Šta je
globalizacija?
Globalizacija jepojam koji se koristi za opisivanje
promena u društvima, kulturi i svetskoj ekonomiji
koje dovode do dramatičnog porasta međunarodne
razmene (u trgovini, kulturi, ljudima, idejama i sl).
Globalizacija se često posmatra isključivo sa gledišta
ekonomije i tada se u prvi plan stavlja njen učinak na
liberalizaciju trgovine, odnosno razvoj slobodne
trgovine. Uprkos tome, globalizacija obuhvata mnogo
šire aspekte društva.
4.
Termin globalizacija jeprvi put upotrebio profesor američki ekonomista (poreklom Nemac) Teodor Levit sa
Harvardske škole za biznis 1983. godine, kako bi opisao finansijsko tržište. Nakon toga je termin bio proširen
na delovanje multinacionalnih kompanija. MMF definiše globalizaciju kao „rastuću međusobnu ekonomsku
zavisnost svih svetskih zemalja, koju je stvorilo povećanje i raznovrsnost broja međunarodnih transakcija
robe i usluga, kao i razmena kapitala, te ubrzana i generalizovana tehnološka razmena”.
Globalizacija može daznači:
•Stvaranje globalnog sela — zbližavanje različitih delova sveta, sa mogućnostima za
veći protok i razmenu pojedinaca i ideja, uzajamno razumevanje i prijateljstvo među
stanovnicima sveta, kao i stvaranje globalne civilizacije. Kanadski sociolog Maršal
MakLuhan je početkom šezdesetih godina dvadesetog veka spominjao globalno selo u
kome će zahvaljujući medijima Markonijeva era zameniti Gutenbergovu.
• Ekonomska globalizacija — koja ima četiri oblika, a to su protok dobara i usluga,
slobodna trgovina, protok ljudi migracija, protok kapitala i tehnologija. Posledice
ekonomske globalizacije su pojačane privredne veze i opšte povezivanje i jačanje
privrednih subjekata, te erozija nacionalnih suvereniteta u ekonomskoj sferi. MMF
definiše globalizaciju kao „stalno rastuću ekonomsku međuzavisnost država kroz
povećanje obima međudržavnog prometa dobara i usluga, slobodnijeg protoka
kapitala, i sve bržeg i šireg rasprostiranja novih tehnologija“. Svetska banka definiše
globalizaciju kao „slobodu i mogućnost pojedinaca i korporacija da uspostave
međunarodne poslove sa licima iz drugih zemalja“.
• Na polju softvera, globalizacija je tehnički termin koji kombinuje razvojne procese na
internacionalizaciji i lokalizaciji softvera.
Značenja globalizacije
7.
•U menadžmentu, globalizacijaje marketinški pojam koji označava rast i
širenje međunarodnog tržišta dobara. Na primer prodaja automobila,
sapuna ili hrane na različitim kulturnim prostorima a uz korištenje iste
kampanje. Suprotan pojam, u ovom smislu, je internacionalizacija, koja
podrazumeva aktivnosti multinacionalnih kompanija na lokalnim tržištima
koje su prilagođene, skrojene po meri, potrebama i kulturi lokalnih tržišta.
• Širenje kapitalizma od razvijenog ka nerazvijenom svetu.
• „Koncept globalizacije odnosi se na sažimanje sveta i kristalisanje svesti o
svetu kao jednom“ — Roland Robertson.
8.
•Negativne efekte profitnihmultinacionalnih korporacija — korištenje pozamašnih i složenih pravnih i
finansijskih sredstava u svrhu zaobilaženja lokalnih zakona i standarda kako bi se manipulisalo lokalnom
radnom snagom i uslugama protiv njihovih sopstvenih interesa.
Rio Tinto kao primer uticaja multinacionalne korporacije na siromašne i nerazvijene zemlje
9.
Globalizacija je prepoznatljivapo mnogim trendovima od kojih se većina razvila nakon Drugog svetskog rata. Najopštije,
to su veći uvećavanje protoka dobara, novca, informacija i ljudi; razvoj tehnologija, organizacija, pravnih sistema i
infrastrukture kao glavnog nosioca ovog pokreta (npr. internet).
Karakteristike globalizacije
10.
• Veća stoparasta međunarodne trgovine u odnosu na stopu rasta svetske ekonomije
• Porast međunarodnog protoka kapitala, porast stranih direktnih investicija
• Erozija nacionalnih suvereniteta i nacionalnih granica izazvana kao posledica brojnih
međunarodnih ugovora.
• Razvoj globalnih finansijskih sistema
• Porast učešća multinacionalnih korporacija u svetskoj ekonomiji
• Uvećana uloga međunarodnih organizacija, poput Svetske trgovinske organizacije, svetske
organizacije za zaštitu intelektualne svojine, MMF i sličnih.
Ekonomske
11.
• Veća međunarodnarazmena u kulturi
• Širenje multikulturalizma i lakši pristup kulturnim raznolikostima, na primer kroz izvoz filmova holivudske i
bolivudske produkcije. Međutim, uvoz kulture može i da potisne lokalnu kulturu, da izazove umanjenje
kulturne raznolikosti putem hibridizacije ili asimilacije. Najuočljiviji je oblik amerikanizacije ili, opštije gledano,
vesternizacija, a prisutna je i sinosizacija (kinezizacija).
• Rast međunarodnih putovanja i turizma
• Veća imigracija, uključujući i ilegalnu imigraciju
Kulturalne
12.
• Dramatičan razvojglobalnih telekomunikacija, pre svega interneta, komunikacionih satelita i telefonije,
razvoj infrastrukture i uvećan prekogranični protok podataka
• Rast broja globalnih standarda, poput ISO, kopirajta (zakona o zaštiti autorskih prava i intelektualne svojine),
zakona o patentima
• Sve veći broj slučajeva koji se rešavaju po međunarodnim zakonima i međunarodnim sudovima
• Terorizam je takođe dobio odlike globalizacije i sve je veći broj napada u mestima koja nemaju direktnu
vezu sa matičnim zemljama inspiratora terorizma.
Simbol za kopirajt Teroristički napad na kule bliznakinje 11. septembra 2001.
13.
Globalizacija nije fenomennovijeg datuma. Međunarodna trgovina i finansije nikada nisu znali za granice i oduvek je
bilo moguće nabavljati egzotične proizvode na kraju sveta. Čak i Biblija spominje putujuće trgovce koji su iz Vavilona
donosili drago kamenje, svilu, slonovaču ili cimet. Muhamed je bio trgovac i jednom prilikom izjavio da devet desetina
Božijih blagodati dolazi od trgovine, a samo jedna desetina od stočarstva. Marks i Engels su želeli da stvore radničku
Internacionalu u svetu u kome neće biti granica. Međutim, u antičko vreme, kada granice nisu bile kontrolisane,
najveći deo stanovništva je živeo na prostoru od nekoliko kvadratnih kilometara. Danas je putovanje rezervisano za
dobrostojeće stanovništvo iz industrijalizovanih zemalja.
Istorijski koreni globalizacije
Prorok Muhamed
Fridrih
Engels
Karl
Marks
14.
Već od šesnaestogi sedamnaestog veka se pojavljuju svetski trgovinski i finansijski centri, Đenova, Amsterdam i
malo kasnije London. Američki nobelovac iz ekonomije Pol Krugman tvrdi da je ekonomska integracija krajem
dvadesetog veka veoma mnogo podsećala na onu sa kraja devetnaestog. 1880. godine, uvoz Sjedinjenih Američkih
Država predstavljao je 8% bruto domaćeg proizvoda, a danas on iznosi 11%. U ono vreme su migracije ljudi i kapitala
bile čak značajnije nego danas, ali se sve odvijalo sporije. Krah berze iz 1929. se tako odrazio na svetsku ekonomiju
tek posle tri godine, dok je onaj od 19. oktobra 1987. zahvatio celi svet za samo dvadeset i četiri sata. Već 1948. godine,
Danijel Halevi objavljuje delo «Ubrzanje istorije». Globalizacija je u stvari ubrzanje vremena i skraćenje distance na
planetarnom nivou.
Danijel Halevi
15.
Iako se globalizacijaponekad meša sa amerikanizacijom i smatra za opasnost po kulturni identitet, suverenost država
ili razvoj lokalne privrede, Sjedinjene Američke Države nisu prouzrokovale taj fenomen. On je pre svega rezultat
tehnološke revolucije koja je omogućila efikasniju organizaciju rada i koja zahteva specijalizovanije poslove. Sutrašnja
zanimanja najverovatnije će se pomeriti prema vrhu Maslovljeve piramide ljudskih potreba. Amerikanci samo
preusmeravaju plodove globalizacije prema sebi, zahvaljujući svom vodećem položaju u svetskim odnosima.
Budući da globalizacija ima i tehničko i političko značenje, različite grupe imaju različita tumačenja istorije globalizacije.
U oblastima ekonomije i političke ekonomije, istorija globalizacije u stvari je istorija razvoja trgovine među nacijama,
kao i istorija međunarodnih institucija.
16.
Pojam liberalizacija dobioje značenje objedinjavanja teorije laissez-faire ekonomije i procesa uklanjanja trgovinskih barijera
među državama. Ovo je dovelo do specijalizacije pojedinih nacija u trgovini, posebno izvozu dobara, a potom i do pritiska na
druge nacije da uklone zaštitne mere (npr. umanjenje carinskih stopa, uklanjanje režima dozvola za uvoz i sl.) u prometu robe.
Period XIX veka kada je došlo do prve velike liberalizacije u trgovini nazivamo „Prvom erom globalizacije“. Globalizacija je počela i
narastala paralelno sa ekspanzijom i širenjem Britanske imperije ( Pax Britannica) kao i industrijalizacijom koja je sve više
uzimala maha.
Globalizaciju karakteriše sve veća međuzavisnost nacionalnih ekonomija sa svetskom privredom. Zemlje u svetu su povezane u
multidimenzionalnu mrežu ekonomskih, socijalnih i političkih veza(primer toga jeste EU). Pretpostavka svetske povezanosti se
zasnivaju na tezi koju su nametnule razvijene zemlje, da se danji racionalni razvoj privrede može ostvariti na osnovu oštrijih
kriterijuma poslovanja i gde su velike multinacionalne kompanije osnova i nosioci povezivanja. Uslov za globalizaciju je
internacionalizacija svetske proizvodnje i trgovine.
17.
Smatra se da„prva era globalizacije“ traje sve do početka XX veka a konačan kraj je početak Prvog svetskog
rata. Nacije koje su imale najviše uspeha u eri globalizacije su: gotovo sve zapadnoevropske nacije, poneke sa
periferije evropskog kontinenta i nekoliko prekookeanskih izdanaka evropskih država-nacija, kao što su
Amerika i Okeanija. Nejednakosti među tim državama su se umanjile, a protok dobara, kapitala i radne snage
odvijao se slobodnije nego ikada.
Nakon Drugog svetskog rata, glavni pokretači globalizacije bili su međunarodni trgovinski sporazumi i
institucije poput MMF-a, GAT, koje su delovale u pravcu uklanjanja trgovinskih barijera. Međunarodna
trgovinska konferencija u Urugvaju dovela je do stvaranja Svetske trgovinske organizacije (STO), kao
institucije koja treba da posreduje u trgovačkim sporovima. Ostali bilateralni trgovinski sporazumi,
uključujući evropski Mastrihtski sporazum i Severnoamerički sporazum o slobodnoj trgovini, takođe imaju za
cilj umanjenje prepreka i barijera u trgovinskoj razmeni.
18.
Žučne akademske raspravevode se o prirodi globalizacije — da li je
globalizacija stvarna pojava ili samo analitički artefakt (mit). Uprkos
širokoj primeni ovog pojma, posebno danas, mnogi analitičari sumnjaju i
osporavaju stvarnost pojave globalizacije u istoriji. Takođe, mnogi tvrde
da glavne odlike i pojavne karakteristike globalizacije nisu ni izbliza
ukorenjene toliko koliko se smatra.
Globalistička intervencionistička politika Sjedinjenih Američkih Država
takođe je kamen spoticanja za one koji tvrde da je globalizacija došla u
fazu neminovnosti. Stoga mnogi autori radije koriste termin
internacionalizacija. Prostije rečeno, uloga i značaj nacije i države mnogo
je veća u internacionalizaciji, dok globalizacija negira nacionalne države.
Tako mnogi autori ističu da granice nacija, u širem smislu, i dalje opstaju,
i da su države-nacije daleko od odumiranja, jer se proces globalizacije u
stvari i ne odvija. Po ovom stavu, istorijski gledano internacionalizacija još
nije ustupila mesto globalizaciji. Projekat stvaranja Evropske unije ili
trgovinski sporazum EFTA navode se kao glavna potvrda ovog stava.
Protivurečnosti globalizacije EFTA – Evropska organizacija za
slobodnu trgovinu
19.
Međutim, današnji svetnailazi na sve više zajedničkih problema koji nemaju veze sa pojedinim nacijama. Na primer,
zagađenje životne sredine ili globalno zagrevanje, problemi kojima se bavi pokret koji se začudo zove antiglobalistički,
a koji u stvari predstavlja globalni pokret koji želi da se bavi ovim problemima upravo mimo država-nacija; svojim
radom, narastanjem u društvenu organizaciju koja prevazilazi granice država-nacija, ovaj pokret je u stvari argument
protiv teorije internacionalizacije, i predstavlja stvarnu pojavu globalizacije današnjeg društva.
Anti-globalistički pokret