Tisućiti čovjek u Velikoj knjizi Gospodara mjeseca

1. Tisućiti čovjek
na Gospodarima mjeseca
Matija Njegač
Ni jedno zrnceu potoku i ni
jedan kamenčić na putu,
travka u gorii ptica o sutonu
nisu ondje slučajno. Pa ni to
da smo negdje prvi, negdje
posljednji, a negdje u
nezamjetnoj sredini. Mora
biti nekog tajanstvenog reda
u tome, gdje smo baš ovi i
gdje smo baš mi. Tako je baš
ovaj varaždinskimladić
postao tisućiti sudionik našeg
maratonskog šahovskog
serijala.
„I've got a strong urge to fly
But I've got nowhere to fly to.“
Ništa nas skoro tako lijepo ne oslika kao djetinji ideal i mladenačke
misli. Tako ćemo ovdje i predstaviti Matiju Njegača. Rođen je u
Varaždinu, u sami osvit proljeća, 19. ožujka 2002. Majka Lidija i otac
Nenad porijeklom su iz Međimurja.
Prve poteze šahovske igre naučio je od djeda, još negdje u ranom
djetinjstvu, a prvi trener bio mu je Miljenko Kelemen, čovjek koji je u
sebi tako lijepo združio dvije ljubavi: šah i planinarenje. Teško da bi
igdje nadaleko i naširoko našli boljeg učitelja u skromnosti,
jednostavnosti i dobroti.
Prva šahovska knjiga bila je „Moja prva šahovnica“, Tihomira
Komljenovića.
Šah je trenirao u ŠD Varaždin i ŠŠK Mladost iz Varaždinskih Toplica.
Najveću podršku u bavljenju šahom davali su mu otac i djed.
Šahovski uzori su mu svjetski prvaci i pobjednici velikog turnira u
Petrogradu 1914., Emanuel Lasker i Jose Raul Capablanca.
Volio bi raditi s Garryem Kasparovom, a san mu je postati šahovski
velemajstor.
Prije ovih šahovskih snova, Matiji želimo ispunjenje
onih drugih, snova o prijateljstvu, ljubavi i osobnoj sreći. Šah će mu uvijek biti ondje negdje,
do uzglavlja ili na putu. Tko tako voli ljude i šah, mora mu se lijepo vratiti. Sretno Matija!
Vlado Karagić