SlideShare a Scribd company logo
1 of 36
Download to read offline
Izdaje: Novinsko izdavačko preduzeće BIF Press d.o.o.
11 000 Beograd, Čika Ljubina 6/II Telefoni: (011) 262 28 15; tel/fax: 218 70
96 Štampa: Rotografika, Dizajn: Studio triD
Prilog priredile: Zorica Žarković i Marija Dukić
3	Stefan Strovjanovski, partner
u poreskom odeljenju kompanije EY
Jedinstvena prilika da upoznamo najbolje
5	 Radovan Milojević, Stublina
	 Iskoristio sam sve šanse koje su mi se pružile
8	 Mina Rakićević, Delikos
	 Delikatesi u ženskim rukama
10	 Bojan Stupar i IgorVujović Nađ
	 Na krilima uspeha
12	 Milan Lončarević, Jasmil
	 Kad nešto ne znaš, potraži onoga ko zna
14	 Petar Obradović, Papir Print
	 Zadovoljan radnik je najbolji radnik
16	 Živojin Bolbotinović,Tekijanka
	 Detalji na kojima padaš, ili pokažeš da si čovek
18	 Milisav Novičić, Unipromet
	 Svake godine po jedno novo tržište
20	 Miroslav Kovačević,Vinarija Kovačević
	 Stara receptura na nov način
22	 Ivan Smiljković, član IO ProCredit banke u Srbiji
	 Fokusirani smo na razvoj i investicije
24	 Utisci žirija o izboru preduzetnika godine
	 Preduzetnici u žiriju, preduzetnici ispred žirija
28	 Učesnici
	 Mladen Aleksić, Alpros d.o.o.
	 Anja Ivana Milić i Aleksandar Milić, Arhi.Pro
	 RadeVučićević iTatjanaVučićević, Art Ival d.o.o.
	 Ljubodrag Deljanin, Dunipak d.o.o.
	 Obrad Kovačević, Entero d.o.o.
	 Srećko Atanasković i Mirna KojićVeljović,
	 E-Smart Systems d.o.o
	 Goran Janković, Inmold Plast d.o.o.
	 Jovan Dubroja, Karin komerc MD d.o.o.
	 Slaviša Janjušević, Kondor I d.o.o.
	 NeđeljkoVukašin, Kristal So d.o.o.
	 Veljko Radovanović, Logik poslovna rešenja d.o.o.
	 ŽaklinaTanasijević, Movie Kitchen – Catering d.o.o.
	 Milan Kostadinović, Prvako Engineering d.o.o.
	 Zoran Rašić, Ralex d.o.o.
	 Vladimir Marinković, Sunce Marinković d.o.o.
	 TamašTot,T-1 Abraziv d.o.o. Ada
	 Miroljub Kršanin,Tehnomarket d.o.o.
	 Sanja Stanimirović,Testeral d.o.o.
	 VladetaTomašević,Trgovinsko poslovni centar Orašac d.o.o.
	 Dragan Anđelković,Viva 92 d.o.o.
	 Đorđe Ivković,Yugometal d.o.o.
	
2 EY PREDUZETNIK GODINE 2017
2017
Z
ahvaljujući programu EY preduzetnik godi-
ne, u proteklih šest godina je promovisano
gotovo 150 domaćih preduzetnika, uglav-
nom porodičnih kompanija. Ova preduzeća
su samo u 2016. godini ostvarila 30 milijardi
dinara poslovnih prihoda, odnosno nešto
manje od jedne milijarde evra i zapošlja-
vala su oko 15.000 ljudi. U najnovijem programu su
učestvovala 33 preduzetnika ispred 29 kompanija, koje
su samo ove godine ukupno prihodovale 250 miliona
evra, a zapošljavaju oko 4.000 ljudi.
„Svake godine, u našem programu učestvuje sve
više izuzetnih domaćih kompanija koje uspevaju da
prevaziđu različite izazove i prepreke, a nakon toga
nastavljaju sve snažnije. To nam je pružilo jedinstvenu
priliku da razumemo i naučimo kako razmišljaju najbo-
lji – njihove ideje, motivaciju, strategiju i upornost koja
ih je dovela do uspeha. Ovaj program je i vrlo jasno
ukazao koliko je veliki potencijal preduzetništva za rast
domaće privrede“, ističe Stefan Strovjanovski, partner u
poreskom odeljenju kompanije EY i dodaje: „Kada smo
2012. godine u Srbiji uveli ovu nagradu, poslovali smo
na lokalnom tržištu već 15 godina i uvideli da je pravi
momenat da promovišemo preduzetnički duh i inicija-
tivu i odamo priznanje ljudima koji ne čekaju rešenja,
već ih sami traže nezavisno od spoljnih okolnosti i
uprkos predrasudama. Tokom ovih godina uverili smo
se u to da je uspeh preduzetnika unapredio sektore u
kojima posluju, a što je možda i važnije – lokalne zajed-
nice u kojima žive i rade“.
Stručnjaci kompanije EY do sada su imali priliku da
se sretnu s preduzetnicima iz svih krajeva Srbije, „pa
smo, tako, upoznali najvećeg poslodavca u Babušnici
koji izvozi svoje proizvode u sve krajeve sveta, ali se nije
odrekao svog rodnog mesta i značajno je unapredio
region u kom posluje. Takvih pojedinaca je mnogo
– velika većina naših kandidata bira da posluje baš u
svojim gradovima“, naglašava Strovjanovski, „uprkos
svim preprekama koje infrastruktura ponekad posta-
vlja pred njih“.
Najveće prepreke i moguća rešenja
Saradnja sa preduzetnicima, međutim, pokazuje da
je još veći izazov od neodgovarajuće infrastrukture
sve izraženiji nedostatak radne snage, a što potvrđuju
i rezultati istraživanja objavljeni u EY Preduzetničkom
barometru, koji pokazuju da 46% najboljih preduzet-
nika smatra da je pronalaženje odgovarajućih kadrova
najvažnije za njihov budući razvoj. „Rešenje treba tražiti
u temeljnoj reformi obrazovnog sistema, od jaslica do
doktorskih studija, koja je najbitnija za razvoj, pa ako
Stefan Strovjanovski, partner u
poreskom odeljenju kompanije EY
Jedinstvena
prilika da
upoznamo
najbolje
„Ovaj program nam je pružio
jedinstvenu priliku da razumemo
kako razmišljaju najbolji i da
se uverimo koliko je uspeh
preduzetnika unapredio sektore
u kojima posluju, a što je možda
i važnije – lokalne zajednice u
kojima žive i rade“, ističe Stefan
Strovjanovski, partner u poreskom
odeljenju kompanije EY.
3EY PREDUZETNIK GODINE 2017
organizator
hoćete, i za opstanak privrede i društva. U suprotnom,
preti nam, u najmanju ruku, privredna stagnacija“, upo-
zorava Strovjanovski.
Premda je deficit kadrova prisutan u celoj Evropi, pa
čak i u najrazvijenijim ekonomijama poput Nemačke,
„koja takođe ima svoje ’Babušnice’, gde je stopa ne-
zaposlenih negativna, dakle, nedostaju im ljudi“, a u
Češkoj i Poljskoj poslodavci moraju da ulažu dodatni
novac u reklamiranje svojih kompanija na tržištu rada
– to nisu uporedive situacije sa našom, konstatuje Stro-
vjanovski. „Veoma je pozitivno što sve više kompanija
u Srbiji osnivaju svoje akademije za različite vidove usa-
vršavanja u struci i što se pruža podrška mladima da
kroz startap preduzeća počnu da stiču preduzetnička
iskustva, ali to ne može da zameni neophodnu reformu
obrazovanja, niti taj proces mogu da finansiraju samo
privrednici“.
S druge strane, čak 89% najboljih preduzetnika izja-
vljuje u pomenutom istraživanju da bi ključni poreski
podsticaj za razvoj preduzetništva bilo snižavanje stope
oporezivanja zarada. Komentarišući ovakav predlog,
Strovjanovski pojašnjava da ga poslodavci pokreću s
ciljem da se umanji ukupan trošak zarada na nivou
kompanije. „Očekuje se da bi ’ušteda’ ostala firmi, iako,
striktno zakonski, ukoliko se smanji porez, to bi trebalo
da ide u džep radnika, dok bi se ušteda na doprinosima
delila podjednako, osim ako se ne umanjuju samo do-
prinosi na teret poslodavaca, u kom slučaju može biti
govora o nekakvoj uštedi“.
U EU fiskalno opterećenje na plate je u proseku iz-
među 40% i 45%, a u Srbiji je 58% kod minimalne, 64%
kod prosečne a 67% kod petostruke plate. Podataka
o procentu isplaćenih prihoda „na crno“, naravno
nema, „ali je za verovati da smo i tu iznad proseka. To
je povezano jedno s drugim, što više prijavljenih plata,
više prostora za smanjenje poreskog opterećenja, i
obrnuto, manje poreske stope, više prijavljenih priho-
da. Pri tome, kod nas udeo poreza u fiskalnom opte-
rećenju je nizak, između 7% i 10%, dok sve ostalo čine
doprinosi za penzije i zdravstvo. Istovremeno, novca
za penzije nikad dovoljno, a u zdravstvu su prisutni
manjkovi. Dakle, u pitanju je komplikovaniji rebus“,
ocenjuje Strovjanovski, ali napominje da bez obzira
na to, „sa stanovišta poslodavaca, navedene mere bi
svakako pozitivno uticale na dalji rast i razvoj, jer bi
kompanijama omogućile dodatna slobodna sredstva
koja bi mogle da iskoriste na način koji smatraju naj-
boljim u datom trenutku i datim okolnostima“.
Potrebne su hrabre odluke
Kada je reč o najvećim poreskim izazovima u izvozu,
među kojima preduzetnici posebno ističu neizvesnosti
u pogledu primene carinskih i propisa u deviznom
poslovanju, Strovjanovski smatra da je neophodno
poboljšati mehanizme koji će unaprediti procedure, „a
što je moguće uraditi na dva načina: reformom admini-
stracije i administrativnih postupaka, i ukidanjem admi-
nistracije. Za ovo drugo verovatno neće biti hrabrosti,
nema je ni u Evropi, to se s vremena na vreme dogodi
u SAD. Kada je u pitanju devizni zakon, činjenica je da
se radi o recidivu iz prošlosti, barem u delu koji se bavi
administriranjem. Obzirom da imamo valutu, ovakav
zakon bi trebalo da omogućava njenu zaštitu od neke
’više sile’, ali to bi trebalo da bude sve. Pokušaj da se
kontrolišu plaćanja, naplate i slično, u poretku koji se
temelji na privatnom vlasništvu, nekako ne ide jedno s
drugim“, naglašava naš sagovornik.
Upitan šta bi nakon dugogodišnjeg iskustva kom-
panije EY u podršci najboljim preduzetnicima mogle
biti preporuke koje bi poboljšale poslovnu klimu i
ohrabrile nove generacije da se upuste u preduzetni-
švo, Strovjanovski kaže: „Svi preduzetnici sa kojima
sarađujemo ne kriju određenu gorčinu kada je reč o
ukupnim uslovima poslovanja kod nas. To nije preovla-
đujući osećaj, ali svi su morali da potroše mnogo više
energije, strpljenja, živaca, novca i još mnogo toga da bi
postali to što jesu. Diplomatski rečeno, postoji značajan
prostor za dalje, snažno unapređenje i razvoj ukupnih
uslova poslovanja, uključujući i uslove za razvoj mladih
preduzetnika“.
Ekonomski analitičari i preduzetnici su saglasni da
su za početnike najveće prepreke pristup finansijama,
fiskalni i parafiskalni sistem, kao i nedostatak informa-
cija, veština i mentorstva. „Stoga, ako u budžetu nema
novca za direktnu podršku preduzetnicima, društvo
bi moralo bar da ponudi mogućnost mladima da stiču
znanje koje će ih osposobiti za posao. Od toga zavisi
kako će izgledati naša sutrašnjica, a što zahteva hrabre
odluke da se budžetska sredstva ulažu u primenljivo
znanje, umesto u propale kompanije“, zaključuje Stro-
vjanovski.
Dobra odluka
Objašnjavajući odluku da ovogodišnji nezavisni žiri
čine isključivo preduzetnici, Stefan Strovjanovski na-
glašava da se pretpostavka kako su preduzetnici najpo-
zvaniji da ocenjuju svoje kolege pokazala ispravnom.
„Bili smo svedoci ogromne posvećenosti članova žirija,
koji su potrošili mnogo vremena detaljno analizirajući
kandidate i njihovo poslovanje. Činjenica da o izboru
preduzetnika odlučuju baš oni, koji su uspeli da svoje
inovativne, brzorastuće i uspešne kompanije dovedu
na nivo na kom su danas, svedoči o transparentnosti
programa, ali i dokazuje da su naši pobednici svoju titu-
lu poneli opravdano i zasluženo. Samim tim, izuzetno
nam je drago što baš najuspešniji odlučuju o tome ko će
biti naredni nosioci ovog priznanja. Još jednom velika
zahvalnost na predanom radu“.
4 EY PREDUZETNIK GODINE 2017
2017
J
a u svom životu nemam
čega da se stidim – pri-
čam pošteno onako
kako se sve zaista odi-
grava, što u današnjem
svetu može da deluje
naivno, a nekima i ne-
verovatno – da iz poljoprivre-
de odete u trgovinu i na kraju
uspete u proizvodnji u metalskoj
industriji o kojoj u početku ništa
niste znali. Ali ja sam se našao
u pravom trenutku na pravom
mestu i iskoristio sam sve šanse
koje su mi se pružile. Mnogima
su se pružale prilike, ali ih nisu
iskoristili“, počinje priču o sebi
Radovan Milojević, vlasnik kom-
panije „Stublina“ iz sela Stojnik
kod Aranđelovca.
Ovakvo predstavljanje sebe i
uspeha koji ste ostvarili teško
ćete čuti na bilo kom modernom
kursu o tome kako se pišu radne
biografije ili među savetima sku-
po plaćenih konsultanata kako
se promovisati u javnosti. Ali za-
to, nasuprot ukalupljenim i bez-
ličnim „uspešnim pričama“ koje
deluju kao da su „štancovane“,
već na početku razgovora sa Ra-
dovanom Milojevićem, shvatite
kako imate priliku da upoznate
čoveka koji je uspeo baš zato
što ima hrabrosti da se „odupre
kalupu“.
Ne krije da potiče iz siromašne
porodice i da nije imao uslova
da studira ekonomiju, pa je zato
pokušao da u postojećim prilika-
ma nađe najbolje rešenje. „Prvo
sam se okrenuo poljoprivredi
sa željom da zaradim početni
novac za nešto perspektivnije,
jer poljoprivredu svi hvale, ali
to je jako težak i mukotrpan ži-
vot. Naš seljak je potcenjen, a s
druge strane ne ume samostalno
da se organizuje kako bi obez-
bedio profitabilnije poslove. U
Radovan Milojević, Stublina
Iskoristio sam sve šanse koje
su mi se pružile
U selu koje su zvali „Pusti Stojnik“, jer nije imalo ni puta, ni struje, a kamoli
druge proizvodne uslove, Radovan Milojević je razvio kompaniju koja
danas izvozi tri četvrtine svoje proizvodnje i pokreće sopstvene pogone u
Rusiji. Zahvaljujući ovom preduzetniku, danas Stojnik ima put, vrtić, školu
i bolnicu, jer je Milojević uveren da „samo ako mladi imaju perpsektivu tu
gde su rođeni, onda će budućnost imati i naša preduzeća“.
„
5EY PREDUZETNIK GODINE 2017
pobednik
to vreme, međutim, nisam imao
drugih načina da zaradim po-
četni kapital, osim porodičnog
imanja i posla u zemljoradničkoj
zadruzi. No kako je u to vre-
me država zaista davala povoljne
kredite za razvoj poljoprivrede,
ja sam to iskoristio da napravim
uspešne poslove jer sam prepo-
znavao šanse gde mogu više da
zaradim“.
Ko je prvi, taj je pobednik
Možda bi Milojević izrastao u
velikog poljoprivrednika, da se
početkom devedestih nije raspa-
la tadašnja država i životi mno-
gih, pa i njegov, okrenuli se „na-
opačke“. Stoga je rešio da se i on
okrene trgovini i početni kapital
je uložio u lokal u novoizgrađe-
nom tržnom centru u Mladenov-
cu, ali nije imao dovoljno novca
da bi u njemu nešto pokrenuo.
Šansu je uočio kada je slučajno
upoznao direktora trgovine iz
firme „Bane Sekulić“, koji mu je
predložio da franšizno prodaje
okove za građevinsku stolariju
koje je proizvodila ova fabrika.
Mada o tim proizvodima nije
znao ni kako se prave ni kako
se prodaju, uspeo je da nađe tr-
žište, ali taman kada je počeo da
zarađuje, usledile su sankcije, in-
flacija, nedostak robe na tržištu,
propast fabrika među kojima je
bila i „Bane Sekulić“...
U takvoj situaciji, Milojević ne
samo da nije odustao, već se
odlučio za nesvakidašnje reše-
nje – da proizvode koje je do
tada prodavao sam pravi, te da
se pre svega okrene okovima za
aluminijumsku stolariju. „Ja ništa
nisam znao o toj proizvodnji, ali
sam našao ljude koji to znaju da
rade i imao sam tržište na kome
te proizvode mogu da prodam. I
to je bilo presudno. Nisam imao
vremena da učim šta treba da
zna mašinac ili tehnolog – hteo
sam svakako što pre da izađem
na tržište, jer ko je prvi, taj je po-
bednik. Zato sam poverio poslo-
ve ljudima koji su počeli da rade
za mene alate, konstrukcije i di-
zajn, a ja sam nalazio firme koje
su tim alatima pravile proizvode
i na kraju radionicu koja je sve
to sklapala. Tako sam uspeo da
do 1997. uspostavim kompletnu
proizvodnju, iako nisam imao
nijednu svoju mašinu“.
Te godine se posao razvijao
jako dobro i Milojević je ponovo
doneo netipičnu odluku: da se
vrati u selo, na svoje porodično
imanje, renovira poljoprivredne
objekte i u njima započne proi-
zvodnju. „Prve, polovne mašine
sam kupio u Ukrajini i počeo
sam da radim u mestu gde nije
bilo ni puta ni struje – nisam
imao elementarne resurse za
proizvodnju, ali imao sam viziju.
To nisu bila velika očekivanja,
znao sam da mogu pristojno da
zaradim, ali da ću razviti firmu
do ovog nivoa – to ni ja u počet-
ku nisam očekivao. Međutim, ka-
da uđete u to, onda morate dalje.
Bitno je da poštujete kupce, da
budete uvereni da je to što proi-
zvodite pravi proizvod za tržište i
da je takvog kvaliteta da biste ga i
sami kupili – onda budite sigurni
da ćete uspeti“.
Novi pogoni i van Srbije
Danas, nakon četvrt veka ra-
zvoja, kompanija „Stublina“ pro-
izvodi oko 1.500 artikala, koji su
uglavnom namenjeni proizvod-
nji prozora i vrata i najvećim
delom su od aluminijuma. U pi-
tanju su velike serije pogonskih
ručica i kvaka, spojnica, brava,
prihvatnih ploča, zasuna, okret-
nih i okretno-nagibnih okova,
cilindara, kao i univerzalnih za-
tvarača vrata, kod nas poznati-
jih pod brendom „Diplomat“.
Vlasnik „Stubline“ objašnjava da
plasman na domaćem i stranim
tržištima organizuju preko distri-
butera, „odnosno preko partne-
ra koji prodaju robu pod našim
uslovima, a naši najveći kupci
su proizvođači vrata i prozora,
proizvođači profila i distributeri
aluminijumskih profila“.
U Srbiji pokrivaju skoro 70%
tržišta bravarije za aluminijum-
sku stolariju, no Milojević ističe
da iako je u ovoj branši ogromna
konkurencija kineskih, turskih i
kompanija iz EU, uspevaju da
izvezu 75% ukupne proizvodnje,
najviše na rusko tržište, a potom
u Belorusiju, Ukrajinu i bivše
jugoslovenske republike. „Prvo
smo krenuli od zemalja u regio-
nu, a sledeća je bila Rusija koja
nam je sada primarno tržište i
gde izvozimo najviše. Mi smo
u Ukrajini bili čak organizovali
proizvodnju, zbog dostupnosti
radne snage – što je kod nas sve
veći problem, i imajući u vidu
da će Srbija, pridruživanjem EU,
izgubiti u nekom trenutku po-
voljnosti koje ima u trgovini sa
ruskim tržištem. Ali kada se situ-
acija u Ukrajini iskomplikovala
zbog sukoba sa Rusijom, morao
sam te objekte da prodam i pre-
neli smo ulaganja u Rusiju“.
Nasuprot i dalje prisutnim ste-
reotipima da rusko tržište „guta
sve i svašta“, Milojević ističe da
je ono izuzetno zahtevno, ne
samo u pogledu velikih količina
koje treba obezbediti u kontinu-
itetu, već i kada je reč o kvalite-
tu. „Kupili smo zemlju, radimo
projekte, sada počinjemo prvi
segment proizvodnje u jednom
naselju u Moskvi, što će nam
logistički olakšati plasman i na tr-
žišta bivših sovjetskih republika.
Uveren sam da u Rusiji imamo
perspektivu, uprkos veoma jakoj
konkurenciji evropskih i svetskih
proizvođača, kao i ruskih kom-
panija koje upravo zbog sankcija
nastoje da sve više same proizvo-
de većinu stvari koje su ranije
uvozile“.
„Stublina“ je prošle godine
proširila svoje kapacitete, pa su
počeli da izvoze manje količine
i na evropsko tržište. Za am-
bicioznije planove potrebno je
vreme, „jer ne zaboravimo da
6 EY PREDUZETNIK GODINE 2017
2017
se velike industrijske kompanije
razvijaju decenijama, a mi smo
za 25 godina doslovno ni od
čega stigli do ovog nivoa“. Pri
tom, put od proizvodnje u po-
ljoprivrednom objektu od sto
kvadrata do današnjih kapacite-
ta od 27.000 kvadratnih metara,
uglavnom je finansiran iz sop-
stvenih sredstava. U poslednjih
pet godina, u opremu je ulo-
ženo 17 miliona evra, a vlasnik
„Stubline“ kaže da je jedno od
retkih pozitivnih iskustava sa
bankama bila saradnja sa EBRD,
kada je iskoristio kreditne linije
koje je plasirala preko doma-
ćih poslovnih banaka za pove-
ćanje energetske efikasnosti. To
je olakšalo kompaniji da dalje
ulaže u naprednu proizvodnju,
uključujući i izgradnju izuzetno
savremene laboratorije koja se
bavi kontrolom kvaliteta.
Ono što je za kompaniju mali
izdatak, za društvo može biti
mnogo
Upitan da li eventualno raz-
mišlja o strateškom partnerstvu
sa nekom zapadnom kompani-
jom, naš sagovornik kaže da je
razmatrao i takve mogućnosti.
„Ali moramo da budemo realni
– nijedna kompanija iz Evrope
ne može da percepira neko na-
še preduzeće, ma koliko ono
bilo uspešno, kao ravnopravnog
partnera. U eri globalizacije nji-
ma ne treba partner kao što smo
mi, jer smo slabiji od svih takvih
kompanija. Mi ne možemo da
postavljamo bilo kakve uslove
kada su prisutne tako ogromne
razlike u ekonomskoj moći. Zato
oni traže od nas samo jeftinu
radnu snagu, i tu se priča za-
vršava – mogu da vas ’usisaju’
u sistem da radite za njih, pod
njihovim uslovima za jako malu
zaradu, što nama nije cilj. Mi
imamo ponude, pa i pritiske da
prodamo kompaniju, ali uspeva-
mo još uvek sami i zato o tome
i dalje ne razmišljam. Stvorili
smo određenu količinu kapitala
i nismo prisiljeni da uzimamo
kredite, niti da se zadužujemo.
Nemam želju da radim za neke
velike kompanije – za te plate
koje se nude ne možete da na-
đete kvalitetne radnike, a deficit
radne snage je generalno sve
veći problem u Srbiji, pa i naša
preduzeća dolaze u situaciju da
moraju da pokreću posao na
nekoj drugoj destinaciji, gde će
lakše obezbediti radnike“.
„Stublina“ zapošljava preko
300 zaposlenih, a kako imaju
problem da pronađu iskusne,
stručne kadrove, posebno pro-
gramere, ekonomiste i mašinske
inženjere, to donekle rešavaju
obukama i pripravničkim pro-
gramima. Milojević ističe da u
kompaniji posebno podstiču
one koji su zainteresovani za po-
sao i spremni da se usavršavaju.
Osim dobrih uslova za postojeće
radnike, vlasnik Stubline dugo-
ročno ulaže i u poboljšanje ži-
votnih uslova za generacije koje
tek dolaze.
„Mislim da su ljudi koji su nešto
uspeli da urade u životu, dužni
da svojoj sredini nešto i vrate –
ono što za nas nije veliki izdatak,
za društvo može da bude mno-
go. Moje selo Stojnik su zvali
’Pusti Stojnik’, jer nije imalo ni
prilaz za autobus, a kamoli put.
Bili smo kao slepo crevo. Kao
dete morao sam kojekuda da pe-
šačim da bih stigao do autobusa i
u školu i svaki put sam razmišljao
o tome kako bih mogao nešto da
uradim da nam bude bolje, ma-
kar da napravim taj put. Na kraju
sam ga i napravio, donirali smo
u vrtić, u školu, u bolnicu – to
je moj dug prema društvu koje
mi je dalo šansu da se iškolujem.
Ponosim se time, ta ulaganja ni-
su firmu usporila u razvoju, a
doprineće boljem životu mladih
i nastojanjima da u svojoj sredini
imaju perspektivu. Ako oni ima-
ju perspektivu tu gde su rođeni,
onda će je imati i naše kompani-
je“, uveren je Radovan Milojević.
Kada je reč o budućnosti sa-
me „Stubline“, Milojević priznaje
da je poslom „zarazio“ ne samo
suprugu, već i ćerku, za koju je
uveren da će jednog dana uspe-
šno preuzeti upravljanje predu-
zećem. 
7EY PREDUZETNIK GODINE 2017
pobednik
„Mi ne idemo prečicama, ne
zamenjujemo meso sojom ili nečim
drugim, ne primenjujemo poslovnu
filozofiju koja vodi ka pojeftinjenju
proizvoda, ali neminovno i ka
smanjenju kvaliteta“, ističe Mina
Rakićević, vlasnica porodične
kompanije Delikos u kojoj mesne
delikatese prave uglavnom žene, a
žene su i najčešći kupci.
K
ada se opredelite za proizvodnju su-
homesnatih proizvoda vrhunskog kva-
liteta, verovatno vam ne bi palo na
pamet da ih reklamirate sloganom:
„Ovo ima prvi ukus mesa“. Ali upravo
to je bio prvi komentar potrošača koji
su tokom više od 500 degustacija u
domaćim maloprodajnim objektima prošle godine,
bili u prilici da probaju proizvode pod nazivom
„Kosmajska delikatesna radionica“, kompanije Deli-
kos. „U početku, takav komentar potrošača mi nije
bio sasvim jasan, ali u razgovoru sa njima shvatite
da mnogi proizvodi od mesa nemaju i ukus mesa“,
objašnjava Mina Rakićević, vlasnica ove kompanije,
koju je 2005. na Kosmaju osnovao njen otac, mašin-
ski inženjer.
„On je tokom svoje karijere učestvovao u iz-
gradnji mnogih industrijskih pogona za mesnu
industriju. Potom je odlučio da napravi sopstveni
pogon za preradu mesa, sa idejom da primenimo
koncept koji, za razliku od Italije ili Španije, kod
nas nije mnogo zastupljen – da se usko specijalizu-
jete za jednu tržišnu nišu, ali da to što proizvodite
bude izuzetno kvalitetno i da u tome vladate“, pri-
ča naša sagovornica, koja upravlja kompanijom od
2013. godine.
Premda je, kaže, preuzimanje odgovornosti za
preduzeće i zaposlene bio jedan od najtežih trenu-
taka u njenom životu, uspela je da za pet godina tro-
struko uveća promet i broj radnika. Danas u Deliko-
su radi 30 ljudi, koji proizvode mesne delikatese bez
glutena i alergena, veštačkih boja i aroma i pojačiva-
ča ukusa, a od najkvalitetnijeg svinjskog i goveđeg
mesa, uz dodatak najfinijih začina. I to na Kosmaju
koji omogućava odlične uslove za prirodan tretman
mesa i daleko od svih zagađivača vazduha.
„Mi ispunjavamo najviše standarde u proizvodnji
hrane, prolazimo redovne kontrole kuća za stan-
dardizaciju i naših inspekcija. Takođe, iskoristili
smo najbolje iz tehnologije što smo mogli u našoj
proizvodnji, ali ne po cenu skraćivanja procesa pro-
izvodnje i automatizacije do nivoa u kojem ono što
proizvodite praktično i ne vidite“, ističe Rakićević.
Tradicija kao inovacija
Kako, onda, taj proces izgleda? „Nama svaki ko-
mad mesa prođe kroz ruku još od trenutka dopre-
manja, i dalje ga ručno usoljavamo, ručno stavljamo
začine, ručno se to meso kači radi sušenja. Proces
zrenja traje između 30 i 100 dana, zavisno od pro-
izvoda i to vreme mora da se ispoštuje, jer radimo
sa mesom koje ne prolazi kroz termičku obradu –
Mina Rakićević, Delikos
Delikatesi u ženskim rukama
8 EY PREDUZETNIK GODINE 2017
2017
to je ’živo’ meso koje je osušeno“, objašnjava naša
sagovornica.
Prema njenim rečima, takav način proizvodnje
uslovlja i višu cenu, jer u suprotnom ne bi mogao
biti isplativ. „Danas, kada se teži tome da se pomo-
ću tehnologije proizvode sve veće količine, što više
proširi asortiman i pokrije što veći broj tržišta a da
se snize troškovi, mi smo se svesno opredelili da u
ponudi imamo samo osam proizvoda i da proizvo-
dimo ograničene serije, ali da budemo dosledni u
kvalitetu, jer je to naš najveći adut koji se vidi već
na prvi pogled – kako taj proizvod izgleda. Mi ne
idemo prečicama, ne zamenjujemo meso sojom ili
nečim drugim, ne primenjujemo poslovnu filozofi-
ju koja vodi ka neprirodnom pojeftinjenju proizvo-
da ali neminovno i ka smanjenju kvaliteta. Činjenica
da mi u ponudi imamo više pršute nego kobasice je,
takođe, hrabra odluka, jer u fermentisanom progra-
mu poput kobasica danas možete da se poslužite
raznim trikovima. Sa pršutom ili slaninom nema
trikova – ili ćete to raditi kako treba, ili vas neće biti
na tržištu“.
Stoga ne čudi što je i na policama domaćih rad-
nji uočljivo da je mesna prerađivačka industrija
fokusirana na polutrajne proizvode i fermentisane
kobasice i da se u tom segmentu vodi najveća trka
među proizvođačima. Takav trend je i posledica ni-
skog životnog standarda, „ali to što smo siromašnije
tržište i jedemo manje mesa i mesnih prerađevina
nego stanovnici EU, ne znači da naši ljudi ne prepo-
znaju kvalitet. Uostalom, svako od nas je imao neke
rođake na selu koji su gajili životinje i sami spravljali
mesne prerađevine, tako da znamo kakvi su ukus i
izgled neindustrijskih proizvoda“, podseća Rakiće-
vić i dodaje da istraživanja među ovdašnjim potro-
šačima, ali i iskustva drugih proizvođača u mesnoj
industriji pokazuju da većina stanovnika Srbije nije
sklona eksperimentisanju u ishrani i da radije biraju
tradicionalne proizvode.
„Zato, iako bi se od manje firme kao što je naša
možda očekivalo da bi pre isprobavala nešto novo i
na taj način tražila svoje mesto na tržištu – za mene
je važno da mi u vreme masovne proizvodnje treti-
ramo proizvod na tradicionalan način. Mi, ustvari,
pravimo proizvod za sebe, ono što bismo mi rado
jeli i tako se odnosimo prema proizvodnji i našim
kupcima“.
Oni su, pak, prilično različiti, kaže vlasnica Deli-
kosa. Podaci sa tržišta pokazuju da su to najčešće
ljudi od 30 do 60 godina, zaposleni i sa zaradama
koje su više od proseka, te da su najbrojnije že-
ne, ali da među kupcima ima i penzionera, kao i
onih sa nižim prihodima koji ovakve proizvode ne
mogu da priušte često, ali ih kupuju za specijalne
prilike i proslave. „Mada je ovo tržište malo, ono je
istovremeno i zahtevno jer je konkurencija veoma
izražena, naročito kada je reč o proizvođačima koji
su ovde prisutni decenijama, ali mi smo uspeli da
nađemo svoje mesto i na trgovinskim policama i
kod potrošača“, kaže Rakićević.
Lojalnost prema partnerima
Imajući u vidu da je reč o premium proizvodima,
mogućnosti koje Delikos ima za njihov plasman se
uglavnom svode na veće trgovinske lance, a trenut-
no su im najveći kupci Merkator i Deleze. Na pita-
nje koliko potresi na tržištu, kao što su dešavanja
vezana za Agrokor, pa time i za njegove ćerke firme
poput Merkatora mogu negativno da utiču na doba-
vljača, naročito manjeg, Rakićević kaže: „Merkator je
bio prvi veliki lanac koji nam je ukazao poverenje
još 2010. godine. Oni su nam dali šansu i podržali
su nas na početku, kada je najteže i naš odnos je od
prvog dana bio zasnovan na poverenju, tako da i
sada, uprkos otežanim oklonostima, nalazimo način
da uspešno sarađujemo“.
Komentarišući situaciju koju karakterišu brojne
pritužbe dobavljača na trgovinske lance zbog nepo-
štovanja rokova plaćanja, vlasnica Delikosa kaže da
to nije problem nekog pojedinačnog trgovinskog
lanca već je to sistemski problem u zemlji, odnosno
poslovnog ambijenta i mera koje se kreiraju. „Ovo je
veoma važno pitanje za funkcionisanje celokupne
privrede i, naročito, novog talasa malih i srednjih
preduzeća i mora se naći način kako da se rokovi
plaćanja smanje sa sadašnjih 90 do 100 dana, na 30,
koliko je, na primer, u Sloveniji“, ističe Rakićević.
U Delikosu nisu skloni ni da menjaju dobavljače
samo radi povoljnije cene. „Imamo svoje dobavljače
sa kojima radimo dugo godina“, priča naša sagovor-
nica, „jer ono na čemu mi stalno insistiramo jeste
kvalitet, koji mora da se dokaže posebnim anali-
zama i sertifikatima, kao što i mi našim kupcima
moramo da dokažemo kvalitet našeg proizvoda“.
U nabavci kvalitetnog mesa, međutim, sve veći pro-
blem predstavlja konstantan pad stočarstva u Srbiji,
pa Rakićević kaže da se u kompaniji raduju aktiv-
nostima usmerenim na jačanje domaćeg stočnog
fonda, „jer verujemo da će se kroz te aktivnosti još
više unaprediti kvalitet domaće hrane“.
Iako kompanija poseduje izvozne dozvole za
tržišta van EU i kapacitete da proizvodi više od
trenutnih 180 do 200 tona godišnje, Mina Rakićević
planira da rast u neposrednoj budućnosti ostvaruje
pre svega na domaćem tržištu. „Smatramo da prvo
ovde treba da stojimo čvrsto na nogama, pa potom
da se širimo u druge zemlje. Osim toga, zaista želi-
mo da verujemo da će ipak doći vreme kada ćemo
svi živeti bolje i sebi moći da priuštimo kvalitenije
stvari, a pre svega hranu“.
9EY PREDUZETNIK GODINE 2017
finalista
B
ojan Stupar i Igor
Vujović Nađ su pravi
primer kako se od ra-
nijeg usputnog posla
i ličnog interesovanja
može napraviti no-
vi i veoma uspešan
biznis. Svoj preduzetnički debi
imali su pre 25 godina, kada su
osnovali kompaniju Fashion Em-
pire za organizaciju koncerata,
modnih revija, izbora za mis i
sličnih događaja. Zbog čestih
odlazaka u inostranstvo koje su
organizovali za svoje klijente, ali
i strasti za putovanjima, naučili su
kako da pronađu avionske karte
po pristupačnoj ceni. U to vreme,
takvu uslugu su našim putnicima
nudili uglavnom strani sajtovi, što
je motivisalo dvojicu prijatelja i
poslovnih partnera da osnuju do-
maću kompaniju koja će kupovati
karte za putnike iz Srbije i pruža-
ti im korisničku podršku putem
interneta i direktno u svojim po-
slovnicama.
Stečena iskustva i kontakti omo-
gućili su nastanak nove kompani-
je, 2009. godine počinje sa radom
agencija Fly Fly Travel. Iskustva iz
prethodnog biznisa koji su vodili,
posebno marketinška, pomogla
su im da se veoma dobro pozicio-
niraju na srpskom tržištu u onlajn
prodaji avionskih karata. Prema
rečima Vujović Nađa, početni ko-
raci bili su teški, ali su uz po-
moć stručnog kadra i inovativnog
pristupa u poslovanju, stvorili
brend koji je danas prepoznatljiv
u ovom delu Evrope.
„Naši građani često misle ka-
ko u Srbiji kaskamo za svetom
u upotrebi tehnologije, ali pošto
se mi u principu bavimo onlajn
biznisom, odgovorno tvrdim da
ni u trenutku kada smo počinjali
sa ovim poslom mi nismo mnogo
zaostajali za razvijenim zemljama
u onlajn bukiranju avionskih ka-
rata. I te 2009. godine je mnogo
naših ljudi kupovalo karte preko
stranih sajtova, ili direktno od avi-
onskih kompanija. Verovatno su
Bojan Stupar i Igor Vujović Nađ,
Fly Fly Travel
Na krilima uspeha
Vlasnici kompanije Fly Fly Travel su u pravom
trenutku, 2009. godine, shvatili da prodaja
avionskih karata preko interneta nudi brojne
mogućnosti za razvoj i dobro su ih iskoristili.
Danas, pored ovog posla, bave se i zastupanjem
aviokompanija na Aerodromu „Nikola Tesla“,
kargo industrijom, pružanjem jeftinijeg parkinga
u blizini aerodroma, ali i mnogim drugim
delatnostima vezanim sa avio saobraćaj.
10 EY PREDUZETNIK GODINE 2017
2017
zbog toga svi kojima smo izneli
ideju o osnivanju ovakve kom-
panije smatrali da ona nema per-
spektivu jer – ljudi umeju sami da
kupe kartu. Da takvo razmišljanje
nije ispravno, dokazali smo tako
što smo tržištu obezbedili maksi-
malni kvalitet i uslugu tokom 24
sata, kako preko interneta tako
i lično na prodajnim mestima.
Smatrali smo da nije isto kada
kupite kartu preko nekog indij-
skog sajta i kada kupite od naše
agencije, u čije prostorije možete
da odete i da potražite savet ili da
dobijete predlog kako najlakše i
najjeftinije da dođete do krajnje
destinacije“, kaže naš sagovornik.
Fly Fly sada zapošljava 118 oso-
ba i to najviše stručnjaka za avi-
ondustriju. Oni konstantno prate
ponude aviokompanija i znaju
koje su najjeftinije, najefikasnije i
od kojih se može očekivati najbo-
lja usluga.
„Svaki putnik može da ode na
internet pretraživač i da pogleda
koliko košta putovanje od Beo-
grada do bilo koje destinacije.
Međutim, naš agent prati sve vr-
ste popusta, zna koje su to mo-
gućnosti da se za mnogo manje
novca putuje iz, recimo, Niša ili
Budimpešte, kako da se kupe
odvojene karte uz dovoljno vre-
mena da bi se osigurao dolazak
na drugi let u slučaju kašnjenja
prvog... Treba imati mnogo zna-
nja o aviosaobraćaju da bi se taj
posao radio kvalitetno, i zato se
putnicima često više isplati da
kupuju karte preko nas, nego
da ih sami pronalaze u mnoštvu
informacija na Internetu“, kaže
Igor Vujović Nađ.
Širenje posla i rast rejtinga
Kompaniju Fly Fly Travel je me-
đu brojnom konkurencijom iz-
dvojila odluka da pružaju svoje
usluge non-stop kao i razne do-
datne pogodnosti za putnike. Bri-
ga o putnicima podstakla je rast
poverenja u Fly Fly i razvoj po-
slovanja. No, kompanija se nije tu
zaustavila, već je nastavila da širi i
inovira svoju ponudu. U početku
su im kupci bili uglavnom fizička
lica, da bi pre tri godine proširili
poslovanje i na korporativne kli-
jente, te iz tog razloga pokrenuli
sopstveni loyalty program za po-
slovna putovanja – Fly Vip. Pro-
gram se deli na više nivoa: „silver,
gold i platinum“, a uz pomoć nje-
ga sve kompanije koje su članovi
imaju brojne pogodnosti.
Osim saradnje sa poslovnim
sektorom, počeli su da rade i za
pojedine avio kompanije. Sada
zastupaju pet stranih avioprevo-
znika na beogradskom aerodro-
mu, što znači da kontrolišu i oba-
vljaju više aerodromskih aktiv-
nosti kako bi se ti letovi odvijali
nesmetano.
Ušli su i u kargo biznis, investi-
rajući svoj brend u ovaj posao, ali
i uspostavili saradnju sa jednom
parking kompanijom u blizini
Aerodroma „Nikola Tesla“, koja
će pod imenom Fly Fly nuditi
usluge parkiranja po četiri puta
nižoj ceni od aerodromske. Pošto
se ovaj parking nalazi na nekoliko
minuta od samog aerodroma, oni
će svoje klijente prevoziti auto-
mobilom od parkinga do aero-
droma i nazad.
Osnovali su i Fly Fly Academy,
prvi privatni obrazovni centar u
regionu za obuku stjuarda, stju-
ardesa i drugih kadrova iz avi-
oindustrije. Takođe izdaju i Fly
 Travel inflight magazin, prvi i
jedini bilingvalni srpski mesečnik
o civilnoj avijaciji i turizmu.
Potvrda kvaliteta i poverenja kli-
jenata došla je u vidu višestrukih
nagrada i priznanja na najbolju
turističku agenciju jugoistočne
Evrope: Brand Leader Award,
Business Partner, Serbian Brend,
Top Serbian Brands Award i dr.
Trka u modernizaciji
Kako bi održali stabilnost po-
slovanja, Bojan Stupar i Igor Vujo-
vić Nađ su proširili svoju prodaj-
nu mrežu u regionu, otvaranjem
predstavništava Fly Fly Travel-a u
Podgorici, Banja Luci, Istanbulu,
Rijeci, Beču i Ljubljani. Primarni
cilj im je franšizni razvoj na nivou
Evrope a kasnije i celog sveta, jer
kako kažu, prilike za rast ovakvog
modela poslovanja, zasnovanog
na internetu, su gotovo neogra-
ničene.
Prema rečima Vujović Nađa,
svet se brzo menja i onaj ko želi
da opstane na tržištu mora biti
u toku sa ovim promenama. U
avioindustriji to pre svega zahte-
va da se prati razvoj tehnologija
i neprestano ulaže u moderan
način poslovanja. Naš sagovornik
ističe kako je jedna od najboljih
inovacija koju su uveli – eksluziv-
na saradnja sa kompanijom ATPI,
koja se bavi menadžmentom u
putovanjima. Ona okuplja veliki
broj turističkih agencija iz svih
zemalja sveta i nudi im uvid u
ponudu aviokompanija.
„Na taj način smo saznali za
veoma specifične povlastice pri
kupovini karata. Aviokompani-
je uglavnom imaju slične cene
karata, ali nude i popuste za
njihovu kupovinu u različitim
delovima sveta. Uzmimo kao
primer da kartu od Beograda
do Tivta iz Srbije možete kupi-
ti za najmanje 100 evra, ali da
postoji mogućnost da se ona
kupi u Australiji za 90 evra. Tako
aviokompanije vezuju za sebe
one ljude koji bi iz Australije
došli u Beograd, ali bi možda
usput i posetili Crnu Goru“, ob-
jašnjava Vujović Nađ i dodaje:
„Korišćenjem ATPI-ovog rešenja
mi sada možemo bukirati karte
u Australiji i ponuditi ih po nižoj
ceni našim korisnicima ovde.
Naravno, i aviokompanije prate
razvoj inovacija, pa će u jednom
trenutku sigurno smisliti nove
načine da osiguraju bolju proda-
ju, ali agencije poput naše kom-
panije će, takođe, pratiti njihovu
modernizaciju i nalaziti nove na-
čine da putnicima osiguraju što
pristupačnije letove“.
11EY PREDUZETNIK GODINE 2017
finalista
„Kada si svestan da ne znaš dovoljno
za nivo koji želiš da postigneš, treba
da tražiš ljude koji to znanje imaju.
Čini mi se da je ovde, na žalost,
taka stav malo izražen iako sam
uveren da se baš na njemu zasniva
razlika između onih koji su manje
ili više uspešni“, objašnjava Milan
Lončarević, direktor kompanije
Jasmil kako je nekadašnja zanatska
radionica iz Arilja osvojila svet mode
sa proizvodnjom od oko četiri
miliona odevnih artikala godišnje.
R
eklama, ma koliko bila dobro osmišlje-
na, ne može da kaže sve o proizvodu.
Recimo, da je brend „Extreme Intimo“,
danas tako prepoznatljiv u segmentu
modnog rublja, nastao u krajnje van-
rednim okolnostima. „Za vreme NATO
bombardovanja smo radili na prvim
detaljima izgleda ’Extreme Intimo’ zaštitnog znaka“,
priča Milan Lončarević, direktor kompanije Jasmili
iz Arilja, kako je rešio da unapredi porodični posao
koji su još krajem osamdesetih započeli njegovi ro-
ditelji kao proizvodnju pamučnog rublja. „Shvatio
sam da postoji potreba na tržištu za nečim novim,
što ćemo i promovisati na drugačiji način. Morao
sam da analiziram šta dobro prolazi napolju a nedo-
staje kod nas, kako razmišlja potrošač koga percipi-
ram kao mogućeg kupca, kako ćemo kao mala radi-
onica sa tridesetak zaposlenih to da realizujemo“...
To jeste bila avantura, priznaje Lončarević, kada
su 1999. krenuli u proizvodnju modernog pamuč-
nog programa za odrasle i decu pod nazivom
„Extreme Intimo“. U početku su plasirali proizvode
u saradnji sa veleprodavcima, ali su ubrzo počeli
da spoznaju i mane takvog pristupa na tržištu, „jer
našu robu nisu prezentovali i prodavali na način
kako smo mi to želeli“. Zato su u Jasmilu rešili da
se oprobaju u maloprodaji i prvu radnju su otvorili
2004. godine, da bi već 2007. imali maloprodajnu
mrežu sa 20 sopstvenih prodavnica.
„Tada smo shvatili da ne možemo isti brend da
plasiramo i kroz veleprodaju i kroz maloprodaju,
zato što nemamo potpunu kontrolu nad cenama,
prezentacijom, ili lokacijom i objektom u kojoj se
naša roba prodaje. Stoga smo doneli odluku – koja
se iz ove perspekive pokazala kao strateška ali je u
to vreme bila veoma hrabra – da ukinemo velepro-
daju, što je značilo i odricanje od značajnog dela
prihoda. Istovremeno, planirali smo da do 2010.
otvorimo 40 radnji i mi smo taj plan prebacili“.
Mreža sopstvenih prodavnica
Objašnjavajući kako su kao proizvođači uspeli da
uspostave uspešan maloprodajni lanac, što je speci-
fičan i vrlo zahtevan poslovni poduhvat, Lončarević
posebno ističe odluku da angažuju specijalizovane
konsultante. „Mislim da znam da slušam ljude i da
iz toga primenim ono što smatram da je dobro.
Karakteristično za našu firmu je da mi od 2001. pa
do danas u svakom trenutku imamo bar jedan tim
konsultanata. Kad si svestan da ne znaš dovoljno
za nivo koji želiš da postigneš, treba da tražiš ljude
koji to znanje imaju. Čini mi se da je ovde, na žalost,
taka stav malo izražen iako sam uveren da se baš na
Milan Lončarević, Jasmil
Kad nešto ne
znaš, potraži
onoga ko zna
12 EY PREDUZETNIK GODINE 2017
2017
njemu zasniva razlika između onih koji su manje ili
više uspešni“.
Tako je Jasmil krenuo u maloprodaju uz savete
stručnjaka iz Nemačke, Luksemburga i drugih ze-
malja o tome kako da razvije prodavnice, dizajnira
kolekcije, izlaže, prodaje... Upitan zašto su morali
da angažuju strane stručnjake, čije usluge nisu baš
pristupačne za ovdašnje uslove, naš sagovornik ob-
jašnjava da je razlog – nedostatak domaćih.
„Za razliku od, na primer, aktuelnog projekta digi-
talizacije koji sprovodimo sa domaćim stručnjacima
– jer u Srbiji imamo kadrove koji dobro poznaju
svetska kretanja ali znaju i kako da ih prilagode ov-
dašnjim uslovima – ulazak u maloprodaju u modnoj
industriji zahteva vrlo usko specijalizovane ljude
koji su trebali da nas nauče, recimo, kako se radi
razvoj kolekcije. On kreće više od 13 meseci pre
početka prodaje, sadrži oko 70 koraka i dinamički
plan razvojnog procesa u koji je uključen veliki broj
ljudi. Mi nemamo takvu vrstu stručnjaka, jer je ono
malo iskusnih kadrova koji su još aktivni radilo u
potpuno drugačijim uslovima. U međuvremenu se
tempo lansiranja novih kolekcija toliko promenio
da mi danas radimo po šest kolekcija za sezone
proleće/leto i jesen/zima. Za to je potrebna izuzetna
organizacija, logistika i kontrola procesa, što može
da vas nauči samo neko ko je već radio u takvim
sistemima“.
Na žalost, takvu priliku nisu imali ni mlađi kadro-
vi, jer je zajedno sa padom domaće tekstilne indu-
strije opao i kvalitet školovanja u ovoj delatnosti, pa
je nedostatak odgovarajućih radnika boljka koju Ja-
smil deli sa svim uspešnim preduzetnicima u Srbiji.
Podela rizika kroz franšizu
Važan pokretač brzog razvoja bilo je i uvođenje
franšiznog modela poslovanja od 2008. godine.
„Prepoznali smo da možemo tako da se širimo
uglavnom po manjim mestima, sa partnerima koji
su u tim sredinama mogli da imaju veću prodajnu
snagu nego šef naše radnje, bez obzira koliko ga
mi motivisali. Lokalni partner investira u prodajni
prostor a mi dajemo robu na komisionu prodaju.
On nema problem zaliha, a mi, zahvaljujući dobrom
sistemu kontrole, širimo mrežu u kojoj je u potpu-
nosti ujednačen celokupan sistem prodaje“.
Danas Jasmil predstavlja integrisan sistem sedam
kompanija koje posluju u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni
i Hercegovini i Hrvatskoj i ima više od 100 malo-
prodajnih objekata u našoj zemlji, regionu, Češkoj
i Rusiji. U sistemu je zaposleno oko 650 radnika, a
dodatno je angažovano oko 50 franšizera i preko
350 zaposlenih u velikoj mreži kooperanata koji
proizvode 60 odsto ukupne proizvodnje od oko
četiri miliona odevnih artikala godišnje.
Planiranje proizvodnog obima i upravljanje zali-
hama nije jednostavno ni za jednog proizvođača, ali
je u modnoj industriji to naročito zahtevan zadatak.
Na osnovu kompletne statistike nekoliko sezona
unazad i softvera koji omogućava da se detaljno
prate podaci o prodaji svakog pojedinačnog artikla,
već na početku nove sezone se može zaključiti da li
se prodaja odvija na planiranom nivou, te da li je i
u kom segmentu potrebno da se ona poboljša akcij-
skim kampanjama.
Za svaku prodavnicu se sačinjava poseban plan
prodaje, zavisno od njene lokacije u neposrednom
okruženju, ali i i od potrošačkih navika na različi-
tim tržištima, jer za razliku od nas i južne Evrope,
gde se kupovini pristupa uglavnom emotivnije, u
centralnom delu Starog kontinenta preovlađuje
pragmatičnost. „Stoga se svako tržište posebno pra-
ti, što je izuzetno obiman i složen posao. Ukoliko se
ispostavi da ste proizveli previše, to je trošak zbog
zaliha, ako se pokaže da artikala ima premalo, to
konkurencija odmah iskoristi, pa je balansiranje
između ta dva nepoželjna ishoda prava umetnost“,
ističe Lončarević.
Udruženi tekstilci
Kada je reč o širenju na zapadna tržišta, direktor
Jasmila naglašava da takav plan iziskuje potpuno
drugačiju poslovnu filozofiju. „Mislim da ćemo za
oko dve godine biti spremni da započnemo pla-
sman, ali za to je potrebna ogromna priprema, u
kojoj su organizacija i logistika još zahtevnije od
obezbeđivanja finansijskih sredstava. Na tako razvi-
jenim tržištima potencijalni partneri su vrlo zahtev-
ni – očekuju da sami nađete uvoznika, obezbedite
logistiku i sve što je potrebno da bi se vaša roba
našla tačno određenog datuma u, recimo, nekoj
prodavnici u malom mestu na severu Nemačke“. U
tome, kao i u povećanju prodaje na već osvojenim
tržištima, Lončarević očekuje mnogo od digitalne
platforme koju razvijaju, „sa veoma ambicioznim ci-
ljevima da multipliciramo prodaju preko Interneta
i globalnu prepoznatljivost našeg brenda posred-
stvom društvenih mreža“.
Inače, Milan Lončarević je veoma aktivan u klaste-
ru modne i odevne industrije Srbija FACTS, koji je
sa još dvojicom kolega osnovao 2010. godine, a koji
trenutno uključuje 19 firmi iz tekstilne indistrije, ali
i obrazovne institucije, modne i razvojne agencije.
„U klasteru diskutujemo o bitnim temama, vodimo
članove na sajmove, obezbeđujemo redovnu edu-
kaciju iz različitih poslovnih oblasti...Imamo vrlo
jasne rezultate i konkretne koristi za sve članove
klastera“, kaže Lončarević, „posebno za male firme
koje nemaju kapacitete za takve aktivnosti kao veće
kompanije“.
13EY PREDUZETNIK GODINE 2017
finalista
A
ko su sve srećne poro-
dice nalik jedna dru-
goj, kao što je tvrdio
ruski pisac Lav Tol-
stoj, onda je sasvim
sigurno da je svaki
uspešan preduzetnik
poseban na svoj način. Tako je
Petar Obradović, osnivač i većin-
ski vlasnik porodične kompanije
„Papir Print“ iz Gornjeg Milanovca
koja proizvodi ambalažu od fleksi-
bilnih materijala, svojim poslova-
njem uspeo, između ostalog, i da
pobije tako često ponavljanu dija-
gnozu da su naš obrazovni sistem i
preduzetništvo dva paralelna sveta
koja se ne dodiruju.
Obradović, koji je karijeru za-
počeo u društvenom preduzeću
„Tipoplastika“, bio je i profesor na
grafičkom smeru u srednjoj školi
u Milanovcu i prvo je dokazao da
„zaposleni u društvenom sektoru“
i „čovek iz obrazovanja“ može
uspešno da se otisne na tržište,
kada je 1992. osnovao preduzet-
ničku radnju za grafičku delatnost
koja je, potom, izrasla u kompanju
od 120 zaposlenih. Među njima
su i neki od deset generacija đaka
koje je Obradović „ispratio“ tokom
svoje profesorske karijere, a koji
su sada, ističe, „na veoma odgovor-
nim mestima u firmi“.
Tu se uspešna kombinacija obra-
zovanja i rada nije završila, budući
da „Papir Print“ sarađuje sa svim
školama koje obrazuju profile u
ovoj branši kroz stručnu praksu
u svojim pogonima, a one koji su
već zaposleni šalje na sajmove u
svetu, ali i na razgovore sa proizvo-
đačima opreme od kojih dobijaju
aktuelne informacije o kretanjima
na tržištu. Sam vlasnik napominje
da ide na obuke i stručne pose-
te koje se održavaju u školama u
Švedskoj, te da traži način kako da
tamo pošalje na edukaciju i svoje
zaposlene.
Uveren da je „zadovoljan radnik
najbolji radnik“, naš sagovornik
kaže da njegova kompanija, osim
mogućnosti za pogađanje različi-
tih obuka i stručnih seminara nudi
i stipendiranje tokom školovanja,
pa zahvaljujući svemu tome obez-
beđuje tim izuzetno stručnih teh-
nologa, grafičara, dizajnera i me-
nadžera, „koji svojim napretkom
direktno utiču na napredak pre-
duzeća“. Uz to, spremnost da zala-
ganje svojih zaposlenih nagradi i
odgovarajućim platama i insistira-
nje na stavu da se uspešan posao
gradi na međusobnom poverenju
rukovodstva i radnika, omoguća-
vaju Obradoviću da bezbrižno ode
na godišnji odmor i isključi mobil-
ni telefon, i što je još važnije – da
nema probleme sa nedostatkom
odgovarajućih kadrova.
Kvalitetni proizvodi
su najbolja reklama
Pomenute prednosti postaju još
očitije kada se ima u vidu da
danas ova kompanija proizvodi
mesečno oko 250 tona raznovr-
snih ambalaža, od čega je oko 80
Petar Obradović, Papir Print
Zadovoljan radnik
je najbolji radnik
San svakog domaćeg preduzetnika da
dugoročnije obezbedi odgovarajuće kadrove,
ostvario je Petar Obradović, vlasnik kompanije
„Papir Print“, uspešnom kombinacijom
obrazovanja i preduzetništva. To, međutim, nije
jedina odluka koja ovu kompaniju iz Gornjeg
Milanovca čini veoma specifičnom na domaćem
tržištu i njenom osnivaču omogućava da na
odmoru isključi mobilni telefon.
14 EY PREDUZETNIK GODINE 2017
2017
odsto za prehrambenu industriju,
te da izvozi gotovo trećinu svoje
proizvodnje. „Papir Print“ pravi
etikete za razne napitke, ambalaže
za čipseve, čokolade i kafu, kao i
pakovanja od složenih materijala
za visokim stepenom zaštite pro-
izvoda kao što su lekovi i agresiv-
ne materije.
„Štampamo na fleksibilnim ma-
terijalima, uglavnom poliesterskim
i polietilenskim filmovima“, obja-
šnjava Obradović i dodaje da di-
menzije i izgled ambalaže zavise
od zahteva klijenata. Papir Print
je karakterističan po tome što sva-
kom klijentu može da izda serti-
fikat o ispravnosti štampe, što je
itekako značajno za poslovanje u
prehrambenoj industriji.
Kompanija proizvodi etikete
za vodu Rosa, Knjaz Miloš, Vodu
Vrnjci, Saint Johns i druge. Iako
rade za velike klijente, trude se da
ne zavise isključivo od njih. Sara-
đivali su sa jednom od najvećih
svetskih kompanija ali su raskinuli
taj ugovor jer im je, prema reči-
ma Obradovića, ovaj veliki tržišni
igrač nametao uslove na koje nisu
želeli da pristanu. „Raskinuli smo
tu saradnju“, kaže „i započeli da ra-
dimo sa nekoliko manjih firmi, što
se pokazalo kao dobra poslovna
odluka“.
Ono po čemu se „Papir Print“
izdvaja od većine kompanija jeste
i odluka da ne ulažu u klasičan
marketing. Nemaju sektor koji se
bavi promotivnim aktivnostima jer
smatraju da su kvalitetni proizvodi
njihova najbolja reklama. „Jedini
vid promocije koji imamo su naš
sajt i razne prezentacije i brošure
o kompaniji. Nije nam potreban
bolji marketing, zato što radimo
za poznate kupce, tako da ko želi
da sazna nešto o nama, saznaće“,
tvrdi Obradović.
Kad počnu da nas kopiraju,
mi smislimo nešto novo
Objašnjavajući kako je „Papir
Print“ došao u ovakvu pozici-
ju, Obradović izdvaja tri ključ-
ne faze u razvoju kompanije.
Prva se odnosi na period od
1992. do 2000. godine, kada se
proizvodnja odvijala na mašina-
ma za štampu u četiri boje, u
hali od 100 kvadratnih metara.
Druga faza razvoja je vreme od
2001. do 2005. godine, kada su
kupili mašine za laminiranje i
mašine za štampu u šest boja,
dostigavši obim proizvodnje od
50 tona godišnje. Najzad, treća
faza započinje 2006. godine, ko-
ju karakterišu značajna ulaganja
u proizvodnu infrastrukturu, od
izgradnje hale od 4.500 kvadrat-
nih metara, do nabavki najsavre-
menijih mašina.
Naš sagovornik dodaje kao va-
žnu prednost i nastojanje da uvek
budu korak ispred drugih. Tako su,
prvobitno, osmislili način na ko-
ji njihove mašine mogu precizno
da seku kese pomoću foto ćelija.
Kasnije su taj metod kopirali mno-
gi, pa se „Papir Print“ povukao
iz ovog posla. Potom su nabavili
mašine za štampu sa bakarnim
valjcima koje su im otvorile vrata
kod novih klijenata, a takvu praksu
nastavljaju i danas.
„Nabavljamo savremenu tehno-
logiju zbog koje smo konkurentni
evropskim konverterima. Upravo
sada radimo na instalaciji jedne
štamparske mašine iz Nemačke,
čija cena i adaptacija iznose oko
2.000.000 evra“, kaže Obradović i
dodaje da povraćaju ovakvih inve-
sticija veoma doprinosi i efikasan
način organizacije u kompaniji, ko-
ji omogućava da se bolje iskoriste
pogoni. „Prvo grupišemo naloge
koje dobijemo od klijenata, a po-
tom se organizujemo tako da mo-
žemo u kontinuitetu da radimo za
jednog kupca jer je u tom slučaju
i korišćenje mašina najisplativije,
pa tek kada završimo taj posao
krećemo u izradu ambalaže za na-
rednog klijenta“.
Osim inoviranja opreme, kom-
panija planira i da, zajedno sa dru-
gim milanovačkim preduzećima,
oformi svoju laboratoriju koja će
kontrolisati zdravstvenu isprav-
nost proizvoda, kako ovu uslugu
ne bi više plaćali drugima. Cilj im
je da buduća laboratorija stekne
neophodnu akreditaciju, jer će sa-
mo tako moći da pruža usluge i
drugim kompanijama.
Odabir pravih bitki
Uprkos navedenim investicijama
i stabilnom razvoju, i „Papir Print“
se, kao i druga domaća preduzeća
suočavao sa problemima u naplati
svojih potraživanja na ovdašnjem
tržištu, pa su zato revidirali svo-
ju poslovnu strategiju i pooštrili
kriterijume pri sklapanju ugovora.
Što se tiče saradnje sa bankama,
Obradović kaže da je ona napre-
dovala uporedo sa jačanjem firme.
Za kupovinu neophodnih sirovi-
na ponekad koriste i faktoring,
a osmislili su i druge načine za
finansiranje razvoja poslovanja.
Naime, uskoro će potpisati ugo-
vor sa novim partnerom sa kojim
će osvajati tržišta severne Evrope
od Danske do Nemačke, a mo-
žda i osnovati novu kompaniju sa
partnerom iz Italije koji će uložiti
finansijska sredstva u ovaj posao,
a Papir Print „know-how“. Na taj
način bi ova domaća kompanija
mogla da povlači sredstva sa sop-
stvenog računa, umesto da traži
pomoć od banaka.
Osim toga, navedeni primer je
i deo strategije ovog preduzeća u
nadmetanju sa izuzetno oštrom
konkurencijom u grafičkom sekto-
ru, „pa treba pametno birati svoje
bitke“, ističe Obradović i dodaje:
„Iako su turske kompanije povolj-
nije sa cenama jer ih u izvozu sub-
vencioniše država, naša prednost
je brzina isporuke u ovom regionu.
Ipak, trudimo se da razmišljamo
dugoročno i zato smo odlučili da sa
italijanskim partnerom pokušamo
da proširimo poslovanje na severu
Evrope, gde su nam konkurencija
italijanske, grčke i hrvatske kom-
panije koje nemaju beneficije kao
turske, pa su i uslovi za nadmetanje
mnogo korektniji“.
15EY PREDUZETNIK GODINE 2017
finalista
Nemoguće je uraditi
bilo šta pametno i
dobro ako će lični
interes ugroziti sve
druge, uveren je Živojin
Bolbotinović, vlasnik
kompanije Tekijanka.
On je u kraju iz koga
mnogi odlaze uspeo da
izraste u regionalnog
poslodavca baš zato
što se u svojoj sredini
nije ponašao samo
kao poslodavac, već
kao čovek koji tu živi i
poštuje one sa kojima
živi, sa kojima radi i od
kojih zarađuje.
K
o je Živojin Bolboti-
nović najšira javnost
je mogla da sazna
kada je u jeku ka-
tastrofalnih popla-
va koje su zadesile
našu zemlju 2014.
godine, spasao celu Tekiju i za
to dobio priznanje Vojske Srbije.
Žitelji Timočke krajine znaju ga
decenijama, kao preduzetnika ko-
ji obezbeđuje egzistenciju mnogi-
ma, ne samo kroz zapošljavanje
u svojim trgovinama i u Hotelu
„Đerdap“, već i podrškom malim
poljoprivrednim proizvođačima
sa kojima radi.
Turisti koji dolaze u Kladovo
poznaju ga, pak, kao hotelijera
koji im donosi vodu ako se po-
kvari autobus na putu i zove šlep
službu, obezbeđuje majstora ako
se gostu pokvari auto i kod koga
nikada nećete ostati gladni, ma-
kar stigli u hotel iza ponoći. Znaju
ga dobro i zaposleni u Crvenom
krstu i u mnogim drugim hu-
manitarnim organizacijama koje
pomaže. A najbolje ga poznaju
članovi njegove porodice, sa koji-
ma je „dan i noć“ razvijao posao.
On sam, malo-malo ističe da tog
posla ne bi ni bilo, da uz njega
nije bila porodica.
Ipak, u razgovoru sa ovim pre-
duzetnikom, ni u jednom trenut-
ku nećete čuti pomodne fraze o
„društvenoj odgovornosti“. Živo-
jin Bolbotinović smatra da se po-
naša onako kako bi se ponašao
svaki zdravorazumski i moralan
čovek, sa svešću da osim što po-
sluje, on u svojoj sredini i živi. A
što je sredina manja, to su ljudi
upućeniji jedni na druge, pa se
ništa pametno i dobro ne može
uraditi, kaže, ako će lični interes
ugroziti sve druge.
Takav stav, međutim, ređe će
steći neko ko se i sam nije na-
mučio da obezbedi egzistenicju.
„Rođen sam u siromašnoj seoskoj
porodici“, priča Bolbotinović, „i
navikao sam od malena da ra-
dim po ceo dan, pa kada sam se
zaposlio u društvenoj trgovini,
osećao sam se kao da sam došao
na godišnji odmor“. I pored toga,
stalno je razmišljao kako da za-
počne „nešto svoje“. U tadašnjoj
firmi mnogo je naučio o trgovač-
kom poslu – i kako valja, i kako
ne valja raditi, što mu je bilo od
velike koristi kada je 1990. otvorio
sopstvenu trgovinsku radnju u
Tekiji, iako je već znao „da je ma-
loprodaja rudarski posao“.
Od kreveta u kancelariji do
regionalnog poslodavca
Prodavnica je, osim novopeče-
nog vlasnika, imala još samo jed-
nog radnika i krevet u kancelariji,
„jer tu sam i spavao prvih desetak
godina kako bih mogao sve da
kontrolišem“. To „sve“ je teško
i pobrojati, a kamo li objasni-
ti, ali na primer: „Krenuo je ras-
pad države, pa sankcije, inflacija,
bombardovanje, prošli smo tri
države, vreme kad sam za svaku
promenu cene morao da pišem
saveznoj vladi da dobijem odo-
brenje... Sve smo to moja porodi-
ca i ja preživeli uz rad, upornost i
strpljenje“.
Živojin Bolbotinović, Tekijanka
Detalji na kojima
padaš, ili pokažeš
da si čovek
16 EY PREDUZETNIK GODINE 2017
2017
Danas Bolbotinovići imaju ma-
loprodajnu mrežu od 25 radnji,
a kompaniju Tekijanka čine i dve
pekare, restoran i Hotel „Đerdap“.
Premda je poslovanje prošireno
na ugostiteljstvo i turizam, trgovi-
na i dalje obezbeđuje najveći deo
prihoda.
„Sada imamo 500 zaposlenih,
naš promet je prošle godine do-
stigao 3,3 milijarde dinara, ima-
mo složen sistem i zato moramo
drugačije da upravljamo njime.
Baš zato što smo porodična firma
u maloj sredini, jako vodimo ra-
čuna o zaposlenima – naše plate
ne kasne, pomažemo ih u teškim
životnim trenucima, puno ulaže-
mo u edukaciju jer se odgovara-
jući stručni profili više ne školuju,
dodeljujemo jubilarne nagrade
svake godine, a kako radimo sa
’živim novcem’ uspostavili smo
efikasan sistem kontrole, podr-
žan novim tehnologijama. Zahva-
ljujući tome, i pored svih teškoća,
za 28 godina nikada nismo bili u
blokadi, nemamo dugovanja pre-
ma državi, prema zaposlenima,
niti prema partnerima“, ističe naš
sagovornik.
Istovremeno, u kraju u kome
prosečni prihodi stanovnika baš
i „ne pretiču“, veliko je umeće us-
postaviti isplativi poslovni model.
„Mi dobro poznajemo lokalnu
ekonomsku situaciju i potrošačke
navike, ali su i u lokalu izražene
razlike među naseljima. Zato ima-
mo posebnu politiku za svaku
prodavnicu, jer roba koja u jednoj
radnji odlično prolazi, u drugoj
se uopšte ne prodaje – mlečni
proizvodi neće se prodavati tamo
gde većina stanovništva gaji krave
ili ovce. To znači da moramo da
rešavamo probleme svaki dan,
kako bismo uspešno upravljali
zalihama, troškovima, asortima-
nom, radnom snagom“...
Prednost nad konkurencijom,
pre svega kada je reč o velikim
trgovinskim lancima, Živojin Bol-
botinović zasniva na sledećem:
„Osim robe koja se može naći i
kod drugih, mi imamo i drugačiju
ponudu jer radimo sa malim po-
rodičnim firmama i poljoprivred-
nim proizvođačima u lokalu, od
kojih nabavljamo sveže voće, po-
vrće, mlečne proizvode i meso.
To nas čini konkurentnim, kao i
način na koji pružamo uslugu jer
smo bliži kupcima“.
Postigli smo čudo,
udružili smo Srbe
A bliže su i malim dobavljači-
ma koje isplaćuju najkasnije za
sedam dana, „jer veoma dobro
znamo njihovu situaciju. Što se
tiče velikih dobavljača, tražimo
povoljnosti koje zahtevaju i svi
drugi, ali svoje obaveze plaćamo
u propisanim zakonskim roko-
vima. To što pojedini trgovinski
lanci, na žalost, ne poštuju svoje
obaveze prema dobavljačima uni-
štava i proizvodnju, i dobavljače i
nas trgovce koji se pridržavamo
zakona – što znači da je taj pro-
blem pre svega odgovornost dr-
žave“, ocenjuje Bolbotinović.
Sve to je, dodaje, nateralo manja
domaća preduzeća iz oblasti trgo-
vine da se 2011. godine udruže u
„Domaći trgovinski lanac“ (DTL),
svojevrsni klaster od 13 kompani-
ja, koje zajedno imaju 610 malo-
prodajnih objekata širom Srbije,
zapošljavaju više od 5.000 rad-
nika i prošle godine su zajed-
no ostvarile 40 milijardi dinara
prometa. Vlasnik Tekijanke kroz
smeh kaže da su ove firme doka-
zale nemoguće – kako 13 srpskih
privredenika mogu uspešno da
sarađuju već sedam godina. „Sada
imamo mnogo veću finansijsku
snagu, tražište koje pokriva i sva
ona mesta gde veliki trgovinski
lanci nemaju intersa da posluju,
što je uticalo i na veće dobavljače
da nas prepoznaju kao ozbiljnog
partnera i daju nam bolje uslove“.
I pored toga, značaj ovog udru-
ženja država još uvek nije prepo-
znala, što je žalosno, konstatuje
Bolbotinović, „jer mi podstičemo
regionalni razvoj – velike fabri-
ke neće da posluju u malim sre-
dinama kao što su Kladovo ili
Negotin, iz kojih se iselio veliki
broj stanovnika i nema dovoljno
radne snage. S druge strane, mi
kroz našu prodaju razvijamo lo-
kalnu poljoprivredu i male agro-
proizvođače, kroz to podržavamo
proizvodnju, direktno i posredno
zapošljavamo ljude i na taj način
pokušavamo da umanjimo iselja-
vanje. To činimo i kroz rad našeg
hotela – mi čak u samom Kla-
dovu ne možemo da pribavimo
sve ono što nam treba. Mišljenja
sam da država više pažnje usme-
rava na strane kompanije nego
na domaće, nama ostaje da se
sami snalazimo, uprkos očigled-
nom doprinosu celom regionu i
pokušajima da udružimo i male
proizvođače, umesto da odlaze u
inostranstvo. Ne kukam ja na dr-
žavu, mogu i bez njihove pomoći,
ali žao mi je kada vidim kako mla-
di ljudi masovno odlaze“.
Ipak, ljudi sve više i dolaze,
makar kao turisti, zahvaljujući sve
privlačnijoj turističkoj ponudi i
vlasnicima ugostiteljskih i hotel-
skih objekata u Kladovu i okolini,
koji kako ističe Živojin Bolboti-
nović, takođe sarađuju. U Hotel
„Đerdap“ već sedam godina se
vraćaju gosti i dolaze novi, kapa-
citeti su im stalno popunjeni, a na
pitanje kako su podstakli toliko
interesovanje turista, Bolbotino-
vić kaže: „To nisu učinile sobe,
već pažnja. Mi od početka nismo
gledali goste samo kroz cifre, jer
slušajući ljude na šta se žale u
objektima gde smo i sami bili go-
sti, shvatili smo da iako danas
svi pričaju samo o novcu, ljudi
su željni pažnje. Uvek ću vratiti
uplaćeni avans gostu ako ga ne-
što spreči da dođe u zakazanom
terminu, otvoriti kuhinju iako je
došao kasno i sve što je potrebno
da bi se osećao kao u svojoj kući.
Ako ti je taj gost već obezbedio
95% zarade, onda na onih preo-
stalih 5% ili padaš ili pokažeš da
si čovek“.
17EY PREDUZETNIK GODINE 2017
finalista
D
a je čovek mlad
onoliko koliko ima
u sebi motiva i po-
kretačke energije
da nešto stvori do-
kazuje Milisav Nov-
čić, vlasnik čačan-
ske kompanije „Unipromet“, koji
i danas, nakon gotovo tri deceni-
je preduzetništva i prethodnog
staža u društvenoj firmi, prelazi
bezbrojne kilometre radi posla.
„U toku meseca provedem oko
četiri dana u Čačku, svo ostalo
vreme sam na putu. Život je ta-
kav, niko neće da vam dođe na
noge ako hoćete da ugovorite
neki ozbiljan posao. Samo ako
ste prisutni na tržištu i srećete
ljude, imate šansu i da nešto
uspešno uradite. Ja sam uporan i
što zacrtam moram da uradim –
moj je cilj da svake godine osvo-
jimo jedno novo tržište u nekoj
novoj zemlji“.
Ovih nekoliko rečenica možda
najbolje objašnjavaju kako je ovo
preduzeće osnovano 1989. godi-
ne, od trgovačke kancelarije bez
stola i stolica „u kojoj ni stranke
nisu imale gde da sednu“, izraslo
u respektabilnog proizvođača sa
više od 450 zaposlenih. Osnov-
na delatnost kompanije je proi-
zvodnja i ugradnja saobraćajne
opreme za puteve i to različitih
sistema čeličnih zaštitnih ograda,
žičanih ograda, reflektujućih, ap-
sorpcionih i transparentnih pa-
nela za zaštitu od buke i šavnih
cevi, koji se proizvode u okviru
dve fabrike i sopstvenog pogona
za toplo cinkovanje. Kompanija
poseduje svoj vozni park, osam
mobilnih ekipa za ugradnju če-
ličnih zaštitnih ograda, a osim
osnovne delatnosti ima i dve so-
larne elektrane u svom vlasni-
štvu.
Opisujući koliki rast je „Uni-
promet“ ostvario u proteklom
periodu, Novičić, između osta-
log, kaže: „Počeo sam sa desetak
kilometara zaštitne ograde i kada
sam uspeo da je prodam – to je
Milisav Novičić, Unipromet
Svake godine po
jedno novo tržište
Uporan da svake godine osvoji makar jedno
novo tržište, Milisav Novičić, osnivač kompanije
„Unipromet“ iz Čačka danas izvozi saobraćajnu
opremu za putnu infrastrukturu širom sveta. Ovo
preduzeće, koje zapošljava preko 450 radnika, jedno
je od osam kompanija u Evropi koje imaju licence za
proizvodnju zaštitnih ograda na putevima.
18 EY PREDUZETNIK GODINE 2017
2017
tada bio uspeh. Prvo tržište nam
je bila Bosna i Hercegovina, a
potom Nemačka, u koju sada
izvozimo oko 50 odsto ukupne
proizvodnje. Krenuli smo sa dva,
tri kamiona mesečno, a sada na-
ših 25 kamiona dopremaju robu
na 23 tržišta i pređu 900.000 kilo-
metara godišnje. Prošlu godinu
samo završili sa 53 miliona evra
prihoda i 1.400 kilometara zaštit-
ne ograde, dok u ovoj planiramo
da proizvedemo 2.000 kilometa-
ra zaštitne ograde i da izvozimo
na 25 tržišta“.
Kvalitet na prvom mestu
Posebno važan momenat u
istoriji kompanije je onaj kada
se „Unipromet“ okreće naučnom
razvoju novih proizvoda, i zaštiti
svojih proizvoda kroz patentna
prava, kaže Novičić. Postali su
član Evropske putne federacije i
Instituta za razvoj bezbednosnih
sistema 1998. godine. To je i vre-
me kada „Unipromet“ počinje
ubrzano da raste na domaćem
tržištu i da osvaja strana, a od
2003. godine njegovi stručnjaci
se uključuju u usavršavanje če-
ličnih zaštitnih sistema sa struč-
njacima još jedanaest evropskih
proizvođača zaštitnih ograda. Ta
saradnja se odvija kroz članstvo
čačanske kompanije u Društvu
dobrog kvaliteta (Gutegemeinsc-
haft Stahlschutzplanken e.V ) iz
Nemačke i u Društvu za razvoj
čeličnih zaštitnih ograda iz Zige-
na (Studiengesellschft vuer Sta-
hlschutzplanken e.V), dela asoci-
jacije poznate kao „RAL“.
Kako je u narednim godina-
ma „Unipromet“ uvećavao pro-
izvodnju između 15 i 25 odsto
godišnje, „morali smo da proši-
rimo kapacitete i angažujemo
nove zaposlene“, priča Novičić.
Kompanija je 2007. godine ku-
pila pogon za toplo cinkovanje
u Čačku i tako su proizvodnju
čeličnih ograda upotpunili uslu-
žnim cinkovanjem čeličnih kon-
strukcija. Pet godina kasnije, do-
datno su proširili delatnost ku-
povinom fabrike šavnih cevi u
Kraljevu i u tom periodu beleže
nagli skok u poslovanju, uvećav-
ši obim proizvodnje za 34 odsto,
a prihode za čak 45 odsto. Novi-
čić navodi da su prošle godine
uspeli da proizvedu 11.000 tona
šavnih cevi, a projekcije ukazuju
da ova fabrika može da dostigne
obim proizvodnje do čak 20.000
tona.
Trenutno, obe proizvodne
fabrike godišnje prerade oko
60.000 tona čelika, a Novičić
ističe da najveći broj sirovina
pribavljaju u Srbiji, u saradnji
sa brojnim dobavljačima i ko-
operantima. Prilikom sklapanja
poslova, „Unipromet“ sarađuje sa
različitim poslovnim partnerima.
U pojedinim projektima ugovori
se sklapaju direktno sa investi-
torima, ali partneri mogu biti i
kompanije koje posluju u izgrad-
nji puteva, potom preduzeća ko-
ja ugrađuju opremu za puteve,
pa i sami proizvođači zaštitnih
ograda na inostranim tržištima.
„Mi smo svoj nastup na doma-
ćem i stranim tržištima bazirali
isključivo na kvalitetu naših pro-
izvoda, konkurentnim cenama,
poštovanju svih ugovorenih ro-
kova nezavisno od veličine posla
i na jačanju finansijskih kapacite-
ta“, ističe Milisav Novičić.
Zahvaljujući takvom pristupu,
danas je „Unipromet“ jedna od
vodećih kompanija u Evropi koja
ima sve potrebne sertifikate i
testove za proizvodnju zaštitnih
ograda. Naš sagovrnik napomi-
nje da Evropska komisija posta-
vlja izuzetno visoke standarde i
izdvaja velike količine novca za
infrastrukturnu bezbednost, ka-
ko bi se umanjile štete od nesre-
ća na putevima koje se u Evropi
procenjuju na oko 406 milijardi
evra. Stoga, u proizvodnji čačan-
ske kompanije postoji rigorozna
procedura: rade se mnogobrojni
testovi, po potrebi se šalju uzorci
na testiranje u Nemačku, dok u
Srbiji kontrolori prate proizvod-
nju 24 sata. Na kraju se vrši zavr-
šna kontrola kojom se utvrđuje
da li proizvod može da izađe na
tržište.
Nova tržišta – siguran rast
„Unipromet“ trenutno izvozi
oko dve trećine svoje ukupne
proizvodnje na 23 tržišta koja
obuhvataju region, zemlje EU,
Rusiju, Libiju i Tursku, s ciljem da
se u narednom periodu dodatno
uvećaju poslovi u Rusiji, u baltič-
kim zemljama, kao i na tržištima
Bliskog Istoka gde se očekuju
veliki infrastrukturni projekti.
Ove godine akcenat je na novim
proizvodima za zaštitu od snega i
od peska, za koje naš sagovornik
ističe da su izuzetno inovativni
na tržištu i čiji izvoz bi kompaniji
trebalo da obezbedi novi rast.
Osim toga, planiraju se nova
ulaganja u unapređenje infor-
macionog sistema, s obzirom da
u „Uniprometu“ nastoje da što
više inoviraju i sopstveni sistem
proizvodnje. Tako u vlasništvu
imaju i dve solarne elektrane:
jedna proizvodi 500 kilovata
struje za prodaju, dok druga
sa proizvodnjom od 250 kilo-
vata obezbeđuje deo električne
energije za sam proizvodni pro-
ces u kompaniji.
Kako bi se obezebedilo da pre-
duzeće nastavi sa brzim tempom
rasta koji je karakterisao celo-
kupno dosadašnje poslovanje,
Novičić najavljuje planove da se
u narednih nekoliko godina po-
veća obim proizvodnje na oko
75.000 tona, te da se od toga
izvozi više od 80 odsto.
Naš sagovornik ističe da je za
budućnost kompanije podjedna-
ko važna odluka kojom je uvede-
no korporativno upravljanje, kao
i njegovo nastojanje da u saradnji
sa drugim privrednicima i lokal-
nim vlastima u Čačku pospeši
lokalni ekonomski razvoj i da se
time stvore uslovi koji će umanji-
ti odliv mladih kadrova.
19EY PREDUZETNIK GODINE 2017
brzorastući preduzetnik godine 2017
K
ada se neko odluči
da proizvodi svoje
vino, prva pomisao
onih koji nisu iz ove
delatnosti može biti
da je to odluka koja
proizvođača vezuje
isključivo za vinograde i vinari-
ju, „od jutra do sutra“. Ipak, dok
vodimo ovaj razgovor sa Miro-
slavom Kovačevićem, vlasnikom
„Vinarije Kovačević“, on je hilja-
dama kilometara daleko od svog
Iriga i Fruške Gore. Nalazi se u
Moskvi, gde se zaputio kako bi
započeo sa realizacijom planova
da njegova vina budu prisutnija
na ruskom tržištu.
„Vinarija Kovačević“, koja da-
nas proizvodi oko milion litara
vina godišnje, ima porodičnu
tradiciju dužu od veka. Sadašnji
vlasnik je treća generacija i uklju-
čio se u posao pre petnaest go-
dina, s ciljem da vinogradarska i
vinarska iskustva svojih predaka
uvede u 21. vek, uz pomoć najsa-
vremenije vinarske tehnologije.
Već 2001. godine kompanija je
izgradila novu vinariju, koja se,
iako je imala savremenu tehnolo-
šku opremu, pridržavala tradicio-
nalnih metoda proizvodnje ovog
pića. Posle kreiranja sopstvene
robne marke i brendiranja imena
vinarije, Kovačević se upustio u
proširenje posla angažovanjem
profesionalnih somelijea, a ka-
snije i u ugostiteljstvo.
„Kada smo postali jedna od
vodećih vinarija u Srbiji, shvatili
smo da moramo biti autentični,
odnosno da ne smemo zabora-
viti tradiciju. Zato smo počeli da
sadimo i nove sorte grožđa, ali
i autohtone sa prostora Fruške
gore”, objašnjava Kovačević i do-
daje da je taj region, specifičan
po strukturi zemljišta i položaju
terena, veoma povoljan za uz-
gajanje vinove loze, zbog čega
je još u vreme Rimskog carstva
važio za vinogradarski kraj.
Proširivanje sopstvenih
vinograda
Proboj na tržište započeli su
2003. godine Chardonnay-om i
Aurelius-om koji su vrlo brzo
osvojili vinske sladokusce. U po-
Miroslav Kovačević, Vinarija Kovačević
Stara receptura na nov način
Nešto potpuno novo na savremenom vinskom tržištu može biti „retro
inovacija“, kako naziva Miroslav Kovačević svoja Oranž vina, spravljena po
veoma staroj gruzijskoj recepturi. Ove godine, vlasnik „Vinarije Kovačević“
među mnogobrojnim novostima u proizvodnji, uvodi i poseban metod
rezanja vinograda i biodinamičku praksu u spravljanju organskih vina.
20 EY PREDUZETNIK GODINE 2017
2017
četku su proizvodili 10.000 litara
vina godišnje, ali je ta količina
rasla uporedo sa reklamom „od
usta do usta“ o kvalitetu ovih
proizvoda, „a od takve reklame
nema bolje“, uveren je Kova-
čević. Naš sagovornik, pri tom,
podseća da u vreme kada su
počinjali, „mnogi u Srbiji su bi-
li nepoverljivi prema kvalitetu
domaćih vina, ali se poslednjih
godina situacija drastično me-
nja. Kod nas je došlo da prave
’vinske revolucije’ – otvoreno je
mnogo novih vinarija i to nam
je omogućilo da postajemo sve
prepoznatljiviji na ’svetskoj mapi
vina’, dok je ovde interesovanje
za vino preraslo u svojevrsnu
kulturološku revoluciju. Za po-
jedince je vino čak postalo kult
življenja“.
Ipak, nove navike ne prati
podjednako brzo druga vrsta
oporavka u vinskoj industriji –
povećanje poljoprivrednog ze-
mljišta pod vinogradima. Nai-
me, statistika pokazuje da je u
prvoj polovini osamdesetih go-
dina pod vinogradima bilo pri-
bližno 120.000 hektara, dok je
početkom ove decenije ukupna
površina zasada pod grožđem
iznosila tek 30.000 hektara, od-
nosno čak četiri puta manje! Od
2011. je došlo do blagog rasta,
ali nedovoljnog da bi se rezultati
značajnije ispoljili.
Stoga i Miroslav Kovačević,
kao i druge njegove kolege, sa-
rađuje sa kooperantima da bi
pribavio dovoljnu količinu kvali-
tetnog grožđa. „Vinarija Kovače-
vić“ finansira tokom godine sve
kooperante sa kojima posluje,
kako bi oni mogli da ispoštuju
dogovore, ali uprkos tome ni-
je moguće sa sigurnošću raču-
nati da će celokupna isporuka
zadovoljiti traženi kvalitet. Zato
ovaj problem u „Vinariji Kova-
čević“ pokušavaju da prevaziđu
proširenjem sopstvenih vinogra-
da. Naš sagovornik veruje da će
zakupom 180 hektara zemlje u
Beočinskoj opštini na kojoj pla-
nira da posadi 150 hektara vi-
nograda u narednih pet godina,
ne samo obezbediti kvalitetnu
osnovu za organsku proizvod-
nju, već i da će podstaći razvoj
ovog kraja iz koga se stanovni-
štvo sve više iseljava.
Kako bi proširili proizvodnju,
2013. godine kupili su i Iriški po-
drum i pokrenuli potpuno novi
koncept proizvodnje kvalitetnog
vina niže cenovne kategorije, za
kojim, prema proceni Kovačevi-
ća, postoji velika tražnja na tržištu.
Cilj ovog uspešnog preduzetnika
je i širenje u druge delatnosti, pa
osim restorana sa apartmanima
u porodičnom vlasništvu, planira
i izgradnju malog butik hotela
u Novom Sadu. Hotel bi trebalo
da ima i vinski bar u kojem bi
veći broj sugrađana, ali i turista
imao mogućnost da proba i kupi
Kovačevićeva vina. Istovremeno,
njegov sin Milan, koji je još uvek
student, osnovao je kompaniju za
proizvodnju suhomesnatih proi-
zvoda, što će dodatno zaokružiti
porodični posao.
Brojni ulagački poduhvati ni-
su omeli stabilan rast „Vinarije
Kovačević“, naprotiv, u planu je
dalje širenje poslovanja na strana
tržišta. Za sada izvoze 20 odsto
svoje proizvodnje, od čega polo-
vinu u zemlje regiona, a ostatak
u Evropu i Australiju. „Imamo
veliki broj upita za izvoz na ki-
nesko tržište, ali za sada nema-
mo dovoljnu količinu za ovako
veliku ponudu. Odlučili smo da
se fokusiramo na ostvarivanje
značajnije saradnje u ovom seg-
mentu sa Rusijom, koja nam je
bliža i kulturološki i ekonomski”,
kaže Miroslav Kovačević.
Arome „retro stila“
Osim proboja na nova tržišta,
„Vinarija Kovačević“ se okrenula
i novim proizvodima. Zanimlji-
vo je da je ova kompanija, kao
jednu od svojih najvećih inova-
cija, zapravo izdvojila vraćanje
„retro stila“ u proizvodnju vina.
„Chardonnay oranž je vino koje
nastaje bez upotrebe enoloških
sredstava, specifičnog je ukusa
i ćilibarne boje. Ovo vino kao i
naša ostala oranž vina, Sauvig-
non i Rajnski Rizling proizvode
se po tradicionalnoj recepturi
poreklom Iz Gruzije“, objašnjava
Kovačević. On najavljuje da će
ove godine uvesti i biodinamičke
metode u spravljanju organskih
vina, u saradnji sa stručnjacima
iz Austrije koji se već godinama
bave takvom proizvodnjom.
Još jedna od inovacija je i proi-
zvodnja nove vrste vina po ugle-
du na italijanski Prosecco, čija je
tehnologija veoma skupa, ali je
proizvod cenovno pristupačan.
U ovu investiciju su krenuli 2016.
godine, a prema planu prve flaše
vina Fresco bianco i Roze bianco
bi trebalo uskoro da se nađu u
prodaji.
„Ono što ja volim da popijem,
to želim i da proizvedem, i da
podelim sa ostalim ljubiteljima
vina. U poslednje vreme to su
vina, čiji proces nastanka zahte-
va detaljnu i temeljnu pripremu
u vinogradu, dosta ručnog rada
i da vino duže odleži i sazreva u
podrumu. Sav taj trud se isplati
kroz užitak u krajnjem proizvo-
du, ali i kroz širu i autentičniju
ponudu naših vina na tržištu”,
objašnjava Kovačević odluku da
investira u kreiranje ovih inova-
tivnih vina.
„Vinarija Kovačević“ u posled-
njoj deceniji intenzivno sarađu-
je sa najuglednijim fruškogor-
skim vinogradarima u želji da
zajednički što uspešnije promo-
višu vina sa izrazitim pečatom
fruškogorskog podneblja. Kova-
čević najavljuje da je, zato, u
planu da se u sklopu turističke
ponude uredi Vinska ulica u
centru Iriga i obnove kuće sa
najdužom tradicijom. U planu
„Vinarije Kovačević“ je, pak, cilj
da Irig postane centar vinskog
turizma u Srbiji.
21EY PREDUZETNIK GODINE 2017
inovativni preduzetnik godine 2017
U
kupna vrednost kre-
dita koje je ProCre-
dit banka odobrila
malim i srednjim
preduzećima u Srbi-
ji je prošle godine
porasla za 20%, što
je samo deo podrške koju je ova
banka pružila firmama i poljo-
privrednicima u iznosu od preko
415 miliona evra. Akcenat je bio
na investicionim kreditima, „što
je najdirektnija podrška jačanju
konkurentnosti i ukupnom ra-
zvoju domaće privrede“, smatra
Ivan Smiljković, član Izvršnog od-
bora Procredit banke.
Ovaj segment finansijske po-
drške je, međutim, nedovoljno
zastupljen u Srbiji, budući da su
investicione pozajmice u 2017.
činile tek jednu petinu ukupnih
kredita koje su odobrile banke,
a više od 60% je bilo namenjeno
finansiranju obrtnih sredstava i
likvidnosti. „Za razliku od toga“,
napominje Smiljković, „struktura
plasmana u ProCredit banci je u
potpunosti drugačija – oko 40%
svih naših plasmana u 2017. godi-
ni, odnosno više od 137 miliona
evra su bili investicioni krediti,
odobreni domaćim MSP, što sa-
mo još jednom potvrđuje našu
stratešku posvećenost razvoju do-
maće privrede“.
Ovakav rast kreditne aktivnosti
ProCredit banke, naročito kada je
reč o investicionim kreditima, naš
sagovornik objašnjava izuzetno
povoljnim uslovima finansiranja
i nižim kamatama na domaćem
tržištu, ali pre svega drugačijim
pristupom banke, koja ume da
prepozna kvalitetne projekte i va-
žnost finansijske podrške upravo
u fazi kada se oni razvijaju.
„U tome leži naša najveća sna-
ga i prednost na tržištu“, uveren
je Smiljković, ističući da je Pro-
Credit banka tokom 18 godina
rada sa MSP i poljoprivrednici-
ma stekla ogromno iskustvo o
njihovim realnim potrebama i
zahvaljujući tome ima i najbolje
stručnjake za ove, vrlo specifične
klijente. „Takav naš pristup su
prepoznale i vodeće evropske
finansijske i razvojne institucije
koje su nam pomogle da kroz ra-
zličite kreditne linije i programe
koji olakšavaju pristup finansij-
skim sredstvima, utičemo dodat-
no na poboljšanje celokupnog
poslovnog ambijenta“.
Podsticanje inovacija
Na pitanje šta su najvažniji para-
metri za procenu rizika prilikom
odobravanja investicionih kredi-
ta, imajući u vidu da se oni plasi-
raju na duži rok, Smiljković odgo-
vara da se procene vrše za svakog
klijenta, jer se razlikuju i projekti
i preduzeća sa kojima sarađuju.
„Važno nam je da ta preduze-
ća imaju tržišno održiv poslovni
plan, određeno iskustvo, da su
finansijski odgovorna i prema
Ivan Smiljković, član IO ProCredit banke
u Srbiji
Fokusirani smo na
razvoj i investicije
ProCredit banka je tokom prošle godine odobrila
najviše investicionih kredita malim i srednjim
preduzećima i poljoprivrednicima na domaćem
tržištu. „Insistiramo na toj vrsti kredita, jer je
podrška preduzetničkim ulaganjima, podrška
razvoju cele privrede“, ističe Ivan Smiljković, član
IO ProCredit banke u Srbiji.
22 EY PREDUZETNIK GODINE 2017
2017
svom poslovanju i prema svom
okruženju, jer su to vrednosti na
kojima je zasnovano i poslovanje
naše banke“, objašnjava naš sa-
govornik. U prilog takvoj tvrdnji
navodi i podatak da je stopa svih
problematičnih kredita ProCredit
banke u 2017. iznosila svega 2,1%,
dok je prosek na domaćem ban-
karskom tržištu iznosio 13%.
ProCredit banka je do sada
odobrila i preko 85 miliona evra
inovativnim perduzećima u Srbi-
ji, kroz program „Innovfin“, koji
realizuje u saradnji sa Evropskim
investicionim fondom. „Ova ga-
rancijska šema predstavlja jedan
od trenutno najzanimljivijih pro-
jekata“, ocenjuje naš sagovor-
nik, „a suština je u tome da EIF
obezbeđuje našoj banci garanciju
od 50% vrednosti neophodnog
obezbeđenja i to umesto predu-
zeća kom će pozajmica biti ispla-
ćena. Na taj način, mala i srednja
preduzeća u našoj zemlji mogu
da dođu do izuzetno povoljne
kreditne podrške uz mnogo ma-
nje sopstvenog obezbeđenja, što
je značajan podsticaj za mnoge.
Sve što je potrebno jeste da nji-
hov poslovni projekat zaista bude
inovacija za njih same“.
„Innovfin“ program je prven-
stveno namenjen preduzećima
koja su razvojno oriientisana ka
novim proizvodima, uslugama,
tržištima i unapređenju sopstve-
nog poslovnog procesa, kao što
je poboljšanje energetske efika-
snosti. Uslovi kreditiranja uz „In-
novfin“ garancijsku šemu će i ove
godine biti isti kao i prethodnih,
kaže Smiljković i podseća da je
ProCredit grupa tokom prošle go-
dine potpisala ugovor o saradnji i
sa Evropskim investicionim fon-
dom, „a što je našoj banci omogu-
ćilo da uz podršku Garancijskog
fonda za Zapadni Balkan malim
i srednjim preduzećima u Srbiji
odobravamo kredite uz, takođe,
manje zahteve u pogledu neop-
hodnog obezbeđenja. Uz sve to,
aktivno učestvujemo i u odobra-
vanju kredita poljoprivrednicima
koji su zainteresovani za podsti-
caje iz IPARD fondova Evropske
unije. Do sada su već raspisana
dva poziva za projekte naših po-
ljoprivrednika, a tokom marta se
očekuje i treći poziv“, najavljuje
naš sagovornik.
Novi model štednje
za male firme
Prema njegovim rečima, Pro-
Credit banka će, kao i prošle go-
dine, biti veoma aktivan partner
Ministarstva privrede i Ministar-
stva poljoprivrede u programi-
ma finansijske podrške malim
i srednjim preduzećima i po-
ljoprivrednicima. „Tokom 2017.
godine naše učešće u isplati
subvencionisanih kredita malim
i srednjim preduzećima je bilo
najdominantnije i od ukupnog
iznosa isplaćenih kredita naša
banka je isplatila više od jed-
ne četvrtine. Istovremeno, naše
učešće u isplati subvencionisa-
nih agro kredita je bilo oko 30%
i tu smo, takođe, bili najuspešni-
ja banka. U proteklom periodu,
aktivno smo učestvovali i u pro-
gramu fondacije ’Prosperitati’,
koju podržava mađarska vlada,
gde smo svojim kreditima po-
mogli našim ratarima, voćarima
i povrtarima u Vojvodini da rea-
lizuju projekte u vrednosti većoj
od 26 miliona evra, što je više
od 63% od ukupne vrednosti in-
vesticija koje će biti realizovane
u okviru ovog programa“, kaže
Smiljković i posebno skreće pa-
žnju na ohrabrujući trend da u
Srbiji ima sve više kvalitetnih
projekata i u oblasti poljoprivre-
de. „Stoga, naša banka je, slično
kao i u sektoru MSP, poljopri-
vrednim gazdinstvima odobrila
najviše investicionih kredita. To
su pre svega krediti za nabavku
nove mehanizacije, mada značaj-
no učešće imaju i krediti name-
njeni nabavci repromaterijala,
ali i kupovini poljoprivrednog
zemljišta“.
ProCredit banka uvodi i novi
model štednje za mala i srednja
preduzeća, „Flex štednju“, pod-
staknuta veoma dobrim rezulta-
tima koje je ova usluga postigla
među građanstvom. „To je jedin-
stven model štednje u našoj ze-
mlji“, ističe Smiljković, „jer op-
timalno kombinuje sve ključne
prednosti oročene i štednje po
viđenju. Kamatna stopa je daleko
iznad tržišnog proseka kada je
reč o oročenoj štednji, a istovre-
meno korisnicima donosi potpu-
nu slobodu u upravljanju njiho-
vim depozitima i mogućnost da
bez ikakvih penala i ograničenja
tokom oročenog perioda podižu
svoj novac sa štednog računa i da
na njega uplaćuju. Zbog svih tih
kvaliteta, ’Flex štednja’ predstavlja
vrstu štednje koja najbrže raste u
ProCredit banci – za više od 15
miliona evra svakog meseca - i
takav trend se ubrzava, pa je naša
želja bila da ovakvu fleksibilnost,
ali i atraktivnu kamatnu stopu
omogućimo i malim i srednjim
preduzećima“.
Nastojanja ProCredit banke
da klijentima omogući da svo-
jim sredstvima upravljaju na na-
čin koji je za njih najpovoljniji,
ogledaju se i u odluci njenog
rukovodstva da već četvrtu go-
dinu za redom podrži EY pro-
gram za izbor najboljeg predu-
zetnika u Srbiji. „Za nas je to
još jedna mogućnost da dopri-
nesemo unapređenju i ohrabri-
mo preduzetništvo u našoj zemlji.
Ovogodišnji konkurs EY Predu-
zetnik godine je, kao i prethodni,
ukazao na veliki broj odličnih
preduzeća i omogućio nam da se
upoznamo sa njihovim kvaliteti-
ma, ali i izazovima u svakodnev-
nom radu. To je prilika i da bolje
sagledamo šta svi mi zajedno tre-
ba da radimo kako bi se preduzet-
ništvo u Srbiji razvijalo i otvarala
se nova radna mesta, i kako da
mala i srednja preduzeća podrži-
mo na najbolji način“, zaključuje
Ivan Smiljković.
23EY PREDUZETNIK GODINE 2017
generalni sponzor
N
ajnoviji izbor za EY preduzetnika
godine bio je specifičan po mnogo
čemu. Kompanije koje su učestvova-
le na ovogodišnjem takmičenju, na-
ročito kandidati koji su ušli u najuži
izbor za prestižnu titulu najboljeg,
pored svih drugih kvaliteta imaju i
veliku ekonomsku snagu koja ih izdvaja na doma-
ćem tržištu.
Nezavisni žiri, koji bira pobednika u glavnoj i
dve potkategorije predviđene programom, po
prvi put od kako je ovaj EY projekat počeo da
se sprovodi pre šest godina – čine isključivo pre-
duzetnici, koji su i sami predstavljali Srbiju na
svetskom takmičenju za najboljeg preduzetnika
godine u Monte Karlu, ili su osvojili titule najino-
vativnijeg i najbržerastućeg preduzetnika. Članovi
žirija, koji su ujedno i na čelu veoma uspešnih
kompanija, posluju u vrlo različitim delatnostima,
različitih su godina, a po prvi put su među njima
bile i dve žene.
Kako izabrati najboljeg među najboljima
Darko Budeč, ovogodišnji predsednik EY nezavi-
snog žirija i njegove kolege Radojko Janić, Ljiljana
Živković Karaklajić, Vladimir Mastilović i Zorica Crno-
gorac Ilić, iako su i sami preduzetnici koji su krenuli
„od nule“ i mogu iz prakse da sagledaju sve ključne
aspekte nečijeg poslovanja, nisu nimalo lako doneli
odluku ko će poneti titulu najboljeg. Naprotiv, baš zato
što iza sebe imaju takvo poslovno iskustvo, vagali su
svaki detalj, pa je prema njihovim rečima, osim bilansa
Utisci žirija o izboru
preduzetnika godine
Preduzetnici
u žiriju,
preduzetnici
ispred žirija
Ove godine, po prvi put se odluka
o najboljem preduzetniku godine
donosila tako što su i sa jedne i sa
druge strane stola, i u žiriju i među
finalistima bili – preduzetnici. To
je, možda, i jedan od najvidljivijih
pokazatelja koliko je ovaj program
kompanije EY za samo šest godina
doprineo promociji preduzetništva u
Srbiji, ali i srpskog preduzetništva u
svetu.
Darko Budeč – EY Preduzetnik godine 2012
u Srbiji: Buck
Darko Budeč, po obrazovanju inženjer elektroteh-
nike, ušao je u preduzetništvo odmah pošto je završio
angažman na svom prvom radnom mestu, gde je od
mesta pripravnika stigao do rukovodioca ogranka za
Irak za nepune tri godine. Osnivanjem BUCK-a 1992.
godine, u osvetljenju je spojio svoju strast prema elek-
trotehnici, estetici i funkcionalnosti. Za četvrt veka
postojanja, BUCK je izrastao u međunarodni brend,
priznat u stručnim krugovima po svom doprinosu
u oblastima industrijskog, grafičkog i korporativnog
dizajna. Darko Budeč ističe važnost timskog rada i
inovacija, o čemu svedoči dvadesetak međunarodno
registrovanih dizajnerskih rešenja i registrovan žig.
Ulaganjem u lični i profesionalni napredak svojih
zaposlenih, pažljivim osluškivanjem i predviđanjem
trendova, kako u branši, tako i u poslovnom okruže-
nju, a nikad skroman kad su ambicije u pitanju, Bu-
deč smatra da zlatno razdoblje BUCK-a tek predstoji.
24 EY PREDUZETNIK GODINE 2017
2017
kompanije, itekako bilo važno i mnogo toga drugog:
šta motiviše konkretnog preduzetnika da razvija po-
sao, kako to utiče na bližu i širu okolinu, kako se od-
nosi prema zaposlenima, koliko i kako inovira svoje
poslovanje, kakve su mu trenutne strateške pozicije, da
li ima jasna rešenja za budućnost...
Ako preduzetnicima koji su ušli u najuži izbor nije
bilo jednostavno da odgovore na pomenuta i mnoga
druga pitanja, žiriju je bilo još teže kada je trebalo
doneti odluku. Naime, njegovi članovi kažu da im
je ova uloga bila daleko složenija nego kada su na
takva pitanja i sami odgovarali kao kandidati za ti-
tulu najboljeg pred drugim žirijem. Šta više, dodaju
„te dve situacije ne mogu ni da se porede“, jer kada
treba „preseći ko je najbolji od najboljih“, to je daleko
veća odgovornost, naročito kada se ima u vidu da
pobednik u Monte Karlu neće predstavljati samo se-
be i svoju kompaniju, „već je to slika o celokupnom
preduzetništvu u Srbiji“.
Ljiljana Živković Karaklajić – EY Brzorastući
preduzetnik 2014. godine u Srbiji: D-Express
Gospođa Ljiljana Živković Karaklajić se kurirskim
poslom bavi već 30 godina. Kompanija YU-PD Expre-
ss ili poznatije D-Express, osnovana je 2008. godine i
predstavlja najsigurniju i najperspektivniju ekspresnu
kurirsku službu, koja obavlja prijem, prenos, isporuku
i kurirsku dostavu pošiljaka. Kvalitet usluge i sigurnost
pošiljaka kompanija garantuje jer ima prilagođena sof-
tverska rešenja za ekspresnu kurirsku dostavu, koja za-
jedno sa najsavremenijim automatizovanim sortirom
omogućavaju uspešne isporuke pošiljaka na teritoriji
čitave Srbije. Sa novoizgrađenim logističkim centrom
i stalnim inovacijama, D Express čvrsto drži lidersku
poziciju i prati svetske trendove u branši, a sa nešto vi-
še od 600 transportnih vozila svakodnevno opslužuje
više od 19.000 registrovanih klijenata.
Radojko Janić –EY Preduzetnik godine 2016
u Srbiji: Radijator-inženjering
Kompaniju Radijator-Inženjering osnovao je 1991. go-
dine Radojko Janić u Kraljevu. Delatnost kompanije je
montaža i održavanje centralnog grejanja, kao i proizvod-
nja kotlova na čvrsta goriva, bio masu i naftu. Radijator-
Inženjering danas zapošljava preko 400 radnika, od kojih
je 40 diplomiranih mašinskih inženjera koji svakodnevno
rade na usavršavanju kvaliteta proizvoda. Radijator-In-
ženjering proizvodi kotlove od 15 do 1500 kilovata koje
izvoze u Rusku Federaciju i sve evropske zemlje, a počeli
su sa ugradnjom kotlova u Srbiji i inostranstvu.
Preduzeće u današnjoj organizaciji postoji od 2002.
godine, i iz godine u godinu napreduje velikim kora-
cima, uvek se trudeći da bude prvo u primeni novih
tehnologija, kvalitetu proizvoda i osvajanju novih,
evropskih tržišta. Osim osnovne delatnosti, Radijator-
Inženjering Kraljevo izvodi radove termotehničkih
instalacija (grejanje, ventilaciju-klimatizaciju, insta-
lacije tehničkih gasova), izrađuje i montira čelične
konstrukcije. Radojko Janić bi voleo da posao nasledi
i treća generacija njegove porodice, jer se unuci već
spremaju za odgovarajuće studije kako bi mogli i sa-
mi da doprinesu kompaniji, dok je druga generacija
aktivno uključena u rad i rukovođenje kompanijom.
25EY PREDUZETNIK GODINE 2017
nezavisni žiri
U najužem izboru su bile tri kompanije, sa veoma
razvijenom proizvodnjom koju su započeli u nimalo
zavidnim uslovima, sve tri su respektabilni izvoznici,
zapošljavaju veliki broj ljudi i mnogo su učinili za po-
kretanje lokalne ekonomije, ali i za društveni napredak
cele zajednice u kojoj rade i žive. Zato, kada predu-
zetnici u žiriju kažu da su na kraju ipak „prevagnule
nijanse“, to znači da su ih vagali dodatnih sat vremena.
Premda se, priznaju, „nisu oko svega slagali“, na kraju
su postigli konsenzus i jednoglasno izglasali da po-
tencijale domaćeg preduzetništva ovog juna u Monte
Karlu predstavlja Radovan Milojević, osnivač i vlasnik
kompanije „Stublina“ iz sela Stojnik u blizini Aranđelov-
ca. „Njegova životna i preduzetnička priča je najimpre-
sivnija“, saglasni su u žiriju, jer je reč o preduzetniku
koji je počeo kao poljoprivrednik, potom se bavio
trgovinom i na kraju pokrenuo proizvodnju u delatno-
sti čiju tehnologiju nije poznavao, i to u sredini u kojoj
u to vreme nije bilo elementarnih industrijskih uslova.
Sve to mu nije bila prepreka, jer je imao veoma jasnu
sliku šta treba tržištu, a proizvod koji pravi je praktično
jedini takve vrste ne samo u Srbiji, već i u zemljama ne-
kadašnje Jugoslavije. Žiri ističe da se Milojević pokazao
kao odličan strateg, kao čovek izuzetne energije koji je
razvio svoje poslovanje do nivoa za koji bi i mnogim
zapadnim firmama, koje posluju u daleko povoljnijim
uslovima, trebalo više decenija. Pri tom, shodno rezul-
tatima koje ostvaruje na tržištu, „Stublina“ spada među
„veoma mali broj najprofitabilnijih i najbolje izbalansi-
ranih firmi u Srbiji“. To je veoma stabilno preduzeće,
sa jasnom vizijom promene, a članovi žirija ističu kako
im se posebno dopalo i to što ova porodična firma ima
dostojnu i veoma sposobnu naslednicu, što dodatno
govori o upravljačkim kvalitetima koje Milojević ima.
Najupečaljiviji utisak: humanost
Prilikom izbora EY Brzorastućeg preduzetnika go-
dine, prema rečima naših sagovornika, kao ubedljivo
najbolja pokazala se kompanija „Unipromet“ iz Čačka i
njen osnivač Milisav Novičić. „To je izuzetno jaka firma,
sa brzim rastom i jasnim opredeljenjem kako će se da-
lje razvijati“, obrazlažu članovi žirija i ističu da najnoviji
poslovi koje je preduzeće ugovorilo i strategija za na-
rednih nekoliko godina ukazuju da je realno očekivati
kako će se takav rast i nastaviti.
Priznanje za EY Inovativnog preduzetnika godine
ovoga puta je dobila „Vinarija Kovačević“, pri čemu u
žiriju ističu da nije reč samo o inovaciji, već da je osni-
vač kompanije Miroslav Kovačević u svojoj proizvodnji
iskazao veliku kreativnost. Ovaj vinar iz Iriga, kažu,
„ima jasno strateško opredeljenje da svoj prodor u ino-
stranstvu zasniva na autohtonoj domaćoj sorti vina, a
njegovi dosadašnji rezultati i vizija šta planira ubuduće
kako bi još uspešnije promovisao srpsko vino u svetu,
kvalifikovali su ga upravo za ovu potkategoriju“.
VladimirMastilović–EYInovativniPreduzetnik
godine2014uSrbiji:3Laterald.o.o.
Kompaniju 3Lateral d.o.o. osnovao je 2012. godine
Vladimir Mastilović. Primarna usluga koju kompani-
ja 3Lateral trenutno pruža klijentima je u domenu
kompjuterske animacije lica i razvijanja tehnologija za
napredno snimanje ljudske forme i pokreta. Kompa-
nija 3Lateral se takođe bavi izradom algoritama za 3D
rekonstrukciju ljudskog lica i izradom modela bazira-
nog na veštačkoj inteligenciji koji će moći da se koristi
za identifikaciju lica kao i za mašinsko prepoznavanje
emotivnog sadržaja facijalne ekspresije. Takođe, tokom
poslovanja razvijen je prototip skenera za ljudsko lice
koji čini sfera prečnika 3m, sa 150 kamera, 5000 svetala
i pruža mogućnost kreiranja simuliranih svetlosnih
okruženja, sortiranja odbijenog i apsorbovanog svetla
i precizno rekonstruiše geometriju do rezolucije od
desetog dela milimetra.
Vladimir Mastilović ističe da je njegov cilj u naredne
dve godine da kompanija izađe iz okvira industrije za-
bave i da softver koji se trenutno koristi za populaciju
virtuelnih svetova nađe i nove uzbudljive primene po-
put napredne biometrije, prepoznavanja lica za potrebe
automobilske industrije, korisnika mobilnih uređaja
kao i u medicini i psihologiji. Za sebe kaže da je konzer-
vativan i da ne voli rizična ulaganja, ali je svoju kompa-
niju osnovao zato što je bio siguran u njenu uspešnost.
26 EY PREDUZETNIK GODINE 2017
2017
Saznajte više o tome ko se takmičio za nagradu EY Preduzetnik godine - Biznis&Finansije dodatak
Saznajte više o tome ko se takmičio za nagradu EY Preduzetnik godine - Biznis&Finansije dodatak
Saznajte više o tome ko se takmičio za nagradu EY Preduzetnik godine - Biznis&Finansije dodatak
Saznajte više o tome ko se takmičio za nagradu EY Preduzetnik godine - Biznis&Finansije dodatak
Saznajte više o tome ko se takmičio za nagradu EY Preduzetnik godine - Biznis&Finansije dodatak
Saznajte više o tome ko se takmičio za nagradu EY Preduzetnik godine - Biznis&Finansije dodatak
Saznajte više o tome ko se takmičio za nagradu EY Preduzetnik godine - Biznis&Finansije dodatak
Saznajte više o tome ko se takmičio za nagradu EY Preduzetnik godine - Biznis&Finansije dodatak
Saznajte više o tome ko se takmičio za nagradu EY Preduzetnik godine - Biznis&Finansije dodatak
Saznajte više o tome ko se takmičio za nagradu EY Preduzetnik godine - Biznis&Finansije dodatak

More Related Content

What's hot

Izveštaj o Društveno odgovornom poslovanju Erste Banke za 2009. godinu
Izveštaj o Društveno odgovornom poslovanju Erste Banke za 2009. godinuIzveštaj o Društveno odgovornom poslovanju Erste Banke za 2009. godinu
Izveštaj o Društveno odgovornom poslovanju Erste Banke za 2009. godinuErste Banka Srbija
 
Publikacija "Improving a public policy on employability: Project no1"
Publikacija   "Improving a public policy on employability: Project no1"Publikacija   "Improving a public policy on employability: Project no1"
Publikacija "Improving a public policy on employability: Project no1"Connecting
 
Novi broj Sinergije otkriva sve nijanse sive ekonomije
Novi broj Sinergije otkriva sve nijanse sive ekonomijeNovi broj Sinergije otkriva sve nijanse sive ekonomije
Novi broj Sinergije otkriva sve nijanse sive ekonomijeNALED Serbia
 
Prof. dr Nebojša Savić, Danas, 8. 3. 2018.
Prof. dr Nebojša Savić, Danas, 8. 3. 2018.Prof. dr Nebojša Savić, Danas, 8. 3. 2018.
Prof. dr Nebojša Savić, Danas, 8. 3. 2018.FEFA Faculty
 
Otvaranje konkursa EY Preduzetnik godine 2015
Otvaranje konkursa EY Preduzetnik godine 2015 Otvaranje konkursa EY Preduzetnik godine 2015
Otvaranje konkursa EY Preduzetnik godine 2015 Mila Dimitrijević
 
Prof. dr Ana Trbović, Magazin biznis, maj 2013.
Prof. dr Ana Trbović, Magazin biznis, maj 2013.Prof. dr Ana Trbović, Magazin biznis, maj 2013.
Prof. dr Ana Trbović, Magazin biznis, maj 2013.FEFA Faculty
 
Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Politika, 28.10.2012.
Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Politika, 28.10.2012.Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Politika, 28.10.2012.
Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Politika, 28.10.2012.FEFA Faculty
 
Otvoren je novi konkurs za EY Preduzetnika godine
Otvoren je novi konkurs za EY Preduzetnika godine Otvoren je novi konkurs za EY Preduzetnika godine
Otvoren je novi konkurs za EY Preduzetnika godine Mila Dimitrijević
 
Mladi i zapošljavanje Srbija - Slovenija
Mladi i zapošljavanje Srbija - SlovenijaMladi i zapošljavanje Srbija - Slovenija
Mladi i zapošljavanje Srbija - SlovenijaMedijske posete EU
 
Intervju za e-Razvoj povodom 17 godina poslovanja preduzeća Advant u regionu
Intervju za e-Razvoj povodom 17 godina poslovanja preduzeća Advant u regionuIntervju za e-Razvoj povodom 17 godina poslovanja preduzeća Advant u regionu
Intervju za e-Razvoj povodom 17 godina poslovanja preduzeća Advant u regionuMilorad (Mikica) M. Djukanovic
 
BIZLife magazin 11, maj 2014.
BIZLife magazin 11, maj 2014.BIZLife magazin 11, maj 2014.
BIZLife magazin 11, maj 2014.Ivana Mihajlović
 
FEFA - najbolja institucija u obrazovanju menadžera, BizLife, 16. 12. 2015.
FEFA - najbolja institucija u obrazovanju menadžera, BizLife, 16. 12. 2015.FEFA - najbolja institucija u obrazovanju menadžera, BizLife, 16. 12. 2015.
FEFA - najbolja institucija u obrazovanju menadžera, BizLife, 16. 12. 2015.FEFA Faculty
 
Prof. dr Ana Trbović, Blic, 5. 4. 2014.
Prof. dr Ana Trbović, Blic, 5. 4. 2014.Prof. dr Ana Trbović, Blic, 5. 4. 2014.
Prof. dr Ana Trbović, Blic, 5. 4. 2014.FEFA Faculty
 
AP omladinsko preduzetnistvo Surudlica & Vlasotince
AP omladinsko preduzetnistvo Surudlica & VlasotinceAP omladinsko preduzetnistvo Surudlica & Vlasotince
AP omladinsko preduzetnistvo Surudlica & VlasotinceGoran Mitrovic
 
Prof. dr Ana Trbović, Biz life, dec-jan 2014/2015
Prof. dr Ana Trbović, Biz life, dec-jan 2014/2015Prof. dr Ana Trbović, Biz life, dec-jan 2014/2015
Prof. dr Ana Trbović, Biz life, dec-jan 2014/2015FEFA Faculty
 
Prof. dr Ana Trbović, Tanjug, 25.11.2013.
Prof. dr Ana Trbović, Tanjug, 25.11.2013.Prof. dr Ana Trbović, Tanjug, 25.11.2013.
Prof. dr Ana Trbović, Tanjug, 25.11.2013.FEFA Faculty
 
Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Blic, 6. 3. 2016
Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Blic, 6. 3. 2016Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Blic, 6. 3. 2016
Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Blic, 6. 3. 2016FEFA Faculty
 

What's hot (19)

Izveštaj o Društveno odgovornom poslovanju Erste Banke za 2009. godinu
Izveštaj o Društveno odgovornom poslovanju Erste Banke za 2009. godinuIzveštaj o Društveno odgovornom poslovanju Erste Banke za 2009. godinu
Izveštaj o Društveno odgovornom poslovanju Erste Banke za 2009. godinu
 
Publikacija "Improving a public policy on employability: Project no1"
Publikacija   "Improving a public policy on employability: Project no1"Publikacija   "Improving a public policy on employability: Project no1"
Publikacija "Improving a public policy on employability: Project no1"
 
Biz life 09-10; april 2014.
Biz life 09-10; april 2014.Biz life 09-10; april 2014.
Biz life 09-10; april 2014.
 
Novi broj Sinergije otkriva sve nijanse sive ekonomije
Novi broj Sinergije otkriva sve nijanse sive ekonomijeNovi broj Sinergije otkriva sve nijanse sive ekonomije
Novi broj Sinergije otkriva sve nijanse sive ekonomije
 
Prof. dr Nebojša Savić, Danas, 8. 3. 2018.
Prof. dr Nebojša Savić, Danas, 8. 3. 2018.Prof. dr Nebojša Savić, Danas, 8. 3. 2018.
Prof. dr Nebojša Savić, Danas, 8. 3. 2018.
 
Otvaranje konkursa EY Preduzetnik godine 2015
Otvaranje konkursa EY Preduzetnik godine 2015 Otvaranje konkursa EY Preduzetnik godine 2015
Otvaranje konkursa EY Preduzetnik godine 2015
 
Prof. dr Ana Trbović, Magazin biznis, maj 2013.
Prof. dr Ana Trbović, Magazin biznis, maj 2013.Prof. dr Ana Trbović, Magazin biznis, maj 2013.
Prof. dr Ana Trbović, Magazin biznis, maj 2013.
 
Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Politika, 28.10.2012.
Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Politika, 28.10.2012.Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Politika, 28.10.2012.
Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Politika, 28.10.2012.
 
Otvoren je novi konkurs za EY Preduzetnika godine
Otvoren je novi konkurs za EY Preduzetnika godine Otvoren je novi konkurs za EY Preduzetnika godine
Otvoren je novi konkurs za EY Preduzetnika godine
 
Mladi i zapošljavanje Srbija - Slovenija
Mladi i zapošljavanje Srbija - SlovenijaMladi i zapošljavanje Srbija - Slovenija
Mladi i zapošljavanje Srbija - Slovenija
 
BIZLife magazin
BIZLife magazinBIZLife magazin
BIZLife magazin
 
Intervju za e-Razvoj povodom 17 godina poslovanja preduzeća Advant u regionu
Intervju za e-Razvoj povodom 17 godina poslovanja preduzeća Advant u regionuIntervju za e-Razvoj povodom 17 godina poslovanja preduzeća Advant u regionu
Intervju za e-Razvoj povodom 17 godina poslovanja preduzeća Advant u regionu
 
BIZLife magazin 11, maj 2014.
BIZLife magazin 11, maj 2014.BIZLife magazin 11, maj 2014.
BIZLife magazin 11, maj 2014.
 
FEFA - najbolja institucija u obrazovanju menadžera, BizLife, 16. 12. 2015.
FEFA - najbolja institucija u obrazovanju menadžera, BizLife, 16. 12. 2015.FEFA - najbolja institucija u obrazovanju menadžera, BizLife, 16. 12. 2015.
FEFA - najbolja institucija u obrazovanju menadžera, BizLife, 16. 12. 2015.
 
Prof. dr Ana Trbović, Blic, 5. 4. 2014.
Prof. dr Ana Trbović, Blic, 5. 4. 2014.Prof. dr Ana Trbović, Blic, 5. 4. 2014.
Prof. dr Ana Trbović, Blic, 5. 4. 2014.
 
AP omladinsko preduzetnistvo Surudlica & Vlasotince
AP omladinsko preduzetnistvo Surudlica & VlasotinceAP omladinsko preduzetnistvo Surudlica & Vlasotince
AP omladinsko preduzetnistvo Surudlica & Vlasotince
 
Prof. dr Ana Trbović, Biz life, dec-jan 2014/2015
Prof. dr Ana Trbović, Biz life, dec-jan 2014/2015Prof. dr Ana Trbović, Biz life, dec-jan 2014/2015
Prof. dr Ana Trbović, Biz life, dec-jan 2014/2015
 
Prof. dr Ana Trbović, Tanjug, 25.11.2013.
Prof. dr Ana Trbović, Tanjug, 25.11.2013.Prof. dr Ana Trbović, Tanjug, 25.11.2013.
Prof. dr Ana Trbović, Tanjug, 25.11.2013.
 
Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Blic, 6. 3. 2016
Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Blic, 6. 3. 2016Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Blic, 6. 3. 2016
Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Blic, 6. 3. 2016
 

Similar to Saznajte više o tome ko se takmičio za nagradu EY Preduzetnik godine - Biznis&Finansije dodatak

STRATEŠKI PLAN ZA PERIOD 2017. - 2019.
STRATEŠKI PLAN ZA PERIOD 2017. - 2019.STRATEŠKI PLAN ZA PERIOD 2017. - 2019.
STRATEŠKI PLAN ZA PERIOD 2017. - 2019.Connecting
 
Analiza poreskog i neporeskog opterecenja pocetnika u poslovanju
Analiza poreskog i neporeskog opterecenja pocetnika u poslovanjuAnaliza poreskog i neporeskog opterecenja pocetnika u poslovanju
Analiza poreskog i neporeskog opterecenja pocetnika u poslovanjuNALED Serbia
 
EY Preduzetnički barometar 2021
EY Preduzetnički barometar 2021EY Preduzetnički barometar 2021
EY Preduzetnički barometar 2021Mila Dimitrijević
 
Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Politika, 05.07.2012.
Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Politika, 05.07.2012.Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Politika, 05.07.2012.
Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Politika, 05.07.2012.FEFA Faculty
 
Prof. dr Nebojša Savić, Biznis magazin, februar 2014.
Prof. dr Nebojša Savić,  Biznis magazin, februar 2014.Prof. dr Nebojša Savić,  Biznis magazin, februar 2014.
Prof. dr Nebojša Savić, Biznis magazin, februar 2014.FEFA Faculty
 
Kopaonik biznis forum, Kurir, 8. 3. 2016.
Kopaonik biznis forum, Kurir, 8. 3. 2016.Kopaonik biznis forum, Kurir, 8. 3. 2016.
Kopaonik biznis forum, Kurir, 8. 3. 2016.FEFA Faculty
 
Aleksandar Ružević za Magazin Biznis: Sto dana premijerki za snažan reformski...
Aleksandar Ružević za Magazin Biznis: Sto dana premijerki za snažan reformski...Aleksandar Ružević za Magazin Biznis: Sto dana premijerki za snažan reformski...
Aleksandar Ružević za Magazin Biznis: Sto dana premijerki za snažan reformski...NALED Serbia
 
Prof. dr Ana Trbović, B92, 13. 6. 2014.
Prof. dr Ana Trbović, B92, 13. 6. 2014.Prof. dr Ana Trbović, B92, 13. 6. 2014.
Prof. dr Ana Trbović, B92, 13. 6. 2014.FEFA Faculty
 
Svetlana Žikić - Mikrokrediti otvaraju nova radna mesta, Controlling magazin 06
Svetlana Žikić - Mikrokrediti otvaraju nova radna mesta, Controlling magazin 06Svetlana Žikić - Mikrokrediti otvaraju nova radna mesta, Controlling magazin 06
Svetlana Žikić - Mikrokrediti otvaraju nova radna mesta, Controlling magazin 06Menadžment Centar Beograd
 
Prof. dr Nebojša Savić, Kažiprst, B92, 2. 11. 2016.
Prof. dr Nebojša Savić, Kažiprst,  B92, 2. 11. 2016.Prof. dr Nebojša Savić, Kažiprst,  B92, 2. 11. 2016.
Prof. dr Nebojša Savić, Kažiprst, B92, 2. 11. 2016.FEFA Faculty
 
07 2011 izvestaj_o_drustveno_odgovornom_poslovanju_erste_bank_a.d._novi_sad_z...
07 2011 izvestaj_o_drustveno_odgovornom_poslovanju_erste_bank_a.d._novi_sad_z...07 2011 izvestaj_o_drustveno_odgovornom_poslovanju_erste_bank_a.d._novi_sad_z...
07 2011 izvestaj_o_drustveno_odgovornom_poslovanju_erste_bank_a.d._novi_sad_z...Sarcanski Milica
 
Izveštaj o Društveno odgovornom poslovanju Erste Banke za 2010. godinu
Izveštaj o Društveno odgovornom poslovanju Erste Banke za 2010. godinuIzveštaj o Društveno odgovornom poslovanju Erste Banke za 2010. godinu
Izveštaj o Društveno odgovornom poslovanju Erste Banke za 2010. godinuErste Banka Srbija
 
Prof. dr Nebojša Savić,Danas, 9.. 3. 2017.
Prof. dr Nebojša Savić,Danas, 9.. 3. 2017.Prof. dr Nebojša Savić,Danas, 9.. 3. 2017.
Prof. dr Nebojša Savić,Danas, 9.. 3. 2017.FEFA Faculty
 
Zoran Blagojević - Prvi među jednakima na putu do uspeha, Controlling magazin 06
Zoran Blagojević - Prvi među jednakima na putu do uspeha, Controlling magazin 06Zoran Blagojević - Prvi među jednakima na putu do uspeha, Controlling magazin 06
Zoran Blagojević - Prvi među jednakima na putu do uspeha, Controlling magazin 06Menadžment Centar Beograd
 
Sradnja privatnog i javnog sektora za unapredjenje privrednog ambijenta u ops...
Sradnja privatnog i javnog sektora za unapredjenje privrednog ambijenta u ops...Sradnja privatnog i javnog sektora za unapredjenje privrednog ambijenta u ops...
Sradnja privatnog i javnog sektora za unapredjenje privrednog ambijenta u ops...NALED Serbia
 
EY Preduzetnik godine 2014
EY Preduzetnik godine 2014EY Preduzetnik godine 2014
EY Preduzetnik godine 2014Tanja Petrovic
 
Nedeljnik Vreme: Aleksandar Ružević - Očekujemo od Vlade da bude reformska i...
Nedeljnik Vreme: Aleksandar Ružević -  Očekujemo od Vlade da bude reformska i...Nedeljnik Vreme: Aleksandar Ružević -  Očekujemo od Vlade da bude reformska i...
Nedeljnik Vreme: Aleksandar Ružević - Očekujemo od Vlade da bude reformska i...NALED Serbia
 
Rezime Studije o parafiskalnim nametima na privredu
Rezime Studije o parafiskalnim nametima na privreduRezime Studije o parafiskalnim nametima na privredu
Rezime Studije o parafiskalnim nametima na privreduNALED Serbia
 

Similar to Saznajte više o tome ko se takmičio za nagradu EY Preduzetnik godine - Biznis&Finansije dodatak (20)

STRATEŠKI PLAN ZA PERIOD 2017. - 2019.
STRATEŠKI PLAN ZA PERIOD 2017. - 2019.STRATEŠKI PLAN ZA PERIOD 2017. - 2019.
STRATEŠKI PLAN ZA PERIOD 2017. - 2019.
 
Analiza poreskog i neporeskog opterecenja pocetnika u poslovanju
Analiza poreskog i neporeskog opterecenja pocetnika u poslovanjuAnaliza poreskog i neporeskog opterecenja pocetnika u poslovanju
Analiza poreskog i neporeskog opterecenja pocetnika u poslovanju
 
EY Preduzetnički barometar 2021
EY Preduzetnički barometar 2021EY Preduzetnički barometar 2021
EY Preduzetnički barometar 2021
 
Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Politika, 05.07.2012.
Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Politika, 05.07.2012.Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Politika, 05.07.2012.
Prof. dr Mihailo Crnobrnja, Politika, 05.07.2012.
 
Srećni praznici
Srećni prazniciSrećni praznici
Srećni praznici
 
Prof. dr Nebojša Savić, Biznis magazin, februar 2014.
Prof. dr Nebojša Savić,  Biznis magazin, februar 2014.Prof. dr Nebojša Savić,  Biznis magazin, februar 2014.
Prof. dr Nebojša Savić, Biznis magazin, februar 2014.
 
Kopaonik biznis forum, Kurir, 8. 3. 2016.
Kopaonik biznis forum, Kurir, 8. 3. 2016.Kopaonik biznis forum, Kurir, 8. 3. 2016.
Kopaonik biznis forum, Kurir, 8. 3. 2016.
 
Aleksandar Ružević za Magazin Biznis: Sto dana premijerki za snažan reformski...
Aleksandar Ružević za Magazin Biznis: Sto dana premijerki za snažan reformski...Aleksandar Ružević za Magazin Biznis: Sto dana premijerki za snažan reformski...
Aleksandar Ružević za Magazin Biznis: Sto dana premijerki za snažan reformski...
 
Prof. dr Ana Trbović, B92, 13. 6. 2014.
Prof. dr Ana Trbović, B92, 13. 6. 2014.Prof. dr Ana Trbović, B92, 13. 6. 2014.
Prof. dr Ana Trbović, B92, 13. 6. 2014.
 
Svetlana Žikić - Mikrokrediti otvaraju nova radna mesta, Controlling magazin 06
Svetlana Žikić - Mikrokrediti otvaraju nova radna mesta, Controlling magazin 06Svetlana Žikić - Mikrokrediti otvaraju nova radna mesta, Controlling magazin 06
Svetlana Žikić - Mikrokrediti otvaraju nova radna mesta, Controlling magazin 06
 
Prof. dr Nebojša Savić, Kažiprst, B92, 2. 11. 2016.
Prof. dr Nebojša Savić, Kažiprst,  B92, 2. 11. 2016.Prof. dr Nebojša Savić, Kažiprst,  B92, 2. 11. 2016.
Prof. dr Nebojša Savić, Kažiprst, B92, 2. 11. 2016.
 
07 2011 izvestaj_o_drustveno_odgovornom_poslovanju_erste_bank_a.d._novi_sad_z...
07 2011 izvestaj_o_drustveno_odgovornom_poslovanju_erste_bank_a.d._novi_sad_z...07 2011 izvestaj_o_drustveno_odgovornom_poslovanju_erste_bank_a.d._novi_sad_z...
07 2011 izvestaj_o_drustveno_odgovornom_poslovanju_erste_bank_a.d._novi_sad_z...
 
Izveštaj o Društveno odgovornom poslovanju Erste Banke za 2010. godinu
Izveštaj o Društveno odgovornom poslovanju Erste Banke za 2010. godinuIzveštaj o Društveno odgovornom poslovanju Erste Banke za 2010. godinu
Izveštaj o Društveno odgovornom poslovanju Erste Banke za 2010. godinu
 
Prof. dr Nebojša Savić,Danas, 9.. 3. 2017.
Prof. dr Nebojša Savić,Danas, 9.. 3. 2017.Prof. dr Nebojša Savić,Danas, 9.. 3. 2017.
Prof. dr Nebojša Savić,Danas, 9.. 3. 2017.
 
Zoran Blagojević - Prvi među jednakima na putu do uspeha, Controlling magazin 06
Zoran Blagojević - Prvi među jednakima na putu do uspeha, Controlling magazin 06Zoran Blagojević - Prvi među jednakima na putu do uspeha, Controlling magazin 06
Zoran Blagojević - Prvi među jednakima na putu do uspeha, Controlling magazin 06
 
Sradnja privatnog i javnog sektora za unapredjenje privrednog ambijenta u ops...
Sradnja privatnog i javnog sektora za unapredjenje privrednog ambijenta u ops...Sradnja privatnog i javnog sektora za unapredjenje privrednog ambijenta u ops...
Sradnja privatnog i javnog sektora za unapredjenje privrednog ambijenta u ops...
 
EY Preduzetnik godine 2014
EY Preduzetnik godine 2014EY Preduzetnik godine 2014
EY Preduzetnik godine 2014
 
Nedeljnik Vreme: Aleksandar Ružević - Očekujemo od Vlade da bude reformska i...
Nedeljnik Vreme: Aleksandar Ružević -  Očekujemo od Vlade da bude reformska i...Nedeljnik Vreme: Aleksandar Ružević -  Očekujemo od Vlade da bude reformska i...
Nedeljnik Vreme: Aleksandar Ružević - Očekujemo od Vlade da bude reformska i...
 
EY Preduzetnik godine 2016
EY Preduzetnik godine 2016EY Preduzetnik godine 2016
EY Preduzetnik godine 2016
 
Rezime Studije o parafiskalnim nametima na privredu
Rezime Studije o parafiskalnim nametima na privreduRezime Studije o parafiskalnim nametima na privredu
Rezime Studije o parafiskalnim nametima na privredu
 

More from Mila Dimitrijević

EY indeks-promena-navika-potrošača
EY indeks-promena-navika-potrošačaEY indeks-promena-navika-potrošača
EY indeks-promena-navika-potrošačaMila Dimitrijević
 
Covid19 smernice za privrednike EY srbija
Covid19 smernice za privrednike EY srbijaCovid19 smernice za privrednike EY srbija
Covid19 smernice za privrednike EY srbijaMila Dimitrijević
 
Upoznajte ovogodišnje kandidate za nagradu EY Preduzetnik godine
Upoznajte ovogodišnje kandidate za nagradu EY Preduzetnik godineUpoznajte ovogodišnje kandidate za nagradu EY Preduzetnik godine
Upoznajte ovogodišnje kandidate za nagradu EY Preduzetnik godineMila Dimitrijević
 
Ko konkuriše za nagradu EY Preduzetnik godine 2016?
Ko konkuriše za nagradu EY Preduzetnik godine 2016?Ko konkuriše za nagradu EY Preduzetnik godine 2016?
Ko konkuriše za nagradu EY Preduzetnik godine 2016?Mila Dimitrijević
 
Ey preduzetnik godine 2016 žiri
Ey preduzetnik godine 2016   žiriEy preduzetnik godine 2016   žiri
Ey preduzetnik godine 2016 žiriMila Dimitrijević
 
EY Preduzetnik godine 2016 - nezavisni žiri
EY Preduzetnik godine 2016 - nezavisni žiriEY Preduzetnik godine 2016 - nezavisni žiri
EY Preduzetnik godine 2016 - nezavisni žiriMila Dimitrijević
 
EY preduzetnicki barometar 2016 final
EY preduzetnicki barometar 2016 finalEY preduzetnicki barometar 2016 final
EY preduzetnicki barometar 2016 finalMila Dimitrijević
 
EY Preduzetnicki barometar 2016
EY Preduzetnicki barometar 2016EY Preduzetnicki barometar 2016
EY Preduzetnicki barometar 2016Mila Dimitrijević
 

More from Mila Dimitrijević (9)

EY indeks-promena-navika-potrošača
EY indeks-promena-navika-potrošačaEY indeks-promena-navika-potrošača
EY indeks-promena-navika-potrošača
 
Covid19 smernice za privrednike EY srbija
Covid19 smernice za privrednike EY srbijaCovid19 smernice za privrednike EY srbija
Covid19 smernice za privrednike EY srbija
 
Upoznajte ovogodišnje kandidate za nagradu EY Preduzetnik godine
Upoznajte ovogodišnje kandidate za nagradu EY Preduzetnik godineUpoznajte ovogodišnje kandidate za nagradu EY Preduzetnik godine
Upoznajte ovogodišnje kandidate za nagradu EY Preduzetnik godine
 
Ko konkuriše za nagradu EY Preduzetnik godine 2016?
Ko konkuriše za nagradu EY Preduzetnik godine 2016?Ko konkuriše za nagradu EY Preduzetnik godine 2016?
Ko konkuriše za nagradu EY Preduzetnik godine 2016?
 
Ey preduzetnik godine 2016 žiri
Ey preduzetnik godine 2016   žiriEy preduzetnik godine 2016   žiri
Ey preduzetnik godine 2016 žiri
 
EY Preduzetnik godine 2016 - nezavisni žiri
EY Preduzetnik godine 2016 - nezavisni žiriEY Preduzetnik godine 2016 - nezavisni žiri
EY Preduzetnik godine 2016 - nezavisni žiri
 
EY preduzetnicki barometar 2016 final
EY preduzetnicki barometar 2016 finalEY preduzetnicki barometar 2016 final
EY preduzetnicki barometar 2016 final
 
EY Preduzetnicki barometar 2016
EY Preduzetnicki barometar 2016EY Preduzetnicki barometar 2016
EY Preduzetnicki barometar 2016
 
EY Preduzetnik godine 2015
EY Preduzetnik godine 2015EY Preduzetnik godine 2015
EY Preduzetnik godine 2015
 

Saznajte više o tome ko se takmičio za nagradu EY Preduzetnik godine - Biznis&Finansije dodatak

  • 1.
  • 2. Izdaje: Novinsko izdavačko preduzeće BIF Press d.o.o. 11 000 Beograd, Čika Ljubina 6/II Telefoni: (011) 262 28 15; tel/fax: 218 70 96 Štampa: Rotografika, Dizajn: Studio triD Prilog priredile: Zorica Žarković i Marija Dukić 3 Stefan Strovjanovski, partner u poreskom odeljenju kompanije EY Jedinstvena prilika da upoznamo najbolje 5 Radovan Milojević, Stublina Iskoristio sam sve šanse koje su mi se pružile 8 Mina Rakićević, Delikos Delikatesi u ženskim rukama 10 Bojan Stupar i IgorVujović Nađ Na krilima uspeha 12 Milan Lončarević, Jasmil Kad nešto ne znaš, potraži onoga ko zna 14 Petar Obradović, Papir Print Zadovoljan radnik je najbolji radnik 16 Živojin Bolbotinović,Tekijanka Detalji na kojima padaš, ili pokažeš da si čovek 18 Milisav Novičić, Unipromet Svake godine po jedno novo tržište 20 Miroslav Kovačević,Vinarija Kovačević Stara receptura na nov način 22 Ivan Smiljković, član IO ProCredit banke u Srbiji Fokusirani smo na razvoj i investicije 24 Utisci žirija o izboru preduzetnika godine Preduzetnici u žiriju, preduzetnici ispred žirija 28 Učesnici Mladen Aleksić, Alpros d.o.o. Anja Ivana Milić i Aleksandar Milić, Arhi.Pro RadeVučićević iTatjanaVučićević, Art Ival d.o.o. Ljubodrag Deljanin, Dunipak d.o.o. Obrad Kovačević, Entero d.o.o. Srećko Atanasković i Mirna KojićVeljović, E-Smart Systems d.o.o Goran Janković, Inmold Plast d.o.o. Jovan Dubroja, Karin komerc MD d.o.o. Slaviša Janjušević, Kondor I d.o.o. NeđeljkoVukašin, Kristal So d.o.o. Veljko Radovanović, Logik poslovna rešenja d.o.o. ŽaklinaTanasijević, Movie Kitchen – Catering d.o.o. Milan Kostadinović, Prvako Engineering d.o.o. Zoran Rašić, Ralex d.o.o. Vladimir Marinković, Sunce Marinković d.o.o. TamašTot,T-1 Abraziv d.o.o. Ada Miroljub Kršanin,Tehnomarket d.o.o. Sanja Stanimirović,Testeral d.o.o. VladetaTomašević,Trgovinsko poslovni centar Orašac d.o.o. Dragan Anđelković,Viva 92 d.o.o. Đorđe Ivković,Yugometal d.o.o. 2 EY PREDUZETNIK GODINE 2017 2017
  • 3. Z ahvaljujući programu EY preduzetnik godi- ne, u proteklih šest godina je promovisano gotovo 150 domaćih preduzetnika, uglav- nom porodičnih kompanija. Ova preduzeća su samo u 2016. godini ostvarila 30 milijardi dinara poslovnih prihoda, odnosno nešto manje od jedne milijarde evra i zapošlja- vala su oko 15.000 ljudi. U najnovijem programu su učestvovala 33 preduzetnika ispred 29 kompanija, koje su samo ove godine ukupno prihodovale 250 miliona evra, a zapošljavaju oko 4.000 ljudi. „Svake godine, u našem programu učestvuje sve više izuzetnih domaćih kompanija koje uspevaju da prevaziđu različite izazove i prepreke, a nakon toga nastavljaju sve snažnije. To nam je pružilo jedinstvenu priliku da razumemo i naučimo kako razmišljaju najbo- lji – njihove ideje, motivaciju, strategiju i upornost koja ih je dovela do uspeha. Ovaj program je i vrlo jasno ukazao koliko je veliki potencijal preduzetništva za rast domaće privrede“, ističe Stefan Strovjanovski, partner u poreskom odeljenju kompanije EY i dodaje: „Kada smo 2012. godine u Srbiji uveli ovu nagradu, poslovali smo na lokalnom tržištu već 15 godina i uvideli da je pravi momenat da promovišemo preduzetnički duh i inicija- tivu i odamo priznanje ljudima koji ne čekaju rešenja, već ih sami traže nezavisno od spoljnih okolnosti i uprkos predrasudama. Tokom ovih godina uverili smo se u to da je uspeh preduzetnika unapredio sektore u kojima posluju, a što je možda i važnije – lokalne zajed- nice u kojima žive i rade“. Stručnjaci kompanije EY do sada su imali priliku da se sretnu s preduzetnicima iz svih krajeva Srbije, „pa smo, tako, upoznali najvećeg poslodavca u Babušnici koji izvozi svoje proizvode u sve krajeve sveta, ali se nije odrekao svog rodnog mesta i značajno je unapredio region u kom posluje. Takvih pojedinaca je mnogo – velika većina naših kandidata bira da posluje baš u svojim gradovima“, naglašava Strovjanovski, „uprkos svim preprekama koje infrastruktura ponekad posta- vlja pred njih“. Najveće prepreke i moguća rešenja Saradnja sa preduzetnicima, međutim, pokazuje da je još veći izazov od neodgovarajuće infrastrukture sve izraženiji nedostatak radne snage, a što potvrđuju i rezultati istraživanja objavljeni u EY Preduzetničkom barometru, koji pokazuju da 46% najboljih preduzet- nika smatra da je pronalaženje odgovarajućih kadrova najvažnije za njihov budući razvoj. „Rešenje treba tražiti u temeljnoj reformi obrazovnog sistema, od jaslica do doktorskih studija, koja je najbitnija za razvoj, pa ako Stefan Strovjanovski, partner u poreskom odeljenju kompanije EY Jedinstvena prilika da upoznamo najbolje „Ovaj program nam je pružio jedinstvenu priliku da razumemo kako razmišljaju najbolji i da se uverimo koliko je uspeh preduzetnika unapredio sektore u kojima posluju, a što je možda i važnije – lokalne zajednice u kojima žive i rade“, ističe Stefan Strovjanovski, partner u poreskom odeljenju kompanije EY. 3EY PREDUZETNIK GODINE 2017 organizator
  • 4. hoćete, i za opstanak privrede i društva. U suprotnom, preti nam, u najmanju ruku, privredna stagnacija“, upo- zorava Strovjanovski. Premda je deficit kadrova prisutan u celoj Evropi, pa čak i u najrazvijenijim ekonomijama poput Nemačke, „koja takođe ima svoje ’Babušnice’, gde je stopa ne- zaposlenih negativna, dakle, nedostaju im ljudi“, a u Češkoj i Poljskoj poslodavci moraju da ulažu dodatni novac u reklamiranje svojih kompanija na tržištu rada – to nisu uporedive situacije sa našom, konstatuje Stro- vjanovski. „Veoma je pozitivno što sve više kompanija u Srbiji osnivaju svoje akademije za različite vidove usa- vršavanja u struci i što se pruža podrška mladima da kroz startap preduzeća počnu da stiču preduzetnička iskustva, ali to ne može da zameni neophodnu reformu obrazovanja, niti taj proces mogu da finansiraju samo privrednici“. S druge strane, čak 89% najboljih preduzetnika izja- vljuje u pomenutom istraživanju da bi ključni poreski podsticaj za razvoj preduzetništva bilo snižavanje stope oporezivanja zarada. Komentarišući ovakav predlog, Strovjanovski pojašnjava da ga poslodavci pokreću s ciljem da se umanji ukupan trošak zarada na nivou kompanije. „Očekuje se da bi ’ušteda’ ostala firmi, iako, striktno zakonski, ukoliko se smanji porez, to bi trebalo da ide u džep radnika, dok bi se ušteda na doprinosima delila podjednako, osim ako se ne umanjuju samo do- prinosi na teret poslodavaca, u kom slučaju može biti govora o nekakvoj uštedi“. U EU fiskalno opterećenje na plate je u proseku iz- među 40% i 45%, a u Srbiji je 58% kod minimalne, 64% kod prosečne a 67% kod petostruke plate. Podataka o procentu isplaćenih prihoda „na crno“, naravno nema, „ali je za verovati da smo i tu iznad proseka. To je povezano jedno s drugim, što više prijavljenih plata, više prostora za smanjenje poreskog opterećenja, i obrnuto, manje poreske stope, više prijavljenih priho- da. Pri tome, kod nas udeo poreza u fiskalnom opte- rećenju je nizak, između 7% i 10%, dok sve ostalo čine doprinosi za penzije i zdravstvo. Istovremeno, novca za penzije nikad dovoljno, a u zdravstvu su prisutni manjkovi. Dakle, u pitanju je komplikovaniji rebus“, ocenjuje Strovjanovski, ali napominje da bez obzira na to, „sa stanovišta poslodavaca, navedene mere bi svakako pozitivno uticale na dalji rast i razvoj, jer bi kompanijama omogućile dodatna slobodna sredstva koja bi mogle da iskoriste na način koji smatraju naj- boljim u datom trenutku i datim okolnostima“. Potrebne su hrabre odluke Kada je reč o najvećim poreskim izazovima u izvozu, među kojima preduzetnici posebno ističu neizvesnosti u pogledu primene carinskih i propisa u deviznom poslovanju, Strovjanovski smatra da je neophodno poboljšati mehanizme koji će unaprediti procedure, „a što je moguće uraditi na dva načina: reformom admini- stracije i administrativnih postupaka, i ukidanjem admi- nistracije. Za ovo drugo verovatno neće biti hrabrosti, nema je ni u Evropi, to se s vremena na vreme dogodi u SAD. Kada je u pitanju devizni zakon, činjenica je da se radi o recidivu iz prošlosti, barem u delu koji se bavi administriranjem. Obzirom da imamo valutu, ovakav zakon bi trebalo da omogućava njenu zaštitu od neke ’više sile’, ali to bi trebalo da bude sve. Pokušaj da se kontrolišu plaćanja, naplate i slično, u poretku koji se temelji na privatnom vlasništvu, nekako ne ide jedno s drugim“, naglašava naš sagovornik. Upitan šta bi nakon dugogodišnjeg iskustva kom- panije EY u podršci najboljim preduzetnicima mogle biti preporuke koje bi poboljšale poslovnu klimu i ohrabrile nove generacije da se upuste u preduzetni- švo, Strovjanovski kaže: „Svi preduzetnici sa kojima sarađujemo ne kriju određenu gorčinu kada je reč o ukupnim uslovima poslovanja kod nas. To nije preovla- đujući osećaj, ali svi su morali da potroše mnogo više energije, strpljenja, živaca, novca i još mnogo toga da bi postali to što jesu. Diplomatski rečeno, postoji značajan prostor za dalje, snažno unapređenje i razvoj ukupnih uslova poslovanja, uključujući i uslove za razvoj mladih preduzetnika“. Ekonomski analitičari i preduzetnici su saglasni da su za početnike najveće prepreke pristup finansijama, fiskalni i parafiskalni sistem, kao i nedostatak informa- cija, veština i mentorstva. „Stoga, ako u budžetu nema novca za direktnu podršku preduzetnicima, društvo bi moralo bar da ponudi mogućnost mladima da stiču znanje koje će ih osposobiti za posao. Od toga zavisi kako će izgledati naša sutrašnjica, a što zahteva hrabre odluke da se budžetska sredstva ulažu u primenljivo znanje, umesto u propale kompanije“, zaključuje Stro- vjanovski. Dobra odluka Objašnjavajući odluku da ovogodišnji nezavisni žiri čine isključivo preduzetnici, Stefan Strovjanovski na- glašava da se pretpostavka kako su preduzetnici najpo- zvaniji da ocenjuju svoje kolege pokazala ispravnom. „Bili smo svedoci ogromne posvećenosti članova žirija, koji su potrošili mnogo vremena detaljno analizirajući kandidate i njihovo poslovanje. Činjenica da o izboru preduzetnika odlučuju baš oni, koji su uspeli da svoje inovativne, brzorastuće i uspešne kompanije dovedu na nivo na kom su danas, svedoči o transparentnosti programa, ali i dokazuje da su naši pobednici svoju titu- lu poneli opravdano i zasluženo. Samim tim, izuzetno nam je drago što baš najuspešniji odlučuju o tome ko će biti naredni nosioci ovog priznanja. Još jednom velika zahvalnost na predanom radu“. 4 EY PREDUZETNIK GODINE 2017 2017
  • 5. J a u svom životu nemam čega da se stidim – pri- čam pošteno onako kako se sve zaista odi- grava, što u današnjem svetu može da deluje naivno, a nekima i ne- verovatno – da iz poljoprivre- de odete u trgovinu i na kraju uspete u proizvodnji u metalskoj industriji o kojoj u početku ništa niste znali. Ali ja sam se našao u pravom trenutku na pravom mestu i iskoristio sam sve šanse koje su mi se pružile. Mnogima su se pružale prilike, ali ih nisu iskoristili“, počinje priču o sebi Radovan Milojević, vlasnik kom- panije „Stublina“ iz sela Stojnik kod Aranđelovca. Ovakvo predstavljanje sebe i uspeha koji ste ostvarili teško ćete čuti na bilo kom modernom kursu o tome kako se pišu radne biografije ili među savetima sku- po plaćenih konsultanata kako se promovisati u javnosti. Ali za- to, nasuprot ukalupljenim i bez- ličnim „uspešnim pričama“ koje deluju kao da su „štancovane“, već na početku razgovora sa Ra- dovanom Milojevićem, shvatite kako imate priliku da upoznate čoveka koji je uspeo baš zato što ima hrabrosti da se „odupre kalupu“. Ne krije da potiče iz siromašne porodice i da nije imao uslova da studira ekonomiju, pa je zato pokušao da u postojećim prilika- ma nađe najbolje rešenje. „Prvo sam se okrenuo poljoprivredi sa željom da zaradim početni novac za nešto perspektivnije, jer poljoprivredu svi hvale, ali to je jako težak i mukotrpan ži- vot. Naš seljak je potcenjen, a s druge strane ne ume samostalno da se organizuje kako bi obez- bedio profitabilnije poslove. U Radovan Milojević, Stublina Iskoristio sam sve šanse koje su mi se pružile U selu koje su zvali „Pusti Stojnik“, jer nije imalo ni puta, ni struje, a kamoli druge proizvodne uslove, Radovan Milojević je razvio kompaniju koja danas izvozi tri četvrtine svoje proizvodnje i pokreće sopstvene pogone u Rusiji. Zahvaljujući ovom preduzetniku, danas Stojnik ima put, vrtić, školu i bolnicu, jer je Milojević uveren da „samo ako mladi imaju perpsektivu tu gde su rođeni, onda će budućnost imati i naša preduzeća“. „ 5EY PREDUZETNIK GODINE 2017 pobednik
  • 6. to vreme, međutim, nisam imao drugih načina da zaradim po- četni kapital, osim porodičnog imanja i posla u zemljoradničkoj zadruzi. No kako je u to vre- me država zaista davala povoljne kredite za razvoj poljoprivrede, ja sam to iskoristio da napravim uspešne poslove jer sam prepo- znavao šanse gde mogu više da zaradim“. Ko je prvi, taj je pobednik Možda bi Milojević izrastao u velikog poljoprivrednika, da se početkom devedestih nije raspa- la tadašnja država i životi mno- gih, pa i njegov, okrenuli se „na- opačke“. Stoga je rešio da se i on okrene trgovini i početni kapital je uložio u lokal u novoizgrađe- nom tržnom centru u Mladenov- cu, ali nije imao dovoljno novca da bi u njemu nešto pokrenuo. Šansu je uočio kada je slučajno upoznao direktora trgovine iz firme „Bane Sekulić“, koji mu je predložio da franšizno prodaje okove za građevinsku stolariju koje je proizvodila ova fabrika. Mada o tim proizvodima nije znao ni kako se prave ni kako se prodaju, uspeo je da nađe tr- žište, ali taman kada je počeo da zarađuje, usledile su sankcije, in- flacija, nedostak robe na tržištu, propast fabrika među kojima je bila i „Bane Sekulić“... U takvoj situaciji, Milojević ne samo da nije odustao, već se odlučio za nesvakidašnje reše- nje – da proizvode koje je do tada prodavao sam pravi, te da se pre svega okrene okovima za aluminijumsku stolariju. „Ja ništa nisam znao o toj proizvodnji, ali sam našao ljude koji to znaju da rade i imao sam tržište na kome te proizvode mogu da prodam. I to je bilo presudno. Nisam imao vremena da učim šta treba da zna mašinac ili tehnolog – hteo sam svakako što pre da izađem na tržište, jer ko je prvi, taj je po- bednik. Zato sam poverio poslo- ve ljudima koji su počeli da rade za mene alate, konstrukcije i di- zajn, a ja sam nalazio firme koje su tim alatima pravile proizvode i na kraju radionicu koja je sve to sklapala. Tako sam uspeo da do 1997. uspostavim kompletnu proizvodnju, iako nisam imao nijednu svoju mašinu“. Te godine se posao razvijao jako dobro i Milojević je ponovo doneo netipičnu odluku: da se vrati u selo, na svoje porodično imanje, renovira poljoprivredne objekte i u njima započne proi- zvodnju. „Prve, polovne mašine sam kupio u Ukrajini i počeo sam da radim u mestu gde nije bilo ni puta ni struje – nisam imao elementarne resurse za proizvodnju, ali imao sam viziju. To nisu bila velika očekivanja, znao sam da mogu pristojno da zaradim, ali da ću razviti firmu do ovog nivoa – to ni ja u počet- ku nisam očekivao. Međutim, ka- da uđete u to, onda morate dalje. Bitno je da poštujete kupce, da budete uvereni da je to što proi- zvodite pravi proizvod za tržište i da je takvog kvaliteta da biste ga i sami kupili – onda budite sigurni da ćete uspeti“. Novi pogoni i van Srbije Danas, nakon četvrt veka ra- zvoja, kompanija „Stublina“ pro- izvodi oko 1.500 artikala, koji su uglavnom namenjeni proizvod- nji prozora i vrata i najvećim delom su od aluminijuma. U pi- tanju su velike serije pogonskih ručica i kvaka, spojnica, brava, prihvatnih ploča, zasuna, okret- nih i okretno-nagibnih okova, cilindara, kao i univerzalnih za- tvarača vrata, kod nas poznati- jih pod brendom „Diplomat“. Vlasnik „Stubline“ objašnjava da plasman na domaćem i stranim tržištima organizuju preko distri- butera, „odnosno preko partne- ra koji prodaju robu pod našim uslovima, a naši najveći kupci su proizvođači vrata i prozora, proizvođači profila i distributeri aluminijumskih profila“. U Srbiji pokrivaju skoro 70% tržišta bravarije za aluminijum- sku stolariju, no Milojević ističe da iako je u ovoj branši ogromna konkurencija kineskih, turskih i kompanija iz EU, uspevaju da izvezu 75% ukupne proizvodnje, najviše na rusko tržište, a potom u Belorusiju, Ukrajinu i bivše jugoslovenske republike. „Prvo smo krenuli od zemalja u regio- nu, a sledeća je bila Rusija koja nam je sada primarno tržište i gde izvozimo najviše. Mi smo u Ukrajini bili čak organizovali proizvodnju, zbog dostupnosti radne snage – što je kod nas sve veći problem, i imajući u vidu da će Srbija, pridruživanjem EU, izgubiti u nekom trenutku po- voljnosti koje ima u trgovini sa ruskim tržištem. Ali kada se situ- acija u Ukrajini iskomplikovala zbog sukoba sa Rusijom, morao sam te objekte da prodam i pre- neli smo ulaganja u Rusiju“. Nasuprot i dalje prisutnim ste- reotipima da rusko tržište „guta sve i svašta“, Milojević ističe da je ono izuzetno zahtevno, ne samo u pogledu velikih količina koje treba obezbediti u kontinu- itetu, već i kada je reč o kvalite- tu. „Kupili smo zemlju, radimo projekte, sada počinjemo prvi segment proizvodnje u jednom naselju u Moskvi, što će nam logistički olakšati plasman i na tr- žišta bivših sovjetskih republika. Uveren sam da u Rusiji imamo perspektivu, uprkos veoma jakoj konkurenciji evropskih i svetskih proizvođača, kao i ruskih kom- panija koje upravo zbog sankcija nastoje da sve više same proizvo- de većinu stvari koje su ranije uvozile“. „Stublina“ je prošle godine proširila svoje kapacitete, pa su počeli da izvoze manje količine i na evropsko tržište. Za am- bicioznije planove potrebno je vreme, „jer ne zaboravimo da 6 EY PREDUZETNIK GODINE 2017 2017
  • 7. se velike industrijske kompanije razvijaju decenijama, a mi smo za 25 godina doslovno ni od čega stigli do ovog nivoa“. Pri tom, put od proizvodnje u po- ljoprivrednom objektu od sto kvadrata do današnjih kapacite- ta od 27.000 kvadratnih metara, uglavnom je finansiran iz sop- stvenih sredstava. U poslednjih pet godina, u opremu je ulo- ženo 17 miliona evra, a vlasnik „Stubline“ kaže da je jedno od retkih pozitivnih iskustava sa bankama bila saradnja sa EBRD, kada je iskoristio kreditne linije koje je plasirala preko doma- ćih poslovnih banaka za pove- ćanje energetske efikasnosti. To je olakšalo kompaniji da dalje ulaže u naprednu proizvodnju, uključujući i izgradnju izuzetno savremene laboratorije koja se bavi kontrolom kvaliteta. Ono što je za kompaniju mali izdatak, za društvo može biti mnogo Upitan da li eventualno raz- mišlja o strateškom partnerstvu sa nekom zapadnom kompani- jom, naš sagovornik kaže da je razmatrao i takve mogućnosti. „Ali moramo da budemo realni – nijedna kompanija iz Evrope ne može da percepira neko na- še preduzeće, ma koliko ono bilo uspešno, kao ravnopravnog partnera. U eri globalizacije nji- ma ne treba partner kao što smo mi, jer smo slabiji od svih takvih kompanija. Mi ne možemo da postavljamo bilo kakve uslove kada su prisutne tako ogromne razlike u ekonomskoj moći. Zato oni traže od nas samo jeftinu radnu snagu, i tu se priča za- vršava – mogu da vas ’usisaju’ u sistem da radite za njih, pod njihovim uslovima za jako malu zaradu, što nama nije cilj. Mi imamo ponude, pa i pritiske da prodamo kompaniju, ali uspeva- mo još uvek sami i zato o tome i dalje ne razmišljam. Stvorili smo određenu količinu kapitala i nismo prisiljeni da uzimamo kredite, niti da se zadužujemo. Nemam želju da radim za neke velike kompanije – za te plate koje se nude ne možete da na- đete kvalitetne radnike, a deficit radne snage je generalno sve veći problem u Srbiji, pa i naša preduzeća dolaze u situaciju da moraju da pokreću posao na nekoj drugoj destinaciji, gde će lakše obezbediti radnike“. „Stublina“ zapošljava preko 300 zaposlenih, a kako imaju problem da pronađu iskusne, stručne kadrove, posebno pro- gramere, ekonomiste i mašinske inženjere, to donekle rešavaju obukama i pripravničkim pro- gramima. Milojević ističe da u kompaniji posebno podstiču one koji su zainteresovani za po- sao i spremni da se usavršavaju. Osim dobrih uslova za postojeće radnike, vlasnik Stubline dugo- ročno ulaže i u poboljšanje ži- votnih uslova za generacije koje tek dolaze. „Mislim da su ljudi koji su nešto uspeli da urade u životu, dužni da svojoj sredini nešto i vrate – ono što za nas nije veliki izdatak, za društvo može da bude mno- go. Moje selo Stojnik su zvali ’Pusti Stojnik’, jer nije imalo ni prilaz za autobus, a kamoli put. Bili smo kao slepo crevo. Kao dete morao sam kojekuda da pe- šačim da bih stigao do autobusa i u školu i svaki put sam razmišljao o tome kako bih mogao nešto da uradim da nam bude bolje, ma- kar da napravim taj put. Na kraju sam ga i napravio, donirali smo u vrtić, u školu, u bolnicu – to je moj dug prema društvu koje mi je dalo šansu da se iškolujem. Ponosim se time, ta ulaganja ni- su firmu usporila u razvoju, a doprineće boljem životu mladih i nastojanjima da u svojoj sredini imaju perspektivu. Ako oni ima- ju perspektivu tu gde su rođeni, onda će je imati i naše kompani- je“, uveren je Radovan Milojević. Kada je reč o budućnosti sa- me „Stubline“, Milojević priznaje da je poslom „zarazio“ ne samo suprugu, već i ćerku, za koju je uveren da će jednog dana uspe- šno preuzeti upravljanje predu- zećem. 7EY PREDUZETNIK GODINE 2017 pobednik
  • 8. „Mi ne idemo prečicama, ne zamenjujemo meso sojom ili nečim drugim, ne primenjujemo poslovnu filozofiju koja vodi ka pojeftinjenju proizvoda, ali neminovno i ka smanjenju kvaliteta“, ističe Mina Rakićević, vlasnica porodične kompanije Delikos u kojoj mesne delikatese prave uglavnom žene, a žene su i najčešći kupci. K ada se opredelite za proizvodnju su- homesnatih proizvoda vrhunskog kva- liteta, verovatno vam ne bi palo na pamet da ih reklamirate sloganom: „Ovo ima prvi ukus mesa“. Ali upravo to je bio prvi komentar potrošača koji su tokom više od 500 degustacija u domaćim maloprodajnim objektima prošle godine, bili u prilici da probaju proizvode pod nazivom „Kosmajska delikatesna radionica“, kompanije Deli- kos. „U početku, takav komentar potrošača mi nije bio sasvim jasan, ali u razgovoru sa njima shvatite da mnogi proizvodi od mesa nemaju i ukus mesa“, objašnjava Mina Rakićević, vlasnica ove kompanije, koju je 2005. na Kosmaju osnovao njen otac, mašin- ski inženjer. „On je tokom svoje karijere učestvovao u iz- gradnji mnogih industrijskih pogona za mesnu industriju. Potom je odlučio da napravi sopstveni pogon za preradu mesa, sa idejom da primenimo koncept koji, za razliku od Italije ili Španije, kod nas nije mnogo zastupljen – da se usko specijalizu- jete za jednu tržišnu nišu, ali da to što proizvodite bude izuzetno kvalitetno i da u tome vladate“, pri- ča naša sagovornica, koja upravlja kompanijom od 2013. godine. Premda je, kaže, preuzimanje odgovornosti za preduzeće i zaposlene bio jedan od najtežih trenu- taka u njenom životu, uspela je da za pet godina tro- struko uveća promet i broj radnika. Danas u Deliko- su radi 30 ljudi, koji proizvode mesne delikatese bez glutena i alergena, veštačkih boja i aroma i pojačiva- ča ukusa, a od najkvalitetnijeg svinjskog i goveđeg mesa, uz dodatak najfinijih začina. I to na Kosmaju koji omogućava odlične uslove za prirodan tretman mesa i daleko od svih zagađivača vazduha. „Mi ispunjavamo najviše standarde u proizvodnji hrane, prolazimo redovne kontrole kuća za stan- dardizaciju i naših inspekcija. Takođe, iskoristili smo najbolje iz tehnologije što smo mogli u našoj proizvodnji, ali ne po cenu skraćivanja procesa pro- izvodnje i automatizacije do nivoa u kojem ono što proizvodite praktično i ne vidite“, ističe Rakićević. Tradicija kao inovacija Kako, onda, taj proces izgleda? „Nama svaki ko- mad mesa prođe kroz ruku još od trenutka dopre- manja, i dalje ga ručno usoljavamo, ručno stavljamo začine, ručno se to meso kači radi sušenja. Proces zrenja traje između 30 i 100 dana, zavisno od pro- izvoda i to vreme mora da se ispoštuje, jer radimo sa mesom koje ne prolazi kroz termičku obradu – Mina Rakićević, Delikos Delikatesi u ženskim rukama 8 EY PREDUZETNIK GODINE 2017 2017
  • 9. to je ’živo’ meso koje je osušeno“, objašnjava naša sagovornica. Prema njenim rečima, takav način proizvodnje uslovlja i višu cenu, jer u suprotnom ne bi mogao biti isplativ. „Danas, kada se teži tome da se pomo- ću tehnologije proizvode sve veće količine, što više proširi asortiman i pokrije što veći broj tržišta a da se snize troškovi, mi smo se svesno opredelili da u ponudi imamo samo osam proizvoda i da proizvo- dimo ograničene serije, ali da budemo dosledni u kvalitetu, jer je to naš najveći adut koji se vidi već na prvi pogled – kako taj proizvod izgleda. Mi ne idemo prečicama, ne zamenjujemo meso sojom ili nečim drugim, ne primenjujemo poslovnu filozofi- ju koja vodi ka neprirodnom pojeftinjenju proizvo- da ali neminovno i ka smanjenju kvaliteta. Činjenica da mi u ponudi imamo više pršute nego kobasice je, takođe, hrabra odluka, jer u fermentisanom progra- mu poput kobasica danas možete da se poslužite raznim trikovima. Sa pršutom ili slaninom nema trikova – ili ćete to raditi kako treba, ili vas neće biti na tržištu“. Stoga ne čudi što je i na policama domaćih rad- nji uočljivo da je mesna prerađivačka industrija fokusirana na polutrajne proizvode i fermentisane kobasice i da se u tom segmentu vodi najveća trka među proizvođačima. Takav trend je i posledica ni- skog životnog standarda, „ali to što smo siromašnije tržište i jedemo manje mesa i mesnih prerađevina nego stanovnici EU, ne znači da naši ljudi ne prepo- znaju kvalitet. Uostalom, svako od nas je imao neke rođake na selu koji su gajili životinje i sami spravljali mesne prerađevine, tako da znamo kakvi su ukus i izgled neindustrijskih proizvoda“, podseća Rakiće- vić i dodaje da istraživanja među ovdašnjim potro- šačima, ali i iskustva drugih proizvođača u mesnoj industriji pokazuju da većina stanovnika Srbije nije sklona eksperimentisanju u ishrani i da radije biraju tradicionalne proizvode. „Zato, iako bi se od manje firme kao što je naša možda očekivalo da bi pre isprobavala nešto novo i na taj način tražila svoje mesto na tržištu – za mene je važno da mi u vreme masovne proizvodnje treti- ramo proizvod na tradicionalan način. Mi, ustvari, pravimo proizvod za sebe, ono što bismo mi rado jeli i tako se odnosimo prema proizvodnji i našim kupcima“. Oni su, pak, prilično različiti, kaže vlasnica Deli- kosa. Podaci sa tržišta pokazuju da su to najčešće ljudi od 30 do 60 godina, zaposleni i sa zaradama koje su više od proseka, te da su najbrojnije že- ne, ali da među kupcima ima i penzionera, kao i onih sa nižim prihodima koji ovakve proizvode ne mogu da priušte često, ali ih kupuju za specijalne prilike i proslave. „Mada je ovo tržište malo, ono je istovremeno i zahtevno jer je konkurencija veoma izražena, naročito kada je reč o proizvođačima koji su ovde prisutni decenijama, ali mi smo uspeli da nađemo svoje mesto i na trgovinskim policama i kod potrošača“, kaže Rakićević. Lojalnost prema partnerima Imajući u vidu da je reč o premium proizvodima, mogućnosti koje Delikos ima za njihov plasman se uglavnom svode na veće trgovinske lance, a trenut- no su im najveći kupci Merkator i Deleze. Na pita- nje koliko potresi na tržištu, kao što su dešavanja vezana za Agrokor, pa time i za njegove ćerke firme poput Merkatora mogu negativno da utiču na doba- vljača, naročito manjeg, Rakićević kaže: „Merkator je bio prvi veliki lanac koji nam je ukazao poverenje još 2010. godine. Oni su nam dali šansu i podržali su nas na početku, kada je najteže i naš odnos je od prvog dana bio zasnovan na poverenju, tako da i sada, uprkos otežanim oklonostima, nalazimo način da uspešno sarađujemo“. Komentarišući situaciju koju karakterišu brojne pritužbe dobavljača na trgovinske lance zbog nepo- štovanja rokova plaćanja, vlasnica Delikosa kaže da to nije problem nekog pojedinačnog trgovinskog lanca već je to sistemski problem u zemlji, odnosno poslovnog ambijenta i mera koje se kreiraju. „Ovo je veoma važno pitanje za funkcionisanje celokupne privrede i, naročito, novog talasa malih i srednjih preduzeća i mora se naći način kako da se rokovi plaćanja smanje sa sadašnjih 90 do 100 dana, na 30, koliko je, na primer, u Sloveniji“, ističe Rakićević. U Delikosu nisu skloni ni da menjaju dobavljače samo radi povoljnije cene. „Imamo svoje dobavljače sa kojima radimo dugo godina“, priča naša sagovor- nica, „jer ono na čemu mi stalno insistiramo jeste kvalitet, koji mora da se dokaže posebnim anali- zama i sertifikatima, kao što i mi našim kupcima moramo da dokažemo kvalitet našeg proizvoda“. U nabavci kvalitetnog mesa, međutim, sve veći pro- blem predstavlja konstantan pad stočarstva u Srbiji, pa Rakićević kaže da se u kompaniji raduju aktiv- nostima usmerenim na jačanje domaćeg stočnog fonda, „jer verujemo da će se kroz te aktivnosti još više unaprediti kvalitet domaće hrane“. Iako kompanija poseduje izvozne dozvole za tržišta van EU i kapacitete da proizvodi više od trenutnih 180 do 200 tona godišnje, Mina Rakićević planira da rast u neposrednoj budućnosti ostvaruje pre svega na domaćem tržištu. „Smatramo da prvo ovde treba da stojimo čvrsto na nogama, pa potom da se širimo u druge zemlje. Osim toga, zaista želi- mo da verujemo da će ipak doći vreme kada ćemo svi živeti bolje i sebi moći da priuštimo kvalitenije stvari, a pre svega hranu“. 9EY PREDUZETNIK GODINE 2017 finalista
  • 10. B ojan Stupar i Igor Vujović Nađ su pravi primer kako se od ra- nijeg usputnog posla i ličnog interesovanja može napraviti no- vi i veoma uspešan biznis. Svoj preduzetnički debi imali su pre 25 godina, kada su osnovali kompaniju Fashion Em- pire za organizaciju koncerata, modnih revija, izbora za mis i sličnih događaja. Zbog čestih odlazaka u inostranstvo koje su organizovali za svoje klijente, ali i strasti za putovanjima, naučili su kako da pronađu avionske karte po pristupačnoj ceni. U to vreme, takvu uslugu su našim putnicima nudili uglavnom strani sajtovi, što je motivisalo dvojicu prijatelja i poslovnih partnera da osnuju do- maću kompaniju koja će kupovati karte za putnike iz Srbije i pruža- ti im korisničku podršku putem interneta i direktno u svojim po- slovnicama. Stečena iskustva i kontakti omo- gućili su nastanak nove kompani- je, 2009. godine počinje sa radom agencija Fly Fly Travel. Iskustva iz prethodnog biznisa koji su vodili, posebno marketinška, pomogla su im da se veoma dobro pozicio- niraju na srpskom tržištu u onlajn prodaji avionskih karata. Prema rečima Vujović Nađa, početni ko- raci bili su teški, ali su uz po- moć stručnog kadra i inovativnog pristupa u poslovanju, stvorili brend koji je danas prepoznatljiv u ovom delu Evrope. „Naši građani često misle ka- ko u Srbiji kaskamo za svetom u upotrebi tehnologije, ali pošto se mi u principu bavimo onlajn biznisom, odgovorno tvrdim da ni u trenutku kada smo počinjali sa ovim poslom mi nismo mnogo zaostajali za razvijenim zemljama u onlajn bukiranju avionskih ka- rata. I te 2009. godine je mnogo naših ljudi kupovalo karte preko stranih sajtova, ili direktno od avi- onskih kompanija. Verovatno su Bojan Stupar i Igor Vujović Nađ, Fly Fly Travel Na krilima uspeha Vlasnici kompanije Fly Fly Travel su u pravom trenutku, 2009. godine, shvatili da prodaja avionskih karata preko interneta nudi brojne mogućnosti za razvoj i dobro su ih iskoristili. Danas, pored ovog posla, bave se i zastupanjem aviokompanija na Aerodromu „Nikola Tesla“, kargo industrijom, pružanjem jeftinijeg parkinga u blizini aerodroma, ali i mnogim drugim delatnostima vezanim sa avio saobraćaj. 10 EY PREDUZETNIK GODINE 2017 2017
  • 11. zbog toga svi kojima smo izneli ideju o osnivanju ovakve kom- panije smatrali da ona nema per- spektivu jer – ljudi umeju sami da kupe kartu. Da takvo razmišljanje nije ispravno, dokazali smo tako što smo tržištu obezbedili maksi- malni kvalitet i uslugu tokom 24 sata, kako preko interneta tako i lično na prodajnim mestima. Smatrali smo da nije isto kada kupite kartu preko nekog indij- skog sajta i kada kupite od naše agencije, u čije prostorije možete da odete i da potražite savet ili da dobijete predlog kako najlakše i najjeftinije da dođete do krajnje destinacije“, kaže naš sagovornik. Fly Fly sada zapošljava 118 oso- ba i to najviše stručnjaka za avi- ondustriju. Oni konstantno prate ponude aviokompanija i znaju koje su najjeftinije, najefikasnije i od kojih se može očekivati najbo- lja usluga. „Svaki putnik može da ode na internet pretraživač i da pogleda koliko košta putovanje od Beo- grada do bilo koje destinacije. Međutim, naš agent prati sve vr- ste popusta, zna koje su to mo- gućnosti da se za mnogo manje novca putuje iz, recimo, Niša ili Budimpešte, kako da se kupe odvojene karte uz dovoljno vre- mena da bi se osigurao dolazak na drugi let u slučaju kašnjenja prvog... Treba imati mnogo zna- nja o aviosaobraćaju da bi se taj posao radio kvalitetno, i zato se putnicima često više isplati da kupuju karte preko nas, nego da ih sami pronalaze u mnoštvu informacija na Internetu“, kaže Igor Vujović Nađ. Širenje posla i rast rejtinga Kompaniju Fly Fly Travel je me- đu brojnom konkurencijom iz- dvojila odluka da pružaju svoje usluge non-stop kao i razne do- datne pogodnosti za putnike. Bri- ga o putnicima podstakla je rast poverenja u Fly Fly i razvoj po- slovanja. No, kompanija se nije tu zaustavila, već je nastavila da širi i inovira svoju ponudu. U početku su im kupci bili uglavnom fizička lica, da bi pre tri godine proširili poslovanje i na korporativne kli- jente, te iz tog razloga pokrenuli sopstveni loyalty program za po- slovna putovanja – Fly Vip. Pro- gram se deli na više nivoa: „silver, gold i platinum“, a uz pomoć nje- ga sve kompanije koje su članovi imaju brojne pogodnosti. Osim saradnje sa poslovnim sektorom, počeli su da rade i za pojedine avio kompanije. Sada zastupaju pet stranih avioprevo- znika na beogradskom aerodro- mu, što znači da kontrolišu i oba- vljaju više aerodromskih aktiv- nosti kako bi se ti letovi odvijali nesmetano. Ušli su i u kargo biznis, investi- rajući svoj brend u ovaj posao, ali i uspostavili saradnju sa jednom parking kompanijom u blizini Aerodroma „Nikola Tesla“, koja će pod imenom Fly Fly nuditi usluge parkiranja po četiri puta nižoj ceni od aerodromske. Pošto se ovaj parking nalazi na nekoliko minuta od samog aerodroma, oni će svoje klijente prevoziti auto- mobilom od parkinga do aero- droma i nazad. Osnovali su i Fly Fly Academy, prvi privatni obrazovni centar u regionu za obuku stjuarda, stju- ardesa i drugih kadrova iz avi- oindustrije. Takođe izdaju i Fly Travel inflight magazin, prvi i jedini bilingvalni srpski mesečnik o civilnoj avijaciji i turizmu. Potvrda kvaliteta i poverenja kli- jenata došla je u vidu višestrukih nagrada i priznanja na najbolju turističku agenciju jugoistočne Evrope: Brand Leader Award, Business Partner, Serbian Brend, Top Serbian Brands Award i dr. Trka u modernizaciji Kako bi održali stabilnost po- slovanja, Bojan Stupar i Igor Vujo- vić Nađ su proširili svoju prodaj- nu mrežu u regionu, otvaranjem predstavništava Fly Fly Travel-a u Podgorici, Banja Luci, Istanbulu, Rijeci, Beču i Ljubljani. Primarni cilj im je franšizni razvoj na nivou Evrope a kasnije i celog sveta, jer kako kažu, prilike za rast ovakvog modela poslovanja, zasnovanog na internetu, su gotovo neogra- ničene. Prema rečima Vujović Nađa, svet se brzo menja i onaj ko želi da opstane na tržištu mora biti u toku sa ovim promenama. U avioindustriji to pre svega zahte- va da se prati razvoj tehnologija i neprestano ulaže u moderan način poslovanja. Naš sagovornik ističe kako je jedna od najboljih inovacija koju su uveli – eksluziv- na saradnja sa kompanijom ATPI, koja se bavi menadžmentom u putovanjima. Ona okuplja veliki broj turističkih agencija iz svih zemalja sveta i nudi im uvid u ponudu aviokompanija. „Na taj način smo saznali za veoma specifične povlastice pri kupovini karata. Aviokompani- je uglavnom imaju slične cene karata, ali nude i popuste za njihovu kupovinu u različitim delovima sveta. Uzmimo kao primer da kartu od Beograda do Tivta iz Srbije možete kupi- ti za najmanje 100 evra, ali da postoji mogućnost da se ona kupi u Australiji za 90 evra. Tako aviokompanije vezuju za sebe one ljude koji bi iz Australije došli u Beograd, ali bi možda usput i posetili Crnu Goru“, ob- jašnjava Vujović Nađ i dodaje: „Korišćenjem ATPI-ovog rešenja mi sada možemo bukirati karte u Australiji i ponuditi ih po nižoj ceni našim korisnicima ovde. Naravno, i aviokompanije prate razvoj inovacija, pa će u jednom trenutku sigurno smisliti nove načine da osiguraju bolju proda- ju, ali agencije poput naše kom- panije će, takođe, pratiti njihovu modernizaciju i nalaziti nove na- čine da putnicima osiguraju što pristupačnije letove“. 11EY PREDUZETNIK GODINE 2017 finalista
  • 12. „Kada si svestan da ne znaš dovoljno za nivo koji želiš da postigneš, treba da tražiš ljude koji to znanje imaju. Čini mi se da je ovde, na žalost, taka stav malo izražen iako sam uveren da se baš na njemu zasniva razlika između onih koji su manje ili više uspešni“, objašnjava Milan Lončarević, direktor kompanije Jasmil kako je nekadašnja zanatska radionica iz Arilja osvojila svet mode sa proizvodnjom od oko četiri miliona odevnih artikala godišnje. R eklama, ma koliko bila dobro osmišlje- na, ne može da kaže sve o proizvodu. Recimo, da je brend „Extreme Intimo“, danas tako prepoznatljiv u segmentu modnog rublja, nastao u krajnje van- rednim okolnostima. „Za vreme NATO bombardovanja smo radili na prvim detaljima izgleda ’Extreme Intimo’ zaštitnog znaka“, priča Milan Lončarević, direktor kompanije Jasmili iz Arilja, kako je rešio da unapredi porodični posao koji su još krajem osamdesetih započeli njegovi ro- ditelji kao proizvodnju pamučnog rublja. „Shvatio sam da postoji potreba na tržištu za nečim novim, što ćemo i promovisati na drugačiji način. Morao sam da analiziram šta dobro prolazi napolju a nedo- staje kod nas, kako razmišlja potrošač koga percipi- ram kao mogućeg kupca, kako ćemo kao mala radi- onica sa tridesetak zaposlenih to da realizujemo“... To jeste bila avantura, priznaje Lončarević, kada su 1999. krenuli u proizvodnju modernog pamuč- nog programa za odrasle i decu pod nazivom „Extreme Intimo“. U početku su plasirali proizvode u saradnji sa veleprodavcima, ali su ubrzo počeli da spoznaju i mane takvog pristupa na tržištu, „jer našu robu nisu prezentovali i prodavali na način kako smo mi to želeli“. Zato su u Jasmilu rešili da se oprobaju u maloprodaji i prvu radnju su otvorili 2004. godine, da bi već 2007. imali maloprodajnu mrežu sa 20 sopstvenih prodavnica. „Tada smo shvatili da ne možemo isti brend da plasiramo i kroz veleprodaju i kroz maloprodaju, zato što nemamo potpunu kontrolu nad cenama, prezentacijom, ili lokacijom i objektom u kojoj se naša roba prodaje. Stoga smo doneli odluku – koja se iz ove perspekive pokazala kao strateška ali je u to vreme bila veoma hrabra – da ukinemo velepro- daju, što je značilo i odricanje od značajnog dela prihoda. Istovremeno, planirali smo da do 2010. otvorimo 40 radnji i mi smo taj plan prebacili“. Mreža sopstvenih prodavnica Objašnjavajući kako su kao proizvođači uspeli da uspostave uspešan maloprodajni lanac, što je speci- fičan i vrlo zahtevan poslovni poduhvat, Lončarević posebno ističe odluku da angažuju specijalizovane konsultante. „Mislim da znam da slušam ljude i da iz toga primenim ono što smatram da je dobro. Karakteristično za našu firmu je da mi od 2001. pa do danas u svakom trenutku imamo bar jedan tim konsultanata. Kad si svestan da ne znaš dovoljno za nivo koji želiš da postigneš, treba da tražiš ljude koji to znanje imaju. Čini mi se da je ovde, na žalost, taka stav malo izražen iako sam uveren da se baš na Milan Lončarević, Jasmil Kad nešto ne znaš, potraži onoga ko zna 12 EY PREDUZETNIK GODINE 2017 2017
  • 13. njemu zasniva razlika između onih koji su manje ili više uspešni“. Tako je Jasmil krenuo u maloprodaju uz savete stručnjaka iz Nemačke, Luksemburga i drugih ze- malja o tome kako da razvije prodavnice, dizajnira kolekcije, izlaže, prodaje... Upitan zašto su morali da angažuju strane stručnjake, čije usluge nisu baš pristupačne za ovdašnje uslove, naš sagovornik ob- jašnjava da je razlog – nedostatak domaćih. „Za razliku od, na primer, aktuelnog projekta digi- talizacije koji sprovodimo sa domaćim stručnjacima – jer u Srbiji imamo kadrove koji dobro poznaju svetska kretanja ali znaju i kako da ih prilagode ov- dašnjim uslovima – ulazak u maloprodaju u modnoj industriji zahteva vrlo usko specijalizovane ljude koji su trebali da nas nauče, recimo, kako se radi razvoj kolekcije. On kreće više od 13 meseci pre početka prodaje, sadrži oko 70 koraka i dinamički plan razvojnog procesa u koji je uključen veliki broj ljudi. Mi nemamo takvu vrstu stručnjaka, jer je ono malo iskusnih kadrova koji su još aktivni radilo u potpuno drugačijim uslovima. U međuvremenu se tempo lansiranja novih kolekcija toliko promenio da mi danas radimo po šest kolekcija za sezone proleće/leto i jesen/zima. Za to je potrebna izuzetna organizacija, logistika i kontrola procesa, što može da vas nauči samo neko ko je već radio u takvim sistemima“. Na žalost, takvu priliku nisu imali ni mlađi kadro- vi, jer je zajedno sa padom domaće tekstilne indu- strije opao i kvalitet školovanja u ovoj delatnosti, pa je nedostatak odgovarajućih radnika boljka koju Ja- smil deli sa svim uspešnim preduzetnicima u Srbiji. Podela rizika kroz franšizu Važan pokretač brzog razvoja bilo je i uvođenje franšiznog modela poslovanja od 2008. godine. „Prepoznali smo da možemo tako da se širimo uglavnom po manjim mestima, sa partnerima koji su u tim sredinama mogli da imaju veću prodajnu snagu nego šef naše radnje, bez obzira koliko ga mi motivisali. Lokalni partner investira u prodajni prostor a mi dajemo robu na komisionu prodaju. On nema problem zaliha, a mi, zahvaljujući dobrom sistemu kontrole, širimo mrežu u kojoj je u potpu- nosti ujednačen celokupan sistem prodaje“. Danas Jasmil predstavlja integrisan sistem sedam kompanija koje posluju u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj i ima više od 100 malo- prodajnih objekata u našoj zemlji, regionu, Češkoj i Rusiji. U sistemu je zaposleno oko 650 radnika, a dodatno je angažovano oko 50 franšizera i preko 350 zaposlenih u velikoj mreži kooperanata koji proizvode 60 odsto ukupne proizvodnje od oko četiri miliona odevnih artikala godišnje. Planiranje proizvodnog obima i upravljanje zali- hama nije jednostavno ni za jednog proizvođača, ali je u modnoj industriji to naročito zahtevan zadatak. Na osnovu kompletne statistike nekoliko sezona unazad i softvera koji omogućava da se detaljno prate podaci o prodaji svakog pojedinačnog artikla, već na početku nove sezone se može zaključiti da li se prodaja odvija na planiranom nivou, te da li je i u kom segmentu potrebno da se ona poboljša akcij- skim kampanjama. Za svaku prodavnicu se sačinjava poseban plan prodaje, zavisno od njene lokacije u neposrednom okruženju, ali i i od potrošačkih navika na različi- tim tržištima, jer za razliku od nas i južne Evrope, gde se kupovini pristupa uglavnom emotivnije, u centralnom delu Starog kontinenta preovlađuje pragmatičnost. „Stoga se svako tržište posebno pra- ti, što je izuzetno obiman i složen posao. Ukoliko se ispostavi da ste proizveli previše, to je trošak zbog zaliha, ako se pokaže da artikala ima premalo, to konkurencija odmah iskoristi, pa je balansiranje između ta dva nepoželjna ishoda prava umetnost“, ističe Lončarević. Udruženi tekstilci Kada je reč o širenju na zapadna tržišta, direktor Jasmila naglašava da takav plan iziskuje potpuno drugačiju poslovnu filozofiju. „Mislim da ćemo za oko dve godine biti spremni da započnemo pla- sman, ali za to je potrebna ogromna priprema, u kojoj su organizacija i logistika još zahtevnije od obezbeđivanja finansijskih sredstava. Na tako razvi- jenim tržištima potencijalni partneri su vrlo zahtev- ni – očekuju da sami nađete uvoznika, obezbedite logistiku i sve što je potrebno da bi se vaša roba našla tačno određenog datuma u, recimo, nekoj prodavnici u malom mestu na severu Nemačke“. U tome, kao i u povećanju prodaje na već osvojenim tržištima, Lončarević očekuje mnogo od digitalne platforme koju razvijaju, „sa veoma ambicioznim ci- ljevima da multipliciramo prodaju preko Interneta i globalnu prepoznatljivost našeg brenda posred- stvom društvenih mreža“. Inače, Milan Lončarević je veoma aktivan u klaste- ru modne i odevne industrije Srbija FACTS, koji je sa još dvojicom kolega osnovao 2010. godine, a koji trenutno uključuje 19 firmi iz tekstilne indistrije, ali i obrazovne institucije, modne i razvojne agencije. „U klasteru diskutujemo o bitnim temama, vodimo članove na sajmove, obezbeđujemo redovnu edu- kaciju iz različitih poslovnih oblasti...Imamo vrlo jasne rezultate i konkretne koristi za sve članove klastera“, kaže Lončarević, „posebno za male firme koje nemaju kapacitete za takve aktivnosti kao veće kompanije“. 13EY PREDUZETNIK GODINE 2017 finalista
  • 14. A ko su sve srećne poro- dice nalik jedna dru- goj, kao što je tvrdio ruski pisac Lav Tol- stoj, onda je sasvim sigurno da je svaki uspešan preduzetnik poseban na svoj način. Tako je Petar Obradović, osnivač i većin- ski vlasnik porodične kompanije „Papir Print“ iz Gornjeg Milanovca koja proizvodi ambalažu od fleksi- bilnih materijala, svojim poslova- njem uspeo, između ostalog, i da pobije tako često ponavljanu dija- gnozu da su naš obrazovni sistem i preduzetništvo dva paralelna sveta koja se ne dodiruju. Obradović, koji je karijeru za- počeo u društvenom preduzeću „Tipoplastika“, bio je i profesor na grafičkom smeru u srednjoj školi u Milanovcu i prvo je dokazao da „zaposleni u društvenom sektoru“ i „čovek iz obrazovanja“ može uspešno da se otisne na tržište, kada je 1992. osnovao preduzet- ničku radnju za grafičku delatnost koja je, potom, izrasla u kompanju od 120 zaposlenih. Među njima su i neki od deset generacija đaka koje je Obradović „ispratio“ tokom svoje profesorske karijere, a koji su sada, ističe, „na veoma odgovor- nim mestima u firmi“. Tu se uspešna kombinacija obra- zovanja i rada nije završila, budući da „Papir Print“ sarađuje sa svim školama koje obrazuju profile u ovoj branši kroz stručnu praksu u svojim pogonima, a one koji su već zaposleni šalje na sajmove u svetu, ali i na razgovore sa proizvo- đačima opreme od kojih dobijaju aktuelne informacije o kretanjima na tržištu. Sam vlasnik napominje da ide na obuke i stručne pose- te koje se održavaju u školama u Švedskoj, te da traži način kako da tamo pošalje na edukaciju i svoje zaposlene. Uveren da je „zadovoljan radnik najbolji radnik“, naš sagovornik kaže da njegova kompanija, osim mogućnosti za pogađanje različi- tih obuka i stručnih seminara nudi i stipendiranje tokom školovanja, pa zahvaljujući svemu tome obez- beđuje tim izuzetno stručnih teh- nologa, grafičara, dizajnera i me- nadžera, „koji svojim napretkom direktno utiču na napredak pre- duzeća“. Uz to, spremnost da zala- ganje svojih zaposlenih nagradi i odgovarajućim platama i insistira- nje na stavu da se uspešan posao gradi na međusobnom poverenju rukovodstva i radnika, omoguća- vaju Obradoviću da bezbrižno ode na godišnji odmor i isključi mobil- ni telefon, i što je još važnije – da nema probleme sa nedostatkom odgovarajućih kadrova. Kvalitetni proizvodi su najbolja reklama Pomenute prednosti postaju još očitije kada se ima u vidu da danas ova kompanija proizvodi mesečno oko 250 tona raznovr- snih ambalaža, od čega je oko 80 Petar Obradović, Papir Print Zadovoljan radnik je najbolji radnik San svakog domaćeg preduzetnika da dugoročnije obezbedi odgovarajuće kadrove, ostvario je Petar Obradović, vlasnik kompanije „Papir Print“, uspešnom kombinacijom obrazovanja i preduzetništva. To, međutim, nije jedina odluka koja ovu kompaniju iz Gornjeg Milanovca čini veoma specifičnom na domaćem tržištu i njenom osnivaču omogućava da na odmoru isključi mobilni telefon. 14 EY PREDUZETNIK GODINE 2017 2017
  • 15. odsto za prehrambenu industriju, te da izvozi gotovo trećinu svoje proizvodnje. „Papir Print“ pravi etikete za razne napitke, ambalaže za čipseve, čokolade i kafu, kao i pakovanja od složenih materijala za visokim stepenom zaštite pro- izvoda kao što su lekovi i agresiv- ne materije. „Štampamo na fleksibilnim ma- terijalima, uglavnom poliesterskim i polietilenskim filmovima“, obja- šnjava Obradović i dodaje da di- menzije i izgled ambalaže zavise od zahteva klijenata. Papir Print je karakterističan po tome što sva- kom klijentu može da izda serti- fikat o ispravnosti štampe, što je itekako značajno za poslovanje u prehrambenoj industriji. Kompanija proizvodi etikete za vodu Rosa, Knjaz Miloš, Vodu Vrnjci, Saint Johns i druge. Iako rade za velike klijente, trude se da ne zavise isključivo od njih. Sara- đivali su sa jednom od najvećih svetskih kompanija ali su raskinuli taj ugovor jer im je, prema reči- ma Obradovića, ovaj veliki tržišni igrač nametao uslove na koje nisu želeli da pristanu. „Raskinuli smo tu saradnju“, kaže „i započeli da ra- dimo sa nekoliko manjih firmi, što se pokazalo kao dobra poslovna odluka“. Ono po čemu se „Papir Print“ izdvaja od većine kompanija jeste i odluka da ne ulažu u klasičan marketing. Nemaju sektor koji se bavi promotivnim aktivnostima jer smatraju da su kvalitetni proizvodi njihova najbolja reklama. „Jedini vid promocije koji imamo su naš sajt i razne prezentacije i brošure o kompaniji. Nije nam potreban bolji marketing, zato što radimo za poznate kupce, tako da ko želi da sazna nešto o nama, saznaće“, tvrdi Obradović. Kad počnu da nas kopiraju, mi smislimo nešto novo Objašnjavajući kako je „Papir Print“ došao u ovakvu pozici- ju, Obradović izdvaja tri ključ- ne faze u razvoju kompanije. Prva se odnosi na period od 1992. do 2000. godine, kada se proizvodnja odvijala na mašina- ma za štampu u četiri boje, u hali od 100 kvadratnih metara. Druga faza razvoja je vreme od 2001. do 2005. godine, kada su kupili mašine za laminiranje i mašine za štampu u šest boja, dostigavši obim proizvodnje od 50 tona godišnje. Najzad, treća faza započinje 2006. godine, ko- ju karakterišu značajna ulaganja u proizvodnu infrastrukturu, od izgradnje hale od 4.500 kvadrat- nih metara, do nabavki najsavre- menijih mašina. Naš sagovornik dodaje kao va- žnu prednost i nastojanje da uvek budu korak ispred drugih. Tako su, prvobitno, osmislili način na ko- ji njihove mašine mogu precizno da seku kese pomoću foto ćelija. Kasnije su taj metod kopirali mno- gi, pa se „Papir Print“ povukao iz ovog posla. Potom su nabavili mašine za štampu sa bakarnim valjcima koje su im otvorile vrata kod novih klijenata, a takvu praksu nastavljaju i danas. „Nabavljamo savremenu tehno- logiju zbog koje smo konkurentni evropskim konverterima. Upravo sada radimo na instalaciji jedne štamparske mašine iz Nemačke, čija cena i adaptacija iznose oko 2.000.000 evra“, kaže Obradović i dodaje da povraćaju ovakvih inve- sticija veoma doprinosi i efikasan način organizacije u kompaniji, ko- ji omogućava da se bolje iskoriste pogoni. „Prvo grupišemo naloge koje dobijemo od klijenata, a po- tom se organizujemo tako da mo- žemo u kontinuitetu da radimo za jednog kupca jer je u tom slučaju i korišćenje mašina najisplativije, pa tek kada završimo taj posao krećemo u izradu ambalaže za na- rednog klijenta“. Osim inoviranja opreme, kom- panija planira i da, zajedno sa dru- gim milanovačkim preduzećima, oformi svoju laboratoriju koja će kontrolisati zdravstvenu isprav- nost proizvoda, kako ovu uslugu ne bi više plaćali drugima. Cilj im je da buduća laboratorija stekne neophodnu akreditaciju, jer će sa- mo tako moći da pruža usluge i drugim kompanijama. Odabir pravih bitki Uprkos navedenim investicijama i stabilnom razvoju, i „Papir Print“ se, kao i druga domaća preduzeća suočavao sa problemima u naplati svojih potraživanja na ovdašnjem tržištu, pa su zato revidirali svo- ju poslovnu strategiju i pooštrili kriterijume pri sklapanju ugovora. Što se tiče saradnje sa bankama, Obradović kaže da je ona napre- dovala uporedo sa jačanjem firme. Za kupovinu neophodnih sirovi- na ponekad koriste i faktoring, a osmislili su i druge načine za finansiranje razvoja poslovanja. Naime, uskoro će potpisati ugo- vor sa novim partnerom sa kojim će osvajati tržišta severne Evrope od Danske do Nemačke, a mo- žda i osnovati novu kompaniju sa partnerom iz Italije koji će uložiti finansijska sredstva u ovaj posao, a Papir Print „know-how“. Na taj način bi ova domaća kompanija mogla da povlači sredstva sa sop- stvenog računa, umesto da traži pomoć od banaka. Osim toga, navedeni primer je i deo strategije ovog preduzeća u nadmetanju sa izuzetno oštrom konkurencijom u grafičkom sekto- ru, „pa treba pametno birati svoje bitke“, ističe Obradović i dodaje: „Iako su turske kompanije povolj- nije sa cenama jer ih u izvozu sub- vencioniše država, naša prednost je brzina isporuke u ovom regionu. Ipak, trudimo se da razmišljamo dugoročno i zato smo odlučili da sa italijanskim partnerom pokušamo da proširimo poslovanje na severu Evrope, gde su nam konkurencija italijanske, grčke i hrvatske kom- panije koje nemaju beneficije kao turske, pa su i uslovi za nadmetanje mnogo korektniji“. 15EY PREDUZETNIK GODINE 2017 finalista
  • 16. Nemoguće je uraditi bilo šta pametno i dobro ako će lični interes ugroziti sve druge, uveren je Živojin Bolbotinović, vlasnik kompanije Tekijanka. On je u kraju iz koga mnogi odlaze uspeo da izraste u regionalnog poslodavca baš zato što se u svojoj sredini nije ponašao samo kao poslodavac, već kao čovek koji tu živi i poštuje one sa kojima živi, sa kojima radi i od kojih zarađuje. K o je Živojin Bolboti- nović najšira javnost je mogla da sazna kada je u jeku ka- tastrofalnih popla- va koje su zadesile našu zemlju 2014. godine, spasao celu Tekiju i za to dobio priznanje Vojske Srbije. Žitelji Timočke krajine znaju ga decenijama, kao preduzetnika ko- ji obezbeđuje egzistenciju mnogi- ma, ne samo kroz zapošljavanje u svojim trgovinama i u Hotelu „Đerdap“, već i podrškom malim poljoprivrednim proizvođačima sa kojima radi. Turisti koji dolaze u Kladovo poznaju ga, pak, kao hotelijera koji im donosi vodu ako se po- kvari autobus na putu i zove šlep službu, obezbeđuje majstora ako se gostu pokvari auto i kod koga nikada nećete ostati gladni, ma- kar stigli u hotel iza ponoći. Znaju ga dobro i zaposleni u Crvenom krstu i u mnogim drugim hu- manitarnim organizacijama koje pomaže. A najbolje ga poznaju članovi njegove porodice, sa koji- ma je „dan i noć“ razvijao posao. On sam, malo-malo ističe da tog posla ne bi ni bilo, da uz njega nije bila porodica. Ipak, u razgovoru sa ovim pre- duzetnikom, ni u jednom trenut- ku nećete čuti pomodne fraze o „društvenoj odgovornosti“. Živo- jin Bolbotinović smatra da se po- naša onako kako bi se ponašao svaki zdravorazumski i moralan čovek, sa svešću da osim što po- sluje, on u svojoj sredini i živi. A što je sredina manja, to su ljudi upućeniji jedni na druge, pa se ništa pametno i dobro ne može uraditi, kaže, ako će lični interes ugroziti sve druge. Takav stav, međutim, ređe će steći neko ko se i sam nije na- mučio da obezbedi egzistenicju. „Rođen sam u siromašnoj seoskoj porodici“, priča Bolbotinović, „i navikao sam od malena da ra- dim po ceo dan, pa kada sam se zaposlio u društvenoj trgovini, osećao sam se kao da sam došao na godišnji odmor“. I pored toga, stalno je razmišljao kako da za- počne „nešto svoje“. U tadašnjoj firmi mnogo je naučio o trgovač- kom poslu – i kako valja, i kako ne valja raditi, što mu je bilo od velike koristi kada je 1990. otvorio sopstvenu trgovinsku radnju u Tekiji, iako je već znao „da je ma- loprodaja rudarski posao“. Od kreveta u kancelariji do regionalnog poslodavca Prodavnica je, osim novopeče- nog vlasnika, imala još samo jed- nog radnika i krevet u kancelariji, „jer tu sam i spavao prvih desetak godina kako bih mogao sve da kontrolišem“. To „sve“ je teško i pobrojati, a kamo li objasni- ti, ali na primer: „Krenuo je ras- pad države, pa sankcije, inflacija, bombardovanje, prošli smo tri države, vreme kad sam za svaku promenu cene morao da pišem saveznoj vladi da dobijem odo- brenje... Sve smo to moja porodi- ca i ja preživeli uz rad, upornost i strpljenje“. Živojin Bolbotinović, Tekijanka Detalji na kojima padaš, ili pokažeš da si čovek 16 EY PREDUZETNIK GODINE 2017 2017
  • 17. Danas Bolbotinovići imaju ma- loprodajnu mrežu od 25 radnji, a kompaniju Tekijanka čine i dve pekare, restoran i Hotel „Đerdap“. Premda je poslovanje prošireno na ugostiteljstvo i turizam, trgovi- na i dalje obezbeđuje najveći deo prihoda. „Sada imamo 500 zaposlenih, naš promet je prošle godine do- stigao 3,3 milijarde dinara, ima- mo složen sistem i zato moramo drugačije da upravljamo njime. Baš zato što smo porodična firma u maloj sredini, jako vodimo ra- čuna o zaposlenima – naše plate ne kasne, pomažemo ih u teškim životnim trenucima, puno ulaže- mo u edukaciju jer se odgovara- jući stručni profili više ne školuju, dodeljujemo jubilarne nagrade svake godine, a kako radimo sa ’živim novcem’ uspostavili smo efikasan sistem kontrole, podr- žan novim tehnologijama. Zahva- ljujući tome, i pored svih teškoća, za 28 godina nikada nismo bili u blokadi, nemamo dugovanja pre- ma državi, prema zaposlenima, niti prema partnerima“, ističe naš sagovornik. Istovremeno, u kraju u kome prosečni prihodi stanovnika baš i „ne pretiču“, veliko je umeće us- postaviti isplativi poslovni model. „Mi dobro poznajemo lokalnu ekonomsku situaciju i potrošačke navike, ali su i u lokalu izražene razlike među naseljima. Zato ima- mo posebnu politiku za svaku prodavnicu, jer roba koja u jednoj radnji odlično prolazi, u drugoj se uopšte ne prodaje – mlečni proizvodi neće se prodavati tamo gde većina stanovništva gaji krave ili ovce. To znači da moramo da rešavamo probleme svaki dan, kako bismo uspešno upravljali zalihama, troškovima, asortima- nom, radnom snagom“... Prednost nad konkurencijom, pre svega kada je reč o velikim trgovinskim lancima, Živojin Bol- botinović zasniva na sledećem: „Osim robe koja se može naći i kod drugih, mi imamo i drugačiju ponudu jer radimo sa malim po- rodičnim firmama i poljoprivred- nim proizvođačima u lokalu, od kojih nabavljamo sveže voće, po- vrće, mlečne proizvode i meso. To nas čini konkurentnim, kao i način na koji pružamo uslugu jer smo bliži kupcima“. Postigli smo čudo, udružili smo Srbe A bliže su i malim dobavljači- ma koje isplaćuju najkasnije za sedam dana, „jer veoma dobro znamo njihovu situaciju. Što se tiče velikih dobavljača, tražimo povoljnosti koje zahtevaju i svi drugi, ali svoje obaveze plaćamo u propisanim zakonskim roko- vima. To što pojedini trgovinski lanci, na žalost, ne poštuju svoje obaveze prema dobavljačima uni- štava i proizvodnju, i dobavljače i nas trgovce koji se pridržavamo zakona – što znači da je taj pro- blem pre svega odgovornost dr- žave“, ocenjuje Bolbotinović. Sve to je, dodaje, nateralo manja domaća preduzeća iz oblasti trgo- vine da se 2011. godine udruže u „Domaći trgovinski lanac“ (DTL), svojevrsni klaster od 13 kompani- ja, koje zajedno imaju 610 malo- prodajnih objekata širom Srbije, zapošljavaju više od 5.000 rad- nika i prošle godine su zajed- no ostvarile 40 milijardi dinara prometa. Vlasnik Tekijanke kroz smeh kaže da su ove firme doka- zale nemoguće – kako 13 srpskih privredenika mogu uspešno da sarađuju već sedam godina. „Sada imamo mnogo veću finansijsku snagu, tražište koje pokriva i sva ona mesta gde veliki trgovinski lanci nemaju intersa da posluju, što je uticalo i na veće dobavljače da nas prepoznaju kao ozbiljnog partnera i daju nam bolje uslove“. I pored toga, značaj ovog udru- ženja država još uvek nije prepo- znala, što je žalosno, konstatuje Bolbotinović, „jer mi podstičemo regionalni razvoj – velike fabri- ke neće da posluju u malim sre- dinama kao što su Kladovo ili Negotin, iz kojih se iselio veliki broj stanovnika i nema dovoljno radne snage. S druge strane, mi kroz našu prodaju razvijamo lo- kalnu poljoprivredu i male agro- proizvođače, kroz to podržavamo proizvodnju, direktno i posredno zapošljavamo ljude i na taj način pokušavamo da umanjimo iselja- vanje. To činimo i kroz rad našeg hotela – mi čak u samom Kla- dovu ne možemo da pribavimo sve ono što nam treba. Mišljenja sam da država više pažnje usme- rava na strane kompanije nego na domaće, nama ostaje da se sami snalazimo, uprkos očigled- nom doprinosu celom regionu i pokušajima da udružimo i male proizvođače, umesto da odlaze u inostranstvo. Ne kukam ja na dr- žavu, mogu i bez njihove pomoći, ali žao mi je kada vidim kako mla- di ljudi masovno odlaze“. Ipak, ljudi sve više i dolaze, makar kao turisti, zahvaljujući sve privlačnijoj turističkoj ponudi i vlasnicima ugostiteljskih i hotel- skih objekata u Kladovu i okolini, koji kako ističe Živojin Bolboti- nović, takođe sarađuju. U Hotel „Đerdap“ već sedam godina se vraćaju gosti i dolaze novi, kapa- citeti su im stalno popunjeni, a na pitanje kako su podstakli toliko interesovanje turista, Bolbotino- vić kaže: „To nisu učinile sobe, već pažnja. Mi od početka nismo gledali goste samo kroz cifre, jer slušajući ljude na šta se žale u objektima gde smo i sami bili go- sti, shvatili smo da iako danas svi pričaju samo o novcu, ljudi su željni pažnje. Uvek ću vratiti uplaćeni avans gostu ako ga ne- što spreči da dođe u zakazanom terminu, otvoriti kuhinju iako je došao kasno i sve što je potrebno da bi se osećao kao u svojoj kući. Ako ti je taj gost već obezbedio 95% zarade, onda na onih preo- stalih 5% ili padaš ili pokažeš da si čovek“. 17EY PREDUZETNIK GODINE 2017 finalista
  • 18. D a je čovek mlad onoliko koliko ima u sebi motiva i po- kretačke energije da nešto stvori do- kazuje Milisav Nov- čić, vlasnik čačan- ske kompanije „Unipromet“, koji i danas, nakon gotovo tri deceni- je preduzetništva i prethodnog staža u društvenoj firmi, prelazi bezbrojne kilometre radi posla. „U toku meseca provedem oko četiri dana u Čačku, svo ostalo vreme sam na putu. Život je ta- kav, niko neće da vam dođe na noge ako hoćete da ugovorite neki ozbiljan posao. Samo ako ste prisutni na tržištu i srećete ljude, imate šansu i da nešto uspešno uradite. Ja sam uporan i što zacrtam moram da uradim – moj je cilj da svake godine osvo- jimo jedno novo tržište u nekoj novoj zemlji“. Ovih nekoliko rečenica možda najbolje objašnjavaju kako je ovo preduzeće osnovano 1989. godi- ne, od trgovačke kancelarije bez stola i stolica „u kojoj ni stranke nisu imale gde da sednu“, izraslo u respektabilnog proizvođača sa više od 450 zaposlenih. Osnov- na delatnost kompanije je proi- zvodnja i ugradnja saobraćajne opreme za puteve i to različitih sistema čeličnih zaštitnih ograda, žičanih ograda, reflektujućih, ap- sorpcionih i transparentnih pa- nela za zaštitu od buke i šavnih cevi, koji se proizvode u okviru dve fabrike i sopstvenog pogona za toplo cinkovanje. Kompanija poseduje svoj vozni park, osam mobilnih ekipa za ugradnju če- ličnih zaštitnih ograda, a osim osnovne delatnosti ima i dve so- larne elektrane u svom vlasni- štvu. Opisujući koliki rast je „Uni- promet“ ostvario u proteklom periodu, Novičić, između osta- log, kaže: „Počeo sam sa desetak kilometara zaštitne ograde i kada sam uspeo da je prodam – to je Milisav Novičić, Unipromet Svake godine po jedno novo tržište Uporan da svake godine osvoji makar jedno novo tržište, Milisav Novičić, osnivač kompanije „Unipromet“ iz Čačka danas izvozi saobraćajnu opremu za putnu infrastrukturu širom sveta. Ovo preduzeće, koje zapošljava preko 450 radnika, jedno je od osam kompanija u Evropi koje imaju licence za proizvodnju zaštitnih ograda na putevima. 18 EY PREDUZETNIK GODINE 2017 2017
  • 19. tada bio uspeh. Prvo tržište nam je bila Bosna i Hercegovina, a potom Nemačka, u koju sada izvozimo oko 50 odsto ukupne proizvodnje. Krenuli smo sa dva, tri kamiona mesečno, a sada na- ših 25 kamiona dopremaju robu na 23 tržišta i pređu 900.000 kilo- metara godišnje. Prošlu godinu samo završili sa 53 miliona evra prihoda i 1.400 kilometara zaštit- ne ograde, dok u ovoj planiramo da proizvedemo 2.000 kilometa- ra zaštitne ograde i da izvozimo na 25 tržišta“. Kvalitet na prvom mestu Posebno važan momenat u istoriji kompanije je onaj kada se „Unipromet“ okreće naučnom razvoju novih proizvoda, i zaštiti svojih proizvoda kroz patentna prava, kaže Novičić. Postali su član Evropske putne federacije i Instituta za razvoj bezbednosnih sistema 1998. godine. To je i vre- me kada „Unipromet“ počinje ubrzano da raste na domaćem tržištu i da osvaja strana, a od 2003. godine njegovi stručnjaci se uključuju u usavršavanje če- ličnih zaštitnih sistema sa struč- njacima još jedanaest evropskih proizvođača zaštitnih ograda. Ta saradnja se odvija kroz članstvo čačanske kompanije u Društvu dobrog kvaliteta (Gutegemeinsc- haft Stahlschutzplanken e.V ) iz Nemačke i u Društvu za razvoj čeličnih zaštitnih ograda iz Zige- na (Studiengesellschft vuer Sta- hlschutzplanken e.V), dela asoci- jacije poznate kao „RAL“. Kako je u narednim godina- ma „Unipromet“ uvećavao pro- izvodnju između 15 i 25 odsto godišnje, „morali smo da proši- rimo kapacitete i angažujemo nove zaposlene“, priča Novičić. Kompanija je 2007. godine ku- pila pogon za toplo cinkovanje u Čačku i tako su proizvodnju čeličnih ograda upotpunili uslu- žnim cinkovanjem čeličnih kon- strukcija. Pet godina kasnije, do- datno su proširili delatnost ku- povinom fabrike šavnih cevi u Kraljevu i u tom periodu beleže nagli skok u poslovanju, uvećav- ši obim proizvodnje za 34 odsto, a prihode za čak 45 odsto. Novi- čić navodi da su prošle godine uspeli da proizvedu 11.000 tona šavnih cevi, a projekcije ukazuju da ova fabrika može da dostigne obim proizvodnje do čak 20.000 tona. Trenutno, obe proizvodne fabrike godišnje prerade oko 60.000 tona čelika, a Novičić ističe da najveći broj sirovina pribavljaju u Srbiji, u saradnji sa brojnim dobavljačima i ko- operantima. Prilikom sklapanja poslova, „Unipromet“ sarađuje sa različitim poslovnim partnerima. U pojedinim projektima ugovori se sklapaju direktno sa investi- torima, ali partneri mogu biti i kompanije koje posluju u izgrad- nji puteva, potom preduzeća ko- ja ugrađuju opremu za puteve, pa i sami proizvođači zaštitnih ograda na inostranim tržištima. „Mi smo svoj nastup na doma- ćem i stranim tržištima bazirali isključivo na kvalitetu naših pro- izvoda, konkurentnim cenama, poštovanju svih ugovorenih ro- kova nezavisno od veličine posla i na jačanju finansijskih kapacite- ta“, ističe Milisav Novičić. Zahvaljujući takvom pristupu, danas je „Unipromet“ jedna od vodećih kompanija u Evropi koja ima sve potrebne sertifikate i testove za proizvodnju zaštitnih ograda. Naš sagovrnik napomi- nje da Evropska komisija posta- vlja izuzetno visoke standarde i izdvaja velike količine novca za infrastrukturnu bezbednost, ka- ko bi se umanjile štete od nesre- ća na putevima koje se u Evropi procenjuju na oko 406 milijardi evra. Stoga, u proizvodnji čačan- ske kompanije postoji rigorozna procedura: rade se mnogobrojni testovi, po potrebi se šalju uzorci na testiranje u Nemačku, dok u Srbiji kontrolori prate proizvod- nju 24 sata. Na kraju se vrši zavr- šna kontrola kojom se utvrđuje da li proizvod može da izađe na tržište. Nova tržišta – siguran rast „Unipromet“ trenutno izvozi oko dve trećine svoje ukupne proizvodnje na 23 tržišta koja obuhvataju region, zemlje EU, Rusiju, Libiju i Tursku, s ciljem da se u narednom periodu dodatno uvećaju poslovi u Rusiji, u baltič- kim zemljama, kao i na tržištima Bliskog Istoka gde se očekuju veliki infrastrukturni projekti. Ove godine akcenat je na novim proizvodima za zaštitu od snega i od peska, za koje naš sagovornik ističe da su izuzetno inovativni na tržištu i čiji izvoz bi kompaniji trebalo da obezbedi novi rast. Osim toga, planiraju se nova ulaganja u unapređenje infor- macionog sistema, s obzirom da u „Uniprometu“ nastoje da što više inoviraju i sopstveni sistem proizvodnje. Tako u vlasništvu imaju i dve solarne elektrane: jedna proizvodi 500 kilovata struje za prodaju, dok druga sa proizvodnjom od 250 kilo- vata obezbeđuje deo električne energije za sam proizvodni pro- ces u kompaniji. Kako bi se obezebedilo da pre- duzeće nastavi sa brzim tempom rasta koji je karakterisao celo- kupno dosadašnje poslovanje, Novičić najavljuje planove da se u narednih nekoliko godina po- veća obim proizvodnje na oko 75.000 tona, te da se od toga izvozi više od 80 odsto. Naš sagovornik ističe da je za budućnost kompanije podjedna- ko važna odluka kojom je uvede- no korporativno upravljanje, kao i njegovo nastojanje da u saradnji sa drugim privrednicima i lokal- nim vlastima u Čačku pospeši lokalni ekonomski razvoj i da se time stvore uslovi koji će umanji- ti odliv mladih kadrova. 19EY PREDUZETNIK GODINE 2017 brzorastući preduzetnik godine 2017
  • 20. K ada se neko odluči da proizvodi svoje vino, prva pomisao onih koji nisu iz ove delatnosti može biti da je to odluka koja proizvođača vezuje isključivo za vinograde i vinari- ju, „od jutra do sutra“. Ipak, dok vodimo ovaj razgovor sa Miro- slavom Kovačevićem, vlasnikom „Vinarije Kovačević“, on je hilja- dama kilometara daleko od svog Iriga i Fruške Gore. Nalazi se u Moskvi, gde se zaputio kako bi započeo sa realizacijom planova da njegova vina budu prisutnija na ruskom tržištu. „Vinarija Kovačević“, koja da- nas proizvodi oko milion litara vina godišnje, ima porodičnu tradiciju dužu od veka. Sadašnji vlasnik je treća generacija i uklju- čio se u posao pre petnaest go- dina, s ciljem da vinogradarska i vinarska iskustva svojih predaka uvede u 21. vek, uz pomoć najsa- vremenije vinarske tehnologije. Već 2001. godine kompanija je izgradila novu vinariju, koja se, iako je imala savremenu tehnolo- šku opremu, pridržavala tradicio- nalnih metoda proizvodnje ovog pića. Posle kreiranja sopstvene robne marke i brendiranja imena vinarije, Kovačević se upustio u proširenje posla angažovanjem profesionalnih somelijea, a ka- snije i u ugostiteljstvo. „Kada smo postali jedna od vodećih vinarija u Srbiji, shvatili smo da moramo biti autentični, odnosno da ne smemo zabora- viti tradiciju. Zato smo počeli da sadimo i nove sorte grožđa, ali i autohtone sa prostora Fruške gore”, objašnjava Kovačević i do- daje da je taj region, specifičan po strukturi zemljišta i položaju terena, veoma povoljan za uz- gajanje vinove loze, zbog čega je još u vreme Rimskog carstva važio za vinogradarski kraj. Proširivanje sopstvenih vinograda Proboj na tržište započeli su 2003. godine Chardonnay-om i Aurelius-om koji su vrlo brzo osvojili vinske sladokusce. U po- Miroslav Kovačević, Vinarija Kovačević Stara receptura na nov način Nešto potpuno novo na savremenom vinskom tržištu može biti „retro inovacija“, kako naziva Miroslav Kovačević svoja Oranž vina, spravljena po veoma staroj gruzijskoj recepturi. Ove godine, vlasnik „Vinarije Kovačević“ među mnogobrojnim novostima u proizvodnji, uvodi i poseban metod rezanja vinograda i biodinamičku praksu u spravljanju organskih vina. 20 EY PREDUZETNIK GODINE 2017 2017
  • 21. četku su proizvodili 10.000 litara vina godišnje, ali je ta količina rasla uporedo sa reklamom „od usta do usta“ o kvalitetu ovih proizvoda, „a od takve reklame nema bolje“, uveren je Kova- čević. Naš sagovornik, pri tom, podseća da u vreme kada su počinjali, „mnogi u Srbiji su bi- li nepoverljivi prema kvalitetu domaćih vina, ali se poslednjih godina situacija drastično me- nja. Kod nas je došlo da prave ’vinske revolucije’ – otvoreno je mnogo novih vinarija i to nam je omogućilo da postajemo sve prepoznatljiviji na ’svetskoj mapi vina’, dok je ovde interesovanje za vino preraslo u svojevrsnu kulturološku revoluciju. Za po- jedince je vino čak postalo kult življenja“. Ipak, nove navike ne prati podjednako brzo druga vrsta oporavka u vinskoj industriji – povećanje poljoprivrednog ze- mljišta pod vinogradima. Nai- me, statistika pokazuje da je u prvoj polovini osamdesetih go- dina pod vinogradima bilo pri- bližno 120.000 hektara, dok je početkom ove decenije ukupna površina zasada pod grožđem iznosila tek 30.000 hektara, od- nosno čak četiri puta manje! Od 2011. je došlo do blagog rasta, ali nedovoljnog da bi se rezultati značajnije ispoljili. Stoga i Miroslav Kovačević, kao i druge njegove kolege, sa- rađuje sa kooperantima da bi pribavio dovoljnu količinu kvali- tetnog grožđa. „Vinarija Kovače- vić“ finansira tokom godine sve kooperante sa kojima posluje, kako bi oni mogli da ispoštuju dogovore, ali uprkos tome ni- je moguće sa sigurnošću raču- nati da će celokupna isporuka zadovoljiti traženi kvalitet. Zato ovaj problem u „Vinariji Kova- čević“ pokušavaju da prevaziđu proširenjem sopstvenih vinogra- da. Naš sagovornik veruje da će zakupom 180 hektara zemlje u Beočinskoj opštini na kojoj pla- nira da posadi 150 hektara vi- nograda u narednih pet godina, ne samo obezbediti kvalitetnu osnovu za organsku proizvod- nju, već i da će podstaći razvoj ovog kraja iz koga se stanovni- štvo sve više iseljava. Kako bi proširili proizvodnju, 2013. godine kupili su i Iriški po- drum i pokrenuli potpuno novi koncept proizvodnje kvalitetnog vina niže cenovne kategorije, za kojim, prema proceni Kovačevi- ća, postoji velika tražnja na tržištu. Cilj ovog uspešnog preduzetnika je i širenje u druge delatnosti, pa osim restorana sa apartmanima u porodičnom vlasništvu, planira i izgradnju malog butik hotela u Novom Sadu. Hotel bi trebalo da ima i vinski bar u kojem bi veći broj sugrađana, ali i turista imao mogućnost da proba i kupi Kovačevićeva vina. Istovremeno, njegov sin Milan, koji je još uvek student, osnovao je kompaniju za proizvodnju suhomesnatih proi- zvoda, što će dodatno zaokružiti porodični posao. Brojni ulagački poduhvati ni- su omeli stabilan rast „Vinarije Kovačević“, naprotiv, u planu je dalje širenje poslovanja na strana tržišta. Za sada izvoze 20 odsto svoje proizvodnje, od čega polo- vinu u zemlje regiona, a ostatak u Evropu i Australiju. „Imamo veliki broj upita za izvoz na ki- nesko tržište, ali za sada nema- mo dovoljnu količinu za ovako veliku ponudu. Odlučili smo da se fokusiramo na ostvarivanje značajnije saradnje u ovom seg- mentu sa Rusijom, koja nam je bliža i kulturološki i ekonomski”, kaže Miroslav Kovačević. Arome „retro stila“ Osim proboja na nova tržišta, „Vinarija Kovačević“ se okrenula i novim proizvodima. Zanimlji- vo je da je ova kompanija, kao jednu od svojih najvećih inova- cija, zapravo izdvojila vraćanje „retro stila“ u proizvodnju vina. „Chardonnay oranž je vino koje nastaje bez upotrebe enoloških sredstava, specifičnog je ukusa i ćilibarne boje. Ovo vino kao i naša ostala oranž vina, Sauvig- non i Rajnski Rizling proizvode se po tradicionalnoj recepturi poreklom Iz Gruzije“, objašnjava Kovačević. On najavljuje da će ove godine uvesti i biodinamičke metode u spravljanju organskih vina, u saradnji sa stručnjacima iz Austrije koji se već godinama bave takvom proizvodnjom. Još jedna od inovacija je i proi- zvodnja nove vrste vina po ugle- du na italijanski Prosecco, čija je tehnologija veoma skupa, ali je proizvod cenovno pristupačan. U ovu investiciju su krenuli 2016. godine, a prema planu prve flaše vina Fresco bianco i Roze bianco bi trebalo uskoro da se nađu u prodaji. „Ono što ja volim da popijem, to želim i da proizvedem, i da podelim sa ostalim ljubiteljima vina. U poslednje vreme to su vina, čiji proces nastanka zahte- va detaljnu i temeljnu pripremu u vinogradu, dosta ručnog rada i da vino duže odleži i sazreva u podrumu. Sav taj trud se isplati kroz užitak u krajnjem proizvo- du, ali i kroz širu i autentičniju ponudu naših vina na tržištu”, objašnjava Kovačević odluku da investira u kreiranje ovih inova- tivnih vina. „Vinarija Kovačević“ u posled- njoj deceniji intenzivno sarađu- je sa najuglednijim fruškogor- skim vinogradarima u želji da zajednički što uspešnije promo- višu vina sa izrazitim pečatom fruškogorskog podneblja. Kova- čević najavljuje da je, zato, u planu da se u sklopu turističke ponude uredi Vinska ulica u centru Iriga i obnove kuće sa najdužom tradicijom. U planu „Vinarije Kovačević“ je, pak, cilj da Irig postane centar vinskog turizma u Srbiji. 21EY PREDUZETNIK GODINE 2017 inovativni preduzetnik godine 2017
  • 22. U kupna vrednost kre- dita koje je ProCre- dit banka odobrila malim i srednjim preduzećima u Srbi- ji je prošle godine porasla za 20%, što je samo deo podrške koju je ova banka pružila firmama i poljo- privrednicima u iznosu od preko 415 miliona evra. Akcenat je bio na investicionim kreditima, „što je najdirektnija podrška jačanju konkurentnosti i ukupnom ra- zvoju domaće privrede“, smatra Ivan Smiljković, član Izvršnog od- bora Procredit banke. Ovaj segment finansijske po- drške je, međutim, nedovoljno zastupljen u Srbiji, budući da su investicione pozajmice u 2017. činile tek jednu petinu ukupnih kredita koje su odobrile banke, a više od 60% je bilo namenjeno finansiranju obrtnih sredstava i likvidnosti. „Za razliku od toga“, napominje Smiljković, „struktura plasmana u ProCredit banci je u potpunosti drugačija – oko 40% svih naših plasmana u 2017. godi- ni, odnosno više od 137 miliona evra su bili investicioni krediti, odobreni domaćim MSP, što sa- mo još jednom potvrđuje našu stratešku posvećenost razvoju do- maće privrede“. Ovakav rast kreditne aktivnosti ProCredit banke, naročito kada je reč o investicionim kreditima, naš sagovornik objašnjava izuzetno povoljnim uslovima finansiranja i nižim kamatama na domaćem tržištu, ali pre svega drugačijim pristupom banke, koja ume da prepozna kvalitetne projekte i va- žnost finansijske podrške upravo u fazi kada se oni razvijaju. „U tome leži naša najveća sna- ga i prednost na tržištu“, uveren je Smiljković, ističući da je Pro- Credit banka tokom 18 godina rada sa MSP i poljoprivrednici- ma stekla ogromno iskustvo o njihovim realnim potrebama i zahvaljujući tome ima i najbolje stručnjake za ove, vrlo specifične klijente. „Takav naš pristup su prepoznale i vodeće evropske finansijske i razvojne institucije koje su nam pomogle da kroz ra- zličite kreditne linije i programe koji olakšavaju pristup finansij- skim sredstvima, utičemo dodat- no na poboljšanje celokupnog poslovnog ambijenta“. Podsticanje inovacija Na pitanje šta su najvažniji para- metri za procenu rizika prilikom odobravanja investicionih kredi- ta, imajući u vidu da se oni plasi- raju na duži rok, Smiljković odgo- vara da se procene vrše za svakog klijenta, jer se razlikuju i projekti i preduzeća sa kojima sarađuju. „Važno nam je da ta preduze- ća imaju tržišno održiv poslovni plan, određeno iskustvo, da su finansijski odgovorna i prema Ivan Smiljković, član IO ProCredit banke u Srbiji Fokusirani smo na razvoj i investicije ProCredit banka je tokom prošle godine odobrila najviše investicionih kredita malim i srednjim preduzećima i poljoprivrednicima na domaćem tržištu. „Insistiramo na toj vrsti kredita, jer je podrška preduzetničkim ulaganjima, podrška razvoju cele privrede“, ističe Ivan Smiljković, član IO ProCredit banke u Srbiji. 22 EY PREDUZETNIK GODINE 2017 2017
  • 23. svom poslovanju i prema svom okruženju, jer su to vrednosti na kojima je zasnovano i poslovanje naše banke“, objašnjava naš sa- govornik. U prilog takvoj tvrdnji navodi i podatak da je stopa svih problematičnih kredita ProCredit banke u 2017. iznosila svega 2,1%, dok je prosek na domaćem ban- karskom tržištu iznosio 13%. ProCredit banka je do sada odobrila i preko 85 miliona evra inovativnim perduzećima u Srbi- ji, kroz program „Innovfin“, koji realizuje u saradnji sa Evropskim investicionim fondom. „Ova ga- rancijska šema predstavlja jedan od trenutno najzanimljivijih pro- jekata“, ocenjuje naš sagovor- nik, „a suština je u tome da EIF obezbeđuje našoj banci garanciju od 50% vrednosti neophodnog obezbeđenja i to umesto predu- zeća kom će pozajmica biti ispla- ćena. Na taj način, mala i srednja preduzeća u našoj zemlji mogu da dođu do izuzetno povoljne kreditne podrške uz mnogo ma- nje sopstvenog obezbeđenja, što je značajan podsticaj za mnoge. Sve što je potrebno jeste da nji- hov poslovni projekat zaista bude inovacija za njih same“. „Innovfin“ program je prven- stveno namenjen preduzećima koja su razvojno oriientisana ka novim proizvodima, uslugama, tržištima i unapređenju sopstve- nog poslovnog procesa, kao što je poboljšanje energetske efika- snosti. Uslovi kreditiranja uz „In- novfin“ garancijsku šemu će i ove godine biti isti kao i prethodnih, kaže Smiljković i podseća da je ProCredit grupa tokom prošle go- dine potpisala ugovor o saradnji i sa Evropskim investicionim fon- dom, „a što je našoj banci omogu- ćilo da uz podršku Garancijskog fonda za Zapadni Balkan malim i srednjim preduzećima u Srbiji odobravamo kredite uz, takođe, manje zahteve u pogledu neop- hodnog obezbeđenja. Uz sve to, aktivno učestvujemo i u odobra- vanju kredita poljoprivrednicima koji su zainteresovani za podsti- caje iz IPARD fondova Evropske unije. Do sada su već raspisana dva poziva za projekte naših po- ljoprivrednika, a tokom marta se očekuje i treći poziv“, najavljuje naš sagovornik. Novi model štednje za male firme Prema njegovim rečima, Pro- Credit banka će, kao i prošle go- dine, biti veoma aktivan partner Ministarstva privrede i Ministar- stva poljoprivrede u programi- ma finansijske podrške malim i srednjim preduzećima i po- ljoprivrednicima. „Tokom 2017. godine naše učešće u isplati subvencionisanih kredita malim i srednjim preduzećima je bilo najdominantnije i od ukupnog iznosa isplaćenih kredita naša banka je isplatila više od jed- ne četvrtine. Istovremeno, naše učešće u isplati subvencionisa- nih agro kredita je bilo oko 30% i tu smo, takođe, bili najuspešni- ja banka. U proteklom periodu, aktivno smo učestvovali i u pro- gramu fondacije ’Prosperitati’, koju podržava mađarska vlada, gde smo svojim kreditima po- mogli našim ratarima, voćarima i povrtarima u Vojvodini da rea- lizuju projekte u vrednosti većoj od 26 miliona evra, što je više od 63% od ukupne vrednosti in- vesticija koje će biti realizovane u okviru ovog programa“, kaže Smiljković i posebno skreće pa- žnju na ohrabrujući trend da u Srbiji ima sve više kvalitetnih projekata i u oblasti poljoprivre- de. „Stoga, naša banka je, slično kao i u sektoru MSP, poljopri- vrednim gazdinstvima odobrila najviše investicionih kredita. To su pre svega krediti za nabavku nove mehanizacije, mada značaj- no učešće imaju i krediti name- njeni nabavci repromaterijala, ali i kupovini poljoprivrednog zemljišta“. ProCredit banka uvodi i novi model štednje za mala i srednja preduzeća, „Flex štednju“, pod- staknuta veoma dobrim rezulta- tima koje je ova usluga postigla među građanstvom. „To je jedin- stven model štednje u našoj ze- mlji“, ističe Smiljković, „jer op- timalno kombinuje sve ključne prednosti oročene i štednje po viđenju. Kamatna stopa je daleko iznad tržišnog proseka kada je reč o oročenoj štednji, a istovre- meno korisnicima donosi potpu- nu slobodu u upravljanju njiho- vim depozitima i mogućnost da bez ikakvih penala i ograničenja tokom oročenog perioda podižu svoj novac sa štednog računa i da na njega uplaćuju. Zbog svih tih kvaliteta, ’Flex štednja’ predstavlja vrstu štednje koja najbrže raste u ProCredit banci – za više od 15 miliona evra svakog meseca - i takav trend se ubrzava, pa je naša želja bila da ovakvu fleksibilnost, ali i atraktivnu kamatnu stopu omogućimo i malim i srednjim preduzećima“. Nastojanja ProCredit banke da klijentima omogući da svo- jim sredstvima upravljaju na na- čin koji je za njih najpovoljniji, ogledaju se i u odluci njenog rukovodstva da već četvrtu go- dinu za redom podrži EY pro- gram za izbor najboljeg predu- zetnika u Srbiji. „Za nas je to još jedna mogućnost da dopri- nesemo unapređenju i ohrabri- mo preduzetništvo u našoj zemlji. Ovogodišnji konkurs EY Predu- zetnik godine je, kao i prethodni, ukazao na veliki broj odličnih preduzeća i omogućio nam da se upoznamo sa njihovim kvaliteti- ma, ali i izazovima u svakodnev- nom radu. To je prilika i da bolje sagledamo šta svi mi zajedno tre- ba da radimo kako bi se preduzet- ništvo u Srbiji razvijalo i otvarala se nova radna mesta, i kako da mala i srednja preduzeća podrži- mo na najbolji način“, zaključuje Ivan Smiljković. 23EY PREDUZETNIK GODINE 2017 generalni sponzor
  • 24. N ajnoviji izbor za EY preduzetnika godine bio je specifičan po mnogo čemu. Kompanije koje su učestvova- le na ovogodišnjem takmičenju, na- ročito kandidati koji su ušli u najuži izbor za prestižnu titulu najboljeg, pored svih drugih kvaliteta imaju i veliku ekonomsku snagu koja ih izdvaja na doma- ćem tržištu. Nezavisni žiri, koji bira pobednika u glavnoj i dve potkategorije predviđene programom, po prvi put od kako je ovaj EY projekat počeo da se sprovodi pre šest godina – čine isključivo pre- duzetnici, koji su i sami predstavljali Srbiju na svetskom takmičenju za najboljeg preduzetnika godine u Monte Karlu, ili su osvojili titule najino- vativnijeg i najbržerastućeg preduzetnika. Članovi žirija, koji su ujedno i na čelu veoma uspešnih kompanija, posluju u vrlo različitim delatnostima, različitih su godina, a po prvi put su među njima bile i dve žene. Kako izabrati najboljeg među najboljima Darko Budeč, ovogodišnji predsednik EY nezavi- snog žirija i njegove kolege Radojko Janić, Ljiljana Živković Karaklajić, Vladimir Mastilović i Zorica Crno- gorac Ilić, iako su i sami preduzetnici koji su krenuli „od nule“ i mogu iz prakse da sagledaju sve ključne aspekte nečijeg poslovanja, nisu nimalo lako doneli odluku ko će poneti titulu najboljeg. Naprotiv, baš zato što iza sebe imaju takvo poslovno iskustvo, vagali su svaki detalj, pa je prema njihovim rečima, osim bilansa Utisci žirija o izboru preduzetnika godine Preduzetnici u žiriju, preduzetnici ispred žirija Ove godine, po prvi put se odluka o najboljem preduzetniku godine donosila tako što su i sa jedne i sa druge strane stola, i u žiriju i među finalistima bili – preduzetnici. To je, možda, i jedan od najvidljivijih pokazatelja koliko je ovaj program kompanije EY za samo šest godina doprineo promociji preduzetništva u Srbiji, ali i srpskog preduzetništva u svetu. Darko Budeč – EY Preduzetnik godine 2012 u Srbiji: Buck Darko Budeč, po obrazovanju inženjer elektroteh- nike, ušao je u preduzetništvo odmah pošto je završio angažman na svom prvom radnom mestu, gde je od mesta pripravnika stigao do rukovodioca ogranka za Irak za nepune tri godine. Osnivanjem BUCK-a 1992. godine, u osvetljenju je spojio svoju strast prema elek- trotehnici, estetici i funkcionalnosti. Za četvrt veka postojanja, BUCK je izrastao u međunarodni brend, priznat u stručnim krugovima po svom doprinosu u oblastima industrijskog, grafičkog i korporativnog dizajna. Darko Budeč ističe važnost timskog rada i inovacija, o čemu svedoči dvadesetak međunarodno registrovanih dizajnerskih rešenja i registrovan žig. Ulaganjem u lični i profesionalni napredak svojih zaposlenih, pažljivim osluškivanjem i predviđanjem trendova, kako u branši, tako i u poslovnom okruže- nju, a nikad skroman kad su ambicije u pitanju, Bu- deč smatra da zlatno razdoblje BUCK-a tek predstoji. 24 EY PREDUZETNIK GODINE 2017 2017
  • 25. kompanije, itekako bilo važno i mnogo toga drugog: šta motiviše konkretnog preduzetnika da razvija po- sao, kako to utiče na bližu i širu okolinu, kako se od- nosi prema zaposlenima, koliko i kako inovira svoje poslovanje, kakve su mu trenutne strateške pozicije, da li ima jasna rešenja za budućnost... Ako preduzetnicima koji su ušli u najuži izbor nije bilo jednostavno da odgovore na pomenuta i mnoga druga pitanja, žiriju je bilo još teže kada je trebalo doneti odluku. Naime, njegovi članovi kažu da im je ova uloga bila daleko složenija nego kada su na takva pitanja i sami odgovarali kao kandidati za ti- tulu najboljeg pred drugim žirijem. Šta više, dodaju „te dve situacije ne mogu ni da se porede“, jer kada treba „preseći ko je najbolji od najboljih“, to je daleko veća odgovornost, naročito kada se ima u vidu da pobednik u Monte Karlu neće predstavljati samo se- be i svoju kompaniju, „već je to slika o celokupnom preduzetništvu u Srbiji“. Ljiljana Živković Karaklajić – EY Brzorastući preduzetnik 2014. godine u Srbiji: D-Express Gospođa Ljiljana Živković Karaklajić se kurirskim poslom bavi već 30 godina. Kompanija YU-PD Expre- ss ili poznatije D-Express, osnovana je 2008. godine i predstavlja najsigurniju i najperspektivniju ekspresnu kurirsku službu, koja obavlja prijem, prenos, isporuku i kurirsku dostavu pošiljaka. Kvalitet usluge i sigurnost pošiljaka kompanija garantuje jer ima prilagođena sof- tverska rešenja za ekspresnu kurirsku dostavu, koja za- jedno sa najsavremenijim automatizovanim sortirom omogućavaju uspešne isporuke pošiljaka na teritoriji čitave Srbije. Sa novoizgrađenim logističkim centrom i stalnim inovacijama, D Express čvrsto drži lidersku poziciju i prati svetske trendove u branši, a sa nešto vi- še od 600 transportnih vozila svakodnevno opslužuje više od 19.000 registrovanih klijenata. Radojko Janić –EY Preduzetnik godine 2016 u Srbiji: Radijator-inženjering Kompaniju Radijator-Inženjering osnovao je 1991. go- dine Radojko Janić u Kraljevu. Delatnost kompanije je montaža i održavanje centralnog grejanja, kao i proizvod- nja kotlova na čvrsta goriva, bio masu i naftu. Radijator- Inženjering danas zapošljava preko 400 radnika, od kojih je 40 diplomiranih mašinskih inženjera koji svakodnevno rade na usavršavanju kvaliteta proizvoda. Radijator-In- ženjering proizvodi kotlove od 15 do 1500 kilovata koje izvoze u Rusku Federaciju i sve evropske zemlje, a počeli su sa ugradnjom kotlova u Srbiji i inostranstvu. Preduzeće u današnjoj organizaciji postoji od 2002. godine, i iz godine u godinu napreduje velikim kora- cima, uvek se trudeći da bude prvo u primeni novih tehnologija, kvalitetu proizvoda i osvajanju novih, evropskih tržišta. Osim osnovne delatnosti, Radijator- Inženjering Kraljevo izvodi radove termotehničkih instalacija (grejanje, ventilaciju-klimatizaciju, insta- lacije tehničkih gasova), izrađuje i montira čelične konstrukcije. Radojko Janić bi voleo da posao nasledi i treća generacija njegove porodice, jer se unuci već spremaju za odgovarajuće studije kako bi mogli i sa- mi da doprinesu kompaniji, dok je druga generacija aktivno uključena u rad i rukovođenje kompanijom. 25EY PREDUZETNIK GODINE 2017 nezavisni žiri
  • 26. U najužem izboru su bile tri kompanije, sa veoma razvijenom proizvodnjom koju su započeli u nimalo zavidnim uslovima, sve tri su respektabilni izvoznici, zapošljavaju veliki broj ljudi i mnogo su učinili za po- kretanje lokalne ekonomije, ali i za društveni napredak cele zajednice u kojoj rade i žive. Zato, kada predu- zetnici u žiriju kažu da su na kraju ipak „prevagnule nijanse“, to znači da su ih vagali dodatnih sat vremena. Premda se, priznaju, „nisu oko svega slagali“, na kraju su postigli konsenzus i jednoglasno izglasali da po- tencijale domaćeg preduzetništva ovog juna u Monte Karlu predstavlja Radovan Milojević, osnivač i vlasnik kompanije „Stublina“ iz sela Stojnik u blizini Aranđelov- ca. „Njegova životna i preduzetnička priča je najimpre- sivnija“, saglasni su u žiriju, jer je reč o preduzetniku koji je počeo kao poljoprivrednik, potom se bavio trgovinom i na kraju pokrenuo proizvodnju u delatno- sti čiju tehnologiju nije poznavao, i to u sredini u kojoj u to vreme nije bilo elementarnih industrijskih uslova. Sve to mu nije bila prepreka, jer je imao veoma jasnu sliku šta treba tržištu, a proizvod koji pravi je praktično jedini takve vrste ne samo u Srbiji, već i u zemljama ne- kadašnje Jugoslavije. Žiri ističe da se Milojević pokazao kao odličan strateg, kao čovek izuzetne energije koji je razvio svoje poslovanje do nivoa za koji bi i mnogim zapadnim firmama, koje posluju u daleko povoljnijim uslovima, trebalo više decenija. Pri tom, shodno rezul- tatima koje ostvaruje na tržištu, „Stublina“ spada među „veoma mali broj najprofitabilnijih i najbolje izbalansi- ranih firmi u Srbiji“. To je veoma stabilno preduzeće, sa jasnom vizijom promene, a članovi žirija ističu kako im se posebno dopalo i to što ova porodična firma ima dostojnu i veoma sposobnu naslednicu, što dodatno govori o upravljačkim kvalitetima koje Milojević ima. Najupečaljiviji utisak: humanost Prilikom izbora EY Brzorastućeg preduzetnika go- dine, prema rečima naših sagovornika, kao ubedljivo najbolja pokazala se kompanija „Unipromet“ iz Čačka i njen osnivač Milisav Novičić. „To je izuzetno jaka firma, sa brzim rastom i jasnim opredeljenjem kako će se da- lje razvijati“, obrazlažu članovi žirija i ističu da najnoviji poslovi koje je preduzeće ugovorilo i strategija za na- rednih nekoliko godina ukazuju da je realno očekivati kako će se takav rast i nastaviti. Priznanje za EY Inovativnog preduzetnika godine ovoga puta je dobila „Vinarija Kovačević“, pri čemu u žiriju ističu da nije reč samo o inovaciji, već da je osni- vač kompanije Miroslav Kovačević u svojoj proizvodnji iskazao veliku kreativnost. Ovaj vinar iz Iriga, kažu, „ima jasno strateško opredeljenje da svoj prodor u ino- stranstvu zasniva na autohtonoj domaćoj sorti vina, a njegovi dosadašnji rezultati i vizija šta planira ubuduće kako bi još uspešnije promovisao srpsko vino u svetu, kvalifikovali su ga upravo za ovu potkategoriju“. VladimirMastilović–EYInovativniPreduzetnik godine2014uSrbiji:3Laterald.o.o. Kompaniju 3Lateral d.o.o. osnovao je 2012. godine Vladimir Mastilović. Primarna usluga koju kompani- ja 3Lateral trenutno pruža klijentima je u domenu kompjuterske animacije lica i razvijanja tehnologija za napredno snimanje ljudske forme i pokreta. Kompa- nija 3Lateral se takođe bavi izradom algoritama za 3D rekonstrukciju ljudskog lica i izradom modela bazira- nog na veštačkoj inteligenciji koji će moći da se koristi za identifikaciju lica kao i za mašinsko prepoznavanje emotivnog sadržaja facijalne ekspresije. Takođe, tokom poslovanja razvijen je prototip skenera za ljudsko lice koji čini sfera prečnika 3m, sa 150 kamera, 5000 svetala i pruža mogućnost kreiranja simuliranih svetlosnih okruženja, sortiranja odbijenog i apsorbovanog svetla i precizno rekonstruiše geometriju do rezolucije od desetog dela milimetra. Vladimir Mastilović ističe da je njegov cilj u naredne dve godine da kompanija izađe iz okvira industrije za- bave i da softver koji se trenutno koristi za populaciju virtuelnih svetova nađe i nove uzbudljive primene po- put napredne biometrije, prepoznavanja lica za potrebe automobilske industrije, korisnika mobilnih uređaja kao i u medicini i psihologiji. Za sebe kaže da je konzer- vativan i da ne voli rizična ulaganja, ali je svoju kompa- niju osnovao zato što je bio siguran u njenu uspešnost. 26 EY PREDUZETNIK GODINE 2017 2017