droidovu ljusku.
Trenutak potom sjaj je izblijedio, i zapuši su snijega uskoro stvorili savršenu bijelu
kupolu, koja je sasvim sakrila i droida i njegovo zaštitni ko polje sila.
* * *
Tauntaun je jurio svojom najve om brzinom, nesumnjivo prevelikom kad se u obzir
uzme udaljenost što ju je ve prevalio u nepodnošljivo ledenom zraku. Nije više hripao, nego
je sad samo tužno je ao, postaju i sve nesigurniji na nogama. Han ga je žalio zbog bola koji je
trpio, ali je život tog stvorenja u usporedbi sa životom prijatelja Lukea bio od samo
sekundarne važnosti.
Hanu je bilo sve teže gledati kroz snijeg što je padao sve guš e. O ajni ki je
pokušavao otkriti nekakvu promjenu na beskrajnim ravnicama, razabrati nekakvu daleku
to ku koja bi mogla biti Luke. Ali su se od svega vidjela samo sve tamnija prostranstva
snijega i leda.
Ali se zato pojavio zvuk.
Han je potegao uzde i natjerao tauntauna da se naglo zaustavi nasred ravnice. Solo nije

GIGA DONALD F. GLUT
bio siguran, ali mu se u inilo da je kraj njega proletio zvuk koji nije bio tek puko tuljenje
vjetra. Napeo je pogled i zagledao se prema izvoru tog zvuka.
A onda je mamuznuo tauntauna i potjerao ga u galop preko snijegom zametena polja.
Dok se vrati zora, Luke bi ve mogao biti truplo, hrana za lešinare. Pa ipak je još bio
živ, iako jedvice, i trudio se da takav i ostane, izložen napadu no ne oluje. Luke se bolno
iskobeljao iz snijega i uspravio, ali samo da bi ga ledeni vjetar opet oborio s nogu. A kad je
pao, pomislio je na ironiju itave te situacije - seoski momak s Tatooine, sazrio da porazi
Zvijezdu Smrti, no koji sad pogiba sam na smrznutoj pustopoljini dalekog planeta.
Luke je morao napregnuti svu preostalu snagu da se odvu e još pola metra prije nego
što se kona no srušio i utonuo u sve deblji snježni nanos.
»Ne mogu...« izgovorio je, iako nitko nije mogao uti t njegove rije i.
Pa ipak ih je netko uo, makar još sasvim nevidljiv.
»Moraš«, zatitrale su rije i Lukeu u glavi. »Luke, pogledaj me!«
Luke se nije mogao oglušiti na zapovijed; mo je tih tiho izgovorenih rije i bila
prevelika.
Sa silnim naporom, Luke je podigao glavu i ugledao nešto što je smjesta proglasio
privi enjem. Ispred njega, posve neosjetljiv na studen i odjeven i dalje samo u trošne halje što
ih je nosio u vru oj pustinji Tatooine, stajao je Ben Kenobi.
Luke mu je poželio nešto doviknuti, ali je ostao bez rije i.
Prikaza je progovorila s istim onim blagim autoritetom s kojim se Ben uvijek obra ao
mladi u.
»Luke, ti to moraš preživjeti.«
Mladi je asnik u sebi našao snage da ponovno pomakne usne.
»Hladno mi je... tako mi je hladno...«
»Moraš oti i do sustava Dagobah«, zapovjedila mu je utvara Bena Kenobija. »I ondje
moraš u iti od Yode, u itelja Jedija, onoga koji je u io i mene.«
Luke ga je poslušao, a onda pružio ruke u želji da dodirne utvarni lik.
»Ben... Ben...« prostenjao je.
Lik je ostao posve ravnodušan na Lukeove pokušaje da ga dosegne.
»Luke,« progovorio je opet, »ti si naša jedina nada.«
Naša jedina nada.
Luke se zbunio. Pa ipak, prije nego što je uspio skupiti snage da poište objašnjenje, lik
je ve po eo blijedjeti. A kad mu se iz vida izgubio i zadnji trag utvare, Lukeu se u inilo da
vidi tauntauna na kojem jaše nekakav ovjek. Nesigurnim mu se korakom primicao snježni
gušter. Jaha je još bio predaleko, i suviše zaklonjen olujom da bi ga prepoznao.
Mladi je pobunjeni ki asnik uskliknuo samo »Ben?!« pa se stropoštao u nesvijest.
* * *
Kad je Han Solo zategao uzde, zaustavio snježnog guštera i sjahao, životinja je još
jedva stajala na svojim gmiza-va kim stražnjim nogama.
Han se s užasom zagledao u skoro smrznuti lik, pokriven snijegom, što mu je kao
mrtav ležao pred nogama.
»No daj, stari moj,« pokušao je obodriti Lukeovo nepokretno tijelo, te istog asa
zaboravio da se i njegovo ve skoro smrznulo, »nisi još mrtav. Daj neki znak od sebe.«
Han nije uspio primijetiti ni trag života, ali je zato opazio da je Lukeovo lice, skoro
sasvim pokriveno snijegom, divlje izderano. Protrljao je mladi u lice, paze i pritom da mu ne
dira sasušene rane.
»Nemoj mi to u initi, Luke. Još ti nije kucnuo as.«

GIGA DONALD F. GLUT
Napokon lagana reakcija. Tiho jecanje, jedva ujno kroz vjetar, ipak je bilo dovoljno
glasno da kroz drhtavo Ha-novo tijelo pošalje topli žar. Nasmiješio se s olakšanjem i široko.
»Znao sam da me ne eš ostaviti samog! A sad se mi imo odavde.«
Znaju i da se Lukeov spas - baš kao i njegov - krije u tauntaunovoj brzini, Han je
krenuo prema životinji, s omlitavjelim mladim ratnikom na rukama. Pa ipak, prije nego što je
uspio prebaciti beživotno tijelo životinji preko le a, snježni je gušter zaurlao od bola i srušio
se u snijeg, pretvorio u kosmatu sivu hrpu. Han je spustio prijatelja i poletio prema paloj
kreaturi. Tauntaun je ispustio još jedan zvuk, ali to nije bio ni urlik ni tuljenje, nego bolesno
hripanje. A onda je životinja umukla.
Solo je dohvatio tauntauna za krzno, a odrvenjeli su mu prsti potražili makar i
najsitniji znak života.
»Mrtviji od mjeseca Tritona«, rekao je iako je znao da ga Luke ne uje ni jednu jedinu
rije . »Nemamo puno vremena.«
Položio je Lukeovo nepomi no tijelo uz trbuh mrtvog snježnog guštera i prihvatio se
posla. To je skoro svetogr e, pomislio je, na takav se na in poslužiti omiljenim oružjem
vitezova Jedija, ali je u tom trenutku Lukeov svjetloma bio najefikasnije i najpreciznije
oružje za prosijecanje debele tauntaunove kože.
U prvi je as osje aj tog oružja u ruci bio udan, ali je ve trenutak kasnije životinji
rasijecao truplo od kosmate glave do ljuskavih stražnjih pandži. Kad se iz razreza digla
smradna para, Han je s ga enjem ustuknuo. Nije se mogao sjetiti skoro ni eg što je zaudaralo
kao utroba snježnoga guštera. A onda je bez oklijevanja na snijeg izbacio njegovu ljigavu
utrobu.
Kad je tako sasvim o istio utrobu strvine, Han je u tu toplu, dlakama pokrivenu kožu
ugurao prijatelja.
»Znam da miris baš nije neki, Luke, ali se tako bar ne eš smrznuti. Siguran sam da
tauntaun na našemu mjestu ne bi oklijevao ni asa.«
Iz tijela se snježnoga guštera, iz o iš ene trbušne šupljine, digao još jedan zapuh
utrobnoga smrada.
»Auf!« Han se skoro zagrcnuo. »Možda bi ti, stari moj, ipak bilo bolje da ostaneš vani,
na zimi.«
Nije ostalo još mnogo toga što je trebalo u initi. Hanove su smrznute ruke pošle prema
uprtnja i s opremom privezanom tauntaunu za le a, pa prekopale kroz standardnu
pobunjeni ku opremu i našle šator.
Prije nego što ga je raspakirao, progovorio je u komuni-kator.
»Bazi Eho, da li me ujete?«
Bez odgovora.
»Od tog komunikatora nikakve koristi!«
Nebo se zloslutno zamra ilo a vjetar zapuhao baš divlje, tako da je ak i disanje
postalo skoro nemogu e. Han je s naporom otvorio kutiju sa šatorom, a onda uko enim po-
kretima po eo slagati jedini dio pobunjeni ke opreme koji ih je obojicu mogao zaštititi - pa
makar i samo nakratko.
»Ako brzo ne podignem taj šator,« promrsio je sebi u bradu, »onda Jabbi više ne e ni
trebati ti lovci na glave.«

GIGA DONALD F. GLUT
III
Artoo Detoo je stajao pred ulazom u tajni pobunjeni ki hangar u ledu, zaprašen slojem
snijega što mu se slegnuo po tijelu nalik na ep. Njegovi su unutrašnji satovi znali da tu eka
ve dugo, a opti ki su mu senzori rekli da je nebo mra no.
Jedinicu R2 zanimali su, me utim, samo njezini ugra eni i senzori za sondiranje, koji
su još uvijek preko ledenih polja odašiljali svoje signale. Njegovo dugo i gorljivo senzorsko
traganje za nestalim Lukeom Skywalkerom i Hanom Solom nije otkrilo baš ništa.
Kad mu je prišao Threepio, tusti je droid nervozno zapiskutao i uko enim korakom
zagazio kroza snijeg.
»Artoo,« rekao je zlatno obojeni robot i nagnuo gornju polovicu tijela, presavivši se u
bedrenim zglobovima, »tu se više ništa ne da u initi. Daj u i unutra.« Threepio se opet
uspravio do pune visine, pa proizveo simulaciju ljudskog drhturenja u trenutku kad je kraj
njegove sjajne ljuske zaurlao no ni vjetar. »Artoo, meni se ve smrzavaju zglobovi. Daj malo
požuri... kad te molim...« Ali prije nego što je i stigao završiti re enicu, Threepio je ve hitao
natrag prema ulazu u hangar.
Nebo se na Hothu tad ve posve zacrnjelo od no i, a s unutrašnje je strane ulaza u
pobunjeni ku bazu stajala kraljevna Leia Organa, obuzeta zabrinutim bdjenjem. Pokušala je
prodrijeti pogledom u mrak Hotha i zadrhtala na no nom vjetru. Bdjela je kraj duboko
zabrinutog bojnika Der-lina, a misli su joj bile daleko na ledenim poljima.
U blizini je stajao i orijaški Vuki, koji je, u trenutku kad su se Threepio i Artoo vratili
u hangar, brzo podigao grivu koja je dotle po ivala na dvije kosmate ruke.
Threepio se bio silno zabrinuo na upravo ljudski na in.
»Artoo nije uspio uhvatiti nikakav signal,« izvijestio je oja eno, »iako smatra da je
domet i suviše ograni en da bismo se morali odre i nade.« Pa ipak je u Threepijevu umjetnom
glasu bilo jako malo pouzdanja.
Leia je višem droidu potvrdno kimnula glavom, ali nije progovorila ni rije i. Misli su
joj sasvim zaokupila dva nestala junaka. Ali ju je najviše od svega uznemiravalo baš otkri e
da su joj misli usmjerene na samo jednog od njih dvojice: na crnokosog Korelijanca ije rije i
nije uvijek trebalo shva ati doslovno.
Dok je kraljevna držala stražu, bojnik Derlin se okrenuo prema pobunjeni kom
poru niku koji mu je pristupio da podnese izvještaj.
»Sve su se patrole vratile, gospodine, osim Sola i Skywalkera.«
Bojnik je pogledao kraljevnu Leiju. »Vaša Visosti,« rekao je glasom otežalim od tuge,
»no as se više ništa ne može u initi. Temperatura naglo pada. Zaštitna se vrata moraju
zatvoriti. Žao mi je.« Derlin je trenutak pri ekao, pa se obratio poru niku. »Zatvori vrata.«
Pobunjeni ki se asnik okrenuo da izvrši Derlinovu naredbu, i tog je trenutka rastuženi
Vuki tuljenjem izrazio svoju bol, pa se u inilo da je ledena komora utonula još dublje u
hladno u.
»Ujutro jurnici moraju biti spremni«, rekao je bojnik Leiji. »Oni e nam jako olakšati
potragu.«
Na to je Leia upitala, zapravo se i ne nadaju i potvrdnom odgovoru:
»Postoje li ikakvi izgledi da prežive do jutra?«
»Vrlo mršavi«, odgovorio je bojnik Darlin s tmurnom iskrenoš u. »Ali ipak postoje.«
U odgovor na bojnikove rije i, Artoo je uklju io minijaturna ra unala u svom
ba vastom metalnom tijelu, i pritom mu je za žongliranje mnogobrojnim skupovima
matemati kih ra unala bilo dovoljno tek nekoliko trenutaka, da bi na koncu kulminaciju
svojih ra unanja oglasio nizom pobjedonosnih pijuka.
»Gospo,« preveo je to Threepio, »Artoo veli da je vjerojatnost preživljavanja jedan

GIGA DONALD F. GLUT
naprema sedamsto dvadeset pet.« Potom je taj protokolarni droid progun tao, nagnuvši se
prema nižem robotu: »Zapravo mi se ini da bi nam bolje bilo to i ne znati.«
Na Threepijev prijevod nitko nije odgovorio ni rije i. Nekoliko je poduga kih
trenutaka vladala sve ana tišina, prekinuta tek odjecima zveke metala o metal: goleme su se
dveri pobunjeni ke baze zatvarale preko no i. inilo se kao da je neko bezdušno božanstvo
sad i službeno odsjeklo skupljenu družinu od one dvojice na ledenim ravnicama te da je, tim
metalnim treskom, oglasilo njihovu smrt.
Chewbacca je još jednom bolno zajaukao.
A onda se Leiji u misli zavukla nijema molitva, koju je ve toliko puta izgovorila na
ve bivšem planetu Alderaanu.
* * *
Sunce što je puzalo po Hothovu sjevernom nebosklonu bilo je razmjerno mra no, ali
je i to svjetlo bacalo bar malo topline na ledenu površinu planeta. Svjetlo je zapu-zalo preko
valovitih brežuljaka snijega, bore i se da dopre i do tamnijih zakutaka ledenih ponora, da bi se
na koncu umirilo na zacijelo jedinom savršeno bijelom humku na itavom tom planetu.
Taj je snježni humak bio tako savršen da je svoj postanak nedvojbeno dugovao nekoj
sili koja nije bila Prirodina. A onda je, kad se nebo po elo polako razvedravati, humak tiho
zabrujao. Svatko tko bi promatrao taj humak zacijelo bi se zapanjio u trenutku kad je snježna
kupola upravo eruptirala, pa svoj sniježni vanjski pokrov poslala put neba u silnom prasku
bijelih estica. Brujavi je stroj po eo uvla iti svoje teleskopske senzorske udove, a onda se
njegova strašna masa polako podigla sa smrznutog bijelog tla.
Robotska je sonda na trenutak zastala na vjetrovitu zraku, pa nastavila svoju jutarnju
misiju preko snijegom zametene ravnice.
* * *
Nešto je uljeglo u jutarnji zrak ledenoga planeta - srazmjerno mala, tuponosa letjelica,
s crnim prozorima na pilotskoj kabini i s laserskim topovima postavljenima s obje strane.
Pobunjeni ki je snježni jurnik bio teško oklopljen i projektiran za ratovanje uz površinu
planeta. Ovog je jutra, me utim, mala letjelica bila u izvi koj misiji, i jurila iznad širokog
bijelog krajolika i skakala u lukovima iznad snježnih nanosa.
Iako je snježni jurnik bio projektiran za dvo lanu posadu, sad je u njemu bio samo
Zev. Njegove su o i panoramski skanirale beskrajnu pustoš, i on se molio da ne oslijepi prije
nego što prona e cilj svoje potrage.
Najednom je za uo tihi piskutavi signal.
»Bazi Eho,« pobjedonosno je kliknuo u komunikator svoje pilotske kabine, »nešto
sam našao! Ne baš bogzna što, ali bi to mogao biti trag života. Sektor etiri-šest-je-dan- etiri s
osam-osam-dva. Prilazim.«
Zev je grozni avo poradio na komandama svojega broda, pa lagano smanjio brzinu i
zavio letjelicom prema snježnom nanosu. Radosno je do ekao naglo ubrzanje koje ga je
pritisnulo u naslonja , pa usmjerio snježni jurnik prema slabašnom signalu.
Dok je ispod njih jurio bijeli beskraj Hothova terena, pobunjeni ki je pilot prebacio
komunikator na novu frekvenciju.
»Eho Tri, ovdje Vragolan Dva. Da li me ujete? Zapovjedni e Skywalker, ovdje
Vragolan Dva.«
Jedini odgovor što ga je za uo iz prijamnika svog komunikatora bilo je kr anje.
A onda je za uo glas, vrlo dalek glas, koji se pokušavao probiti kroz pucketavi šum.

GIGA DONALD F. GLUT
»Lijepo od vas, de ki, što ste svratili. Nadam se da vas nismo probudili.«
Zev je s veseljem do ekao taj sarkazam, tako svojstven Hanu Solu, što ga je otkrio u
njegovu glasu. Ponovno je prebacio predajnik na skrivenu pobunjeni ku bazu.
»Bazi Eho, ovdje Vragolan Dva«, javio je, a onda mu se glas naglo podigao. »Našao
sam ih. Ponavljam...«
Još sve tako govore i, pilot je precizno namjestio koordinate signala što su mu
žmirkali na ekranima. A onda je još smanjio brzinu letjelice i prišao površini planeta da bolje
pogleda mali predmet što se isticao na runastoj ravnici.
Taj predmet, prenosivi pobunjeni ki šator, stajao je na snježnom nanosu. Na njegovoj
je privjetrinskoj strani bio nabijeni sloj bijelog. A na gornjem kraju nanosa prpošno je
po ivala improvizirana radioantena.
Ipak je od svega najveseliji bio pogled na poznati ljudski lik što je stajao ispred
snježnog šatora i freneti no mahao rukama prema snježnom jurniku.
Kad je Zev nagnuo jurnik, spremaju i se za slijetanje, osjetio je strahovito olakšanje
što je bar jednog od ratnika, koji su krenuli u pustoš, zatekao živog.
* * *
Izubijano je, napol smrznuto tijelo Lukea Skywalkera od etiri njegova zabrinuta
prijatelja dijelilo samo debelo staklo.
Han Solo, koji je uživao u razmjernoj toplini pobunjeni kog bolni kog centra, stajao
je kraj Leije, svog pilota Vukija, Arooa-Detooa i See-Threepija. Olakšano je uzdahnuo.
inio je to zato što je znao da se, usprkos sumornoj atmosferi komore koja ga je okruživala,
mladi asnik napokon uspio izvu i iz pogibelji i da je sad u rukama najboljih lije nika.
Odjeven samo u bijele hla ice, Luke je visio u okomitom položaju u prozirnom valjku,
dok mu je nos i usta pokrivao inhalator s ugra enim mikrofonom. Droid-kirurg Too-Onebee,
upravo je obra ivao mladi a vještinom najboljih humanoidnih lije nika. U poslu mu je
pomagao droid-bolni ar FX-7, koji je izgledao kao puki skup valjaka, žica i dodataka pod
metalnom kapicom. Kirurg-droid je gracioznim pokretom okrenuo sklopku koja je njegova
pacijenta prelila želatinoznim crvenim fluidom. Han je znao da ta pomast stvara uda, ak i
kad je rije o bolesniku u tako o ajnom stanju.
Kad mu je taj pjenasti mulj enkapsulirao tijelo, Luke se zabacakao i divlje zabulaznio.
»Pazite...« zaje ao je. »... ledeni stvorovi. Opasni... Yoda... idi Yodi... jedina nada.«
Han nije imao ni najblažeg pojma o emu to njegov prijatelj bulazni. Chewbacca, koji
je tako er bio smeten mladi evim blebetanjem, izrazio se upitnim vukijevskim mumljanjem.
»Ni ja tu ne vidim nikakav smisao, Chewie,« odgovorio je Han.
Threepio je sve to prokomentirao s puno nade:
»Nadam se da je u komadu, ako shva ate moje zna enje. Bilo bi krajnje nezgodno da
gospodar Luke dobije kratki spoj.«
»Mali je na nešto naletio,« hladno je zamijetio Han, »i to nije bila samo studen.«
»On pri a o onim kreaturama«, rekla je Leia i pogledala tmurno zagledanog Sola.
»Podvostru ili smo straže, Han,« po ela je u pokušaju da mu nekako zahvali, »nije mi jasno
kako...«
»Pusti to«, odgovorio je on odrešito. U tom ga je trenutku zanimao samo njegov
prijatelj u crvenom fluidu.
Lukeovo je tijelo šljapkalo kroz jarko obojenu tvar, no ljekovita su se svojstva pomasti
ve po ela pokazivati. Na trenutak se u inilo da se Luke opire kurativnom protjecanju
prozra noga gliba. A onda se na koncu okanio mumljanja pa se opustio i sasvim predao
pomastinoj mo i.

GIGA DONALD F. GLUT
Too-Onebee se okrenuo od ovjeka povjerena njegovoj skrbi. Nagnuo je glavu, sli nu
lubanji, i kroz staklo pogledao Hana i ostale.
»Komandir Skywalker je bio u dormošoku, ali dobro reagira na pomast«, javio je
robot, a njegov se zapovjedni ki, autoritativni glas jasno uo kroz staklo. »Više nije u
opasnosti.«
Rije i robota-kirurga smjesta su izbrisale napetost što je bila obuzela društvo s druge
strane stakla. Leia je olakšano uzdahnula, a Chewbacca je gun anjem odobrio To-Onebeejevu
terapiju.
Luke nije ni po emu mogao procijeniti koliko je dugo bio u deliriju. Ali sad je ve
sasvim vladao i svojim umom i osjetilima. Uspravio se na krevetu u pobunjeni koj bolnici.
Kakvo olakšanje, pomislio je, što opet dišem pravi zrak, pa koliko god da bio hladan.
Droid-lije nik mu je upravo skidao zaštitni ki jastu s lica koje se oporavljalo. O i
su mu se oslobodile, pa je po eo opažati lice nekoga tko je stajao uz njegovu postelju.
Postupno mu se pred o ima izoštrila nasmiješena slika kraljevne Leije. Graciozno mu je prišla
i nježno mu maknula kosu s o iju.
»Od te pomasti sve dobro zarasta«, rekla je i pogledala mu ve napol zarasle rane. »Za
dan-dva nestat e i ožiljaka. Još te boli?«
Na drugoj su se strani sobe uz tresak otvorila vrata. Artoo ga je pozdravio veselim
pijukanjem i zakotrljao se prema njemu. I Threepio je u inio isto, ali uz bu ni štropot.
»Gospodaru Luke, kako vas je lijepo opet vidjeti u funkciji.«
»Hvala, Threepio.«
Artoo je ispustio niz sretnih pijuka i zvižduka.
»I Artoo izražava svoje olakšanje«, uslužno je preveo Threepio.
Luke je nedvojbeno bio vrlo sretan zbog brige koju su pokazali roboti. Pa ipak, prije
nego što je i mogao odgovoriti ijednom od robota, do ekao ga je još jedan upad.
»Bok, mali«, bu no ga je pozdravio Han Solo u trenutku kad su Chewbacca i on
hrupili u bolni ku sobu.
Vuki ga je pozdravio prijateljskim tuljenjem.
»Izgledaš mi tako krepko da bi se mogao hrvati s gundarkom«, zamijetio je Han.
Luke se doista osje ao tako jak, a prema prijatelju je osjetio zahvalnost.
»Hvala ti.«
»Sad mi ve drugi put duguješ život, juniore.« Han je uputio kraljevni širok,
mangupski smiješak. »Pa mislim, Vaša Uzvišenosti,« rekao je posprdno, » ini mi se da ste to
namjestili da još malo ostanem s vama.«
»Ja s tim nemam nikakve veze«, rekla je Leia zažareno, zbog onoga što si je Han
umislio. »General Rieekan smatra da je opasno, dok ne prorade generatori, da ijedan brod
napusti sistem.«
»Pri a djeluje prili no uvjerljivo. Ali ja ipak mislim da vi to niste mogli ostati bez
mene.«
»Da mi je znati gdje ste to pokupili, izlaserirana pameti«, odvratila mu je ona.
Chewbacca, kojega je jako zabavljao taj verbalni okršaj izme u dvije najtvrdoglavije
ljudske volje što ih je ikad vidio, na to se samo nasmijao gromoglasno, na vukijevski nacin.
»Samo se ti smij, klupko dlaka«, rekao je Han dobrodušno. »Zato što nas nisi vidio
same u južnom prolazu.«
Sve do tada Luke je jedva i slušao to živahno koškanje. Han i kraljevna su se i prije
znali sva ati, i to žestoko. Ipak, taj mu je spomen južnog prolaza raspalio radoznalost, pa je
od Leije pogledom zatražio objašnjenje.
»Tada je izrazila što zapravo osje a za mene«, nastavio je Han, koga je silno veselilo
rumenilo što je preplavilo kra-ljevnine obraze. »No dajte, Vaša Visosti, ta niste valjda ve

GIGA DONALD F. GLUT
zaboravili.«
»Mislim, vi niski, zalupani, zaguljeni, ofucani, nerfarski obanski bilmezu...« ispalila
je ona silno razlju ena.
»Tko je ofucan?« upitao je on i nacerio se. »Velim ti ja, ako tako ska eš, ljubavi, to
zna i da sam te pogodio to no u srijedu. Sto ti misliš, Luke?«
»Aha,« rekao je on, zure i u kraljevnu s nevjericom, »baš tako... nekako.«
Leia je pogledala Lukea, dok su joj se na licu na naj udniji na in miješali osje aji. U
njezinim je o ima na trenutak bljesnulo nešto ranjivo, skoro dje je. A onda se opet spustila
tvrda maska.
»O da, ma što ne kažeš?« odgovorila je. »A meni se ini da ti još nisi shvatio sve o
ženama.«
Luke se s tim složio bez rije i. A složio se još i više sljede eg trenutka, kad se Leia
nagnula prema njemu i vrsto ga poljubila u usta. A onda se okrenula ne peti, zagrabila preko
sobe i za sobom zalupila vrata. Sad su se svi u prostoriji - ljudi, Vuki i droid - pogledali bez
rije i i zanijemjeli.
A u daljini je kroz podzemne hodnike najednom zabren ala uzbuna.
* * *
General Rieekan i njegov glavni kontrolor baš su se savjetovali u komandnom centru
kad su u prostoriju uletjeli Han Solo i Chewbacca. Kraljevna Leia i Threepio, koji su slušali
što im govore general i njegov asnik, na to su se okrenuli, puni o ekivanja.
Kroz itavu je komoru bren ala uzbuna, alarm koji se uo iz golemoga pulta iza
Rieekana, a koji su nadzirali pobunjeni ki asnici-kontrolori.
»Generale«, doviknuo je kontrolor senzora.
Smrknut ali pažljiv, general Rieeken je promatrao ekrane pulta. Najednom je ugledao
bljeskavi signal kojega tu as ranije nije bilo.
»Kraljevno,« rekao je, » ini mi se da smo dobili gosta.«
Leia, Han, Chewbacca i Threepio skupili su se oko generala i zagledali u piskutavi
ekran monitora.
»Naišli smo na nešto pred bazom u zoni dvanaest. Giba se prema istoku«, rekao je
Rieekan.
»Što god da to bilo, sigurno je od kovine«, zamijetio je kontrolor senzora.
Leijine su se o i raširile od enja.
»Onda to ne može biti neko od onih stvorenja koja su napala Lukea?«
»Da nije netko naš?« upitao je Han. »Jurnik?«
Kontrolor senzora na to je samo odmahnuo glavnom.
»Ne, nema signala.« A onda se za uo zvuk i s drugog monitora. » ekaj, nešto jako
slabo...«
Požurivši koliko su mu god to dopuštali njegovi uko eni zglobovi, Threepio se
približio pultu. Njegovi su slušni senzori zamijetili udne signale.
»Moram re i, gospodine, da te no vladam sa šezdeset milijuna komunikacijskih
oblika, ali je ovo nešto novo. To je ili nekakva šifra ili...«
Baš se tog asa u razgovor, kroz zvu nik komunikatora na pultu, ubacio glas
pobunjeni kog vojnika.
»Ovdje postaja Eho Tri-osam. Neidentificirani objekt na našem skopu. Baš prelazi
hrbat. Ostvarit emo vizualni kontakt za otprilike...« A onda se, bez najave, glas ispunio
strahom. »Što je..? O, ne!«
Uslijedila je provala radijskoga kr anja, a onda se veza i sasvim prekinula.

GIGA DONALD F. GLUT
Han se namrštio.
»Bez obzira što to bilo, to nešto nije prijatelj. Daj da pogledamo. Idemo, Chewie.«
Još prije nego što su Han i Chewbacca i izišli iz komore, general Rieekan je na
poziciju tri-osam uputio Vragolana Deset i Jedanaest.
* * *
Mamutski je imperijalni zvjezdani razara u Imperatorovoj floti zauzimao smrtonosno
istaknuto mjesto. Vitki je i izduženi brod bio ve i i zloslutniji ak i od pet klinastih im-
perijalnih zvjezdanih razara a koji su ga štitili. Ti razara i bili su najstrašniji i najrazorniji
brodovi u itavoj galaksiji, sposobni pretvoriti u staro željezo sve što bi im se našlo nadomak
topova.
Zvjezdane je razara e okruživalo mnogo manjih ratnih brodova, a oko silne svemirske
armade letali su zloglasni lovci TIE.
U srcima svih lanova posade tog imperijalnog eska-drona smrti vladalo je silno
samopouzdanje, a to je napose vrijedilo za ljude u udovišnom središnjem zvjezdanom ra-
zara u. Pa ipak je u njihovim dušama plamtjelo još nešto. Bio je to strah — strah od samog
zvuka poznatih teških koraka što su odzvanjali kroz golemi brod. Posada se užasavala tog
koraka i sva bi protrnula svaki put kad bi ih za ula kako se primi u, donose i im njihova vo u
kojeg su se svi silno bojali, ali ga i silno poštovali.
Na glavnoj se komandnoj palubi pojavio Darth Vader, Mra ni Gospodar Sitha,
uzvišen nad njima, pod crnim plaštem i lica zakrita crnom maskom, i svi su oko njega najed-
nom zanijemjeli. U inilo se da se trenutak protegao u vje nost, i nije se ulo ništa osim
zvukova iz brodskih komandnih plo a i glasnog hripanja što je dolazilo iz metalnog vizira za
disanje tog ovjeka kao izrezana iz ebanovine.
Dok je Darth Vader promatrao beskrajne rojeve zvijezda, preko širokog je
kapetanskog mosta poletio kapetan Piett, donose i poruku zdepastom admiralu Ozzelu, opaka
izgleda, koji se nalazio na drugom kraju mosta.
»Mislim da smo otkrili nešto, admirale«, dojavio mu je nervozno, pogledavaju i s
Ozzela na Mra oga Gospodara.
»Da, kapetane?« Admiral je bilo silno samouvjeren, i uz svog se zaogrnutog
zapovjednika osje ao sasvim opušteno.
»Izvještaj je samo fragmentaran, a potje e od droida-sonde u sustavu Hoth. Ali je to
najbolji trag na koji smo naišli za proteklih...«
»Galaksiju ovoga asa pretražuju tisu e droida-sondi«, prekinuo ga je Ozzel ljutito.
»Meni trebaju dokazi, a ne tragovi. Ne pada mi na um da se igram lovice s jednoga kraja...«
Najednom je toj dvojici prišla pojava u crnom i prekinula ih u razgovoru.
»Našli ste nešto?« upitao je glasom ponešto iskrivljenim zbog inhalatora.
Kapetan Piett je s poštovanjem pogledao svoga gospodara, koji se visio nad njim nalik
na u crno zavjeno, svemo no božanstvo.
»Da, gospodine«, odgovorio je Piett polako, pažljivo biraju i rije i. »Imamo i
vizualno. Smatralo se da u tom sustavu ne postoji ljudski oblik života...«
Ali Vader više nije slušao kapetana. Njegovo se maskirano lice okrenulo prema slici
što je bljesnula na jednom od ekrana - slici malog eskadrona pobunjeni kih snježnih jurnika
što je brazdao nebo iznad bijelih polja.
»To je to«, huknuo je Darth Vader bez daljeg razmišljanja.
»Gospodaru,« usprotivio se admiral Ozzel, »toliko je naselja kojih nema na karti.
Možda su to i krijum ari...«
»To je to!« ostao je pri svome bivši vitez Jedija i stisnuo šaku u crnoj rukavici. »A s

GIGA DONALD F. GLUT
njima je i Skywalker. Dozovite patrolne brodove, admirale, i uzmite kurs prema sustavu
Hoth.« Vader je pogledao asnika odjevena u zelenu odoru i s kapom iste boje. »Generale
Veers,« obratio mu se Mra ni Gospodar, »pripremite svoje ljude.«
Darth Vader još nije ni dovršio, a njegovi su se ljudi ve dali na izvršenje njegovih
strašnih namjera.
* * *
Imperijalni je droid-sonda iz svoje kukcolike glave izvukao veliku antenu, pa odaslao
prodoran, visokofrekventni signal. Robotovi su skaneri reagirali na živo bi e skriveno iza
velike snježne dine i opazili pojavu sme e Vukijeve glave i njegovo duboko mumljanje.
Blasteri ugra eni u ro-botsku sondu smjesta su naciljali u krznatog orijaša. Ipak, prije nego
što je robot dobio i priliku da opali, iza le a mu je doletjela crvena zraka ru nog blastera,
eksplodirala i zaparala njegovu crno obojenu ljusku.
Han Solo se bacio iza velike snježne dine i pritom opazio da je Chewbacca još uvijek
skriven, a potom kako se robot okre e u zraku i postavlja prema njemu. Dosad je varka dobro
prošla, i sad je on postao cilj. Han se jedvice i maknuo s dometa, a lebde i je stroj ponovno
opalio, raznose i komadi e snijega s vrha njegove dine. Ponovno je opalio, i ovaj ga put
zrakom svog oružja pogodio to no u sredinu. A onda je iz smrtonosnog stroja za uo visok
evil, i trenutak potom imperijalni se droid-sonda razletio u milijardu plamenih krhotina...
* * *
»... Bojim se da ga baš nije puno ostalo«, rekao je Han u komunikator u zaklju ku
svog izvještaja podzemnoj bazi.
Kraljevna Leia i general Rieeken još su bili za pultom s kojeg su održavali stalnu vezu
s Hanom.
»Što je to bilo?« upitala je Leia.
»Nekakav droid«, odgovorio je on. »Nisam ga raspalio baš tako jako. Sigurno je to
nekakav mehanizam za samouništenje.«
Leia je zastala, zamišljena nad tom nimalo dobrodošlom informacijom.
»Imperijalni droid«, rekla je i pritom se odala drhtanjem glasa.
»Ako jest,« upozorio ju je Han, »onda Imperij sigurno zna da smo ovdje.«
General Rieeken je polako zavrtio glavom.
»Bit e nam bolje da smjesta po nemo s evakuiranjem planeta.«

GIGA DONALD F. GLUT
IV
Šest se zloslutnih sjena pojavilo u crnom svemiru Hothova sustava. Lebdjeli su poput
golemih demona uništenja, spremni da puste furije svog imperijalnog oružja. U najve em od
šest imperijalnih zvjezdanih razara a sjedio je Darth Vader, sam u maloj sferi noj prostoriji.
Dok je sjedio tako nepomi an u svojoj uzdignutoj sobi za meditiranje, od crne mu se kacige
odražavala jedincata zraka svjetla.
Kad mu je prišao general Veers, sfera se polako otvorila, i gornja joj se polutka
podigla kao zubata eljust mehani kih usta. Veersu je ta crna prilika što je sjedila u ustima te
ahure jedva i izgledala kao živi stvor, iako se od nje širila aura istog zla, i potjerala mu
ledeni strah kroz kosti.
Ne vjeruju i puno u vlastitu hrabrost, Veer je zakora io prema Vaderu. Donosio je
poruku, ali bi u slu aju potrebe radije ekao i satima negoli remetio Vaderove meditacije.
Ali je Vader progovorio istoga asa.
»Što je bilo, Veers?«
»Gospodaru,« odgovorio je general, pažljivo biraju i svaku rije , »flota je izišla iz
svjedosne brzine. Komskan je detektirao energijsko polje koje štiti podru je šestoga planeta
Hothova sustava. Polje je dovoljno jako da odvrati svako bombardiranje.«
Vader je ustao i uspravio se do itave svoje dvometarske visine, a plašt mu se zanjihao
po podu.
»O, to zna i da je taj buntovni ološ obaviješten o našoj nazo nosti.« Ljutito je stisnuo
šaku u crnoj rukavici. »Admiral Ozzel je iz svjedosne brzine izišao previše blizu od sustava.«
»On je mislio da ih je najpametnije iznenaditi i...«
»On nije samo nespretan, nego je i glup«, presjekao ga je Vader, teško zadihan. »Kroz
njihovo je energijsko polje nemogu e teško bombardiranje. Pripremite vojnike za površinski
napad.«
General Veers se okrenuo vojni ki precizno i odstupao iz sobe za meditacije, i za
sobom ostavio pobjesnjelog Dartha Vadera. Kad je ostao sam u komori, Vader je uklju io
veliki ekran i na njemu se pojavila jarko osvijedjena slika golemog kapetanskog mosta
zvjezdanog razara a.
Admiral Ozzel, odazvavši se na Vaderov poziv, zakora io je prema njemu, a lice mu
je skoro ispunilo ekran monitora Mra noga Gospodara. Kad je progovorio, u glasu mu se
osjetila drhtavica.
»Gospodaru Vaderu,« rekao je, »flota je izišla iz svjetlosne brzine...«
Ali je Vaderov odgovor bio upu en asniku što je stajao malo iza Ozzela.
»Kapetane Piett.«
Znaju i da mu nije pametno otezati, kapetan je zakora io istog asa kad je admiral
teturavo otkora io, a ruka mu makinalno pošla prema grlu.
»Da, gospodaru«, odgovorio je Piett glasom punim poštovanja.
Ozzel se po eo gušiti, kao da su mu grkljan po ele stezati nevidljive pandže.
»Pripremite kopnenu vojsku za juriš iza energijskog polja«, zapovjedio je Vader.
»Potom razvijte flotu tako da ništa ne može pobje i s planeta. Preuzmite zapovjedništvo,
admirale Piett.«
Pietta je ta novost istodobno i razveselila i uznemirila.
" Kad se okrenuo da izvrši naredbu, ugledao je ono što bi jednoga dana mogao postati
i sam. Ozzelovo se lice užasno iskrivilo dok se borio da još jednom udahne zrak, a onda se
srušio na pod, u mrtvu hrpu.

GIGA DONALD F. GLUT
***
Imperij je ušao u Hothov sustav.
Pobunjeni ki su vojnici pojurili na svoja borbena mjesta, a kroz ledene su tunele
zavijali alarmi upozorenja. Mehani ari i droidi svih vrsta i veli ina jurili su na izvršenje zada-
nih dužnosti, i tako djelotvorno reagirali na nadolaze u imperijalnu opasnost.
Oklopljeni su se snježni jurnici punili gorivom postavljeni u napadnu formaciju, dok
su ekali da odjezde kroz ulaz glavne kaverne. U me uvremenu, u hangaru, kraljevna se Leia
obra ala maloj družini buntovni kih lova kih pilota.
»Veliki transportni brodovi kre u im ih nakrcaju. Svaki od njih prate samo po dva
lovca. Energijski štit smijemo otvoriti samo na djeli sekunde, što zna i da morate ostati tik
uz transportne brodove.«
Hobbie, buntovni ki veteran mnogih bitaka, zabrinuto je pogledao kraljevnu.
»Dva lovca protiv zvjezdanog razara a?«
»lonski e top ispaliti nekoliko hitaca koji e razoriti svaki brod koji vam se na e na
putu«, objasnila je Leia. »Kad iza ete iz energijskog štita, produžujete do mjesta sastanka.
Sretno.«
Ponešto umireni, Hobbie i ostali piloti pojurili su prema pilotskim kabinama svojih
lovaca.
U me uvremenu je Han grozni avo pokušavao dovršiti zavarivanje diza a na
Milenijskom sokolu. Brzo je to obavio, pa sko io na pod hangara i uklju io komunikator.
»Sve u redu, Chewie«, rekao je kosmatoj prilici što je sjedila za upravlja em Sokola,
»daj vidi je'l ide.«
Baš je u tom trenutku kraj njega prošla Leia i dobacila mu ljutit pogled. Han ju je
umilno pogledao u trenutku kad su se teretnjakovi podiza i po eli odizati s poda, a onda se
desni podiza po eo kaoti no tresti, pa je napukao i ponovno pao uz neugodan tresak.
Okrenuo je glavu od Leije, i uspio joj lice, na kojem se posprdno zadigla obrva,
dohvatiti samo rubom oka.
»Daj ekaj malo, Chewie«, progun ao je Han u svoj mali primopredajnik.
* * *
Osvetnik, jedan od klinastih zvjezdanih razara a imperijalne armade, lebdio je kao
mehani ki an eo smrti izvan Hothova sustava. Kad se kolosalni brod po eo primicati
ledenom svijetu, planet je postao jasno vidljiv kroz prozore što su se protezali kroz sto i više
metara dužine golemog kapetanskog mosta ratnoga broda.
Kapetan Needa, zapovjednik Osvetnikove posade, baš je gledao kroz glavni prozor, s
kojeg je pucao pogled na planet, kad mu je prišao kontrolor.
»Gospodine, buntovni ki brod ulazi u naš sektor.«
»Odli no«, odgovorio je Need a o i su mu se zakrijesile. »Naš današnji prvi ulov.«
* * *
»Njihov e prvi cilj biti naši energijski generatori«, rekao je general Rieekan kraljevni.
»Prvi transport iz zone tri približava se štitu«, rekao je jedan od pobunjeni kih
kontrolora, slijede i sjajnu sliku koja je mogla biti samo imperijalni zvjezdani razara .
»Pripremi se za otvaranje štita«, zapovjedio je radarist. »Pozor, ionska komanda«,
rekao je drugi kontrolor.
Orijaška metalna kugla na Hothovoj ledenoj površini zavrtjela se u pravi položaj i

GIGA DONALD F. GLUT
podigla silnu topovsku kupolu.
»Pali!« stigla je zapovijed od generala Rieekana.
Najednom su u hladna nebesa ispuštene dvije crvene zrake razorne energije. Zrake su
gotovo trenuta no prestigle prvi od jure ih pobunjeni kih transportnih brodova, pa pojurile
izravnim kursom prema golemom zvjezdanom razara u.
Dvostruka je crvena munja udarila u pregolemi brod i raznijela mu komandni toranj.
Eksplozije što ih je izazvao prasak po ele su potresati golemu lete u tvr avu, i ona se,
izgubivši vlast nad sobom, po ela okretati. Zvjezdani je razara uronio u duboki svemir, a
pobunjeni ki je transportni brod u pratnji dva lovca pojurio ususret sigurnosti.
* * *
Luke Skywalker, pripremaju i se za polazak, navla io je zimsko odijelo i promatrao
pilote, topnike i R2 jedinice kako žure izvršiti svoje zada e. Krenuo je prema redu snježnih
jurnika što su na nj ekali. Usput je zastao kraj repne sekcije Milenijskog sokola, gdje su Han
Solo i Chewbacca grozni avo radili na desnom podiza u.
»Chewie,« doviknuo je Luke, »pazi na sebe. A pripazi i na ovog ovdje, jesi uo?«
Vuki mu je odtulio pozdrav, medvje i ga zagrlio, pa se vratio poslu oko podiza a.
Dva su prijatelja, Luke i Han, zastala i zagledala se jedan u drugog, možda i posljednji
put.
»Nadam se da eš se napokon pomiriti s Jabbom«, rekao je Luke naposljetku.
»Daj ih potpraši, mali«, rekao je Korelijanac frivolno.
Mladi je asnik ve po eo odlaziti, kad su mu u misli navrle uspomene na sve podvige
što ih je prošao s Hanom. Zastao je i još se jednom osvrnuo na Sokola, i opazio da njegov
prijatelj još gleda za njim. Dok su se oni još tako trenutak gledali, Chewbacca je podigao
pogled i shvatio da to jedan drugom šalju najbolje želje, bez obzira na to kamo ih odnijela
njihova sudbina.
Misli im je prekinuo op i razglasni sustav.
»Prvi je transport prošao«, dojavio je dobru vijest pobunjeni ki spiker.
Na tu vijest, iz svih se grla u hangaru izvio poklik. Luke se okrenuo i požurio prema
svom snježnom jurniku. Kad je stigao do njega, pred njim je ve stajao Dack, mladi topnik
svježega lica, i ekao na nj.
»Kako se osje ate, gospodine?« upitao je Dack ushi eno.
»Kao nov, Dack. A ti?«
Dack je sav zasjao.
ini mi se da bih mogao sam svladati itav Imperij.«
»Jest,« odgovorio je Luke tiho, »znam što misliš.« Iako je me u njima bilo tek
nekoliko godina razlike, u tom se trenutku Lukeu u inilo da je od njega stariji nekoliko sto-
Kroz razglasni je sustav do njih dopro glas kraljevne Leije.
»Pozor, piloti jurnika... Na signal za povla enje skupite se na Južnom obronku. Vaši
su lovci spremni za polijetanje. Po okon anju evakuacije bit e vam odaslana šifra jedan pet.«
Dok su se piloti spremali za polazak, Threepio i Artoo Detoo stajali su usred
užurbanog personala. Zlatni se droid lagano nagnuo i okrenuo senzore prema malom robotu
R2. Sjene što su plesale po Threepijevu licu stvarale su iluziju da se njegova maska izdužila u
namršten izraz.
»Zašto je to tako?« upitao je. »Kad god sve izgleda u redu, najednom se sve
raspadne.« Nagnuo se prema onom drugom droidu i nježno ga potapšao po ljuski. »Pazi mi
dobro na gospodara Lukea. A pripazi i na sebe.«
Artho mu je odzviždao i odtrubio pozdrav, pa se okrenuo i povezao niz ledeni hodnik.
Threepio mu je zamahao krutim pokretom, isprativši pogledom odlazak svog tustog i vjernog

GIGA DONALD F. GLUT
prijatelja.
Nekome tko je sve to promatrao moglo se u initi da su se Threepiju zamaglile o i, ali
to nije bilo prvi put da mu je na opti ke senzore pala kap strojnoga ulja.
A onda se ovjekoliki robot napokon okrenuo i pošao u suprotnom smjeru.

GIGA DONALD F. GLUT
Nitko na Hothu nije uo taj zvuk. Isprva je bio naprosto predalek da bi nadja ao
jaukanje vjetra. A osim toga pobunjeni ki su borci, koji su se spremaju i se za boj borili i s
hladno om, bili naprosto prezauzeti poslom a da bi i stvarno slušali.
U snježnim rovovima pobunjeni ki su asnici kri ali svoje naredbe da bi ih uli kroz
orkanski vjetar. Vojnici su se žurili izvršiti naredbe. Tr ali su kroz snijeg s teškim oružjima
nalik na bazuke na ramenima, da bi potom te izvore zraka smrti položili na ledene rubove
rovova.
Pobunjeni ki generatori energije kraj topovskih kula po eli su praskati, zujati i
pucketati zaglušuju im izbojima elektri ne energije - dovoljno jakim da snabdiju golemi
podzemni kompleks. No ipak se kroz svu tu žurbu i buku uo i jedan neobi an zvuk, zloslutna
tupa lupa što je dolazila sve bliže, i ve po injala potresati smrznuto tlo. Kad se ve primakla
toliko da privu e zanimanje jednog asnika, on je napregnuo o i da prodre kroz oluju, da
pokuša doprijeti do izvora tog teškog, ritmi kog udaranja. Ostali su podigli o i s posla i
ugledali nešto nalik na mnoštvo pokretnih mrljica. Kroz me avu se inilo da to kice
napreduju polaganim no sigurnim korakom, muljaju i oblake snijega u svom napredovanju
prema pobunjeni koj bazi.
asnik je podigao svoj elektrodvogled pa ga izoštrio na tom ne em što im se
primicalo. Kroz snijeg ih je odlu no napredovalo bar tucet, a izgledali su kao kreature iz bez-
dane prošlosti. Pa ipak su to bili strojevi, i svaki je od njih stupao poput kakvog golemog
kopitara na etiri zglobne noge.
Hoda i!
Uz šok shva anja, asnik je u njima prepoznao imperijalne oklopne transportere za
najteži teren. Svaki je stroj bio silno naoružan topovima smještenima s prednje strane,
sli nima rogovima kakve pretpovijesne nemani. Hoda i su se gibali poput mehaniziranih
debelokožaca, i iz svojih topova vrtuljaka sipali ubita nu vatru.
asnik je dohvatio svoj komunikator.
»Vragolane Vo o... Dolaze! Nula nula tri.«
»Stanici Eho Pet-sedam, ve smo krenuli.«
Još dok mu je Luke Skywalker odgovarao, oko asnika i njegovih strahom
zgromljenih ljudi najednom je eksplozija zavitlala snijeg. Ve su se našli hoda ima na
dometu. Vojnici su znali da je njihova zada a skrenuti pozornost dok ne polete transportni
brodovi, ali nitko od pobunjeni kih vojnika nije bio spreman poginuti od oružja ili nogu tih
strašnih strojeva.
Iz topova hoda a suknuli su blistavi oblaci naran astog i žutog plamena. Pobunjeni ki
su vojnici nervozno uperili oružje na hoda e, i svi su osjetili kako im tijelo probijaju ledeni,
nevidljivi prsti.
Od dvanaest snježnih jurnika etiri su stala na elo, pa pod punim gasom poletjela
prema neprijatelju. Jedan je od tih terenskih oklopnih transportera opalio, i za dlaku promašio
letjelicu koja je ve ulazila u okret. A onda je drugi jurnik zahvatio rafal i pretvorio ga u
ognjenu kuglu ništavila što je osvijetlila nebo.
Luke je pogledao kroz prozor pilotske kabine i ugledao eksploziju prvog izgubljenog
jurnika svog eskadrona. Ljutito je iz svojih topova raspalio po hoda u, no samo zato da bi ga
do ekala tu a imperijalne vatrene mo i koja je potresla njegov jurnik baražom protuzra ne
artiljerije.
Luke je uspio povratiti vlast nad svojim brodom, i tada mu se pridružio još jedan
snježni jurnik, Vragolan Tri. Po eli su se rojiti kao kukci oko hoda a koji su i dalje neumorno
stupali, dok su drugi jurnici nastavljali razmjenjivati vatru s imperijalnim jurišnim strojevima.

GIGA DONALD F. GLUT
Vragolan Vo a i Vragolan Tri poletjeli su bok uz bok do vode eg hoda a, a onda se
razmaknuli i skrenuli desno.
Luke je vidio kako se obzor naginje dok je vodio svoj jurnik kroz hoda eve zglobnate
noge, da bi potom izletio ispod udovišnog stroja. Vratio je svoj jurnik u vodoravan let, pa
uspostavio vezu s prate im brodom.
»Vragolan Vo a Vragolanu Tri.«
»Primio, Vragolane Vo o«, dojavio mu je Wedge, pilot Vragolana Tri.
»Wedge,« viknuo je Luke u svoj komunikator, »razdijeli svoju eskadrilu u parove.«
Potom se Lukeov snježni jurnik nagnuo i okrenuo, dok se Wedgeov brod udaljio u suprotnom
smjeru s još jednom pobunjeni kom letjelicom.
Hoda i su, pucaju i iz svih topova, nastavljali stupati kroz snijeg. Iz jednog od tih
jurišnih strojeva dva su imperijalna pilota opazila pobunjeni ke topove koji su se jasno
ocrtavali na bijelom polju. Piloti su ve krenuli u manevar približavanja topovima, kad su
opazili usamljenog snježnog jurnika kako kre e u drski juriš ravno na njihov glavni prozor,
pucaju i iz svih topova. Pred neprobojnim je prozorom bljesnula silna eksplozija i onda se
razišla, dok je snježni jurnik, urlaju i kroz snijeg, nestao iznad njih.
Dok se Luke lebde i udaljavao, sve se više uzdižu i od hoda a, usput se osvrnuo. Taj
je oklop prejak za blastere, pomislio je. Zacijelo mora postojati nekakav drugi na in da se
napadne taj užas; nešto izvan gole vatrene mo i. Luke je na trenutak pomislio kakvom bi se
jednostavnom taktikom neki farmerski momak mogao suprotstaviti divljoj zvijeri. A onda je
okrenuo svoj snježni jurnik da krene u još jedan napad na hoda e, i donio odluku.
»Grupa vragolan«, viknuo je u komunikator, »napadnite harpunima i vu nim elima.
Udarite u noge. To nam je jedina nada, možda ih samo tako možemo zaustaviti. Hob-bie, još
si sa mnom?«
Smjesta mu je odgovorio umiruju i glas.
»Da, gospodine.«
»Dobro, sad se drži tik uz mene.«
Dok je poravnavao svoj brod, Luke je bio sumorno odlu an da poleti u tijesnoj
formaciji s Hobbiejem. I tako su zajedno krenuli, i spustili se još niže do površine Hotha.
U Lukeovoj kabini njegova su topnika Dacka bacakala nagla skretanja letjelice.
Pokušao je u rukama zadržati ru icu harpunskoga topa i povikao:
»Auh! Luke, nikako da ga zadržim u nišanu.«
Lukeov su brod zanjihale eksplozije i divlje ga ubacile u baražu koja ga je svega
obavila. Kroz prozor je ugledao još jednog hoda a na koga, po svemu sude i, uop e nije
djelovala puna vatrena mo pobunjeni kih jurnika. Taj stroj što se polako vukao sad je postao
Lukeov cilj, i prema njemu je letio i spuštao se u silaznom luku. Hoda je pucao ravno u nj, i
stvarao zid od laserskih munja i malokalibarskih zrna.
»Samo nastavi, Dack,« povikao je kroz eksplozije, »i spremi se da ispališ taj vu ni
kabel!«
Tada je Lukeov snježni jurnik potresla još jedna detonacija. Brod je zakrivudao u letu,
a on se borio svim silama da nad njim povrati vlast. S Lukea je, i unato hladno i, znoj lio
potocima, dok se tako o ajni ki borio da poravna brod koji se strmoglavce rušio prema
zemlji. Horizont mu se, me utim, i dalje vrtio pred o ima.
»Pripremi se, Dack. Još malo pa stižemo. Je li s tobom sve u redu?«
Dack nije odgovorio. Luke se uspio okrenuti i opazio Hobbiejev jurnik koji je
održavao kurs kraj njega, dok su zajedno izbjegavali eksplozije što su praskale oko njih.
Zakrivio je vrat i ugledao Dacka. S ela mu je tekla krv, i ležao je, skljokan, na komandama.
»Dack!«
A dolje, na zemlji, topovske su kule kraj pobunjeni kih generatora energije prašile po

GIGA DONALD F. GLUT
imperijalnim hoda ima, no bez ikakvih vidljivih posljedica. Imperijalna su oružja bom-
bardirala itavo podru je oko njih, i eksplozijama dizala snijeg u nebo, skoro zasljepljuju i
svoje žive ciljeve neprekidnim napadima. asnik koji je prvi ugledao te nevjerojatne strojeve,
a sad se borio rame uz rame sa svojim ljudima, bio je me u prvima posje en hoda evim
zrakama sposobnima da raspore ljudsko tijelo. Vojnici su mu poletjeli u pomo , ali ga nisu
mogli spasiti; izgubio je ve previše krvi, i ona je na snijegu nacrtala skrletnu mrlju.
Iz jednog od tanjurastih topova podignutih kraj generatora energije doprlo je još malo
pobunjeni ke paljbe. Usprkos tim silnim eksplozijama, hoda i su nastavili stupati. Još se
jedan jurnik herojski obrušio izme u para hoda a, no samo zato da bi ga dohvatila paljba
jednog od strojeva, nakon ega je prsnuo u silnu kuglu pobjesnjelih plamenova.
Od površinskih su se eksplozija zatresli zidovi ledenog hangara, što je izazvalo širenje
dubokih pukotina.
Hana Solo i Chewbacca grozni avo su pokušavali dovršiti svoj varila ki posao. Dok
su tako radili, postajalo im je sve jasnije da e im te stalno sve šire pukotine na kraju na glavu
sru iti itav ledeni strop.
im nam se ukaže prva prilika,« rekao je Han, »ovoj emo krntiji priuštiti
generalku.« Ipak je znao da e prije toga morati izvu i Milenijskog sokola iz tog bijelog pakla.
Još dok su se on i Vuki mu ili oko broda, golemi su se komadi leda, oslobo eni
eksplozijama, po eli rušiti po podzemnoj bazi. Kraljevna se Leia gibala hitro, pokušavaju i
izbje i padaju e ledene krhotine, pa potražila zaklon u pobunjeni kom zapovjednom centru.
»Nisam baš siguran da možemo istodobno štititi dva transporta«, rekao joj je general
Rieekan kad je ušla u komoru.
»To je riskantno,« odgovorila je ona, »ali naša zalaznica popušta.« Leia je shvatila da
lansiranje transportnih brodova traje predugo i da bi postupak trebalo ubrzati.
Rieekan je preko svog komunikatora izdao naredbu.
»Lansirajte ophodnju, nastavite s ubrzanim isplovljava-njem...«
Dok je general izdavao naredbu, Leia je pogledala njegova adutanta i rekla:
»Po nite s ukrcavanjem preostale posade baze.«
Ipak je znala da njihov spas potpuno ovisi o tome ho e li pobunjenici uspjeti u boju
što se vodio nad njima.
* * *
U hladnoj i pretrpanoj zapovjednoj kabini vode eg imperijalnog hoda a, general Veers
je kora ao izme u svojih pilota u snježnim odijelima.
»Kolika je udaljenost do generatora energije?«
Ne podižu i pogled s komandne plo e, jedan mu je od pilota odgovorio:
»Šest etiri jedan.«
Zadovoljan odgovorom, general Veers je dohvatio svoj elektroskop i zagledao se kroz
ciljnik, pa ga izoštrio na zvonolikim generatorima energije i pobunjeni kim vojnicima koji su
se borili da ga spase. Najednom se hoda silovito potresao pod pobunjeni kom baražom.
Udarac ga je bacio prema natrag, no pritom je Veers opazio kako njegovi piloti lete preko
komandi u pokušaju da sprije e prevrtanje stroja.
* * *
Snježni jurnik Vragolan Tri upravo je napao elnog hoda a. Njegov pilot Wedge
zatulio je glasni pobunjeni ki krik pobjede kad je opazio koliku su štetu napravili njegovi
topovi.
Kraj Wedgea su proletjeli drugi snježni jurnici, šibaju i u suprotnom smjeru. Zakrenuo

GIGA DONALD F. GLUT
je svoj zrakoplov na kurs koji je vodio ravno na još jedan stroj za ubijanje. Dok se približavao
udovištu, Wedge je doviknuo svom topniku:
»Aktiviraj harpun!«
Dok je pilot smionim manevrom prolazio hoda u izme u nogu, njegov je topnik
pritisnuo sklopku. Istog je asa iz stražnjeg kraja jurnika zazviždao harpun i za sobom
odmotao dug kabel.
»Kabel izba en!« viknuo je topnik. »Nagari!«
Wedge je vidio kako se harpun zabija u metalnu nogu, dok je drugi kraj kabela ostao
zakva en za snježni jurnik. Provjerio je komande, pa zaobišao imperijalni stroj i došao preda
nj. Potom se naglo okrenuo, pa poveo brod oko stražnje noge, i oko njega opleo elo kao
metaliziranim lasom.
Do sada, pomislio je Wedge, sve ide po Lukeovu planu. Sad je još samo trebao povesti
jurnik prema repnom kraju hoda a. Dok je izvodio taj manevar, Wedge je kraji kom oka
pogledao Vragolana Vo u.
»Kabel izba en!« viknuo je jurnikov topnik ponovno kad je Wedge proletio svojom
letjelicom kraj spetljanog jurnika, tik uz metalnu ljusku. Sad je Wedgeov topnik pritisnuo
drugo dugme i otkva io elo sa stražnjega kraja snježnog jurnika.
Jurnik je odjezdio, i Wedge se nasmijao kad je spustio pogled i promotrio plod svog
truda. Hoda je nespretno pokušavao nastaviti hod, ali mu je pobunjeni ki kabel sasvim
sapleo noge. Napokon se nagnuo na stranu i tresnuo o tlo, i udarac je uzvitlao oblak snijega i
leda.
»Vragolane Vo o... Jedan je dolje, Luke«, javio je Wedge pilotu jurnika kojeg je
pratio.
»Vidim, Wedge«, odgovorio mu je komandir Skywalker. »Dobro obavljen posao.«
Kad su pobunjeni ki vojnici u rovovima vidjeli da se jurišni stroj prevrnuo,
pobjedonosno su zaklicali. Iz snježnog je rova isko io asnik i dao znak svojim ljudima.
Potom je poveo svoje vojnike u silovit juriš prema palom hoda u, i stigao do silne metalne
trupine prije nego što se iz nje uspio izvu i ijedan imeprijalni vojnik.
Pobunjenici su ve htjeli u i u hoda kad je on najednom eksplodirao iznutra i na njih
bacio goleme nazubljene komade metala, pa je udarac eksplozije odbacio ošamu ene vojnike
u snijeg.
Dok su Luke i Zev letjeli iznad hoda a, vrludaju i sad lijevo sad desno da izbjegnu
protuzra nu paljbu, jasno su vidjeli opseg razaranja. Kad su napokon izravnali, njihovu su
letjelicu potresle eksplozije iz topova drugih hoda a.
»Polako, Vragolane Dva«, rekao je Luke i pogledao u snježni jurnik što je letio
usporedno s njegovim brodom. »Pripremi harpun. Ja te pokrivam.«
Ali je tada uslijedila još jedna eksplozija, i ta je oštetila prednji dio Zevova broda.
Pilot je jedva i vidio kroz oblak dima koji je progutao zamaglio njegov vjetrobran. Borio se da
zadrži brod na vodoravnoj putanji, ali se on onda zatresao od još nekoliko neprijateljskih
praskova.
Vidik mu se toliko zamra io da je Zev masivni lik imperijalnog hoda a ugledao tek
kad mu se izravno našao na liniji vatre. Pilot Vragolana Dva osjetio je trenutak bola; a onda je
njegova tuponosa letjelica, bljuju i dim i jure i u sudar s hoda em, najednom usred praskova
topovskih granata eruptirala ognjem. Od Zevova broda nije ostalo skoro ništa da udari o tlo.
Luke je opazio rasap broda, i smu ilo mu se što je izgubio još jednog prijatelja. Ipak si
nije mogao dopustiti da se bavi vlastitom bolu, napose sada kad je toliko drugih života ovisilo
o njegovu ustrajnom vodstvu.
ajni ki se osvrnuo oko sebe, pa progovorio u komu-nikator.
»Wedge... Wedge... Vragolan Tri. Namjesti harpun i slijedi me u sljede em naletu.«

GIGA DONALD F. GLUT
Još dok to nije ni do kraja izgovorio, Lukea je silovito udarila strahovita eksplozija i
proparala mu jurnik. Hrvao se s komandama u jalovom pokušaju da zadrži vlast nad malom
letjelicom. Kad je opazio kako mu se iz krmenog dijela broda izvija valoviti crni lijevak
crnoga dima, osjetio je kako ga preplavljuje ledena strava. U tom je trenutku shvatio da
njegov ošte eni jurnik nikako ne može ostati u zraku. A da bi sve bilo još i gore, ravno se pred
njim uzdizao hoda .
Luke se hrvao s komandama dok se njegov brod rušio prema tlu i za sobom ostavljao
trag dima i vatre. U tom je trenutku vru ina u njegovoj kabini ve postala skoro ne-
podnošljiva. Iz unutrašnjosti su jurnika po eli lizati plameni jezici i ve mu se neugodno
približili. Napokon je uspio izravnati brod, pa zaklizio njime po trbuhu i zabio se u snijeg tek
nekoliko metara od imperijalnih strojeva što su kora ali prema njima.
Nakon sudara, Luke se s naporom izvukao iz pilotske kabine i s užasom se zagledao u
neboderni lile hoda a koji mu se približavao.
Skupivši svu snagu, Luke se uspio izvu i ispod iskrivljenog metala komandne plo e i
uspraviti se do vrha pilotske kabine. Nekako je uspio napola otvoriti kapak i ispentrati se iz
broda. Sa svakim bi se slonovskim korakom hoda a, koji mu se sve više približavao, jurnik
divlje potresao. Luke nije shvatio kako su golema ta etveronožna strašila sve dok jednoga od
njih nije ugledao nezašti en skloništem svoje letjelice.
A onda se sjetio Dacka, pa se vratio da pokusa iz slupanog jurnika izvu i prijateljevo
beživotno tijelo. Ali je onda od toga morao odustati. Tijelo je bilo tako tijesno zabijeno u
kabinu, a hoda je ve bio skoro nad njim. Prkose i vatri, Luke je posegnuo u jurnik i
dohvatio harpunsku pušku.
Zapiljio se u mehani kog behemota što je napredovao prema njemu, i onda mu je na
um najednom pala ideja. Ponovno je posegnuo u kabinu jurnika i pokušao napipati
protutenkovsku minu pri vrš enu s unutrašnje strane broda. Silnim je naporom raširio prste i
vrsto uhvatio minu.
Luke je odsko io od vozila baš u trenutku kad je neboderni stroj podigao masivnu
nogu i onda je vrsto spustio na snježni jurnik, zdrobio ga i izravnao kao pala inku.
Luke se zgrbio ispod hoda a, pa krenuo s njim da izbjegne njegove polagane korake.
Podigao je glavu i osjetio kako ga studeni vjetar pljuska u lice, dok je pogledom prou avao
golemo potrbušje udovišta.
Dok je tako tr ao ispod stroja i s njim ukorak, Luke je nanišanio harpunsku pušku i
opalio. Iz puške je izletio jak magnet pri vrš en za dugi tanki kabel, pa se vrsto zakva io za
potrbušje stroja.
Sve u trku, Luke je cimnuo kabel, da provjeri može li podnijeti njegovu težinu. Potom
je prikva io bubanj kabela za kop u pojasa i pustio da ga njegov mehanizam digne s tla. Sada,
dok se zibao ispod trbuha udovišta, Luke je vidio preostale hoda e i dva pobunjeni ka
snježna jurnika koji su nastavljali boj lebde i kroz silovite eksplozije.
Uspentrao se tako do strojeve trupine i tu opazio mali kapak. Hitro ga je otvorio
laserskim ma em i povukao, ubacio protutenkovsku minu i hitro se spustio niz kabel. Kad je
stigao do kraja, žestoko je lupio u snijeg i onesvijestio se; njegovo beživotno tijelo skoro se
ešalo o stražnju nogu hoda a.
Kad ga je hoda prešao i odmaknuo se od njega, utrobu mu je proparala prigušena
eksplozija. Najednom je silni obujam mehani ke zvijeri eksplodirao na šavovima, i strojevi i
dijelovi trupa razletjeli su se na sve strane. Imperijalni se jurišni stroj složio u zadimljenu,
nepomi nu hrpu, koja se umirila na ostacima etiri noge sli ne hoduljama.

GIGA DONALD F. GLUT
VI
Pobunjeni ki zapovjedni centar, kojemu su i zidovi i stropovi i dalje pucali pod
silinom boja što se bio na površini, pokušavao je djelovati i usred sveg tog razaranja. Cijevi,
razderane eksplozijama, rigale su gejzire prije e pare. Bijeli su podovi bili posuti razbijenim
komadi ima strojeva a posvuda su bile rasute i krhotine leda. Zapovjedni je centar bio
zloslutno tih - ula se samo daleka grmljavina laserske paljbe.
Na dužnosti je bilo još nekoliko pobunjenika, me u njima i kraljevna Leia, koja je
promatrala slike na svega još nekoliko upotrebljivih ekrana na pultu. Željela se uvjeriti da je
imperijalnoj armadi iskliznuo i posljednji transportni brod, te da sad svi ve plove prema
svom svemirskom sastajalištu.
Han Solo je uletio u zapovjedni centar i pritom izbjegao goleme dijelove ledenoga
stropa što su se rušili na nj. Iza jedne velike grude uslijedila je prava ledena lavina koja se
izlila kraj ulaza u komoru. Han je ipak nepokolebljivo požurio prema komandnoj plo i gdje je
Leia stajala kraj See-Threepija.
uo sam da je pogo en zapovjedni centar.« Hanovo je držanje odavalo zabrinutost.
»Jeste li svi dobro?«
Kraljevna je kimnula glavom. Iznenadilo ju je što ga vidi gdje je opasnost najlju a.
»Idemo«, ponukao ju je on prije nego što je i mogla odgovoriti. »Moraš na svoj brod.«
Leia je izgledala iscrpljeno. Ve je satima stajala za ekranima konzole i sudjelovala u
razmještanju pobunjeni kih vojnika na njihove položaje. Han ju je uhvatio za ruku i izveo iz
komore, dok je protokolarni droid kloparao za njima.
Dok su izlazili, Leia je izdala kontroloru još jednu, zadnju naredbu.
»Dajte kodni znak za evakuaciju... i ukrcajte se u transportni brod.«
A onda, dok su Leia, Han i Threepio žurno izlazili iz zapovjednog središta, iz op eg je
zvu nika zagrmio glas, odjekuju i u obližnjim praznim ledenim hodnicima.
»Prekinite borbu! Prekinite borbu! Po nite operaciju povla enja!«
»Požuri«, požurivao ju je Han i pritom pravio grimase. »Ako ne požuriš, tvoj brod više
ne e ni mo i poletjeti.«
Zidovi su se zatresli još žeš e nego prije. Dok je njih troje hitalo prema transportnim
brodovima, krhotine leda nastavile su padati kroz podzemnu bazu. I zamalo su i stigli do
hangara u kojem je ekao Leijin transportni brod, spreman za polazak. Ali kad su došli do
ugla, otkrili su da je ulaz u hangar sasvim zatrpan snijegom i ledom.
Han je znao da e morati potražiti neki drugi put do broda Leijina spasa - i to brzo.
Poveo ih je natrag hodnikom, izmi i ledu što ja padao po njima, i dok su žurili prema
brodu, dreknuo u komunikator.
»Transport C jedan sedam!« viknuo je u mali mikrofon. »Stižemo! Pri ekajte!«
Bili su dovoljno blizu hangaru da uju kako se brod Leijina spasa priprema za
uzlijetanje iz pobunjeni ke ledene i baze. Kad bi ih mogao sigurno povesti bar još nekoliko
ko-
raka, kraljevna bi se našla na sigurnom i...
Komora se najednom stresla od užasne buke što je za-grmjela kroz podzemnu bazu.
Trenutak potom, itav se strop srušio pred njima, i stvorio neprobojnu barijeru leda što se sad
našla izme u njih i hangarskoga doka. Zapanjeno su se zapiljili u gustu bijelu masu.
»Odsje eni smo«, viknuo je Han u svoj komunikator, jer je znao da transportni brod,
želi li bježati, to mora u initi odmah, zato što više nema vremena za taljenje ili miniranje
barikade. »Morat ete uzletjeti bez kraljevne Organe.« Okrenuo se prema njoj. »Budemo li
imali sre e, možda se još izvu emo Sokolom.«

GIGA DONALD F. GLUT
Han je poletio prema sljede oj komori, a kraljevna i See-Threepio za njim, sve u nadi
da Milenijski sokol još nije zatrpala ledena lavina.
***
Pobunjeni ki je asnik preko bijelog bojišta gledao kako preostali snježni jurnici
fiju u kroz zrak, kao i prolazak posljednjih imperijalnih vozila kraj ostataka raznesenoga ho-
da a. Uklju io je komunikator i uo zapovijed za povla enje: »Prekinite borbu, prekinite
borbu. Po nite operaciju povla enja.« Dao je znak svojim ljudima da se vrate u ledenu špilju,
i opazio da vode i hoda i dalje teškim korakom gazi prema generatorima energije.
U kabini jurišnoga stroja, general Veers je pristupio prozor u. Iz tog je položaja
jasno vidio cilj pod sobom. Pomno je promotrio generatore energije iz kojih se iskrilo i
pobunjeni ke vojnike koji su ih branili.
»Nula-tri-nula-tri-nula-pet... još malo pa su na dometu, gospodine«, javio mu je pilot.
General se okrenuo svom pješa kom asniku.
»Svi neka se iskrcaju radi pješa kog napada«, rekao je Veers. »Ciljaj na glavni
generator.«
Vode i hoda , okružen dvama glomaznim strojevima, bacio se u napad, sijevaju i iz
svih cijevi u namjeri da rasprši pobunjeni ke vojnike u povla enju.
Kad se iz nadiru ih hoda a osula još žeš a laserska paljba, kroz zrak su poletjela
pobunjeni ka tijela i dijelovi tijela. Mnogi vojnici koji su uspjeli izbje i smlavljuju e laserske
zrake, bili su utabani teškim stopama u neprepoznatljivu masu. Zrak je bio prepun smrada
krvi i spaljenoga mesa, i grmio je od eksplozivne buke boja.
Sve tako u bijegu, nekoliko je preživjelih pobunjeni kih vojnika kutom oka opazilo
usamljeni snježni jurnik kako se povla i u daljini, dok mu iz zapaljene ljuske kulja crni trag
dima.
Iako mu je dim što se dizao iz obogaljena jurnika zaklanjao pogled, Hobbie je ipak
uspijevao razabrati ponešto od pokolja što je bjesnio na tlu. Zbog rana što mu ih je zadala
hoda eva laserska paljba svaki je pokret bio mu enje, a o upravljanju komandama letjelice da
i ne govorimo. Ali ako bi njima uspio ovladati bar koliko mu treba da se vrati u bazu, možda
bi uspio prona i robota-lije nika i...
Ne, dvojio je da e preživjeti i toliko. Umirao je - u to je sad bio siguran - a uskoro e
biti mrtvi i svi ti ljudi u rovovima - ukoliko se ne dogodi nešto što e ih spasiti.
***
General Veers, koji je gordo podnosio izvještaj imperijalnom stožeru, bio je sasvim
nesvjestan približavanja Vragolana etiri.
»Da, gospodaru Vaderu, stigao sam do glavnih generatora energije. Za nekoliko
trenutaka više ne e biti štita. Onda možete po eti s iskrcavanjem.«
Završivši razgovor, general Veers je dohvatio elekrodaljinomjer, pa pogledao u okular
i poravnao s glavnim generatorima energije. Elektroni ke su se niti poravnale prema
podacima iz hoda evih ra unala. A onda su najednom na malim ekranima monitora nestala
sva o itanja.
Sav smeten, general se Veers odmaknuo od okulara elektrodaljinomjera i makinalno
se okrenuo prozoru kabine. Kad je ugledao zadimljeni projektil na direktnom kursu prema
upravlja koj kabini hoda a, sav je protrnuo od strave.
I drugi je pilot ugledao lete i jurnik, i shvatio da nema vremena da okrene masivni

Lucas, george zvjezdani ratovi, epizoda v - imperij uzvraca udarac

Lucas, george zvjezdani ratovi, epizoda v - imperij uzvraca udarac

Recommended

Recommended

More Related Content

More from zoran radovic

More from zoran radovic (20)

Lucas, george zvjezdani ratovi, epizoda v - imperij uzvraca udarac