Jane carruth velika knjiga bajki

2
Velika knjiga bajki
(Čudesne bajke)
Prepričala Jane Carruth
S engleskoga preveo
Josip Tabak
Naslov izvornika:
The Giant All Colour Book of Fairy Tales

3
Sadržaj
Uvod
Lijepa i Neman (po Beaumontu)
Matovilka (po Grimmu)
Carev slavuj (po Andersenu)
Palčica (po Andersenu)
Junačina Jack (iz britanske predaje)
Vila (po Perraultu)
Snježna kraljica (po Andersenu)
Dick Whittington i njegova mačka (iz britanske predaje)
Uspavana ljepotica (po Perraultu)
Ribar i njegova žena (po Grimmu)
Hrabri mali krojač (po Grimmu)
Zlatokosa i tri medvjeda (po Southeyju)
Guščarica (po Grimmu)
Tri brata od zanata (po Grimmu)
Aladin i čarobna svjetiljka (iz Tisuću i jedne noći)
Snjeguljica i Ružica (po Grimmu)
Postojani kositreni vojnik (Andersen)
Carevo novo ruho (Andersen)
Bijela mačka (iz britanske predaje)
Tri želje (po Perraultu)
Zlatna ptica (po Grimmu)
Petero iz graškove mahune (po Andersenu)
Divlji labudovi (po Andersenu)
Kraljevna na zrnu graška (po Andersenu)
Tri praščića (iz britanske predaje)
Snjeguljica i sedam patuljaka (po Grimmu)
Pastirica i dimnjačar (po Andersenu)
Zlatna guska (po Grimmu)
Crvene cipele (po Andersenu)
Palčić (by Perrault)
Jorinda i Jorindel (po Grimmu)
Crvenkapica (po Perraultu)
Cvilidreta (po Grimmu)
Ukleti kraljević (po Grimmu)
Vuk i sedmero jaradi (po Grimmu)

4
Alibaba i četrdeset razbojnika (iz Tisuću i jedne noći)
Cipelar i patuljci (po Grimmu)
Magareća koža (po Perraultu)
Cvijeće male Ide (po Andersenu)
Patuljak i student (po Andersenu)
Jack i grahova stabljika (iz britanske predaje)
Mala sirena (po Andersenu)
Pepeljuga (po Perraultu)

5
Uvod
Jedno od zadovoljstava onog koji ima ovu VELIKU KNJIGU
BAJKI u tome je što u njoj može naći gotovo svaku bajku koje se
sjeti.
Vjerujući, kao što ja vjerujem, da će bajke uvijek biti
najomiljenije priče na svijetu, zadovoljstvo mi je što mogu u jednu
veliku knjigu sabrati ovu zbirku bajki majstora pripovjedača kao što
su Andersen, braća Grimm i Charles Perrault.
Mnogi među nama, još dugo pošto su odrasli, sjećaju se bajki
iz rana djetinjstva, pa sam i ja tako uzela da nonovo kazujem one što
ih najviše volim. Kako je ovo trebala biti velika knjiga bajki, to sam
obuhvatila sve najpoznatije, aki i druge koje nisu tako poznate ali su
uzbudljive čitatelju.
Kako bi li sumoran bio naš svijet bez takvih priča! Hans
Christian Andersen, otac prave bajke, upravo je tako mislio.
Vjerovao je da ne piše samo za djecu nego i za odrasle, i jednom je
rekao kako može sjediti u svojoj skromnoj kuhinji koje će njegova
mašta u tren oka pretvoriti u sjajne dvore.
Lijepe slike što ih je naslikala nekolicina nadarenih umjetnika
pomažu da uživamo u čaru ovih priča, pa ako i sami osjetite kako
vas leteći kovčeg nosi kroz noć, ili kako objedujete s bjelom
mačkom koja je lijepa začarana kraljevna, nemojte se iznenaditi!
Sve je moguće kad čitate pravu bajku!
J.C.

6
Lijepa i Neman
(po Beaumontu)
Bio vam jednom trgovac što je imao tri krasne kćeri. Trgovac
im davao svega i svačega što se novcem može kupiti — ta bio je on
pravi bogatun.
Najmlađa njegova kći zvala se Lijepa. Bila je tako ljupka i
plemenita da ju je svatko volio. Ocu bijaše ona najmilije dijete.
Jednog dana trgovac čuo da su mu propali svi brodovi na moru
i da je postao puki siromah. Prodao je svoju raskošnu kuću i kočiju
da bi mogao isplatiti dugove, a pošto je to učinio, poveo je svoje tri
kćeri na selo, da ondje žive.
— Treba da naučimo biti siromašni, moramo živjeti kao seljaci
— reče im s tugom u glasu.
Starina trgovac i njegove tri kćeri nisu više nosili finu i
skupocjenu odjeću. Lijepa je izgledala lijepo i bila zadovoljna i u
svojoj siromašnoj i zakrpljenoj haljini, dok su njezine sestre bile
nezadovoljne i neprestano jadale. Nisu mogle zaboraviti da su nekoć
nosile raskošne ogrtače od svile i kadife i imale kočije u kojima su
se vozile naokolo.
— Naše su ruke bile bijele i mekane — mrgodile se one — pa
kako da se od nas očekuje da radimo kao seljanke?
Lijepa se nije tužila, i samo se žalostila što joj je otac sumoran i
neveseo.
— Moramo mu pomoći — reče ona sestrama. — Moramo
naučiti da kuhamo i šijemo, i radimo na poljima.
Čim bi zora prosivjela, Lijepa bi ustajala i prihvaćala se posla.
Mela je i prala kućerak sve dok nije sinuo sjajan kao dukat.
Uređivala je postelje i kuhala doručak, i kad bi to dovršila, uzimala
bi košaru punu rublja te silazila dolje na potok, na bistru vodu, i
prala, baš onako kako je vidjela seljanke da peru.
Dolje, na potoku što je žuborio, Lijepa je prijateljevala s
pticama i malim janjetom što je išlo za njom kamo god bi krenula.
Ponekad su i njezine dvije sestre išle s njome, ali joj nisu pomagale
u poslu. Samo su stajale, s rukama na bokovima, zurile u nju i rugale
se.
— Eno ide Lijepa — govorile one — eno je s grubim rukama i

7
raščupanom kosom!
A Lijepa bila tako ljubazna i plemenita da nije sestrama ništa
uzvraćala. Ona je i dalje marno radila i nadala se da će se i one
jednom prihvatiti posla.
Jednog dana glasnik donese vijest da je trgovac imao sreće i da
mu je spašeno nešto njegove imovine.
— Valja mi na put — reče starac trima kćerima. — Sutra
moram u luku gdje mi je jedan brod usidren. Kakve darove da vam
donesem?
— Nove haljine, cipele i rukavice! — pohlepno viknuše dvije
starije.
A Lijepa zaželjela samo jednu crvenu ružu.
Trgovac uzjaha konja i krenu.
— Nadamo se da će se sjetiti darova za nas — uzviknuše
Lijepine dvije sestre, koje bijahu tako pohlepne i tašte da su mislile
samo na sebe. — Kako si luda, Lijepa, kakvu li si glupost zaželjela.
Jednu jedinu crvenu ružu!
Ali izjaloviše se trgovčeve nade. Kad je došao u luku nadajući
se da će ondje naći jedan od svojih brodova, rekoše mu da ne može
uzeti svoju robu s broda dok najprije ne ode na sud. Pravni se
postupak otegao nekoliko dana i trgovac se na kraju obreo
siromašniji nego ikad.
Tužna srca krenuo kući. Što da rekne kćerima? Kako da im
kaže da, eto, nema darova za njih?
»Samo će me Lijepa razumjeti«, pomisli trgovac jašući natrag.

8
Kad je minuo dan, tamni se oblaci sakupili na nebu, vjetar jezivo
hujao u granama, a ozgo usuo snijeg što je upravo zasljepljivao oči.
Ubrzo trgovac razabra da je zalutao u velikoj gustoj šumi.
Iznemogao od gladi i gotovo smrznut, starac već bijaše izgubio
nadu da će se izvući iz te puste šume, kadli najednom vidje u daljini
kako se svjetlost s nekog prozora probija kroz drveće.
Pošto je umornog konja potjerao naprijed, trgovac naposljetku
vidje da se približuje nekakvu veliku dvoru. »Zacijelo ga je sagradio
kakav knez da mu bude samotno utočište«, reče starac u sebi.
»Valjda će mi se smilovati i dati mi noćište.«
Ali prije nego što je potražio noćište sebi, trgovac se ogleda
naokolo ima li kakva staja ili sklonište za njegova konja. Nađe u
dvorištu staju, u kojoj, na njegovo iznenađenje bijaše svega što treba
njegovu konju.
— Dobro si me noćas služio — reče trgovac te konju pokri leđa
pokrovcem. — Ovdje ti je nagrada, jer u staji ima dovoljno hrane za
dvanaest konja.
Rekavši to, iziđe iz staje i krene u dvorac.
Toliko je trgovac bio umoran da se nije ni upitao zašto su vrata
na dvorcu širom otvorena i zašto u njemu nema ni žive duše.
Klimatao je dugim prolazima i hodnicima dok nije nabasao na
prostranu spavaonicu, opremljenu da ne može bolje. Umoran klonu
na postelju i odmah utonu u san.
Kad je jutro objutrilo, trgovac krenu dvorcem da nađe
gospodara. Tražio je uzduž i poprijeko, a potom ode na dvorište.
Nikoga ne vidje pa se starac zabrinu i zaplaši.
Kad je već naumio da digne ruke od daljeg traganja, ugleda
krasne crvene ruže, i to ga sjeti Lijepe. »Ipak će ona imati svoj dar«,
pomisli nježno. I ubra jednu ružu, jednu jedinu sa grma.
Tek što je otrgao ružu, preda nj iskrsnu najstrašniji stvor koji se
može zamisliti. Dršćući, starac se baci na koljena preda nj.
— Oh, jadni, nesretni čovječe! — riknu Neman strašnim glasom.
— Ušao si u moj dvorac, spavao u mojoj postelji i dobio sklonište za
svog konja. A sada kradeš u mome vrtu.
— Oprosti mi — prošapta starac. — Ova je ruža namijenjena
Lijepoj, najmlađoj mojoj kćeri.
— Ukrao si ono što najviše volim na svijetu — povika Neman.
— Zato ćeš mi životom platiti. Spremi se da umreš.
— Nisam mislio ništa zlo — reče trgovac drhtavim glasom. —

9
Molim te, pusti me da se vratim kući.
— Uz jedan uvjet — uzvrati Neman. — Moraš mi obećati da ćeš
nakon tri mjeseca dovesti ovamo svoju najmlađu kćer. Obećaj pa
možeš ići.
Jadni trgovac toliko se uplašio da je pristao. »Najposlije«,
pomisli — »tri su mjeseca poprilično vrijeme. Možda ću dotle naći
put i način da umaknem ovom obećanju.«
— Imaj na umu — reče Neman — obećanje je obećanje, i ne
smije se pogaziti. Slobodan si da se vratiš kući, ali najprije idi u
sobu u kojoj si prenoćio. Ondje ćeš naći kovčežić pun zlata. Uzmi
ga. Zlatnici će te podsjećati obećanja da ćeš ovamo dovesti svoju
kćer Lijepu.
Trgovac nađe zlato te krenu iz dvorca. Konj je udario pravim
putem kroza šumu, te još toga istog dana trgovac stiže kući.
Neko vrijeme nije mogao govoriti, toliko ga je obuzeo očaj. A
kad su kćeri upitale za darove, on im pripovjedi sve što je bilo. —
Tvoja me ruža skupo stajala — reče obraćajući se Lijepoj. — Uh,
što sam učinio! Uh, što sam učinio!
Lijepa je svakojako nastojala da utješi oca.
— Tri mjeseca, pa to je mnogo vremena — kaza ona. Ali se
otac nije utješio.
Kako su mjeseci prolazili, starac uzeo govoriti kako će sam u
šumu, da ponudi svoj život.
— Star sam — reče Lijepoj — moj život malo vrijedi prema
tvome.
A Lijepa ni da čuje o tome.
— Ja ću te, oče, pratiti — obećavala ona. — Zajedno ćemo
pred Neman.
Kad je naposljetku došao dan polaska, dvije starije kćeri
upinjale se da pokažu tugu na licu, čak su oči natrle lukom ne bi li
pokazale kako plaču. A kako su bile zavidne Lijepoj, bilo im je
drago što će se tako nje riješiti.
Gotovo se umračalo kad su se najposlije otac i kći dohvatili
šume i došli do dvorca. Kao i prije, otac smjesti njihova dva konja u
staju na dvorištu, a potom uze kćer za ruku te je uvede u dvorac.
Ušli su u veliku blagovaonicu i tu ugledali stol prostrt za dvoje.
Tanjuri i pehari bili od samog zlata, a hrana priređena kraljevski.
— Pa hajdemo, oče, jesti — predloži Lijepa i sjede za stol. Ali
nesretni otac nije mogao uzeti ni zalogaja.

10
Kad su povečerali, odjednom se pred njima stvori Neman, a
Lijepa zadrhta ugledavši strašno čudovište.
Neman joj se obrati neobično mekim glasom.
— Došla si ovamo zacijelo od slobodne volje? — upita je
Neman. Kad je Lijepa kimnula glavom, Neman nastavi:
— Onda budi pripravna da se ujutro oprostiš s ocem.
Otac i kći provedoše noć u razgovoru. Ujutro, u suzama, otac se
oprosti s Lijepom zauvijek.
Pošto je ispratila oca, Lijepa je otrla oči te uzela bez cilja
prolaziti dvorcem. Iznenadila se kad je došla do jednih vrata na
kojima je stajalo ispisano njezino ime. Unutri je našla sve što joj
srce mogaše poželjeti. Prostorija bijaše vrlo lijepa, zidovi joj
prekriveni bijelim satenom, a na podu prostrt divan šareni sag, tako
te Lijepa, unatoč teškom jadu, osjeti i srh radosti. A najviše joj se
svidjela polica puna knjiga. Kad je dohvatila jednu te je rasklopila,
ondje, ispisano zlatnim slovima, stajalo: »Ti si gospodarica ovog
dvorca: možeš tražiti što ti srce želi.«
Ostatak dana prošao je brže nego što je Lijepa mogla i zamisliti,
a onda, kad je došlo vrijeme za večeru, Lijepa uđe u blagovaonicu.
Tada se pred njom pojavi Neman drugi put, a Lijepa i nehote
zadrhta kad je vidje.
— Mogu li ostati ovdje dok večeraš? — upita Neman onim istim
mekim glasom.
— Vi ste gospodar ovdje — odgovori Lijepa.
Kad je Lijepa počela jesti, upita je Neman:
— Reci mi, Lijepa, jesam li tako ružan.
Lijepa šutjela. Ali kako ju je otac uvijek učio da treba govoriti
istinu, ona najposlije prošapta:
— Jesi, ali me ne plašiš toliko koliko sam mislila da ćeš me
plašiti.
Poslije toga Neman je svake večeri dolazila u doba večere i
donosila joj darove. Bila je tako ljubazna i brižna da je Lijepa već
unaprijed očekivala večernji posjet.
— Lijepa, bi li se udala za me?
— Ne, ne, nikad! — uzviknu Lijepa te se povuče.
Ubrzo nakon toga Neman dade Lijepoj čarobno ogledalo. U
njemu je mogla vidjeti svoga dragog oca kako leži u postelji.
— Moram k njemu — reče ona Nemani. — Molim te pusti me
kući na neko vrijeme.

11
— Hoću — uzvrati Neman. — Ali mi moraš obećati da ćeš se
vratiti ovamo pošto mine osam dana. Ne vratiš li se, umrijet ću.
— Obećavam — reče Lijepa. — Da, da, obećavam.
— Onda uzmi ovaj prsten — na to će joj Neman, i dade joj
zlatan prsten. — Zatvori oči i samo nad njim izreci svoju želju.
Zaželi da budeš kod kuće.
Lijepa učini tako, i kad je otvorila oči, nađe se na vratima
očeva kućerka. Kako li se radovala što se vratila doma. Ali njezine
sestre ispuni zavist kad su vidjele sav onaj kras na njoj.
Svakog dana Lijepa sjedila kraj očeve postelje i razgovarala s
ocem. Sestre joj zbog toga bile još više nenavidne.
— On nju najviše voli — reče jedna drugoj. — A pomisli
samo, živi u kraljevskom dvorcu!
— Zadržimo je ovdje — predloži druga — tako da ne održi
obećanje. Tada će se Neman razljutiti te je kazniti. Možda će je i
dokrajčiti.
— Otac će nam umrijeti ako sad odeš — rekoše sestre Lijepoj
kad je minulo osam dana. — Moraš ostati.
Njihove himbene riječi skloniše Lijepu da ostane još osam
dana. Jedne pak noći Lijepa usni da Neman umire. San je bio tako
živ, pa kad se ujutro probudila, ona dodirnu svoj čarobni prsten i
zaželje da se opet nađe u dvorcu gdje je Neman.
U vrtu naiđe na jadnu Neman pod nekim drvetom.
— Jao, došla sam prekasno! — uzviknu Lijepa kad vidje da
Neman leži opružena na travi.

12
I prignu se te je nježno poljubi.
— Nemoj umrijeti — prošapta — jer sada znam da te volim. —
Tek što je Lijepa izrekla te riječi, Neman se prometnu u krasna
kraljevića.
— Svojim nježnim riječima prekinula si čaroliju — radosno će
kraljević. — Zla vila začarala me prije mnogo godina. Čaroliju je
mogla prekinuti samo djevojka koja bi me zavoljela ovakva kakav
bijah.
Uskoro, na očevu radost, a na teški jad i nenavist dviju sestara,
Lijepa i kraljević vjenčaše se i poživješe u sreći i zadovoljstvu.

13
Matovilka
(po Grimmu)
Bili jednom muž i žena što nisu imali djece, a živjeli su u kući
koja se nalazila pokraj dvorca neke zle čarobnice. Sa svoga najvišeg
prozora mogla je žena gledati u čarobničin vrt, uvijek pun lijepa
cvijeća i svakojakih biljaka s neobičnim imenima. Rasla ondje i
divna salata — matovilka — žena nije mogla pogleda odvratiti, tako
joj ona salata bijaše zapela za oko.
Jednog dana žena oboljela i nije ništa drugo htjela nego one
salate. Ali vrt bio ograđen visokim zidom i nitko nije smio onamo, a
ponajmanje muž i žena — ta, svatko je poznavao zlu vještičinu ćud.
— Ne smijem onamo — reče žena mužu — a tako bih rado one
salate. Što ako me vještica uhvati?
Ženi bivalo sve gore, pa naposljetku njezin muž, čovjek meka
srca, odluči da prisloni ljestve uza zid i da se spusti u vrt. Tako je i
učinio te ubrao nešto salate, a potom je priredio bolesnoj ženi.
Tek što je malko pojela, žena reče da joj je već mnogo bolje, ali
da će umrijeti ako joj ne mogne donijeti još te spasonosne biljke.
U nadi da će mu se posrećiti i drugi put, muž pristade. Ali ga je
sada vještica dočekala.
— Tako se ti usuđuješ krasti moje skupocjeno povrće —
povika vještica. — Proklet ću vas oboje zbog toga!
— Žena mi oboljela — branio se siromah, sav blijed od straha.
— Umrijet će ako joj ne dam malko ove salate što raste u vašem
vrtu. Oprostite mi i pustite me da odem.
Ali ga je čarobnica čvrsto držala svojim pogledom te on stajao
kao da je ondje prikovan.
— Dobro, ali uz jednu pogodbu — reče ona. — Kad ti žena
rodi prvo dijete, morate ga dati meni. Brinut ću se o njemu kao da je
moje rođeno.
Čovjek u strahu zaželio što prije odande pa pristao, a vještica
mu dopustila da ubere čitav naramak one salate.
— Ne zaboravi — reče ona kad se on spremio da prijeđe preko
zida — ne zaboravi prvorođenče.
Pošto mu je žena ozdravila, muž joj reče što ih čeka, a ona
uzviknu:

14
— Što bi stara vještica s djetetom? Zaboravimo to i budimo
sretni jer nekako ćutim da ćemo imati dijete prije nego što godina
mine.
Kako rekla, tako je i bilo: prije nego što je godina izminula,
rodilo im se ljupko dijete, divna kćerkica. Ali nuto jada: još istog
dana pojavila se čarobnica, zgrabila dijete i nestala.
Vještica nazva malu Matovilka prema onoj biljci, a kad se
curica dohvatila dvanaeste godine, ona je zatvori u visoku kulu.
Već u dvanaestoj Matovilka bila lijepa kao sunce a duga joj
kosa padala niz pleća kao sama svila — duga, dugačka. Jedino
ljudsko biće koje je vidjela bijaše stara čarobnica, koju je nazivala
Gospođom.
Kako na kuli ne bijaše ni vrata ni stepenica, čarobnica bi, kad
bi htjela Matovilki, povikala:
Matovilko, hajde kreni,
zlatnu kosu spusti meni.
Matovilka bi na to potrčala prozoru i odande spustila svoju
dugu kosu. Lelujala se kosa kao konopac od zlata, a vještica bi se
uhvatila za nju i penjala.
Nakon nekoliko godina dogodilo se da je kraljević iz susjedne
kraljevine jahao u blizini kule, sa koje se vila pjesma, najljepša koju
je ikad čuo. Radoznao zastade, a uto eto i čarobnice.
zlatnu kosu spusti meni —
vikala vještica, a nato se dolje spusti zlatni konop od kose, i njime se
uspe vještica do prozora na kuli te odmah zatim iščeze unutra.
Mladi kraljević, koji bijaše stasit i divan momak, odluči da
ogleda sreću, te naredne noći, kad se umračilo, dođe pod prozor na
kuli i zovnu:
zlatnu kosu spusti meni.
Tek što je to izrekao, ozgo se, s prozora na kuli, spusti konop

15
od kose, a kraljević ga uhvati te se po njemu uspe. Ostao je
zadivljen djevojčinom ljepotom, a i njoj se svidio lijepi kraljević —
prvi koga je ikad vidjela.
— Ne mogu te ostaviti ovdje — reče kraljević.
— Ali moraš — odgovori Matovilka — jer na ovoj kuli nema
drugog ulaza ni izlaza osim moje kose.
— Onda ću dolaziti tebi svake večeri pošto vještica ode — reče
kraljević. — Već ćemo smisliti kakvu osnovu.
No, Matovilka je već imala svoju namisao.
— Donesi sa sobom povjesmo svile. I tako svaki put kada
dođeš — ona će kraljeviću. — Ja ću od svile splesti konop, i kad
bude dovoljno dug, to će biti moje ljestve za bijeg. A onda ćeš me
na svom konju odvesti odavde.
Sve je išlo kako treba. Kraljević je svake večeri dolazio u
posjete te svaki put donosio povjesmo svile. A kad bi on otišao,
Matovilka bi prionula na posao i plela svileni konop.
Vještica, koja je dolazila ranije, nije ni u što sumnjala, sve dok
jednog dana nije Matovilka izbrbljala:
— Recite mi, Gospođo, zašto moram dvaput toliko upinjati da
vas izvučem gore: vi ste očito mnogo teži nego moj kraljević.
Na te riječi planu vještičin bijes.
— Zla djevojko! — povika vještica te uze škare i Matovilki
odreza dugu svilenu kosu. Zatim baci na nju kletvu tako da je
Matovilka odmah usnula. Kad se probudila, vidje da se nalazi usred
velike pustinje.

16
Čarobnica sjede te uze čekati kraljevića. Ali je najprije vezala
Matovilkinu dugu, zlatnu kosu za kvaku na prozoru.
zlatnu kosu spusti meni —
zazva kraljević kao i uvijek kad bi došao pod kulu. A vještica nato
spusti dolje zlatnu kosu. Kraljević se uspe i nađe licem u lice sa
zlobnom i bijesnom čarobnicom.
— Tvoja je ptičica odletjela — prosikta ona — i nikad je više
nećeš vidjeti.
Kraljević se u očaju baci kroz prozor koji je stajao nekoliko
stopa nad zemljom. Pao je na kupinov trnjak, koji mu iskopa oči. Ne
mogavši se vratiti u svoju kraljevinu, nesretni je kraljević nekoliko
godina tumarao naokolo. Jednog dana naiđe na pustinju, u kojoj je
Matovilka sebi načinila kolibu.
Vidjevši ga, ona potrča k njemu te ga zagrli i zaplaka od
ljubavi i žalosti. Njezine su suze kapale u njegove mrtve oči, te
kraljević progleda.
Pomažući jedno drugome išli su pustinjom i napokon iz nje
izišli. Kraljević odvede djevojku na očeve dvore. Tu su se vjenčali i
poživjeli mnogo godina u zadovoljstvu i sreći.

17
Carev slavuj
(po Andersenu)
Ono vam davno živio car u Kini, u dvorima što su slovili kao
najljepši na svem svijetu. Podovi bili od prozirca, vrata od žeženog
zlata, ukrasi od najfinijeg porculana, a vrt se protezao nadaleko, tako
te bi trebalo tisuću dana i tisuću noći da ga obiđeš. Između
neobičnog krasnog cvijeća ljeskala se modra jezera na sunčanom
sjaju. Za jezercima prostirala se šuma u kojoj su ptice nesmetano
pjevale svoje pjesme.
Jedna od tih ptica bijaše ponos Kineza: bio je to slavuj.
Dakako, bilo je i drugih slavuja na svijetu, ali je ovaj pjevao tako
krasno da nitko nije zaboravljao njegov pjev kad bi ga jednom čuo.
Stranci, koji su dolazili u Kinu da posjete carske dvore, redom
govorahu kako su dvori nešto divno, divni su i vrtovi oko dvora, ali
kad bi došli u šumu i čuli slavuja, nisu nalazili riječi da izraze svoje
divljenje i užitak nego su stajali zinuvši od čuda.
Vrativši se iz Kine u svoju zemlju, bijahu blijedi i žalosni i
samo uzdisahu, a kad bi ih prijatelji pitali što im je te su tako tužni,
oni odgovarali:
— Čeznemo da opet čujemo slavuja iz šume kineskog cara.
Jedan je japanski pjesnik napisao pjesmu posvećenu slavuju
zlatnoga grla, a pjesma mu otprilike kazivala: »U Kini sam čuo i
vidio mnoge divote. Ali je najljepša i najčudesnija od svega slavujev
pjev u carskoj šumi: to je divota nad svim divotama.« Ta je pjesma
došla i caru do ruku, i pošto ju je car pročitao od početka do kraja,
postao je tužan i žalostan.
— Što? — začudi se car. — Kakav slavuj? Pa ja za njega i ne
znam! Nisam ga nikad čuo. A treba li da ja to istom iz knjiga
doznam?
I pozvoni tananim zlatnim zvoncem, divnim radom što bijaše
optočen samim draguljima.
Odmah dotrčaše sluge sa svih strana, a dvoranke i dvorani
sastaviše krug oko njega.
— Nevjerni podanici! — zagrmje car. — Zavirite u svoja srca i
pogledajte jeste li bili iskreni i vjerni svome caru!
Sve dvoranke i svi dvorani, među njima i dvorski župan, nikom

18
ponikli pred svojim gospodarem.
— Izdajice! — opet viknu car. — Da ste mi bili vjerni, već
biste mi rekli da se u carskoj šumi nalazi slavuj s predivnim glasom
koji očarava sve one što ga čuju. Sav svijet govori o njemu. Ako mi
do ponoći ne dovedete tog slavuja, bit ćete zauvijek prognani s
carskih dvora.
Na te riječi svi nestadoše, i dvorski župan među njima. On se
prvi snašao i otišao u dvorske staje, jer je među konjima često
provodio najugodnije trenutke.
I dok je on ondje sjedio s glavom među dlanovima, tužan i
zamišljen, naiđe onuda djevojka što je služila u carskoj kuhinji. Kad
ga ona vidje, zastade i upita:
— Zašto ste tako žalosni, gospodine? Možda bih ja znala...
Dvorski župan podiže glavu i, kad vidje tko je pred njime,
samo promrsi:
— Što god ti znala, nije mi od koristi. Idi i ne smetaj me.
— Ali ja vam mogu pomoći — opet će djevojka. — Svatko na
dvorima zna što je car rekao. Dvorske gospođe nisu nikad čule o
slavuju, ali ja jesam. Čak znam gdje mu je gnijezdo. Svake ga večeri
vidim kad se vraćam kući i bolesnoj majci nosim ostatke od kuhinje.
Prolazim ispod njegova drveta i čujem kako divno pjeva.
Čuvši to, skoči dvorski župan na noge.
— Ako je istina to što kažeš i možeš me odvesti do toga
slavuja, dat ću ti pristojniju službu u carskim kuhinjama. Možda ćeš
moći caru donositi njegovu večernju čašu tople čokolade.
— Kako ste dobri, plemeniti gospodine — reče djevojka. —
Istina je što sam kazala. Hodite sa mnom pa ćete se o svemu uvjeriti.
Kad su prošli kroz brončana vrata što vode u šumu, pridružiše
im se i drugi s carskih dvora. Pošto su malo popoišli, u daljini
zamukala krava, a dvorski župan rukom dade znak da svi utihnu.
— Je li to glas slavujev? — upita. A djevojka se nasmija: — Ta
nije, to krava muče.
— A je li to glas slavujev? — upita dvorski župan kad je žaba
zakreketala.
— Ta nije — opet će djevojka — to žaba krekeće. Ali mislim
da ćemo uskoro čuti slavuja.
Kad je vjetar utihnuo i na sve legla tišina, začu se iznenada
slavujev poj.
— Gdje je? — upinjao oči dvorski župan. — Nigdje ga ne

19
vidim.
— Eno ga! — povika mala sudopera i pokaza na malu smeđu
pticu na grani najvećeg drveta u šumi.
— Ma je li moguće! — u čudu će dvorski župan. — Ne bih
nikada pomislio da je takav.
— Slavujiću — raširi ruke djevojka — svijetli naš car rado bi
da mu pjevaš.
— Vrlo rado — prihvati slavuj.
Ponoć samo što nije otkucala kad car uđe u veliku carsku
dvoranu i sjede na prijestolje.
Drhteći, dvorski župan pokloni se pred njim i pokaza na zlatnu
pritku kraj visokog prozora.
— Svijetli care — prošapta on — šumska ptica došla je da vam
pjeva.
— Pjesma mi najbolje zvuči vani, u zelenilu — reče slavuj. —
I previše je ovdje sjajno i svijetlo.
Dvorani nato ugasiše svjetiljke i otvoriše prozore, tako te svježi
šumski zrak ispuni dvoranu. U dubokoj tišini što je nastala, dvorski
župan poče drhtati. »Ako slavuj ne htjedne pjevati, svi ćemo biti
strašno kažnjeni«, mišljaše on. Upro je oči u slavuja, a nato, na
njegovu veliku radost, mala ptica otvori kljun i poče pjevati.

20
Izvijao slavuj svoju pjesmu tako milozvučno da se kosnula
svačijeg srca, a najviše se milila samom caru, tako te su mu suze
radosnice kliznule niz obraze. Kad je slavuj završio, ustade car:
— Nikad u svome carskom životu nisam toliko uživao — reče
on slavuju. — Želim te zato nagraditi.
I naredi da njegovu zlatnu papuču daruju slavuju. Ali mala
smeđa ptica otkloni i reče kako su joj carske suze najveći dar.
— Ostaneš li na mojim dvorima — car će slavuju — možeš
tražiti što ti srce želi.
I boravio slavuj na carskim dvorima, imao zlatnu krletku i
uživao slobodu da dvaput obdan i jednom obnoć izlazi u šetnju. U
pratnju je dobio dvanaest slugu, koji su mu vezali svilenu vrpcu za
nogu i čvrsto je držali.
Jednog dana japanski car, rođak cara kineskoga, dočuo za
neobičnog slavuja te odlučio poslati dar svome carskom rođaku.
Bijaše to umjetni slavuj, od zlata i dijamanata, nalik na pravoga.
Kad bi umjetnu pticu navili, mogla je pjevati jedan od napjeva što ih
je pjevao pravi slavuj i micati repom koji se sav blistao od dragulja.
Umjetna ptica bila u kutiji kojoj je na poklopcu pisalo:
SLAVUJ, a unutri stajalo:
Ovo je najsavršeniji slavuj na svijetu,
a dar je od cara japanskoga.
Ali taj dar nije bio baš po volji kineskom caru, nego ga je
štoviše naljutio: vidio je car u njemu prezir na živoga slavuja i već je
mislio da objavi rat japanskom caru.
— Ne treba da pomišljate na takvo što — govorio mu dvorski
župan. — Umjetni je slavuj načinjen od zlata i dragulja, pa je lijep i
skupocjen.
Ali car nije bio zadovoljan, i na kraju sazva dvorsko vijeće koje
je vijećalo čitavih šest sati. Vijeće je zaključilo: najbolje je poslati
pismo japanskom caru. I poslaše ga, a u pismu stajalo:
»Car, naš gospodar, zahvaljuje vam na
divnom daru, ali želi da vam kaže da je
živi slavuj u Kini kudikamo vredniji od
umjetnog slavuja iz Japana.«

21
Posljednje riječi bile su ispisane sitno i tanano, ali su se lako
čitale kroz povećalo.
— Priredit ćemo takmičenje — izjavi car kineski pošto je
pismo poslano. — Onda ćemo odlučiti koji od dva slavuja pjeva
umilnije.
Uvečer kad je bilo takmičenje dviju ptica slegli se u prijestolnu
dvoranu svi dvorani i sve dvoranke, a vani, u vrtovima, okupilo se
nekoliko tisuća carevih vjernih podanika. Kad sve bijaše spremno,
dvorski župan navije umjetnog slavuja. Tek što je ovaj počeo, pravi
se slavuj priključi poju. Ali, na nesreću, nikako da se slože, jer je
pravi slavuj pjevao na svoju, a umjetna ptica onako kako su
zahvaćali zupci na valjku.
— Pustite ih da pjevaju po redu — zapovjedi car.
Prvi je pjevao umjetni slavuj, pjesma mu bila tako lijepa da su
slušaoci pljeskali rukama i glasno povlađivali, pogotovu kad je
zlatni slavuj priginjao svoju draguljima okićenu glavu i micao
repom gore-dolje.
— A sada neka pjeva živi slavuj — naredi car. Ali kad se
dvorski župan okrenuo za njim, mali živi slavuj bijaše nestao. Dok
su oduševljeno slušali umjetnu pticu, sluge zaboravile da paze na
pravu, i tako je živi slavuj odletio kroz otvoren prozor.
— Ta kakav je to način — grdili su živog slavuja. —
Uostalom, mala smeđa ptica ružna je prema blistavoj, zlatnoj. A
pjev joj nije tako umilan. Da opet čujemo zlatnu pticu. Mogli bismo
je svu noć slušati.
Trideset i tri puta otpjevao je umjetni slavuj jednu te istu
pjesmu, a ipak se nije umorio, i trideset i tri puta rekoše slušatelji da
je umjetna ptica kudikamo bolja. I dvorski je kapelnik — a on je za
glazbu bio najpozvaniji — izjavio da je poj umjetne ptice nešto
najbolje što je ikad čuo. Samo mala sudopera, koja je sada
uznapredovala u službi u carskoj kuhinji, mišljaše drukčije, ali nju
nije nitko htio ni da čuje.
Car odredi da odsad umjetni slavuj stoji na svilenom jastuku
kraj njegova uzglavlja i da se prozove Carskim pjevačem uspavanki.
Pošto je tako izminula godina dana, mala smeđa ptica bijaše
sasvim zaboravljena. Bogati i siromašni slali darove zlaćanoj ptici, a
pjesnici pisali o njoj — sve dok se jedne noći ne dogodi strahota.
Kao obično, car ležao na svojoj velikoj postelji, zatvorenih
očiju, očekujući da čuje slatku pjesmu umjetnog slavuja. Ali

22
umjesto poja škljocnu nešto u ptici »kvrc!« — nešto odskoči i
zazvrlja »zrrr!« — svi se kotačići odvrtješe i pjev prestade.
Car pozva dvorskog urara.
— Učinit ću što mogu — reče dvorski urar. — Ali upozoravam
da slavuja valja jako štedjeti, zupci se izlizali, a novi se ne mogu
umetnuti. Umjetnu pticu ne treba navijati više od jednom u godini.
Kad se pronijela vijest da careva zlatna ptica ne može pjevati
svakog dana, ljudi kršili ruke od žalosti. Dvorski župan preuzeo na
se da ide od grada do grada i od sela do sela da tješi narod dugim
govorima u kojima ih uvjeravaše da je sve u redu. Mala ptica može i
dalje pjevati.
Tako je potrajalo kakvih pet godina dok jednog dana kineski
car pade u postelju, teško bolestan. Tako se razbolio te narod poče
vjerovati da će car umrijeti, a mnogi dolazili na dvore i po cijelu noć
stajali u vrtovima, očekujući iz sata u sat izvješća o tome kako je
caru. A jadni car nije pokazivao znaka da mu je bolje; kadikad je
ležao tako mirno te oni oko njega mišljahu da je već mrtav.
Ali car nije umro, premda je znao da je smrt blizu. U svojim
snovima proživljavao je svoj prošli život: sjećao se svih zlih djela
što ih je učinio, a tako i svih dobrih. Kad bi naišli ružni sni, jadni se
car preznojavao, i bilo mu je strašno, i tada bi odjednom otvorio oči
i tražio glazbu.
— Pjesmu moga zlatnog slavuja — šaptao je onima oko sebe
— to želim iznad svega. — Ali je zlatni slavuj već opjevao svoju za
tu godinu, i nitko se nije usuđivao da ga nanovo navije.
Kad je opet bio sam, jadni car zapade u očaj, uplašen od smrti,
a bojeći se života. A onda, odjednom, začuje kroz prozor slatki poj
za kojim je toliko čeznuo. Bio je to pjev pravoga, živog slavuja iz
šume: došao slavuj da ga svojom pjesmom tješi.
Pošto je smeđa ptica dovršila svoj poj, Smrt koja je čekala cara,
zaželje da slavuj još pjeva, i on nastavi. Pjevao je o ružama, o
jorgovanu i o zelenim šumama. Nato Smrt zapade u čežnju za
svojim vrtom, za svojim tihim boravištem, pa se išulja kroz prozor i
nestade poput hladne bjeličaste magle, i zaboravi cara, koga je htjela
odnijeti sa sobom.
Odmah se car oporavio, ustao iz postelje, prišao prozoru i
poljubio glavu ljupkog slavuja. — Ti si mi život spasio — reče car
— kako da te nagradim?
— Suze što sam ih u tvojim očima vidio kad sam ti prvi put

23
pjevao najveća su mi nagrada. Bit ću kraj tebe i pjevat ću ti svake
večeri dok sasvim ne ozdraviš.
Car se nato vrati u postelju, a slavuj poče pripijevati. Prije nego
što je usnuo, car reče: — Ako uvijek ostaneš uza me, sluge će sutra
uzeti umjetnu pticu i razbiti je u tisuću komadića.
— To ne mogu, jer ne bih bio sretan na dvorima. Makneš li me
od moje šume, svisnut ću od tuge. No kad god zaželiš da dođem,
doći ću i pjevat ću ti. Moja pjesma pomoći će ti da vladaš svojim
narodom tako da svi budu sretni i zadovoljni. Moja pjesma pomoći
će ti da budeš najmudriji car na svijetu. Ali mi jedno obećaj.
— Obećat ću ti što god hoćeš — prihvati car. — Kaži što želiš.
— Samo ovo — uzvrati slavuj. — Kad iz mojih pjesama naučiš
kako da pravedno i s ljubavlju vladaš svojim golemim carstvom,
nemoj nikad nikome reći da to saznaješ iz slavujeve pjesme.
Car je sklopio oči, a slavuj mu pjevao dok car nije u san
utonuo.
Izvan carske spavaonice, dvorski župan, dvorani i dvoranke
mišljahu već da je car mrtav. Ali ujutro, na svoje veliko čudo,
vidješe kako car uspravno stoji kraj prozora, bodar, a kruna mu
čvrsto stoji na glavi. I dok su zabezeknuti od iznenađenja gledali bez
riječi, car im se okrenu, žmirnu očima i zaželje im: — Dobro jutro!

24
Palčica
(po Andersenu)
Bila jednom žena što je silno željela da ima malo, majušno
dijete. Ne znajući gdje bi ga našla, ode staroj vještici koja je bila
vrlo umješna i znala mnoge čarolije.
— Velika mi je i usrdna želja imati malo dijete — reče žena
vještici. — Hoćeš li mi pomoći da dođem do njega?
— Ništa lakše od toga — odgovori stara vještica. — Uzmi ovo
zrno ječma i stavi ga u lonac za cvijeće. A onda čekaj i gledaj, vidjet
ćeš čuda.
Žena bijaše tako zahvalna da je vještici dala cio srebrnjak, a
čim je stigla kući stavi ono zrno u lonac za cvijeće.
Svakog je dana gledala je li štogod niklo. Najposlije se pokazao
lijep pupoljak, nalik na tulipan. Kad se prignula da poljubi mladi
cvijet, popoljak se rastvori.
— Pa to i jest tulipan — uzviknu žena. — Divan cvijet!
Kad je bolje zavirila u čašku, vidje u njoj malo, majušno dijete
— bijaše to curica. Bila je tako majušna, jedva je dosezala koliko
ženin palac, pa je dobila ime Palčica. Za postelju joj žena dade jednu
polu orahove ljuske.
— To će ti biti postelja.

25
Modri cvjetići ljubica bijahu joj dušeci, a ružinom se laticom
pokrivala.
Jedne noći, dok je Palčica spavala u svojoj krasnoj posteljici,
kroz razbijeno staklo na prozoru uskoči grdna žaba krastača.
»Gle, krasne li ženice za mog sina!« — u sebi će žaba, pa
zgrabi orahovu ljusku s usnulom Palčicom i iskoči u vrt.
Nakraj vrta protjecala rijeka, obala joj močvarna i glibovita. U
močvari živjele žabe krastače.
— Gledaj, sine, što sam ti donijela — reče krastača.
— Kva-kva-kva, kre-ke-ke — zakreketa žablji sin. To bijaše
sve što je znao reći kad je spazio ljupku djevojčicu.
Žaba krastača i sin odlučiše položiti Palčicu na lopočev list dok
sve ne pripreme za svadbu.
Jadna Palčica! Vikala je kao da će joj srce pući, pogotovu kad
su žabe odnijele njezinu posteljicu. Jadala je tako da su srebrne ribe
dolazile da je tješe.
— Previše si nježna za onoga glupog žapca — govorile one. —
Mi ćemo te osloboditi.
Počele su gristi peteljku kojom se lopočev list držao stabljike,
te je najposlije pregrizoše, i tako struja ponese list sa sobom.
Palčica se počela smiješiti jer je sunce uljepšavalo sve naokolo
kuda je prolazila. Smiješila se kad je lijep šaren leptir sletio kraj nje.
Ona brzo preko njega prebaci svoj pojas i tako ga veza pa je njezin
list plovio ugodnije i brže.
Ali nuto jada! Odnekle doletje velik hrušt, koji je spazio
Palčicu, pa je učas oko tananog struka obuhvati svojim nogama i s
njome odletje na drvo. Palčica bijaše odveć uplašena a da bi shvatila
sve ono lijepo što joj je hrušt govorio.
— Mislim da si vrlo lijepa. Gotovo najljepši stvor što sam ga
ikad vidio. Bit ćeš mi divna žena, sigurno... svi rođaci treba da te
vide... kako će ti se diviti a meni zavidjeti... odmah ću ih dozvati...
I u tome hrušt odleti na obližnju granu i ubrzo se vrati sa
nekoliko ujaka i tetaka. Svi su buljili u Palčicu.
— Kako neobično stvorenjce — najposlije će jedna između
tetaka. — Samo dvije noge a nijednog ticala!
— Kako je samo tanka u pasu i koštunjava...
Hrušt bijaše toliko zbunjen tim opaskama da je naposljetku i on
počeo sumnjati je li dobro pogodio to s Palčicom. »Možda sam
pogriješio, grdno pogriješio«, reče u sebi.

26
— Žao mi je, — reče Palčici kad ju je spustio na veliku
tratinčicu. — Kad pravo promislim, nisi za me.
I to rekavši, odletje natrag na svoju granu.
Palčica je sve ljeto provela u velikoj šumi. Od vlakanaca trave
oplela je sebi posteljicu i objesila je pod velik lopuhov list: tako
bijaše zaštićena od kiše i sunca. Dok su u šumi trajali topli ljetni
dani, Palčica bijaše sretna. A onda dani postadoše kraći, hladniji
vjetar puhao. Vidjela je kako ptice ostavljaju gnijezda i lete u toplije
krajeve, a lišće žuti i vene.
Najposlije i snijeg osuo, pahulje mu gotovo veće od nje. Jadna
Palčica! Kako li je samo drhtala na hladnom vjetru. Odjeća joj se
poderala, nema više zaklona pod lišćem, uvelo je i opalo.
»Umrijet ću ovdje u šumi«, prošapta Palčica, »umrijet ću ako
ne smognem snage da odem odavde.«
Na kraju šume bilo prazno polje, na polju samo suha strnjika.
Pod strnjikom poljska mišica iskopala svoj mišičnjak. Tu se mišica
ugodno i toplo smjestila. Imala je sobu punu žita, lijepu kuhinju i
spremnicu.
— Jadno dijete — reče poljska mišica kad je izišla da pogleda
dijelak bijelog svijeta pred svojom kućicom te ugledala bosonogu
Palčicu. — Uđi k meni, kuhinja mi je udobna i topla, vidjet ćeš.
Zahvalna, Palčica pođe za mišicom.
— Možeš li mi dati koje ječmeno zrno, već je dugo kako nisam
ništa jela.
— Razumije se. Možeš ostati kod mene preko cijele zime —
reče joj poljska mišica, koja bijaše dobra srca. — Ne treba ništa da
mi platiš za stan i hranu, nego samo da mi rediš kuhinju i da mi
navečer pričaš priče iz svijeta.
Palčica prihvati sklonište, i nekoliko dana bijaše joj zaista
lijepo.
— Uskoro će nam i gost doći — reče mišica Palčici. — To je
moj susjed, dolazi mi svakog tjedna u posjet, a vrlo je bogat. Ima
prostrane dvore, odjeven je u krasno baršunasto crno krzno. Da ti se
udati za nj, imala bi što ti srce želi.
Taj bogati susjed bijaše krt. Kad ga je Palčica vidjela, odmah je
znala da se neće nikad udati za nj, iako je sav odjeven u sjajno crno
krzno.
Ubrzo je krt počeo da se hvali svojim bogatstvom i znanjem. A
kad mu je Palčica govorila o suncu i lijepom cvijeću u šumi, gost

27
nije pokazivao zanimanja. Jer istina bijaše da on takvo što nikad nije
vidio — ta sav je svoj vijek boravio pod zemljom.
Da ugodi mišici, Palčica je pjevala razne pjesmice, a krt
uživao. Počeo on govoriti o ženidbi, iako nije spominjao dana — ta
bio je on bistra glava, razbor ga krasio. Uostalom, istom se susreo s
Palčicom.
Krt prorovao pod zemljom hodnik od svog doma do kućice u
kojoj je stanovala poljska mišica s Palčicom. Njih dvije dobiše
dopuštenje da se do mile volje onuda šetaju. Ujedno ih je krt
upozorio neka se ne uplaše mrtve ptice što leži u hodniku otkad je
zima počela.
Sutradan poljska mišica i Palčica pođoše hodnikom u posjet
krtu. Iako je krt bio vrlo kratkovidan, imao je dobar sluh, te je
mogao izići u susret posjetiocima. Došao je pred njih upravo na
mjestu gdje je ležala uginula ptica. Krt je gurnu u stranu i reče:
— Teško onom tko se rodi kao ptica! Bogu hvala što nijedno
moje mlado neće pticom biti! Ptica ništa ne zna doli da cvrkuće, a
kad zima pritisne, mora uginuti od gladi.
Krt je ozgo iskopao otvor na koji je ulazilo nešto svjetla, tako
da je Palčica mogla vidjeti pticu.
— Imate sasvim pravo to što velite o ptici — reče poljska
mišica susjedu krtu. — Evo, nama je ovdje lijepo i toplo, imamo
hrane, a ptice gore gladuju i smrzavaju se.
Palčica nije ništa na to rekla. Kad su se krt i mišica okrenuli,
ona se naže nad pticu te je poljubi.
— Jadna mala ptico! — šapnu ona. — Možda si mi ti ljetos
onako pjevala.
Krt je zatrpao otvor te dopratio svoje dvije susjede do svoga
salona.
»Kako je ovdje mračno i zagušljivo«, pomisli Palčica kad su
najposlije sjeli u krtovoj sobi. Tako je pomislila, ali nije ništa rekla,
jer bijaše ona uljudna. Na kraju kratkog posjeta krt je bio
zadovoljan, dok Palčica nije svu noć oka sklopila. Ustala je te je
uzela plesti veliki pokrivač od slame što je ležala razasuta svuda
naokolo. Kad bijaše gotova, odvuče pokrivač onim hodnikom,
lastavici.
— Ovo će te možda ugrijati — prošapta.
Kako se prignula lastavici, oćutje njezino srce gdje slabašno
udara. Lastavica nije dakle uginula, nego samo zamrla.

28
— Neću te pustiti da ugineš — prošapta joj Palčica. — Brinut
ću se o tebi.
I dobro navuče pokrivač oko ukočenog malog tijela. Zatim
donese list kokornjave metvice i podmetnu ga lastavici pod glavu da
joj bude kao jastuk.
— Ne mogu ostati kraj tebe — reče ptici — ali ću sutra opet
doći, i tako svake večeri tijekom zime, sve dok se ne oporaviš.
Palčica nije o tome ništa rekla mišici, bojala se da joj ona ne
zabrani da posjećuje lastavicu. Još je više prionula da radi u kuhinji i
blagovaonici, prala je i čistila, a navečer pripovijedala mišici
najljepše priče da može lijepo usnuti.
Te večeri, prije nego što je krenula niz hodnik, ulila je malo
vode u cvjetnu laticu, da se lastavica napije bude li žedna.
Na veliku svoju radost zatekla je pticu otvorenih očiju. Pošto se
ptica napila, protisnu slabašnim glasom:
— Hvala ti što si mi spasila život. Nikad ti to neću zaboraviti.
Kad mi se domalo vrati snaga, opet ću letjeti pod toplim suncem.
— Oh, vani je tako hladno — uzdahnu Palčica. — Snijeg pada,
studen steže! Ostani u svojoj toploj postelji, ja ću te njegovati.
A kad je vani granulo proljeće i sunce zemlju ogrijalo, lastavica
kaza Palčici zbogom. Palčica otkopa otvor, lastavica uzvi krila, ali
nije uzletjela prije nego što je Palčicu pozvala da krene s njom.
— Ako mi sjedneš na leđa, povest ću te u zelenu šumu, na
slobodu.
Ali Palčica odmahnu glavom i reče:
— Poljska je mišica bila vrlo dobra prema meni, ne mogu je
ostaviti samo tako; bilo bi to krajnje neuljudno.
Odletjela lastavica, a Palčica ostala za njom gledajući, očiju
punih suza. Znala je sada Palčica da je sva zemlja topla i da se
zaodjela novom odjećom. Vani poraslo zlatno žito, bijaše kao da je
kućica poljskog miša zakopana pod zlatnom šumom.
Svakog se dana u posjet navraćao susjed krt dok naposljetku
nije zaprosio Palčicu, na veliku radost poljske mišice.
— Udati se, to je najbolje što možeš učiniti — reče joj poljska
mišica pošto je krt otišao.
Najposlije Palčica pristade, ali se nije nimalo radovala.
— Ljetos ti valja spremu otkati, treba da imaš vunena ruha i
prtenine, da ne razočaraš krta — reče joj poljska mišica.
Krt odredio da svadba bude na izmaku ljeta.

29
Svakog jutra, kad je sunce izlazilo, i svake večeri, kad je
zalazilo, Palčica se iskradala na kućna vrata da vidi nebesku plavet i
zlatno sunce, jer je znala da ih više neće vidjeti pošto se uda. Kad je
došla jesen, Palčica ruho otkala.
— Za četiri tjedna bit će ti svadba — kaza joj poljska mišica.
— Sve je spremno.
Kad je to čula, Palčica ne mogaše suzdržati suze.
— Neću krta — reče — neću da zauvijek ostanem pokopana
pod zemljom.
— Gle ti nje! — uzviknu poljska mišica. — Ne budi
tvrdoglava, jer ću te inače ugristi svojim oštrim zubima. Kud bi
ljepšeg od krta. Ni u kralja nema onakva crna baršunasta krzna.
U svadbeni dan mišica Palčicu odjenula u najljepše ruho, a kad
je došao krt, reče da će ubrzo pod zemlju.
— Možeš posljednji put pogledati nebo i sunce, drveće i
cvijeće — ljubazno će joj on — jer mi se čini da ih jako voliš.
Rastužena do dna duše, Palčica istrča van, pred vrata: vani, u
polju, žito požeto, dokle oko seže sve sama suha strnjika. Palčica
podigla ruke k nebu, a potom se sagnula da poljubi zaostao crven
cvijetak:
— Pozdravi mi lastavicu ako je ikad vidiš!
U taj čas začula je nježan lepet krila — bila to lastavica. Čim je
vidjela Palčicu, sletje k njoj. Palčica joj pripovjedi svoju nevolju,
kako joj se protiv volje valja udati za ružnog krta i kako više nikad
neće vidjeti sunca, cvijeća i zelenih polja.
— Zima dolazi — uzvrati joj lastavica kad je čula njezinu
pripovijest. — Ja letim daleko odavde, u tople krajeve. Hoćeš li sa
mnom? Bit ćeš onda daleko od krta i njegova podzemnog nastana.
Uspni mi se na leđa i priveži se svojim pojasom. Povest ću te preko
gora, gdje sunce uvijek sja, gdje je uvijek ljeto i gdje uvijek cvate
cvijeće. Ti si meni spasila život, sada ću ja tebi.
— S tobom ću, s tobom ću — odgovori Palčica. I uspe se
lastavici na leđa te se veza svojim pojasom za najjača pera.
Letjele su preko šuma i jezera, iznad mora i visokih planina,
snijegom pokrivenih. Najposlije stigoše u zemlju gdje je po
obroncima raslo rumeno grožđe, zlatili se limuni i naranče i gdje je
miris svakojaka cvijeća ispunjavao zrak.
Lastavica je sletjela pokraj duboka plavog jezera. Na obali se
ljeskao dvorac od bijela mramora.

30
— Tamo pod strehom nalazi se moj dom — reče lastavica
Palčici. — Ali ne mogu od tebe očekivati da budeš sretna na takvu
mjestu. Ne, moje gnijezdo nije za te. Moraš izabrati cvijet koji ti se
najviše sviđa, pa ću te smjestiti na njegove latice.
Palčica pljeskala rukama dok je gledala naokolo. Bilo je ondje
toliko lijepa cvijeća. Naposljetku pokaza na velik lijep cvijet što je
širio miris oko sebe.
— Draga lastavice — uzviknu Palčica — stavi me na onaj
bijeli cvijet, znam da ću ondje biti sretna.
A kad ju je lastavica spustila na cvijet, Palčica vidje da se ondje
nalazi još netko — jedno biće sa zlatnom krunom na glavi. Taj stvor
nije bio ništa veći od Palčice, a imao je dva majušna zlatna krilca na
leđima.
— Oprosti — prošapta Palčica — zaista nisam znala da je ovo
tvoj cvijet.
— Izabrala si moj dvorac — reče majušni stvor. — Da, ja sam
kralj svega cvijeća ovdje.
Palčica se nasmiješi. Nikad u životu nije vidjela nikoga tko bi
joj se toliko svidio. Kralj cvijeća uzvrati smiješak. Nikad u životu
nije vidio ništa ljupkije od Palčice.

31
— Kako se zoveš? — upita on.
— Palčica — odgovori ona.
— Nosit ćeš drugo ime — reče on. — Zvat ćeš se Maja, a to
znači »Kraljica cvijeća«. Hoćeš li primiti to ime i biti mojom
kraljicom?
Što da kaže Palčica? Oči joj zasjale kad je pružila ruke Kralju
cvijeća. Nestade svih sjećanja na žabe, hrušteve i krta, sve iščeze
pred novom srećom.
Tako se vjenčaše Palčica i Kralj cvijeća, a lastavica i svi
kraljevi podanici dođoše na svadbu, koja bijaše tako divna da je
riječi ne mogu opisati.
Lastavica je kao svadbeni dar otpjevala svoju najljepšu pjesmu,
a kralj svojoj mladoj dade par srebrnih krila, tako da može
posjećivati svoje podanike kad god želi.
Palčica je naposljetku našla sreću. Lastavica je pak
pripovijedala priču o Palčici svakome tko je htio slušati njezin
cvrkut.

32
Junačina Jack
(iz britanske predaje)
Ono vam nekoć, dok je dobri kralj Arthur vladao Engleskom,
živio zemljoposjednik u Cornwallu. Posjed mu bio velik, a
posjedniku sve polazilo za rukom čega god bi se prihvatio. Stoka mu
bila dobro uhranjena, a ljetina uvijek uspijevala.
Povrh svega toga, imao čovjek osobit blagoslov u sinu jedincu,
Jacku, jer u svem okrugu nije bilo valjanijeg i okretnijeg momka od
njega.
Jednog dana Jack i otac bili pozvani na dogovor u vijećnicu. Tu
je Jack čuo, iako ne prvi put, o strašnim zlodjelima diva iz
Cornwallske gore.
— Velim — reče općinski tajnik , — da će sav Cornwall biti
opustošen ako ne doskočimo tome divu. Osim toga, onome tko ubije
toga ljudoždera i tamanitelja naše stoke, pripast će veliko blago što
ga div krije u pećini.
— Dopusti mi, oče — reče Jack — da ja pokušam sreću s tim
divom.
— Sretno ti bilo — odgovori otac. — Ali pamet u glavu i dobro
se čuvaj!
— Samo ti to prepusti meni — opet će Jack. — Znao sam ja
izići nakraj i s većim nevoljama. A s tim divom lako ćemo.
Sutradan krenu Jack u Cornwallsku goru. Uze sa sobom pijuk i
lopatu, o vrat objesi pastirski rog. Bila je zima i rano se mračalo, ali
je on stigao baš kad se unoćalo.
Kako je išao, čuo je nekakav zvižduk kao da vjetar huči. Zvuk
je dolazio iz pećine negdje u pol gore. Po tome je momak znao da je
div tvrdo usnuo i da hrče.
Jack se prihvati posla. Pijukom i lopatom iskopa duboku jamu
pred pećinom pa je pokri prućem i slamom. A onda, tek što je
svanulo, puhnu oštro u svoj rog.
Div provali iz pećine, odgoneći san s očiju. Kad je ugledao
momka, riknu kao da je riknulo deset lavova.
— Ti drsko malo čudovište! Zgnječit ću te kao kukca i za
doručak ispeći.
Jack ni da se makne. Div navali naprijed, da ga zgrabi, ali uto

33
upade u duboku jamu iz koje ne bijaše bijega.
Momak se nasmija i nagnu se nad zamku u koju se div ulovio.
— Eto vidiš kako mališ, ako ima pameti, može nadmudriti diva
— reče Jack. I uze pijuk i baci ga dolje divu na glavu te ga ubi. Nato
uđe u pećinu, nađe blago te ga odnese kući.
Kad se proširila vijest o pogibiji strašnog diva, sav narod iz
gradova i sela što je dotad strepio za život, dođe te se okupi oko
Jacka i zaključi da ga odsad zovu Junačina Jack. Dali su mu srebrni
mač i pojas na kojem njegovo ime bijaše zlatom izvezeno.
Jack se vrati na imanje, ali ga nakon nekoliko mjeseci otac
posla na put u Wales da kupi stado ovaca. Putem je Jack morao
proći kroz gustu šumu. Kako bijaše umoran, leže on pod drvo i
zaspa.
Bilo je tako da je ta šuma pripadala drugome divu koji je živio
u začaranu dvoru na drugoj strani. Div obilazio naokolo pa naišao na
Jacka.
Jackov pojas rekao je divu sve što je htio da zna, pa div pograbi
momka rukom te ga ponese sa sobom Kad su došli na začarani dvor,
Jack otvori oči. Razabravši da je postao divov zarobljenik, jako se
uplaši.
— I treba da se bojiš — zagrmje div. — I nemoj tražiti da ti se
smilujem, mališ-junačino. Ipak ću ti ostaviti na izbor hoćeš li da te
skuham ili ispečem.
Jack nije odgovorio, a div ga vrže u jednu kulu i zaključa vrata
za sobom.
Prepušten samome sebi, Jack je gledao kroz prozor. Ubrzo
vidje da div nekamo odlazi. Kako nije imao drugog posla, Jack je
stajao uz prozor dok ne vidje kako se div vraća s drugim nekim
divom.
»Dobro je«, reče momak u sebi, »sad ili nikad!« I pograbi
čvrsti konop što je ležao u kutu. Napravi na kraju konopa dvije
omče i sjede da čeka da se divovi približe.
Kad su divovi naišli pod prozorom, Jack im jednome i drugome
namaknu omču oko vrata. Uhvaćeni iznenada, divovi se koprcali i
među sobom tukli, i tako su jedan drugome udarali glavom o glavu
da su bez svijesti pali na tlo.
Ulučivši zgodu, Jack po konopu kliznu dolje te im svojim
srebrnim mačem odsiječe glave. Zatim se vrati u dvor i oslobodi sve
koji ondje bijahu zatvoreni.

34
Otklonivši da primi darove što su mu ih oslobođeni nudili, Jack
nastavi put. Kad se smrklo, još je bio daleko od najbližeg trgovišta.
Zato promisli gdje bi našao sklonište za tu noć. Dolina kojom je
prolazio bila pusta, ali je momak ipak naišao na jednu kuću s
osvijetljenim prozorima.
Tek što je pokucao, vrata se naglo otvoriše, a na njima se
pojavi dvoglav div. Kad je vidio to čudovište, Jack se sav strese.
— Samo naprijed — reče grdoba, s kiselim osmijehom na oba
lica. — Stranci su uvijek dobro došli.
Tako je rekao div, a u sebi je dobro znao što će s Jackom kad
ovaj uđe.
Jack uđe a div mu pokazu sobu gdje će prenoćiti.
— Nadam se da je postelja udobna i da nije prevelika — reče
cereći se.
I siđe niza stube, a Jack je mogao čuti kako teškim koracima
ide po kuhinji i pjevuši. Bila je to čudna pjesma, a Jack je uhvatio
samo dvije riječi, iz kojih je razabrao da mu div kani smrskati glavu
toljagom.
»Tako li to smjeraš«, reče Jack u sebi. »Bila pjesma prava ili
kriva, ja ću noćas spavati pod posteljom umjesto u njoj.«
Stavio je u krevet drvenu kladu koja je u mraku mogla izgledati
kao nečije tijelo, i zadovoljan što je sve učinio da se zaštiti, Jack se
zavuče pod postelju. Baš je htio zaklopiti oči kadli u prostoriju uđe
div.
Div podiže toljagu i paf! udari njome po kladi. Zlobno se
nacerivši, div ode, uvjeren da je dokrajčio Jacka.
Kad je ujutro sišao niza stube, div se strese vidjevši momka
živa i zdrava. No ubrzo se pribra te upita Jacka kako je spavao.
— Vrlo dobro — odgovori Jack bezbrižno — iako sam imao
osjećaj da je u sobi štakor i da me jednom ili dvaput dodirnuo
repom.
Div problijedio čuvši to, ali ne reče ništa, nego stavi pred Jacka
golemu zdjelu hladne kaše.
— Da vidimo kako ćeš s ovim nakraj — protisnu div.
Dok je div bio zabavljen vlastitom kašom, Jack iskrenu svoju
zdjelu u veliku kožnu torbu što ju je nosio pod haljom. Kad je div
pogledao, ono Jackova zdjela prazna.
— Bio je ovo ukusan zalogaj — reče Jack. — A sada da ti
pokažem jednu majstoriju.

35
I dohvati nož sa stola pa kroz raspor na kaputu probode i
raspori skrivenu torbu tako te van poteče hladna kaša.
— Neobično, zaista — na to će div. — Ako ti to možeš, mogu
onda i ja.
I on dohvati nož te raspori trbuh i, dakako, ostade mrtav.
Jack nastavi put, kupi ovce i vrati se kući. Ali mu se sada
osladile pustolovine te on poduze da oslobodi Cornwall od svih
divova.
Jedan od najvećih Jackovih poštovalaca bijaše čarobnjak koji je
i sam nekoć bio zarobljenik dvoglavog diva. On dade Jacku tri dara
koji će mu pomoći da svlada svakog diva. Bijahu to: divan konj koji
juri kao vjetar, mač začudne oštrine i plašt pod kojim će biti
nevidljiv.
Oboružan takvim divnim darovima, Jack imaše osjećaj da ne
može pogriješiti. Uzjaha konja i krenu u potragu za divovima.
Nakon malo dana ujaha u golemu mračnu šumu i tu naiđe na
strahotna diva. Taj je div samo koji časak prije uhvatio dvoje
zaljubljenih: noseći ih obješene za kosu, išao je u svoju pećinu.
Jack skoči s konja, ogrnu se nevidljivim plaštem te isuka svoj
čarobni mač.
Div je bio toliko visok da mu Jack svojim mačem nije mogao
doseći do srca pa mu stoga odsiječe noge. Div pade na tlo, a Jack
mu onda odrubi glavu.
Taj div što ga je Jack ubio imao brata koji bijaše isto onako
grozan i opak. Pošto je malo pojahao, Jack naiđe na nj na okrajku
šume.
Jack opet skoči s konja, ogrnu se nevidljivim plaštem i krenu

36
prema divu. Ali je ovaj put samo bocnuo diva svojim mačem. A div,
misleći da ga je ubola osa, dohvati svoju toljagu te uze njome
razmahivati na sve strane. Jack žustro poskakivao s jedne strane na
drugu, ubadajući diva u svakoj prilici, dok div nije izgubio
ravnotežu i pao, pa ga onda Jack uspio ubiti čarobnim mačem.
Zadovoljan poslom što ga je odvalio toga dana, Jack ostavi
šumu i nastavi put dok ne stiže do visoke sive kuće u podnožju
goleme planine.
Pokuca na vrata, a iz kuće mu odgovori pogrbljen starac.
— Ja sam Junačina Jack — kaza se momak. — Naumio sam
očistiti ovu zemlju od divova.
— Onda mi dobro došao — prihvati starac — jer na vrhu ove
planine živi div, a jedino mu je društvo opak čarobnjak. Nedavno su
ugrabili ljupku kćer našega vojvode i pretvorili je u životinju.
Jack nije dalje slušao: priveza on konja za dovratnik te odmah
krenu u planinu. Kad je ugledao divove dvore, ogrnu se čarobnim
plaštem.
Na ulazu režala i dvore čuvala dva leoparda, ali Jack prođe
pokraj njih nevidljiv. Na dvorima nađe diva i čarobnjaka kako
večeraju. Iz podzemnih tamnica dopirali očajni krici zatvorenika.
Ne gubeći vremena, Jack skoči na stol te isuka čarobni mač.
Onako nevidljivu, nije mu bilo teško otpremiti sa svijeta diva i
njegova opakog druga. Zatim je oslobodio zatvorenike, od kojih
mnogi bijahu pretvoreni u ptice i životinje. Među njima nađe
vojvodinu kćer, koja se sada, kao i drugi zatvorenici što bijahu
pretvoreni u životinje, vratila u ljudsko obličje, jer je čarobnjakova
smrt skinula s njih sve čarolije.
Taj div, Galligantus, bijaše posljednji od divova u Cornwallu.
Čuvši to, Jack se vrati kući. Glas o njegovim junačkim djelima
dopro je i do samog kralja Arthura. Te iste godine kralj pozva Jacka
na svoje dvore.
— Što bi želio kao nagradu za svoja velika djela? — upita ga
kralj.
— Htio bih da opet vidim ljupku vojvodinu kćer — odgovori
Jack.
To se lako uredilo. Momak i djevojka, koji su se već zavoljeli,
ubrzo se vjenčaše. I sam kralj Arthur bijaše im na svadbi. Jack je
dobio još jednu nagradu: darovali su mu lijepu kuću u blizini
imanja, tako te je u njoj, sa svojom ženom, proveo mnoge sretne

38
Vila
(po Perraultu)
Ono vam nekoć bila zloćudna udovica što je imala dvije kćeri.
Mlada, po imenu Roza, bijaše najljepša i najljubaznija djevojka u
svem onom kraju, toliko različita od starije sestre, Grizele, kao što je
različit dan od noći.
Da kažemo po istini, Grizela bijaše prava slika i prilika svoje
mrzovoljne majke. Postupale njih dvije s Rozom kao sa sluškinjom:
morala je prati podove, guliti krumpir i svaki dan ići pol milje na
zdenac, po vodu.
Roza primala svoju sudbinu bez suza i bez zlovolje, i u ljetne
dane pjevala hodeći na bunar i noseći teški zemljani vrč.
Jednog jutra kad je došla na vodu pojavi se starica seljanka sa
svežnjem granja pod rukom i sa šalom na ramenima: ona od Roze
zaiska vode da se napije. Roza joj pruži vrč.
— Odmah, majčice — reče Roza — samo dok zahitim svježe
vode, pa pijte koliko vam srce želi.
Starica zapravo bijaše vila. Čula je o blagoj naravi Rozinoj, pa
se htjela uvjeriti. Pošto se napila vode, a Roza je upitala želi li još,
vila prozbori:
— Ti si, drago dijete, uljudna i plemenita. Odsad će ti, za
uzdarje, cvijeće i dragulji izlaziti iz usta kad god progovoriš.
Tako reče i nestade.
Roza podiže svoj krčag i požuri se kući. Zbog susreta s vilom
stigla je kasnije nego obično, pa je zloćudna mati dočeka riječima:
— Lijenčino jedna! Gdje si dosad bila? Čekaj, pokazat ću ja
tebi!
— Žao mi je — reče Roza i zastade gledajući u čudu kako joj
na tri riječi izletješe iz usta tri cvijeta i tri rubina.
I majka joj zastala pa gleda.
— Što ja to vidim? Cvijeće i rubini izlaze ti iz usta. Začarana
si!
Tada Roza uze kazivati o susretu sa staricom na zdencu. Kako
je govorila, tako joj dijamanti i rubini ispadahu iz usta, prekrivajući
stepenice i padajući po travi. Majka joj pažljivo slušala i prvi put
nakon mnogih godina nije grdila ni pljusnula Rozu. Umjesto na nju,

39
vikala je sada na Grizelu.
— Što je to, majko? — upita Grizela mrzovoljna. — Baš sam
kosu češljala.
— Požuri se dolje na zdenac — reče joj majka. — Uzmi ovaj
krčag i napuni ga vodom. Kad starica sa šalom na ramenima zatraži
da pije, odmah joj daj.
— Ne znam zašto bih — mrzovoljno će Grizela.
— Moraš kad ti ja kažem — na to će majka, jedva govoreći
koliko se uzbudila. — Dobit ćeš dar. Rubini i dijamanti izlazit će ti
iz usta kad god ih otvoriš. A sada deder se požuri!
Ali Grizela nije htjela da je tko vidi kako nosi obličan krčag.
— Uzet ću srebrni vrč — reče. — I nemoj me tjerati ,moram
najprije kosu urediti da lijepo izgledam.
Kad je naposljetku Grizela bila gotova, uze srebrni vrč te krenu
na zdenac. Sunce sjalo, ptice cvrkutale a nebo se nad Grizelom
divno modrilo, ali Grizela nije opažala ljepote oko sebe: njezino je
lice pokazivalo mrzovolju. Mrzila je hodati, a osim toga tištale je
cipele jer bijahu preuske.
Kad je došla na studenac, bacila je srebrni vrč u travu i gledala
oko sebe. Nigdje ne bijaše nikakve starice sa šalom, pa Grizela
postade još mrzovoljnija. Uto se iz šume pojavi pristala žena u
bogatoj odjeći, prava gospođa. Bila je to ona ista vila što je govorila
s Rozom, ali, dakako, Grizela to nije znala.
— Hoćeš li mi dati da se napijem? — upita gospođa. — Veoma
sam žedna.
— A zašto bih vam dala! — grubo odvrati Grizela. — Izgledate
dovoljno bogati da imate sluge. Pozovite jednoga, nemojte očekivati
da vas ja dvorim.
I okrenu vili leđa.
— Nisi baš uljudna — reče gospođa. — Zavrijedila si dar koji
sam ti spremila. Sa svakom riječi koju odsad izgovoriš izletjet će ti
iz usta zmije i žabe krastače.
Tako reče i nestade.
Grizela sleže ramenima, uze srebrni vrč i krenu kući.
»Čekaj dok ja vidim tu svoju sestru«, u sebi će ona. »Poslala
me majka i ona uprazno!«
Kad je bila blizu kuće, majka potrča pred nju.
— Onda? — upita je nestrpljivo. — Jesi li je vidjela?
— Nisam je vidjela — poče Grizela i zastade, jer su joj iz usta

40
izletjele tri žabe krastače i tri zmije.
Majka joj zinula od čuda i prepasti a Grizela umače u kuću
ispuštajući zmije i krastače oko sebe.
Kad je udovica došla k sebi od prepasti, uze tražiti Rozu da je
kazni, ali nje nigdje ne bijaše. Znajući da će za sve baciti krivicu na
nju, otrčala je u šumu.
Kad se umračalo, Roza se nađe u nepoznatom dijelu šume te
udari u plač. Kamo da ide? Što li joj se sve može dogoditi?
Njezin plač dospije do ušiju kraljevića koji cio dan bijaše u
lovu u tom dijelu šume. Kad je došao do Roze i vidio kako je lijepa,
odmah mu omilje.
— Ne mogu te ostaviti ovdje, u šumi — reče kraljević. — Kaži
mi tko si i gdje živiš.
Tek što je Roza počela govoriti, iz usta joj navrije drago
kamenje, pa je kraljević zamoli da mu pripovjedi cijelu priču.
Dok je slušao, kraljević se toliko zagledao u Rozu te ju je
pozvao na dvore da mu bude ženom.
Tako se Roza i kraljević vjenčaše u velikom sjaju, i dugo su
poživjeli u zadovoljstvu i sreći. A Grizela, kad joj je stigao glas o
sreći sestrinoj, postade još zlobnija i pakosnija da ni majka nije više
mogla izdržati s njom — ili sa zmijama i krastačama što su
preplavile kuću. Otjerala ju je u šumu, i tu je Grizela dalje živjela
sama.

41
Snježna kraljica
(po Andersenu)
Bio jednom jedan zloduh kome je najveći užitak bio u tome da
pakosti ljudima i da ih čini nesretnima. Vladao je nad družbom
vražića opakih kao što bijaše i sam. Jednog dana, da ih zabavi,
načini neobično ogledalo. Sve dobro i lijepo u tom se ogledalu
rasplinjavalo i gubilo, a sve što ne valja i što je ružno isticalo se i još
ružnije bivalo. Najljepši zeleni vidici u tom ogledalu postajahu
poput kuhana zelja, a najljepša ruža bivala poput otrovnog korova.
Opaki zloduh silno se radovao tom ogledalu, pogotovu kad bi
se dobra i čestita čeljad u njemu odražavala kao čudovišta i nakaze.
Jednog dana njegove sluge, vražići, ponesoše ogledalo uvis,
prema nebu, da se narugaju anđelima. Ali im ogledalo sklizne iz
ruku i razbije se na tisuću rbina.
To bijaše upravo najgore što se moglo dogoditi, jer su djelići
stakla pali na zemlju. Sićušne čestice zašle ljudima u srce, i otad im
ono bijaše kao komad leda. Opaki zloduh toliko je uživao da se
savijao od smijeha.
U velikom gradu, gdje je toliko kuća i ljudi te ne može svatko
imati svoj vrtić, živjelo dvoje djece — dječak i djevojčica. On se
zvao Kay, ona Gerda. Roditelji im bili siromašni a djeca se voljela
kao dvoje braće, premda ne bijahu braća. Roditelji im stanovahu u
potkrovlju dviju kuća sučelice: krov jednog susjeda doticao se krova
drugoga. I jedni i drugi roditelji imali pred prozorom na krovu drven
sanduk za cvijeće. U jednome i drugom sanduku rastao malen ružin
grm na kojem su ruže bujno cvale.
Kad bi došla zima pa se Kay i Gerda ne mogahu vidjeti kroz
prozor zbog mraza što bi se uhvatio na staklima, djeca bi grijala
bakarne novčiće, stavljala vrući novčić na smrznuto okno, a na to se
topio led i stvarala se okrugla rupica na staklu; iza rupice na jednom
i na drugom prozoru gledalo milo i blago oko: za jednim prozorom
stajao Kay, za drugim Gerda.
Jedne zimske večeri, baš kad se spremao u postelju, vidje Kay
kako snježne pahuljice padaju na sanduk za cvijeće. Usule krupne
pahulje, a jedna među njima počela rasti dok nije narasla i pretvorila
se u djevojku, uvijenu u najtanji bijeli veo, satkan od milijuna

42
snježnih zvjezdica. Kay je zovnu, ali nje nestade.
Za zimskih dana Kay i Gerda često spominjali neobičnu ledenu
djevojku, ali su je zaboravili kad je došlo proljeće i kad su ruže
procvjetale i lastavice opet polijetale zrakom.
Jednog dana, kad su se Kay i Gerda igrali kraj svojih sanduka
za cvijeće, Kay odjednom povika:
— Nešto mi je zašlo u oko. Nešto me bocnulo u srce! Što bi to
moglo biti, Gerda?
Gerda ga pogleda.
— Ne znam — reče ona — ali će valjda proći.
Ni Kay ni ona nisu znali da je to bila sitna čestica onog vražjeg
ogledala. Sićušno zrno našlo je put u Kayeve oči i srce, koje je otad
postalo tvrdo i hladno kao komad leda.
Svijet je sada bio drukčiji za Kaya. Gledao je poprijeko svoju
malu prijateljicu i govorio joj da je glupa i ružna. Gledao je krasne
ruže i govorio:
— Gle što su ružne! I crv ih izjeda!
I nogom udari drveni sanduk te iščupa ruže.
— Kay, što to radiš! — uzviknu Gerda. — Mislila sam da ti je
stalo do ruža.
Ali je Kay samo odgurnu te ode u svoje potkrovlje. Od toga
dana sve dobro i lijepo činilo se Kayu ružnim, jer su čestice
staklovine u njegovim očima i u njegovu srcu činile svoje.
Zadirkivao je baku, smijao se i rugao Gerdi i odbijao da se igra s
njom. Rugao se i svakom starijem.
Kad je opet došla zima, Gerda bijaše nesretna jer je znala da
ništa više neće izmijeniti Kaya da bude onaj prijašnji dragi dječak.
— Igrat ću se ovdje na trgu s drugim dečkima — reče joj Kay
jednog dana. — Ti ne možeš sa mnom. Uzet ću svoje saonice.
Na velikom trgu Kay i njegovi mali drugovi zabavljali se
vezujući svoje male saonice za velike saone pa se tako vozili. Kad je
Kay opazio velike saone u koje bijaše upregnut konj, brže-bolje
veza svoje za njih i tako se poveze.
— Divota! — uzviknu Kay kad je prilika što je upravljala
saonama potjerala konja uzagrepce. Lica joj ne mogaše vidjeti od
debela bijela krzna s kukuljicom. Zaokrenuli se tako dva-tri puta
oko trga pa usmjerili glavnom ulicom i onda izvan grada. Jurile
saone, snijeg usuo u velikim pahuljama, mećava vila. Kay vikao i
htio odvezati svoje saonice ali nije mogao, a upravljač ga nije čuo.

43
Pahuljice se krunile u veće pahulje i sveudilj rasle dok ne bijahu
krupne kao ptice — velike bijele ptice.
— Stanite, stanite! — vikao Kay, i naposljetku se saone
zaustaviše.
Kay vidje da saonama upravlja visoka i lijepa žena. Bila je sva
od snijega, tanka i sjajna, sva bjelinom prelivena: bijaše to Snježna
kraljica.
— Prijeđi u moje saone, da se ne smrzneš — reče blagim
glasom i poljubi Kaya u čelo. — Uvuci se u moju bundu.
Kayu bijaše kao da će se u led pretvoriti kad je osjetio oštri,
ledeni poljubac — ali samo načas, jer mu odmah odlanu, te više i
nije ćutio studeni što je stezala svuda naokolo. Snježna kraljica
poljubi ga i drugi put, a on nato zaboravi sve prijatelje, roditelje i
baku, i malu Gerdu.
— Saonice, moje saonice! — prisjeti se Kay, a Snježna kraljica
kimnu:
— Idu za nama — reče ona.
Vozili se oni dalje, bijaše kao da idu u samo srce mećave.
Saone kao da su zrakom letjele, kao da ih vuku snježne pahulje,
prolazile su snježnom krajinom, dok je mećava vila i vjetar hučio.
Letjeli su iznad šuma i jezera, i došli u visine gdje ne bijaše oblaka i
gdje je nad svime sjao mjesec, velik i jasan.
Kay nije osjećao straha i brzo je usnuo, umotan u krzna
Snježne kraljice.
Cijelu zimu Gerda tugovala za Kayem. Neprestano je pitala
dječake što su se igrali na trgu — pitala ih što se dogodilo. Ali joj
nitko nije znao reći što je zapravo bilo.
— Vidjeli smo kako je privezao svoje saonice za velike saone
— rekoše oni. — Na saonama bio upravljač, a u njih upregnut bijel
konj. Saone su jurile, i možda je Kay ispao iz njih i pao u rijeku te se
utopio.
Gerda udarila u plač kad je to čula, i nitko je nije mogao
utješiti. I onda, kad je granulo proljeće a ona išla sama u šumu, znala
je naglas reći:
— Kay je mrtav, nikad ga više neću vidjeti.
— Nije tako — govorile joj lastavice.
Baka dala Gerdi nove crvene cipelice misleći da će joj biti na
radost.
— Obut ću nove crvene cipelice što ih Kay još nije vidio, pa ću

44
poći na rijeku da pitam za njega.
Poljubila je baku, koja je još spavala, obula crvene cipelice i
onda sama krenula na rijeku što protječe pokraj škole.
— Je li istina — upita ona rijeku — da si mi uzela malog druga
Kaya, s kim sam se igrala? Dat ću ti svoje crvene cipelice ako mi ga
vratiš.
I pričini joj se da valovi čudnovato kimaju. Stoga izu crvene
cipelice i baci ih u rijeku. Ali ih mali valovi vratiše na obalu.
— Moraš ih primiti — povika Gerda, te uđe u čamac što bijaše
u tršćaku, pa odande opet baci cipele u vodu.
Od Gerdinih se pokreta čamac, neprivezan, zaljuljao i krenuo
niz vodu, a ona nije stigla da iziđe.
Uplašila se mala Gerda te briznula u plač. Čamac plovio niz
rijeku a nakon nekog vremena pristao uz obalu na kojoj je stajala
čudnovata kućica sa cvjetnjakom i voćnjakom. Okna na prozorima
bila različite boje — crvena, plava i žuta — a na ulazu stajala dva
drvena vojnika koji držahu pušku na pozdrav čamcima što onudu
promiču. Gerda povika u pomoć a nato iz kuće iziđe starica što se u
hodu opirala o štap: na glavi joj slamni šešir okićen raznolikim
lijepim cvijećem.
— Ubogo dijete! — uzviknu starica. — Kako si samo dospjela
na tu silnu rijeku i u tuđ se svijet otisnula!
I siđe do vode, zakvači čun štapom, privuče ga žalu te izvede
malu Gerdu.
— Hodi i kazuj mi tko si i kako si ovamo stigla.
Nato joj Gerda pripovjedi što je i kako je bilo, a starica pažljivo
slušala. Kad ju je Gerda upitala je li vidjela Kaya, starica odgovori
kako nije onuda prošao, ali će možda još naići. Reče neka se ne
žalosti, već neka uđe i kuša njezine trešnje.
— Lijepo ćemo se slagati, a baš sam odavna željela takvu
djevojčicu kao što si ti.
Kad bijahu unutra, starica uze Gerdi češljati kosu, a Gerda brzo
zaboravi sve o malom Kayu: samo je željela da ostane s tom
ljubaznom staricom, jer je, kao što već naslućujete, taj češalj imao
čarobno svojstvo. Starica je zapravo bila usamljena stara čarobnica
koja je odmah zavoljela Gerdu.
Toliko je željela zadržati djevojčicu kod sebe da je u vrtu
uklonila sve ružine grmove mahnuvši nad njima čarobnim štapićem:
bojala se da ruže ne podsjete Gerdu na malog Kaya i na prošli život.

45
Jednog dana kad je Gerda ostala sama u kući, nađe staričin
veliki šešir i poče se njime igrati. Kad je brojila cvjetove na šeširu,
vidje da je među njima i jedna ruža, pa odmah otrča u cvjetnjak da
vidi još više ruža, ali ne nađe ni jedne jedine.
Toliko se razočarala da je udarila u plač. Njezine su suze
namočile tlo i pale na jedan od ružinih grmova što je ležao zakopan
pod zemljom. Čim je vidjela ljupke ruže, odmah se sjeti Kaya i zašto
je krenula od kuće.
— Što me ovdje toliko zadržalo? — upita ruže. — Moram naći
Kaya. Mislite li da je mrtav?
— Nije — odgovoriše joj ruže. — Baš smo došle iz zemlje
mrtvih, a on nije ondje.
Gerda se nasmiješi:
— Hvala vam, drage ruže — reče. — Ne smijem se više
zadržati ovdje.
I otrči na kraj vrta pa u veliku zelenu šumu. Možda će joj ptice
reći jesu li vidjele Kaya.
Dok je žurila šumom, dizala je pogled gore u drveće te vidjela
gavrana kako ozgo radoznalo gleda dolje na nju.
— Jesi li vidio mog druga Kaya? — upita gavrana, a on graknu
u odgovor:
— Jesam, jesam, vidio sam ga u saonama Snježne kraljice.
Vraški su se žurili.
— A kamo ga je vodila Snježna kraljica? — upita Gerda, a
gavran joj odgovori: — Očito su išli u Laponiju, gdje osim snijega i
leda nema ništa drugo. Upitaj soba tamo prijeko pa će ti on kazati.
— Istinu govori gavran — potvrdi sob. — Ondje je, u Laponiji,
uvijek snijeg i led. To je dobar kraj za nas.
— Znaš li gdje je to? — upita Gerda.
— Znam, kako ne bih znao! — odgovori sob, a oči mu zasjaše.
— Rođen sam ondje i s prijateljima se igrao na snježnim poljima.
— Bi li htio pomoći ovoj djevojčici? — zagrakta gavran. — Bi
li je htio odvesti onamo, ali da se požuriš.
— Skoči mi na leđa — reče sob maloj Gerdi. — Moram učiniti
kako veli moj gospodar gavran. Tek što mu je sjela na leđa, sob
zagrabi odande poput strijele. Trčao je kroz veliku šumu preko
lokava i baruština. Ništa ga nije moglo zaustaviti u trku — jurili su
tako dok ne stigoše u Laponiju.
Sob se zaustavi pred kolibom ispred koje je stara Laponka

46
priređivala riblju juhu.
Gerdi je bilo i preveć hladno da bi i riječ protisnula, ali zato sob
poče starici govoriti što se sve dogodilo Gerdi i kako sada traži
malog Kaya.
— Jadno dijete — reče Laponka — valja ti prijeći nekoliko
stotina milja prije nego što nađeš Snježnu kraljicu. Ona živi u
ledenoj krajini što se zove Finmark. Imam ondje prijateljicu pa ću
joj poslati poruku na ovom komadu suhog bakalara. Možda će ti ona
pomoći.
Kad je starica napisala svoju poruku, Gerda joj zahvali
smiješkom. Nato sob i opet zagrabi. Dok su jurili kroza šume i
lugove, sjeverna je svjetlost bojila nebo divnim bojama, ali sob nije
usporavao trk dok naposljetku ne stigoše u hladni Finmark.
Znao je sob gdje će naći prijateljicu stare Laponke, pa je udario
ravno njezinoj kući, koja bijaše pod zemljom.
Sob papkom pokuca na dimnjak, a Finkinja (koja bijaše mlada
čarobnica) pojavi se kao po čaroliji.
Gerda joj dade suhi bakalar na kojem bijaše napisana poruka.
Pošto ju je pročitala, Finkinja nestade. Sob reče Gerdi da je žena
stavila bakalar u lonac da se kuha, jer ona nije nikad ništa puštala da
propadne.
— Vrlo si mudra i znaš sve velike tajne svijeta — reče joj sob
kad se opet pojavila. — Znam da možeš sputati sve vjetrove. Znam i
to da možeš dati snagu dvanaestorice svakome tko popije tvoj
čarobni napitak.
Čarobnica se samo smiješila i potvrđivala glavom.
— Ti bi da pomognem tvojoj maloj prijateljici — reče — da
nauči tajnu kako nadmudriti Snježnu kraljicu. Mogu ti mnogo reći o
Kayu. Sretan je, ali to je zato što mu se u oko i u srce natrunila
čestica staklovine. Te su čestice uzrokom što se promijenio. On više
ne raspoznaje što je dobro. Srce mu je hladno poput leda, i zato
Snježna kraljica ima toliku moć nad njim.
— Možeš li pomoći Gerdi da se prekine ta čarolija? —
zauzimao se sob. — Kaži joj kako da izvadi te čestice staklovine iz
Kayeva oka i srca.
Čarobnica zakima glavom.
— Djevojčica već ima mnogo moći — reče ona. — Šumske
životinje već je slušaju. To je zato što joj je srce čisto. Treba da je
odvedeš u vrt Snježne kraljice, dvori su joj dvije milje odavde.

47
Ostavi je ondje na vratima. Samo ona može skinuti čaroliju i
nadvladati moć Snježne kraljice.
Sob učini kako ga je čarobnica naputila. Kad je Gerdu ostavio
ondje, sob zaplaka — tako mu teško bijaše pri pomisli da je ostavlja
samu samcatu. Gerda ga poljubi u oproštaj.
Kad je sob otišao, Gerda se uputi u dvore što se ondje uzdizahu
sa zidovima od samoga snijega. Znala je da će tu naći Kaya i zato
krenu ledenom stazom onamo.
Tek što je ušla u dvore, opazi Kaya. Sjedio je sam u jednom
kutu i pokušavao da od ledenih slova složi jednu riječ. Ta riječ
bijaše »vječnost«, a Snježna mu je kraljica rekla: ako složi tu riječ
od svojih ledenih slova, dat će mu nov par klizaljki i osloboditi ga.
Gerda brzo potrča k njemu i zagrli ga:
— Kayu, dragi Kayu! — povika ona. — Napokon te nađoh.
Ali se dječak nije ni micao ni govorio, a Gerda okrenu u plač
kad vidje kako su mu ledene oči. Njezine su tople suze potekle sve
jedna drugu sustižući, te su doprle Kayu do srca, i njegovo se ledeno
srce otopilo tako da se sićušna staklovina isprala iz njega.
Dječak naposljetku podiže glavu i pogleda u svoju nekadašnju
malu drúgu. Gerda zapjeva od sreće. Bijaše to pjesma koju mu je
prije pjevala na balkonu, pokraj njihova vrtića. Pjevala ju je tako
lijepo i sjetno da su i njemu suze navrle na oči. Kako je zaplakao,
tako mu čestica staklovine iziđe iz oka, i on prepozna malu Gerdu.
— Gerda! Gerda! — prošapta on. — Gdje si tako dugo bila? A
gdje sam to ja bio i što sam radio? Uh, kako je hladno! I kakva je
ovo pustoš?
Zagrliše se u smijehu i suzama u isti mah, a Kay vidje kako se
njegova ledena slova sama slažu u riječ »vječnost«.
— Gle, Gerda — prošapta on. — Sad sam slobodan. Snježna
kraljica nema više moći nada mnom.
Uzevši se za ruku, iziđoše iz ledenih dvora. Odjednom granulo
proljeće vani, snježnice probijale se kroza snijeg, i sunce zasjalo.
Pokraj zelenog grma načičkana zelenim bobama stajao vjerni Gerdin
prijatelj sob, a pokraj njega jedan mladi.
— Hajde, Kayu — reče Gerda — ova će nas dva prijatelja
odnijeti kući.
I oboje krenuše iz zemlje vječne studeni: sobovi ih nosili preko
rijeka i planina, kroza šume i doline, dok jednog dana dječak i
djevojčica ne čuše znana zvona svoga grada. Gerda je znala da su

48
sada kod kuće. Ubrzo su se penjali zavojitim stepenicama u svoje
potkrovlje: Kay jednima, a Gerda drugima, ali su se našli gore na
balkonu.
— Gledaj, Kayu — uzviknu Gerda — naš je mali cvjetnjak
ljepši nego ikada prije. Gledaj kako su ružini grmovi porasli.
No, Kay je imao oči samo za Gerdu, svoju vjernu malu drúgu
koja ga je sretno dovela doma. I tako sjeđahu njih dvoje kao nekoć, i
bijaše ljeto, toplo, blago ljeto...

49
Dick Whittington i njegova mačka
(iz britanske predaje)
Bio jednom dječak sirotan po imenu Dick Whittington. Bio je
tako siromašan da mu je odjeća visila u krpama, ali je imao veselu
narav i volio se smijati. Kad nije imao drugog posla odlazio je na
seoski trg te slušao kako stariji razgovaraju. Kakve su divne priče
pričali, a ponajviše o velikom gradu Londonu.
— U Londonu su i same ulice popločane zlatom. Nema
Londonu ravna, nigdje takvih čuda i divota... Najbolje da se o tome
sam uvjeriš.
Dick, kako je porastao, samo je mislio na London, grad u
kojem su ulice popločane samim zlatom. Zamislite njegovo
uzbuđenje kad mu je jednog dana neki dobrodušni vozar rekao:
— Idem teretnim kolima u London. Ti možeš pješačiti pokraj
konja, ako ti je s voljom. Ali zapamti: za sklonište, za hranu i za
piće moraš se sam pobrinuti.
Tko sretniji od Dicka! Ono malo svoje imovine zavezao je u
zavežljaj od crvene pamučne tkanine, natakao to na štap pa sa
štapom na ramenu — put pod noge!
Otegao se put do Londona, ali Dick bijaše toliko sretan da nije
mario kad su ga noge počele boljeti.
— Brzo ću se obogatiti — govorio je vozaru kad god bi zastali
da stari konj malko počine.
Išli su te išli dok naposljetku vozar ne reče:
— Eto, sad više nije daleko.
Dick je bio toliko uzbuđen kad su se dotakli Londona da je
počeo trčati.
Jadni Dick! Sve njegovo uzbuđenje bijaše uzalud. Toliko se
umorio tražeći zlatne ulice da je sutradan klonuo od gladi te je
morao prosjačiti.
— Molim vas, dobri ljudi, udijelite mi novčić — prosio Dick.
— Tako sam gladan a nemam ni pol novčića da kupim koru kruha.
Ali nikog ne bijaše da se smiluje Dicku. Umoran od puta i
klonuo od gladi najposlije dođe na vrata bogata trgovca koji se zvao
Fitzwarren. Dick je toliko oslabio da je pao na pločnik pred
trgovčevom kućom.

50
— Gubi se odavde — izdere se na nj kuharica kad ga je našla
ondje. — Ne trebamo pred vratima prosjake.
— Ne — reče Fitzwarren, koji je tuda naišao. — Jadni je
momak slab, slabašan. Moramo ga uvesti i nahraniti. Onda neka
pomaže u kuhinji.
Kuharica bila krupna žena kisela lica i zle ćudi. Nije htjela
Dicku dati jela, dok trgovac i njegova lijepa svjetlokosa kći Alice ne
dođoše u kuhinju da vide je li sve u redu.
— Treba da nađete posla momku — reče trgovac mrgodnoj
kuharici. — Hoću da ovdje bude sretan.
— I ja tako hoću — javi se plemenita Alice. — Jadni Dick!
Kako je to strašno ne imati ni oca ni majke.
Kuharica ne reče ništa. Stajala je nad Dickom kao da je njezin
zarobljenik.
»Već ću ja njega poučiti kad mi dođe u šake u kuhinji«, mislila
ona.
Istog dana kuharica zaposli Dicka. Davala mu je sve najgore
prljave poslove da radi. Morao je mesti i prati podove, ložiti vatru i
guliti krumpir. Svako malo vremena natjeravala ga je po kuhinji, s
drvenom varjačom u ruci.
Spavao je na tavanu punu prašine i debele paučine, gdje su
svoje kolo vodili miševi i štakori.
Jednog dana Dick naiđe pokraj skupine djece što su se igrala s

51
mačkom.
— Hoćeš li mi posuditi mačku za novčić? — upita djevojčicu
koja je imala mačku. — To je sav novac što ga imam.
— Hoću — odgovori djevojčica. — Daj mi novac, evo ti
mačka. Sigurno imaš miševa kod kuće?
— Na stotine — reče Dick uzimajući mačku u naručje.
— Pohvatat će ih ona — reče djevojčica i pruži ruku da uzme
novčić.
I zaista ih je mačka lovila. Nikakvo stoga čudo što je Dick
zavolio mačku. Nikad nije zaboravio da joj dade koji lijep zalogaj
od svog jela.
Jednog dana gospodar pozva Dicka i reče mu:
— Otpravljam svoj brod u daleku zemlju, u trgovinu. Bi li htio
da uložiš štogod od svoje ušteđevine u ovaj pothvat? Vrlo je unosan.
Dick odmahnu glavom:
— Nemam ušteđevine, gospodaru — reče. — Ali uzmite moju
mačku. Velika je lovica.
I tako, kad je brod isplovio, isplovi njime i Dickova mačka i
ubrzo očisti brod od štakora.
Trgovac i njegova kći voljeli Dicka, ali kuharica nikako. Ona
mu je svakako život zagorčavala. Naposljetku Dick nije mogao više
izdržati. Odlučio je otići.
»London nije mjesto za me«, reče u sebi kad je svoju jadnu
imovinu zavezao u crveni pamučni rubac. »Odlazim još noćas.«
Nije nikoga bilo da isprati Dicka kad je odlazio iz trgovčeve
kuće. Osjećao se usamljenim i žalosnim dok je prolazio mračnim
ulicama, ispred trgovina i visokih sivih kuća, preko trgova i
naposljetku preko jednog mosta na rijeci Temzi.
Kad nije od umora mogao dalje, Dick sjede na miljokaz i,
drhteći od zimske studeni, sklopi oči.
Baš kad je tako počeo kunjati, iz daljine oču zvonjavu. Dick
skoči. Bijaše kao da zvona zvone upravo za njega.
»Vrati se Whittingtone, načelniče Londona«, kao da kazivahu
zvona. Dick stisnu pesti i povika u tamu što ga je grlo nosilo:
»Vraćam se! Vraćam se odmah!«
I tako se Dick vrati. Kad je došao do trgovčeve kuće, tiho se
uvuče pa uza stube na svoj tavan. Ujutro siđe u kuhinju ne kazujući
ni riječi o sinoćnjoj pustolovini.
Dick je nastojao da se svakom svidi, da svakom ugodi, osobito

52
zloćudnoj kuharici. Ponekad noću, na svom mračnom prašnom
tavanu, Dick žalio što je dao mačku, jer su sada u potkrovlju miši i
štakori opet svoje kolo vodili. Žalio je što je više nema i želio da je
ponovo vidi. No, zato je bilo malo vjerojatnosti, jer je trgovčev brod
zahvatila oluja i natjerala ga na otok nastanjen neprijateljski
raspoloženim domorocima. Smatrali su brod izgubljenim. Dick nije
ni slutio da će upravo njegova mačka biti sredstvo za izbavljanje
onih s broda. Dogodilo se to ovako:
Tamnoputi domoroci, mašući kopljima, napali iskrcanu posadu.
Prije nego što su stigli učiniti kakvo zlo, kapetan im hrabro povika:
— Vodite nas svome kralju, imamo bogate darove za njega.
Domorodački ratnici poslušaše. Njihov kralj primi kapetana sa
stanovitom uljudnosti, govoreći iskrivljenim engleskim jezikom koji
bijaše lako razumjeti.
— Ne vidimo razloga da vam pomognemo — reče kralj. — A
kako su mnogi moji podanici ljudožderi, bit ćete dobro jelo.
Dok je kralj govorio, kapetan na svoje iznenađenje vidje kako
miši i štakori slobodno švrljaju po bogatim zdjelama postavljenim
pred vladara.
— Ne čudim se — uzvrati kapetan — što ste ljudožderi, kad
ionako ostalu hranu žderu miševi i štakori što ih imate ovdje.
— Govoriš istinu, bijelče — dočeka kralj. — Miševi su
posvuda. Oni su pošast što muči moje ljude do ludila. Ali smo
nemoćni, ne možemo ništa.
— Onda ja mogu — preuze kapetan. — Ako mi obećate da
ćemo moći slobodno isploviti.
Kralj, iznenađen, dade obećanje da će kapetanu pomoći da
isplovi ako ga on, kapetan, oslobodi miševa.
— Prepustite to meni — reče kapetan i zapovjedi jednome
između svojih mornara da ispusti mačku koju su na obalu donijeli u
košari. Zadovoljna što je slobodna, mačka odmah prijeđe na posao, i
tako nakon dva dana više ne bijaše vidjeti miša ni štakora.
U zahvalu, kralj povede kapetana u svoju veliku riznicu te ga
natovari zlatom i srebrom. Zatim neki njegovi ljudi pomogoše
mornarima da brod isplovi. Nakon tjedan dana kapetan i njegova
posada bijahu sigurni da su na dobrom putu za domovinu. Kad je
brod pristao, kapetan ode Dickovu gospodaru te mu sve pripovjedi.
— Siroti momak treba da dobije svoju mačku natrag — reče
plemeniti kapetan — i k tome dobar dio blaga, jer nam je njegova

53
mačka donijela imutak i sreću.
Tako je Dick ostao u Londonu, bogat više nego što je o tome i
sanjao. Upotrebljavao je svoje blago na dobrobit drugih. Oženio se
lijepom trgovčevom kćeri i sretno poživio.
Kako su godine prolazile, sam engleski kralj, po imenu Henry,
srete Dicka, a ovaj ga je toliko oduševio da mu je kralj podijelio
naslov viteza: Sir Richard Whittington! I kao da to još ne bijaše
dovoljno, svi građani Londona zatražiše da im Dick bude novim
načelnikom.
Kad su velika zvona zvonila u njegovu čast, Dick se u mislima
dohvaćao vremena kad je malo trebalo pa da pobjegne iz Londona.
Kako je sudbini sad bio zahvalan što se onda vratio.
U povijesnim knjigama nema ništa dalje o Dickovoj mački, ali
možete biti sigurni da je imala svaki dan ribe i svega drugog što
mačka voli. Zaista, u povijesnim knjigama nema ništa o Dicku iz
ove priče. Ali ima pouzdano nešto o dobrom i slavnom čovjeku po
imenu Sir Richard Whittington, koji je jednog dana postao
načelnikom grada Londona.

54
Uspavana ljepotica
(po Perraultu)
Bili jednom kralj i kraljica što su živjeli sretni i zadovoljni, a
samo im jedno kvarilo sreću: nisu imali djece. Zamislite njihovu
radost kad je kraljica naposljetku dobila krasnu malu kćerkicu.
— Imat ćemo divne krstitke — uzviknu kraljica — i pozvat
ćemo sve dobre vile da joj budu kume. Svaka će od njih dati djetetu
dragocjen dar koji će mu pomoći da naraste i da se prometne u
ljupku i dražesnu ženu.
Na dan krštenja sve vile dobile posebne stolice i pred svaku je
na prostrt stol stavljena zlatna kutija sa žlicom, viljuškom i nožem
od zlata ukrašena dijamantima. Nikakvo čudo što su kume bile
oduševljene. Tek što su sjele za stol, otvore se vrata dvorane i
pokaže se ružna stara vila, kojoj su zaboravili poslati poziv.
— Što? Mene su zaboravili! — promrmlja, a oči joj zlobno
sijevnuše.
Vile jedna za drugom prilazile kolijevci i darivale djevojčicu.
— Narast ćeš i bit ćeš najljepša kraljevna na svem svijetu —
reče prva.
— Bit ćeš najpametnija — kaza druga.
— Neće ti biti ravne po umilnosti i dobroti — zaželje joj treća.
— Plesat ćeš ljepše nego ijedna druga kraljevna — reče četvrta.
— Pjevat ćeš kao slavuj — dariva je peta.
— Svirat ćeš na svakom glazbalu veoma umješno — obdari je
šesta.
Kako su vile prilazile kolijevci, najmlađa među njima, videći
opaki pogled u stare vile, sakrila se za zastor tako da bude
posljednja sa svojim darom.
Kad je došao red na ružnu i zlobnu, kralj i kraljica sa strepnjom
očekivahu da čuju što će ona reći.
— Umrijet ćeš kad se ubodeš vretenom — zakriči ona.
Gosti umukli na te strašne riječi.
Sad se javi dvanaesta, najmlađa.
— Umirite se, kralju i kraljice, vaša kći neće umrijeti. Istina je,
ja ne mogu potpuno poništiti ono što je odredila moja prethodnica:
kraljevna će se ubosti u ruku vretenom, ali neće umrijeti nego će

55
samo usnuti dubokim snom koji će trajati stotinu godina. Probudit
će je jedan kraljević.
Kralj i kraljica nisu se utješili dok nisu proglasili zakon da se u
zemlji imaju uništiti sva vretena.
Godine prolazile, a kraljevna se prometnula u krasnu i lijepu
djevojku, tako umilnu i dobru da ju je svatko volio.
Jednog dana kralj i kraljica otišli s kraljevskih dvora u kuću na
ladanju, a mlada kraljevna ostala: slobodno je obilazila svuda kako
je htjela. Penjala se ona uza stube, zavirivala u svaku prostoriju, i
naposljetku se uspela do potkrovne sobice navrh jedne kule: tu je
neka dobra starica na vretenu pređu prela. Ta žena nije nikad čula za
kraljevu zabranu da se prede na vretenu, a niti je znala da ju je to
posjetila sama kraljevna.
— Što to radite, dobra ženo? — upita kraljevna.
— Evo predem, drago dijete — odgovori starica.
— Nikad prije nisam nikoga vidjela da prede — preuze
kraljevna. — Dajte mi da vidim bih li i ja umjela presti.
Ali tek što je uzela vreteno u ruke, ubode se u prst te pade na
pod.
Ustrašena, starica poče zvati u pomoć.
Upravo u taj čas vratili se kralj i kraljica. Kako li nesretni
bijahu kad su vidjeli svoju kćer na podu! Sjetio se kralj proročanstva
zle vile, znao je da tu nema nikakve pomoći.
— Uredite najljepšu sobu na dvorima! — zapovijedi kralj. —
Položite je na zlatnu postelju jer joj tu valja prospavati stotinu
godina.
Pošto su uradili sve što je trebalo, kralj posla po dobru vilu,
koja stiže u kolima što su ih vukli ognjeni zmajevi.
— Evo što ću učiniti — reče ona: — uspavat ću svakoga na
stotinu godina, tako da sve na dvorima bude onako kako se toga
sjeća kraljevna.
Tako i učini. Sve što je vila dodirnula čarobnim štapićem
ostade nepomično. Dostojanstvenici i straža, službenici i kuhari,
skutonoše i svi drugi — svi utonuše u san onako kako se gdje tko
zatekao. Konji u stajama, psi u štenarama, čak i golubovi na krovu
— sve je pozaspalo. Vatra na ognjištu utrnula, a meso na ražnju
prestalo se okretati.
Samo su kralj i kraljica, pošto su poljubili kćer, otišli toga dana
s dvora. Dok su tužni odlazili, oko dvora se dizala gusta živica od

56
vrijesa i trnjaka.
Prošlo stotinu godina. Zemljom upravljao drugi kralj. Jednog
dana sin toga kralja jahao naokolo i nenadano naišao na trnjak i
vrijes što okruživaše dvore.
— Što li je za tim? — upita jednog drvosječu.
— Priča kazuje da tu na dvorima leži ljepota-kraljevna —
odgovori drvosječa.
— Kraljevna! — ponovi lijepi kraljević, a oči mu se
zakrijesiše. — Ljepota-kraljevna. Probudit ću je ja iz sna...
— Mnogi su pokušali prije vas — opomenu ga stari drvosječa
— ali nitko nije uspio probiti put do dvora.
Mladi kraljević isuka mač, i začudo, trnjak se razdvoji pred
njim, te se on ubrzo nađe na vratima dvora.
Kako je prolazio velikim dvorištem, vidio je pse kako spavaju
pokraj kostiju, kako mačke i golubovi izgledaju kao da su u stijeni
klesani, kako konji u stajama stoje zatvorenih očiju, ne mičući se.
Začudio se kad je ušao u kuhinju. Tu je glavni kuhar usnuo
kušajući juhu iz varjače, tamo pak sudopera stajala kao kip, s
kablićem i s krpom za pranje. Zastao je načas prije nego što je
krenuo tihim hodnicima. Naposljetku je našao sobu u kojoj je ležala
usnula kraljevna.
— Oh, kako si lijepa! — prošapta kraljević, te se prignu i
nježno je poljubi.
Na dodir njegovih usana kraljevna otvori oči i raširi ruke:

57
— Dugo te nema — prošapta ona.
Sve na dvorima oživjelo kad su se oni zagrlili. Psi zalajali,
mačke zamijaukale, golubovi zagukali, glavni kuhar okušao juhu, a
sudopera dovršila svoj posao.
Kakva li je sreća zavladala na dvorima toga dana! Kraljević se
oženio kraljevnom u dvorskoj kapeli — i samo je on znao da je
njezin ogrtač već stotinu godina izvan mode. Ali nije rekao ni riječi,
da ne pokvari divni trenutak.

58
Ribar i njegova žena
(po Grimmu)
Dok je svijet još bio prilično mlad a da bi na njemu bilo
čarobno, živio vam jedan ribar i njegova žena što su bili tako
siromašni da im je svinjac služio kao dom.
Nalazio se svinjac blizu mora, i svakog jutra odlazio ribar u
svome malom čamcu u ribolov. Rijetko je kad štogod uhvatio, ali je
jednog dana ulovio ribu što je zovu iverak.
Kad je htio ribu ubaciti u čamac, na njegovo čuđenje riba mu
reče:
— Nemoj me ubiti! Ja sam kraljević, opako začaran, i nitko ne
može da s mene makne čaroliju. Jedno je. pouzdano: neću ti ići u
tek, ispržio me ili skuhao.
— Taman posla da pržim ili kuham ribu koja govori! Nije mi ni
na kraj pameti!
I to rekavši, otkvači ribu s udice i baci je natrag u vodu. Nije
uhvatio ništa drugo toga dana i naposljetku se vrati kući.
Kad je ženi pripovjedio o neobičnom lovu, ona se razljuti:
— Začarani kraljević, veliš? — planu ona. — Što ga onda nisi
tražio da ti štogod daruje? Sigurno ti je mogao ispuniti želju.
— Nisam na to ni pomislio — odgovori njezin pošteni muž.
— Kad sutradan počneš loviti — reče Sibila, jer tako se zvala
— prvo neka ti bude da ga zovneš i zatražiš lijepu kućicu. Svaka bi
koliba bila bolja od ovog svinjca.
Slijedećeg jutra ribar odvesla na ono isto mjesto i nestrpljivim
glasom zovnu:
Iverče, il prinče, što već bio,
hodí, nevolja me tjera:
jer što god ja reko ili htio,
moja žena drugo smjera.
More bilo mirno, tako te je ribar mogao stajati u čamcu dok je
dozivao. A dozivani iverak odmah dođe.
— Što je? — upita iverak. — Što bi to htjela tvoja žena?
— Ama veli da bi htjela lijepu kućicu — odgovori ribar

59
smjernim glasom. — Dodijao joj svinjac što ga sada imamo.
— Već je ima — reče iverak te uroni u dubinu.
Kad je ribar doveslao kući, imao je što i vidjeti: nestalo svinjca,
a na njegovu mjestu stoji lijepa kućica s vrtom sprijeda i straga, s
trijemom od crvenih opeka i sa čipkastim zavjesama na prozorima.
A kad uđe, vidje kako žena razmješta jastuke u živahnim
bojama.
— I vrijeme je — reče ona. — Naposljetku imamo svoj krov
nad glavom.
— Vrlo smo sretni — potvrdi ribar. — U zadovoljstvu i sreći
možemo poživjeti ostatak života.
— To ćemo još vidjeti — odbesjedi njegova žena te krenu u
široku novu kuhinju i donese mu večeru.
Svakog jutra, po običaju, odlazio ribar u ribarenje i, po običaju,
ne bi ništa ulovio ili bi pak ulovio malo. Ali nije mario, jer ga je pod
smiraj dana čekala udobna kućica. Njegova žena nije prigovarala,
tako te je ribar počeo uživati život.
Jedne noći, kad su išli na počinak, žena mu reče:
— Već mi je dojadila ova tijesna kućica. Zapravo bih htjela
velik dvorac od kamena. Sutra zovni iverka i zatraži neka nam dade
dvorac.
— Sibila, Sibila — prosvjedovao ribar — ne mogu tražiti opet.
Imamo sve što želimo.
Ali mu žena nije davala mira svu noć, tako te ujutro ribar obeća
da će zvati iverka. Odveslao je do onog mjesta gdje je prvi put vidio
ribu, te zovnu:
hodi, nevolja me tjera:
More bilo mirno kao i prije, ali se činilo sivim pod oblacima. Ribar
zadrhta kad je iver opet iskočio iz dubine.
— Što je? Što to ona sada želi? — upita iverak.
— Molim za oproštenje — reče ribar slabašnim glasom ali bi
sada da živi u velikim dvorima od kamena.
— Već ih ima — uzvrati iverak te uroni u dubine.
Kad je ribar doveslao kući, imade što i vidjeti: umjesto kućice

60
ondje se izdizali veliki dvori od kamena. Žena mu mahala s jednog
prozora na kuli.
— Požuri se — viknu ona — da vidiš što sam dobila. Divno je
ovdje unutri.
Ribar potrča preko dvorišta u zamak. Prva velika prostorija u
koju je ušao bila sva u bogatim sagovima; stolovi i stolice bili od
čvrsta mramora; na policama stajali pehari od zlata i srebra.
— Imamo i košutnjak lijep kao i dvorac — govorila ribareva
žena, uzbuđena. — I voćnjak, po vrhu. Pljesni rukama, mužu, i
pojavit će se sluge. Ima ih mnogo.
Napol u strahu, ribar pljesnu rukama, i odmah se na zapovijed
pojavi dvanaestak različitih slugu.
Živeći u takvu sjaju, ribar je gotovo promijenio svoje gledanje
na sve, navikao se da bude služen i da jede srnetinu.
— Vrlo smo sretni — reče svojoj ženi. — Možemo ovdje
zadovoljni i sretni provesti ostatak života.
— To ćemo još vidjeti — uzvrati njegova žena dok je izdavala
slugama zapovijedi. — Vidjet ćemo, velim.
Muž je uplašeno pogleda, ali ona ne reče ništa više toga dana
nego kakva tri tjedna poslije.
— Mužu — reče ona — dodijao mi ovaj hladni sivi dvorac.
Htjela bih da budem kraljica i da živim u kraljevskoj palači.
— Očito si luda kad tako govoriš — dočeka njezin muž. Zašto
bi htjela da budeš kraljica? Zar ti ovo nije dovoljno?
— Nije — odgovori ona. — Što je već na tome ako ti kažem da
ujutro potražiš iverka. Naposljetku, spasio si mu život. Dat će ti što
god zatražiš.
I zanovijetala mu toliko da je otrčao dolje na žal, samo da
pobjegne od nje. Veslao je opet dok nije došao na ono isto mjesto
gdje je prije triput vidio iverka. Zatim uze dozivati:
hodi, nevolja me tjera:
More više nije bilo mirno, i mali se čamac ljuljao kad je iverak
izronio iz dubine.
— Što je? Što to sada želi? — upita iverak.

Jane carruth velika knjiga bajki

Jane carruth velika knjiga bajki

Recommended

Recommended

More Related Content

What's hot

What's hot (20)

Similar to Jane carruth velika knjiga bajki

Similar to Jane carruth velika knjiga bajki (10)

More from zoran radovic

More from zoran radovic (20)

Jane carruth velika knjiga bajki