1. Govor predsjednika Milanovića donosimo u cijelosti:
Poštovani predsjedniče, poštovani zastupnici. Pred vama je Prijedlog skupine zastupnika za pokretanje
postupka za izmjene hrvatskoga Ustava. Sukladno dogovoru između premijerke i predstavnika triju
stranaka mi smo podnijeli ovaj prijedlog i prije nekoliko dana i na Odboru za Ustav, Poslovnik i politički
sustav razmotrili i raspravili o tom prijedlogu. Usvojena je odluka da se krene na temelju ovoga prijedloga
također u jedan paralelni proces izmjena Ustava, da bi se na kraju ta dva procesa objedinila i išla sa
zajedničkim prijedlogom. Rukovodili smo se prije svega logikom da je pored ovih općih izmjena, odnosno
pored posebnih izmjena koje su potrebne za ulazak Hrvatske u Europsku uniju potrebno pristupiti i nekim
drugim izmjenama, koje nisu u izravnoj vezi sa ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i koje naprosto
smatramo da predstavljaju vrijednost same po sebi i da je dobro da budu unesene u hrvatski Ustav.
U području Europske unije i prilagodbe Hrvatske na članstvo u Europskoj uniji držali smo se u velikoj
mjeri prijedloga koji je podnijela Vlada i Vladina radna skupina. U ovom drugom dijelu imamo nekoliko
vlastitih prijedloga koji su drukčiji od prijedloga Vlade, zadiremo u neka posve druga područja i isto tako
neke od tema predlažemo da se urede na drukčiji način. Ovo nije običan zakonodavni proces. Izmjene
Ustava nisu stvar koja se radi svaki dan i bez obzira na to što vjerojatno ne bismo niti pristupili izmjenama
Ustava da nema pregovora sa Europskom unijom, držimo da je to prilika koju svakako treba iskoristiti i to
iskoristiti na dobar način. Razgovaralo se i sa strukom, pa tako i na Odboru i uvijek smo ne spremni, nego
da tako kažem postoji volja da se razgovara sa strukom i da se prihvate mišljenja struke, naročito u
područjima koje su vezane uz Europsku uniju i odabir određenih pravnih i političkih termina koji naprosto
moraju biti precizno definirani, i koji na neki način predstavljaju i uvjet Europske unije za pregovore.
Krenimo redom, od preambule, odnosno od odredbe o nacionalnim manjinama o kojoj je već bilo govora i
Vlada je iskazala, odnosno premijerka osobno spremnost da se ova odredba proširi, odnosno dopuni na
način da se u toj odredbi članka 1., odnosno u toj odredbi preambule, a članka 1. Prijedloga Nacrta
promjena Ustava Republike Hrvatske koji je pred vama spomenu, odnosno navedu izrijekom sve manjine,
jer držimo naprosto da je to u danoj situaciji najpametnije i najpoštenije rješenje. Izostavljanjem bilo koje
manjine, rađenjem razlike između autohtone i neautohtone manjine, ulazimo na sklizak teren po kojem
smo se već dosta dugo sklizali, a malo tko je vješt u tome. Raditi razliku između jedne manjine, druge
manjine, objašnjavati što to znači autohton, anticipirati što će se dogoditi za godinu ili 10 godina kad
Hrvatska uđe u Europsku uniju i kada bude otvorenija za migracije, radne snage, stanovništva, naprosto na
ovaj način otklanjamo sve dileme. I isto tako, radi se o tri nacionalne manjine koje su dosta zastupljene u
Hrvatskoj. Ispravljamo jednu nelogičnost, pa možda i malu nepravdu koja je postojala u hrvatskom
Ustavu do danas.
Članak 7. Ustava, a tiče se oružanih snaga, i donošenje odluka o slanju oružanih snaga u inozemstvo i
donošenje odluka o ulasku stranih oružanih snaga u Republiku Hrvatsku, predlažemo urediti na drukčiji
način od onoga koji je predložila Vlada i to stoga jer držimo da članak Ustava mora jasno konstatirati i
provesti činjenicu da je predsjednik Republike vrhovni zapovjednik. Toga u dosadašnjem tekstu Ustava
nije bilo, nekom omaškom, propustom ili čime već. Dakle radi se o tome da predsjednik Republike kao
vrhovni zapovjednik ne samo ima pravo sudjelovati kao supotpisnik ili kao sudonositelj odluke u tim
važnim procesima, nego ima i tu obavezu, to i odgovornost. Do sada je to naprosto bilo preskočeno. A u
niz drugih odredaba Ustava izrijekom se spominje proceduralno predsjednikov supotpis dakle tamo gdje
predsjednik ima ovlasti, ovdje toga nije bilo. Isto vrijedi i za prijedlog, moram priznat ne znam čime
motiviran da Hrvatska vojska izlazi iz Hrvatske odlukom samo većine zastupnika umjesto dosadašnje
dvotrećinske većine koja se afirmirala u praksi i za koju duboko vjerujemo da koristi svakoj budućoj
Vladi. To je teška odluka i treba je donijeti zajednički. Tu bih rekao da ta 2/3 većina za koju držimo treba
ostati u Hrvatskom ustavu neke vrste mlađi brat konsenzusa. Konsenzus bi bio idealan. Sigurni smo da
nitko ne želi slati Hrvatsku vojsku u bilo koju riskantnu ili borbenu misiju bez da ima široku podršku koja
graniči s konsenzusom, ali naravno teško je postići konsenzus, dakle potpuno jednoglasje.

2. Pripadnici nacionalnih manjina su do sada sukladno članku 15. u Hrvatskoj svih ovih nacionalnih manjina
dosada navedenih, pa i onih koji su navedeni dopunski u zakonu a sada ulaze svi u Ustav, postojala je
mogućnost da pored općeg prava glasa imaju tzv. dopunsko pravo glasa. Ta Ustavna odredba je potpuno
jasna i ne treba biti Nikola Tesla da bi se shvatilo da je ustavotvorac kada je donosio tu normu smatrao
pokazao političku volju da se tako nešto ostvari i rekao da se pored općeg prava glasa može dati i
dopunsko pravo glasa. Ta dva prava glasa, prema slovu Ustava, nisu konkurirajuća i jedno ne isključuje
drugo, nego su komplementarna, ukoliko se tako odluči. Neobično je da je Ustav tako nešto predviđao
benevolentno, otvoreno, a onda istog trenutka naišao na veliku barijeru zakonodavca koji se pravio gluh ili
nevješt da takva Ustavna odredba ne postoji. Postoji i predlažemo da se ustavom odredi da predstavnici
odnosno da pripadnici manjina u Republici Hrvatskoj imaju to dopunsko pravo pred općega prava glasa, a
da se detaljnim, da se modaliteti toga prava urede zakonom, a ne Ustavom.
Javno bilježništvo držimo da pored odvjetništva koje je Ustavna kategorija mora biti navedeno u
Hrvatskom ustavu. I inače bi Ustavu općenito kao jednome aktu dobro došlo jedno nomotehničko
pospremanje jer u njemu u normativnom smislu vlada popriličan nered, ali s obzirom da smo se već
naučili u njemu snalaziti da ipak nije toliko golem onda možda ipak za time nema potrebe. U idealnom
svijetu bilo bi potrebe kada bi ga se pisalo ispočetka. Dakle, ako se odvjetništvo navodi kao Ustavna
kategorija koja proizlazi iz tradicije i iz prava na obranu onda to treba učinjeno i sa javnim bilježništvo.
Isto nekom vrstom analogije vrijedi i za unošenje odredbe, naš je prijedlog da se u Ustavu spomene i
guverner Narodne banke, jer ako se u Ustavu već spominje na niz mjesta drugih inokosnih organa,
državnih odvjetnika, čak i glavnih državnih revizora, pravobranitelja onda priznat ćete dužnost i funkcija
guvernera Narodne banke, centralne banke, federalnih rezervi kako god se to gdje i u kojem kontekst
spominjalo je jedno od jako važnih dužnosti. A neovisnost te dužnosti je jedan od temelja financijskog
poretka Europe u koju ulazimo. Prijedlog guvernera u Ustav, jer je u Ustavu i državni revizor, ali čak i da
nije državni revizor, dužnost guvernera smatramo još važnijom.
Članak 31. Ustava postojećeg Ustava predlaže se da se dodaju stavci koji na puno detaljniji i ozbiljniji
način reguliraju pitanje ukidanja zastare i ne samo za to pitanje, za kaznena djela počinjena tijekom
procesa pretvorbe i privatizacije kao i za ratno profiterstvo i bogaćenje na nezakonitim osnovama u
vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku. Prijedlog Vlade je štur i kratak, u nekakvoj pravnoj
tradiciji Sjedinjenih Američkih Država prije 250 godina to bi bila itekako mjera vrijednosti, međutim, to je
bilo prije 250 godina. Danas stvari moramo definirati jako precizno, i pogledamo li takve odredbe u
Europskim ugovorima, u osnivačkim ugovorima, u Lisabonskom ugovoru, vidjet ćete da se malo toga,
osim na načelnoj razini definira s dvije riječi, to su itekako dugačke i precizne formulacije. U tom smislu i
o tome će govoriti u ime predlagatelja profesor Ivo Josipović koji je koordinator i autor tog članka, jer to
je jedan pravi posao bio, smatramo da je ovo pravi put i pravo rješenje.
Predlažemo i da se na tragu Vladinog prijedloga o kriterijima o održavanju referenduma o pristupanju
Hrvatske Europskoj uniji, gdje se Vlada u svom prijedlogu o kojem se raspravljalo prošli tjedan odredila
da se na referendumu odlučuje većinom glasova birača koji su glasovali u Republici Hrvatskoj da se ista
odredba konzekventno unese i u članak 45. Hrvatskog ustava koji govori o održavanju parlamentarnih i
predsjedničkih izbora u Republici Hrvatskoj i da se doda u Republici Hrvatskoj. Ovdje predlažemo
konzekventnost ali isto tako smo naravno otvoreni za dijalog, za razliku od HDZ-ovog prijedloga, mi na
zadnjoj sjednici Sabora na kojoj se raspravljali o tom Vladinom prijedlogu nismo kategorički rekli ni za
išta da nam je apsolutno neprihvatljivo i da o tome nećemo niti razgovarati. Za razliku od toga na sjednici
Odbora, u ime HDZ-a, odnosno predlagatelja Vlade, potpredsjednik Sabora Šeks unaprijed je otklonio
mogućnost razgovora o temama iz ovog područja, ali svejedno morat ćemo o tome sjesti i razgovarati.
Tim više, jer je prijedlog Vlade o pravilima za održavanje i uspjeh referenduma za članstvo u Europskoj
uniji po prvi puta unio kriterij u Republici Hrvatskoj, s obzirom da Republika Hrvatska neprijeporno jest
hrvatski teritorij, kao i vjerojatno hrvatska veleposlanstva. Morat ćemo definirati što to znači i što ste pod
time mislili reći i koja je bila poruka jer moramo imati iste kriterije.

3. U obrazovanju također, vrlo kratko, smatramo da je potrebno u Ustav unijeti izmjene kada je u pitanju
obvezno obrazovanje i jamstvo države da će ono biti bez naknade, odnosno besplatno ali nema smisla
velikoga ako se ne uvede kriterij prvoga zvanja, prve kvalifikacije. Bez te odredbe prijedlog Vlade je
prazan isto kao i odredba u članku, o zabrani, odnosno ukidanju zastare u privatizaciji, to treba dodatno
razraditi i jasnije definirati što se pod time mislilo.
Smatramo i da Hrvatski sabor mora donijeti proračun većinom glasova svih zastupnika. Na godišnjoj
razini nema važnijeg trenutka u kojem se glasa o povjerenju o jednom cijelom projektu Vlade. Dakle,
određuje se donošenje proračuna kako će se javni novac trošiti u javnoj sferi. S obzirom da se 50% novca,
da se tako pučki izrazim, troši u režiji i aranžmanu države, nema važnije stvari. Za taj projekt, za tu
politiku svaka Vlada krajem kalendarske godine mora dobiti jasan mandat svoje većine u predstavničkom
tijelu za sljedeću godinu. Bio je jedan prigovor da to znači ako proračun ne prođe Vlada pada. Da,
međutim s obzirom da u Ustavu stoji da je rok za to 120 dana i da se u roku od 120 dana od dana
predlaganja, a taj dan je definiran zakonom, mora donijeti proračun to je vrlo dugo razdoblje. Na ovakav
način na koji smo dosada donosili proračun mi ga bagateliziramo.
Još jedna tema većine, odnosno kojom većinom se donosi nekakva odluka. Ustavni suci, s time se ustvari
Vlada već složila. Predlažemo da se Ustavne suce bira dvotrećinskom većinom u Hrvatskom parlamentu.
To predlažemo pro futuro, od toga nikakve konkretne koristi SDP i partneri HNS i IDS ne mogu imati jer
kao što znate sastav Ustavnog suda je popunjen i to na jedno duže razdoblje. Dakle, nema nikakvog pro
domo garda, nema nikakve zle ili sebične intencije, jedino intencija da Ustavni sud za razliku od ljudi i
kandidata iz zadnjeg ciklusa ulaze vrhunski stručnjaci. Moram reći da je moj dojam da je jedan krug ljudi
koji je postao ustavnim sucem iz kategorije onih za koje je trebalo dokazivati da ispunjavaju minimalne
kriterije. Takve ne želimo u Ustavnom sudu i zato ćemo se morati dogovarati ubuduće oko najboljih
kandidata pa onda će onaj tko je protiv njih morati objasniti zašto je. To je dobro za Hrvatsku, a to je
poduprla čini mi se i struka.
Europska unija, bez ulaženja u europski uhidbeni nalog i potrebe koje su tu nužne kao i odredbu da se
hrvatski državljani mogu izručivati temeljem međunarodnog sporazuma sa drugim državama, a ne ovim
putem europskog uhidbenog naloga treba samo navesti razliku. Dakle, u europskom uhidbenom procesu
sudjeluju samo sudovi. Tu politike nema. Dakle, sudac sucu izručenje, ugovor o izručenju bilateralni
ugovor sa drugom državom jednako politika u pravilu odlučuje ministar pravosuđa. Dakle možda su se te
dvije kategorije mogle odvojiti u dva odvojena članka, ali i postojeći prijedlog je onima koji to razumiju
jasan. Konačno sutra ćemo ući u Europsku uniju, proći će do tog dana još neko vrijeme, bit će još neka
afera, bit će još neko hapšenje, bit će još nekog bježanja od odgovornosti, ali ćemo ući u EU. Kad uđemo
u Europsku uniju onda ćemo se ponašati malo kulturnije u Parlamentu, bit će i novi saziv Sabora, bit će
ljudi koji znaju što je to, pa će onda znati jednako tako i da je Vlada u sustavu Europskog prava Vlada de
facto zakonodavac i da hrvatska Vlada sutra s ovim glasovima u Vijeću Europske unije donosi direktive i
druga viša pravila Europske unije. I zato je po uzoru na dobru europsku praksu potrebno da Sabor bude
uključen u taj postupak u svakoj etapi. Naravno to ne opstruira niti jednu buduću Vladu jer će Vlada
uvijek svojom većinom koju osigurava u Saboru moći osigurati da određeni projekt, odnosno prijedlog
zakonodavnog propisa prođe u Saboru, ali prije nego što netko u ime hrvatske Vlade obveže Republiku
Hrvatsku u Vijeću Europske unije i glasa u korist određene direktive ili regulative o tome se treba
raspravljati u Hrvatskom saboru i barem nadležni odbor o tome mora donijeti odluku. Tako je to u niz
europskih zemalja, a to podnesenim prijedlogom Vlade nije regulirano i ostavlja prostor zakonodavnog
reguliranja. Želimo da se to unese u hrvatski Ustav, tim više što Lisabonski sporazum predviđa jačanje
uloga parlamenata u europskom zakonodavnom procesu. Prije svega po pitanju supsidijarnosti, dakle da se
parlamenti u svakom pojedinačnom slučaju odrede ne u sadržaju nego je li neki propis uopće potrebno
donositi na europskoj razini. To je Lisabonski sporazum. Naš prijedlog je da se u svakom, a sve su to
važni propisi koji će utjecati na život i gospodarstvo, prije toga raspravi barem na odboru Hrvatskog
sabora gdje vladajuća većina uvijek ima većinu, ali bez Sabora to ne bi smjelo prolaziti. To je prijedlog
koji je, ponavljam, na tragu dobre i napredne europske prakse – zaključio je Milanović.