Successfully reported this slideshow.
We use your LinkedIn profile and activity data to personalize ads and to show you more relevant ads. You can change your ad preferences anytime.

Kako hrvatski narod gubi suverenitet

686 views

Published on

Published in: News & Politics
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

Kako hrvatski narod gubi suverenitet

  1. 1. KAKO HRVATSKI NAROD GUBI SUVERENITET ?!Autor teksta: Boris Kopić, dipl. iur.( Prvi put objavljen članak 27. ožujka 2011. )UvodHrvatska je svoju suverenost i samostalnost izabrala 19. svibnja 1991. kada je nareferendum izašlo 83 % birača, a od toga dijela izbornog tijela potvrdnu odluku dalo je 94 %glasača. Nakon što je donijeta Odluka o suverenosti i samostalnosti 25. 06. 1991., raskinutesu i sve pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama 08. 10. 1991., čime je RH iformalno pravno postala samostalna i suverena država.N e k e u s t a v n e p r o m j e n e od 1990 – 2010.Prvim Ustavom od 22. prosinca 1990. u temeljnim odredbama, Hrvatska je jedinstvena inedjeljiva demokratska i socijalna država u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodukao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojihpredstavnika i neposrednim odlučivanjem ( referendumom ).Posebno treba naglasiti, kada je riječ o udruživanju u saveze s drugim državama, da o tomeodlučuju Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom.Prema članku 87. stavak 2. na referendumu se odlučuje većinom birača koji su glasovali, uzuvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača u Republici.Isto tako, kada je riječ o udruživanju, prema članku 135. odluka se donosi na referendumuvećinom glasova ukupnog broja birača u Republici.Izmjenama i dopunama Ustava iz 2001. možemo ustanoviti da su se temeljne odredbemijenjale u izričaju „Hrvatski sabor i narod“, i umjesto toga uvodi se izričaj „Hrvatski saborili narod“, dok se ostale odredbe u svezi referenduma nisu mijenjale.Međutim, u izmjenama i dopunama Ustava iz 2010. izmjenjene su odredbe o referendumučlanka 86. stavak 4. i odredbe članka 141. stavak 4. Ustava 2001. i uvedene nove odredbe učlanku 87. stavak 4. ( "na referendumu se odlučuje većinom birača koji su pristupilireferendumu" ) i u članku 142. stavak 4. Ustava 2010. ( "odluka o udruživanju RepublikeHrvatske donosi se na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu" ).
  2. 2. Kako je to u Zakonu o referendumu ?Da bi se ovaj problem sagledao u pravom svjetlu, treba naglasiti da za vrijeme zadnjihustavnih promjena Ustava iz 2010, Zakon o referendumu i drugim oblicima osobnogsudjelovanja u obnašanju državne vlasti i lokalne i područne samouprave, nije bio mijenjan.Tako je članak 6. Zakona o referendumu ostao isti ( "Na državnom referendumu odlučujese većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnogbroja birača upisanih u popis birača RH, ako za pojedina pitanja Ustavom RH nije drugačijeodređeno" ). Također, ovaj Zakon je u članku 3. stavak 5. propisao da se državni referendummora raspisati radi donošenja odluke o udruživanju RH u savez s drugim državama.Isto tako, vrlo je važno primjetiti, da se opoziv načelnika, gradonačelnika i župana odlučujereferendumom po istom principu, tj. referendumu mora pristupiti većina od ukupnog brojabirača upisanih u popis birača.O p ć e s t a nj e u p r a v n o m i p o l i t i č k o m s u s t a v uVeć na prvi pogled obični građanin koji ne poznaje pravnu tehniku i terminologiju uočava dase ovdje radi o sukob između narodnog suvereniteta i onoga ( državnog suvereniteta ) kojije utjelovljen u državnim organima vlasti i društvenim institucijama preko izabranihpredstavnika.Iako se narod plebiscitarno opredijelio ( 19. svibnja 1991. ) za suverenu, samostalnu idemokratsku državu Hrvatsku, u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, slobodnobira svoje predstavnike vlasti i neposredno odlučuje na referendumima, ona ( država ) to nijeispoštovala - prije svega, zbog toga što Ustavom postupno uzima i krade narodu njegovusuverenost u odlučivanju, a drugo - onda, kada donosi nemoralne zakone, kao što jeprimjerice Izborni zakon s tzv. „zatvorenim izbornim listama“, a unutar toga Zakona uvedenoje niz nemoralnih principa, kao primjerice „ neotuđivost mandata“, zbog čega je nastalajagma za vlašću i trgovina mandatima, a narod nemoćan promatrač zbivanja.Poslijedica togajest nastanak bolesne i apatične države, umjesto demokratske.Umjesto politike provodi se politikanstvo. Vlada ne odgovara nikome ( Saboru, PredsjednikuRH, narodu ) osim politički na izborima, na kojima građani nemaju za koga glasovati jer jepozicija i opozicija postala jedno, pa se zbog toga uopće ne izlazi na izbore u primjerenojmjeri. U državi je zavladala pohlepa za vlašću, ne postoje kriteriji za odgovornost, da onaj kojije na višoj društvenoj razini bude i više odgovoran ( sankcioniran ) politički, pravno,materijalno, kao i moralno. Uvriježili su se klijentelizam i korupcija, nema razvoja, država igospodarstvo tonu u dugovima, a nacionalno bogatsvo se rasprodaje putem nemoralneprivatizacije. Prisutan je organizirani kriminal i nesigurnost građana. Vlada nezaposlenost.
  3. 3. Da se narod ne bi pokrenuo iz sveprisutne letargije, propisane su nemoralne ustavne izakonske odredbe glede njegovog prava za pokretanje bilo koje inicijative za promjenuzakonskih i ustavnih normi, a jedna od najžešćih nemoralnih normi je ona, da narod moraprikupiti samo za pokrenutu inicijativu raspisivanja referenduma o pojedinom pitanju 10 %potpisa ukupnog broja birača u RH, i to u roku 15 dana, što iznosi oko 450.000 potpisa. Da negovorimo o tome koliko su to nepotrebni financijski troškovi za jedan narod s jedne strane,dok se na drugoj strani raznorazne „strančice“ i nezavisni kandidati razmeću sa svojimmandatima iza kojih ne stoji niti 100.000 birača. Isto tako, meni kao građaninu ( fizičkoj osobi), ili nekoj udruzi ( pravnoj osobi ), po Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu Hrvatske,uskraćeno je pravo zahtijevati ogjenu suglasnosti nekog pravnog propisa s višim pravnimaktom, osim ako mi osobno ta prava nisu povrijeđena nekim pravnim aktom ( ustavna tužba).Kao i u ovom slučaju, ove ustavne anomalije ne možete nikome u Hrvatskoj predstaviti uvidu zahtjeva za njihovom analizom i preispitavanjem, jer je sve „legalno“. Kao primjer toganavodim slijedeću odredbu Zakona o referendumu :P ra v n a i n t e r p re t a c i j a u s t a v n i h p r o m j e n a - a n o m a l i j aU Zakonu o referendumu, članku 6. stavak 2. stoji: „Na državnom referendumu odlučuje sevećinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnogbroja birača upisanih u popis birača RH, ako za pojedino pitanje Ustavom RH nije drugačijeodređeno.“ Ova podebljana rečenica u zakonskom tekstu je čista politikanska manipulacijakoja nekim neukim zlonamjernicima otvara mogućnost da je iskoriste u izmjenama Ustava2010. radi zloupotrebe prava. Ovo novoustavno pravo moglo bi biti upotrebljeno prilikomodlučivanja naroda o pitanju ulaska naše države u savez s EU, jer se ustanovilo istraživanjemanketa od prije da postoji izvjesni euroskepticizam građana, te tako i realna mogućnost dagrađani apstiniraju izlazak na biralište, čime bi učinili državni referendum nevažećim.Isto se je dogodilo s izmjenama i dopunama Ustava 2001. ( za vrijeme Račanove Vlade ), kadase uvodi izričaj „Hrvatski sabor ili Vlada“, čime je data mogućnost Hrvatskom saboru da opristupanju u saveze s drugim državama može odlučiti u posebnim prilikama i bez naroda,bez obzira što stoji u Zakonu o referendumu obveza raspisivanja državnog referenduma, jeruvijek treba imati na umu da je niži pravni akt ( ovdje je to Zakon o referendumu ) podložanvišem pravnom aktu ( u ovom slučaju Ustavu ), što znači da po Ustavu odluku može donijetipravno valjano Hrvatski sabor i bez naroda.Međutim, u pravnom smislu izmjene odredbi o referendumu u Ustavu su pravno bilenedopustive jer za to nije postojao nikakav pravni osnov, niti realna potreba jer se protivipraktičnom umu i istini - da je realna i istinska volja naroda sadržana u većini pristupanjaglasovanju na referendumu, a ne u manjini, bez obzira na bit ishoda odluke i njeneposlijedice. Dakle, ishod odluke ne može biti važniji od njene demokratičnosti i
  4. 4. neposrednosti odlučivanja izraženoj u općoj volji naroda svih slojeva društva. Time jeuništena najveća stečevina svakog naroda, njegov suverenitet u odlučivanju po samomUstavu i Zakonu. Odnosno, sada imamo apsurdnu pravnu ( a ispravnu prirodnu ) situaciju, danam je Zakon o referendumu po svom sadržaju i kvaliteti glede ovih pitanja „viši pravni aktod samog Ustava“, a što je samo po sebi pravno nedopustivo.Dakle, iako je neprikosnoveno utvrđeno prije samih zadnjih izmjena Ustava 2010. kako seglasuje na državnom referendumu, i sve to također propisano Zakonom o referendumu zaslučaj udruživanja s drugim državama, eksplicitno i obvezatno, zavisnom rečenicom: „ ako zapojedino pitanje Ustavom RH nije drugačije određeno“, to se ne može i ne smije primjenitina pitanje stupanja naše države u druge saveze s državama. Ta rečenica može se odnositi nadruga pojedina pitanja koja nisu eksplicitno uređena Zakonom i Ustavom, a ova pitanja suuređena, i ne mogu se mijenjati voljom manjine ( saborskih zastupnika ), dakle, ne bez voljenaroda.Možda najbolji primjer sukoba ( kontraverze ) između Zakona o referendumu i Ustavanalazimu u primjerima opoziva načelnika, gradonačelnika i župana.Opoziv jednoga općinskog načelnika može se postići samo referendumskom odlukom većineukupnog broja birača upisanih u popis birača.Iz toga proizlazi zaključak da je za državni suverenitet ( unutarnji suverenitet ) odluka kako sedonosi opoziv jednog općinskog načelnika važnija ( !!! ) od državnog referenduma kada seodlučuje o stupanju u saveze s drugim državama ( vanjski suverenitet ), što je samo po sebiprotivno umu, jer hipotetski promatrano - državni referendum bio bi pravno valjan i onda,kada bi na biralište izašla samo tri birača ( !!! ).Z a k lj u č a kTemeljem ustavnih promjena učinjenih u razdoblju od 1990 – 2010. ( ukupno: četri izmjene )hrvatski narod polako, ali sigurno gubi svoj konstitutivni elemenat u državnoj vlasti (suverenitet ) stoga što sve više biva izbačen iz procesa demokratskog i neposrednogodlučivanja o najbitnijim pitanjima svoga života i opstanka, a naročito kada je riječ ostupanju u saveze s drugim državama ili asocijacijama. Na taj način Ustav iz 1990. jegeneralno povrijeđen.Da citiram gosp. Nigela Farage-a o onome što je rekao čelnicima EU u eu - parlamentu: „Zbog opsjednutosti za Euro-državama, vaša je sreća u uništenju demokracije. Kada ljudiopljačkaju demokraciju, ostaje nacionalizam i nasilje.“Kao po običaju, za sve učinjeno - nitko nikada neće odgovarati. Zašto? Ili će se konačnonešto promijeniti ?!
  5. 5. Donji Miholjac, 27. Ožujak 2011.

×