1. PRIJEMNE ANTENE
Uvod
Prijemne antene apsorbuju energiju iz elektromagnetnog polja i pretvaraju je u
električnu energiju, koja se dovodi na antenski ulaz prijemnika. Dolazeći elektromagnetni
talasi u prijemnoj anteni indukuju elektromotornu silu, pa se antena može predstaviti kao
aktivni dvopol koji sadrži generator elektromotorne sile praznog hoda i unutrašnju
impedansu Za . U odnosu na antenu prijemnik možemo smatrati potrošačem čija je
impedansa jednaka Zp . Pri sprezi antene i prijemnika na ulaznim krajevima prijemnika
javiće se napon Ua :
ZpZa
Zp
Ua
+
=
Ovaj napon određuje osjetljivost prijemnika i on je jedna od polaznih veličina pri
projektovanju radioprijemnika.
Sprega antene i prijemnika
Impedansa prijemne antene je kompleksna veličina koja se može predstaviti
izrazom:
XaRaZa += ,
gdje su obe komponente funkcije učestanosti primanog signala.
Antene se mogu podjeliti u dvije grupe. Antene jedne grupe najčešće se koriste kod
prijemnika u oblasti metarskih (UKT, UKV) i kraćih talasa. Antene druge grupe se koriste
kod radiodifuzionih prijemnika u oblasti većih talasnih dužina (dugi, srednji i kratki talasi).
Prijemne antene u frekventnom području 0.1-30 MHz
Za prijem dugih i srednjih talasa najviše se upotrebljava vertikalna unipol antena
kojoj je visina manja od λ /4. Indukovana elektromotorna sila zavisi od efektivne visine he I
jačine električnog polja E :
ea=Ehe
Pri tome je efektivna visina kratke vertikalne unipol antene približna polovini
stvarne visine antene (he=h/2). U oblasti dugih i srednjih talasa impedansa antene ima
kapacitivni karakter. Reaktivna komponenta kratkog unipola iznosi:

2. h
jZoXa
π
λ
2
−= ,
Zo je talasni otpor vertikalne žice:
)1(ln60 −=
r
h
Zo ,
r je poluprečnik žice.
Antenski kapacitet je dat sa:
c
h
Zo
Ca
1
= ,
gdje je c brzina prostiranja talasa. Taj kapacitet Ca je približno jednak statičkom kapacitetu
antene. Realni dio impedanse čine otpor zračenja Rz i otpor gubitaka Rg, koji je manji od
otpora zračenja. Otpor zračenja iznosi:
2
2
40 





=
λ
π
h
Rz
Otpor zračenja je manji od kapacitivnog otpora, pa ekvivalentna šema kratke unipol
antene ima oblik kao na slici:
Ekvivalentna šema kratke unipol antene
U području kratkih talasa koristi se ista prijemna antena kao i u srednjetalasnom
području. Pri tom visina antene h može biti kraća ili duža od 4/λ . Zavisno od visine
antene reaktansa može biti induktivnog ili kapacitivnog karaktera. Za 2/4/ λλ << h
reaktansa ima induktivni , dok za 4/32/ λλ << h ima kapacitivni karakter. Zavisnost
impedanse vertikalne antene o talasnoj dužini je data na slici.

3. U prenosnim prijemnicima ugrađene su feritne antene za prijem u dugotalasnom,
srednjetalasnom i kratkotalasnom području. Feritna antena se sastoji od feritnog štapa i
zavojnice ulaznog titrajnog kruga., koji je ugođen na prijemnu frekvenciju. Karakteristike
feritne antene su velik otpor gubitaka i mali otpor zračenja. Efektivna visina ovakve antene
je samo nekoliko milimetara. Uprkos malom antenskom signalu dobija se zadovoljavajući
nivo pobudnog signala, jer dolazi do rezonantnog nadvišenja napona na ulaznom krugu.
Feritna antena ima usmjereni prijem, pa se maksimalni napon dobija kad je osa štapa
okomita na smjer odašiljača.
Prijemne antene u UKT području
U UKT području upotrebljavaju se podešene antene oblika 2/λ dipola, 2/λ
savijenog dipola, 4/λ štap antene i Yagi antene. Pri rezonanciji antenski otpor se sastoji
od zbira otpora zračenja i otpora gubitaka.
Efektivna visina 2/λ dipola je he= πλ / . Otpor zračenja zavisi od odnosa λ/d (d-prečnik
štapa). I kreće se oko Ω≈ 60Rz . Savijeni dipol ima efektivnu visinu he= πλ /2 . Otpor
zračenja zavisi od odnosa λ/D i d1/d2 (d1 je promjer pomoćnog štapa a d2 promjer štapa
dipola) i iznosi oko Ω≈ 240Rz . Usmjerenost savijenog dipola je ista kao i kod ispruženog
dipola.

4. Ekvivalentna šema ugođene UKT antene
Veću osjetljivost i bolje usmjerenje ima Yagi antena. Ona se sastoji od niza dipola
od kojih je samo jedan priljučen na antenski vod, dok su ostali kratko spojeni. U nizu
dipola najčešće se na antenski vod priključuje pretposlednji, koji se izvodi kao savijeni
dipol. Kratko spojeni dipol koji se nalazi iza savijenog dipola svojim poljem pojačava polje
u kome se nalazi savijeni dipol i time se indukuje veći napon u anteni. Zbog toga se taj
dipol naziva reflektor. Dipoli ispred aktivnog dipola se nazivaju direktori, i o njihovom
broju zavisi antenski dobitak i usmjerenost.