1. Dentin. Pulpa, Gledj
Prof. dr Vesna Danilović
STOMATOLOŠKI FAKULTETSTOMATOLOŠKI FAKULTET
UNIVERZITET U BEOGRADUUNIVERZITET U BEOGRADU
2. „ Zub izgrađuju tri
mineralizovana tkiva:
„ gledj, dentin, i
cement i
nemineralizovano
tkivo – zubna pulpa.
3. • Mezenhimnog porekla
• Avaskularno
• Celularno (sadrži
citoplazmatićne
produžetke
ododntoblasta)
• Ima reparatorni
kapacitet (deponuje se
na pulparnoj strani)
4. Fizička svojstva dentina
• Sastoji se od 35% organske supstance I
vode I 65% neorganske supstance
• Organska supstanca se sastoji od kolagenih
vlakana I osnovne supstance koju čine
mukopolisaharidi.
• Tvrdji od cementa i kosti, a mekši od gledji
• Manje je otporan na okluzalnu atriciju,
abraziju I delovanje kiselina (karijes)
29. Inkrementne linije
• Von Ebnerove: dnevni priraštaj dentina
• Owenove: hipomineralizovan dentin usled
nekakvog poremećaja tokom dentinogeneze
(gladovanje, infekcija, trauma…)
• Neonatalna linija: vrsta Owenove konturne
linje nastala kao posledica adaptacije na
ekstrauterine uslove života.
52. Gledj zuba
• Najtvrđe poznato
mineralizovano tkivo.
• Avaskularno, acelularno tkivo
koje ne ostvaruje komunikaciju
I metaboličku razmenu sa
okolnim tkivima izuzev u
kristalografskom smislu.
• Nije inervisano.
• Nema sposobnost reparacije
zato što ameloblasti involuiraju.
Srebro, 200x. Dentinski kanalići su međusobno povezani bočnim granama (rami laterales tubuli dentini).
Brušen zub, 100x. Dentinski kanalići. Na neobojenim briušenim preparatima vide se kao crne linije (zato što su ispunjeni vazduhom.
Brušen zub,200x. Detalj sa prethodne slike.
H.E 40x. Reparativni (iregularni, tercijerni dentin), nastaje kao odgovor odontoblasta na iritaciju (karijesna lezija, neki medikamenti). Njegove karakteristike su manji broj i mali prečnik dentinskih kanalića, kao i iregulran pravac pružanja. Na ovaj način u celini se smanjuje komunikacija između dentina i pulpe što pretstavlja snažnu zaštitnu reakciju pulpno-dentinskog kompleksa.
H.E 100x. Globularni dentin u neposrednoj blizini pulpe. Sa leva na desno uočavaju se: odontoblasti, predentin, dentin. Dentinski kanalići i Tomesovi procesusi nesmetno prolaze kroz globularni dentin. Objasnite zašto se hipomineralizovani dentin pokazuje globularnu strukturu.
Brušen zub, 40x. Tomes-ov granulozni sloj. Sa desne strane na levu vide se: dentinski kanalići, tomes-ov granulozni sloj, dentinsko-cementna granica i acelularni cement. Tomesov granulozni sloj pretstavlja globularni dentin koji se javlja isključivo u korenu zuba na samoj granici sa dentinom.
Brušen zub, 200x. Detalj sa prethodne slike.
Brušen zub, 40x. Gleđ & dentin.
Brušen zub, 100x. Detalj sa prethodne slike. Odozgo nadole vide se gleđ, GD granica i pokrovni (mantle) dentin. Dentin pokazuje globularnu organizaciju, što upućuje da se radi o hipomineralizovanom dentinu (dentinogenesis imperfecta).
Srebro, 100x. Poprečni presek dentinskih kanalića. Zid kanalića čini tzv. peritubularni (intratubularni) dentin, koji je nešto jače mineralizovan od okolnog dentina. Između dentinskih kanalića nalazi se intertubularni dentin.
H.E. 400x. Porečni presek dentinskih kanalića i Tomes-ovi procesusa.
Brušen zub, 40x. Von Ebner-ove linije.
Brušen zub, 100x. Von Ebner-ove (inkrementne) linije se vide ka međusobno paralelne linije, postavljene pod pravim uglom u odnosu na dentinske kanaliće. One se javljju u pravilnim razmacima od 20 mikrona i posledica su ritmične funkcije odontoblasta.
H.E. 40x. Pulpa dentis u korenskom delu pulpnog prostora (canali radicis dentis).
H.E. 100x. Idući od spolja prema centralnom delu, u pulpi se opisuju 4 zone: odontoblasti, Wail-ova acelularna zona, zona bogata ćelijama i dobro vaskularizovana centralna zona.
H.E. 400x. Detalj sa prethodne slike. Sa leva na desno vide se dentin, predentin, odontoblasti, wail-ova acelularan zona i zona bogata ćelijama. Odontoblasti su njvažnije ćelije pulpe, čija je funkcija posvećena stvaranju i održavanju integriteta dentina. To su izdužene, cilindrične ćelije čija su tela smeštena na najperifernijem delu pulpe, a citoplazmatični produžeci (Tomes-ov procesus) u dentinskim kanalićima (desno).
H.E 100x. Pulpa je meko, specijalizovano, visoko celularno vezivno tkivo, locirano u pulpnom prostoru čije zidove čini dentin.
H.E 200x. Detalj sa slike 26.
H.E 100x. Krvni sudovi pulpe.
H.E. 400x. Detalj sa prethodne slike.
h.E. 400x. Detalj sa slike 24. Centralnu zonu pulpe čini dobro vaskularizovano rastresito vezivno tkivo.
H.E. 400x. Neuro-vaskularni elementi u centralnom delu pulpe.
H.E. 100x. Pravi dentikli u pulpi.
H.E. 200x. Pravi dentikli imaju strukturu sličnu dentinu sa dentinskim kanalićima, a na periferiji se nalaze odontoblasti.
H.E. Imerzija. Pravi dentikl. Detalj sa prethodne slike. Na površini dentikla nalaze se odontoblasti. Ispod njih vide se predentin (svetlije) i dentin (tamnije).
H.E. 100x. Lažni dentikli u pulpi.
H.E. 400x. Detalj sa prethodne slike. Lažni dentikli su minerlalizovane strukture, koje nemaju nikakvu sličnost sa dentinom.
H.E. 40x. Fibroza i difuzna kalcifikacija pulpe. Ove promene su vezane za starenje.
H.E. 100x. Detalj sa prethodne slike.
H.E 200x. Detalj sa slike 38.
Brušen zub, 100x. Gleđne lamele se vide kao linearni defekti u gleđi, koji se pružaju od gleđno-dentinske granice do površine gleđi. Lamele su pukotine nastale u nepotpuno mineralizovanom matriksu tokom pre-eruptivnih i eruptivnih pokreta zuba. Ukoliko nastanu tokom erupcije zuba mogu biti ispunjeni salivarnim glikoproteinima i bakterijama. Iako pretstavljaju zone hipomineralizovane gleđi, ne postoje dokazi da su “locus minoris resistentiae”, odnosno da će na njima brže i lakše da nastane karijesna lezija.
Brušen zub, 40x. Gleđni strukovi (fascikulusi) su hipomineralizovane zone koje se javljaju u grupama i zahvataju najviše jednu trećini gleđi.
Brušen zub, 100x. Veće uveličanje iste slike.
Brušen zub, 40x. Gleđna vretena su defekti u predelu gleđno-dentinske granice, koja pretstavljaju rezidualne dentinske kanaliće koji su ostali u gleđi tokom dentinogeneze.
Brušen zub, 100x. Gleđ u predelu kvržica (engl. gnarled enamel). Grupe gleđnih prizmi međusobno organizovane na iregularan način, što doprinosi povećanoj mehaničkoj stabilnosti.