1. DJEVOJČICA NA KIŠI
/Rođendanska pjesma za Blanku Klemić/
Postoji doba u srcu po kom smo
zauvijek veliki ili zauvijek maleni. Ili oboje!
Kad srpanjska kiša zapljušti i zažubori
stazama djetinjstva i strminama ljudskosti,
pred nju istrči Djevojčica.
Hirovita je i nepredvidiva i opet bosa trčkara
usprkos majčinoj brizi. "Prehladit ćeš se."
"Neću." "Pokvasit ćeš se!" "Nema Veze."
Ni jedno čudo svijeta nije u njenom svijetu
kao taj samonikli potočić na stazi, kao kap na usni.
Ni jedna mijena pod svodovima, lijepa kao duga,
narisana, nadahnuta, upijena i proživljena.
Eno ih godine, nestvarne, nejednake,
kao odraz u lokvici, prebrisane igrom.
poništene srcem.
Eno ih svjetovi, neoslikani,lijepi.
ko' slika unučice što njeno nosit će ime.
Sretan Vam rođendan.
Vlado Karagić