The Book of Tobit, also known as the Book of Tobias, is a 3rd or early 2nd century BC Jewish work describing how God tests the faithful, responds to prayers, and protects the covenant community.
The Book of Tobit, also known as the Book of Tobias, is a 3rd or early 2nd century BC Jewish work describing how God tests the faithful, responds to prayers, and protects the covenant community.
The seventh son of Jacob and Bilhah. The jealous one. He counsels against anger saying that "it giveth peculiar vision." This is a notable thesis on anger.
The seventh son of Jacob and Bilhah. The jealous one. He counsels against anger saying that "it giveth peculiar vision." This is a notable thesis on anger.
The Book of Tobit, also known as the Book of Tobias, is a 3rd or early 2nd century BC Jewish work describing how God tests the faithful, responds to prayers, and protects the covenant community.
The Book of Tobit, also known as the Book of Tobias, is a 3rd or early 2nd century BC Jewish work describing how God tests the faithful, responds to prayers, and protects the covenant community.
The seventh son of Jacob and Bilhah. The jealous one. He counsels against anger saying that "it giveth peculiar vision." This is a notable thesis on anger.
The seventh son of Jacob and Bilhah. The jealous one. He counsels against anger saying that "it giveth peculiar vision." This is a notable thesis on anger.
The Story of Ahikar, folktale of Babylonian or Persian origin, about a wise and moral man who supposedly served as one of the chief counselors of Sennacherib, king of Assyria (704–681 bc). Like the biblical Job, Ahikar was a prototype of the just man whose righteousness was sorely tested and ultimately rewarded by God.
The Story of Ahikar, folktale of Babylonian or Persian origin, about a wise and moral man who supposedly served as one of the chief counselors of Sennacherib, king of Assyria (704–681 bc). Like the biblical Job, Ahikar was a prototype of the just man whose righteousness was sorely tested and ultimately rewarded by God.
The Book of Ruth is included in the third division, or the Writings, of the Hebrew Bible. In most Christian canons it is treated as one of the historical books and placed between Judges and 1 Samuel.
Being justified freely by his grace through the redemption that is in Christ Jesus: Whom God hath set forth to be a propitiation through faith in his blood, to declare his righteousness for the remission of sins that are past, through the forbearance of God; To declare, I say, at this time his righteousness: that he might be just, and the justifier of him which believeth in Jesus. Romans 3:24-26
The Story of Ahikar, folktale of Babylonian or Persian origin, about a wise and moral man who supposedly served as one of the chief counselors of Sennacherib, king of Assyria (704–681 bc). Like the biblical Job, Ahikar was a prototype of the just man whose righteousness was sorely tested and ultimately rewarded by God.
(A Psalm of David.) The LORD is my light and my salvation; whom shall I fear? the LORD is the strength of my life; of whom shall I be afraid? Though an host should encamp against me, my heart shall not fear: though war should rise against me, in this will I be confident. Wait on the LORD: be of good courage, and he shall strengthen thine heart: wait, I say, on the LORD. Psalm 27:1,3,14
The Book of Judges is the seventh book of the Hebrew Bible and the Christian Old Testament. In the narrative of the Hebrew Bible, it covers the time between the conquest described in the Book of Joshua and the establishment of a kingdom in the Books of Samuel, during which Biblical judges served as temporary leaders.
Being justified freely by his grace through the redemption that is in Christ Jesus: Whom God hath set forth to be a propitiation through faith in his blood, to declare his righteousness for the remission of sins that are past, through the forbearance of God; To declare, I say, at this time his righteousness: that he might be just, and the justifier of him which believeth in Jesus. Romans 3:24-26
The Book of Sirach or Ecclesiasticus is a Jewish work, originally written in Hebrew. It consists of ethical teachings, from approximately 200 to 175 BCE, written by the Judahite scribe Ben Sira of Jerusalem, on the inspiration of his father Joshua son of Sirach. Joshua is sometimes called Jesus son of Sirach or Yeshua ben Eliezer ben Sira.
The Book of Joshua is the sixth book in the Hebrew Bible and the Old Testament, and is the first book of the Deuteronomistic history, the story of Israel from the conquest of Canaan to the Babylonian exile.
Being justified freely by his grace through the redemption that is in Christ Jesus: Whom God hath set forth to be a propitiation through faith in his blood, to declare his righteousness for the remission of sins that are past, through the forbearance of God; To declare, I say, at this time his righteousness: that he might be just, and the justifier of him which believeth in Jesus. Romans 3:24-26
The Story of Ahikar, folktale of Babylonian or Persian origin, about a wise and moral man who supposedly served as one of the chief counselors of Sennacherib, king of Assyria (704–681 bc). Like the biblical Job, Ahikar was a prototype of the just man whose righteousness was sorely tested and ultimately rewarded by God.
The Story of Ahikar, folktale of Babylonian or Persian origin, about a wise and moral man who supposedly served as one of the chief counselors of Sennacherib, king of Assyria (704–681 bc). Like the biblical Job, Ahikar was a prototype of the just man whose righteousness was sorely tested and ultimately rewarded by God.
The Book of Ruth is included in the third division, or the Writings, of the Hebrew Bible. In most Christian canons it is treated as one of the historical books and placed between Judges and 1 Samuel.
Being justified freely by his grace through the redemption that is in Christ Jesus: Whom God hath set forth to be a propitiation through faith in his blood, to declare his righteousness for the remission of sins that are past, through the forbearance of God; To declare, I say, at this time his righteousness: that he might be just, and the justifier of him which believeth in Jesus. Romans 3:24-26
The Story of Ahikar, folktale of Babylonian or Persian origin, about a wise and moral man who supposedly served as one of the chief counselors of Sennacherib, king of Assyria (704–681 bc). Like the biblical Job, Ahikar was a prototype of the just man whose righteousness was sorely tested and ultimately rewarded by God.
(A Psalm of David.) The LORD is my light and my salvation; whom shall I fear? the LORD is the strength of my life; of whom shall I be afraid? Though an host should encamp against me, my heart shall not fear: though war should rise against me, in this will I be confident. Wait on the LORD: be of good courage, and he shall strengthen thine heart: wait, I say, on the LORD. Psalm 27:1,3,14
The Book of Judges is the seventh book of the Hebrew Bible and the Christian Old Testament. In the narrative of the Hebrew Bible, it covers the time between the conquest described in the Book of Joshua and the establishment of a kingdom in the Books of Samuel, during which Biblical judges served as temporary leaders.
Being justified freely by his grace through the redemption that is in Christ Jesus: Whom God hath set forth to be a propitiation through faith in his blood, to declare his righteousness for the remission of sins that are past, through the forbearance of God; To declare, I say, at this time his righteousness: that he might be just, and the justifier of him which believeth in Jesus. Romans 3:24-26
The Book of Sirach or Ecclesiasticus is a Jewish work, originally written in Hebrew. It consists of ethical teachings, from approximately 200 to 175 BCE, written by the Judahite scribe Ben Sira of Jerusalem, on the inspiration of his father Joshua son of Sirach. Joshua is sometimes called Jesus son of Sirach or Yeshua ben Eliezer ben Sira.
The Book of Joshua is the sixth book in the Hebrew Bible and the Old Testament, and is the first book of the Deuteronomistic history, the story of Israel from the conquest of Canaan to the Babylonian exile.
Being justified freely by his grace through the redemption that is in Christ Jesus: Whom God hath set forth to be a propitiation through faith in his blood, to declare his righteousness for the remission of sins that are past, through the forbearance of God; To declare, I say, at this time his righteousness: that he might be just, and the justifier of him which believeth in Jesus. Romans 3:24-26
Setswana Soul Winning Gospel Presentation - Only JESUS CHRIST Saves.pptx
Serbian (Latin) - Testament of Joseph.pdf
1.
2. PRVO POGLAVLJE
Džozef, jedanaesti sin Džejkoba i Rejčel, prelep i
voljen. Njegova borba protiv egipatskog temptresa.
1 Kopija Zaveta Josifa.
2 Kada je trebalo da umre pozvao je sinove i braću
zajedno, i rekao im:--
3 Moja braća i moja deca, slušajte Josifa voljenog
Izraela; Dajte uvo, sinovi moji, vašem ocu.
4 Video sam u svom životu zavist i smrt, a ipak
nisam zalutao, već istrajan u istini- Gospodnji.
5 Ova moja braća su me mrzela, ali Gospod me je
voleo:
6 Hteli su da me ubiješ, ali bog mojih očeva me je
čuvao:
7 Pustili su me u jamu, i Najjaиa me je ponovo
odgajala.
8 Prodat sam u ropstvo, i Gospod od svih me je
oslobodio:
9 Odveden sam u zarobljeništvu, a njegova snažna
ruka me je prestigla.
10 Bio sam opsednut glađu, a Sam Gospod me je
hranio.
11 Bila sam sama, a Bog me je tešio:
12 Bio sam bolestan, i Gospod me je posetio.
13 Bio sam u zatvoru, i moj Bog mi je pokazao
uslugu;
14 U obveznicama, i On me je oslobodio;
15 Kleveta, a On se izjasnio za moj cilj;
16 Gorko izgovoreno protiv Egipćana, i On me je
isporučio;
17 Zavideli su mi moji drugovi robovi, i on me je
veliиao.
18 I ovaj glavni kapetan Faraona mi je poverio svoju
kuжu.
19 I borio sam se protiv besramne žene, pozivajući
me da prestupim sa njom; Ali Bog Izraela moj otac
me je izbavio od plamena koji gori.
20 Su me bacili u zatvor, pretukli su me, rugali su mi
se; Ali Gospod mi je dao da nađem milost, na vidiku
čuvara zatvora.
21 Za Gospoda doth ih ne odstupa koji ga se plaše,
ni u tami, ni u vezama, ni u pritoci, niti u
potrepštinama.
22 Jer Bog se ne stavlja na sramotu kao čovek, niti
kao sin čoveka koga se plaši, niti kao onaj koji je
rođen na Zemlji on je slab ili uobražen.
23 But in all those things doth He give protection,
and in divers ways doth He comfort, though for a
little space He departeth to try the inclination of the
soul.
24 U deset iskušenja Pokazao mi je odobreno, i u
svima sam izdržao; za izdržljivost je moćna amajlija,
a strpljenje daje mnogim dobrim stvarima.
25 Koliko često mi je Egipćanka pretila smrću!
26 Koliko često me je dala na kaznu, a onda me
pozvala i pretila mi, a kada nisam bila voljna da se
društvo sa njom, rekla mi je:
27 Bićeš gospodar mene, i sve što je u mojoj kući,
ako mi daš sebe, i bićeš naš gospodar.
28 Ali setila sam se reči mog oca, i odlaska u moju
odaju, plakala sam i molila se Gospodu.
29 I postio sam za tih sedam godina, i pojavio sam
se Egipćanima kao jedan koji živi delikatno, jer oni
tako brzo zaboga dobijaju lepotu lica.
30 I da je moj gospodar daleko od kuće, nisam pio
vino; niti sam tri dana uzimao hranu, ali sam je davao
siromašnima i bolesnima.
31 I tražio sam Gospoda ranije, i plakao sam za
Egipćankom iz Memfisa, jer me je veoma
nezaustavljivo muиila, jer je takoрe noжu dolazila
kod mene pod izgovorom da me poseti.
32 I zato što nije imala muško dete pretvarala se da
me smatra sinom.
33 I neko vreme me je grlila kao sina, a ja sam to
znao ne; Ali kasnije, pokušala je da me uvuče u
fornikaciju.
34 I kada sam to doživeo tugovao sam do smrti; I
kada je izašla, došao sam sebi, i žalio se za njom
mnogo dana, jer sam prepoznao njenu esnaf i njenu
prevaru.
35 I proglasio sam joj reči Najvišeg Srednjeg, ako bi
se okrenula od svoje zle požude.
36 Često mi je, dakle, laskala rečima kao sveti čovek,
i esnafski u svom razgovoru hvalila moju čednost
pred svojim mužem, dok je želela da me opčini kada
smo bili sami.
37 Jer me je otvoreno pohvalila kao čednu, i u
tajnosti mi je rekla: Ne boj se mog muža; jer je
ubeđen u tvoju čednost: čak i ako mu neko kaže da
se tiče nas, ne bi verovao.
38 Zbog svih ovih stvari ležao sam na zemlji, i
opsedao Boga da će me Gospod izbaviti od njene
prevare.
39 I kada nije prevladala ništa time, ponovo mi je
došla pod molbom da kaže, da bi mogla da nauči
Božju reč.
40 I rekla mi je: Ako želiš da napustim svoje idole,
lezi sa mnom, i ubediću muža da odstupi od svojih
idola, a mi ćemo hodati po zakonu po tvom Gospodu.
41 And I I said to her: The Lord willeth not. that
those who reverence Him should be in nečistoća, nor
doth On uživa u njima koji čine preljubu, već u
onima koji mu prilaze čistog srca i neosećajnih usana.
42 Ali ona se posvaрa svog mira, ћudeжi da ostvari
svoju zlu ћelju.
43 I dao sam sebi još više posta i molitve, da bi me
Gospod mogao izbaviti od nje.
3. 44 I opet, u neko drugo vreme mi je rekla: Ako ne
počiniš preljubu, ubiću muža otrovom; i uzmi te da
mi budeš muž.
45 Ja sam, kad sam ovo čuo, iznajmio odeću, i rekao
joj:
46 Ženo, poštovanje Bože, i nemoj ovo zlo delo, da
ne budeš uništena; jer znaj da ću proglasiti ovu tvoju
napravu svim ljudima.
47 Ona je stoga, plašeći se, rekla da neću proglasiti
ovaj uređaj.
48 I otišla je da me uliva poklonima, i šalje mi svako
zadovoljstvo sinova ljudi.
49 I posle toga mi je slala hranu pomešanu sa
čarobnjacima.
50 I kada je došao evnuh koji ga je doneo, pogledao
sam gore i omamio užasnog čoveka koji mi je dao sa
tanjirom mač, i primetio sam da je njena šema da me
zavede.
51 I kada je izašao plakala sam, niti sam probala tu
ili bilo koju drugu njenu hranu.
52 Pa je onda posle jednog dana došla kod mene i
posmatrala hranu, i rekla mi: Zašto ti nisi jeo hranu?
53 I rekao sam joj: To je zato što si je napunio
smrtonosnim čarolijama; I kako si rekao: ne prilazim
idolima nego Gospodu sam.
54 Sada zato znaj da mi je Bog mog oca otkrio
njegovu anрeo tvoju pokvarenost, i zadrћao sam ga
da te osudim, ako te sada vidi i pokaje.
55 Ali taj možda naučiš da zlobnost bezbožnosti
nema moć nad njima koja obožava Boga sa čednošću
posmatraću je i ješću pre tebe.
56 I pošto sam tako rekao, molio sam se tako: Bog
mojih očeva i anđeo Avrama, budi sa mnom; i jeo.
57, i kada je videla ovo pala je na lice pod mojim
nogama, plačući; podigao sam je i udostojio je.
58 I obećala je da više neće raditi ovu nepravdu.
59 Ali njeno srce je još uvek bilo postavljeno na zlo,
i ona je pogledala oko sebe kako da me opčini, i
uzdahnula je duboko postala potištena, iako nije bila
bolesna.
60 I kada ju je muž video, rekao joj je: Zašto je tvoja
odbrojavanje pala?
61 I rekla mu je: boli me srce, a stenjanje mog duha
me ugnjetava; i tako ju je tešio koja nije bolesna.
62 Onda, u skladu sa tim iskoristivši priliku, požurila
je kod mene dok je njen muž još bio bez, i rekla mi:
obesiću se, ili se baciti preko litice, ako ne budeš
lagala sa mnom.
63 I kada sam video da je duh Belijara muči, molio
sam se Gospodu, i rekao joj:
64 Zašto, bedna ženo, umetnička ti si problematična
i poremećena, zaslepljena kroz grehe?
65 Zapamti da ako ubiješ sebe, Asteho, konkubina
tvog muža, tvog rivala, pobediće tvoju decu, i ti ćeš
uništiti svoj spomenik sa zemlje.
66 I rekla mi je: Lo, onda me voliљ; Neka me ovo
dovoljno uguši: samo težim svom životu i svojoj deci,
i očekujem da ću i ja uživati u svojoj želji.
67 Ali ona je znala ne da zbog mog gospodara ja
špagam tako, i to ne zbog nje.
68 Jer ako je čovek pao pred strašću opake želje i
postao porobljen njome, čak i dok ona, šta god da je
dobro čuo u pogledu te strasti, on je primi sa
pogledom na svoju opaku želju.
69 Izjavljujem, dakle, vama, mojoj deci, da je bilo
oko šestog sata kada je otišla od mene; i kleknuo sam
pred Gospodom ceo dan, i celu noć; i oko zore sam
se uzdigao, plačući neko vreme i moleći se za
oslobađanje od nje.
70 Najzad, onda, položila je moju odeću, na silu me
vukući da imam kontakt sa njom.
71 Kada sam, dakle, video da se u njenom ludilu brzo
drži za moju odeću, ostavio sam je za sobom, i
pobegao go.
72 I držeći se brzo za odeću ona me je lažno optužila,
a kada je došao njen muž bacio me je u zatvor u
svojoj kući; I posmrdao me je i poslao u Faraoov
zatvor.
73 I kada sam bila u vezama, Egipćank je bila
ugnjetavana od tuge, i došla je i čula kako sam se
zahvalila Gospodu i pevala hvalospeve u staništu
tame, i radosnim glasom se radovala, veličajući mog
Boga da sam izbavljena iz požudne želje Egipćanke.
74 I često mi je slala: Pristanak da ispunim svoju
želju, i oslobodiću te tvojih veza, i oslobodiću te
tame.
75 A ni u mislima nisam naginjao ka njoj.
76 For God loveth him who in a den of wickedness
combines fast with chastity, rather than the man who
in kings's chambers combines luxury with license.
77 I ako čovek živi u čednosti, i žudnjom takođe
slavom, i najjasnije zna da je to ekspeditivno za
njega, on mi je dao sve od sebe.
78 Koliko često, iako je bila bolesna, da li je svraćala
kod mene neoštećena povremeno, i slušala moj glas
dok sam se molila!
79 I kada sam čuo njeno stenjanje održao sam svoj
mir.
80 Jer dok sam bio u njenoj kući ona nije htela da
ogoli ruke, grudi, i noge, da bih mogao da ležim sa
njom; Jer bila je veoma lepa, sjajno ukrašena da bi
me započinjala.
81 I Gospod me je čuvao od njenih uređaja.
POGLAVLJE 2
Džozef je žrtva mnogih zavera opake genijalnosti
Memfijske žene. Za zanimljivu proročku parabolu
pogledajte Stihove 73-74.
4. 1 Vidite, dakle, moja deca, kako velike stvari
strpljenja funkcionišu, i molitva sa postom.
2 Zato i vi, ako sledite posle čednosti i čistote
strpljenjem i molitvom, sa postom u poniznosti srca,
Gospod će boraviti među vama jer On voli čednost.
3 I gde god da najviše boravi, iako ga zavist, ili
ropstvo, ili kleveta zadese čoveka, Gospoda koji
boravi u njemu, zarad njegove čednosti ne samo da
ga izbavi od zla, već ga i veliči čak i kao mene.
4 Jer u svakom pogledu čovek je podignut, bilo u
delima, ili rečju, ili u mislima.
5 Moja braća su znala kako me otac voli, a ipak se
nisam egzistovala u mislima: iako sam bila dete,
imala sam strah od Boga u srcu; Jer sam znao da жe
sve stvari proжi.
6 I nisam se podigao protiv njih sa zlom namerom,
ali sam odao počast svojoj braći; I iz poštovanja
prema njima, čak i kada su me prodavali, uzdržao
sam se od toga da kažem Išmalitima da sam sin
Džejkoba, velikog čoveka i moćnog.
7 Da li i vi, deco moja, imate strah od Boga u svim
vašim delima pred vašim očima, i ispoštujte svoju
braću.
8 Za svakoga ko uradi zakon Gospodnji biće voljen
od njega.
9 I kada sam došao u Indocolpitae sa Išmaelitima,
pitali su me, govoreći:
10 Art ti si rob? I rekao sam da sam rođena robinja,
da možda neću osramotiti svoju braću.
11 I najstariji od njih su mi rekli: Ti nisi rob, jer čak
i tvoj izgled čini da se manifestuje.
12 Ali rekao sam da sam njihov rob.
13 Sada kada smo došli u Egipat oni su se trudili da
me zabrinu, ko bi od njih trebalo da me kupi i povede.
14 Stoga mi se svima činilo dobro da treba da
ostanem u Egiptu sa trgovcem njihove trgovine, dok
se ne vrate donoseći robu.
15 I Gospod mi je pružio uslugu u očima trgovca, i
poverio mi je svoju kuću.
16 I Bog ga blagoslovio mojim sredstvima, i povećao
u zlatu i srebru i u kućnim slugama.
17 I bila sam sa njim tri meseca i pet dana.
18 I otprilike u to vreme Memfijska žena,
pentefrisova žena je sišla u kočiji, sa velikom
pompom, jer se čula sa svojim evnusima koji se tiču
mene.
19 I rekla je mužu da se trgovac obogatio pomoću
mladog hebrejskog, i kažu da je sigurno ukraden iz
zemlje Canana.
20 Sada, dakle, učini pravdu njemu, i odvedi
omladinu u tvoju kuću; Tako će i Bog Jevreja
blagosloviti tebe, jer milost sa neba je pred njim.
21 I Pentefris je bio ubeđen njenim rečima, i naredio
je trgovcu da bude doveden, i rekao mu:
22 Šta je ovo što čujem što se tebe tiče, da kradeš
najsloženije osobe iz zemlje Canana, i prodaješ ih za
robove?
23 Ali trgovac je pao pod noge, i preklinjao ga,
govoreći: preklinjem te, gospodaru, ne znam šta
kažeš.
24 I Pentefris mu je rekao: Kada je, onda, hebrejski
rob?
25 I rekao je: Išmajliti su mi ga poveriti dok se ne
vrate.
26 Ali on mu je verovao da nije, ali mu je naredio da
bude skinut i pretučen.
27 I kada je bio uporan u ovoj izjavi, Pentefris je
rekao: Neka se mladi donesu.
28 I kada su me doveli, poslušao sam Pentefrisa jer
je bio treći u rangu oficira Faraona.
29 I rastavio me je od njega, i rekao mi: Ti si rob ili
slobodan?
30 I rekao sam: Rob.
31 A on je rekao: Čiji?
32 I rekoh: Išmaeliti.'
33 I rekao je: Kako si postao njihov rob?
34 I rekao sam: Kupili su me iz zemlje Canana.
35 I rekao mi je: Istinski ti lažeš; i odmah mi je
naredio da budem skinuta i pretučena.
36 Sada, Memfijanka je gledala kroz prozor u mene
dok su me tukli, jer je njena kuća bila blizu, i poslala
mu je da kaže:
37 Tvoje rasuđivanje je nepravedno; Jer ti kažnjavaš
slobodnog čoveka koji je ukraden, kao da je
prestupnik.
38 I kada nisam napravio nikakvu promenu u svojoj
izjavi, iako sam bio pretučen, naredio mi je da budem
zatvoren, dok, kako je rekao, vlasnici dečaka ne dođu.
39 I žena je rekla svom mužu: Gde si zadržala
zarobljenog i dobrorođenog momka u obveznicama,
koji bi radije trebalo da bude na slobodi, i da te
čekaju?
40 Jer je želela da me vidi iz želje za grehom, ali ja
sam bila neznalica koja se tiče svih tih stvari.
41 I on joj je rekao: Nije običaj Egipćana da uzmu
ono što pripada drugima pre nego što se da dokaz.
42 To je, dakle, rekao u vezi sa trgovcem; Ali što se
tiče momka, on mora biti zatvoren.
43 Sada posle četiri i dvadeset dana došli su Išmaeliti;
Jer su čuli da Džejkob moj otac mnogo žali za mnom.
44 I doљli su i rekli mi: Kako to da si rekao da si bio
rob? I lo, naučili smo da si ti sin moćnog čoveka u
zemlji Canana, a tvoj otac još uvek žali za ocem u
vreći i pepelu.
45 Kada sam ovo čula moja creva su se rastvorila i
srce mi se istopilo, i mnogo sam želela da plačem, ali
sam se suzdržala da ne treba da stavljam svoju braću
na sramotu.
46 I rekao sam im, ne znam, ja sam rob.
5. 47 Onda su, dakle, uzeli savetnika da me prodaju, da
me ne treba naći u njihovim rukama.
48 Jer su se plašili mog oca, da ne bi došao i izvršio
im tešku osvetu.
49 Jer su иuli da je moжan sa Bogom i ljudima.
50 Onda reče trgovac njima: Oslobodi me od presude
Pentiphri.
51 I došli su i tražili me, govoreći: Reci da si nas
kupio novcem, i on će nas osloboditi.
52 Sada je Memfijska žena rekla mužu: Kupi
omladinu; Jer sam иuo, rekao je ona, da ga prodaju.
53 I odmah je poslala evnuha išmalitima, i zamolila
ih da me prodaju.
54 Ali pošto evnuh nije hteo da pristane da me kupi
po njihovoj ceni vratio se, pošto im je sudio, i on je
svojoj ljubavnici rekao da su tražili veliku cenu za
svog roba.
55 I poslala je još jednog evnuha, govoreći: Iako
traže dve mine, daj im, ne štedi zlato; Samo kupi
dečaka, i dovedi mi ga.
56 Evnuh je zato otišao i dao im osamdeset zlatnika,
i primio me je; Ali Egipćanki je rekao da sam dao
stotku.
57 I iako sam to znao ja sam održao svoj mir, da ne
bi evnuh trebalo da se stidi.
58 Ye see,refore, my children, what great things I
endured that I should not put my brethren to shame.
59 Do ye takođe, stoga, volite se, i sa dugotrajnom
patnjom krijete svoje mane.
60 Za Boga oduševljenje jedinstvom braće, i u svrhu
srca koje uživa u ljubavi.
61 I kada su moja braжa doљla u Egipat saznali su
da sam im vratio novac, i uteљili ih.
62 I posle Džejkobove smrti mog oca volela sam ih
mnogo više, i sve stvari koje je on zapovedao uradila
sam veoma obilno za njih.
63 I patio sam od njih da ne budu oboleli u najmanjoj
stvari; i sve što je bilo u mojoj ruci dao sam im.
64 I njihova deca su bila moja deca, a moja deca kao
sluge; I njihov ћivot je bio moj ћivot, i sva njihova
patnja je bila moja patnja, i sva njihova bolest je bila
moja nemoж.
65 Moja zemlja je bila njihova zemlja, i njihov
savetnik moj savetnik.
66 I veliиao sam ne sebe meрu njima u aroganciji
zbog moje ovoћnopisne slave, ali sam bio meрu
njima kao jedan od najmanje.
67 Ako i vi, dakle, hodate u zapovestima Gospoda,
moje dece, on će vas tamo egzitovati, i blagosloviće
vas dobrim stvarima zauvek.
68 I ako neko želi da ti učini zlo, učini mu dobro, i
moli se za njega, i bićeš iskupljen od Gospoda od
svakog zla.
69 Jer, gle, vidiš da sam iz moje poniznosti i čednosti
odveo ženi ćerku sveštenika heliopolisa.
70 I stotinu talenata zlata mi je dato sa njom, i
Gospod ih je naterao da mi sluћe.
71 I On mi je takođe dao lepotu kao cvet iza prelepih
Izraela; I sačuvao me je do starosti u snazi i lepoti,
jer sam bila kao u svemu Džejkobu.
72 I čujte, deco moja, takođe viziju koju sam video.
73 Bilo je dvanaest hartova koji su se hranili: i
devetka se prvi put raspršila po celom zemlji, kao i
tri.
74 I videla sam da se od Džude rodila devica koja je
nosila lanenu odeću, i od nje se rodilo jagnje, bez
tačke; a na njegovoj levoj ruci je bilo kao lav; i sve
zveri su pohrlile protiv njega, i jagnje ih je savladalo,
uništilo i potrošilo pod noge.
75 I zbog njega su se anđeli i ljudi radovali, i svu
zemlju.
76 I ove stvari će se ostvariti u njihovoj sezoni, u
poslednjim danima.
77 Do ye stoga, deco moja, posmatrajte Božje
zapovesti, i odajte počast Leviju i Džudi; Jer od njih
će ti se pojaviti Jagnje Božije, koje oduzme greh
svetu, ono koje je osvestilo sve Đentile i Izrael.
78 Jer Njegovo Kraljevstvo je večno kraljevstvo,
koje neće preminuti; Ali mom kraljevstvu među
vama će doći kraj kao ležaljka posmatrača, koja
posle leta nestaje.
79 Jer znam da će te posle moje smrti Egipćani zadati,
ali Bog će te osvetiti, i uvesti te u ono što je obećao
tvojim očevima.
80 Ali ponećeš moje kosti sa stobom; Jer kada moje
kosti budu uzete, Gospod жe biti sa tobom u svetlosti,
a Beliar жe biti u tami sa Egipжanima.
81 I odnesi svoju majku u Hipodrom, i blizu Rejčel
tvoja majka je sahrani.
82 I kada je rekao te stvari ispružio je noge, i umro u
dobroj starosti.
83 I ceo Izrael je žalio za njim, i ceo Egipat, sa
velikom žalosti.
84 I kada su deca Izraela otišla iz Egipta, ponela su
sa sobom kosti Džozefa, i sahranili su ga u Hebronu
sa njegovim očevima, a godine njegovog života bile
su sto deset godina.