Tounj elaborat SKOL UB print

Doc. dr. sc. Uroš Barudžija Univ. bacc. Neven Korač ing. geol. inž.
ELABORAT
Geološka podloga špilje u kamenolomu Tounj
Speleološki klub „Ozren Lukić“, Zagreb, 2011

STUDENTSKI SPELEOLOŠKI KLUB “OZREN LUKIĆ”
Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Pierottijeva 6, Zagreb
MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
tel.: 01/5535731, mob.: 095/5751983, e-mail: skol@rgn.hr, skol@skol.hr
2
Naziv elaborata:
Geološka podloga Špilje u kamenolomu Tounj
Naručila i financirala:
Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Karlovačke županije
''Natura viva''
Izvršitelj:
Speleološki Klub ''Ozren Lukić'', Pierottijeva 6, 10000 Zagreb
Autori:
Doc. dr. sc. Uroš Barudžija
Univ. bacc. Neven Korač ing. geol. Inž
Autori fotografija:
Uroš Barudžija, Neven Korač, Jakov Kalajžić

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
3
Sadržaj:
1. Uvod
2. Geološke značajke područja Tounja
2.1. Dosadašnja istraživanja
2.2. Opis stratigrafskih jedinica
2.2.1. Foraminifersko-algalni i prigrebenski vapnenci – APT (K1
4)
2.2.2. Foraminiferski vapnenci – ALB (K1
5)
2.3. Tektonski odnosi na istraživanom području
2.4. Hidrogeološke značajke
3. Metode istraživanja
3.1. Terenska istraživanja
3.2. Laboratorijske analize
4. Rezultati istraživanja
4.1. Geološki stup naslaga u kamenolomu
4.2. Mikropetrografski opis preparata
4.3. Opis i usporedba izmjerenih strukturnih elemenata
5. Zaključak
6. Literatura
7. Prilozi

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
4
1. Uvod
Ovaj elaborat rezultat je geoloških istraživanja provedenih u sklopu projekta trajne
zaštite Špilje u kamenolomu Tounj, koji provodi Javna ustanova za upravljanje zaštićenim
prirodnim vrijednostima Karlovačke županije ''Natura viva''. Elaborat je načinjen temeljem
ugovora sklopljenog u Karlovcu 25. srpnja 2011. godine između Naručitelja JU ''Natura viva'' i
Izvršitelja Speleološkog kluba ''Ozren lukić'' te čini dio stručne podloge za trajnu zaštitu Špilje
u kamenolomu Tounj.
Ukratko špilja u kamenolomu Tounj jedan je od deset najugroženijih krških fenomena
u Hrvatskoj. Istražena duljina špilje iznosi 8,5 km, što ju čini 4. speleološkim objektom po
duljini u Hrvatskoj. Špilja obiluje rijetkim morfološkim oblicima i sigama koje spadaju u
svjetske fenomene, zabilježene jedino u podzemlju Tounja i Ogulina. Utvrđena je
hidrogeološka povezanost špilje s okolnim ponorima i izvorima te značajna endemska i
rijetka podzemna fauna. Ulaz u špilju nalazi se unutar eksploatacijskog polja kamenoloma
Tounj, a radovi u kamenolomu uzrokuju znatno oštećivanje prostora špilje. Osim urušavanja
ulaznih dijelova, znatno je narušena stabilnost stijene u drugim dijelovima kanala. Špilja je
preventivno zaštićena 2008. godine, a u okviru ekološke mreže RH pripada Ogulinsko-
plaščanskom području.
Geološka istraživanja provedena su od strane Speleološkog kluba ''Ozren Lukić'' u
razdoblju od veljače do srpnja 2011. godine u Špilji u kamenolomu Tounj te u Špiljama
Velikoj i Maloj Tounjčici, u Tounju. U tom razdoblju organizirano je nekoliko terenskih
geoloških istraživanja, mjerenja i uzorkovanja u navedenim špiljama i području kamenoloma,
te dodatne mikropetrografske analize u laboratoriju Zavoda za mineralogiju petrologiju i
mineralne sirovine na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
5
2.Geološke značajke područja Tounja
2.1. Dosadašnja istraživanja
Prema VELIĆ i dr. (1982) prva geološka istraživanja ovog područja datiraju iz druge
polovine 19. stoljeća kada izlazi pregledna geološka karta Austrougarske monarhije
1:576000 u kojoj je listom VI obuhvaćeno i ovo područje. Početkom ovog stoljeća izlaze
geološke karte mjerila 1:75000 Ogulin-Stari trg (KOCH, 1931) i Karlovac-Vojnić (KOCH, 1934)
na kojima su naslage sjeverno i južno od Tounja izdvojene kao rudistni vapnenci. Intenzivnija
istraživanja počinju radovima Poljaka 1935. godine u kojima su opisani i mnogi speleološki
objekti ovog područja. Izmeđo 1948. i 1954. godine izrađeno je niz elaborata u kojima su
obrađeni geološki i hidrogeološki odnosi Ogulinske i Gojačke Dobre, te Zagorske i
Primišljanske Mrežnice. BAHUN (1968) u području sjeveroistočno od masiva Kapele pa do
linije Tounj-Primišlje uz detaljniji prikaz geološke karte iscrpno obrazlaže i geološke odnose.
U periodu istraživanja za OGK na listu Ogulin od 1973. do 1980. godine objavljeno je više
radova s paleontološkom, stratigrafskom i tektonskom problematikom, čiji su rezultati
objedinjeni u geološkoj karti 1:100000 list Ogulin te tumaču karte (VELIĆ i dr. 1982).
Speleološka istraživanja Špilje u kamenolomu Tounj novijeg su datuma, no zapisi o bliskoj
i genetski povezanoj izvor špilji Tounjčici zadiru čak u 17. stoljeće. Prema BOŽIĆ (1992)
najstariji podaci o špilji Tounjčici datiraju iz 1689. godine kada Ivan Vajkard Valvazor,
slovenski plemić istraživač i znanstvenik u svom djelu ''Slava vojvodine Kranjske'' piše o gradu
Tounju te daje slikovni prikaz grada na kojem se jasno vidi ulaz u špilju Tounjčicu. Ta slika
predstavlja najstariji do sada poznati prikaz ulaza u speleološki objekt u Hrvatskoj. Prvi pisani
opis Špilje Tounjčice dao je 1777. godine svećenik Ivan Dominik Vukasović u djelu ''Opis
karlovačkog generalata u kraljevini Hrvatskoj. Prvo pravo speleološko istraživanje špilje
Tounjčice objavio je geolog i speleolog Josip Poljak 1935. godine. Novija speleološka
istraživanja ove špilje nastavljaju se od 1956. kada je po prvi puta i topografski snimljena te
traju kontinuirano i danas.
Miniranjem i eksploatacijo kamenoloma u Tounju otvarane su u više navrata različite
podzemne kaverne, no većina ih je potpuno otkopana ili pak zatrpana jalovinom. Svega
nekoliko godina prije 1983. miniranjem je otvoren današnji otvor Špilje u kamenolomu

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
6
Tounj, a prvi puta ga je zamijetio R. Čepelak 10. travnja 1983. godine. U svibnju 1986. godine
članovi speleološkog odsjeka Planinarskog društva Sveučilišta Velebit započinju sistematsko
speleološko istraživanje špilje. Od tada pa do 1992. godine istraženo je i topografski
snimljeno 8189 metara tlocrtne dužine kanala, čime ova špilja postaje tada treća po dužini u
Hrvatskoj. O speleološkim istraživanjima pisano je tokom proteklih godina u časopisima naše
planine, Velebiten, Speleolog i sličnim stručnim speleološkim časopisima. Damir Lacković
1993. godine u svom diplomskom radu sistematski obrađuje geološke uvijete postanka Špilje
u kamenolomu Tounj na temelju geoloških istraživanja i određivanja apsolutne starosti
obložnih špiljskih laminita (freatskih siga) metodom 14C. Njegov rad služi kao temelj za daljnja
geološka i speleološka istraživanja.
2.2. Opis stratigrafskih jedinica
Područje Tounja izgrađeno je od vapnenaca gornjeg dijela donje krede, kako je prikazano
na osnovnoj geološkoj karti SFRJ 1:100.000 listu Ogulin. Prema VELIĆ i dr. (1982.) ove naslage
raščlanjene su kako slijedi:
2.2.1. Foraminifersko-algalni i prigrebenski vapnenci – APT (K1
4)
Naslage apta, u stratigrafskom slijedu kontinuirano naliježu na vapnence baremske
starosti, a zastupane su isključivo vapnencima. Početak apta podudaran je prvoj pojavi
Palorbitolina lenticularis, unutar tzv. ''donjih orbitolinskih vapnenaca'', a završetak im
markira prestanak vrste Salpingoporella dinarica. Prevladavaju vapnenci mikritne osnove
kojima samo mjestimično u nižem aptu bočno odgovaraju prigrebenski vapnenci.
Najzastupljeniji su varijeteti mikrita među kojima su određeni: biomikriti, pelbiomikriti i
intrapelbiomikriti. Biomikriti u bogatom matriksu sadrže orbitoline i sitne mikritizirane
foraminifere. Bočno mikritima sporadično odgovaraju prigrebenski vapnenci s obiljem
biogenog kršja i sparitnog cementa (biointraspariti i biointrasparruditi). Sveukupna debljina
apta kreće se od 200 do 300 metara.
2.2.2. Foraminiferski vapnenci – ALB (K1
5)
Neposredno na vapnencima apta slijede naslage u građi kojih sudjeluju brojne orbitoline
tzv. ''gornji orbitolinski vapnenci''. Donju granicu određuje pojava Orbitolina (Mesorbitolina)

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
7
texana, dok je gornja granica određena razvojem pojasa dolomita na prijelazu u gornju
kredu. Promatranjima na terenu zapaža se učestala izmjena mikritnih i sparitnih vapnenaca.
Prvi su zastupljeni fosilifernim mikritima, pelbiomikritima, biomikritima i intrabiomikritima, a
drugi najčešće intrabiosparitima, biopelsparitima, i intrabiosparruditima. Krupniji intraklasti,
a iznimno i pojava litoklasta indikacija su poremećaja i pretaložavanja jače litificiranih
vapnenačkih sedimenata. Debljina alba iznosi oko 400 metara.
2.3. Tektonski odnosi istraživanog područja
Prema OGK list Ogulin (VELIĆ i dr. 1982.), za ovaj teren karakteristična je ljuskava
stuktura koja je zamaskirana dominantnom mlađom rasjednom, blok-tektonikom.
Mnogobrojni lomovi od kojih su neki uzdužni, presijecaju sinklinale i antiklinale, reversne
rasjede i navlake. Područje Tounja smješteno je unutar strukturne jedinice Ogulin – Tobolić i
to unutar razlomljene uspravne malmsko-kredne sinklinale Gojak – Tobolić na koju se
nadovezuje radijalnom tektonikom zamaskirana antiklinala Tounj. Do prekida sedimentacije
te prvog značajnijeg boranja došlo je krajem krede tijekom laramijskih pokreta. Najznačajniji
pokreti zbili su se kasnije, za vrijeme pirenejske faze početkom neogena. Utvrđeni
strukturno-tektonski oblici, uz neznatna odstupanja slijede uglavnom karakteristično
dinarsko pružanje u smjeru sjeverozapad-jugoistok.
2.4. Hidrogeološke značajke
Istraživano područje pripada crnomorskom slivnom području, a nalazi se sjeveroistočno
od razvodnice jadranskog i crnomorskog sliva koja prolazi jugoistočno od Male Kapele
(LACKOVIĆ, 1993). Prema tome tok vode je prema sjeveroistoku, da bi se s vodama Gojačke
Dobre, Primišljanske Mrežnice i Korane slile kod Karlovca u rijeku Kupu. Cijelo područje
izgrađeno je od karbonarnih stijena te je izrazito okršeno. Spada u područje plitkog krša s
brojnim krškim izvorima, kakav je i izvor Špilja velika Tounjčica, ponorima kakav je Špiljski
sustav Đulin ponor-Medvedica u Ogulinu te brojnim značajnim podzemnim tokovima. Špilja
u kamenolomu Tounj nalazi se u sjeverozapadnom dijelu te propusne zone unutar
vapnenaca donje krede smještenih u jezgri sinklinale. Nepropusni ili djelomično propusni

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
8
dolomiti u podini ograničavaju vertikalno kretanje vode, dok raspored intenziteta
razlomljenosti vapnenaca predisponira kretanje vode u horizontalnom smjeru. Trasiranjem u
Špilji u kamenolomu Tounj potvrđena je već prije dokazana veza između ponora Zagorske
Mrežnice kod Oštarija te izvora Tounjčice u Tounju (BAHUN, 1968).
3. Metode istraživanja
3.1. Terenska istraživanja
Terenska geološka istraživanja rađena su u Špilji u kamenolomu Tounj, u špiljama Velikoj
i Maloj Tounjčici te na površini, unutar kamenoloma. Tijekom istraživanja korišteni su
geološki čekić (Estwing), lupa, geološki kompas (Brunton), mjerna vrpca dužine 30 m te
laserski daljinomjeri (Leica DISTO A2 i A3). Mjereni podaci i zapažanja na terenu ucrtavani su
na umanjeni nacrt špilje te su upisivani u terenski dnevnik (Prilog 2). Osnovnu poteškoću pri
mjerenju strukturnih elemenata u špilji činili su brojni špiljski talozi (sige), koji često
prekrivaju osnovnu stijenu. Radi nedostatka kvalitetnog svjetla u špilji i nemogućnosti
određivanja litoloških značajki stijena pomoću lupe, na pojedinim mjestima uzimani su uzorci
stijena koji su kasnije analizirani u laboratoriju. Važno je napomenuti da bi provođenje
geoloških istraživanja bilo uvelike otežano bez prethodno obavljenih speleoloških istraživanja
i kvalitetnog speleološkog nacrta koji je poslužio za snalaženje u ovoj kompleksnoj špilji te
kasnije za ucrtavanje mjerenih podataka. Za snimanje litološkog stupa u kamenolomu
korištena je metoda direktnog snimanja debljina slojeva pomoću Jacobovog štapa, uz
terenski opis pojedinog sloja i uzimanje uzoraka s obje strane litološke granice.
3.2. Mikropetrografska analiza
Cilj mikropetrografske analize bio je utvrditi litologiju u špilji i kamenolomu i usporediti ju
sa opisanom litologijom šireg područja (VELIĆ i dr., 1982). Mikroskopski izbrusci načinjeni su
iz uzoraka stijena i sedimenta prikupljenih u špilji te uzoraka stijena uzetih prilikom snimanja
stupa u kamenolomu. Vapnenci su na terenu klasificirani prema DUNHAM (1962), a nakon
mikropetrografske analize prema FOLK (1959, 1962). Nekoliko uzoraka tamnih valutica

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
9
pronađenih u špilji, za koje je mikropetrografskom analizom utvrđeno da se radi o
pješčenjacima, klasificirano je prema PETTIJOHN, POTTER & SIEVER (1972).
a) Snimanje geološkog stupa u kamenolomu, b) Kanal u Špilji u kamenolomu Tounj, c) Mjerenje strukturnih
elemenata u špilji Velikoj Tounjčici, d) Rasjedna zona kod Velikog jezera, e) Sediment u bajpasu kod Tobogana,
f) mjerenje struktunih elemenata kod Oltara.

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
10
4. Rezultati istraživanja
4.1. Geološki stup naslaga u kamenolomu

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
11
4.2. Mikropetrografski opis preparata
Uzorci iz geološkog stupa u kamenolomu
Uzorak KT-1:
Uzorak s početka slijeda naslaga snimljenih na geološkom stupu predstavlja tamnosivi
do crni laminirani vapnenac tipa madston i vekston-pekston (DUNHAM, 1962). Sastoji se od
izmjene MIKRITNIH i INTRASPARITNIH lamina (FOLK, 1959, 1962). Debljina pojedinačnih
lamina je do nekoliko milimetara. Mikritne lamine sadrže rijetke foraminifere (uglavnom
miliolide) te ostrakode. Intrasparitne lamine sadrže djelomice zaobljene i dobro sortirane
intraklaste (veličine 0,1-0,2 mm) te obilnije miliolide i ostrakode. Alokemi su gusto pakirani, s
točkastim i tangencijalnim kontaktima. Okomito i koso na laminaciju uočavaju se
pojedinačne sparitne žilice, duljine od nekoliko centimetara do nekoliko desetaka
centimetara.

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
12
Uzorak KT-2:
Uzorak vršnog dijela paketa debljine cca 2 metra iz slijeda naslaga snimljenih na
geološkom stupu (paket slojeva 1) također se sastoji od izmjene MIKRITNIH i
INTRASPARITNIH lamina (FOLK, 1959, 1962). Oba tipa lamina su veće debljine od onih
uočenih u uzorku KT-1 iz donjeg dijela istog paketa slojeva. Debljina pojedinačnih lamina je i
do 1 cm, a uočavaju se i proslojci debljine veće od 1 cm. Intrasparitne lamine sadrže slabije
sortirane, zaobljene intraklaste te miliolide, ostrakode i zelene alge roda Salpingoporella.
Oko zaobljenih intraklasta (peloida) uočava se vlaknasti kalcitni cement. Nekoliko sistema
sparitnih žilica (kosih i okomitih na laminaciju) uočava se na većem dijelu uzorka.

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
13
Uzorak KT-3:
Uzorak s početka paketa slojeva 2 na geološkom stupu terenski je određen kao
pekston (DUNHAM, 1962), a mikropetrografski kao BIOMIKRIT (FOLK, 1959, 1962). Sastoji se
od srednje sortiranih alokema, od kojih prevladavaju bioklasti foraminifera, ostrakoda,
tankoljušturnih školjkaša i zelenh algi. Bioklasti i djelomice zaobljeni intraklasti (peloidi) su
srednje sortirani, a pakirani su s točkastim međusobnim kontaktima.
Uzorak KT-4:
a) b)
Uzorak vršnog dijela paketa debljine cca 3 metra iz slijeda naslaga snimljenih na
geološkom stupu (paket slojeva 2) terenski je određen kao grejnston do radston (DUNHAM,
1962), a mikropetrografski kao BIOSPART do BIOSPARRUDIT (FOLK, 1959, 1962). Sadrži

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
14
dobro sortirane mikritizirane skelete miliolida i zelenih algi te velike zaobljene mikritne
litoklaste (veličine i do nekoliko centimetara). Alokemi su povezani sparitnim cementom.
Uzorak KT-5A:
a) b)
Uzorak iz donjeg dijela paketa slojeva 2 na geološkom stupu sastoji se od izmjene
mikritnih i biosparitnih lamina. Mikritne lamine sadrže ostrakode i fragmente
tankoljušturastih školjkaša unutar mikritnog veziva. Biosparitne lamine sadrže dobro
sortirane miliolide, fragmente algi i intraklaste, pakirane s točkastim kontaktima i povezane
mozaičnim kalcitnim cementom.

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
15
Uzorak KT-5B:
Uzorak laminiranog vapnenca po sastavu sličan uzorku KT-5B, ali s debljim laminama,
koje ponekad prelaze i u proslojke deblje od 1 cm. Alokemi unutar biosparitnih lamina su
slabije sortirani.
Uzorak KT-5C:
Uzorak laminiranog vapnenca po sastavu sličan uzorcima KT-5A i KT-5B, ali s još
debljim biosparitnim laminama/proslojcima i sa slabije sortiranim alokemima. Sadrži
nekoliko sistema sparitnih žilica i stilolitski šav okomito na laminaciju.

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
16
Uzorak KT-6:
Uzorak iz vršnog dijela paketa debljine cca 1m na geološkom stupu (paket slojeva 3)
terenski je određen kao grejnston do radston (DUNHAM, 1962), a mikropetrografski kao
INTRASPARIT do INTRASPARRUDIT (FOLK, 1959, 1962). Sadrži dobro zaobljene i dobro
sortirane intraklaste (peloide) veličine 0,1-0,2 mm, s tangencijalnim i suturiranim
kontaktima, povezane djelomice rekristaliziranim mikritom (pseudosparitom) i mozaičnim
kalcitnim cementom. Također sadrži i pojedinačne fragmente školjkaša (rudista) veličine 0,5-
3 mm.
Uzorak KT-7:
Uzorak donjeg dijela paketa slojeva 4 na geološkom stupu (debljine cca 3,5 m)
terenski je određen kao laminirani madston i pekston (DUNHAM, 1962), a mikropetrografski
kao laminirani MIKRIT i BIOMIKRIT (FOLK, 1959, 1962). Mikritne lamine debljine su oko 1mm,
a sadrže rijetke, nepravilno raspoređene fragmente ostrakoda (veličine 0,05 mm) u

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
17
mikritnom vezivu. Biomikritne lamine sadrže strujno laminirane fragmente ostrakoda
(veličine 0,1-0,2 mm), bentosne foraminifere i zaobljene intraklaste u djelomice
rekristaliziranom mikritu. U vršnom dijelu sadrži i krupne, zaobljene mikritne litoklaste.
Uzorak KT-8:
a) b)
Uzorak iz vršnog dijela paketa debljine cca 3,5 m na geološkom stupu (paket slojeva
4) terenski je određen kao grejnston do radston (DUNHAM, 1962), a mikropetrografski kao
INTRASPARIT do INTRASPARRUDIT (FOLK, 1959, 1962). Sadrži dobro zaobljene i dobro
sortirane intraklaste (veličine 0,1-0,3 mm) te bioklaste algi, povezane rekristaliziranim
mikritom (pseudosparitom) i mozaičnim kalcitnim cementom. Također sadrži i krupne
fragmente školjkaša rudista (veličine 4-5 mm). Uzorak je ispresijecan sparitnim žilicama
debljine 1-3 mm, različito orijentiranim.

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
18
Uzorci iz špilje
Uzorak 1:
a) b)
Uzorak tamnog vapnenca iz boka špilje terenski je određen kao pekston (DUNHAM,
1962), a mikropetrografski kao BIOMIKRIT (FOLK, 1959, 1962). Sadrži uglavnom bentosne
foraminifere (miliolide) te ostrakode i skelete zelenih algi (rod Salpingoporella) povezane
mikritnim vezivom. Unutar vršnog dijela uočen je i dijagenetski proces silicifikacije koji je
rezultirao formiranjem makrokristala kvarca unutar biomikrita.

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
19
Uzorak 2:
Uzorak vapnenca terenski je određen kao pekston (DUNHAM, 1962), a
mikropetrografski kao BIOMIKRIT (FOLK, 1959, 1962). Sadrži miliolide različitih veličina i
ostrakode u mikritnom vezivu.
Uzorak 3:
a) b)
Uzorak vapnenca terenski je određen kao grejnston (DUNHAM, 1962), a
mikropetrografski kao BIOSPARIT (FOLK, 1959, 1962). Sadrži uglavnom skelete zelenih algi
(rod Salpingoporella) i bentosnih foraminifera. Alokemi su slabo sortirani, a pakirani su s
točkastim kontaktima. Povezani su mozaičnim kalcitnim cementom. U uzorku se uočavaju i
horizontalne sparitne žilice debljine cca 0,1 mm.

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
20
Uzorak 5K:
a) b)
Uzorak vapnenca terenski je određen kao radston (DUNHAM, 1962), a
mikropetrografski kao INTRASPARRUDIT (FOLK, 1959, 1962). Radi se o razlomljenom
vapnencu do vapnenačkoj breči u kojem se uočavaju slabo sortirani i samo djelomice
zaobljeni litoklasti vapnenaca tipa pekston do grejnston te pojedinačni fragmenti skeleta
rudista, povezani sitnijim kršjem, uglavnom mikritnog sastava. Na uzorku se uočava nekoliko
sistema tankih sparitnih žilica, a slične žilice se vide i na litoklastima.
Uzorak 5P:
a) b)
Uzorak vapnenca, koji predstavlja naslage iz neposredne podine tektonski
razlomljenog vapnenca reprezentiranog uzorkom 5P, terenski je određen kao pekston

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
21
(DUNHAM, 1962), a mikropetrografski kao BIOMIKRIT (FOLK, 1959, 1962). Sadrži dobro
očuvane skelete zelenih algi (rod Salpingoporella) različitih veličina u mikritnom vezivu.
također sadrži i pojedinačne sparitne žilice različite debljine (0,1-1 mm) i orijentacije.
Uzorak U-3:
Pojedinačni tamni uzorak uzet je u kanalu špilje kod mjesta nazvanog „Bypass“, gdje
je vjerojatno dospio naplavljivanjem. Determiniran je kao klastična stijena - srednjezrnasti
pješčenjak grauvaknog tipa. Sadrži slabo zaobljene i slabo sortirane klaste kvarca i odlomaka
stijena (uglavnom rožnjaka i kvarcita). Stoga je klasificiran kao litična grauvaka.
Uzorak U-4:
Uzorak crnog vapnenca s bijelim kalcitnim žilicama, uzet iznad „Bypassa“, terenski je
određen kao vekston do pekston (DUNHAM, 1962), a mikropetrografski kao BIOMIKRIT

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
22
(FOLK, 1959, 1962). Sadrži pojedinačne fragmente skeleta zelenih algi i školjkaša. Uzorak je
uslijed brojnih žilica jako fragmentiran. Uočava se i dijagenetski proces silicifikacije, slično
kao i kod uzorka 1.
Uzorak U-5A:
Uzorak uzet u desnom boku „dvorane iza logera“ terenski je određen kao vapnenačka
breča, a mikropetrografski kao fragmetirani BIOMIKRIT (FOLK, 1959, 1962). Mikritni dijelovi
sadrže uglavnom bentosne foraminifere, a međusobno su odvojeni s nekoliko sistema tankih
sparitnih žilica debljine 0,1 do 0,2 mm.

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
23
Uzorak VAL-1:
Uzorak VAL-2:
Pojedinačni uzorci tamnih valutica uzetih u kanalu špilje kod mjesta nazvanog
„Bypass“, gdje su vjerojatno dospjele naplavljivanjem. Kao i uzorak U-3, determinirane su
kao klastične stijene - srednjezrnasti pješčenjaci grauvaknog tipa. Sadrže slabo zaobljene i
slabo sortirane klaste kvarca i odlomaka stijena (uglavnom rožnjaka i kvarcita). Stoga su
također klasificirani kao litične grauvake.

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
24
4.3. Opis i usporedba izmjerenih strukturnih elemenata
Strukturni elementi u podzemlju često su zamaskirani različitim špiljskim talozima te na
njihovo postojanje ukazuje ponekad samo morfologija kanala. Na dobro otkrivenim
dijelovima špilje gdje je zapažanje i mjerenje moguće, izmjereni su strukturni elementi kao
što su orijentacije slojnih ploha te rasjeda.
Tablica 1: Izmjereni položaji slojeva rasjeda i pukotina po mjernim točkama
Broj
točke
Smjer
nagiba
Kut
nagiba
Pružanje
Vrsta
diskontinuiteta
4 204 25 114-294 sloj
230 20 140-320 sloj
235 9 145-325 sloj
- - 150-330 pukotina
5 160 26 70-250 sloj
6 160 22 70-250 sloj
7 256 70 166-346 sloj
10 85 21 175-355 sloj
- - 0-180 pukotina
11 80 22 170-350 sloj
13 0 24 90-270 sloj
- - 30-210 pukotina
14 48 49 138-318 sloj
56 62 146-326 sloj
45 58 135-315 sloj
62 56 152-332 sloj
60 60 170-350 sloj
15 235 48 145-325 sloj
250 49 160-340 sloj
256 66 166-346 sloj
16 150 37 60-240 rasjed
17 120 62 30-210 rasjed
120 39 30-210 rasjed
20 50 40 140-320 rasjed
55 40 145-325 rasjed
21 50 45 140-320 rasjed
80 47 170-350 rasjed
22 125 49 35-215 pukotina
23 80 41 170-350 pukotina
90 40 0-180 pukotina

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
25
Izmjereni strukturni elementi su u nastavku prikazani pomoću stereografske
projekcije i rozeta dijagrama. Na stereogramu su položaji strkturnih elemenata prikazani
tragom (zakrivljenom linijom) dok su na rozeta dijagramu pružanja struktura raspodjeljena u
razrede širine 10°, te se tako ističu dominantne skupine pružanja struktura. Budući da je u
špilji Tounjčici izmjerena orijentacija samo jednog rasjeda, on nije posebno prikazan.
Orijentacija svih srukturnih elemenata izmjerenih na terenu prikazanih na stereogramu (lijevo) i Rozeta
dijagramu (desno)
Slojevi u Špilji u kamenolomu Tounj prikazani na stereogramu (lijevo) i rozeta dijagramu (desno)

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
26
Rasjedi i pukotine u Špiji u kamenolomu Tounj prikazani na stereogramu (lijevo) i rozeta dijagramu (desno)
Slojevi izmjereni u Velikoj i Maloj Tounjčici prikazani na stereogramu (lijevo) i rozeta dijagramu (desno)
Među mnoštvom izmjerenih podataka mogu se uočiti određene pravilnosti. Između svih
izmjerenih pružanja na rozeta dijagramu ističu se dva dominantna seta pružanja. Jedan od

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
27
njih je u pravcu sjeverozapad-jugoistok što odgovara dinarskom pružanju struktura. Ovaj
pravac ističe se na svim prikazanim rozeta dijagramima, a dominantnog je pružanja 140-320.
Drugi set, koji je nešto manje vidljiv u prikazu svih struktura, a jasno vidljiv na prikazu
struktura iz Špilje u kamenolomu Tounj, je onaj pružanja sjeveroistok-jugozapad.
Dominantno pružanje ovog seta razlikuje se za slojeve i pukotine onosno rasjede. Što može
biti posljedica ili greške u mjerenju ili pak promjenjivog polja naprezanja koje je dovelo do
višekratnog lomljenja stijena, koje može biti različito u pojedinim dijelovima špilje ili za
različito razdoblje. Kut između pružanja dvaju dominantnih setova pukotina iznosi približno
60° (odnosno 120°) pa se iz tih podataka može približno odrediti pružanje pravca glavne osi
naprezanja koje u ovom slučaju iznosi 170-350. Budući da su postanak i pružanje špiljskih
kanala najčešće uvjetovani pukotinama, rasjedima i slojnim plohama može se reći da su na
okršavanje Špilje u kamenolomu Tounj najvećim djelom utjecali kontakti slojnih ploha i
uzdužnog (paralelnog) sistema pukotina, zatim same slojne plohe te pojedine jače pukotine i
rasjedi koji se pružaju u različitim smjerovima.
Presjek kanala na točki 10 Presjek kanala na točki 11

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
28
5. Zaključak
Geološka istraživanja obavljena su u Špilji u kamenolomu Tounj, špiljama Velikoj i Maloj
Tounjčici, te u kamenolomu. Terenskim geološkim istraživanjima i kasnijim kabinetskim
istraživanjima dobiveni rezultati uspoređivani su s ranijim rezultatima površinskih geoloških
istraživanja prikazanim na geološkoj karti dotičnog područja te ranijim geološkim i
spelološkim istraživanjima u špiljama. Potvrđeni sinklinalni položaj pokazao se uz genetski
povezane rasjede i pukotine, osnovnom strukturnom predispozicijom za stvaranje ove velike
špilje. Stijene kanala Špilje u kamenolomu Tounj velikim su dijelom prekrivene različitim
špiljskim talozima (sigama), pjeskovitim i glinovitim nanosima te laminiranim freatskim
talozima koji često obljepljuju čitave profile kanala. U špiljama Velikoj i Maloj Tounjčici
stijene su u geološkom smislu puno više otkrivene. Stijene su u ovim špiljama kao i u dijelu
Špilje u kamenolomu Tounj nazvanom Kitova utroba sastavljene od rudistnog vapnenca s
dobro vidljivim rudistima veličine 2-4 cm, u mikritnom matriksu. Te stijene odgovaraju
prigrebenskim vapnencima donje krede (apt), a predstavljanju bočni ekvivalent
foraminifersko algalnim vapnencima apta koji su zabilježeni u ostalim dijelovima Špilje u
kamenolomu Tounj.
Rudistni vapnenac u Maloj Tounjčici Freatske sige kod Velikog jezera

MB 1733702, žiro račun: 2340009-1110116663, OIB: 64211471451
29
6. Literatura
BAHUN, S. (1968): Geološka osnova hidrogeoloških odnosa krškog područja između Slunja i
Vrbovskog, geološki vjesnik, svezak 21, 19-78, Zagreb 1968.
BOŽIĆ, V. (1992): Prikaz špilje Tounjčice u prošlim stoljećima, Speleolog 1990-1991, 39-43,
Zagreb.
DUNHAM, R.J. (1962): Classification of carbonate rocks according to depositional texture. U:
HAM, W.E. (ed.): Classification of Carbonate Rocks. Amer. Assoc. Petr. Geol.
Memoir, 1, Tulsa, 108-121.
FOLK, R. L. (1959): Practical petrographic classification of limestones. Amer. Assoc. Petr.
Geol. Bulletin, 43, Tulsa, 1-38.
FOLK, R. L. (1962): Spectral subdivison of limestone types. U: HAM, W.E. (ed.): Classification
of Carbonate Rocks. Amer. Assoc. Petr. Geol. Memoir, 1, Tulsa, 62-84.
LACKOVIĆ, D. (1993): Geološki uvjeti postanka Špilje u kamenolomu Tounj – Diplomski rad,
Rudarsko-geološko-naftni fakultet sveučilišta u Zagrebu.
PETTIJOHN, F.J., POTTER, P.E. & SIEVER, R. (1972): Sand and Sandstone.-Springer-Verlag,
New York-Heidelberg-Berlin, 615 str.
VELIĆ, I., SOKAČ, B. (1981): Osnovna geološka karta SFRJ 1:100.000 list Ogulin L33-103,
Geološki zavod – OOUR za geologiju i paleontologiju, Zagreb (1969.-1980.), Savezni
geološki zavod Beograd.
VELIĆ, I., SOKAČ, B., ŠĆAVNIČAR, B. (1982): Osnovna geološka karta SFRJ 1:100.000 Tumač za
list Ogulin, Geološki zavod Zagreb (1980.), Savezni geološki zavod Beograd.

Tounj elaborat SKOL UB print

Recommended

Recommended

More Related Content

Featured

Featured (20)

Tounj elaborat SKOL UB print