1. Suncev sistem
Planete najbliže suncu se nazivaju unutrašnje planete. To su Merkur, Venera, Zemlja i
Mars. Poslije njih je veliki prsten asteroida, komada stijena mnogo manjih od planeta.
Ovaj prsten se zove Asteroidni pojas. Poslije Asteroidnog pojasa se nalazi patuljasta
planeta po imenu Ceres. Zatim slijede vanjske planete: Jupiter, Saturn, Uran i Neptun.
Još dalje su dvije patuljaste planete, Pluton i Eris.Iza Neptunove orbite nalazi se još
jedan veliki prsten objekata sličnih asteroidima, zvani Kuiperov pojas. Ime je dobio po
prezimenu naučnika koji je prvi pisao o njemu.Poslije Kuiperovog pojasa slijedi Oortov
oblak. Naučnici misle da većina kometa koje prolaze kroz Sunčev sistem dolazi odatle.
Između svih ovih stvari nalazi se prašina. Čestice prašine su jako udaljene jedna od
druge, ali one sijaju na sunčevoj svjetlosti. Prije zore (u septembru ili oktobru) možemo
vidjeti taj odsjaj na istoku. To zovemo zodijački žar. Kada komadi svemirske prašine
pogode Zemljinu atmosferu, oni sagorijevaju. Ako su to veći komadi njihovo
sagorijevanje se bolje vidi sa Zemlje i to nazivamo meteorima.
2. Šta drži sve to zajedno?
Zašto se sve planete okreću oko Sunca? Zašto se mjeseci okreću oko planeta? Zašto
sunce ne otplovi i ostavi planete same? Odgovor na sva ova pitanja je povezan s
gravitacijom. Gravitacija je sila povezana s masom. Ona drži stvari zajedno.
Sunčeva gravitacija je dovoljno jaka da zadrži Zemlju u svojoj “blizini”. Sunce ne stoji na
jednom “mjestu” u Svemiru. Cijeli Sunčev sistem kruži oko centra naše galaksije
(Mliječnog puta). Svi ti objekti se drže zajedno zahvaljujući gravitaciji.
Ko je otkrio Sunčev sistem?
1543. godine Nikola Kopernik je otkrio da se planete okreću oko Sunca, a da se jedino
Mjesec okreće oko Zemlje. Ipak cijeli život se plašio da to ikome kaže, jer je u to doba u
Evropi zbog toga mogao biti spaljen na lomači. U današnje vrijeme astronomi otkrivaju
sve više. Nedavno su pronašli još objekata poput Plutona. Jedan od njih Eris je čak i
veći od Plutona. Zbog svega toga Pluton se više ne ubraja u obične planete nego ga
nazivaju “patuljastom planetom”.
Šta će se desiti s našim Sunčevim sistemom?
3. U narednih pet milijardi godina Sunce će potrošiti najveći dio svog hidrogenskog goriva.
To će ga dovesti u zadnju fazu njegovog života. Središte Sunca će se skupiti i postati
još toplije nego što je to sada. Vanjski dio (omotač) će se proširiti i tako će sunce postati
veće. Postaće crveni džin.
Sunce će biti toliko veliko da će čak i neke najbliže planete biti u njemu. One će
izgorjeti. Koje će to planete biti uništene zavisi od toga koliko mase Suncu preostaje.
Nakon određenog perioda koje Sunce provede kao crveni džin, ono će početi da
sagorijeva helijum. Tada će se još više skupiti i prestaće biti crveni džin. Sagorijevaće
helijum oko milijardu godina, zatim ponovo postati crveni džin, a sve više gasa će zračiti
vani u Svemir narednih nekoliko stotina hiljada godina.
Formiraće se planetarna nebula. Ona će trajati između nekoliko hiljada i nakoliko
desetina hiljada godina. Ta nebula će se sjajiti na svjetlosti Sunca.
U centru onoga što je nekada bilo Sunce možda se formira mala zvijezda zvana bijeli
patuljak. Ova vrsta zvijezde je otprilike veličine Zemlje. Kada postane bijeli patuljak
Sunce neće imati više goriva. Ohladiće se i potamniti. Ipak i takvo će sjajiti još mnogo
milijardi godina.
