Komplikacije nakon ekstrakcije zuba ( alveolitis, ankilostoma, bol nakon ekstrakcije zuba, oroantralna fistula, krvarenje nakon ekstrakcije zuba, ostala krvarenje u usnoj šupljini)
2. U svojoj praksi doktor stomatologije susreće se sa
različitim komplikacijama koje se mogu javiti u
toku i nakon ekstrakcije zuba.
U komplikacije koje se javljaju nakon ekstrakcije
zuba ubrajamo:
alveolitis
ankilostoma
bol nakon ekstrakcije zuba
oroantralna fistula
krvarenje nakon ekstrakcije zuba
ostala krvarenje u usnoj šupljini
3. Alveolitis (upala alveolarne čašice)
Alveolitis je jedan od najneugodnijih oblika
poremećaja u zarastanju esktrakcione rane.
Etiologija alveolitisa nije u potpunosti
razjašnjena, te postoje mnoge teorije koje na
specifičan način dokazuju genezu alveolitisa.
Najprihvatljivija teorija je ona prema kojoj
uzrok alveolitisa leži u poremećaju vazomotora
zbog čega posljedično ne dolazi do formiranja
krvnog ugruška.
4. Klinička slika upale
Klinička slika alveolitisa sastoji se od subjektivnih i
objektivnih simptoma.
Anamneza, izgled pacijenta izmučenog bolovima,
te zadah iz usne šupljine navode nas da
posumnjamo na alveolitis.
Alveolitis karakteriše trijas simptoma:
1) dolor postextractionem (bol koja se javlja 24-48
sati nakon ekstrakcije zuba)
2) foethor ex ore (neprijatan zadah iz usne
šupljine)
3) functio laesa (poremećaj funkcije)
5. Klinički, razlikujemo dvoje forme alveolitisa:
1) suhi alveolitis (alveolitis sicca)
2) vlažni alveolitis (alveolitis humida seu
exudativa)
Suhi i vlažni alveolitis imaju zajedničke i
posebne osobine.
Zajedničke osobine su im bol i moguća
temperatura.
I kod suhog i kod vlažnog alveolitisa
perialveolarna sluzokoža je edematozna i
lividna.
6. Kod suhog alveolitisa alveola je široko otvorena i
zjapi.
Još većom alveolu čine edematozne ivice gingive
koje uslijed otoka izgledaju skoro povijene.
Alveola je pokrivena raspadnutim ostacima fibrina,
fetidnom masom i ostacima hrane.
Alveola je suha, anemična i osjetljiva na dodir.
Kod vlažnog alveolitisa esktrakciona rana je
manja zbog novostvorenog tkiva.
Ivice gingive su manje lividne i edematozne.
Ekstrakciona rana sadrži transudat koji se sastoji
od leukocita, bakterija i mortificiranog tkiva.
7. Terapija
Zbog toga što etiologija alveolitisa nije u potpunosti
razjašnjena nema ni odgovarajuće kauzalne terapije.
Terapija alveolitisa je uglavnom simptomatska i sastoji
se od sljedećih koraka:
1) aplicirati anesteziju prije bilo koje terapijske metode
2) kiretirati i ukloniti nekrotične mase iz alveole
3) dobro prokrvariti alveolu
4) Aplicirati alvogil (koagulacijski zavoj/tampon koji služi
da se brže i lakše formira koagulum) ili zavoj
cinkoksid-eugenola (ima zadatak da smiri upalni
proces)
5) obavezna kontrola nakon 24 sata, skidanje zavoja i
ponovno provociranje krvarenja
6) postupak ponoviti 2-3 puta, do smirivanja bolova
8. Ankilostoma
Ankylostoma je ograničena mogućnost
otvaranja usta.
Kako razlikovati truzmus od ankilostome?
Trizmus se odnosi na grč mišića zatvarača koji
svojom kontrakcijom onemogućavaju
normalno otvaranje usta, dok ankilostoma je
širi pojam i odnosi se na bilo koju prepreku
koja onemogućava normalno otvaranje usta.
Ankilostoma je simptom drugih bolesti. Liječeći
osnovno oboljenje liječimo i ankilostomu.
9. Spazam mišića može biti prouzrokovan:
1) teškom ekstrakcijom zuba
2) mandibularnom anestezijom
3) povredom muskulus pteriogoideus internusa
Razlikujemo trizmus I, II i III stepena.
I STEPEN – ograničeno otvaranje usta
II STEPEN – usta se otvaraju 2 cm
III STEPEN – zubi su u okluziji
10. Terapija
Terapija je kauzalna i uklanjanje uzroka je na
prvom mjestu. Zatim se može nastaviti sa
mehaničkom i konzervativnom terapijom.
Vježba se otvaranje usta otvaračima,
štipaljkom za veš i klinom.
Od medikamenata se koriste miotonolitici
(parafon ili parafleks tablete).
11. Bol nakon ekstrakcije zuba
Bol nakon ekstrakcije zuba nastaje iz sljedećih
razloga:
1) Krvni koagulum se nije formirao nakon
ekstrakcije zuba
2) Formirani krvni koagulum je ispao iz alveole
3) Krvni koagulum se inficirao i raspao
Na ovaj način nervni završeci su izloženi
hemijskim, termičkim i mehaničkim podražajima
ili su podraženi bakterijskim toksinima.
12. Terapija
Terapija može biti radikalna i konzervativna.
RADIKALNA TERAPIJA – kiretiranje alveole
pod anestezijom bez vazokonstriktora i
provociranje krvarenja. Kada se alveola ispuni
krvlju pacijent zagrize na gazu u trajanju od 10
minuta.
KONZERVATIVNA TERAPIJA – ispiranje
alveole fiziološkim rastvorom i apliciranje lijeka
( jodoformna gaza koja je jednim krajem
namočena u analgetičko sredstvo – chlumski
eugenol, nebacetin stilusi).
13. Oroantralna fistula
Ukoliko se oroantralna komunikacija na vrijeme i
adekvatno ne zbrine sigurno će nastati oroantralna
fisutla.
Oroantralna fistula ima svoje specifičnosti.
Kroz kanal oroantralne fistule se cijedi gnojni sadržaj.
Ovaj sadržaj može imati vrlo neprijatan miris.
Kod duvanja na nos kroz fistulu mogu izlaziti ostaci
hrane, a kada pacijent pije vodu dio tekućine prolazi
kroz nosnice.
Na rendgenogramu sinusna šupljina nije prozračna
nego zasjenjena.
Na dentalnom snimku se može uočiti kanal u kosti.
Fistulozni kanal je obložen epitelom respiratornog ili
pločasto-slojevitog tipa.
14. Terapija
Postoje različita mišljenja o terapiji oroantralne
fistule.
Neki autori smatraju da treba sačekati 2-3
mjeseca da se fistula spontano zatvori.
Drugi autori smatraju da fistulu treba odmah
zatvoriti vestibularnim ili palatinalnim režnjem.
Suštinsko pitanje – da li samo fistulu zatvoriti
režnjem ili u istom aktu uraditi radikalnu
operaciju maksilarnog sinusa?
15. Krvarenje nakon ekstrakcije
zuba
Krvarenje je najozbiljnija komplikacija sa kojom se
doktor stomatologije susreće u svojoj praksi.
Uzroci krvarenja mogu biti: lokalni i opšti.
Opšti uzroci krvarenja susreću se kod različitih
oboljenja sa hemoragičnim sindromom
(trombocitopenije, aplastične anemije, leukemije,
hemofilije, K hipovitaminoze, razna oštećenja
jetre).
Lokalni uzroci krvarenja posljedica su povrede
krvnih sudova mekog i koštanog tkiva (prelom
vilice, fraktura alveolarnog grebena, povrijeđen
interdentalni septum, oštre ivice alveole,
nagnječena gingiva).
16. Podjela krvarenja
TRAUMATSKO – nastaje kao posljedica
povrede krvnog suda.
PATOLOŠKO - javlja se kod oboljenja sa
hemoragičnim sindromom.
Prema MJESTU odakle krvari, krvarenje može
biti:
1) spoljašnje – posljedica slučajne ili operativne
povrede
2) unutrašnje – npr. postanestezioni ili
posttraumatski hematom.
17. Prema IZVORU krvarenje može biti:
1) parenhimatozno
2) kapilarno (krv izvire sa svih strana polahko)
3) vensko (slabog intenziteta, krv tamnocrvene boje)
4) arterijsko (krvarenje ističe u mlazu, sinhrono sa
sistolama srca, krv svijetlocrvene boje)
18. Prema VREMENU NASTAJANJA krvarenja se dijele
na:
1) primarna – neposredno nakon povrede
2) sekundarna – javljaju se kasnije i najčešće su
posljedica infekcije ili raspadanja krvnog koaguluma.
Prema TOKU krvarenje može biti: akutno i hronično.
Prema JAČINI krvarenje mže biti: lako, srednje i
teško.
Krvarenje nakon ekstrakcije zuba može biti:
koštano krvarenje
gingivalno krvarenje
19. Hemostaza
Hemostaza je pojam koji označava zaustavljanje
krvarenja.
VJEŠTAČKA HEMOSTAZA predstavlja skup mjera
koje se primjenjuju za zaustavljanje krvarenja u
slučajevima kada ono ne prestaje samo od sebe
spontanom hemostazom.
Razlikujemo sljedeće metode vještačke hemostaze:
1) mehanička
2) biološka
3) fizička
4) hemijska
5) hirurška
20. Mehanička metoda
1) digitalna kompresija – pritisak spolja
2) kompresija pomoću raznih naprava (akrilatna ploča,
tamponade)
CIK – CAK TAMPONADA EKSTRAKCIONE RANE
JODOFORM GAZOM
(100-200 procentna jodoform traka – jodoform prašak, čisti
glicerin, 96% alkohol i eter)
POSTUPAK
1) anestezija
2) kiretiranje
3) čvrsta tamponada jodoform trakom cik-cak od dna alveole
4) preko tamponiarane alveole postavi se jastuče sterilne gaze
na koju pacijent zagrize
5) pažljivo uklanjanje gaze nakon 48 sati
21. Biološka metoda
Biološka metoda podrazumijeva aplikaciju spužvastih
tvari u ekstrakcionu ranu.
Spužvaste tvari koje se apliciraju u ekstrakcionu ranu
imaju veliku moć apsorpcije tekućine i posljedičnog
bubrenja.
Bubrenjem ove tvari vrše kompresiju na zidove
alveole, a time i na male krve sudove.
Ove tvari mogu poslužiti i kao fibrinska mrežica jer se
u njihove šupljine odlažu trombociti i drugi krvni
elementi.
Dobra osobina ovih tvari je što se kasnije resorbuju ili
se organizuju istovremeno sa krvnim koagulumom.
Od preparata koriste se: fibrinska pjena, hemofibrin,
fibrospum, gelaspon.
22. Fizička metoda
Fizička metoda se zasniva na primjeni električne
struje i toplote koja dovodi do koagulacione
nekroze tkiva. Razlikujemo: elektrokoagulaciju i
termokoagulaciju.
Hemijska metoda
Efekat hemijske metode može biti dvojak, jer hemijska
sredstva djeluju na krvne sudove u smislu
vazokonstrikcije i djeluju na proces koagulacije u
smislu njenog ubrzanja.
Prema načinu primjene hemijska metoda se dijeli na
lokalnu kada se primjenjuje direktno na ranu koja
krvari i opštu kada se hemijska sredstva daju per
oralno, intramusklularno ili intravenski.
23. Ostala krvarenja u usnoj šupljini
Krvarenje iz krvih sudova jezika
― jezik je veoma dobro prokrvljen i zbog toga mala
povreda može uzrokovati obilno krvarenje
― povrede jezika najčešće nastaju kao posljedica
traume, ugriza povrede polugom itd.
― kod krvarenja jezika neophodno je podvezati krvni
sud ili prošiti mjesto odakle krvari, jer krvarenje neće
prestati.
Krvarenje iz mandibularnog kanala
─ najstaje najčešće prilikom hirurških zahvata u
neposrednoj blizini kanala
─ tamponira se na isti način i istim sredstvima kao pri
krvarenju iz alveole
24. Krvarenje iz krvnih sudova u predjelu tubera
─ najstaje najčešće nakon aplikacije tuber
anestezije
─ dolazi do formiranja otoka zbog hematoma
─ kompresija tubera hladnim oblogom spolja u
trajanju od 10 minuta
─ preventivno se ordiniraju antibiotici da se nastali
hematom ne inficira
Krvarenje iz arterije palatine
― arterija se komprimira između njenog izlazišta –
foramen palatinum majus i mjesta koje krvari
― trajanje kompresije – 10 minuta