Referat za XVIII. Dani hrvatske knjige i riječi – dani Balinta Vujkova, Subotica 25.10.2019.

1. Dr. Matija Evetović i položaj
bunjevačkih Hrvata u Subotici u
njegovo doba
XVIII. Dani hrvatske knjige i riječi –
dani Balinta Vujkova, Subotica
25.10.2019.
Povijesni arhiv Subotica
Stevan Mačković, prof.

2. Evetović je bio izuzetno bogate biografije, i vremena su bila
takva, kada je mnogo toga moglo da stane u jedan ljudski
život. Živjeo je, bio svjedokom i učesnikom, u burnim
1. prijelomnim godinama 1918. godine kada se iz jednog carstva
ulazilo u
2. novu južnoslavensku državu, zatim kratkotrajnom periodu tzv.
građanske buržoaske demokracije, mada bi se taj dio mogao nazvati i
periodom centralističke, beogradske, prosrpske hegemonije, koja je
potrajala 23 godine
3. pa ratnom okupacionom periodu kada Mađari vraćaju ono što
su porazom u ratu, te odlukama sila pobjednica i
Trianonom izgubili,
4. i na kraju u uspostavljanju nove socijalstičke države
zasnovane, bar tako se smatralo - na napredenim principima, ali
sprovođene revolucionarnim metodama.

3. Mladići
Bunjevci
padali su u
ratu
1914.-
1918.
Matija Evetović mobilizaran 26.10.1914. i ostaće u vojsci sve do
9.01.1919. Imao je status ratnog invalida

4. Vujkovity Alajos

5. • Rođen u mjestu Bački
Almaš /Bacsolmas/
(danas u Madžarskoj)
24.2.1894. od oca
Dominika Evetović
(Bačolmaš 4.01.1865 -
Subotica 8.09. 1937.) i
mati Veronike, rođene
Jagić. Obitelj Evetović
doseljava u Suboticu
1.09.1899. Dominik je
dobio zaposlenje kao
sudski poslužitelj.
• Preminuo u Subotici
2.7.1972.

7. 1. Bunjevci okoline gravitiraju
Subotici
• Od polovice 18. stoljeća i početaka izrastanja Subotice
u gradsko središte koje je obuhvatalo i 12 okolnih
pustara razumljiva je bila upućenost Bunjevaca sa tih
naselja, ali isto tako i sa šireg područja, na grad kao
administrativno politički centar. Sa jačanjem i
snaženjem Subotice kao grada, snaži i njegova
privlačna snaga za sve doseljenike, a naročito Bunjevce.
Tako je Szabadka (Subotica) 1787. sa 20 708 stanovnika
bila 6. grad po veličini, a 1857. sa 53 449 već 3., da bi to
mjesto - trećeg grada po veličini u Ugarskoj zadržala
sve do raspada Monarhije. Karakteristika Subotice je i
da je polovica stanovništva bila u užem gradu a druga
na okolnim naseljima i salašima.

9. 2. Mađarizacija (kroz škole)
• Zbog niza faktora među subotičkim Bunjevcima je vladala
velika nepismenost. Pošto se nisu uspjeli izboriti za osnovne
škole na materinskom jeziku, i pošto su masovno
izbjegavali pohađanje mađarskih državnih škola koje su bile
najjače oruđe u procesu mađarizacije, može se reći da je
njihov nacionalni identitet sačuvan izuzjetno skupo –
ogromnim brojem nepismenih ili tek djelomice
obrazovanih. To se najviše očitovalo kod staleža
zemljodilaca. Za onaj dio Bunjevaca, kome su pripadali i
Matiji roditelji, činovnički i srednji stalež, slanje djece u
školu je ipak bilo neupitno.
• U 1900. među ukupnim stanovništvom Subotice bilo je
57,7 % nepismenih. vidi: Mirko Grlica, Stanovnišvo Subotice
1867-1914. godine, Museîon 1, Subotica 2001, st. 213.

10. 1909/10

12. 3. Visoko školovanje u Zagrebu
• Za one mlade koji su imali mogućnosti da nastave
školovanje na visokim školama i fakultetima, najčešća
su bila samo dva puta, ili ka Budimpešti ili Zagrebu.
Broj bunjevačke omladine na školovanju u Zagrebu
nikada nije bio sam po sebi veliki, no u relacijama da su
oni predstavljali upravo sam vrh piramide obrazovanih
Bunjevaca, a koja je kako smo rekli nije bila široka,
njihov značaj i utjecaj na oblikovanje društvenog života
i nacionalne svjesti kod Bunjevaca je bio nesrazmjerno
velik.
• Matija je studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
svršio 1921. godine, a već 1923. godine je isto tamo i
obranio doktorsku disertaciju.

15. 4. Rad u gradskoj/državnoj
administraciji – lojalnost režimu
• Kao što se u periodu Monarhije pojedinac sa ovih prostora, a
osobito ako je drugog etniciteta, nije mogao uspinjati na društvenoj
ljestvici bez prihvatanja vladajuće mađarske ideologije, a zatim i
vladajućih političkih opcija, isti model važio je i u novoj državnoj
tvorevini pod vladarskim žezlom Karađorđevića. Samo i isključivo
kao rezultantu takvih oblika djelovanja Bunjevaca, imali smo niz
ličnosti na najvišim pozicijama, gradonačelnika, župana,
kapetana...
• I Evetović je u jednom periodu bio član režimske Narodne radikalne
stranke. Zahvaljući tome, na upražnjeno mjesto subotičkog
zamjenika gradonačelnika postavljen je 1926. i obavljaće tu dužnost
do polovice 1927. godine. Trudio da pomiri katoličanstvo
Bunjevaca sa naturenim radikalstvom. Sudjelovao je u kreiranju
parole u radićevskom stilu “VIRA /Vjera/ u Boga i radikalska
sloga”.

17. 5. Dvojnost u nacionalnom identitetu
/ prilagođavanje vladajućem
okruženju
• Kod Bunjevaca se počev od doba naseljavanja u ove krajeve otvara
opcija mađarizacije, koja se od 1918. zamjenjuje pokušajima da
oni i dalje ostanu vezani samo za etnicitet i njegov ekvivalent u
bunjevačkom imenu, bez razvijanja i isticanja hrvatske nacionalne
svijesti. Bunjevačko ime je vrlo uspješno opstajalo i traje do danas,
na razini etničke pripadnosti, ali kada je bilo pitanje koje nacionalne
atribute ono nosi, razlikovali su se odgovori u pojedinim historijskim
razdobljima. I nakon 1918. godine, ulaskom u srpski imperium, oni
Bunjevci koji nisu mađarizirani, imali su samo dvije mogućnosti;
da ostanu samo uz bunjevačko ime i sve one osobenosti koje ono
znači ili da ga ostave u osnovi a na njega nadograde i usvoje ono
šire, nacionalno – hrvatsko, sa značajkama koje to nosi.

18. izjava dr. Stipana Matijevića
20.3.1930. Jugoslovenski
Dnevnik

21. “Gradskom Senatu u Subotici
Molba Dr Evetović Matije
stanovnika u Subotici za uverenje o zavičajnosti
Popisani molim sl. Naslov, da mi blagoizvoli izdati uverenje
o zavičajnosti.
Rođen sam 24. februara 1894. u Bačolmašu, a u Subotici
stalno stanujem od 1899.; sa satnom sam u I krugu,
Pozorišna ul. 2. Po zanimanju sam gradski činovnik
(upravnik Troš. odeljenja). Oženjem sam sa Jelenom
Kulešević i imam jedno dete po imenu Ružica, rođena u
Subotici, 4. septembra 1926. god. Vere sam rim. Katoličke,
a narodnosti srpsko-hrvatske (Bunjevac).
U Subotici 11. marta 1929. godine.”

22. 6. Otklon ka prohrvatskim opcijama s
početkom tridesetih godina
• Mada su se vjetrovi hrvatštine počeli snažnije
osjećati od početka tridesetih godina, njihovo
narastanje se bilježi tek od druge polovine te
dekade. U tom periodu ta pobjeda hrvatske
narodne misli ima “biljeg novog narodnog i
kulturnog preporoda bačkih Hrvata, koji je
možda sasvim ravan onom prvom,
Antunovićevom preporodu.”
• Marko Čović, Aleksandar Kokić, Bunjevci i Šokci,
Narodna borba Bunjevaca i Šokaca, Zagreb 1939,
st. 10.

24. • To se očitovalo na širokom društvenom planu, kako
političkom tako i kulturnom. Snažila je područna
organizacija HSS-a, česte su bile posjete funkcionera iz
Hrvatske, jačalo je djelovanja niza subotičkih udruga,
koje su okupljale Bunjevce Hrvate, izuzjetno su
masovne i posećene manifestacije koje organiziraju
protagonisti i nositelji ideja pune afirmacije
nacionalne svijesti Bunjevaca, kako one u Subotici
tako i one priređivane u Zagrebu. Kulminacija tog
plimnog talasa dostiže se potpisivanjem sporazuma o
stvaranju Banovine Hrvatske 26.8.1939. Kod bačkih
Hrvata i pored elemenata trijumfa i zadovoljstva
postignutim, ostaće okus nazadovoljstva i žala za
propuštenom mogućnošću da i oni budu uključeni u
novu Banovinu.

26. • Kao i kod mnogih drugih subotičkih javnih
ličnosti, to se sve jasnije opaža i kod Matije. I
on se angažira u društvenim krugovima sa
jasnom hrvatskom odrednicom. Promjena
njegovog stava se očituje i kada 1940. godine
odgovara na upit Šime Lulića, zagrebačkog
stanovnika, koji je molio za dostavu podataka
o obitelji Lulić: „Vjere su rimokatoličke, a po
narodnosti Hrvati, s plemenskim obilježima
Bunjevci.“

27. 7. Tihi otpor 1941.-1944.
• I Matiju kao mnoge druge Bunjevce, iz gradske službe
nova mađarska vlast udaljava. On biva „otpušten zbog
nacionalnih razloga“ 13.04.1941. godine.

29. 8. Neravnopravni tretman i od
komunističkih vlasti
• U novonastalim okolnostima nakon rata i uspostave
novih vlasti, našavši se izvan hrvatske matice, u
Autonomnoj pokrajini Vojvodini, Bunjevci su prvo
dočekali odluku da ih pokrajinski izvršni organ GNOO
Vojvodine okružnicom od 14.5.1945. prizna Hrvatima,
t.j. birokratski kruto natjera sve administrativne organe
da ih svugdje upisuju isključivo upravo tako. No, ubrzo
će doći do razočarenja, ono što je trebalo biti
zajamčeno i njima kao pripadnicima državotvornog
naroda, nije se poštivalo i njihova nadanja da će od
tada biti ravnopravni sa Srbima rasprsnuće se kao
mjehur sapunice.

31. Gostovanje HNK 16.7.1946.

32. • Progoni intelektualaca iz subotičke hrvatske
zajednice započeti u jesen 1947., najočitije se
pokazivali u kom smjeru se vodi politika prema
Bunjevcima Hrvatima. U cjelini, nakon
kratkotrajnog uzleta očekivanja da će i bački
Hrvati dočekati doba da budu ravnopravno
tretirani, dolazi do sustavnog zatiranja svega
hrvatskog.

33. • U mirovinu Matija odlazi 1953. godine.
• Matija Evetović preminuo je i sahranjen u
Subotici 2.7.1972. godine.
• Progoni i šikaniranja “hrvatskih nacionalista”
bjesneli su i na sjeveru Bačke.

34. HVALA NA PAŽNJI!