Doc. dr Martin Previšić, Hoover Institution Library & Archives, Stanford Univ...Arhivistika
Cjelovito istraživanje suvremene povijesti, između ostalog, ovisi o kvalitetnoj arhivskoj građi. Zatvorenost i selektivnost otvaranja arhiva, koja je imajući u vidu narav socijalističkog jugoslavenskog režima u razdoblju 1991. godine bila razumljiva, ali se nažalost prenijela i na doba nakon kraja socijalističke Jugoslavije. Krvavi raspad zemlje, promjena političkih sistema, demokratizacija te procesi „tranzicije“ odrazili su se i na polje historiografije, izbor tema, fokus istraživanja pa i narav pisanja. Prostor slobodnijeg pisanja povijesti, kao i dostupnost nove arhivske građe otvorilo je vrata proučavanju novih tema ili redefiniciji starih, često okovanih ideologijama ili zadanim okvirima. Međutim, ne ulazeći u specifične politike pristupnosti arhivskoj građi u državama slijednicama koje svakako nisu identične, taj se proces ne odvija pravocrtno pa ograničenost pristupa arhivskoj građi ima razne otežavajuće posljedice. Ipak, istraživači povijesti prostora bivše Jugoslavije od 1918. godine (pa i ranije), nisu osuđeni isključivo na izvore iz arhiva Zagreba, Beograda, Ljubljane i drugih arhiva država bivše Jugoslavije. Važan i možda najinteresantniji takav primjer je arhiv Instituta Hoover na Sveučilištu Stanford (Hoover Institution Library & Archives) u Sjedinjenim Američkim Državama. Općenito u ovim arhivima čuvaju se brojne kolekcije dokumenta važnih za svjetsku povijest 20. i 21. stoljeća poput dnevnika Čang Kai -šeka, arhiva Komunističke partije Sovjetskog Saveza, ostavštine Herberta Hoovera ili Miltona Friedmana, itd. Za jugoslavenski prostor posebno su važni, a prezentacija tih dokumenata i iskustva prilikom istraživanja u Hoover arhivima tema su ovog referata, dokumenti (ostavštine, dnevnici, pisma, itd.), važnih političkih figura čije je djelovanje obilježilo razdoblja i sustave u kojima su funkcionirali poput Milovana Đilasa, Konstantina Fotića, Milana Gavrilovića, Vicka Krstulovića, Nikole Tesle ali i onih koji nisu primarno djelovali u Jugoslaviji, ali je njihov rad utjecao na zbivanja na ovom prostoru poput Warrena Christopera. Važnost ovih arhivskih za proučavanje regionalne povijesti je velika, a upućivanje na ove kolekcije važno je mjesto budućih istraživanja.
Doc. dr Martin Previšić, Hoover Institution Library & Archives, Stanford Univ...Arhivistika
Cjelovito istraživanje suvremene povijesti, između ostalog, ovisi o kvalitetnoj arhivskoj građi. Zatvorenost i selektivnost otvaranja arhiva, koja je imajući u vidu narav socijalističkog jugoslavenskog režima u razdoblju 1991. godine bila razumljiva, ali se nažalost prenijela i na doba nakon kraja socijalističke Jugoslavije. Krvavi raspad zemlje, promjena političkih sistema, demokratizacija te procesi „tranzicije“ odrazili su se i na polje historiografije, izbor tema, fokus istraživanja pa i narav pisanja. Prostor slobodnijeg pisanja povijesti, kao i dostupnost nove arhivske građe otvorilo je vrata proučavanju novih tema ili redefiniciji starih, često okovanih ideologijama ili zadanim okvirima. Međutim, ne ulazeći u specifične politike pristupnosti arhivskoj građi u državama slijednicama koje svakako nisu identične, taj se proces ne odvija pravocrtno pa ograničenost pristupa arhivskoj građi ima razne otežavajuće posljedice. Ipak, istraživači povijesti prostora bivše Jugoslavije od 1918. godine (pa i ranije), nisu osuđeni isključivo na izvore iz arhiva Zagreba, Beograda, Ljubljane i drugih arhiva država bivše Jugoslavije. Važan i možda najinteresantniji takav primjer je arhiv Instituta Hoover na Sveučilištu Stanford (Hoover Institution Library & Archives) u Sjedinjenim Američkim Državama. Općenito u ovim arhivima čuvaju se brojne kolekcije dokumenta važnih za svjetsku povijest 20. i 21. stoljeća poput dnevnika Čang Kai -šeka, arhiva Komunističke partije Sovjetskog Saveza, ostavštine Herberta Hoovera ili Miltona Friedmana, itd. Za jugoslavenski prostor posebno su važni, a prezentacija tih dokumenata i iskustva prilikom istraživanja u Hoover arhivima tema su ovog referata, dokumenti (ostavštine, dnevnici, pisma, itd.), važnih političkih figura čije je djelovanje obilježilo razdoblja i sustave u kojima su funkcionirali poput Milovana Đilasa, Konstantina Fotića, Milana Gavrilovića, Vicka Krstulovića, Nikole Tesle ali i onih koji nisu primarno djelovali u Jugoslaviji, ali je njihov rad utjecao na zbivanja na ovom prostoru poput Warrena Christopera. Važnost ovih arhivskih za proučavanje regionalne povijesti je velika, a upućivanje na ove kolekcije važno je mjesto budućih istraživanja.
Historijat hrvatskog nacionalizma
Najznačajniji faktor oblikovanja današnjeg hrvatskog nacionalizma je uvjerenje da srednjovjekovno hrvatsko kraljevstvo nikada nije bilo potpuno nezavisno.
Drugi faktor oblikovanja hrvatskog nacionalizma je bila identifikacija s drugim južnim Slovenima, što dovodi do hrvatske brojčane inferiornosti u odnosu na dominantne nacije Habsburške monarhije, Mađare i Nijemce.
Ovi faktori su evidentni u Ilirskom pokretu Ljudevita Gaja 1836. do 1848. godine što kasnije otvara mjesto za dva nacionalna programa.
Prvi program: Anton Starčević i njegova Stranka desnice (smatraju da u Hrvatskoj ima samo jedan narod, pa su Srbe i muslimane zvali pravoslavnim i muslimanskim Hrvatima).
Drugi program: Josip Jurje Strossmayer (ima isto mišljenje kao Starčević).
1895. godine se Starčevićev pokret raspada na brojne grupe od kojih su frankisti ostali privrženi Starčevićevom izvornom programu, oni će tridesetih godina 20. st. činiti jezgro ustaškog pokreta Ante Pavelića.
Formiranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenac predstavlja izazov za frankiste koji su sebe smatrali jedinom “pravom” hrvatskom strankom i braniteljem hrvatskog prava.
Teorija jugoslavenskog trinomijalizma i s njim prateće narodno jedinstvo, tvrdili su da su Srbi, Hrvati i Slovenci “plemena” jedne te iste “nacije”.
Srpsko-hrvatski odnosi se pogoršavaju kada je vođa hrvatskih Srba, Svetozar Pribićević, implementirao kruti centralizam i kao ministar unutrašnjih poslova počeo provoditi kroz razne taktike.
Srbi su počeli gajiti nepovjerenje prema Hrvatima zbog navodnog podrivanja jedinstva nove države, koju su Srbi smatrali kulminacijom devetnaestovijekovne borbe za srpsko ujedinjenje.
Nakon 1918. hrvatski nacionalizam ima dva oblika: Hrvatsku seljačku stranku sa Stjepanom Radićem i Hrvatsku političku desnicu.
Hrvatska politička desnica smatrala je da je uključena u borbu protiv velikosrpske politike „koja nepokolebljivom dosljednošću radi na uništenju Hrvatstva.“, vjerovala je da je namjera Beograda „da osvoji i apsorbuje druge južnoslovenske narode i da uspostavi svoje veličina i moć na ruševinama susjednih zemalja.”.
Radićevo ubistvo 1928. otvara vrata “ustašizmu” koji se borio protiv sprstva, komunizma i vjerovali su da je Hrvatska neovisnost cilj i da se treba postići po svaku cijenu.
U političkim poslovima međuratne Jugoslavije i Evrope, oholost se pretvorila u zlobu jer je politička desnica a kasnije i ustaše iskrivila Starčevićevu ideologiju.
Tokom Drugog svjetskog rata, Srbi velike Hrvatske su viđeni kao “tuđi”, što je manifestiralno ubilačkim postupcima ustaškog režima.
Drugi svjetski rat: Hrvatska država, 1941-1945
U aprilu 1941. godine Hrvati su konačno postigli državnost u obliku Nezavisne Države Hrvatske, u stvarnosti italijansko-njemački kondominijum i brutalno ad hoc stvaranje.
Ustaškom režimu nedostajalo je dovoljno narodne podrške da samostalno preuzme vlast, iako je jedan segment desnog krila HSS-a sada stao na stranu Pavelića jer je ushi
3. Političke (ne)prilike 1941.
• Kraljevina Jugoslavija, okružena je sa svih strana
Hitlerovim saveznicama
• Velika Britanija ne želi ulazak Jugoslavije u Trojni
pakt, ali joj ne nudi zaštitu
• Hitler želi Kraljevinu Jugoslaviju na svojoj strani
zbog strateške važnosti
• 25. ožujka 1941. Dragiša Cvetković u Beču potpisuje
pristup Jugoslavije Trojnom paktu
5. Slom Kraljevine Jugoslavije
• 27. ožujka 1941. - prevrat; smijenjena je tadašnja
vlada Cvetković – Maček
• Srpski časnici i britanske tajne službe
• Kraljević Petar proglašen punoljetnim, preuzima
vlast
• 6. travnja 1941. Hitler napada Jugoslaviju (“Pothvat
25”)
• Slom u samo jedanaest dana; bezuvjetna
kapitulacija 17. travnja 1941.
6. Nastanak NDH
Ante Pavelić
• Hitler želi Mačeka na
čelu, Maček odbija
• Na scenu stupa Ante
Pavelić i ustaški pokret
• 10. travnja 1941. Slavko
Kvaternik proglašava
NDH i Nijemci ulaze u
Zagreb
9. Ustaška diktatura
• Po ulasku u Jugoslaviju, okupatori dijele svoje
interesne zone
• Hrvatska je satelitska država Nijemaca i Talijana
• Vlast po uzoru na okupatore: logori, progoni Židova,
Srba, Roma i svih neistomišljenika
• Vlast ima samo Pavelić i ustaški pokret
• Nema drugih stranaka
• Ne održavaju se izbori
11. Genocid nad Srbima, Židovima i
Romima
• Podatci iz ožujka 2013.
govore da je na popisu
jasenovačkih žrtava bilo
83,145 osoba
Postotak stradalih u
Jasenovcu
muškarci
žene
djeca
mlađa od
14 godina
12. Ustaška diktatura
• Vlast se oslanja na silu – ustašku vojnicu
• Prijeki sudovi
• Cenzura
• Kontrola svakodnevnog života
• Nema slobode kretanja
• Obrazovanje i sve javne ustanove su pod kontrolom
države
• Progon obrazovanih
15. Ponovimo …
• Zašto je Kraljevina Jugoslavija pristupila Trojnom
paktu?
• Kako su Britanci gledali na taj čin?
• Što misliš, je li knez Pavle ispravno postupio
potpisujući ulazak u Trojni pakt?
• Zašto je Hitler želio Mačeka na svojoj strani?
• Je li Maček ispravno postupio odbivši suradnju s
Nijemcima? Potkrijepi svoje mišljenje podatcima iz
udžbenika.
16. Analiziraj i usporedi odnos
okupacijske vlasti i NDH
• Prema ostalim narodima osobito Židovima, Romima i
Srbima
• Odnos Talijana i Nijemaca prema NDH
• Odnos prema građanskim slobodama
• Odnos prema obrazovanju i intelektualcima
• Odnos prema katoličkom svećenstvu
17. Ponovimo ...
• Proučavajući izvor broj 07 na strani 170. pokušaj
objasniti zašto su stradavali ljudi u NDH.
• Koje su posljedice nastanka NDH?
• I na kraju… pogledaj sliku s početka priče, spomenik
u Jasenovcu – pokušaj objasniti njegovu simboliku.