Licno iskustvo razgovor sa andjelima

3. FRANCESCA BROWN
ANĐELI
KOJI MI ŠAPĆU

4. Svim bićima svjetlosti koja kreću na ovaj put.
Neka vaši anđeli uvijek budu uz vas

5. Predgovor
U JESEN 2001. RADIO SAM u Dublinu kao novinar i vrlo sam se veselio
dvomjesečnom putovanju u Australiju koje sam planirao već neko vrije­
me. Tjedan dana prije polaska primio sam u novinskoj redakciji telefonski
poziv čovjeka koji me upitao jesam li zainteresiran napisati priču o vidovi­
toj ženi iz zapadnog Dublina koja komunicira s anđelima.
Da budem iskren, posljednje što sam želio činiti bilo je da klipšem
do kuće neke domaćice i pitam je o njezinu iskustvu s anđelima, jer na
umu su mi bile jedino pojedinosti koje je trebalo dovršiti prije puta. Tele­
fonski poziv primio sam u četvrtak poslijepodne, a u Australiju sam tre­
bao poći sljedećeg utorka. Ali moj urednik je saznao za telefonski poziv
i rekao mi da pođem i razgovaram sa ženom, nadajući se da ćemo o njoj
moći napisati neki šaljiv i zanimljiv članak.
I tako sam se sljedeći dan našao pred jednom od dviju spojenih
obiteljskih kuća u predgrađu Blanchardstown, u zapadnom Dublinu. Po­
kucao sam na vrata i otvorio ih je prilično velik muškarac obrijane glave.
Izrazio mi je dobrodošlicu i uveo u kuću.
»Ovo je moja žena, Francesca«, rekao je, pokazujući mi ženu u ra­
nim četrdesetim godinama.
Ispružila je ruku i rukovali smo se, ali bio sam svjestan da me žena
izbjegava izravno pogledati u oči. Umjesto toga zagledala mi se u tjeme, a
lice joj je imalo zagonetan izraz.
vii

6. »Zašto vidim klokane kako vam skaču oko glave?« upitala me. »A
u pozadini se vidi Opera u Sydneyju. Jeste li se upravo vratili iz Australije
ili se spremate poći?«
Ostao sam bez riječi; vrlo je malo ljudi znalo za moje putovanje i
nisam vidio kako bi uopće ta žena, koju nikad prije nisam vidio, mogla
znati išta o tome. Iznenađenje mi se zacijelo ocrtavalo na licu jer je njezin
suprug slegnuo ramenima, nasmijao se i rekao: »Vidite, rekao sam vam
da je vidovita.«
Zaista nisam znao što bih mislio o tome što se upravo dogodilo,
ali ostao sam s Francescom gotovo dva sata, tijekom kojih mi je ispričala
neke stvari o jednom mojem bliskom rođaku, koji je nedavno preminuo
u tragičnim okolnostima, i neke događaje iz mojeg vlastitog života, infor­
macije koje nikako nije mogla saznati iz nijednog izvora kojeg bih se mo­
gao dosjetiti.
Nakon tog dramatičnog sastanka dobro sam upoznao Francescu i
njezina supruga Francisa, i napisao sam nekoliko članaka za nedjeljno iz­
danje novina o njezinim vidovitim sposobnostima i odnosu s anđelima.
Tijekom godina ostao sam u kontaktu s Francescom i u nekoliko navrata
proveo neko vrijeme s njom i Francisom u njihovoj kući u Španjolskoj.
Tada sam bio svjedokom toga kako njezin odnos s anđelima postaje jasni­
ji i snažniji dok ona prenosi njihove poruke svima koji žele slušati.
Francescin život me toliko zaintrigirao i fascinirao da sam joj pred­
ložio da napiše ovu knjigu, projekt na kojem smo zajedno radili.
Nakon što sam radio s Francescom, htio bih reći da je ona jedna
od najobičnijih, najrealističnijih i najsimpatičnijih ljudi koje sam imao za­
dovoljstvo upoznati.
NIALL BOURKE
Dublin, lipanj 2009.
viii

7. Uvod
Zovem se Francesca Brown. Pedeset mi je godina, kućanica
sam, udana i majka dvoje djece. Pretpostavljam da bi me
mnogi ljudi opisali kao »anđeosku terapeutkinju« ili stručnjaka.
Uistinu, ti mi nazivi ne znače mnogo, ali zaista svakodnevno
komuniciram s anđelima i smatram ih svojim najboljim prijate­
ljima. Doista, najvažniji dan mojega života bio je onaj kad mi se
u spavaćoj sobi u siječnju 2000. pojavila anđelica Anne i najavila
mi da će me izliječiti od bolesti koja me iscrpljivala i od koje sam
patila gotovo dvije godine. Kako je ona to učinila opisano je na
stranicama ove knjige.
Prije toga nisam znala ništa o anđelima. Čitala sam i čula
o ljudima koji su od djetinjstva povezani s anđelima i čini se da
su anđeli bili s njima od njihove rane dobi. Ako pogledamo po­
vijest čovječanstva, vidimo da su se anđeli obratili Ivani Orkan­
skoj, Danijelu u lavljoj jami, Samsonu i Mariji majci Božjoj. Ne
uspoređujem se ni s jednim od njih, ali kad sad pogledam na to,
moram reći da su se i meni obratili.
Čula sam za anđele, naravno, ali nikad im nisam pridavala
puno pozornosti. Pretpostavljam da sam mislila kako su oni samo
ljupka ideja — nešto što nalazite u vjerskoj literaturi ili u Bibliji.
1

8. Prije nego što sam upoznala anđela Anne, smatrala sam svakoga
tko bi pomislio da može komunicirati s anđelima, da iskreno ka­
žem, ludim. Bila sam obična kućanica iz Dublina, koja se trudila
učiniti sve najbolje za svoju obitelj. Nikad me nije zanimao spiri-
tualni svijet niti sam bila posebno religiozna. Zapravo, znala sam
da je nekoliko mojih prijateljica zainteresirano za stvari kao što
su tarot karte, gatalice i mediji, ali mene nijedno od toga nikad
nije jako oduševljavalo.
Međutim, od 2002. godine kad mi se prvi put predstavila
anđelica Anne, život mi se potpuno promijenio. Gotovo svakod­
nevno komuniciram s anđelima. Prenijeli su mi raznovrsne poru­
ke u mnogo različitih oblika čiji je cilj da pomognu ljudima oko
temeljnih problema s kojima se suočavaju u svojem ljudskom po­
stojanju. To su problemi koji se odnose na to kako mi kao obični
ljudi možemo steći i zadobiti šire znanje o onim područjima koja
svi želimo razumjeti — ljubav, ljepota, istina i postojanje Boga.
Jedna od središnjih poruka anđela je da nas Bog sve podjed­
nako voli. Još važnije, da je Božja ljubav svima podjednako do­
stupna, zapravo ona se već nalazi u svima nama — doslovno smo
jedno s Bogom; ne postoji odvajanje između nas i Stvoritelja, ni­
kad ne bi moglo postojati i nikad nije. Anđeli nam pomažu da se
oslobodimo vjerovanja kako smo na neki način odvojeni od Boga.
Nadam se da će ova knjiga pomoći ljudima da se približe jedno­
stavnoj istini koju sam i sama upoznala i shvatila: Bog već postoji
u nama. Ljudi to mogu postići tako da slušaju ono što anđeli
imaju za reći izravno čovječanstvu. Anđeli shvaćaju da postoji
iluzija prema kojoj se ljudska bića osjećaju usamljeno i odvojeno
od izvora onoga što stvarno jesu — Boga. Oni također shvaćaju
da je ta iluzija izuzetno stvarna i vrlo čvrsto ukorijenjena u na­
šim ljudskim umovima. Dobra je vijest ta da anđeli također znaju
kako srušiti tu iluziju i to je ono o čemu, jednim dijelom, ova
knjiga govori.
Do dana današnjega ne znam zapravo zašto su anđeli iza­
brali mene za komunikaciju, ali znam ovo — ako ja mogu komu-
2

9. nicirati s anđelima, onda to može i svatko drugi tko to zaista
želi. Vrlo je teško riječima opisati kako je to imati jednog ili više
anđela u životu. Možete doživjeti mnoge fantastične pa čak i ču­
desne događaje. Ili možda ne. Moje iskustvo s anđelima govori
mi da su oni čudesna bića svjetlosti, a istodobno su uvijek vrlo
suptilni i nježni na prvi pogled.
Anđeli su kanal između neba i zemlje; oni su glasnici —
Božji glasnici. Mogu vam pomoći svojim smjernicama, mudro­
šću, vašem zdravlju i u vašim odnosima s drugim ljudima. Kakav
god da imate potencijal, kamo god vas vaše putovanje odvelo,
morate samo iskreno otvoriti srce anđelima i novu načinu življe­
nja, a rezultat će biti učenje.
Naučila sam da anđeli ne mogu živjeti vaš život umjesto vas,
ali uvijek su prisutni i vode vas i usmjeravaju; nije važno jeste li
vi toga svjesni ili ne. Vjerujem da su anđeli dio vječnog znanja
pohranjenog vrlo duboko u svima nama; oni su tu i samo čekaju
da ih probudite kako bi vam pomogli da se sjetite onoga što ste
zaboravili a što je još uvijek prisutno u vašoj podsvijesti.
Spojiti se sa svojim anđelom znači vratiti se u ono prekrasno
stanje u kojemu smo svi uživali dok smo bili mladi. To je stanje
nevinosti i čistoće, no koje smo uspjeli prekriti svim brigama koje
nosi zrela dob i moderno življenje. Vjerujem da smo negdje du­
boko u našoj podsvijesti još zadržali onaj čisti osjećaj radosti koji
smo upoznali kao vrlo mala djeca, dok smo iz krevetića gledali
roditelje i gugutali od sreće bez nekog posebnog razloga.
Zapravo, vjerujem da čak i sad, dok ljudi čitaju ove retke,
postoji nešto u pozadini njihova uma što još prepoznaje to stanje
o kojem govorim, stanje jedinstva s izvorom svega. Kako je čude­
sno kad ponovo otkrijemo to stanje ljubavi u sebi. Znam da se to
radosno stanje može ponovo postići. Jedan od glavnih zadataka
anđela je da pomognu ljudima da se vrate u svoje prirodno sta­
nje; to je stanje čistog postojanja, stanje potpune radosti, stanje
jedinstva s Bogom.
Ova knjiga nije neka vrsta priručnika za anđele — nije ni
lagani vodič kako da u tri koraka uspostavite kontakt sa svojim
3

10. anđelima, iako se nadam da će zaista pomoći ljudima da ostvare
početni kontakt sa svojim anđelom, ako je to ono što žele. Prije
bi se moglo reći da je ova knjiga moja priča, priča o ženi iz Du-
blina koja je, za vrijeme teške bolesti, iznenada i bez nekog očitog
razloga ostvarila čudesnu vezu s anđelima. Ta je veza rezultirala
nevjerojatnim putovanjem, ne samo za mene nego i za mojeg su­
pruga Frana i naša dva sina, Jasona i Dwaynea. Vrijeme nije i ne
može umanjiti tu povezanost; zapravo, ona postaje sve jača kako
vrijeme odmiče.
Ova knjiga je zapis o posljednjih devet godina otkad sam krenula
na put s anđelima. To je zaista nevjerojatno putovanje i nadam se
da ćete uživati u priči.
4

11. I.
Tračak neba
Rođena sam 19. listopada 1958. u bolnici Rotunda u Dubli-
nu. Moji roditelji, John i Alice Gibbs, isprva su živjeli u
sjevernom predgrađu Dublina, u Cabri, prije nego što se obitelj
preselila u obližnji Finglas.
Pretpostavljam da smo bili normalna radnička obitelj. Otac
je radio kao vozač autobusa za Dublin Bus, a majka je također
radila na raznim poslovima na pola radnog vremena. Imala sam
četvero braće i sestara: Michaela, Marka, Elaine i Jackie. Rekla
bih da sam imala relativno sretno djetinjstvo. Nikad nismo imali
puno novca, ali to nije bilo značajno samo po sebi jer se u onim
danima činilo da ga nitko nema mnogo.
Još uvijek se rado prisjećam dugih ljeta provedenih u prio­
balnom gradiću Rush sjeverno od Dublina, dvadesetak kilometa­
ra od našega doma. Otac je imao stari automobil Morris Minor
i natrpao bi nas sve unutra i odvezao u Rush. Zatim bi okrenuo
automobil, vratio se u Finglas po naše susjede, obitelj Fitzpatrick
i njihovu djecu i ponovo vozio u Rush. To je bilo tipično za ono
doba — susjedi su bili više poput prijatelja i mnogo bliži jedni
drugima nego što su možda danas.
U Dublinu smo živjeli pokraj rijeke Tolka i ona je bila sta-
5

12. lan izvor zabave i pustolovina za svu djecu u susjedstvu. Sjećam
se da smo ljeti plivali u rijeci, što znači da je morala biti mnogo
čišća nego što je danas. Oko Finglasa je bilo i mnogo polja dok
sam odrastala; sad su sva nestala — zamijenile su ih stambene
četvrti. Cesto bismo se igrali do deset sati navečer prije nego što
bi nas majka pozvala kući.
U ono su doba dječje bande bile važne; svatko je bio u ne­
koj bandi, bilo da se radilo o meni i nekoliko prijateljica ili o
braći koja su imala svoje bande, a naravno, nama djevojčicama
nikad nije bilo dopušteno ući u ijednu od dječačkih bandi.
Još se sjećam imena naše lokalne trgovine slatkiša u ulici
Cardiffsbridge u Finglasu. Zvala se Morris's, a vlasnik je bio čo­
vjek koji se zvao Marty Morris. Svakog petka navečer, kad bi se
otac vratio s posla, dao bi nam šiling i mi bismo se obrušili na
trgovinu gospodina Morrisa kako bismo kupili slatkiše i čips. Još
je veća poslastica bila kad bi ponekad, petkom navečer, najsta­
riji brat Michael dobio novac i otišao u obližnju fish and chips
trgovinu i kupio nam pohanu ribu i krumpiriće. Ako zastanem
i dopustim mislima da odlutaju u prošlost još uvijek se mogu
prisjetiti kako su nam dimljeni bakalar i krumpirići bili ukusni
— iako nikad nismo dobili cijelu porciju za sebe.
Druga stvar koja je meni, braći i sestrama pružala neizmjer­
no veselje bio je odlazak u lokalno kino. Dok sam bila mlada u
Finglasu je postojalo kino i nedjeljom poslijepodne od tri do šest
prikazivala su se dva filma i možda pokoji crtić. Pješice bismo
otišli do kina; brat Michael je bio glavni i pazio na nas, a ja se još
sjećam radosti i uzbuđenja kad smo gledali kakav vestern ili ratni
film na velikom platnu. Bilo je to kao da ste zaista tamo u rovovi­
ma, kad je metak pogodio njemačkog vojnika, ili kad bi pripadnik
američke konjice dobio indijansku strijelu u prsa. Mislim da se je­
dan od prvih filmova koje sam vidjela u kinu zvao Rusi dolaze.
Začuđujuće je kako ti dojmovi iz djetinjstva ostaju s vama,
naročito sretna sjećanja. Još se uvijek jasno sjećam kako su me
roditelji jednog Božića odveli na pantomimu u dvoranu sv. Fra­
nje Ksaverskog u ulici Dublin Quays. Udovica Twanky i ružne
6

13. sestre čine mi se i danas stvarne baš kao i onda, prije mnogo
godina, kad smo iz svega grla vikali: »Iza tebe je!«
Kad sad gledam na to, uvijek pamtim izvjesnu prisutnost u
svojemu životu. Ne znam kako to najbolje opisati: bio je to sup­
tilan osjećaj, ali ipak vrlo određen. Znala sam da netko pazi na
mene. Cesto bih to osjetila kad bih bila sama; činilo mi se kao
da je još netko uz mene, iako nisam vidjela nikoga. U različitim
trenutcima mojega života — možda kad mi je bilo teško u školi
ili kad nismo imali mnogo novca, a roditelji su se brinuli kako
će prehraniti obitelj — imala bih taj neki osjećaj da će sve biti u
redu. Zapravo, to je bilo nešto više nego samo osjećaj — znala
sam da će sve biti u redu. Okupila bih braću i sestre oko sebe i
rekla im da ne brinu: netko bdije nad nama.
Uvijek sam voljela biti na otvorenom i sjećam se da sam još
kao dijete imala sklonost prema nebu i zvjezdanim nebesima.
Jednostavno sam obožavala gledati uvis, u golemi svemir i čuditi
se veličini i veličanstvenosti svega. Voljela sam gledati uvis i pu­
stiti da me to preplavi do te mjere da bih osjetila koliko sam be­
značajna i da sam na neki način postala dio zvijezda dok su one
treperile i sjale začuđujuće blagim svjetlom na mene. Ne znam
jesu li ljudi mislili da sam čudna; možda jesu.
Još se sjećam kako sam jedne lijepe ljetne večeri gledala u
nebo. Nalazila sam se na jednom od polja u blizini kuće, upravo
se bilo smračilo i počele su se pojavljivati prve zvijezde. Dok sam
gledala u nebo imala sam čudan osjećaj da sam potekla odozgo,
da tamo pripadam. Osjetila sam kao da me netko spustio ovamo
na zemlju i da sam gore, na nebu, za sobom ostavila nekoga ili
nešto što sam zaista voljela. Sjećam se osjećaja da moram nešto
učiniti ovdje na Zemlji i kad to bude gotovo, vratit ću se zvijez­
dama, vratiti se svojem pravom domu. Dok sam bila zagledana
u nebo, rekla sam naglas: »Ako si još gore, dođi po mene kad
završim i budem spremna na povratak kući; molim te, ne zabo­
ravi me.« Još pamtim tu ljetnu večer kao da se dogodila jučer.
Sjećam se tog snažnog osjećaja da netko pazi na mene tije­
kom cijelog djetinjstva. Često, kad bih ležala u krevetu prije nego
7

14. što bih utonula u san, imala bih osjećaj da se oko mene nala­
zi mnogo prijatelja, zaista snažnih, dobrih prijatelja, iako su sa
mnom u sobi bile samo moje sestre.
Jedne večeri doživjela sam susret koji nikad neću zaboraviti.
Sad znam da čovjek mora biti vrlo oprezan kad se radi o sje­
ćanju i doživljajima iz djetinjstva, ali ovaj je događaj na mene
ostavio takav dojam da mi se urezao u misli i ostao sa mnom
do dana današnjeg. Upravo sam bila utonula u san, ali nešto me
probudilo. Pogledala sam ravno pred sobom i ugledala tri figure
koje su stajale pred mojim krevetom. Stajale su tamo i gledale
me. Bilo je to dvoje starijih ljudi, žena i muškarac, i jedan mlađi
muškarac. Činilo mi se da su odjeveni u prilično staru odjeću.
Ali ono što me potpuno očaralo, bila je njihova prisutnost. Od
prvog trenutka kad sam ih ugledala, nisam se nimalo bojala; oko
njih se širio osjećaj velike smirenosti, vrlo nježan, topao osjećaj
mira i sigurnosti. Poželjela sam iskočiti iz kreveta, pozdraviti ih i
zagrliti, baš kao što biste učinili kad bi vam najdraža tetka ušla u
sobu, a vi biste joj se obradovali.
Tri su osobe samo stajale i gledale me. Mogla sam osjetiti da
im je stvarno stalo do mene — zaista su me voljeli. Naposljetku
sam ih upitala tko su. Žena je odgovorila: »Ja sam Marija. Ovo
je moj muž Josip, a ovo je naš sin Isus. Ne boj se, ovdje smo
da pazimo na tebe.« Ono što je bilo čudno, bio je osjećaj koji
sam imala dok je pričala. Znala sam da su oni zaista ti koje je
žena spomenula, čak i prije nego što je prestala govoriti. Ništa
više nije rekla, a ja se ne sjećam jesu li se oprostili sa mnom i
otišli ili sam zaspala. Ono čega se sjećam jest da sam se probudila
sljedećeg jutra, iskočila iz kreveta i unezvijereno počela pregleda­
vati sobu kako bih ih možda negdje našla. Pogledala sam čak i
ispod kreveta. Moje su sestre sigurno pomislile da sam potpuno
poludjela. Nikad nisam zaboravila tu noć ni osjećaj mira, ljubavi
i sigurnosti koji sam iskusila u prisutnosti troje posjetitelja.
Osjećam da je to što mi se dogodilo te noći bilo moje prvo
svjesno iskustvo Božje ljubavi. Poslije nisam osjećala nikakvu ve­
liku odanost pa čak ni veliko zanimanje za Isusa, Mariju i Josipa.
s

15. Često sam viđala njihove slike u vjerskim knjigama ili kad bih
s roditeljima odlazila u crkvu na misu, ali ništa mi nisu značile.
Također bih često čula kako njihova imena spominju učitelji u
školi, a mjesni župnik je svaki mjesec dolazio i govorio nam o
vjerskim pitanjima te ih često spominjao, no ništa od toga nije
ostavilo pravi učinak na mene. Ni sa čim se nisam poistovjeći­
vala. Na mene je djelovao samo način na koji sam se osjećala
u njihovoj prisutnosti; to je ono što sam upamtila. Osjećam tu
istu ljubav i sigurnost sad dok pišem ove riječi; taj me osjećaj ne
napušta.
Kad sad gledam unatrag, rekla bih da me to iskustvo odr­
žavalo tijekom mnogih godina koje će doći. Bez obzira na to
koliko su stvari bivale teškima, uvijek sam se mogla osloniti na
to iskustvo, iako nikad više nisam vidjela one tri čudesne osobe.
Nikad nisam mogla nikome ispričati što sam vidjela ili doživjela
one noći u svojoj sobi, jednostavno sam instinktivno znala da to
ne trebam nikome spominjati. Znala sam da ne bi razumjeli. Na
neki sam način osjećala da mi je to iskustvo podareno kako bi
me ojačalo i pomoglo mojoj braći i sestrama.
Napustila sam školu sa šesnaest godina i otišla raditi u veliku
tvornicu cigareta u južnom Dublinu. Posao mi se sviđao i u tvor­
nici sam upoznala mnoge prijateljice iz velikih dablinskih rad­
ničkih četvrti kao što su Ballyfermot, Crumlin i Inchicore. Vi­
kendima bismo radile ono što već djevojke tinejdžerske dobi rade
— išle bismo na ples i nadale se da ćemo upoznati zgodne mladi­
će. Nešto poslije, već sam povremeno znala popiti kakvo piće, i
velika skupina nas sastala bi se u nekom pubu prije nego što bi­
smo produžili dalje u disko-klub u središtu grada. To su bila
sretna vremena i s nekim djevojkama s kojima sam onda radila
ostala sam i danas prijateljica.
Svojega muža Frana upoznala sam kad mi je bila dvade­
set jedna godina. Dogodilo se to na Noć vještica, 31. listopada
1979., kad je skupina nas odlučila poći na maskenbal koji se odr­
žavao u jednom hotelu u Howthu, u sjevernom dijelu Dublina.
9

16. Fran je bio prerušen u golemu gorilu, a ja sam bila nogometaš.
Između nas nije sve krenulo glatko odmah na početku, jer je ne­
koliko mojih prijateljica pušilo za stolom, pokraj stola za kojim
su sjedili Fran i njegovi prijatelji. Jedan od Franovih prijatelja se
okrenuo i zamolio djevojke da ugase cigarete jer mu smetaju. To
je bilo davno prije nego što se na pušenje u javnim prostorima
počelo gledati s negodovanjem pa su mu brzo odgovorile da ako
mu smeta, neka se premjesti za drugi stol. Kako bi pokazali soli­
darnost sa svojim prijateljem, Fran i svi ostali mladići ustali su se
i premjestili. Na nas djevojke nisu više obraćali pozornost; štovi­
še, mi smo to smatrale malom pobjedom ženskih prava — sve je
to bilo pomalo nezrelo, ali svi smo bili vrlo mladi.
Nije prošlo mnogo vremena, a Fran se vratio do našega stola
i zamolio me za ples. Bila sam ushićena, iako mu to nisam dala
do znanja. Fran mi se zaista svidio od prvog trenutka kad sam
mu se obratila; nasmijavao me, bio je nježan i ljubazan i sjećam
se da sam sama sebi te večeri rekla: »Ovaj momak ima dobro
srce i mogu mu vjerovati.«
Tjelesno je bio impresivan: širokih ramena i vrlo dobro gra­
đen, visok oko metar i osamdeset centimetara, plave kose. Sjećam
se da sam pomislila kako sigurno redovito igra nogomet, jer bio
je u dobroj formi. Otprve smo se dobro slagali i odlučili da će­
mo se ponovo vidjeti sljedeći vikend. U centru Dublina postoji
tradicionalno mjesto na kojem se sastaju mladi parovi, poznato
kao Cleryjev sat. Clery's je poznata robna kuća u središtu grada.
I tako sam u osam sati navečer stajala ispod sata robne ku­
će. Čekala sam i čekala, ali Frana nije bilo na vidiku. Kad mi se
već učinilo da je prošla cijela vječnost, iako se radilo o možda
samo petnaest minuta, odlučila sam da je dosta čekanja i da ću
sve to smatrati dobrom školom — lošim iskustvom. Putem kući
mrmljala sam si u bradu ne baš lijepe riječi o Franu i općenito o
muškarcima. Bila sam kod kuće nešto više od sat vremena, kad je
pokucao naš prvi susjed i rekao da me netko zove na telefon. U
ono vrijeme nismo imali telefon i često bismo se služili susjedo­
vim. Zaboravila sam da sam Franu dala njihov broj. Iskreno mi
10

17. se ispričao i objasnio da služi u irskoj vojsci i da su ga pozvali na
vojnu vježbu s koje nije mogao izostati.
Kad sam zaključila da se dovoljno namučio, pristala sam na
sljedeći izlazak idućeg vikenda. Gotovo sam se odmah do ušiju
zaljubila u Frana i slijedila je romansa od šest tjedana tijekom ko­
je smo se prekrasno zabavljali, odlazili u kino i kazalište ili bismo
samo šetali. Bila sam izvan sebe od sreće kad sam bila s Franom,
i iako smo se poznavali tek nekoliko tjedana, oboje smo znali da
smo suđeni jedno drugome te smo se ubrzo zaručili.
Sjećam se da je prvo pitanje moje majke bilo: »Jesi li trud­
na?« kad sam joj rekla da ću se udati za Frana. Uvjerila sam je
da nisam, ali Fran i ja znali smo da je pred nama težak put i da
ćemo morati puno štedjeti kako bismo si mogli platiti vjenčanje.
Kad sam bolje upoznala Frana, shvatila sam da sam bila u
krivu kad sam mislila da redovito igra nogomet; nije od nogo­
meta bio u tako dobroj formi, nego zato što je amaterski boksao.
Također sam odmah na početku nešto naučila — bit će mi naj­
bolje ako naučim gledati boks, jer Fran je bio vrlo dobar boksač
i imao je meč gotovo svaki tjedan.
Trenirao je u klubu Transport Boxing u središtu Dublina, a
također i za irsku vojsku, i svoje je treninge ozbiljno shvaćao. Pet­
kom bi uglavnom imao meč u sportskoj areni zvanoj Nacionalni
stadion u južnom Dublinu. Sjećam se straha koji sam iskusila
prvi put kad sam ga gledala u jednoj zaista teškoj borbi; bio je
obliven krvlju, a oko mu je bilo natečeno. Ono što začuđuje je
koliko se brzo oporavljao od borbi: već sljedeći dan izgledao bi
gotovo normalno. Cesto mi je znao reći da ako je čovjek zaista u
formi, može se oporaviti gotovo od svega.
Morali smo naporno štedjeti kako bismo se mogli vjenčati i
položiti depozit za kuću. Jedan od načina da to osiguramo bio je
taj što se Fran javio da s irskom vojskom ode u Libanon na šest
mjeseci. Otišao je, a ja se sjećam kako sam bila usamljena i kako
mi je strašno nedostajao. Što se tiče novca, to je bio dobar potez
i kad se vratio, vjenčali smo se u rujnu 1981. Imala sam dvadeset
tri godine i ubrzo nakon vjenčanja uselili smo se u naš prvi dom

18. u ulici Deanstown u Finglasu — nasuprot onoj u kojoj su živjeli
moj otac i majka.
Oduvijek sam željela imati sinčića kojeg bih voljela i za ko­
jeg bih se brinula pa možete zamisliti moje ushićenje i radost kad
smo Fran i ja bili blagoslovljeni našim dvama sinovima, Jasonom
i Dwayneom. Jasona sam rodila s dvadeset pet, nakon dvije go­
dine braka, a Dwayne je došao dvije godine poslije. Kad kažem
da su naša dva dječačića bila puna energije, ne šalim se; činilo se
da dan nema dovoljno sati kako bi mogli trčati oko kuće ili igra­
ti nogomet. Redovito su me iscrpljivali, ali uživala sam u svakoj
minuti.
To je bilo naročito sretno razdoblje mojeg života. Sve se
odvijalo baš kako sam zamišljala i nadala se: našla sam čovjeka
kojeg sam istinski voljela, udala se za njega i dobila dvojicu pre­
krasnih sinova.
Imali smo i veliki krug prijatelja, od kojih smo mnoge znali
iz tinejdžerskih dana. Redovito smo se sastajali, uglavnom srije­
dom i nedjeljom navečer, u malom pubu koji smo svi voljeli, u
Cabri u sjevernom Dublinu. Djeca koja su se rađala kao da ni­
malo nisu smetala našem društvenom životu; većina je naših
prijatelja također imala malu djecu i u ono smo vrijeme uvijek
nekako uspijevali pronaći dadilje. Tada je bilo lakše naći nekoga
kome ste mogli vjerovati i povjeriti djecu na čuvanje i niste ih
zato morali masno platiti.
Možete zamisliti naš užas kad je s dvije godine Jason obolio
od ozbiljne bolesti po imenu Perthesova bolest (Legg-Calvé-Per-
thesov sindrom). Ta bolest napada glavu bedrene kosti u blizini
zgloba kuka koji postupno slabi i odumire zbog nedostatka pro-
krvljenosti. Moja je majka prva primijetila da Jason vuče nogu i
ima manje bolove. Isprva smo mislili da je to zbog novih cipela
koje smo mu nedavno kupili, ali ubrzo smo shvatili da se ne radi
o tome. Jasona smo odveli u dječju bolnicu u ulici Temple u sre­
dištu Dublina, gdje su napravili rendgenske snimke i stavili mu
nogu na dva tjedna u trakciju da vide hoće li to riješiti problem.
Kad nije, odlučili su se za operaciju kojom su mu u kuk ugradili
12

19. vijke. To je za mene bilo posebno teško vrijeme jer sam upravo
rodila Dwaynea kojeg sam morala ostaviti na čuvanje majci i Fra-
nu dok sam se brinula za Jasona.
Nakon operacije morali su Jasonu davati sedative kako bi
bio miran, a noga i kuk bili su mu u trakciji duže od šest tjeda­
na. Kad je naposljetku došao kući, bio je u invalidskim kolicima,
a poslije je morao nositi protezu kako bi bolesnu nogu držao
iznad tla. Šalili smo se da pomalo sliči jednonogom gusaru Long
John Silveru. Bili smo i prilično zabrinuti jer su nam liječnici
rekli da postoji mogućnost da se bolest proširi na drugu nogu.
Također je postojala mogućnost da Jason ostane šepav pa smo
vrlo pomno motrili na njega i bili jako zabrinuti.
Cijeli niz događaja oko Dwayneova rođenja i Jasonove bo­
lesti počeo je uzimati svoj danak i kod mene. Sjećam se kako je
jednog dana k nama svratila terenska sestra i rekla mi da izgle­
dam iscrpljeno te da bih trebala prihvatiti pomoć u kući dva
dana tjedno, sve dok ponovno ne stanem na svoje noge. Sa za­
hvalnošću sam prihvatila tu ponudu i gospođa se zaista pokazala
ljubaznom i bila mi velika pomoć u tešku vremenu.
Naši dragi susjedi i prijatelji iz Finglasa spremno su skupili
dobrotvorne priloge kako bismo Jasona poslali u Lourdes. Fran
je otišao s njime na put, kako bi troškove sveli na minimum, a ja
sam ostala kod kuće s Dwayneom. Jason i Fran su se prekrasno
proveli u Lourdesu. Sjećam se da sam tada mislila kako su opera­
cija i razdoblje oporavka na neki način slomili Jasonov duh i či­
nilo se da nije isto dijete kakvo je bio prije operacije. Ali odlazak
na put mnogo mu je pomogao. Nikad nisam zaboravila doživljaj
iz svoje sobe prije mnogo godina i molila sam se Majci Božjoj da
ne zaboravi obećanje koje mi je dala, da će se brinuti za mene.
Molila sam je, ako je moguće, da se zauzme za Jasona kako bi
se potpuno oporavio. Gorljivo sam se molila dok su njih dvojica
bili u Lourdesu i molitve su mi uslišane. Jason se s vremenom
potpuno oporavio, iako je to bio vrlo dug proces te smo stalno
odlazili na kontrolne preglede u dječju bolnicu u ulici Temple,
sve do njegove četrnaeste godine.
13

20. Ona večer kad su mi se u sobi pojavili Isus, Marija i Josip
ostavila je na mene neizbrisiv pečat i mnogo sam puta poželjela
podijeliti to iskustvo s drugim ljudima, ali osjećala sam da ne
mogu. Osjećala sam da me ljudi ne bi razumjeli. Gledajući sad
unatrag, poslije tog susreta imala sam više suosjećanja za druge
ljude i takva sam ostala cijelog života. Kad kažem suosjećanje,
nisam sigurna da je to prava riječ — na primjer, ako bih gledala
televiziju i na vijestima bi se pojavilo nešto o nekom užasnom
zločinu ili zvjerstvu koje je netko počinio, uvijek sam osjećala da
mogu sagledati obje strane situacije. Dok bi drugi na to gledali
kao na isključivo crno ili bijelo, ja bih doživjela onaj isti osjećaj
ljubavi i sigurnosti kakav sam osjetila one noći kad sam primila
njihov posjet, i znala bih da je to ispravan način gledanja na si­
tuaciju — da je taj osjećaj ljubavi ono što stoji iza svih ljudi, bez
obzira na to smatraju li ih ostali dobrima ili lošima. Ali takav
stav nisam mogla podijeliti s drugima, a kad sam pokušala obja­
sniti taj osjećaj suosjećanja koji me prožimao, ljudi su me čudno
gledali ili bi izrekli neku primjedbu pa sam jednostavno šutjela.
Međutim, to nije bilo jedino spiritualno iskustvo koje mi
se dogodilo, a koje nisam mogla objasniti i zato sam smatrala
da je najbolje da sve zadržim za sebe. Dogodilo se to u rujnu
1993. Mojem ocu je godinu dana ranije dijagnosticiran rak i bio
je teško bolestan već cijelu godinu. Stajala sam u kuhinji svoje
kuće u ulici Deanstown kad sam osjetila da netko stoji iza me­
ne, okrenula sam se, ali nikoga nije bilo. No kuhinjska su vrata
bila otvorena i mogla sam vidjeti drugu prostoriju, dnevnu sobu.
Znala sam da je netko ili nešto tamo; nisam to mogla objasniti,
jednostavno sam imala jak osjećaj da je nešto prisutno u dnevnoj
sobi. Iako oprezna, počela sam se primicati sobi; činilo se kao
da me nešto privlači k sebi. Kad sam stigla do vrata, vidjela sam
da negdje sa strane zrači svjetlost pa sam ušla u sobu i pogledala
ulijevo. Ugledala sam začuđujući prizor.
U kutu sobe nalazio se stup svjeda, možda visok i dva me­
tra. Bilo je to blistavo bijelo svjetlo, sjalo je i treperilo, ali nije se
micalo iz kuta. Neobično, ali nisam bila uplašena. Odjedanput
14

21. su mi se u mislima pojavile dvije riječi — Anđeo smrti. Tada sam
osjetila strah. Zbog nekog razloga nisam pomislila na svojega
oca nego na svoju obitelj, i rekla sam: »Nadam se da nisi ovdje
zbog mojeg muža i djece.« Zatim sam u glavi začula glas koji mi
govori: »Ovdje sam zbog tvojeg oca; brzo se približava njegovo
vrijeme da prijeđe u svjetlost, ali nemoj se bojati.« Onda je svje­
tlo izblijedilo i nestalo. Znala sam da je moj otac teško bolestan
i nije očekivao da će dugo poživjeti, ali to je ipak bila šokantna
vijest. Osjetila sam kako mi naviru suze i opet me preplavio sna­
žan osjećaj da se ne mogu nikome povjeriti i ispričati ono što
sam upravo vidjela i doživjela.
Otac mi je umro 21. listopada 1993. Dok su se obitelj, ro­
đaci i prijatelji okupljali u kući mojih roditelja, osjećala sam snaž­
nu potrebu da prijeđem ulicu, uđem u svoju kuću i budem sama.
Kad sam ušla u dnevnu sobu znala sam da je tamo prisutna ona
ista pojava koju sam susrela prije pet tjedana. I doista, kad sam
zakoračila kroz ulazna vrata i pogledala u isti kut sobe, tamo je
bilo isto ono svjetlo koje sam već prije vidjela. Bilo je blistavo i
zapanjujuće na prvi pogled, ali dok sam ga gledala kao da sam
izgubila sav strah, a onda sam u glavi začula isti glas: »Ne boj se,
tvoj je otac sad sa svojim ljubljenima, sretan je i oni dobro paze
na njega.« Dok je glas govorio, imala sam prekrasan osjećaj olak­
šanja i dubokog mira. Bila sam tako zahvalna što znam da je otac
sa svojim ljubljenima i da oni dobro paze na njega. No onda sam
osjetila da se svjetlo sprema otići. »Molim te nemoj ići«, rekoh
bez razmišljanja. »Molim te, ostani sa mnom još malo. Trebam
te.« Nastupila je tišina, a onda je glas opet progovorio. »Moram
ići, moj posao ovdje je završen.« »Hoću li te ikad ponovo vidje­
ti?« upitala sam. »Molim te, nemoj me ostaviti samu.« »Nećeš
me vidjeti još dugo vremena, ali ubrzo ćeš vidjeti mnoge slične
meni«, odgovorio je, a onda je svjetlo nestalo. Ostala sam sama
u svojoj kući. U meni su se ispreplitale mnoge emocije. Osjećala
sam se sama i zbunjena, ali također sam imala osjećaj olakšanja
znajući da je moj otac na sigurnom, u rukama Gospodina, i na
tome sam mu bila zahvalna.
15

22. Iscjeljujuće kamenje
Sredinom 1990-ih, dok su dječaci već pomalo stasali, u Fingla-
su je bilo mnogo droge i ludih vožnji autima te je četvrt po­
stajala poznata po zlu glasu. Posebno je bilo frustrirajuće to što
obični pošteni ljudi s tog područja nisu ništa mogli učiniti da to
spriječe. Osjećali su se bespomoćni dok su gledali kako se u nji­
hovu susjedstvu rađa sve više problema koje nisu nužno izazvali
ljudi koji su tamo živjeli.
Promatrajući što se događa i s osjećajem bespomoćnosti kao
i svi drugi, Fran i ja smo odlučili da ćemo se odseliti iz Finglasa
čim budemo mogli. Bilo je to više zbog naših sinova nego zbog
nas. Naposljetku smo uspjeli prodati kuću u ulici Deanstown i
31. travnja 1997. preselili smo se u dio grada oko pet kilometara
dalje od Finglasa. Preseljenje nije bilo jednostavno ni s financij­
ske ni s emotivne strane, jer ostavljali smo prijatelje i naše drage
susjede. Ali ipak smo se preselili i bili smo zaista oduševljeni
novim domom i novim susjedstvom gdje smo ubrzo stekli nove
prijatelje i drage susjede.
Ne sjećam se jasno dana kad sam se počela osjećati bolesnom.
Bilo je to negdje početkom siječnja 2000. Nisam imala snage i

23. svu me preplavila neka bezvoljnost. Nisam nimalo slutila da će
se moj svijet i život moje obitelji okrenuti potpuno naglavce u
sljedećih osamnaest mjeseci. Kad sam prvi put primijetila da se
ne osjećam dobro i da jednostavne stvari poput šetnje, brisanja
prašine ili usisavanja predstavljaju za mene veliki napor, odluči­
la sam se posavjetovati s liječnikom opće prakse. Otišla sam k
njemu i objasnila kako se osjećam. Bio je pun razumijevanja i
rutinski me pregledao. Rekao je da misli kako je problem u mi­
šićima i propisao mi neke protuupalne lijekove te mi rekao da se
ne naprežem.
Prošla su dva tjedna, a ja se nisam osjećala nimalo bolje te
sam ponovo otišla liječniku. Opet me pregledao, ali ovaj put sam
vidjela da je zabrinut. Rekao mi je da će me poslati u bolnicu
Blanchardstown na preglede. Bolnica nije bila daleko od mjesta
gdje smo živjeli, a ja sam se osjećala tako slabo da sam odmah
pristala otići nadajući se da će pregledi otkriti nešto jednostavno
i da ću moći nastaviti sa svojim životom. Ali to se nije dogodilo.
Dobila sam jednu skupinu nalaza koji nisu ništa pokazivali,
zatim je slijedila druga, također podjednako negativna. Poput jo-
jo loptice na koncu, skakala sam od bolnice do svojeg liječnika,
a sve je vrijeme moja energija sve više kopnila. Od četrdeseto­
godišnje zdrave i vitalne majke dvojice sinova, koja je strastveno
voljela šetnje i boravak u prirodi, postala sam vezana za krevet,
čangrizava osoba koja je jedva mogla ustati iz kreveta i pripremiti
obrok suprugu i djeci.
Promjena koja mi se dogodila u nekih šest mjeseci bila je
prilično velika. Prije sam voljela odlaziti u žustre šetnje od tri do
pet kilometara. Također sam voljela igrati skvoš, a s dobrom sam
prijateljicom svaki tjedan na mjesnom igralištu igrala jednostav­
niju verziju golfa. Sve su te aktivnosti naglo prestale s napredo­
vanjem moje bolesti. Uvijek sam se smatrala otvorenom, ako ne i
pretjerano samopouzdanom osobom. Obožavala sam svoju obi­
telj i imala sretan obiteljski život. Uvijek sam s velikom radošću
odlazila gledati sinove kako igraju nogomet za školu ili lokalni
klub. Čim bismo se vratili s jednih praznika, ja bih se već radova-
18

24. la sljedećima. I stoga mi nije bilo jasno što mi se to počelo do­
gađati. Kako su dani prolazili sve više sam se osjećala kao starica.
U jednom trenutku liječnik mi je rekao nešto zastrašujuće,
a to je da sam po njegovu mišljenju u ranom stadiju multiple
skleroze. Fran i ja smo se zaista zabrinuli, a djeca, koja su u to
vrijeme tek postali tinejdžeri, znali su da se brinemo zbog te si­
tuacije, iako nisu mnogo o tome govorili.
Nakon mnogih pregleda, liječnik mi je rekao da ipak ne­
mam multiplu sklerozu, ali da sad misli da patim od mijalgijskog
encefalomijelitisa (ME). Međutim, moram reći kako mi se činilo
da zapravo nitko u tom trenutku nije znao što sa mnom nije u
redu. Znala sam samo da sam većinu dana provodila u krevetu,
a nekad mi je bila potrebna pomoć čak i da odem do kupaonice.
Kad se sad osvrnem na tu bolest, dvije mi stvari prve padaju na
pamet: letargija — onaj osjećaj kad vas sve pritišće kao olovo i
kad vam sve predstavlja napor; i također bol u mišićima, naroči­
to u nogama. Teško je objasniti taj osjećaj frustriranosti kad ne
možete obaviti najjednostavnije stvari koje svi uzimamo zdravo
za gotovo.
Ne mogu reći da sam pala u ozbiljnu depresiju, ali sagledati
stvari u pozitivnu svjetlu za mene je značilo neprestanu bitku. No
bila sam odlučna u tome da ustrajem i budem pozitivna, ako ni
zbog čega drugog, onda zbog svojih sinova. Fran je cijelo vrijeme
bio čvrst, iako sam znala da i njega sve to jako iscrpljuje.. Tada
je radio kao taksist i kad bi se vratio s dugih smjena, morao je
obavljati kućanske poslove, pobrinuti se da na stolu bude hrane,
jer većinu toga ja uopće nisam mogla obavljati.
Sjećam se poslijepodneva kad sam prvi put počela viđati
lica. Cijeli sam dan provela, kao i mnoge prije toga, ležeći u kre­
vetu i dosađujući se. Fran i dečki su otišli iz kuće te sam ostala
sama. Imali smo televizor u spavaćoj sobi i moja svakodnevna ru­
tina bila je da gledam jutarnji talk show, i to više njih za redom.
Počela sam biti vrlo cinična prema nekim voditeljima tih emisija
i često bih ih kritizirala. To je bilo netipično za mene, jer prije
bih se veselila takvim emisijama, čak bih žurila kući da ne pro-
19

25. pustim one meni najdraže. Sad su mi se sve činile podjednako
sivima i dosadnima; činile su se glupima i bez ikakva smisla. No
ipak sam ih gledala — nije bilo ništa drugo što bih mogla raditi.
Bilo je rano poslijepodne, ležala sam u krevetu i buljila rav­
no pred sebe, osjećajući se jadno. Razmišljala sam hoću li uklju­
čiti televizor i gledati popodnevne emisije, kad sam primijetila
da mi se pred očima pojavljujuju neke forme. Isprva im nisam
pridavala mnogo pažnje; osjećala sam se umorno i pospano. Ali
ti oblici nisu nestali, nego su postali jasniji i poprimili konkretna
ljudska obilježje, samo su hodali pokraj mene i ignorirali me. Kad
sam shvatila koliko su postali stvarni, počela sam ih se bojati.
Isprva, činilo se kao da mnogi stižu iz — sad nagađam —
možda devetnaestog stoljeća; neki su izgledali kao viktorijanska
gospoda s polucilindrima, a žene su imale duge suknje, a neke i
šeširiće na glavi.
To je bilo tako neobično iskustvo; figure koje sam vidjela
pred sobom bile su zastrašujuće i sad sam se zaista bojala, no
ipak su bile fascinantne, bilo je nečega izuzetno zanimljivoga u
njima. Izgledalo je kao da mi je dopušteno proviriti u taj drugi
svijet, koji se istovremeno činio stvarnim i nestvarnim. Bile su ta­
ko jasne, svaki detalj bio je definiran, a ipak mi je racionalni um
govorio da mi se to ne može događati — sigurno to zamišljam,
a možda i haluciniram. Nastavilo se tako nekoliko dana, a ja to
nikome nisam spominjala. S jedne strane me zainteresiralo što
vidim sva ta čudna bića pred sobom, ali ta je znatiželja uvelike
bila prožeta strahom i još uvijek nisam imala pojma odakle do­
laze. Nisam znala umišljam li sve to ili ne. Ali, čudno je, osjetila
sam lagano olakšanje samo zato što mi se ponovo nešto događa
u životu, nakon što sam toliko dugo samo ležala u krevetu i gle­
dala televiziju. Sve se to promijenilo trećeg dana promatranja tih
likova.
Dok sam ležala u krevetu i gledala kako razni ljudski likovi
dolaze i odlaze, dogodilo se nešto što me je posve šokiralo. Jedan
od likova — muškarac u dugačku crnu kaputu, s polucilindrom
— zastao je, pogledao ravno u mene i obratio mi se!
20

26. »Ne misliš ležati tu ostatak života, zar ne?« upitao me.
Užasnula sam se. Dok su svi ti muškarci i žene prolazili pokraj
mene i išli za nekim svojim poslom, osjećala sam se relativno si­
gurno, iako preplašeno. Ali sad mi se ovaj čovjek obratio. Gubim
li pamet? Nisam znala. Bila sam svjesna da sam jako bolesna i
umorna, ali istovremeno sam bila svjesna da su ti likovi koji mi
se prikazuju vrlo stvarni. Zbog toga sam se osjećala malo bolje.
Čini mi se da sam bila svjesna stvarnosti no postojala je i ta dru­
ga dimenzija, ova vrlo stvarna bića koja su razgovarala sa mnom.
Uzvratila sam muškarcu izravno ga pogledavši. Ukočila sam se
od straha. Pogledao me i napravio malu gestu, kao da ga nešto
iritira, kao da se ljuti na mene, i onda je otišao.
Sljedeći se dan to ponovilo. Drugi muškarac, ovaj put sa
sijedom bradom i odjeven u nešto što je sličilo na odjeću seljaka,
zastao je i rekao: »Zar je stvarno tako loše?« Onda se nasmiješio
i pošao dalje. Bila sam uplašena i morala sam nekome to ispričati.
Kad se sad osvrnem na to iskustvo, znam da su ti likovi koje
sam viđala u svojoj spavaćoj sobi zapravo bili moj prvi pogled u
spiritualnu sferu koja postoji u podsvijesti svakoga čovjeka. Kako
su godine prolazile, intimno sam upoznala i shvatila tu sferu, a
također sam naučila kako surađivati s njom na pozitivan način.
Ta sfera sadrži mnoge različite pojave i mnogi su obični ljudi
provirili unutra, ali ne razumiju što im se događa. Primjerice, vr­
lo se često događa da ljudi koji su izgubili dragu osobu zapravo
još neko vrijeme osjećaju prisutnost te osobe u svojoj blizini, a taj
intenzivan osjećaj ili prisutnost potječu iz te sfere o kojoj govo­
rim. Doista, mnogo je češće nego što se općenito priznaje da lju­
di vide stvarnu pojavu nekoga tko je netom umro, naročito ako
su zaista voljeli tog rođaka ili prijatelja. Naravno, većina ljudi će
takvu pojavu nazvati duhom ili prikazom, ali pojava dolazi iz iste
spiritualne sfere kao i likovi koje sam viđala u svojoj spavaćoj so­
bi, iako to u ono vrijeme nisam znala. Kad ljudi ugledaju pojavu
njima bliske osobe koja je umrla, to može biti vrlo zastrašujuće, a
tako je bilo i meni u onim mračnim danima moje bolesti, kad su
mi se ti nepoznati likovi počeli prikazivati u sobi.
21

27. Znala sam da Fran ne zna što bi mislio o mojoj priči kad
sam mu pokušala objasniti što se događa. Mislim da je bio prilič­
no siguran da haluciniram i to mu je samo još povećalo zabrinu­
tost. Često bi se vratio kući s posla i uzviknuo: »Za ime Božje,
što se događa? Kuća je osvijetljena kao božićno drvce?« Imala
sam upaljena sva svjetla u kući jer sam se jako bojala onoga što
se događalo oko mene i nisam znala odakle ni kad će se pojaviti
drugo biće.
Sigurno sam viđala cijeli niz različitih likova gotovo cijeli
tjedan, kad je moj liječnik predložio da bih se trebala priključiti
grupi potpore koja se sastaje svaki tjedan u bolnici. Nisam mu
ništa rekla o prikazama, on je samo mislio da bi za mene bilo
dobro da se priključim toj grupi i razgovaram s drugim ljudima
o svojoj bolesti. Isprva nisam željela ići jer sam znala da će to biti
još jedna dodatna obveza za Frana, koji će me morati voziti na
sastanke i natrag, pomoći mi da uđem i izađem iz bolnice. Ali
Fran je rekao da mu to neće biti teško i da bih trebala ići.
Prvi sastanak je bio u četvrtak navečer pa sam se našla u
dnevnoj sobi bolnice s još desetak drugih ljudi, od kojih su samo
dvoje patili od ME-a, dok su ostali imali neke druge probleme.
Dok sam tamo sjedila, došao je psiholog, predstavio se kao vo­
ditelj grupe, a onda zamolio prisutne da se predstave i kažu što
ih muči. Sjedili smo u krugu, a meni je za oko zapela mlada dje­
vojka koja mi je sjedila nasuprot. Pogledala sam je i nasmiješila
joj se, a kad sam to učinila, u mislima su mi se pojavile riječi
»otac joj je alkoholičar«. Iznenadila sam se. Nisam imala pojma
odakle su se pojavile te riječi; činilo se kao da mi se obratio neki
glas. U tom trenutku djevojka se počela predstavljati. Nakon što
je rekla kako se zove i malo opisala svoju bolest, rekla je: »Jedna
stvar koja me zaista brine u ovom trenutku je gdje ću živjeti kad
izađem iz bolnice. Majka mi je mrtva, a otac mi je alkoholičar.«
Ostala sam zaprepaštena. Nisam mogla vjerovati da je to izgovo­
rila. Onda je na mene došao red da se predstavim i objasnim što
nije u redu sa mnom. Ali jedva sam izgovorila svoje ime koliko
sam bila šokirana onim što se dogodilo.
22

28. Zatim se dogodilo nešto drugo što nisam mogla objasniti.
Dok sam gledala grupu, primijetila sam kako se oko svake osobe
počinje stvarati neka boja. Nisam znala odakle te boje dolaze.
Neke su bile tamnosive i smeđe i činilo se da su prilijepljene lju­
dima za glavu i oko ramena, dok su druge bile jarkocrvene, plave
i zlatne i izgledalo je kao da iskre iz tijela pojedinaca. Sjedila sam
u skupini otupjela od straha. Misli su mi se kovitlale. »Zaboga,
što mi se događa?« pitala sam se. Željela sam plakati.
Kad sam opet bila u autu s Franom, briznula sam u plač.
Fran me pitao što se dogodilo, ali mogla sam jedino odmahivati
glavom i reći da se više ne želim vraćati u tu grupu. Dao je sve
od sebe da me umiri i nije više ništa pitao o onome što se do­
godilo. Mislim da je osjećao da je to što sam govorila o svojoj
bolesti i slušala druge kako čine isto, bilo previše za mene.
Nakon događaja s grupom potpore, kod kuće sam zaista
bila potpuno prestrašena. Počela sam u kući viđati iste boje koje
sam vidjela oko ljudi u grupi; bez ikakva bi se razloga samo po­
javile ispred mene. Također nisam znala kad će se opet pojaviti
koji od tajanstvenih likova. Što god značilo to iskustvo kroz koje
sam prolazila, postajalo je sve intenzivnije i apsolutno užasavaju-
će. Osjećala sam kako polako gubim kontrolu nad sobom. Onda
mi se dogodilo nešto potpuno drugačije i predivno.
Cijeli život pamtit ću taj dan. Bio je 11. ožujka 2001. Leža­
la sam u krevetu, posebno iscrpljena i umorna, kad sam postala
svjesna neke svijetle, svijetloplave energije, koja se počela obliko­
vati pred mojim krevetom. Isprva je bila poput maglice, a onda
je postala gušća i začula sam glas kako kaže: »Ne boj se, ovdje
sam da ti pomognem.«
I zaista, nisam se bojala. Odjedanput sam se osjećala opu­
šteno, kao da sam znala da sam u društvu nekoga tko zaista mari
za mene.
»Tko si ti?« upitala sam.
»Anđeo«, bio je odgovor. »Anđelka iscjeljenja i pomoći
ću ti da ozdraviš.«
23

29. Jedino što mi je palo na pamet da kažem, bilo je: »Ne izgle­
daš kao anđeo, nemaš krila.« Istog trenutka kad sam izgovorila
te riječi, osjetila sam se budalasto. Ali glas je odvratio: »Možda
nemam, ali ovdje sam da ti pomognem. Neće biti lako, ali ako
možeš slušati i vjerovati u mene, ozdravit ćeš.«
Nakon tih riječi prekrasna svijetloplava energija izblijedjela
je, a ja sam ostala sama u sobi. Razmišljala sam o onome što se
upravo dogodilo i jedino što sam željela je da se anđeo vrati. U
onom kratkom vremenu dok je bila prisutna osjetila sam totalno
opuštanje i da se netko brine za mene, i željela sam opet iskusiti
taj osjećaj.
Anđelica je rekla da ću se oporaviti od ove bolesti. Zar to
ne bi bilo prekrasno? Pokušala sam uspravnije sjesti u krevetu,
ali to je za mene bio velik napor. Prije ovoga jedino liječenje u
koje sam vjerovala bilo je ono koje je nudila medicinska pro­
fesija. Sjećam se da sam na televiziji gledala emisiju o nekom
prirodnom iscjelitelju, koji je liječio polaganjem ruku na tijelo
bolesnika prenoseći mu svoju energiju, ali mislila sam da je lud
i neiskren.
Odlučila sam da nikome neću reći za posjet anđela. Znala
sam da se Fran samo još više brinuo kad sam mu rekla da vidim
likove raznih ljudi u svojoj sobi, i zato sam odlučila šutjeti. A i
nekako sam osjećala da ne bih nikome trebala govoriti o tome.
Osjećala sam da mi u tom trenutku treba samo pomoć tog anđe­
la i željela sam da se ona opet pojavi.
Ali prošlo je dosta vremena prije nego što mi se opet javila.
Možda je prošlo i tjedan dana kad sam podigla pogled s kreveta
i ugledala onu istu svijetloplavu energiju kako se oblikuje preda
mnom.
»Gdje si bila?« odmah sam upitala. »Mislim da si rekla da
ćeš mi pomoći.« Nikad neću, dokle god živim, zaboraviti sljede­
će što se dogodilo. Dok sam gledala u masu energije, počela je
mijenjati oblik od vrha prema dolje i u jednom se trenutku preda
mnom pojavila i gledala me savršena anđelica, visoka oko metar i
osamdeset, s najljepšim krilima koje sam ikad vidjela.
24

30. Bila sam očarana — skamenjena — i nisam mogla učiniti
ništa drugo nego zuriti. Naposljetku sam rekla: »Mislila sam da
nemaš krila.« Opet sam se osjetila budalasto, ali to je bilo jedino
čega sam se sjetila. Anđelka je imala najljepše lice koje sam ikad
vidjela; bilo je prozirno, a istovremeno je imalo blistavu supstancu.
Stajala je u podnožju mojeg kreveta i zračila najprofinjeniju ener­
giju po cijeloj sobi. Onda je rekla: »Možda će ti više pomoći ako
me vidiš ovakvu.« Lice se nasmiješilo, a smiješak je prošao kroz
mene, u moju dušu. Osjećala sam ekstazu. Tada je progovorila.
»Znam da ti je energija na niskoj razini, ali moramo te
navesti da opet počneš raditi neke stvari.« Samo sam kimnula
glavom i nastavila zuriti u nju. Onda mi je počela govoriti kako
moram prestati jesti određenu vrstu hrane, uključujući i bijeli
kruh, jer od kvasca moj organizam poludi. Također mi je rekla
da želi da svakodnevno jedem određenu vrstu meda, za koju
nikad dotad nisam čula. Zatim je spomenula južno voće koje
moram jesti, uključujući kivi, koji nikad prije nisam jela samo
zato što mi se nije sviđao izgled tog voća. Rekla mi je da moram
svakodnevno jesti suhe grožđice jer su jako dobre za krv, a me­
ni je nedostajalo poprilično željeza. Također je rekla da moram
utrostručiti dnevni unos svježe vode, iako sam je u to doba pila
poprilično. Gledala me i smiješila se.
»Ima mnogo toga čime se moraš baviti«, rekla je. »Ovo je
početak tvojeg oporavka i moraš biti snažna za ono što je pred
tobom. Vratit ću se.« S tim je riječima nestala. Ali nije nestala
i njezina energija; i dalje je ispunjavala sobu, a ja sam osjećala
toplinu i sigurnost, osjećaj koji dugo nisam osjetila u umu ni u
tijelu.
Kad sam ostala sama, počela sam razmišljati o onome što
mi je anđelica upravo rekla. Potpuno sam joj vjerovala; pa kako
ne bih? Ona je bila biće stvoreno iz ljubavi. To sam instinktivno
znala. Htjela sam odmah početi primjenjivati njezine savjete, ali
bila mi je potrebna Franova pomoć da ih provedem.
Bilo je zabavno promatrati Frana dok sam mu pričala o svo­
jim novim zahtjevima. Prvo sam morala prestati jesti tost, koji
25

31. mi je donio sljedećeg jutra, jer je bio od bijelog brašna. Zamolila
sam ga da mi u tosteru ispeče kruh od cjelovitih žitarica.
»Nemamo crni kruh od cjelovitih žitarica, jer ga ne voliš«,
odgovorio je.
Objasnila sam mu da me iznenada obuzela želja da ga ku­
šam, a poželjela sam i da ode kupiti neko voće, uključujući kivi.
Zbunjeno me gledao.
»To je puno voća; nikad nisi bila veliki ljubitelj voća«, re­
kao je. »I nikad te nisam vidio da jedeš grožđice, nikad.«
Zamolila sam ga da svrati u trgovinu zdrave hrane u lokal­
nom trgovačkom centru i da nabavi poseban med, koji mi je
anđeo rekao da počnem koristiti.
»Med?« upita on. »Nikad nisi spomenula da voliš bistar
med. Zar ga voliš?«
»Nisam sigurna, ali zaista ga želim probati«, rekoh slabaš­
nim glasom.
Fran se vratio iz trgovine sa svim namirnicama koje sam
tražila i počela sam sa svojim novim režimom prehrane. Anđeo
mi je dao mnogo uputa, a među njima i da iz jelovnika izbacim
krumpir i crveno meso. Zapravo, nije se bilo jako teško držati tih
uputa, jer sam već mjesecima živjela samo na juhi i Fran je bio
sretan kad je vidio da sam počela više jesti, iako se radilo samo
o voću i medu.
Prošao je još jedan tjedan prije nego što mi se anđelica opet
javila. Ovog puta bilo je kasno navečer i soba je bila u mraku
kad se pojavila. Činilo se kao da može prilagoditi svoju energi­
ju; ovom prilikom, iako je bila iste svijetloplave boje, nije sjala
jarkim sjajem kao prije, energija joj je bila blaža, iako i dalje vrlo
lijepa i topla.
Nasmiješila mi se kad me je pogledala.
»Dobro napreduješ, znamo da ti to još ne osjećaš, ali počela
si ozdravljivati«, rekla je tiho. »Sad želim da postaneš svjesna
nekih dijelova vlastitoga tijela.«
26

32. Onda je pomaknula krilo prema mojem čelu, grlu i niže
prema trbuhu. To je bio tako neobičan osjećaj; svako mjesto koje
je pokazala kao da je oživjelo energijom, koja je počela navirati
oko mojega tijela iz svake točke koju je anđelica pokazala.
Zatim je rekla: »To su tvoja energetska središta; ljudi ih
svakako nazivaju, ali nama to nije važno, ti ih samo budi svjesna
i usmjeri svoju pozornost prema njima što češće možeš. Odatle
ćemo te ozdravljivati.« Onda me zamolila da učinim nešto što
me stvarno iznenadilo.
»U prizemlju imaš neko kamenje koje si davno donijela s
plaže«, rekla je. Znala sam na koje kamenje misli. Fran, djeca i
ja smo ga skupili kad smo bili na praznicima u Connemari prije
nekoliko godina, a ja sam tri kamena stavila u dnevnu sobu jer
su mi se sviđala.
»Želim da staviš ta tri kamena u vodu koja je proključala s
malo morske soli. Ostavi ih tako preko noći, a ujutro neka ti ih
Fran donese u sobu«, rekla je anđelica.
Rekavši to, njezina je energija počela blijedjeti i napustila je
prostoriju. Opet sam ostala sama da razmišljam o onome što je
tražila od mene. Bilo je nečega u njezinoj energiji dok je bila sa
mnom u sobi zbog čega mi je bilo vrlo lako pristati na sve što je
govorila i vrlo lako vjerovati svemu što je rekla. Međutim, kad bi
me ostavila, počela bih razmišljati o njezinim zahtjevima. Činili
su se tako čudnima da sam počela sumnjati. Kamenje koje je spo­
menula već je godinama ležalo na polici iznad kamina i kako bi
mi, zaboga, ono moglo pomoći? Kako će Fran primiti te zahtje­
ve? Nisam znala, ali znala sam da ću učiniti ono što je anđelica
tražila bez obzira na svoje sumnje. U to sam vrijeme osjećala da
je taj anđeo sve što imam; životna nit koja me vraća u normalno
zdravlje.
Sljedeći dan rekla sam Franu što želim da učini s kamenjem.
Pogledao me i počeo se smijati.
»Sto želiš da učinim?« upitao je. Ponovila sam svoj zahtjev.
»Ali zašto?« upita on.
27

33. »Jednostavno mi se sviđa to kamenje, želim ga ovdje go­
re u sobi i hoću da bude čisto«, rekoh. Vidjela sam da je Fran
sumnjičav, ali također je vidio da me to kamenje zainteresiralo, a
to je bilo nešto što je nažalost nedostajalo mojoj osobnosti dugo
vremena, pa je pristao na sve što sam tražila. Međutim, dok je
izlazio iz sobe, odjedanput mi se učinilo da možda neće učiniti
točno onako kako sam mu rekla. Možda će mi samo donijeti
kamenje, a da ne prođe kroz cijeli postupak koji je anđelica opi­
sala.
»Fran, upamti, stavi kamenje da proključa u vodi s morskom
solju i ostavi da stoji preko noći«, rekla sam sa smiješkom. Samo
je kimnuo glavom, nasmiješio se i izašao.
Kamenje je ležalo na mojem toaletnom stoliću. Jedan je
bio duguljast i gladak, drugi više poput škriljevca, a treći je imao
oblik velike sive loptice za tenis. Ležali su tu cijeli dan nakon
što ih je Fran ujutro donio u moju sobu, i nakon što je postupio
prema uputama anđelice. Ona se opet pojavila kasno navečer,
energija joj je bila slična kao i prošli put, prilično prigušena, ali
topla i zračila je ljubav. Pogledala je kamenje i nasmiješila se.
»Prekrasno je, zar ne?« upitala je. Kimnula sam glavom.
»Da, lijepo je, dolazi iz Atlantskog oceana.« Ono što se
sljedeće dogodilo, ostavilo me je bez daha. Anđelica se primak-
nula toaletnom stoliću gdje je bilo kamenje, raširila je krila oko
cijelog toaletnog stolića tako da su i stol i kamenje na njemu bili
potpuno zakriljeni krilima. Njezina je energija postala intenziv­
no sjajna te je toaletni stolić počeo treperiti sjajem kao da ga je
preplavio val vrućine. Kamenje je postalo gotovo prozirno, kao
da mu se i sam sastav promijenio, a ja sam znala da ono upija tu
predivnu, ozdravljujuću svjetlost. Činilo mi se da anđelica dugo
stoji nad kamenjem, iako je prošla možda tek minuta. Onda je
progovorila.
»Želim da položiš to kamenje na tri energetske točke koje
sam ti ranije pokazala. Samo ostavi kamenje da leži na tvoje­
mu tijelu na tim mjestima i čini to najmanje četiri puta svakog
dana.« Rekavši to, podignula je krila s toaletnog stolića, a dok
28

34. se kretala, veličanstvena zlatna energija preplavila je cijelu sobu.
Pogledala me, i tiho rekla: » Da se izliječiš, potrebno je ono što
vi nazivate vremenom. Uskoro ćeš vidjeti što sam htjela reći, a
onda ćemo razgovarati o onome što slijedi.« Onda se njezina
energija ugasila i nestala je. Opet sam ostala sama u sobi, ali ovaj
sam put imala svoje kamenje. Teško je opisati kako sam se osje­
ćala. Nakon što sam vidjela što je anđelica napravila s kamenjem,
znala sam da će ono odigrati važnu ulogu u mojem ozdravljenju
i osjetila sam da sad kad imam to kamenje uza se, imam također
i jedan dio anđela. Iznenada, nakon što sam bila bolesna i jadna
toliko dugo, život se ponovo činio vrijednim. Bila sam na putu
ozdravljenja i bila sam ushićena.
Ali imala sam još jedan problem: za mene je i ustajanje iz
kreveta bilo veliko iskušenje i još mi je trebala Franova pomoć
da postavim kamenje na energetske točke, kako mi je savjetovala
anđelica. Još uvijek sam bila nervozna i nisam Franu rekla za an-
đelicu. Bojala sam se za njega — mislila sam da će se zaista zabri­
nuti zbog mene i nisam znala što bi mogao učiniti. Ali također
sam odlučila da ću, čim se budem osjećala bolje i kad bude očito
da se oporavljam, ispričati Franu sve o anđelici.
Čudesno je bilo to što sam znala da ću ozdraviti. Od tog
sam trenutka znala da ću se oporaviti; nisam nimalo sumnjala i
to je bilo veliko saznanje.
Sljedeći dan kad se Fran pojavio s mojim doručkom, rekla
sam mu da moram s njim razgovarati. Pitala sam ga što misli o
kamenju koje je ležalo na mojem toaletnom stoliću.
»Što mislim o kamenju?« upitao je on, malo se mršteći.
»Da. Meni se jako sviđa. Sviđa li se tebi?«
»Uvijek mi se sviđalo, još odonda otkad smo ga pokupili«,
rekao je. »Zašto pitaš?«
»Zato što mi je potrebno da mi vjeruješ, Fran«, rekla sam.
»Da ti vjerujem? Znaš da ti vjerujem«, odvratio je.
»Znam, ali moraš učiniti nešto za mene, a da ne postavljaš
pitanja, a ja obećavam da ću ti sve objasniti kad dođe trenutak
29

35. za to«, rekla sam. Onda sam mu objasnila što želim da učini s
kamenjem i na moje iznenađenje, pristao je.
»Ne znam što ima u tom kamenju«, reče on, »ali ono ti
je udahnulo malo života, nešto što već dugo nisam vidio, pa ću
učiniti što tražiš.«
I tako smo počeli. Fran bi mi postavio kamenje na energet­
ske točke odmah rano ujutro, zatim oko podneva, kasno poslije­
podne i navečer prije spavanja. Ostavio bi ga na mojem tijelu oko
pola sata. Prva tri dana nisam primijetila nikakvu promjenu, a
drugog dana sam se čak osjećala loše. Ali četvrti dan, nakon po­
dnevnog stavljanja, počela sam osjećati žmarce. Prvo su se poja­
vili u području trbuha gdje je ležao jedan kamen, a odmah zatim
postala sam svjesna protoka energije kroz sve točke gdje je bilo
postavljeno kamenje. Obradovala sam se, ali to nije potrajalo i
drugih dana ne bih apsolutno ništa osjećala.
Onda mi se anđelica opet prikazala. Prošlo je oko dva tjed­
na od posljednjeg susreta i bila sam ushićena kad sam podignula
pogled i ugledala tu prekrasnu svijetloplavu energiju.
»Prilično si dobro radila«, rekla je. »Svi smo vrlo zadovolj­
ni s tobom, ali sad je potrebno da kreneš korak dalje. Želim da
ustaneš iz kreveta i počneš hodati.«
Dok je izgovarala te riječi, imala sam snažnu želju da bri-
znem u plač. Prošlo je toliko mnogo vremena otkad sam hodala
bez Franove pomoći, i osjetila sam da je sve to previše za mene.
Bojala sam se i mislila da neću uspjeti. »Male korake, to je sve
što tražimo, sve do ulaznih vratašaca na ogradi pred kućom, zna­
mo da to možeš učiniti«, smiješila se anđelica.
Vratašca na ogradi o kojima je govorila bila su udaljena oko
devet metara od ulaznih vrata kuće, ali mogla su biti i pedeset
kilometara, jer ja jedva da sam jedanput sišla u prizemlje u po­
sljednja četiri mjeseca, a i tada uz Franovu pomoć. Počela sam
plakati; ovaj put sam ridala i bila užasnuta.
»Znamo da ti to možeš«, rekla je anđelica i nestala.
Sljedeći sam dan rekla Franu: »Želim da mi pomogneš sići
30

36. u prizemlje, nosi me ako moraš, ali pokušat ću hodati do vra-
tašaca na ogradi.« Iznenadilo me kad je samo rekao: »Dobro.
Učinimo to.«
Pokazalo se da me Fran nije morao nositi, ali morala sam se
pridržavati za njega i pustiti da me takoreći vuče. Kad smo stigli
do ulaznih kućnih vrata, rekao je: »Jesi li sigurna da želiš izići
van sve do ograde?« Potvrdno sam kimnula, ali drhtala sam jer
mi se to činilo kao vrlo dug put. Ali uspjeli smo doći do ograde
i natrag. Preplavili su me osjećaji; nisam mogla vjerovati da sam
uspjela to učiniti. Ali to me je i koštalo, jer kad sam se vratila
u kuću, rekla sam: »Nema šanse da se uspnem tim stubama na
kat. Osjećam se kao da me netko izmlatio, noćas ću spavati na
trosjedu.«
I tako sam učinila, ne samo te noći već i sljedeći tjedan, jer
smo Fran i ja šetali od ulaznih vrata do ograde sve češće. Dan
kad sam sama prešla udaljenost do ograde i natrag, bio je sretan
dan. Zagrlila sam Frana i nismo se mogli prestati smijati, jer nam
je taj moj uspjeh bio jako važan. Već je bio kraj svibnja 2001.,
prošlo je gotovo osamnaest mjeseci otkad mi je dijagnosticiran
ME.
Nije prošlo dugo a ja sam sama, potpuno sama, hodala do
ruba našeg imanja, možda kakvih 100-tinjak metara, tamo i na­
trag do kuće. I tako se nastavilo, male su udaljenosti postupno
postajale većima, sve dok nisam sama mogla prošetati našim ima­
njem, do mjesta gdje se zemljište dodirivalo s glavnom cestom,
a to je udaljenost od kakvih četiristo metara. Kad su prošla dva
mjeseca takvog postupnog oporavka, odlučila sam da je došao
trenutak da Franu ispričam o anđelu. Vidio je da napredujem i
čak i prije nego što sam mu sve ispričala, osjećala sam da zna
kako mi nešto pomaže da ostvarim tako veliki preokret.
»Moram ti nešto reći«, rekoh mu jedne večeri dok smo
sjedili u dnevnoj sobi. »Sjećaš se kad sam ti prije nekog vremena
spomenula sve one likove koji mi se pojavljuju u sobi?« upitala
sam.
»Da«, reče on.
31

37. »To je bila istina, zaista su mi se pojavljivali, a nakon toga
došao mi je jedan anđeo i rekao mi da ću ozdraviti. Zato sam
tražila od tebe da mi kupuješ voće i med, i zato sam htjela ono
kamenje i da mi ga stavljaš na energetske točke.« Izgledao je za­
čuđeno.
»Pa... prekrasno je što ti se vraća energija i da se ponovo
osjećaš dobro, zaista je prekrasno!«, rekao je. Vidjela sam i osje­
tila da želi sve razumjeti, ali to mu je bilo malo preteško. Idući
dan Fran je otišao na posao, a ja sam bila sama u sobi kad se
anđelica pojavila.
»Tako si dobro napredovala da smo svi zadovoljni s to­
bom«, rekla je.
»Da, ali moj muž misli da sam potpuno skrenula s uma«,
odgovorila sam.
»Frana prepusti nama; dat ćemo mu znak«, nasmiješila mi
se anđelica. Pogledala sam je; veličanstveno je zračila, cijela je so­
ba bila ispunjena osjećajem lakoće i dubokim mirom.
»Zašto uvijek kažeš mi ili nama, u množini?« upitala sam
je.
»Zato što imaš posla s anđeoskim kraljevstvom i ima nas
mnogo«, bio je njezin odgovor.
32

38. 3
Vrlo poseban dar
Kakva je to bila radost što sam ponovo na nogama i opet mo-
. gu raditi normalne stvari sa svojom obitelji. Jednostav­
ne stvari poput odlaska u šetnju, ili samo sjediti i gledati neki
program na televiziji s Franom i dječacima — sve mi je to sad
bilo novo, kao da to nikad prije nisam činila. Zaista sam mogla
cijeniti te stvari i shvatila sam da su jednostavne stvari u životu
zaista dobre.
Ono što je također bilo vrlo dobro bila je činjenica da je
moja iscjeljujuća anđelica, koja je imala tako golemu ulogu u mo­
jem ozdravljenju, još uvijek često bila sa mnom. Možda sam bila
nemarna, ali dotad mi nije palo na pamet da je pitam kako se
zove. Nisam čak ni znala imaju li anđeli imena kao i ljudi. Zato
sam je pitala. Na moje iznenađenje odgovorila je jednostavno:
»Ime mi je Anne.«
Bila sam ushićena — moja anđelica je imala ime, Anne. Sad
sam je mogla zvati anđelica Anne. Ne znam zašto sam bila tako
sretna kad sam čula njezino ime; možda zato što mi se činilo da
ću je lakše prizvati budem li znala njezino ime te tako ostati u
kontaktu s njom, a to je bilo ono što sam željela više od svega.
Anđelica Anne mi se sad pojavljivala nekoliko puta tjedno i jed-
33

39. nog dana, dok sam sjedila na trosjedu u dnevnoj sobi, stvorila
se preda mnom i rekla: »Došao je trenutak da naučiš jedan vrlo
važan dio svojeg rada s nama. Želimo te naučiti da kanaliziraš.«
Upitala sam je što joj to znači. Odgovorila je: »Sad me ču­
ješ i vidiš zato što se mi dovedemo k tebi, ali moraš naučiti kako
prizvati anđeosko kraljevstvo i svijet duhova kadgod poželiš. To
je poznato kao sposobnost kanaliziranja.«
Bila sam vrlo iznenađena, ali također i uzbuđena tim vijesti­
ma. Pomisao da ću zaista moći pozvati anđela k sebi, kad god
mi bude potreban, bila je izvanredna, ali to je bila istovremeno i
ponizna misao. Počele su me mučiti sumnje.
»Ne znam zaslužujem li zaista takvu vrstu sposobnosti«, re­
kla sam oklijevajući. Anđelka Anne se nasmiješila i nježno rekla:
»Prepusti nama da odlučimo zaslužuješ li to ili ne.« A onda mi
je rekla da učinim nešto neobično.
»U kuhinji imaš telefonski imenik Žute stranice; želim da
ga otvoriš na bilo kojoj stranici.« Otišla sam u kuhinju, uzela
sam Žute stranice i vratila se u dnevnu sobu. Sjela sam i nasumce
otvorila knjigu negdje na polovici. Pogled mi je pao na oglas u
kojem se reklamira udruga komplementarne medicine u južnom
Dublinu. Odmah sam znala da je ono što mi je anđelica Anne
rekla o kanaliziranju bilo relevantno za tu udrugu, iako apsolut­
no nisam imala pojma što se tamo događa.
Primijetila sam da oglas spominje neke tečajeve. Pretpostav­
ljam da biste ih mogli nazvati new-age tečajevima, koji su se
redovito održavali u tom Centru. Onda je anđelica Anne opet
progovorila.
»Želimo da odeš tamo na jedan tečaj. Vrlo je važno da to
učiniš.« Odmah su me preplavile sumnje. Bila sam samo obična
kućanica, koja se još uvijek oporavljala od ozbiljne bolesti a sad
se od mene traži da pohađam tečaj koji me uopće nije zanimao i
o kojem nisam znala apsolutno ništa.
»Ali ne mogu se samo tamo pojaviti«, rekla sam. »Nikoga
tamo ne poznajem. Ne znam ništa ni o jednom od tih tečajeva,
34

40. a mjesto je k tome kilometrima daleko, na južnoj strani grada.«
Zacijelo sam zvučala prilično očajno jer se anđelica Anne nasmi­
ješila i rekla: »Upamti, vjera je ta koja te podigla na noge i zbog
koje hodaš, pa imaj sad još malo vjere u ono što se od tebe traži
i sve će biti dobro.«
I tako sam uzela telefon i nazvala broj Centra. Javio se žen­
ski glas. Nije zvučala kao Irkinja, ali bila je vrlo ljubazna i rekla
da su ostala još samo dva mjesta za tečaj koji se bavi ljudskom
aurom. Predbilježila sam se, iako sam imala tek nejasnu ideju o
tome što je zapravo ljudska aura.
Tečajevi su bili kratki, samo dva popodneva svakog vikenda,
a onaj za koji sam se predbilježila počinjao je sljedeće subote.
Fran me u subotu odvezao u južni dio grada. Pogledala sam
zgradu prije nego što sam ušla — bila je prilično stara, od crvene
cigle, i imala sam dojam da je u njoj smješteno nekoliko poslov­
nih tvrtki. Kad sam ušla, primijetila sam oglasnu ploču koja je
oglašavala razne aktivnosti koje su se tamo odvijale. Ploča me
uputila na drugi kat gdje je bio smješten Centar. Za pisaćim sto­
lom sjedila je djevojka, koja me odvela u veliku prostoriju bijelo
okrečenih zidova. Tamo su se nalazile stolice poslagane u redove,
a na podu je bilo nekoliko velikih jastuka za sjedenje. Sramežljivo
sam ušla. Tamo se već nalazilo desetak ljudi, a ja naravno, nisam
nikoga poznavala i osjećala sam se prilično nesigurno. »Zaboga,
što ja radim ovdje?« pitala sam se. Ovi su ljudi očito znali zašto
su ovdje i vjerojatno su već prije bili na nekom sličnom tečaju.
Bojala sam se da sam ušla u skupinu koja donekle živi alternativ­
nim načinom života, među ljude koji su zainteresirani za stvari
kao što je joga, prirodno liječenje i druge stvari o kojima ništa
nisam znala.
Moj život prije bolesti bio je vrlo sretan, iako sam uglav­
nom bila obuzeta odgojem djece, što je značilo da sam ih ujutro
vozila u školu i poslijepodne išla po njih, navečer im pomagala
oko domaće zadaće, odlazila na njihove nogometne utakmice ili
ih vikendima vodila na bazen. Bila sam sretna, ali kad sad na to
pomislim, možda sam imala premalo samopouzdanja i skrasila
35

41. sam se u prilično dosadnoj rutini a da toga nisam bila ni svjesna.
Međutim, bila sam vrlo svjesna koliko sam se nesigurno osjećala
dok sam stajala u onoj prostoriji okružena s toliko mnogo nepo­
znatih, ljudi.
Primijetila sam jednu djevojku kratke plave kose; bila je
mnogo mlađa od mene.
»Zdravo, ja sam Jean«, predstavila se. Ispružila sam ruku i
nasmiješila se.
»Ja sam Penny«, rekla sam i odmah sam se osjetila bolje;
barem sam razgovarala s nekim. Jean mi je onda nastavila pričati
kako je vrlo zainteresirana za jogu i kako se nada da će jednoga
dana postati instruktorica. Također ju je vrlo zanimala ljudska
aura i ovo nije bio prvi put da pohađa tečaj na tu temu. To me
je samo uvjerilo da je prostorija puna ljudi koji su točno znali
zašto su tamo i što time žele postići. Osjećala sam se još više iz­
gubljenom i kao osoba koja tu ne pripada.
Naposljetku, u sobu je ušla lijepa žena, po mojoj procjeni
imala je oko pedeset pet godina. Nije bila Irkinja, ali nisam mo­
gla reći odakle dolazi; imala je lijepu tamnu put i činilo mi se da
je možda Meksikanka ili Brazilka. Pozdravila je skupinu i rekla
nam da se zove Emmy-Lou te da će voditi tečaj o ljudskoj auri.
Iza nje je bio stalak s papirnatim blokom, i činilo se da je na
nekoliko stranica nacrtan obris ljudskog tijela; oko svakog obri­
sa bile su jarke boje različitog intenziteta. Emmy-Lou je počela
objašnjavati kako je aura energetsko polje koje zapravo izbija iz
tijela te da neki ljudi zaista mogu vidjeti tuđe aure. Nastavila je s
predavanjem još dvadesetak minuta i činilo mi se zanimljivo, ali
malo izvan dosega mojeg razumijevanja. Onda je rekla da ćemo
napraviti jednu vježbu kako bismo vidjeli možemo li odrediti gdje
su zapravo naše aure. Podijelila nas je u parove, ali kako je broj
polaznika bio neparan ona je u toj vježbi bila moja partnerica.
Prvo što smo morali učiniti bilo je da sjednemo jedno na­
suprot drugome i pokušamo se usredotočiti na partnerovu auru.
Počela sam se koncentrirati na područje oko Emmy-Louine gla-
36

42. ve, ali dogodilo se nešto zbog čega sam zamalo skočila sa stolca.
Dok sam je gledala, iza nje se, niotkuda, pojavio golemi američki
Indijanac. Nije izgledao kao oni Indijanci koje viđate u vestern
filmovima na televiziji; imao je tamnosmeđu put, vranu crnu ko­
su i bio je odjeven u tradicionalnu indijansku odjeću, sašivenu
od kože. Ali također je na sebi imao nešto što je izgledalo poput
moderne odjeće. Sigurno je bio viši od metar i osamdeset centi­
metara i bio je vrlo impresivan. Zagledao se u Emmy-Lou — bio
je to ponosan pogled pun ljubavi, kao da je zaista zainteresiran
za nju i vrlo zadovoljan njome.
Emmy-Lou se opet obratila skupini, a prikaz Indijanca iza
nje je izblijedio. Nisam znala što da učinim. Iznenadila sam se jer
to se dogodilo tako nenadano i naglo. Emmy-Lou je zatim dala
upute za drugu vježbu. Ovaj put smo morali ustati i okrenuti se
sučelice, udaljeni oko šest metara, te smo polako trebali korača­
ti jedno prema drugome i fizički pokušati osjetiti gdje počinju
naša energetska polja. Dotad već ništa nisam razumjela, mogla
sam samo misliti o zapanjujućem prizoru koji sam netom vidjela.
Kad sam se približila Emmy-Lou, ponovno se dogodilo. Ovaj put
se niotkuda pojavilo više Indijanaca, i činilo se da su na nekom
mjestu u indijanskom rezervatu. Bio je tu isti onaj Indijanac ot­
prije, ali ovaj put sa ženom, a do njih je stajalo nešto nalik vuku.
Opet su se samo smiješili i činilo se da razgovaraju međusobno,
prije nego što su pogled pun ljubavi usmjerili prema Emmy-Lou.
Bila sam potpuno zbunjena. Evo me tu, gdje pokušavam shvatiti
što se govori o aurama i energetskim poljima, a istovremeno sam
svjedokom tih začuđujućih prizora, očito iz indijanskog rezerva­
ta. Zašto mi se to događa? Tko su ti ljudi? Što žele? Nisam znala
odgovor ni na jedno od tih pitanja, ali bila sam čvrsto uvjerena
da Emmy-Lou ima odgovore.
Poslije još dvije vježbe, Emmy-Lou je privela sastanak kraju,
zahvalila je polaznicima i rekla da se opet vidimo sutra. Svi su
polako počeli izlaziti iz prostorije, ali prolazeći pokraj Emmy-Lou
zastala sam i rekla joj: »Smijem li vas nešto pitati?« »Svakako«,
nasmiješila se. »Jeste li na bilo koji način povezani s američkim
37

43. Indijancima?« upitala sam je. Zagonetno me pogledala i rekla:
»Da, u sebi imam indijanske krvi, kako ste to znali?« Onda
sam joj ispričala što mi se dogodilo tog poslijepodneva i što sam
vidjela. Široko se nasmiješila kad sam spomenula dvoje Indijanaca
i vuka.
»To nije bio vuk«, rekla je. »To je Sabre. Bio je pas mojega
djeda, a ono dvoje ljudi su moj djed i baka; odgojili su me u in­
dijanskom rezervatu u Aljasci.« Ostala sam zaprepaštena. Mogla
sam jedino izgovoriti: »Zašto su mi se pokazali? Žele li nešto?«
Emmy-Lou se nasmiješila i dotaknula mi ruku.
»Mislim da ništa ne žele osim da mi daju do znanja da me
vole i da su tu za mene«, odgovorila je. Ali onda je rekla još
nešto što me zaista iznenadilo.
»Nadareni ste, imate dar komunikacije sa svijetom duhova
i prva ste osoba, osim mene same, koja je uspjela prodrijeti do
mojih djede i bake. Imate predivnu sposobnost za kanaliziranje.«
Emmy-Lou me zamolila da odem s njom u prizemlje na ka­
vu. Sišle smo u malu kuhinju, kojom su se očito služili svi koji
su radili u toj zgradi, ali tada tamo nije bilo nikoga pa smo sjele.
Odjedanput sam se osjetila opušteno i ugodno s Emmy-Lou i
odlučila sam joj reći razlog zbog kojeg sam se upisala na tečaj.
Sjedila je i pomno me slušala dok sam joj pričala o svojoj
bolesti, o andelici Anne i postupnom oporavku. Onda sam joj
rekla kako sam nasumce otvorila Žute stranice točno na onom
mjestu gdje je bio oglas Centra i kako mi je andelica Anne rekla
da odem na tečaj i naučim kanalizirati.
»Oho, to je začuđujuća priča«, rekla je kad sam završila.
»Imate vrlo poseban dar. Mislim da ne biste trebali pohađati te­
čaj o ljudskoj auri, nego onaj o meditaciji. Upitala sam je zašto
i odgovorila je: »Otkrit ćete da ako znate meditirati i potpuno
se umiriti, bit će vam mnogo jednostavnije doprijeti do anđela i
duhovnog svijeta.«
Odjedanput mi je sve imalo više smisla. Svaki put kad bi mi
se anđelica Anne pojavila, za mene je to bilo istinski predivno
38

44. iskustvo, ali onda sam se morala vratiti u svakodnevnicu sa svim
obvezama i to mi se nije nimalo sviđalo. Osjećala sam se nemir­
no i čeznula sam za trenucima kad će se anđelica Anne ponovo
pojaviti. Ali sad, tu je Emmy-Lou koja mi govori da je potrebno
samo da se opustim i budem mirna, ne samo zbog sebe, nego i
zato da bih, kad god to poželim, stupila u kontakt s anđeoskim
kraljevstvom i svijetom duhova. Nije mi se moralo dvaput reći —
odlučila sam naučiti ispravno meditirati.
Dan poslije tečaja anđelica Anne mi se pojavila u mojem
domu.
»Bila si vrlo uspješna na tečaju; svi smo zadovoljni s to­
bom«, rekla je. »Tvoja sposobnost za kanaliziranje će jačati i
postati jasnija što je više budeš koristila«, objasnila je. »Ono što
je Emmy-Lou rekla o meditaciji je točno, ali također želim da
znaš da je meditacija jednostavan proces; to je samo sposobnost
stišavanja uma, a kad ti je um tih, bit će ti mnogo lakše komuni­
cirati s nama. A sad ću te, ako nemaš ništa protiv, provesti kroz
jednostavnu meditaciju.« Ova posljednja rečenica zapravo je bila
vrlo ublažena u odnosu na ono što je slijedilo.
Anđelica Anne mi je rekla da se opustim i zamislim kako
sjedim pokraj bistre rijeke, dan je prekrasan, a rijeka blago te­
če pokraj mene. Zatim mi je rekla da zamislim kako me rijeka
odnosi na mjesto velike smirenosti unutar mene same. Kako
sam sve više ulazila u to mjesto savršenog mira, učinilo mi se da
anđelica Anne sve više blijedi, toliko da sam se uplašila kako će
nestati, ali onda je njezina prelijepa svijetloplava energija ponovo
počela lagano pulsirati i snažnije sjati.
Postajala je sve blistavija, a onda je počela pulsirati takvim
intenzitetom da sam osjetila kako mi je to previše, da ne mogu
više podnijeti, ali nekako sam znala da moram ostati fokusirana.
A onda kao da se dogodila neka prilagodba s mojom vlastitom
energijom; činilo se kao da se spojila s onom anđelice Anne i
mogla sam je i dalje nastaviti gledati. Nasmiješila mi se, a ja sam
se osjećala uzvišeno.
»Dobrodošla kući«, rekla je.
39

45. »Kući?« upitah. »Zar sam kod kuće?«
»Da, dobrodošla u kraljevstvo anđela. Sve si dobro učinila i
vrlo smo ponosni na tebe«, odvratila je.
Onda sam primijetila da druga boja ulazi u njezino čudesno
svijetloplavo prozračno tijelo. Ovaj put bila je to lijepa zelena ni­
jansa; svjetlucala je i kao da se koncentrirala oko njezina lijevog
ramena. Zatim joj je oko glave počela pulsirati nijansa apsolutno
veličanstvene grimizno-ljubičaste boje. Stajala je preda mnom i
zračila pobožnost.
»Tvoje boje«, rekoh. »Različite su, sad ih je mnogo više.«
Još dok sam govorila, vidjela sam kako se u različitim dijelovima
njezina prozračnog tijela počinju oblikovati neobično intenzivne
boje. Postajale su tako jake da sam morala skrenuti pogled u
stranu. Osjećala sam kako mi suze naviru na oči. Bilo je kao da
nisam dostojna vidjeti da se takvo što događa preda mnom.
»U redu je, budi mirna, budi mirna«, smirivala me anđelica
Anne. »Kad gledaš moje boje, gledaš anđeosko kraljevstvo. Rekla
sam već prije da nas ima mnogo pa zato ima i mnogo boja.«
Nešto se istinski nevjerojatno počelo događati. Dok sam u
čudu promatrala lijepe boje, one su počele poprimati obrise po­
jedinačnih anđela. Pogledala sam u zelenu boju na ramenu anđe-
lice Anne i tamo se počeo materijalizirati visoki anđeo muškog
roda; njegove su se boje izmjenjivale od zelene do nijansi svijetle
ružičaste. Kažem da se počeo materijalizirati anđeo muškog ro­
da, ali sad znam da anđeli zapravo nemaju rod, nego se nekome
prikažu kao muško ili žensko, ovisno o tome kako osoba koja
komunicira s njima percipira anđela. Ovaj koji se stvarao pred
mojim očima bio je visok muškarac, koji je imao najbrižnije lice
koje sam ikad vidjela. Oči su mu bile blage i sjale su ljubavlju.
Onda je progovorila anđelica Anne: »Ovo je arhanđeo Rafael,
Božji sluga. Ovdje je da pomogne svakome tko pati od bolova,
naročito ako se ne možeš riješiti prošlih boli ili trauma ili ako je
pod bilo kakvom medicinskom skrbi. Arhanđeo Rafael je tu da
ti pomogne. Moraš ga samo pozvati.« Arhanđeo je zatim izblije-
dio i stopio se sa svijetlim tijelom anđelice Anne.
40

46. Tada mi je pogled privukla jaka nijansa grimizno-ljubičaste
boje koju sam vidjela oko glave anđelice Anne, i preda mnom se
stvorio drugi prelijepi anđeo. Ovaj je imao mnogo sitniju figuru,
a lice mu je bilo kao da se zabavlja. Izgledalo je kao da mi želi
ispričati vic, ali trenutak nije baš povoljan; oči su mu treperile i
smijale se.
»Ovo je arhanđeo Gabriel«, rekla je anđelica Anne. »On
je predivan anđeo usmjeravanja, ili ako ti u životu treba više hu­
mora i smijeha on je tu. Isto tako ako planiraš obitelj i treba ti
savjet, on ti je na usluzi.«
Zatim se preda mnom stvorio drugi anđeo. Bio je vrlo im­
presivan, vrlo čvrst i odavao je dojam jakog autoriteta. Njegove
su boje sjajile blistavo bijelo, a oko njega su iskrili zlatni pro­
plamsaji. Čak se i glas anđelice Anne promijenio iz poštovanja
dok ga je predstavljala.
»Ovo je arhanđeo Mihael, nositelj Božjeg mača pravde i
plamena svjetlosti«, rekla je, kao da i sama osjeća strahopošto­
vanje prema njemu. »Mihael je uvijek tu za vas koji se osjećate
izgubljeni ili bez nade. Možda imate problem s alkoholom ili
drogom i svijet vas je odbacio; ako je tako, okrenite se arhanđelu
Mihaelu i zamolite ga da svoj mač zaštite usmjeri prema vama i
vaši će se svjetovni problemi otopiti.«
Stopala anđelice Anne bila su obavijena lijepom nijansom
žute boje, i dok sam gledala, pojavio se jedan anđeo manji od
ostalih.
»Ovo je arhanđeo Uriel«, rekla je anđelica Anne. »Ako
vam život postane dosadan ili vas zbunjuje, samo pozovite Uri-
ela. Ako osjećate da samo besciljno plutate ili ste stalno na ra­
skrižju životnih puteva, on će vam u život unijeti Božju ljubav i
smirenost.«
Dok sam gledala anđelicu Anne, primijetila sam da joj se
boje opet vraćaju u njezinu prvotnu svijetloplavu. Pogledala me
je i rekla: »Postoji još mnogo drugih anđela i s vremenom ćeš
ih upoznati i raditi s njima. Svaki od njih ima sposobnost po­
magati i voditi ljude u svim područjima svakodnevnog života.
41

47. Oni samo žele donijeti radost, mir, ljubav, napredak i obilje u
ljudske živote, ali upamti, cijelo anđeosko kraljevstvo sastoji se
od ljubavi Božje koja već živi unutar svakoga pojedinca. Idi sad i
počni djelovati.«
Rekavši to, njezina se energija počela rasipati i polako je ne­
stala, no znala sam duboko negdje u sebi da ono što mi je bilo
pokazano, predstavlja samo početak dugog putovanja na koje
sam se spremala poći — anđeli i ja.
42

48. Planina promjene
Prije tri godine odlučila sam podnijeti zahtjev za promjenu
osobnog imena i legalno ga promijeniti iz Penelope Gibbs
u Francesca Brown. Nije to bila lagana odluka i prouzročila je
prilično mnogo meteža i nezadovoljstva, ne toliko meni koliko
mojoj užoj i široj obitelji.
Objasnit ću razloge zbog kojih sam to učinila, a oni će se
čitateljima ove knjige učiniti prilično ekscentričnima. Međutim,
na kraju krajeva, za mene je to značilo samo učiniti ono što
su anđeli od mene tražili, a kao i obično, bili su apsolutno u
pravu.
Kad smo se doselili u Blanchardstown, odmah smo se spri­
jateljili s jednim mladim parom, Kieranom i Catherine, koji su
živjeli odmah do nas. Bili su sjajni susjedi i zaista smo postali
dobri prijatelji u vrlo kratkom vremenu. Kao što možete i zami­
sliti, bili smo presretni kad su nam rekli da se planiraju vjenčati,
a još sretniji kad su nas pozvali na vjenčanje u kolovozu 2001.
Vjenčanje se trebalo održati u Letterkennyju, u okrugu Donegal,
jer Kieran potječe iz Sjeverne Irske. Trebalo je biti u subotu pa
smo Fran i ja odlučili otputovati u Donegal u petak i vratiti se u
Dublin odmah u ponedjeljak.
43
4

49. Krenuli smo rano u petak ujutro, jer je put do Donegala dug
ako se ide automobilom. Moja je energija svakim danom sve više
jačala, osjećala sam se sretno i radovala se vikendu pred nama.
Putovali smo možda nekoliko sati kad mi je odjednom u
mislima bljesnula slika neke planine. Bila je vrlo stvarna i mogla
sam vidjeti svaki detalj na njoj. Tad sam već znala da kad mi
anđeli pošalju sliku bilo čega, onda to ima neku svrhu pa sam
obratila veliku pozornost na prizor koji sam ugledala. Vidjela
sam stazu koja je vodila uzbrdo i činilo se da ide preko planine.
Imala sam osjećaj da je mnogo ljudi prošlo tim putem. Prizor
planine je bio prekrasan, ali također sam osjetila da to mjesto
obavija tuga. Slika planine je naposljetku izblijedjela, ali ostao mi
je jak osjećaj da je planina važna i da ću je ponovo vidjeti. Rekla
sam Franu što sam vidjela, a on mi je odgovorio da se možda
radi o jednoj od planina u Donegalu i da možda samo vidim po­
dručje u koje putujemo i gdje ćemo provesti vikend. Ali ja sam
znala da planina ima mnogo veće značenje od toga.
Kad smo napokon stigli u Donegal, uzeli smo sobu u ho­
telu, a Fran je odlučio otići u šetnju da protegne noge. Ja sam
odlučila ostati u sobi i možda malo pridrijemati. Samo što sam
legla na krevet, a u svijesti mi se ponovo pojavila slika planine.
Ovaj put je bila još življa; vidjela sam ljude kako se kreću po sta­
zi, a onda začula i glas koji je izgovorio sljedeće riječi: »Ovo je
mjesto gubitka i velike promjene.« To je sve što je rekao i onda
je slika izblijedjela. No sad sam čvrsto odlučila saznati više o toj
planini i zašto se čini da je toliko važna anđelima.
Te smo večeri Fran i ja večerali u hotelu, a onda smo od­
lučili otići u neki pub na piće. Ponovo sam Franu rekla da sam
vidjela planinu i da je očito važno da saznam nešto više o njoj. I
tako, dok je za šankom naručivao piće, upitao je barmena ima li
u blizini kakvih planina.
»Planine?« uzvratio je. »Jedina planina koju je ovdje vri­
jedno vidjeti je Muckish.« Čim mi je Fran izgovorio ime Muc-
kish, znala sam da je to planina koju sam viđala i da moram otići
tamo.
44

50. Sljedeći smo dan uživali u prelijepom vjenčanju Kierana i
Catherine. Ceremonija je bila krasna i izgledalo je da će potrajati
dugo u noć kad sam se okrenula Franu i rekla: »Mislim da je
vrijeme da krenemo na spavanje. Želim rano ustati i biti spremna
ujutro poći saznati nešto više o Muckishu.«
Kad smo ujutro krenuli automobilom prema planini lagano
je kišilo. Dok smo vozili seoskim cestama, odjedanput sam posta­
la svjesna da imam osjećaj velikog iščekivanja. Nisam znala čega,
ali znala sam da se u tom trenutku nalazim točno gdje treba.
Kad smo izašli iz jednog zavoja, pred nama se pokazala pla­
nina. Stajala je pred nama kao da nešto čuva i kao da pazi kome
će otkriti svoju tajnu. Dok smo stajali u podnožju, vidjela sam
istu stazu kao i ranije u mislima; uspinjala se i vodila preko pla­
nine. Polako smo počeli pješački sve dok nismo došli do pravog
puta koji je vodio na planinu. U jednom trenutku, dok još nismo
stigli ni do pola puta, naišli smo na kip Djevice Marije. Na obli­
žnjem zidiću sjedio je neki starac.
»Budite pažljivi dok se uspinjete, danas je vrlo klizavo«,
upozorio nas je. Kimnuli smo mu i nastavili dalje. Kako smo na­
predovali, put se nakratko spuštao nizbrdo i odveo nas u malu
udolinu. Odjedanput mi se promijenila svijest. Sve se promije­
nilo. Kao da je cijela dolina poprimila drugu dimenziju, sve je
oživjelo, potpuno oživjelo. Sve je u jednom trenutku postalo ne­
okaljano cjelovito — to je jedini način na koji to mogu opisati.
Dogodilo se poput munje — čak i brže. Mogla sam čuti travu
kako raste; osjetila sam oko sebe sve male životinje na planini;
ptice su letjele i činilo mi se kao da sam s njima u letu. Imala
sam vrlo čudan osjećaj da razumijem kako sam napravljena od
iste tvari kako i trava, nebo, planina i sve na njoj. Odjedanput
sam shvatila pravo značenje Božjeg svijeta. On je jedno. Stvorio
ga je Bog i iako su u njemu mnoge životinje i ljudi i stvari, svijet
je već savršeno cjelovit — postoji samo Bog koji se pojavljuje u
obliku životinja, ljudi i stvari. Sve je jedno. To me otkriće zapre­
pastilo. Osjetila sam se kao osoba potpuno neznačajnom; zapra­
vo, u tom sam trenutku i na tom mjestu nestala.
45

51. Okrenula sam se pokušavajući nešto reći Franu, ali nisam
mogla; ono što sam doživjela bilo je izvan riječi, riječi to nisu
nikako mogle opisati. Činilo se da sve savršeno postoji u ovom
golemom prostoru; sve je jednostavno bilo tamo u božanskom
poretku, onako kako je Bog smislio. Bilo je savršeno čisto.
Na neki način znala sam da bismo se trebali nastaviti penja­
ti pa smo krenuli dalje sve dok pred sobom nismo ugledali malu
čistinu. Rekla sam Franu da ću poći još malo naprijed i sjesti, jer
sam željela zastati i pokušati shvatiti sve što mi se događalo. Ali
nisam imala vremena sjesti.
Niotkuda se pojavila dama odjevena u nešto što je izgledalo
kao prilično stara ali dobra ladanjska odjeća od tvida. Pojavila
se preda mnom na čistini. Znala sam da je anđelica iako je ni­
kad prije nisam vidjela. Zračila je ljubaznošću iako je izgledala
prilično ozbiljno. Bolje sam pogledala kakvu to odjeću ima na
sebi; bila je to neka vrsta pelerine od tvida koja joj je padala do
struka, a veliki broš ju je držao na ramenima. Imala je suknju od
grubog tvida i otvorene sandale vezane kožnom vrpcom visoko
iznad gležnjeva. Iako je odjeća izgledala prilično grubo, ipak je
bila kvalitetna, a anđelica je zračila sigurnošću, kao da je ovo nje­
zino mjesto, i osjeća se kao kod kuće. Onda je progovorila.
»Ovo je mjesto gubitka i velike promjene.« Iste riječi koje
sam čula prije u hotelskoj sobi. Nisam se mogla dosjetiti što bih
drugo rekla osim: »Zašto si me dovela ovamo?«
»Svi mi moramo davati«, odgovorila je. »Sad je došao tre­
nutak da nam daš svoje ime.« Pogledala sam je zbunjeno — dati
im svoje ime, što je time htjela reći?
»Ne razumijem; želiš da ti dam svoje ime?« upitala sam.
»Da, više nisi Penelope Gibbs. Odsad ćeš biti Francesca
Brown«, odgovorila je.
»Francesca Brown?« zbunjeno sam ponovila. »Nikad ni­
sam čula za nju. Zašto bih tako promijenila svoje ime? Je li ona
netko koga ću upoznati?«
»Penelope Gibbs je mrtva; oduvijek si bila Francesca Brown«,
46

52. čula sam odgovor. »Dok si bila bolesna, tvoja je duša zazivala.
želju da ode kući. Bog je čuo te povike i uzeo je tvoju dušu. Ali
tvoje putovanje ovdje na Zemlji još nije gotovo; još imaš posla
pa si se vratila, ali odsad ćeš biti poznata kao Francesca Brown.
Ona je tvoj pravi identitet i kroz nju ćeš obavljati naš posao ov­
dje na Zemlji.«
»Ali nisam umrla; moja me duša nikad nije napustila«,
rekoh i dalje smetena.
»Sve se događa zbog nekog razloga. Bog ima mnogo nači­
na; duša te napustila i sad si Francesca Brown. Imaj vjere; sve je
u redu«, odgovorila je anđelica. Pogledala me i nasmiješila se.
Osjećala sam kako me ispunjava njezina blaga energija, ali prije
nego što sam stigla išta reći, energija joj je počela blijedjeti, ostav­
ljajući me samu na planini i prilično udaljenu od Frana.
Sjela sam na obližnji veliki kamen. Shvatila sam da drhtim i
da sam potpuno zbunjena. Može li to biti istina? Je li me moja du­
ša zaista napustila tijekom bolesti? U jednoj fazi zaista je izgledalo
kao da me je sve napustilo; sva mi je energija nestala, ali nikad
nisam izgubila volju za životom i nikad nisam dobila neki znak
da je Bog uopće zainteresiran za moj život, sve dok mi se nije pri­
kazala anđelica Anne. No upravo sam doživjela ovo iskustvo i ova
je anđelica bila sigurna da sad imam nov identitet — nekoga tko
se zove Francesca Brown. Tada se pojavio i Fran i sjeo uz mene.
»Jesi li dobro? Dugo si samo zurila u to jedno mjesto«,
reče on pokazavši na mjesto gdje se bila pojavila anđelica.
»Ne znam«, odgovorila sam. »Dogodilo mi se nešto vrlo
neobično. Ispričat ću ti kasnije.« Osjetila sam da mu sad ne mo­
gu ni početi objašnjavati što se upravo dogodilo.
Kiša je sad počela jače padati i trebali smo se počeli spuštati
s planine. Bilo je prilično naporno popeti se dovde i tlo je posta­
lo klizavo, ali ipak nisam željela napustiti to mjesto. Kao da sam
prije polaska morala otkriti još nešto.
Međutim, Fran je inzistirao da krenemo natrag. Polako smo
počeli silaziti, pomno pazeći jer je tlo niz padinu bilo vrlo vlaž-
47

53. no. Kad smo naposljetku stigli do mjesta na kojemu se nalazio
kip Djevice Marije, starac kojeg smo ranije vidjeli, još je bio tamo
i pozdravio nas je.
»Jeste li uživali u šetnji?« upitao je.
»Jesmo«, odgovorila sam. »Planina je lijepa. Jeste li vi
odavde?«
»Itekako jesam, i moj otac prije mene, i njegov otac tako­
đer«, reče on nasmijavši se.
»Znate li zašto se ova planina zove mjestom velikog gubitka
i velike promjene?« upitala sam.
»Naravno da znam«, reče on. »Mnogi ljudi koji su u doba
gladi odlazili u Ameriku i Australiju, morali su prijeći ovu plani­
nu kako bi iz Donegala stigli u luku Derry.« Pokazao je rukom
na mostić koji smo ranije vidjeli i rekao: »Ovaj most je poznat
kao Most tuge. Mnogo je ljudi stajalo na njemu i gledalo za so­
bom u selo koje su ostavljali kao i svoju voljenu obitelj. Okrenuli
bi se, mahali svojim voljenima, koji bi im uzvratili, a onda bi
napravili još nekoliko koraka i zauvijek otišli u novi svijet.«
Dok je govorio osjetila sam kako mi naviru suze; mogla
sam osjetiti gubitak tih ljudi davno prije, tugu koja je bila gotovo
nepodnošljiva. Sad sam razumjela zašto sam dovedena ovamo —
ovo je zaista bilo mjesto gubitka i velike promjene i od mene se
sad tražilo da se promijenim. Tražilo se da se nečega odreknem.
Baš kao što su i se i oni emigranti prije mnogo godina morali
odreći svojih dragih, kako bi prokrčili put prema nečem novom,
tako se i od mene sad tražilo da se odreknem nečeg dragocjenog
tako da novo može doći i početi djelovati.
Zahvalili smo starcu i rukovali se s njim. Čvrsto mi je sti­
snuo ruku i rekao: »Ako smijem pitati, kako se zovete, gospo­
đo?«
»Francesca«, rekla sam. »Francesca Brown.«
Ako sam mislila da će doživljaj s planine Muckish biti jedi­
no iznenađenje koje su mi anđeli pripremili za taj dan, prevarila
sam se.
48

54. Fran i ja odlučili smo se vratiti u hotel drugim putem jer je
još bilo rano poslijepodne. Vozili smo se sve dok nismo stigli do
prelijepe plaže, gdje smo stali i odlučili malo prošetati. Dok smo
hodali, pokušala sam Franu objasniti što se dogodilo na planini i
da me je anđelica zamolila da promijenim ime. Izgledao je stvar­
no zabrinut dok sam mu detaljno prepričavala što mi je anđelica
rekla da učinim.
»Sto ćemo reći djeci, tvojoj obitelji, mojoj obitelji?« upitao
je zabrinuto. »Pomislit će da je sve to suludo i čudno.«
»Mislim da se ne mora sve dogoditi odjedanput, uzet ćemo
si vremena i isplanirati«, rekoh. Onda sam se sjetila riječi anđeli-
ce i rekla: »Vjeruj. Bog ima mnogo raznih načina.«
Kad smo otišli s plaže i počeli se voziti natrag prema hotelu,
naišli smo na jedan drugi hotel. Počela je padati večer i u prvom
sumraku ugledali smo treperava svjetla hotela.
»Zastanimo ovdje i popijmo nešto«, predložio je Fran. Mi­
slim da je osjećao kako nam je oboma potrebno piće nakon onog
što se dogodilo na planini! Pristala sam pa smo skrenuli prema
hotelu. Onda se dogodilo nešto neobično. Dok sam gledala par-
kirališni prostor ispred hotela, na kojemu je bilo mnogo autobusa
i nekoliko automobila, postala sam svjesna pet ili šest anđela koji
su stajali iza nekih ljudi, a svi su oni ulazili u hotel. Odmah sam
pomislila da to moraju biti anđeli čuvari, jer su ih pratili sasvim
izbliza i činilo se da je svaki anđeo zainteresiran samo za određe­
nog čovjeka. Bilo je kao da ih s ljubavlju prate u stopu.
Dok sam živa, neću zaboraviti što se dogodilo sljedeće. Kad
smo ušli u hotel, anđeli su doslovno bili posvuda, cijela je zgrada
bila osvijetljena njihovim čarobnim svijetlim tijelima. Taj me je
prizor preplavio i nisam mogla skrenuti pogled. Činilo se da je
tamo doslovce na desetke anđela. Ušli smo u predvorje hotela i
naručili piće. Kako su novi ljudi ulazili, tako su ih pratili anđeli
iza ili pokraj njih i sve se vrijeme činilo da je svaki anđeo potpu­
no zaokupljen pojedinom osobom.
Naposljetku, svi su ljudi otišli iz hotelskog predvorja, i pro­
storija kao da se zamračila dok je začudna energija anđela izlazila
49

55. s ljudima. Ali još mi je nešto privuklo pozornost: iako je svaki
anđeo sjajio apsolutno jarkim svjetlom, neki od ljudi koje su oni
pratili nisu izgledali dobro, zapravo jedno ili dvoje izgledali su
doista bolesno.
Odnekud smo začuli neku glazbu; zvučalo je kao da svira
živi sastav, a ja sam prepoznala jednu pjesmu uz koju sam pri­
je mnogo godina plesala. Nakon nekog vremena ustala sam da
odem u zahod i dok sam se vraćala, glazba je postala zaista glasna
i činilo se da dolazi iz jedne pokrajnje prostorije. Nisam mogla
odoljeti; morala sam proviriti u tu sobu.
Ono što sam vidjela kad sam otvorila vrata, natjeralo me da
se ukipim na mjestu. Posvuda su bili anđeli; njihova prisutnost
je bila toliko jarka da je cijela prostorija bila osvijetljena poput
prekrasnog kaleidoskopa od te energije ljubavi. Kad bi neki ljudi
ustali i zaplesali, izgledalo je da su anđeli presretni zbog toga, a
neke sam vidjela kako stoje iza ljudi i pokušavaju ih navesti da
ustanu i zaplešu; bio je to radostan i blistav prizor. Odjedanput
sam osjetila potrebu da im se pridružim u plesu pa sam otišla na­
trag u predvorje pitati Frana želi li mi se pridružiti u sobi za ples.
»Ali ne možemo samo tako ući i početi plesati. Nikoga ne
poznajemo«, protivio se on.
»Imam osjećaj da će sve biti u redu, samo mi vjeruj«, od­
govorila sam mu i povukla ga da ustane sa svoje stolice. Kad smo
ušli u prostoriju, pred nama je plesao jedan par i odmah su nam
oslobodili prostor kao da nas pozivaju da zaplešemo. Sastav je
svirao drugu melodiju — izvrsnu za ples — i Fran i ja smo počeli
uživati dok smo plesali sa svim tim dragim ljudima — a vjerojat­
no i s četrdeset anđela! Ostali smo i otplesali još tri plesa sve dok
se nismo malo umorili i sjeli na stolce, poredane uz zidove. Onda
su dvije djevojke, otprilike u kasnim dvadesetim godinama, došle
i sjele do nas.
»Svi se izvrsno zabavljaju«, rekla sam jednoj od njih.
»Da«, odgovorila je. »Jeste li došli sa skupinom iz Galwaya
ili iz Dublina?« Morala sam joj reći istinu — da smo se Fran i ja
nepozvani uvukli na njihovu zabavu, jer nam se činilo da je jako
50