Jutarnja sličica s Bilogore

1. NAD JAGNJEDOVCEM
Jutro s dalekom grmljavinom. Možda negdjenad Jagnjedovcemili
Hudovljanima nešto moćno do korijena protresa uzdrhtalekrošnje.
Zemlja prima silovitdah neba, a ono srknejecaj iz njene dubine.
Samotni hrastovi, čuvaridjedovine, namrštepognuto čelo i čekaju
dok ne prođe, istutnji se i ne ocijedi kroz kvrgaveizdankeBilogore.
Jutro koje ne utječe na ljude, jurećeautomobile i neotpijene šalice.
Slatka strava postojanja kojeninajmanjimzrncemsebe ne dotaknu svijet.
Vjetar miluje još snene skutezborničkezavjese.
Ono što tutnji i raznosipošlo je drugamo.
Ono što krijepii blagosilja, leluja rosnimpoljem,
tražeći klepke, glasove, miris janjadi, ugažen trag za suncem
i prvepastirskeprošnje.
Vlado Karagić