Proračun

1. Očekivao sam ovdje političku raspravu i pokušaj da se kaže kamo Hrvatska ide u sljedećoj
godini. To sam očekivao od predsjednice Vlade. Nisam očekivao jedno financijsko, u biti
knjigovodstveno izvješće. Ali na žalost dobili smo upravo to, po stavkama milijun simo,
milijun tamo. To po meni nije posao predsjednice Vlade. To čak nije posao ni ministra
financija koji kasnije nije imao ni vremena detaljnije ući u neke dubioze proračuna nego je
polemizirao sa prijedlozima kluba SDP-a, HNS-a, IDS-a, za koje je saznao iz medija. Pitao
bih premijerku i ministra financija znaju li tko je Herbert Hoover? A znate zašto vas to pitam?
Zato jer me u nekim stvarima politike koju vodite, mada toga niste svjesni, strahovito
podsjećate na politiku Herberta Hoovera. To je čovjek koji je poznat po Hooverovoj brani na
rijeci Colorado, ali je poznatiji po tome što je bio 31. američki predsjednik, u vrijeme čijeg
mandata, na samom početku, je pukla burza u New Yorku. Tri i pol godine provodio je
politiku na koju vaša politika, odnosno nepolitika strahovito podsjeća. A ta politika na
engleskom je sažeta u kraticu NIMBI, Not in my backyard, nije u mom dvorištu, ne događa se
u mom dvorištu, stvari će proći same. Nikakve mjere aktivne politike, to je tek jedan ciklički
poremećaj kapitalizma, i stvari će leći na svoje mjesto. I tako su stvari lijegale na svoje
mjesto, dizao je poreze, naravno na puno nižoj razini javne potrošnje nego što je današnja.
Dizao je poreze, proizvodnja je padala, nezaposlenost je rasla sa 10, 15, 20, 25, 28% aktivne
radne snage i onda je došao na vlast jedan drugi predsjednik koji je malo poznatiji od
Herberta Hoovera. I tu svaka sličnost vas s njim prestaje, ali iz takvih primjera mogli bismo
izvlačiti poduke. Ne može politika biti nije u mom dvorištu. U našem dvorištu je.
Ne možemo probleme rješavati samo s dizanjem poreza, i dizanjem javne potrošnje. Ovaj
proračun koji zaslužuje jedan duži osvrt, a bit će rasprave, bit će prilike da se svatko u tu
raspravu uključi je fascinantan već po prvom važnom detalju, a vrag je u detalju. A to je da su
proračunski rashodi, dakle trošak države, veći nego 2008. godine. 2008. Godine Hrvatska je
imala nekakav gospodarski rast, imala je nekakve prihode, rasli su prihodi proračuna, i tada je
potrošnja bila velika i teško održiva, i na to smo upozorili krajem 2008. godine prilikom
prijedloga onog zakašnjelog proračuna koji je doživio tri rebalansa. I tada također nismo imali
amandmane, ne zato jer smo mislili da je proračun toliko dobar da ga nema smisla popravljati,
nego zato jer smo rekli da je nepopravljiv. I to je na žalost, na žalost, iskustvo pokazalo. Tri
rebalansa, kriza državnih financija. Države ne propadaju lako, pa tako ni jedna nije propala ni
u ovoj godini, ni jedna se nije raspala, ali kriza je evidentna.
Hrvatska je jedina srednjo i istočnoeuropska država, a još uvijek nije članica Europske unije,
još uvijek se ministar Šuker ne može jeftino zaduživati što priželjkuje. Hrvatska je jedina
država iz tog sklopa država koje se mogu i moraju međusobno uspoređivati, dakle baltičke
države Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Češka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, itd., koja u
proračunu za 2010. godinu, a i za 2009. ne predviđa nikakve aktivne i radikalne mjere. Koja
se ponaša kao da se ništa dogodilo nije. Među ovim drugim državama, a pomno smo studirali
te slučajeve, ima država koje su u Europskoj uniji, nemaju euro, nisu ušle u euro zonu, čak su
bile na aranžmane s međunarodnim monetarnim fondom. Hrvatska nije, za sada. Ima država
koje nisu išle u te aranžmane jer su u nešto boljoj poziciji, odnosno manje lošoj, ali su
svejedno morali poduzeti ozbiljne mjere štednje, fiskalnih prilagodbi, manje potrošnje. Što
radi Hrvatska? Hrvatska za 2010. godinu planira još veću državnu javnu potrošnju. Još veću.
Da je za jednu kunu, još veću. Šta se dogodilo u 2009. godini? U 2009. godini Hrvatska je
stvorila prema svemu sudeći šest posto manje nego u 2008. godini. Dakle manje, prazniji
džepovi, manje mogućnosti, manje perspektive. Šta radimo? trošimo više. A odakle? Odakle?
Zašto? I zato je prijedlog kluba SDP-a, HNS-a i IDS-a, prijedlog zaključka ne da ne idemo sa
amandmanima, nego da idemo na privremeno financiranje i da prilagodimo hrvatsko
zakonodavstvo hrvatskoj stvarnosti, jer ovako više ne može. Ovako dalje ne može. Evo molim

2. vas demantirat ćete me tijekom rasprave, vjerojatno nećemo imati vremena za nekakvu
detaljniju raspravu da vidimo što to rade države koje su u Europskoj uniji, koje su izašle iz
socijalizma, komunizma, koje se mogu jeftinije zaduživati od nas, kako se to one
prilagođavaju, a šta Hrvatska radi, odnosno ne radi. Not in my backyard, nije u mom dvorištu.
E pa je gospodo i dame, je, u našem je dvorištu, i ne možemo na ovakav način dalje nastaviti.
To je skupo, to je neefikasno i to stoji životnih perspektiva, karijera, prava na potragu za
srećom onih 17 tisuća ljudi radnika koji su u zadnjih 6, 7 tjedana ostali bez posla u Hrvatskoj,
i koji će na žalost prema svim projekcijama i dalje u slijedećoj godini nastaviti ostajati bez
posla, u realnom sektoru, tamo gdje se, tamo gdje onih niti 800 tisuća ljudi hrani, oblači i
napaja ostatak Hrvatske. Tako dalje ne može. Ovaj proračun osim što je kontradikcija sa
stvarnim stanjem, s logikom da trošimo više u godini u kojoj smo stvorili šest posto manje. A
napomenut ću još jednu stvar, vidljiv je oporavak u većini velikih ekonomija Europske unije u
trećem kvartalu, čak u Italiji, u Njemačkoj, Velikoj Britaniji od dva, čak tri posto. Hrvatska
nije u toj kategoriji. Hrvatska nije u toj kategoriji niti po jednom parametru. Na žalost nije.
Vi predviđate dakle proračunske prihode, po našem sudu, nerealne. Nerealno. Čak i kada bi se
ostvarilo, čak i kada bi deficit bio toliko mali, a ići u proračunski deficit uvjetima
gospodarskog pada i stagnacije je nešto sasvim drugo, nego činiti to u vrijeme kada imate
nekakav rast gospodarstva. To je naprosto vitalna razlika. To je pitanje opstanka. Ići u takvu
projekciju proračunskih prihoda, u situaciji kada vi tvrdimo nerealno prognozirate rast od
0,5%, a svi analitičari prognoziraju stagnaciju a većina pad, nije realna. Morat ćemo se
ponovno sresti tko zna koliko puta slijedeće godine i suočit se s tom činjenicom. To nije
realno. Vi npr. predviđate rast prihoda od poreza na dodanu vrijednost 11%. Dakle indeks
110,5 u proračunu za 2010. godinu. Ajde da pogledamo malo i te točke koliko su realne.
Dakle ove godine smo ostvarili koliko manje prihoda od PDV-a. Odakle ti prihodi, odakle rast
tih prihoda? Jel se slažemo s činjenicom da će još nekoliko desetaka tisuća ljudi ostati bez
posla? Hoće li to biti manjak prihoda u državnoj blagajni po osnovi poreza, doprinosa? Hoće
li to biti izostanak očekivanja potrošnje tih ljudi koji neće imati što trošiti, jer ne primaju
plaće? Sve su to realnosti koje ovdje ne vidite. Što je s onim skrivenim rizicima u proračunu,
koliko možemo očekivati da na kraju bude stvarni deficit, ali ponovno naglašavam, deficit u
uvjetima gospodarskog poniranja i u najboljem slučaju stagnacije vi povećavate državnu
potrošnju, a to ne radi niti jedna država s kojima se možemo uspoređivati, jer su sve na sličan
način ranjive. Sve na sličan način suočene s problemima, slabom konkurentnošću, slabim ali
rijetko tko tako slabim izvozom kao Hrvatska, i na sreću blagoslovljena Hrvatska, čiju platnu
bilancu spašava turizam. Da nema turizma, ne znamo gdje bismo danas bili, da nema turizma
u platnoj bilanci a to će vam jako dobro objasniti ministar financija, da nema tih nekoliko
milijuna ljudi iz Europe koji dođu tokom ljeta u Hrvatsku, ali to nije rezultat rada niti vas, niti
prethodne Vlade, niti one prije nje. To je položajna renta koju Hrvatska Božjom srećom
izvlači i s time se suočite. Ali ni jedna država samo od turizma nije postala bogata. To što je
konkurentna, to je hrvatska sreća, to nam se Bog osmjehnuo i to moramo cijeniti, ali to nije
izlazak iz krize. Ovo su sve činjenice, a vas kolege iz HDZ-a, kao i one koji su u koaliciji i
koji će dići ruku za ovaj Proračun i preuzeti odgovornost za ovu neodgovornost molim da
malo proučiti stvari. Gledajte što rade drugi, gledajte kako se bore s nepogodom, gledajte
malo kako se prilagođavaju problemima, gledajte da ne srljamo u ovako nerealnu potrošnju.
Kako ćete riješiti problem još nekoliko desetaka tisuća nezaposlenih u realnom sektoru? Onda
možemo ići i na javnu upravu, kako ćemo riješiti taj problem, kako ćemo riješiti činjenicu da
će to biti zaostali prihodi u državnom proračunu. Jeste li spremni u ovome trenutku jamčiti,
evo vi gospođopremijerko, da će ovako predloženi proračun, pa čak i ovako manjkav, po
našem sudu, s ovako predviđenim deficitom biti ostvariv i da ga nećemo morati mijenjati, da
deficit neće biti još veći. Jeste li u stanju staviti svoj potpis da će i ovako loš proračun biti

3. ostvariv? Ja tvrdim da neće, ali ako kažete da hoće, da kažete tu pred nama, ako kažete nije
dobro ali biti će tako, možemo još razgovarati, ali nisam siguran da ste spremni na to. I zato
ovo nije realan proračun, nećemo ga moći ostvariti. S tim se moramo suočiti i zato nema
amandmana, nije ih bilo ni prošle godine a kolegice i kolege su spremili više od 100. Onda
smo sjeli u prosincu prošle godine, kao što se sjećamo, Proračun je kasnio i rekli smo:
gledajte, propale su investicijske banke, „Lehmann Brothers“, „Freddy Mack“, američke
korporacije za osiguranje depozita, hipoteka, mi se ponašamo kao da ćemo rasti s tri posto u
sljedećoj godini. Nema smisla, Proračun naprosto nije održiv pa onda nije ni bilo ni jednog
amandmana. Sada ima još manje smisla. Dakle, mi smo, imam potrebu još jednom to reći, u
2009. godini pali za vjerojatno šest posto, a odlučili smo potrošiti više u 2010. godini.
Odakle? Tko od vas vodi svoje kućanstvo na ovakav način. Pretpostavljam da većina ljudi
živi od plaće, bar velika većina. Tko planira kućne financije na taj način, od onih siromašnijih
do onih koji imaju nešto više što su stekli svojim radom, ulaganjem? Tko se tako ponaša?
Na ovakav način u Europu ući nećemo, ući ćemo ali Europa nam nije jamac da ćemo uz takvu
politiku biti bolji. I zato predlažemo još jednu stvar možemo ju razraditi, a to imaju neke
zemlje izvan Europe, jer Europa je kao što smo vidjeli u uvjetima krize vrlo fleksibilna kada
je u pitanju proračunski deficit onda dopušta i veće deficite od onoga koji su predviđeni
kriterijima konvergencije, nije tri, nego je šest posto u Njemačkoj. Ali Hrvatska nije
Njemačka, i neće tu situaciju proći kao Njemačka i neće imati u trećem kvartalu rast kao
Njemačka, po prirodi stvari će zaostajati.
Neke države, recimo Brazil imaju Zakon o fiskalnoj odgovornosti. Baš tako se zove. Brazil,
kao što znamo, nije članica Europske unije, ali je sam sebi naveo pravila. A onda u tom
Zakonu o fiskalnoj odgovornosti postavio je stroga, ne kao ovaj proračun neostvariva pravila,
nego stroga pravila po kojima želimo živjeti svi mi, po kojima odgajamo valjda djecu. Ne
prestrogo ali strogo i jasno, pa se tamo definiraju čvrsti parametri fiskalne politike za
srednjoročno razdoblje, pa se definira okvir za upravljanje javnim dugom, pa se izričito
eliminiraju određeni populistički kriteriji iz fiskalne politike, i to vrijedi za svakoga. Jedna
velika država, zadnjih godina jako uspješna država, s dosta rasprostranjenom ekonomijom, s
novim resursima, ima takav zakon i nije jedina. Postoje još neke države. Brazil je najbolji
primjer. Jesmo li spremni za takav zakon u Hrvatskom saboru, da njime obvežemo sve
buduće Vlade, kao što smo spremni. Valjda jesmo spremni da Proračun, nakon izmjena
Ustava na kojima trenutno radimo, donosimo kvalificiranom većinom zastupnika dakle 78,
79, a ne 39. To je SDP predložio u ovim izmjenama Ustavnih promjena, u pregovorima.
Jesmo li spremni za takav zakon?
Predlažemo zaključak da se ovaj Proračun ne usvoji, da se ide na privremeno financiranje, da
se javna potrošnja uredi na jedan pametan način, zakonima koje smo predlagali tijekom
godine i to predlažu Klubovi SDP-a, HNS-a, IDS-a.
Hoćete li prihvatiti, ne znamo. Vjerojatno nećete, ali bilo bi dobro da o tome razgovaramo. S
amandmanima vam nećemo dosađivati, ali ne iz razloga koje vi priželjkujete, nego zato što
smatramo da je ovakav Proračun neodrživ. I za kraj, prije mjesec dva dana sam u ovom
Saboru nisam najavio nego sam naslutio nova hapšenja, pa su me odmah optužili da hoću
hapsiti. Evo danas vidim ujutro da su neki ljudi uhapšeni. To su dojučerašnji privrženici.
Danton bi rekao: Tko je sljedeći? Ovo već pomalo podsjeća na Francusku revoluciju. A
Robespierre je imao nadimak „Nepotkupljivi“, ali Robespierre je stvarno i bio nepotkupljiv.