2. • Sima Pandurović je bio srpski pjesnik, esejista, estetičar,
kritičar, prevodilac i dramski pisac.
• Rođen je 14. aprila 1883. godine u Beogradu, gdje je i
umro 27. avgusta 1960. godine.
• Pandurović je bio najpoznatiji po pesimizmu u poeziji, u
vremenu modernizma.
• Godine 1908. objavio je svoju najznačajniju zbirku
poezije „Posmrtne počasti“ kojom je stekao ugled i ušao
u krug pesimističkih pjesnika
3.
4. Osim talenta, Pandurovićev kvalitetan
književni rad, nastao je zahvaljujući njegovom
visokom obrazovanju, dobrom poznavanju
francuske književnosti i mnogih stanih jezika.
Najpoznatiji je po svojoj misaonoj, ljubavnoj i
rodoljubivoj poeziji.
5. -Pandurović je najpesimističniji pjesnik srpske moderne.
Ova pojava ogleda se i u samom naslovu mnogih njegovih
pjesama: „Mrtvi plamenovi“, „Pjesma tame“, „Aliluja“,
„Rezignacija“, „Nemir mrtvih“, „Noć slutnje“, „Udes“,
„Smrti“, „Sumračne težnje“ i druge. U njegovom obraćanju
(pjevanju) svijetu do izražaja dolazi hladna ironija i cinizam.
-Pokazao je da je odličan u rodoljubivoj poeziji. Antologijska
pjesma „Rodna gruda“ spada u red dubokih i misaonih
pjesama.
6. Pandurović je još za vreme školovanja
počeo da piše pesme. Rano je počeo i da
uređuje i izdaje časopise. Kao student je s
istomišljenicima osnovao časopis „Polet“ i
uređivao list „Književna nedelja“. S
Velimirom Živojinovićem je nakon Prvog
svetskog rata uređivao časopis „Misao“.
7. • Pandurovićevih 109 pjesama nalazi se u
njegovoj posljednjoj zbirci „Pjesme“. Sam je
izabrao pjesme koje su sastavni dio ove zbirke
i izjavio da sve pjesme koje nisu u ovoj zbirci
odbacuje kao da ih nije napisao.
8. Najvažnija zbirka pesama Sime Pandurovića je
„Posmrtne počasti“, izdata 1908. godine. Ona ima
sve odlike Pandurovićeve poezije: racionalnost,
intelektualne stavove i izraze, filozofske misli, čistu
logiku i jasan izraz. Naturalistički motivi i pesničke
slike stvoreni su uporabom motiva poput groblja,
smrti, ludila, mrtvih bliskih osoba i slično. Nakon
što je zbirka objavljena, odjek javnosti bio je
dvojak – zbirka je pokupila neke izrazito loše
kritike, ali i stekla veliku popularnost među
čitaocima, posebno mladima. Neke pesme iz te
zbirke postale su antologijske, poput pesama
„Svetkovina“, „Mrtvi plamenovi“, „Potres“ i druge.
9. Ali osim poezije, Pandurović je pisao i
drame. Najpoznatija drama mu je „Na
zgarištu“. Također je Pandurović bio
poznat i po svojim književnim kritikama i
esejima iz književne estetike, koji su ga
često znali dovoditi u sukobe s vlasti.
10. DELA:
"Posmrtne počasti" (1908),
"Na zgarištu", drama, 1910.
"Dani i noći" (1912),
"Okovani slogovi" (1918),
"Ogledi iz estetike" (1920),
"Stihovi" (1921),
"Razgovori o književnosti" (1927),
"Bogdan Popović" (1931),
"Dela", 5 knjiga, Beograd 1935—1937
"Dvorana mladosti" (1955),
"Pesme", SKZ Novi Sad 1959.