Presentation for the San Francisco #IDCC14 conference (http://www.dcc.ac.uk/events/idcc14/day-two-papers). The presentation covers publishing zooarchaeology data with Open Context (http://opencontext.org) to study the spread of farming from the Near East to Europe through Anatolia. It looks at editorial processes, linked data annotation, and other workflow concerns relating to making raw data more usable for comparative analysis.
Interpretation, Context, and Metadata: Examples from Open ContextEric Kansa
Presentation given at the International Data Curation Conference (#IDCC!6) in Amsterdam, at the "A Context-driven Approach to Data Curation for Reuse" workshop (organized by Ixchel Faniel and Elizabeth Yakel) on Monday, February 22, 2015
This presentation outlines the need to invest intellectual and expert human effort in data publication in order to see compelling research outcomes.
I gave this presentation on April 10th, 2014 at the University of Pennsylvania in an event sponsored by the Penn Humanities forum (http://humanities.sas.upenn.edu/13-14/dhf_opendata.shtml)
Presentation for the San Francisco #IDCC14 conference (http://www.dcc.ac.uk/events/idcc14/day-two-papers). The presentation covers publishing zooarchaeology data with Open Context (http://opencontext.org) to study the spread of farming from the Near East to Europe through Anatolia. It looks at editorial processes, linked data annotation, and other workflow concerns relating to making raw data more usable for comparative analysis.
Interpretation, Context, and Metadata: Examples from Open ContextEric Kansa
Presentation given at the International Data Curation Conference (#IDCC!6) in Amsterdam, at the "A Context-driven Approach to Data Curation for Reuse" workshop (organized by Ixchel Faniel and Elizabeth Yakel) on Monday, February 22, 2015
This presentation outlines the need to invest intellectual and expert human effort in data publication in order to see compelling research outcomes.
I gave this presentation on April 10th, 2014 at the University of Pennsylvania in an event sponsored by the Penn Humanities forum (http://humanities.sas.upenn.edu/13-14/dhf_opendata.shtml)
Beyond Preservation: Situating Archaeological Data in Professional PracticeEric Kansa
I presented this lecture at the German Archaeological Institute (DAI) in Berlin on Nov. 6, 2014 (see: http://www.dainst.org/termin/-/event-display/ogNX4Gtxkd87/342513)
The lecture focuses on how archaeological data fits in professional practice. It looks at scholarly communications, government policies toward the sciences and humanities, and professional reward structures.
The lecture then shows examples of how Open Context publishes archeological data, including editorial processes to promote data quality and relate contributed data to the 'Web of Data' using Linked Open Data methods. Research applications of Open Context and linked archaeological data include the Digital Index of North American Archaeology (DINAA) project (see: http://ux.opencontext.org/blog/archaeology-site-data/) and a data integration study exploring the development and dispersal of animal husbandry economies in Epipaleolithic - Chalcolithic Anatolia (see: http://dx.doi.org/10.1371/journal.pone.0099845)
The lecture concludes with how archaeologists need to invest more intellectually in the method and theory of modeling and creating data. It also looks at how concepts and expectations of publishing static artifacts need to be revised (using techniques like version control) to enable continued and more transparent revision of data to fix problems, implement new standards, and meet new research goals.
Pohvalno je što pisci brižno oštre svoja pera i, onda nas ne treba čuditi što svakim novim danom niču nova djela. Tako je i sa piscem Emirom Nišićem, njegov nerv nikad ne miruje; svoju vrijednu istrajnost iznjedruje, iznosi pred mnenje, kao autor nadahnute poezije i priče vješto ispričane, kao autor crtica kroz koje vješto kazuje svoja zapažanja – svoj kratki, ali jasni umjetnički izraz, i kolumni, putopisa i zapisa značajnih i historijskih mjesta koja je pohodio i istraživačkih postignuća, koja su, kao pečat, dala smisao temi vrlo jasno i potvrdno, na kojim bi mu zavidili i divili se i mnogo starije kolege – pisci.
Tako nam Nišić svojim sveukupnim umjetničkim izdizanjem, ponovo potvrdio da je u dobi kada mu ne nedostaje stvaralačkog zamaha. Svojim istraživačkim radom izdigao se iznad stvarnosti. Po ko zna koji put, Nišić potvrđuje da historija igra važnu ulogu za sadašnjost i budućnost naroda o kojem se bavi i piše.
Dakle, u ovoj knjizi riječ je o nišanima koje je Nišić proučavao i istraživao u svome užem zavičaju. To je štivo u kojem se opominju svi oni koji su trebali ili trebaju povesti više djelovanja da takvo što, kao što su nadgrobni spomenici i obilježja, ne prekrije maglena, bar da se sačuvaju u obliku trenutnog zatečenog stanja, jer, kako ističe autor, mnogi su nišani, pa i stećci, vidno oronuli, u fazi zaborava i nestajanja. Ali autor dopunjuje ovu istraživačku misiju, te iznosi monografsko kazivanje o Đurđeviku, naseljenom mjestu općine Živinice, gdje je rođen i gdje živi. Pomno se bavi, prije svega, ispravljanjem pogrešaka iz prošlosti i postavljanja u nizu hronološkog dešavanja, u okvire tačnosti o svome prelijepom i pitomom mjestu Đurđevik, kojeg čine MZ Stari Đurđevik i Đurđevik Dom. On opovrgava ili potvrđuje činjenice i dokumentuje dokučena akta iz spisa do kojih se moglo doći. Naravno, i sva druga obrađena mjesta u ovoj knjizi nisu zakinuta za objelodanjivanje o pojedinostima iz svoje daleke i bliske prošlosti. Ovaj mali prostor gdje je Nišić vršio istraživanje, opit i studiju o nadgrobnim spomenicima, nije umanjio željenu vrijednost, jer i da je uzet širi teritorij ništa se, tako da kažem, primjetno ne bi promijenilo, osim eventualnog broja te sakralnosti. Svugdje su nišani dovedeni do stanja „biti ili ne biti“. Kako rekoh, Emir Nišić je na ovim prostorima rođen, a onda za očekivati je bilo da svoj istraživački poriv sruči na uži zavičaj, koji je svakako historijski izuzetno bogat , a samim time i svakojakim nišanima i stećcima. Jasno i poučno objašnjeno i razjašnjeno je sve u ovoj knjizi o nišanima, a onda i mnogobrojne fotografije, koje zamjenjuju mnoge riječi... Znači i sve rečeno, i sve fotografisano, i o nišanima, i u monografskom kazivanju o autorskom rodnom mjestu Đurđevik. Naročito me dojmilo autorovo kazivanje o nišanima sa epitafima. To je poseban izricaj i poriv svakog pjesnika. Sjetimo se naslova nekrologija o živiničkim šehidima i poginulim borcima:
„Na krilu zemlje -
Za usnule
Čvrstim snom -
Beyond Preservation: Situating Archaeological Data in Professional PracticeEric Kansa
I presented this lecture at the German Archaeological Institute (DAI) in Berlin on Nov. 6, 2014 (see: http://www.dainst.org/termin/-/event-display/ogNX4Gtxkd87/342513)
The lecture focuses on how archaeological data fits in professional practice. It looks at scholarly communications, government policies toward the sciences and humanities, and professional reward structures.
The lecture then shows examples of how Open Context publishes archeological data, including editorial processes to promote data quality and relate contributed data to the 'Web of Data' using Linked Open Data methods. Research applications of Open Context and linked archaeological data include the Digital Index of North American Archaeology (DINAA) project (see: http://ux.opencontext.org/blog/archaeology-site-data/) and a data integration study exploring the development and dispersal of animal husbandry economies in Epipaleolithic - Chalcolithic Anatolia (see: http://dx.doi.org/10.1371/journal.pone.0099845)
The lecture concludes with how archaeologists need to invest more intellectually in the method and theory of modeling and creating data. It also looks at how concepts and expectations of publishing static artifacts need to be revised (using techniques like version control) to enable continued and more transparent revision of data to fix problems, implement new standards, and meet new research goals.
Pohvalno je što pisci brižno oštre svoja pera i, onda nas ne treba čuditi što svakim novim danom niču nova djela. Tako je i sa piscem Emirom Nišićem, njegov nerv nikad ne miruje; svoju vrijednu istrajnost iznjedruje, iznosi pred mnenje, kao autor nadahnute poezije i priče vješto ispričane, kao autor crtica kroz koje vješto kazuje svoja zapažanja – svoj kratki, ali jasni umjetnički izraz, i kolumni, putopisa i zapisa značajnih i historijskih mjesta koja je pohodio i istraživačkih postignuća, koja su, kao pečat, dala smisao temi vrlo jasno i potvrdno, na kojim bi mu zavidili i divili se i mnogo starije kolege – pisci.
Tako nam Nišić svojim sveukupnim umjetničkim izdizanjem, ponovo potvrdio da je u dobi kada mu ne nedostaje stvaralačkog zamaha. Svojim istraživačkim radom izdigao se iznad stvarnosti. Po ko zna koji put, Nišić potvrđuje da historija igra važnu ulogu za sadašnjost i budućnost naroda o kojem se bavi i piše.
Dakle, u ovoj knjizi riječ je o nišanima koje je Nišić proučavao i istraživao u svome užem zavičaju. To je štivo u kojem se opominju svi oni koji su trebali ili trebaju povesti više djelovanja da takvo što, kao što su nadgrobni spomenici i obilježja, ne prekrije maglena, bar da se sačuvaju u obliku trenutnog zatečenog stanja, jer, kako ističe autor, mnogi su nišani, pa i stećci, vidno oronuli, u fazi zaborava i nestajanja. Ali autor dopunjuje ovu istraživačku misiju, te iznosi monografsko kazivanje o Đurđeviku, naseljenom mjestu općine Živinice, gdje je rođen i gdje živi. Pomno se bavi, prije svega, ispravljanjem pogrešaka iz prošlosti i postavljanja u nizu hronološkog dešavanja, u okvire tačnosti o svome prelijepom i pitomom mjestu Đurđevik, kojeg čine MZ Stari Đurđevik i Đurđevik Dom. On opovrgava ili potvrđuje činjenice i dokumentuje dokučena akta iz spisa do kojih se moglo doći. Naravno, i sva druga obrađena mjesta u ovoj knjizi nisu zakinuta za objelodanjivanje o pojedinostima iz svoje daleke i bliske prošlosti. Ovaj mali prostor gdje je Nišić vršio istraživanje, opit i studiju o nadgrobnim spomenicima, nije umanjio željenu vrijednost, jer i da je uzet širi teritorij ništa se, tako da kažem, primjetno ne bi promijenilo, osim eventualnog broja te sakralnosti. Svugdje su nišani dovedeni do stanja „biti ili ne biti“. Kako rekoh, Emir Nišić je na ovim prostorima rođen, a onda za očekivati je bilo da svoj istraživački poriv sruči na uži zavičaj, koji je svakako historijski izuzetno bogat , a samim time i svakojakim nišanima i stećcima. Jasno i poučno objašnjeno i razjašnjeno je sve u ovoj knjizi o nišanima, a onda i mnogobrojne fotografije, koje zamjenjuju mnoge riječi... Znači i sve rečeno, i sve fotografisano, i o nišanima, i u monografskom kazivanju o autorskom rodnom mjestu Đurđevik. Naročito me dojmilo autorovo kazivanje o nišanima sa epitafima. To je poseban izricaj i poriv svakog pjesnika. Sjetimo se naslova nekrologija o živiničkim šehidima i poginulim borcima:
„Na krilu zemlje -
Za usnule
Čvrstim snom -
1. Gračanički vašar
Gračanica je jako čest
toponim na prostorima bivše
Jugoslavije , a ja sam
siguran da samo u onoj
Gračanici koja spava ispod
Ozrena i koja redove svojih
kuća kao ruke pruža
Sprečkom polju postoji
vašar. Vašar je šarolik
simbol poznat samo onima
koji su barem jednom bili na
vašaru , ostalima je zalud
pojašnjavati , jer je jako
teško ali i uzaludno
definirati ovu društvenoekonomsku pojavu. Danas pišem o Gračanici koja u sebi i oko
sebe čuva mnoštvo dragulja prošlosti , u kojoj se njeguje
tradicija ,a dio te tradicije svakako je i gračanički vašar. Puno
toga se može reći o proštlosti ovog divnog grada , ali ono što
je meni posebno značajno je to da je baš u Gračanici 1999.
godine održana prva poslijeratna brdsko-brzinska auto utrka za
prvenstvo Bosne i Hercegovine,
što je bio razlog moje prve
posjete ovom gradu.
Ono što razlikuje ovaj vašar od
svih ostalih u okolini je činjenica
da je smješten u srcu grada
,centar Gračanice ispunjen je
šarenim štandovima prodavača iz
svih krajeva Bosne i
2. Hercegovine. Vašar je dosta posjećen budući da je Gračanica
putevima dobro povezana sa širom regijom. Ovaj vašar traje
tri dana , i na njemu svako može pronaći nešto čime će
zadovoljiti svoje potrošačke potrebe.Ja sam vašar posjetio
drugog dana , a taj dan bio je jedan zlatani jesenji petak , kroz
koji je strujao malo
hladniji zrak.
Djeca se najviše
raduju
svjetlucavom
šarenilu sa
štandova , svaki
slatkiš kao da je
mamac za dječije
poglede u kojima se
rađaju želje, a o
igračkama da ne
govorimo, gotovo
je paravilo da djeci
na vašaru moramo
kupiti neku igračku.
Štandovi sa
odjećom idealna su
prilika da se
pripremimo za
nadolazeće hladnije
dane po jako pristupačnim cijenama. Kada na vašaru ne bi bilo
halve to i ne bi bio vašar , a ove godine na gračaničkom vašaru
njena cijena je varirala od 6-10KM. Na štandovima sa
jagnjećim pečenjem nisam primijetio naročitu navalu , mada
mi se cijena od 15KM po kilogramu čini sasvim
prihvatljivom. Bilo je i kvalitetnog zemljanog posuđa , iz
kojeg je pripremlejna hrana ukusnija i zdravija , kako mi reče
3. prodavac.Moglo se kupiti domaćeg ali i južnog voća .Ovo je
bila i prilika da oni željni piratskih muzičkih i video izdanja
kupe nešto za svoju kolekciju , ali prodaja pomenute robe ove
godine nešto je oskudnija, razlog tome je zasigurno to što je
konačno počelo provođenje zakona o zaštiti autorskih prava .
Oaza dječijeg veselja je luna park sa veoma bogatim
sadržajima , od običnog ringišpila do električnih autića, u
ovome su , primijetio sam,
podjednako uživali i roditelji.
Suho meso i sudžuka iz
Visokog moglo se probati a i
kupiti na dosta štandova na
gračaničkom vašaru.
Prodavci su dobro rapoloženi
zahvaljujući uspješnoj prodaji
svoje robe. Na vašaru se
moglo čuti i lijepe pjesme uz
bogatu ponudu tradicionalnih muzičkih instrumenata. Oči
zaista ne znaju gdje bi prije pogledale omamljene vašarskim
šarenilom. Neki su čekali baš vašar sa namjerom da tu kupe
obuću , nešto od posuđa , zimsku jaknu , ili nešto čega se sjete
da im je potrebno tek
kada to ugledaju.
Pored onih koji
prodaju i onih koji
kupuju , na vašaru je
par mladih aktivista
prikupljao novac u
humanitarne svrhe.
Mene šetnja po vašaru
nije umorila jer je bila
zaista jedan divan
konzumentski užitak
4. popraćen osjećajem da sam napravio par dobrih kupovina.
Poslije ove duge šetnje , razgledanja i kupovine osjetio sam
blagu studen na licu i to je bio znak da moram krenuti kući i
pomjeriti automobil sa parkinga koji sam jedva pronašao , a
ovom prilikom
organizatorima
moram uputiti
zamjerku što prilazni
putevi do dva velika
parkinga u blizini
vašara nisu
propraćeni jasnim
putokazima do njih.
Emir S. Nišić