1. PUT GENERACIJA - PJESMA ODRASTANJA
"Ne odu ljudi iz tvoga života, kada ih više ne vidiš,
već kad im zaboraviš glas i prestaneš misliti na njih."
Dan prije upisa novih prvašića kucnuo je trenutak za
nove kartice s imenima na našimškolskimvješalicama.
One stare preselit će u kutiju dragih uspomena.
Nova imena donijet će nešto svoje, nešto što ovdje
nikada nije bilo, ali neće potisnuti imena svojih prethodnika.
To je put generacija. Pjesma odrastanja. Na njoj počiva
štafeta sudbina i energija ovoga svijeta.
Srećom, mi ovdje možemo primjerom pokazati
kako se iza prvih sudbinskih rastanaka otvara horizont
dobrih puteva. Na nekima ćemo se sresti, na nekima
tek pomisliti jedni na druge. Na nekima ćemo osjetiti
da je ondje bio netko naš, netko tko nam je obogatio
život i oplemenio misli.
Nema tako goleme sobe s ozvjezdanim stropom
u koju bi prije sna stali svi koji su nam dragi.
Nema tolikog vlaka do zvijezda u koji bi svi stali.
Zato imamo duše, srce i misli.
Zato se ne bojimo ni malih ni velikih rastanaka,
jer se iza njih u zlatnim zorama pomiču naše gore
i naše svete hrvatske rijeke, da prime pute i mjesta
kojima imamo poći.
Jedino što ondje ikada ikome dugujete, jest da budete
sretni. (Kojom bojom iz palete hrabrosti, upornosti,
marljivosti, skromnosti, poniznosti, dobrote, mašte,
čestitosti, pobožnosti i ljubavi ćete to oslikati
- ostaje samo do Vas.)
Po tom ćete neponovljivom rukopisu života,
ostati upamćeni, samosvojni, jedinstveni.
Miran sam, jer vidim daleko, jer vjerujem
u najdublje tajne dobrote ovog svijeta
i jer Vas beskrajno volim.
Sretno četvrtaši!
Vaš učitelj
Vlado Karagić
