Islam proklinje, potpuno disocira terorizam. bosnian босански
1.
2.
3.
4. ^^ II TT AA OO CC UU
● Razlog {to smo u ovoj knjizi i u nizu na{ih drugih djela posebno mjesto posvetili po-
razu teorije evolucije je ~injenica da ova teorija predstavlja osnovu svih antivjerskih
filozofija. Darvinizam, koji negira stvaranje, a samim time i Boga, bio je razlogom {to
su mnogi ljudi izgubili vjeru u Boga ili {to su, u najmanju ruku, pali u sumnju. Prema
tome, otkriti da je ova teorija jedna obmana je jedna veoma bitna du`nost koju nala`e
iman. Ova zna~ajna zada}a mora doprijeti do svih ljudi. Odre|eni ~itaoci }e biti u pri-
lici da mo`da pro~itaju samo jedno na{e djelo koje govori o obmanama vezanim za
ovu teoriju. Zbog toga smo smatrali va`nim da u svim na{im knjigama odvojimo mjes-
ta za ovu temu, pa makar to ponekad bilo samo i u vidu rezimea.
● Drugo pitanje koje se mora naglasiti je vezano za sadr`aj ovih knjiga. Vjerska pitanja
svih autorovih djela iznose se u svjetlu kur'anskih ajeta i pozivaju ljude na u~enje Allah-
ovih ajeta i `ivot u skladu sa njihovim naredbama. Sve teme vezane za Allahove ajete
iznose se na na~in koji kod ~itaoca ne ostavlja nikakvu sumnju, niti znak pitanja.
● Blizak, jednostavan i te~an stil koji je prepoznatljiv u na{im djelima osigurava lak{e
shvatanje kod ~italaca svih profila, od sedam do sedamdeset sedam godina. Ovim
efektnim i jednostavnim izra`avanjem na{e knjige sasvim zaslu`eno dobivaju laskavi
status "knjiga koje se ~itaju u jednom dahu". ^ak i ljudi koji zauzimaju kategori~an
stav o pitanju odbijanja vjere ostaju pod utiskom ~injenica koje se iznose u na{im knji-
gama i apsolutno su u nemogu}nosti da zanije~u istinitost svega toga.
● Ova knjiga kao i ostala autorova djela mogu se ~itati kako pojedina~no tako i u atmos-
feri uzajamne diskusije. Grupa ~italaca koja se `eli okoristiti ovom knjigom trebala bi
je ~itati zajedno. Bit }e to neosporno korisno s pozicija me|usobnih izmjena znanja i
iskustava.
● Pored toga, u~estvovati u ~itanju i upoznavanju sa ovim knjigama koje su napisane sa-
mo radi postizanja Bo`ijeg zadovoljstva, tako|er, predstavljaju veliki hizmet. Umije}e
dokazivanja i ubje|ivanja je krajnje jaka autorova osobenost koja je uo~ljiva u svim
njegovim knjigama. Iz tog razloga, jedan od najefikasnijih metoda onih koji `ele ob-
jasniti vjeru je stimuliranje drugih na ~itanje knjiga ovog autora.
● Predstavljanje ostalih autorovih djela u zadnjem dijelu ove knjige ima svoje va`ne raz-
loge. Zahvaljuju}i tome, osoba koja uzme u ruke ovu knjigu vidjet }e da autor ima niz
knjiga koje nose osobenosti koje smo malo~as naveli i otkrit }e kvalitete ove knjige,
koju }ete, nadamo se, ~itati sa velikim zadovoljstvom. Uvjerit }ete se da se nalazite
pred bogatim izvorom podataka o pitanju nesvakida{njih vjerskih i politi~kih tema
kojima }ete se mo}i koristiti.
6. BBIILLJJEE[[KKAA OO AAUUTTOORRUU
Autor, koji koristi pseudonim Harun Yahya, ro|en je 1956. godine u Ankari. Nakon
osnovnog i srednjeg obrazovanja koje je stekao u Ankari, {koluje se na Fakultetu prim-
ijenjenih umjetnosti na Mimar Sinan univerzitetu i na Filozofskom fakultetu
Istanbulskog univerziteta. Od '80-ih godina naovamo napisao je niz djela iz oblasti
vjere, nauke i politike, zna~ajna djela koja iznose neosnovanosti teorije evolucije,
obmanjiva~ke metode evolucionista i mra~ne povezanosti darvinizma sa krvavim ide-
ologijama.
Pseudonim Harun Yahya nastao je kao spomen i izraz po{tovanja prema dvojici
vjerovjesnika, Harunu i Jahji, a. s., koji su se borili protiv demantirane jevrejske misli.
Simbolika autorovog kori{tenja Resulullahovog pe~ata na koricama knjiga je u vezi sa
sadr`ajem ovih knjiga. Pe~at simbolizira Kur'an-i kerim kao posljednju Objavu Allaha,
d`. {., i vjerovjesnika, Muhammeda, a. s., kao hatemu’l- enbijaa. Sva svoja djela autor
je, tako|er, zasnovao na dva osnovna temelja: Kur'anu i sunnetu Muhammeda, a. s. Na
taj na~in on ima za cilj da ka`e "posljednju rije~" koja }e, jednu po jednu, pobiti sve
temeljne tvrdnje ateisti~ke filozofije i u potpunosti u{utkati ateisti~ke prigovore
uperene protiv vjere. Resulullahov pe~at je kori{ten kao dova namjere da se ka`u ove
"posljednje rije~i".
Zajedni~ki cilj svih autorovih djela je {irenje kur'anskih informacija i saop}enja
{irom Svijeta i na taj na~in podsticanje ljude na razmi{ljanje o temeljnim postavkama
vjere, kao {to su Allahovo postojanje, Njegova jedinost i budu}i svijet (ahiret) i
izno{enje neosnovanosti ateisti~kih sistema i njihove izopa~ene prakse.
Upravo su veliku pa`nju na sebe privukla djela Haruna Yahye u mnogim zemljama
{irom Svijeta od Indije do Amerike, od Engleske do Indonezije, od Poljske do Bosne i
Hercegovine, od [panije do Brazila. Djela koja su prevedena na mnoge jezike poput
engleskog, francuskog, njema~kog, bosanskog, talijanskog, {panskog, portugalskog,
pakistanskog (urdu), arapskog, albanskog, ruskog, ujgurskog i indone`anskog prati
{iroka ~itala~ka publika.
Ova djela bila su povod da mnogi ljudi postanu vjernici, a i povodom da mnogi
oja~aju svoje ve} postoje}e vjerovanje. Svako ko pro~ita i analizira ove knjige uo~it }e
njihov prepoznatljiv stil pun mudrosti, jezgrovitosti, jednostavnosti i srda~nosti te
njihov nau~ni i racionalni pristup. Djela nose odlike kategori~nosti i apsolutne nes-
pornosti. Nemogu}e je da materijalisti~ku filozofiju, ateizam i sve ostale zalutale filo-
zofije i gledi{ta ubudu}e iskreno brane oni koji pro~itaju i ozbiljno razmisle o temama
7. HARUN YAHYA ● 5
koje se obra|uju u njima. Ako, pak, budu branili, to mo`e biti samo emocionalna
odbrana iz inata, s obzirom da su se oni kroz ova djela uvjerili da su u potpunosti pobi-
jeni idejni oslonci ovih filozofija. Sve savremene ateisti~ke tendencije su idejno
pora`ene u djelima Haruna Yahye.
Nesumnjivo, ove karakteristike poti~u od izuzetno impresivnog stila i mudrosti
Kur'ana. Sam pisac nije ponesen gordo{}u zbog svojih djela; jedina mu je namjera biti
povod da ~itaoce usmjeri na Pravi, Allahov Put.
Od ovih djela autor nema nikakve materijalne zarade. Nikakvu materijalnu zaradu
nemaju ni svi ostali koji su uklju~eni u projekt publiciranja knjiga; od onih koji rade na
kompjuterskoj obradi teksta i dizajna stranica i korica, do onih koji su uklju~eni u mar-
keting i distribuciju. Jedini im je cilj da svojim hizmetom postignu Allahovo zado-
voljstvo.
Uzimaju}i u obzir ove ~injenice, proisti~e da je i podsticanje na ~itanje ovih djela,
koja omogu}avaju da se vidi ono {to se prethodno nije vidjelo i koja su povod usmjera-
vanja na Pravi Put, tako|er jedan veoma zna~ajan hizmet.
Umjesto preporu~ivanja ovih vrijednih knjiga, publikovati knjige koje mute ljudski
razum, koje dovode do velikog misaonog nereda i koje su fiksirane generalnim
iskustvom koje nema jak i prodoran utjecaj u domenu odbrane vjere i razbijanju sumnja
bit }e razlog gubljenja vremena i truda. Sasvim je izvjesno da efikasnu odbranu vjere
nemaju djela koja su usmjerena ka isklju~ivom nagla{avanju autorovog knji`evnog
umije}a. Oni, pak, koji u aktualnom kontekstu gaje odre|ene sumnje, iz op}ih mi{ljenja
~italaca, gdje se sasvim jasno vidi efikasnost ovog hizmeta, njegov uspjeh i iskrenost,
mo}i }e shvatiti da je pobijanje ateizma i {irenje kur'anskog morala jedini cilj djela
Haruna Yahye.
Tako|er se ne smije gubiti iz vida da je dominacija ateisti~ke misli osnovni povod
velikih svjetskih nereda, tiranija i stradanja koja do`ivljavaju muslimani {irom Svijeta.
A na~in da se ~ovje~anstvo oslobodi ovih neda}a le`i u pora`avanju ateisti~ke misli,
izno{enje vjerskih fakata i prezentiranje kur'anskog morala na na~in na koji to ljudi
mogu poimati i provoditi u praksi. Uzme li se u obzir okru`enje tiranije, intriga i
anarhije, u koje se Svijet svakim danom sve vi{e nastoji uvu}i, postaje sasvim jasno da
se ovaj hizmet mora obaviti {to je mogu}e br`e i efikasnije. U protivnom, mo`e biti
veoma kasno.
Djela Haruna Yahye, koja su u kontekstu ovog veoma bitnog hizmeta preuzela ulogu
prethodnice, uz Bo`iju pomo}, bit }e povod da ljude u XXI stolje}u dovedu do mira i
spokojstva koji su opisani u Kur'anu, do ~estitosti i pravde, do ljepota i blagodati.
8. w w w . h a r u n y a h y a . c o m
NNaasslloovv oorriiggiinnaallaa::
Islam Teroru Lanetler
AAuuttoorr::
Harun Yahya
PPrriijjeevvoodd ssaa ttuurrsskkoogg::
Enver Ibrahimkadi}
UUrreeddnniikk::
Ned`ad Lati}
LLeekkttoorr::
D`emaludin Lati}
KKoorreekkttoorr::
Emira D`ananovi}
DDeessiiggnn::
Global Publishing
IIzzaaddaavvaa~~::
Bosan~ica print
ZZaa iizzddaavvaa~~aa::
Had`ib [i{i}
Sarajevo, 2003.
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
297.1:323.285
YAHYA, Harun
Islam proklinje teror / Harun Yahya ; prijevod
sa turskog Enver Ibrahimkadi}. - Sarajevo :
Bosan~ica print, 2003. - 147 str. : ilustr. ; 23.5
Prijevod djela: Islam teroru lanetler. - Harun
Yahya. - Bibliografija: str. 146-147
ISBN 9958-650-12-6
COBISS/BH-ID 11799302
9. Uvod ...9
Izvor mira i sigurnosti: islamski moral ...15
Legalnost rata prema Kur'anu ...41
Pravo lice prakti~ara terora u ime vjere ...59
Stav islama prema zajednicama svetih knjiga ...83
Islam je donio mir i spokojstvo na Bliski Istok ...105
Korijeni terorizma: darvinizam i materijalizam ...119
Zaklju~ak: prijedlozi zapadnom svijetu ...143
SADR@AJ
HARUN YAHYA ● 7
11. HARUN YAHYA ● 9
eroristi~ke napade na dva velika grada Sjedinje-
nih Ameri~kih Dr`ava, koji su organizirani septembra 2001. godine u kojima su pogi-
nula ili ranjena nedu`na lica, kao musliman o{tro osu|ujem i izra`avam svoje sau~e{}e
ameri~kom narodu. Ovi napadi su na svjetski dnevni rad iznijeli veoma bitno pitanje o
stvarnim korijenima terorizma. Tim povodom je cijelom Svijetu saop}eno da je islam
vjera mira i tolerancije i da islam ljudima nare|uje milost i pravdu. Niz svjetskih lide-
ra, uglednih medijskih ku}a, televizija i radija javnosti su u mnogo prilika izlo`ili i ob-
jasnili da islam ni u kom slu~aju ne dopu{ta primjenu sile i da uvijek nare|uje mir me|u
ljudima i narodima. Zapadni krugovi, koji neposredno analiziraju islam i koji su poz-
navaoci stvarnog islama koga je Allah, d`. {., naredio Kur'anom sasvim otvo-
reno su iznijeli ~injenicu da je apsolutno nemogu}e u istu ravnu dovesti
islam i teror, i da Bo`anske religije ni na koji na~in ne dopu{taju
upotrebu sile i nasilja.
Tema ove knjige predstavlja ~injenicu
da jedna Bo`anska vjera apso-
TT
UUVVOODD
12. ISLAM PROKLINJE TEROR ● 10
AAllllaahh zzaahhttiijjeevvaa ddaa ssee ssvvaa~~iijjee pprraavvoo ppoo{{ttuujjee,, ddoobbrroo ~~iinnii,, ii ddaa
ssee bbllii``nnjjiimmaa uuddjjeelljjuujjee,, ii rraazzvvrraatt ii ssvvee {{ttoo jjee ooddvvrraattnnoo
ii nnaassiilljjee zzaabbrraannjjuujjee;; ddaa ppoouukkuu pprriimmiittee,, OOnn vvaass ssaavvjjeettuujjee..
((AAnn--NNaahhll,, 9900))
13. lutno ne mo`e biti izvor ovog vandalizma koga osu|ujemo, a naro~ito ~injenicu da u is-
lamu nema mjesta teroru. Ova ~injenica se sasvim jasno o~ituje kroz Kur'an, kao os-
novni izvor islama, i kroz praksu, prvo, Muhammeda, a. s., a onda i svih muslimanskih
vladara koji su `ivjeli u historiji. Iz tog razloga }emo i u ovoj knjizi, u svjetlu kur'ans-
kih ajeta i primjera iz historije, sa konkretnim ~injenicama dokazati da se islam katego-
ri~no protivi i zabranjuje teror.
Kao {to je poznato, stolje}ima se na razli~itim podru~jima Zemljine kugle de{ava-
ju razli~ite teroristi~ke akcije. Odgovornost za ove akcije, koje se provode od razli~itih
grupa i sa razli~itim ciljevima, ponekad preuzimaju komunisti~ke organizacije, pone-
kad fa{isti~ke, a ponekad i radikalne ili separatisti~ke grupe. Dok zemlje, poput Ame-
rike, ~esto bivaju meta napada rasisti~kih i marginalnih teroristi~kih grupa, u evrops-
kim zemljama se teroristi~ke akcije organiziraju od strane teroristi~kih grupa raznih
profila. U Gr~koj 17. Novembar, RAF u Njema~koj, ETA u [paniji, u Njema~koj i ne-
onacisti, Crvene brigade u Italiji i jo{ niz drugih organizacija svoje ciljeve nastoje ost-
variti metodama terora i nasilja. One svirepo ubijaju bespomo}ne i one koji apsolutno
ne snose nikakvu krivicu! Uporedo sa progresivnim i promjenljivim svjetskim trendo-
vima pokazuju se promjene i raznolikost u metodama kojima se koriste teroristi~ke gru-
pe; u svakodnevnom su porastu njihova mo} i utjecaj koje posti`u zahvaljuju}i mo-
gu}nostima koje pru`a razvijena tehnologija. Polja i efekti teroristi~kog djelovanja na-
ro~ito su oboga}eni kori{tenjem i utjecajem sredstava masovne komunikacije kao {to
je internet.
Pored organizacija zapadnih korijena, kao {to su organizacije u SAD-u i Evropi,
postoje i teroristi~ke grupe koje su se pojavile na Bliskom istoku. Odgovornost za od-
re|ene teroristi~ke poduhvate, koji se de{avaju {irom Svijeta, preuzete su i realizirane
od strane upravo ovih grupa. Me|utim, ovdje je potrebno naglasiti jednu veoma bitnu
~injenicu. To {to osobe, koje stoje iza ovih i sli~nih akcija, nose kr{}anska, muslimans-
ka ili jevrejska imena odre|enim krugovima daju povoda za pogre{ne zaklju~ke i iz-
no{enje tvrdnji koje su protivne Bo`anskim religijama. Ako teroristi i nose muslimans-
ko ime, ako se i osje}aju kao takvi, njihovi se zlo~ini ne mogu nazivati "islamskim te-
rorizmom". Isto tako, "kr{}anskim terorom" ne mogu se nazvati zlo~ini ~iji su po~ini-
telji kr{}ani, a ni "jevrejskim terorom" zlo~ini iza kojih stoje jevreji, po{to je kao {to
}emo vidjeti i u narednim poglavljima nneemmoogguu}}ee uubbiijjaannjjee nneedduu``nnoogg ``iivvlljjaa uu iimmee nneekkee
BBoo``aannsskkee rreelliiggiijjee.. Ne smije se zaboraviti da je me|u ljudima poginulim u New Yorku
ili u Washingtonu bilo onih koji vole Isaa, a. s., - kr{}ana, onih koji vole Musaa, a. s., -
jevreja, a, isto tako, i muslimana. Nastranu oprost od strane Allaha, d`. {.! Ubijanje ovih
nedu`nih ljudi veliki je grijeh koji }e rezultirati d`ehennemskim azabom! Vjernik, od-
nosno osoba koja u sebi nosi strah od Allaha, d`. {., ni pod kojim okolnostima ne mo-
`e po~initi takvo ne{to!
HARUN YAHYA ● 11
14. ISLAM PROKLINJE TEROR ● 12
Analiziranjem terorizma, njegove korijene treba tra`iti u
ateizmu po{to vjerski moral nare|uje ljubav, milosr|e, oprost i
mir, a teror je na strani nemilosrdnosti i nasilja, on zahtijeva
prolijevanje krvi, ubistvo i nano{enje bola.
15. BBeezz oobbzziirraa kkoolliikkoo ttvvrrddiillii ddaa pprriippaaddaajjuu nneekkoojj vvjjeerrii,, iizzvvrr{{iiooccii jjeeddnnoogg oovvaakkvvoogg vvaann--
ddaalliizzmmaa ttoo mmoogguu ppoo~~iinniittii jjeeddiinnoo uu cciilljjuu nnaappaaddaa nnaa ttuu vvjjeerruu!! Njihov cilj mo`e biti ocr-
njenje vjere u o~ima javnosti, odbijanje ljudi od vjere, izazivanje mr`nje i reakcije pro-
tiv vjernika! Prema tome, svaki napad "u ime vjere" na nevino pu~anstvo zapravo je
atak na~injen i protiv vjere!
Vjera nare|uje ljubav, milost i mir. [to se ti~e terora, on predstavlja su{tu suprot-
nost vjeri; nemilosrdan je i zahtijeva prolijevanje krvi, ubijanje, bol! Prema tome, kada
se tra`e akteri terora, ne treba ih tra`iti u religioznosti ve} - u ateizmu. Temelje terora
treba tra`iti me|u ljudima zavedenim idejama fa{izma, komunizma, rasizma, materija-
lizma! Nije bitno ime koje nose teroristi, nije bitno {ta pi{e u njihovim li~nim kartama.
Ako jedan ~ovjek bezdu{no ubija nevine ljude, on je ateist, a nikako vjernik. To je
monstrum, koji se ne boji Boga, ~iji je jedini cilj prolijevanje krvi i zadavanje boli. Iz
tog razloga, krajnje su pogre{ni termini "islamski ", "jevrejski" ili "kr{}anski terori-
zam", po{to, u islamu, a ni u ostale dvije Bo`anske vjere, apsolutno nema mjesta tero-
ru! Naprotiv, aakkcciijjee kkoojjee nnaazziivvaammoo tteerroorroomm,, ooddnnoossnnoo uubbiissttvvoo nneevviinnoogg ssttaannoovvnnii{{ttvvaa,,
pprreemmaa iissllaammuu,, vveelliikkii ssuu zzlloo~~iinn,, aa mmuusslliimmaannii ssuu zzaadduu``eennii ddaa sspprree~~aavvaajjuu oovvee aakkcciijjee ii ddaa
uussppoossttaavvlljjaajjuu mmiirr,, ssppookkoojjssttvvoo ii pprraavvdduu nnaa ZZeemmlljjii..
HARUN YAHYA ● 13
17. HARUN YAHYA ● 15
asvim je mogu}e da jedan dio ljudi, koji tvrde da
nastupaju u ime odre|ene vjere, pogre{no shvataju i primjenjuju tu vjeru. Iz tog razlo-
ga pogre{no je stvaranje mi{ljenja o toj vjeri na osnovu pona{anja tih ljudi. Najisprav-
niji put za upoznavanje jedne vjere je analiziranje svetog izvora te vjere.
Sveti izvor islama je Kur'an. Kur'anski moral se zasniva na ideji ljubavi, saos-
je}anja, milosti, poniznosti, po`rtvovanja, tolerancije i mira. Musliman koji u
pravom smislu `ivi po na~elima ovakvog morala jeste osoba krajnje ple-
menita, smotrena, skromna, pravedna, povjerljiva i harmoni~na.
To je osoba koja zra~i ljubavlju, po{tovanjem, spokojst-
vom i voljom za `ivljenjem.
SS
IIZZVVOORR MMIIRRAA
II SSIIGGUURRNNOOSSTTII::
IISSLLAAMMSSKKII MMOORRAALL
18. ISLAM PROKLINJE TEROR ● 16
IIssllaamm jjee vvjjeerraa mmiirraa
Najop}enitije zna~enje terora je upotreba sile u politi~ke svrhe protiv ciljeva koji
nisu vojni. Drugim rije~ima, meta terorizma je potpuno nevino civilno stanovni{tvo. Je-
dina njihova krivica je {to se, u o~ima terorista, oni nalaze "na drugoj strani". Zbog to-
ga, tako|er, teror ima zna~enje primjene sile protiv nedu`nih ljudi, za {to ne postoji ni-
kakvo moralno opravdanje. To je, poput zlo~ina Hitlera ili Staljina, "zlo~in protiv ~ov-
je~anstva".
U svijetu kome vodi terorizam preovladavaju nasilje, rat,
sukob, haos, strah, zabrinutost, napetost, nespokojstvo,
`alost i kavga...,
19. Kur'an je knjiga koje je objavljena kao uputa ljudima i u kojoj Allah, d`. {., na-
re|uje ljudima uzorno pona{anje i moral. A u osnovi ovog morala nalaze se ideje kao
{to su ljubav, saosje}anje, tolerancija, pravda i milost. Rije~ 'islam' u arapskom jeziku
dolazi u istom zna~enju kao i rije~ 'mir'. Islam je vjera koja je objavljena da ~ovje~anst-
vu pru`i `ivot pun spokojstva i mira, koji na Zemlji manifestira neograni~enu milost i
saosje}anje Allaha, d`. {.. U kur'anskim ajetima pozivaju se ljudi u islamski moral kao
model u kome }e na Zemlji mo}i za`ivjeti merhamet, saosje}anje, tolerancija i mir. U
208. ajetu poglavlja Baqarah ka`e se slijede}e:
OO,, vvjjeerrnniiccii,, ``iivviittee ssvvii uu mmiirruu ii nnee iiddiittee ssttooppaammaa {{eejjttaannoovviimm;; oonn vvaamm jjee,, zzaaiissttaa,, nneepp--
rriijjaatteelljj oottvvoorreennii..
Kao {to se vidi iz navedenog ajeta, Allah, d`. {., saop}ava da se 'sigurnost' ljudi
mo`e posti}i za`ivljavanjem kur'anskog morala.
Prema kur'anskom moralu, musliman je zadu`en da se prema drugima, bili oni mus-
limani ili ne, pona{a lijepo i pravedno, da {titi slabe i nevine i da "spre~ava nered na Zem-
lji". Nered je svaki oblik anarhije i terora koji naru{avaju sigurnost, mir i spokojstvo ljudi
na Zemlji. Kao {to se isti~e u jednom ajetu, "Allah ne voli nered!" (Al-Baqarah, 205).
HARUN YAHYA ● 17
A u zajednici u kojoj `ivi islamski moral u gospodare mir, tolerancija, sporazum, oprost, ljubav,
saosje}anje, uzajamno potpomaganje, po`rtvovanje i radost.
20. A ubijanje nevinog ~ovjeka jedan je najve}ih primjera nereda. Allah, d`. {., ovu
~injenicu na slijede}i na~in obja{njava u Kur'anu:
...... aakkoo nneekkoo uubbiijjee nneekkooggaa kkoojjii nniijjee uubbiioo nniikkooggaa,, iillii oonnooggaa kkoojjii nnaa ZZeemmlljjii nneerreedd nnee
~~iinnii -- kkaaoo ddaa jjee ssvvee lljjuuddee ppoouubbiijjaaoo;; aa aakkoo nneekkoo bbuuddee uuzzrrookk ddaa ssee nnee~~iijjii ``iivvoott ssaa~~uuvvaa -- kkaaoo
ddaa jjee ssvviimm lljjuuddiimmaa ``iivvoott ssaa~~uuvvaaoo...... (Al-Ma'ida, 32).
Kao {to se vidi, ubistvom ~ak i jednog ~ovjeka, "koji nije ubio nikoga, ili onoga
koji na Zemlji nered ne ~ini", ubica ~ini veliki zlo~in ravan ubistvu svih ljudi. U tom
slu~aju, sasvim je o~ito koliko zlodjelo predstavljaju ubistva, masakri i "samoubila~ki
napadi" koje provode teroristi. Ahiretski odgovor na ovo surovo lice terorizma Allah,
d`. {., saop}ava na slijede}i na~in:
AA ooddggoovvaarraatt }}ee oonnii kkoojjii lljjuuddee ttllaa~~ee ii bbeezz iikkaakkvvaa oossnnoovvaa rreedd nnaa ZZeemmlljjii rreemmeettee;; nnjjiihh
~~eekkaa bboollnnaa ppaattnnjjaa!! (A{-[ura, 42).
Sve ovo ukazuje na ~injenicu da je organiziranje teroristi~kih napada na nevino
stanovni{tvo djelo koje u potpunoj opre~nosti sa islamom i da nijedan pravi musliman
ne mo`e po~initi jedan takav zlo~in. Naprotiv, muslimani su zadu`eni da zaustave one
koji se usude na takav zlo~in, da uklone "nered na Zemlji" i da svim ljudima donesu
spokojstvo i sigurnost. Muslimani i islam su nespojivi sa terorom; oni su, ~ak, prepre-
ka teroru i rje{enje za eliminisanje terora.
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 18
U 32. ajetu kur'anskog poglavlja Al-Ma'ida Allah, d`. {., saop}io je da
onaj koji ubije jednu nevinu osobu "kao da je sve ljude poubijao". Dakle,
nemilosrdno ubijanje ~ak i jedne osobe u potpunoj je opre~nosti sa
kur'anskim moralom.
21. AAllllaahh jjee pprrookklleeoo nneerreedd
Allah, d`. {., naredio je ljudima da se klonu zla; zabranio je nepravdu, nasilje,
ubijanje, prolijevanje krvi. Oni koji se ne pridr`avaju ovih Allahovih naredbi okarak-
terizirani su u Kur'anu kao ""oonnii kkoojjii iidduu ssttooppaammaa {{eejjttaannoovviimm"" i, sasvim jasno,
zauzeli stav koji je Kur'an zabranio. Neki od niza kur'anskih ajeta o ovom pitanju su
slijede}i:
AA oonnii kkoojjii nnee iissppuunnjjaavvaajjuu dduu``nnoossttii pprreemmaa AAllllaahhuu,, iiaakkoo ssuu ssee nnaa ttoo ~~vvrrssttoo oobbaavveezzaa--
llii,, ii kkiiddaajjuu oonnoo {{ttoo jjee AAllllaahh nnaarreeddiioo ddaa ssee ppoo{{ttuujjee,, ii ~~iinnee nneerreedd nnaa ZZeemmlljjii -- nnjjiihh ~~ee--
kkaa pprrookklleettssttvvoo ii nnaajjggoorree pprreebbiivvaallii{{ttee!! (Ar-Ra'd, 25).
......""JJeeddiittee ii ppiijjttee AAllllaahhoovvee ddaarroovvee,, ii nnee ~~iinniittee zzlloo ppoo ZZeemmlljjii nneerreedd pprraavvee}}ii!! (Al-Ba-
qarah, 60).
II nnee pprraavviittee nneerreedd nnaa ZZeemmlljjii kkaadd jjee nnaa nnjjoojj rreedd uussppoossttaavvlljjeenn,, aa NNjjeemmuu ssee mmoolliittee ssaa
ssttrraahhoomm ii nnaaddoomm;; mmiilloosstt AAllllaahhoovvaa jjee ddooiissttaa bblliizzuu oonniihh kkoojjii ddoobbrraa ddjjeellaa ~~iinnee (Al-
A'raf, 56).
U velikoj zabludi su oni koji misle da }e stvaranjem nereda, ubijanjem nevinih lju-
di, pobunom i tiranijom biti uspje{ni na Zemlji. To je zato {to je Allah, d`. {., zabranio
svaki nered, a koji podrazumijeva i teror i surovost, i prokelo one koji ~ine ovakva ned-
jela, a u jednom ajetu poru~io da ""AAllllaahh nnee ddooppuu{{ttaa ddaa ddjjeelloo ppookkvvaarreennjjaakkaa uussppiijjee"" (Yu-
nus, 81).
Me|utim, danas se {irom Svijeta de{ava teror, masakr i genocid, nemilosrdno se
ubijaju nevini ljudi, okrvavljene su zemlje ~iji su narodi vje{ta~kim razlozima dovede-
ni u poziciju me|usobnih neprijatelja. Ovi doga|aji, koji se de{avaju u zemljama koje
posjeduju me|usobno veoma razli~itu historiju, kulturnu i socijalnu strukturu, mogu, u
svakoj zemlji, imati odre|ene, sebi svojstvene razloge i izvore. Me|utim, sasvim je o~i-
to da je stvarni razlog udaljavanje od morala nare|enog u Kur'anu, a koji se zasniva na
ljubavi, po{tovanju i toleranciji. Kao rezultat ateizma, formiraju se mase koje ne posje-
duju strah od Boga i koje ne vjeruju u polaganje ra~una poslije smrti, koje misle da "io-
nako nikome ne}u polagati ra~un" i koje su, zbog toga, u stanju jednostavno po~initi
svaku vrstu svireposti, nemoralnosti i ne~ovje~nosti.
U Kur'anu je, tako|er, upozoreno na postojanje dvoli~nih ljudi koji nastupaju u
ime Boga i vjere, ali organiziranih za ~injenje zlo~ina koje je Allah, d`. {., prokleo. U
HARUN YAHYA ● 19
22. ISLAM PROKLINJE TEROR ● 20
Naizgled, mo`e postojati nekoliko razloga za teroristi~ke akcije koje su do danas odni-
jele mo`da stotinama hiljada `ivota. Me|utim, ne smije se gubiti iz vida da je stvarni
razlog to {to su akteri ovih akcija daleko od uzornog morala koji nala`e vjera i {to oni
ne posjeduju dovoljnu ili bilo kakvu bogobojaznost.
23. jednom ajetu se govori o grupi od "devet osoba" koja je "zaklinjanjem najte`om zaklet-
vom" kovala plan za ubijanje Pejgambera:
UU ggrraadduu jjee bbiilloo ddeevveett oossoobbaa kkoojjee ssuu nnee rreedd nneeggoo nneerreedd ~~iinniillee.. ""ZZaakkuunniittee ssee nnaajjttee``oomm
zzaakklleettvvoomm"" -- rreekkoo{{ee -- ""ddaa }}eemmoo nnoo}}uu nnjjeeggaa ii ppoorrooddiiccuu nnjjeeggoovvuu uubbiittii,, aa oonnddaa nnjjeeggoovvoomm nnaajjbb--
llii``eemm kkrrvvnnoomm ssrrooddnniikkuu rree}}ii:: ''MMii nniissmmoo pprriissuussttvvoovvaallii ppooggiibbiijjii ppoorrooddiiccee nnjjeeggoovvee,, mmii,, zzaaiissttaa,,
iissttiinnuu ggoovvoorriimmoo!!''"" II ssmmii{{lljjaallii ssuu sspplleettkkee,, aallii ssmmoo iihh MMii kkaazznniillii oonnddaa kkaadd ssee nniissuu nnaaddaallii (An-
Naml, 48-50).
Kao {to nam ukazuje i slu~aj saop}en u navedenim ajetima, to {to se "u ime Boga"
pojavljuju odre|eni ljudi, {to se ~ak "zaklinju Allahovim imenom", {to, dakle, koriste
rije~i koje ih predstavljaju kao "vjernike" ne zna~i i da te osobe ~ine djelo koje je u skla-
du sa vjerom. Naprotiv, mogu ~initi djela koja su u apsolutnoj opre~nosti sa Allahovim
odobrenjem i vjerskim moralom. Mjerilo u ovom kontekstu su njihova djela. Ako su nji-
hova djela ""nnee rreedd nneeggoo nneerreedd"",, znajte da te osobe ne mogu biti pravi vjernici i njihov
cilj, isto tako, nije slu`enje vjeri.
Apsolutno je nemogu}e da osoba koja posjeduje strah od svoga Gospodara,
Allaha, d`. {., i koja je poimala islamski moral bude na strani nereda i da se na|e u sli~-
nim djelima. Iz tog razloga, rje{enje terora je u stvarnom islamu. Kada se objasni uzor-
ni moral saop}en u Kur'anu, onda ljudi ne}e biti na strani i u savezu sa grupama ~iji je
cilj stvaranje okru`enja neprijateljstva, rata i haosa. To je zato {to je Allah, d`. {., u
Kur'anu ljudima zabranio nered:
^^iimm ssee nneekkii oodd nnjjiihh ddoo~~eeppaa ppoolloo``aajjaa,, nnaassttoojjii nnaapprraavviittii nnaa ZZeemmlljjii nneerreedd,, nnii{{ttee}}ii uuss--
jjeevvee ii ssttookkuu.. -- AA AAllllaahh nnee vvoollii nneerreedd!! AA kkaaddaa mmuu ssee rreekknnee:: ""BBoojj ssee AAllllaahhaa!!"" -- oonn
oonnddaa iizz iinnaaddaa ggrriijjee{{ii.. NNjjeemmuu jjee ddoossttaa dd``eehheennnneemm,, aa oonn jjee,, ddooiissttaa,, ggrroozznnoo bboorraavvii{{ttee!!
(Al-Baqarah, 205-206).
Kao {to se razumije i iz navedenih ajeta, sasvim je nemogu}e da }e osoba koja
se boji Allaha, d`. {., ~ak i progledati kroz prste pokretu koji predstavlja i naj-
manju {tetu i opasnost za njegovu zemlju, narod, za ~ovje~anstvo. Misle}i da ni-
kome ne}e polagati ra~un za svoja djela, osoba koja ne vjeruje u Allaha, d`. {., i
Sudnji dan sasvim jednostavno mo`e podle}i izvr{enju svakog zla.
Da bi se spasilo od nesre}e zvane teror, koja je sve prisutnija u na{e vrijeme,
prvenstveno je potrebno, putem obrazovanja, uni{titi izopa~ena u~enja, koja se
iznose u ime vjere, i pou~iti ljude stvarnom kur'anskom moralu i strahu od
Allaha, d`. {.
HARUN YAHYA ● 21
24. ISLAM PROKLINJE TEROR ● 22
sobe koje se ne obaziru na zbivanja u
Svijetu koja se direktno njih ne ti~u su siro-
ma{ne za poimanje po`rtvovanosti, bratstva, ~estitosti i odgo-
vornosti, koje se posti`u vjerom. Tokom `ivota jedino propu{taju prilike
i, neobavije{teni o opasnostima sa kojima je suo~eno ~ovje~anstvo, nastoje za-
dovoljiti svoje prohtjeve i strasti. Me|utim, Allah, d`. {., u Kur'anu, kao dopustljiv is-
ti~e moral koji uvijek rezultira blagostanjem, koji je u vezi sa doga|anjima u okolini i koji
ljude poziva i vodi na Pravi Put. U jednom kur'anskom ajetu je na slijede}i na~in povu~ena pa-
ralela izme|u onih koji ne predstavljaju nikakvu korist za zajednicu i onih koji pozivaju na pra-
vedno postupanje:
Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi od kojih je jedan gluhonijem, koji
ni{ta nema i koji je na teretu gospodaru svome, - kud god ga po{alje, nikakva
dobra ne donese. Da li je on ravan onome koji tra`i da se pravedno postupa, a
i sam je na Pravom Putu? (An-Nahl, 76).
Kao {to se razumije i iz navedenog ajeta, sasvim je sigurno da }e od velike koristi za zajednicu u ko-
joj se nalazi biti onaj "koji tra`i da se pravedno postupa, a i sam je na Pravom Putu", koji je privr-
`en svojoj vjeri, koji se boji Boga, pridaje zna~aj moralnim vrijednostima, koji s ushi}enjem slu`i
narodu i ~ovje~anstvu. Zbog toga je krajnje bitno da se ljudi upoznaju sa istinskom vjerom i
da `ive prema normama morala saop}enih u Kur'anu. Ljude koji `ive ovim izvrsnim mora-
lom Kur'an definira na slijede}i na~in:
One koji }e, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i mi-
lostinju udjeljivati i koji }e tra`iti da se ~ine dobra djela,
a odvra}ati od nevaljalih - a Allahu se na kraju sve
vra}a (Al-Had`d`, 41).
OO
OOddggoovvoorrnnoosstt vvjjeerrnniikkaa
25. AAllllaahh,, dd``.. {{..,, nnaarree||uujjee ddoobbrroo~~iinnssttvvoo
Musliman je osoba koja se pridr`ava Allahovih naredbi, koja pedantno radi na o`i-
votvorenju kur'anskog morala, uljep{ava svijet, privre|uje, kojom gospodari mir i spo-
kojstvo. Njen cilj je ~injenje dobra i ljepote ljudima. U suri Al-Qasas to se saop}ava na
slijede}i na~in:
HARUN YAHYA ● 23
Oni koji bez dvoumljenja na meti dr`e civilno `ivlje i djecu trebali bi razmi{ljati o slijede}em: [ta je ovo dijete skrivilo?
Zlostavljanje ovih nevinih ljudi djelo je za koje se ne}e mo}i polo`iti ra~un pred Allahom, d`. {.
26. ......~~iinnii ddrruuggiimmaa ddoobbrroo,, kkaaoo {{ttoo jjee AAllllaahh tteebbii ddoobbrroo uu~~iinniioo,, ii nnee ~~iinnii nneerreedd ppoo ZZeemm--
lljjii,, jjeerr AAllllaahh nnee vvoollii oonnee kkoojjii nneerreedd ~~iinnee (Al-Qasas, 77).
Cilj osobe koja je u{la u vjeru islam je postizanje Allahovog zadovoljstva, milos-
ti i D`enneta, a radi toga ona mora poduzeti krajnje odlu~ne i ozbiljne korake i napore,
a moral sa kojim }e Allah, d`. {., biti zadovoljan, mora posti}i jo{ u toku ovosvjetskog
`ivota. Najvidljivije odlike ovog morala su merhamet, saosje}anje, pravda, ~estitost,
skromnost, tolerancija, nesebi~nost i strpljenje. Mu'min se na lijep na~in odnosi prema
drugima, natje~e se u dobro~instvu, ~ini dobro~instvo i po`rtvovan je. Allah, d`. {., na
slijede}i se na~in obra}a u kur'anskim ajetima:
MMii ssmmoo nneebbeessaa ii ZZeemmlljjuu ii oonnoo {{ttoo jjee iizzmmee||uu nnjjiihh mmuuddrroo ssttvvoorriillii.. ^^aass oo``iivvlljjee--
nnjjaa }}ee zzaacciijjeelloo ddoo}}ii,, zzaattoo ttii vveelliikkoodduu{{nnoo oopprroossttii!! (Al-Hid`r, 85).
......AA rrooddiitteelljjiimmaa ddoobbrroo~~iinnssttvvoo ~~iinniittee,, ii rroo||aacciimmaa,, ii ssiirroo~~aaddii,, ii ssiirroommaassiimmaa,, ii kkoomm{{iijjaa--
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 24
Ljubav, milosr|e, me|usobno potpomaganje, saosje}anje, tolerancija i pra{tanje najzna~ajnije su
odlike koje je ljudima podario islamski moral. Apsolutno je nemogu}e da teror, nasilje i sukob na|u
plodno tlo u dru{tvima u kojima je u istinskom smislu rije~i za`ivio ovaj moral.
27. mmaa,, bbllii``nnjjiimm,, ii kkoomm{{iijjaammaa ddaalljjnnjjiimm,, ii ddrruuggoovviimmaa,, ii ppuuttnniicciimmaa,, ii oonniimmaa kkoojjii ssuu uu
vvaa{{eemm ppoossjjeedduu.. AAllllaahh,, zzaaiissttaa,, nnee vvoollii oonnee kkoojjii ssee oohhoollee ii hhvvaallii{{uu (An-Nisa', 36).
......JJeeddnnii ddrruuggiimmaa ppoommaa``iittee uu ddoobbrroo~~iinnssttvvuu ii ~~eessttiittoossttii,, aa nnee ssuuddjjeelluujjttee uu ggrriijjeehhuu ii
nneepprriijjaatteelljjssttvvuu;; ii bboojjttee ssee AAllllaahhaa,, jjeerr AAllllaahh ssttrraa{{nnoo kkaa``nnjjaavvaa!! (Al-Ma'ida, 2).
Kao {to se i saop}ava u navedenim ajetima, od vjernika se tra`i da se lijepo od-
nose prema ljudima, da se me|usobno poma`u u dobro~instvima i da ne ~ine nered.
Onome ko ~ini dobro~instvo saop}ava se radosna vijest da }e ""......bbiittii ddeesseetteerroossttrruukkoo
nnaaggrraa||eenn"",, a rije~ima ""......kkoo uurraaddii hhrr||aavvoo ddjjeelloo bbiitt }}ee ssaammoo pprreemmaa zzaasslluuzzii kkaa``nnjjeenn,, ii
nnee}}ee iimm ssee uu~~iinniittii nneepprraavvddaa"" (Al-An'am, 160) upozoravaju se oni koji su na krivom i
lo{em putu.
Allah, d`. {., u Svojoj Knjizi ljudima Se predstavio kao ""OOnnaajj kkoojjii zznnaa {{ttaa jjee uu ssrrccii--
mmaa vvaa{{iimm"" i naredio im da se ""kklloonnuu ssvvaakkoogg zzllaa"". U tom slu~aju, sasvim je izvjesno da
}e osoba koja nosi ime "musliman", koje dolazi u zna~enju "onaj koji je predan Allahu,
d`. {.", biti osoba koja }e se boriti za uklanjanje terora.
Musliman ne mo`e biti ravnodu{an na ono {to se de{ava u njegovom okru`enju i
apsolutno ne mo`e biti ponesen logikom "`ivjela zmija koja me ne dira". To je zato {to
se on predao Allahu, d`. {., na Njegovom je Putu i predstavnik dobro~instva. U tom slu-
~aju, ne mo`e biti neosjetljiv prema teroru i tiraniji koja se de{ava. U biti, musliman je
najve}i neprijatelj terora koji ubija nevine ljude, koji nisu po~inili nikakav zlo~in. Vje-
ra islam je protiv svakog terora i spre~ava teror u samom po~etku, dok je, dakle, jo{ u
fazi ideje. Nare|uje vladanje mira i pravde me|u ljudima i ~uva ljude od smutnje, anar-
hije i nereda.
KKuurr''aannsskkii mmoorraall zzaahhttiijjeevvaa pprraavvdduu
Istinska pravda, koju Allah, d`. {., opisuje u Kur'anu, nare|uje pravedno vlada-
nje me|u ljudima bez obzira kojoj rasi i naciji oni pripadali, za{titu ljudskih prava,
apsolutno nepristajanje na tiraniju, stajanje na strani potla~enog u odnosu na tla~ite-
lja. Ova pravda zahtijeva vi{esmjerno procjenjivanje doga|aja, bezpredrasudno raz-
mi{ljanje, neutralnost, pravi~nost, toleranciju, milost i saosje}anje. Na primjer, oso-
ba koja ne uspijeva hladnokrvno pristupiti odre|enom slu~aju, koja podlegne uz-
bu|enju i osje}ajima, ostat }e pod utjecajem ovih emocija. Me|utim, osoba koja pra-
vi~no vlada sve individualne misli i osje}aje odla`e ustranu, zauzima put po mjerili-
ma kur'anskog morala, apsolutno je nepopustljiva u pravi~nosti i po{tenju, u svakoj
HARUN YAHYA ● 25
28. situaciji i pod svim okolnostima je na strani pravde. Ljudi bi morali posjedovati ta-
kav moral da, umjesto svojih interesa, prvenstveno misle na suprotnu stranu; trebali
bi biti pravedni ~ak i ako bi to bilo nau{trb samih njih. U jednom kur'anskom ajetu
Allah, d`. {., nala`e neizostavnu pravednost pa makar to bilo i na na{u {tetu ili na {te-
tu na{ih bli`njih:
OO,, vvjjeerrnniiccii,, bbuuddiittee uuvviijjeekk pprraavveeddnnii,, ssvvjjeeddoo~~iittee AAllllaahhaa rraaddii,, ppaa ii nnaa ssvvoojjuu {{tteettuu iillii
nnaa {{tteettuu rrooddiitteelljjaa ii rroo||aakkaa,, bbiioo oonn bbooggaatt iillii ssiirroommaa{{aann,, ttaa AAllllaahhoovvoo jjee ddaa ssee bbrriinnee
oo nnjjiimmaa!! ZZaattoo nnee sslliijjeeddiittee ssttrraassttii -- kkaakkoo nnee bbiissttee bbiillii nneepprraavveeddnnii!! AA aakkoo bbuuddeettee kkrrii--
vvoo ssvvjjeeddoo~~iillii iillii ssvvjjeeddoo~~eennjjee iizzbbjjeeggaavvaallii -- ppaa,, AAllllaahh zzaaiissttaa zznnaa oonnoo {{ttoo rraaddiittee!! (An-
Nisa', 135).
Osoba koja osje}a strah prema svome Gospodaru i koja je svjesna polaganja ra~u-
na na Sudnjem danu pona{a se pravi~no kako bi pridobila Bo`ije zadovoljstvo. Zna da
}e na Sudnjem danu odgovarati za sve ono {to uradi, izgovori ili pomisli i da }e mu ne-
izostavno biti uzvra}eno. U Kur'anu je besprijekorno opisana pravda, vjernicima je sa-
op}eno kako }e se odnositi prema doga|ajima sa kojima se susre}u i kako }e provodi-
ti pravi~nost. Za vjernike je to velika olak{ica i rahmet od Allaha, d`. {. Iz tog razloga
vjernici su zadu`eni i za postizanje Allahovog zadovoljstva, a i za potpuno provo|e-
nje pravde me|u ljudima kako bi mogli `ivjeti spokojno, sigurno i u miru.
Pravda koju nare|uje Kur'an podjednako se primjenjuje me|u svim ljudima, bez
obzira na njihov jezik, vjeru, rasu i etni~ke korijene. Pravda definirana u Kur'anu ne mi-
jenja se prema mjestu, vremenu i ljudima. Zbog svoje rase i boje ko`e, ljudi se danas
{irom Svijeta susre}u sa okrutnim i nepravednim opho|enjem. Me|utim, u Kur'anu se
"me|usobno upoznavanje ljudi" isti~e kao jedna od mudrosti stvaranja razli~itih naro-
da i plemena. Razli~iti narodi i plemena, koji su svi Allahovi robovi, trebaju se
me|usobno upoznavati, odnosno, upoznavati se sa razli~itim kulturama, jezicima, dos-
tignu}ima, obi~ajima i tradicijama. Jedan od ciljeva postojanja razli~itih rasa i naroda
je stvaranje jedne kulturne raznolikosti, a nikako povod za sukob i rat. Ova raznolikost
je jedna ljepota Allahovog stvaranja. Kao {to ne stvara nikakvu nadmo}, isto tako se ne
mo`e okarakterizirati ni kao neki nedostatak to {to je neko ve}eg, a neko ni`eg rasta, to
{to je ne~ija ko`a `ute, a ne~ija bijele boje. Sve to je stvoreno velikom Allahovom vo-
ljom i mudro{}u. Me|utim, sve ove razlike nemaju nikakvog zna~aja kod Allaha, d`. {.
Svaki vjernik veoma dobro zna da je jedina superiornost superiornost u bogobojaznos-
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 26
29. ti i u vjeri u Allaha, d`. {., (iman). Ovu ~injenicu Allah, d`. {., na slijede}i na~in sa-
op}ava u kur'anskom poglavlju Al-Hud`urat:
OO,, lljjuuddii,, MMii vvaass oodd jjeeddnnoogg ~~oovvjjeekkaa ii jjeeddnnee ``eennee ssttvvaarraammoo ii nnaa nnaarrooddee ii pplleemmeennaa
vvaass ddiijjeelliimmoo ddaa bbiissttee ssee uuppoozznnaallii.. NNaajjuugglleeddnniijjii kkoodd AAllllaahhaa jjee oonnaajj kkoojjii GGaa ssee nnaajj--
vvii{{ee bboojjii.. AAllllaahh,, uuiissttiinnuu,, ssvvee zznnaa ii nniijjee MMuu sskkrriivveennoo nnii{{ttaa!! (Al-Hud`urat, 13).
Kao {to se i saop}ava u navedenom ajetu, razli~itost u porijeklu ljudi nema nika-
kav zna~aj. Nazor pravednosti koju nala`e Allah, d`. {., zahtijeva jedan tolerantan, rav-
nopravan i mirnoljubiv odnos prema svim ljudima, bez obzira na njihovo porijeklo i
razlike bilo koje vrste.
HARUN YAHYA ● 27
30. MMrr``nnjjaa kkoojjaa ssee oossjjee}}aa pprreemmaa nneekkiimm lljjuuddiimmaa
vvjjeerrnniikkaa nnee ssmmiijjee uuddaalljjiittii oodd pprraavveeddnnoossttii
Jedan od faktora koji ~ovjeka mogu onemogu}iti u pravednom dono{enju odlu-
ke, razmi{ljanju zdravim razumom i u racionalnom pona{anju je gnjev ili mr`nja ko-
ja se osje}a prema doti~noj osobi ili zajednici. Ovo je stanovi{te koje je danas veoma
prisutno u ateisti~kim dru{tvima. Ljudi su veoma jednostavno u stanju po~initi svaku
vrstu nepravde i nemoralnosti prema osobi koju do`ivljavaju kao opozicionara. Na
ovu osobu svaljuju zlo~ine koje ona nije po~inila, pa ~ak i ako znaju da je nevina us-
tanju su svjedo~iti protiv nje. Ne pojavljuju se iako imaju argumente koji }e dokaza-
ti njenu nevinost. [tavi{e, kod aktualnih osoba }e se pobuditi velika radost ukoliko
ovu osobu zadesi neka velika nevolja, do`ivi nepravdu ili neku okrutnost. A njihova
najve}a zabrinutost je pobjeda pravde i ustanovljavanje nevinosti ove osobe.
Upravo zbog svih ovih razloga veoma je te{ko postizanje povjerenja me|u lju-
dima u ateisti~kim i neupu}enim dru{tvima. Svi `ive u nespokojstvu da }e svakog tre-
nutka do`ivjeti neku neprijatnost od druge osobe. A u ishodu me|usobnog gubitka
povjerenja vremenom se gube humane odlike kao {to je uzajamno pomaganje, tole-
rancija, saosje}anje, merhamet, bratski odnosi; ljudi se po~inju me|usobno mrziti.
Me|utim, na odluke iskrenog vjernika apsolutno ne mogu utjecati emocije koje
on osje}a prema odre|enoj osobi ili dru{tvu. Bez obzira o koliko nemoralnoj osobi je
rije~, bez obzira na njen neprijateljski odnos i stav, odla`u}i ustranu sve svoje nega-
tivne emocije, iskreni vjernik, u trenutku dono{enja odluke, postupa pravedno, pra-
vedno donosi odluku i preporu~uje pravednost. Ono {to osje}a prema toj osobi ne mo-
`e nadja~ati njegov razum i savjest. Savjest mu nala`e da se uvijek pridr`ava Allaho-
vih naredbi i preporuka i da nikada ne ~ini ustupke od uzornog morala - zato {to je to
naredba vjernicima koju je Allah, d`. {., saop}io u Kur'anu. U kur'anskom poglavlju
Al-Ma'ida ka`e se slijede}e:
OO,, vvjjeerrnniiccii,, dduu``nnoossttii pprreemmaa AAllllaahhuu iizzvvrr{{aavvaajjttee,, ii pprraavveeddnnoo ssvvjjeeddoo~~iittee!! NNeekkaa vvaass
mmrr``nnjjaa kkoojjuu pprreemmaa nneekkiimm lljjuuddiimmaa nnoossiittee nniikkaakkoo nnee nnaavveeddee ddaa nneepprraavveeddnnii bbuuddee--
ttee!! PPrraavveeddnnii bbuuddiittee,, ttoo jjee nnaajjbbllii``ee ~~eessttiittoossttii,, ii bboojjttee ssee AAllllaahhaa,, jjeerr AAllllaahh ddoobbrroo zznnaa
oonnoo {{ttoo ~~iinniittee!! (Al-Ma'ida, 8).
Kao {to se zaklju~uje iz navedenog ajeta, kur'anski moral zahtijeva jedan prave-
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 28
31. dan stav. Osoba koja iskreno vjeruje u postojanje svoga Gospodara veoma dobro zna
da }e jedino pravednim postupanjem zaslu`iti Allahovo zadovoljstvo. Osim toga,
svako ko se osvjedo~i u njegov uzoran moral vjerovat }e toj osobi, osje}at }e se pri-
jatno u njenom prisustvu, mirne savjesti mu mo`e povjeriti svaku odgovornost i za-
du`enje. Prema ovakvoj osobi se ~ak i njeni neprijatelji odnose sa po{tovanjem. [ta-
vi{e, ovakvo pona{anje vjernika mo`e poslu`iti kao primjer i povod nevjernicima da
promijene svoje ateisti~ko opredjeljenje.
IIssllaamm bbrraannii sslloobboodduu mmii{{lljjeennjjaa
Islam, vjera koja sasvim jasno osigurava i pod svoju za{titu uzima slobodu mis-
li i slobodu `ivljenja donio je naredbe koje zabranjuju i onemogu}avaju napetosti
me|u ljudima, nesporazume, negativno pri~anje jednih o drugima, a ~ak i odre|ena
mi{ljenja (sumnje). Kao {to se kategori~ki suprotstavlja teroru i surovostima, islam
je, isto tako, zabranio provo|enje i najmanje idejne presije:
UU vvjjeerrii nneemmaa pprriissiilljjaavvaannjjaa -- PPrraavvii PPuutt ssee jjaassnnoo rraazzlliikkuujjee oodd zzaabblluuddee!!...... (Al-Baqa-
rah, 256).
TTii ppoouu~~aavvaajj -- ttvvoojjee jjee ddaa ppoouu~~aavvaa{{,, ttii vvllaassttii nnaadd nnjjiimmaa nneemmaa{{!! (Al-Ga{iyah, 21-
22).
Prisiljavanje ljudi na vjeru ili izvr{avanje propisa koje nala`e ta vjera u suprot-
HARUN YAHYA ● 29
DDaa GGoossppooddaarr ttvvoojj hhoo}}ee,,
aa ZZeemmlljjii bbii ddooiissttaa bbiillii ssvvii vvjjeerrnniiccii..
PPaa zzaa{{ttoo oonnddaa ttii ddaa nnaaggoonnii{{
lljjuuddee ddaa bbuudduu vvjjeerrnniiccii??
((YYuunnuuss,, 9999))
32. nosti je sa su{tinom i duhom islama. Prema islamu, iskrena vjera mogu}a je jedino
slobodnom voljom i savje{}u. Naravno, muslimani se me|usobno mogu upozoravati
i podsticati na izvr{enje moralnih obaveza koje su nalo`ene u Kur'anu. Obja{njavati
ljudima kur'anski moral i pozivanje na Pravi Put najljep{im rije~ima obaveza je ko-
jom su zadu`eni svi vjernici. Vjernici ljepote Allahove vjere obja{njavaju u svjetlu
kur'anskog ajeta ""......nnaa ppuutt GGoossppooddaarraa ssvvooggaa mmuuddrroo ii lliijjeeppiimm ssaavvjjeettoomm ppoozziivvaajj......"" (An-
Nahl, 125), ali se, isto tako, pona{aju svjesni ajeta: ""TTii nniissii dduu``aann ddaa iihh nnaa PPrraavvii PPuutt
iizzvveeddee{{,, AAllllaahh iizzvvooddii nnaa PPrraavvii PPuutt oonnooggaa kkooggaa OOnn hhoo}}ee......"" (Al-Baqarah, 272). Nika-
ko ne ~ine prisilu; nad ljudima ne primjenjuju ni materijalne, a niti duhovne presije.
Ili, ~ine}i im neku ovosvjetsku privilegiju, ne}e usmjeravati druge na izvr{enje vjers-
kih propisa. Kada na svoj poziv dobiju negativan odgovor, vjernici odgovaraju, ta-
ko|er, u svjetlu Kur'ana: ""VVaammaa -- vvaa{{aa vvjjeerraa,, aa mmeennii -- mmoojjaa!!"" (Al-Kafirun, 6).
U svijetu u kome `ivimo nalaze ljudske zajednice poput kr{}ana, jevreja, budis-
ta, hindusa, ateista, deista, idolopoklonika, koji posjeduju veoma razli~ita vjerska uv-
jerenja. Muslimani, koji `ive u jednom ovakvom svijetu, du`ni su da se prema drugi-
ma, bez obzira na njihovo vjersko uvjerenje, odnose tolerantno, miroljubivo, praved-
no i humano. Pozivati u Allahovu vjeru lijepim rije~ima, miroljubivo i tolerantno, od-
govornost je kojom su zadu`eni vjernici. Da li }e to biti prihva}eno ili ne}e, da li }e
se vjerovati ili ne}e, odluka je koja pripada drugoj strani. Prisiljavati nekoga na vje-
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 30
Muslimani su du`ni da, bez obzira na njihovu vjeru, prema drugima budu tolerantni, samilosni,
pravedni i milosrdni.
33. rovanje, raditi na tome da se ne{to nazor prihvati djelo je koje je u suprotnosti sa
kur'anskim moralom. Allah, d`. {., je na slijede}i na~in u Kur'anu upozorio vjernike:
DDaa GGoossppooddaarr ttvvoojj hhoo}}ee,, nnaa ZZeemmlljjii bbii ddooiissttaa bbiillii ssvvii vvjjeerrnniiccii.. PPaa zzaa{{ttoo oonnddaa ttii ddaa
nnaaggoonnii{{ lljjuuddee ddaa bbuudduu vvjjeerrnniiccii?? (Yunus, 99).
MMii ddoobbrroo zznnaammoo {{ttaa oonnii ggoovvoorree;; ttii iihh nnee mmoo``ee{{ pprriissiilliittii,, nneeggoo ppooddssjjeettii KKuurr''aannoomm
oonnooggaa kkoojjii ssee pprriijjeettnnjjee MMoojjee bboojjii!! (Qaf, 45).
Dru{tveni model u kome se ljudi prisiljavaju na vjerske obrede apsolutno je u
suprotnosti sa islamom - po{to su vjera i vjerski obredi u direktnoj vezi sa Allahom,
d`. {., i imaju vrijednost jedino kada ih ~ovjek izvr{ava svojom voljom. Ako jedan sis-
tem prisiljava ljude na vjeru i izvr{avanje vjerskih propisa, u tom slu~aju ljudi to mo-
gu izvr{avati samo zato {to se boje tog sistema. A ono {to je prihvatljivo sa aspekta
vjere je do`ivljavanje vjere radi postizanja Allahovog zadovoljstva i u okolnostima
apsolutno slobodne savjesti.
Historija islama puna je primjera tolerantnog pona{anja muslimanskih vladara
koji su prema svim vjerama iskazivali po{tovanje i koji su svojim rukama uspostav-
ljali slobodu misli. Na primjer, engleski misionar TThhoommaass AArrnnoolldd, koji je radio u slu`-
bi indijske vlade, na slijede}i na~in obja{njava islamsku odliku slobodoljublja:
...Ni{ta se nije ~ulo ni o inicijativi prisiljavanja nemuslimana da postanu musli-
mani, a ni o provo|enju nasilja sa ciljem ukidanja kr{}anstva. Da su halife doz-
HARUN YAHYA ● 31
Jevreji koji nisu promijenili svoju vjeru 1492. g. protjerani su iz [panije, a taj vandalizam odvijao se pod dirigentskom palicom Isabelle i
Ferdinanda, koji se vide na slici gore. A zemlja koja je prihvatila protjerane jevreje bila je Osmanlijska imperija, koja je poznata po
tolerantnoj i pravednoj vlasti.
34. volile provo|enje jedne od ovih dviju alternativa, sasvim jednostavno su mogli
iskorijeniti kr{}anstvo iz svojih zemalja, kao {to su Ferdinand i Izabella iskori-
jenili islam u [paniji, kao {to je Louis XIV u Francuskoj protestantizam smat-
rao zlo~inom i kao {to je jevrejima tokom 350 godina bio zabranjen ulazak u
Englesku. Zbog toga {to je okrenula le|a zajedni~kim vjerskim aktivnostima sa
svim ostalim podru~jima kr{}anskog svijeta, nije se mogla ni poduzeti nikakva
inicijativa za pomo} isto~noj crkvi Azije od strane aktualnog dijela kr{}anskog
svijeta koji ju je smatrao jednim od ateisti~kih zajednica. Prema tome, to {to je
isto~na crkva nastavila svoje aktivno postojanje do dana{njih dana jedan je od
jakih dokaza da su vlasti, koje su slijedile Muhammeda, pokazivale jedan tole-
rantan vid uprave naspram kr{}ana.
11
AAllllaahh,, dd``.. {{..,, zzaabbrraanniioo jjee uubbiijjaannjjee nneevviinniihh lljjuuddii
Ubiti nevinog ~ovjek jedan je od najve}i grijeha prema Kur'anu:
...... AAkkoo nneekkoo uubbiijjee nneekkooggaa kkoojjii nniijjee uubbiioo nniikkooggaa,, iillii oonnooggaa kkoojjii nnaa ZZeemmlljjii nneerreedd
nnee ~~iinnii -- kkaaoo ddaa jjee ssvvee lljjuuddee ppoouubbiijjaaoo;; aa aakkoo nneekkoo bbuuddee uuzzrrookk ddaa ssee nnee~~iijjii ``iivvoott
ssaa~~uuvvaa -- kkaaoo ddaa jjee ssvviimm lljjuuddiimmaa ``iivvoott ssaa~~uuvvaaoo.. NNaa{{ii ppoossllaanniiccii ssuu iimm jjaassnnee ddookkaa--
zzee ddoonnoossiillii,, aallii ssuu mmnnooggii oodd nnjjiihh,, ii ppoosslliijjee ttooggaa,, nnaa ZZeemmlljjii ssvvee ggrraanniiccee zzllaa pprreellaa--
zziillii (Al-Ma'ida, 32).
II oonnii kkoojjii ssee mmiimmoo AAllllaahhaa ddrruuggoomm bboogguu nnee kkllaannjjaajjuu,, ii kkoojjii oonnee kkoojjee jjee AAllllaahh zzaabb--
rraanniioo nnee uubbiijjaajjuu,, oossiimm kkaaddaa pprraavvddaa zzaahhttiijjeevvaa,, ii kkoojjii nnee bblluuddnnii~~ee;; -- aa kkoo ttoo rraaddii,, iiss--
kkuussiitt }}ee kkaazznnuu!! (Al-Furqan, 68).
Kao {to se vidi iz navedenih ajeta, velikom kaznom se prijeti osobama koje ubi-
ju nevinog ~ovjeka. Allah, d`. {., upozorava da je ubistvo samo jedne osobe zlo~in ra-
van ubistvu cijelog ~ovje~anstva. Ne postoji mogu}nost da ~ovjek koji ~uva granice
koje je uspostavio Allah, d`. {., ne samo da ubije hiljade nevinih ljudi, ve} da na{ko-
di ~ak i jednoj osobi.
Oni koji misle da }e bje`anjem od ovosvjetske pravde izbje}i odgovornost apso-
lutno ne}e mo}i pobje}i od polaganja ra~una poslije smrti, na Ahiretu, pred Allahom,
d`. {. Upravo iz tog razloga vjernici, koji znaju da }e za sva svoja djela odgovarati na-
kon smrti pred svojim Gospodarom, pokazuju veliku pedantnost u izvr{avanju
Allahovih naredbi i o~uvanju granica izme|u dobra i zla.
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 32
35. AAllllaahh,, dd``.. {{..,, nnaarree||uujjee vvjjeerrnniicciimmaa
ssaaoossjjee}}aajjnnoosstt ii mmiilloossrr||ee
U kur'anskim ajetima na slijede}i se na~in obja{njava moral muslimana:
AA uuzz ttoo ddaa jjee oodd oonniihh kkoojjii vvjjeerruujjuu,, kkoojjii jjeeddnnii ddrruuggiimmaa iizzddrr``lljjiivvoosstt pprreeppoorruu~~uujjuu ii kkoo--
jjii jjeeddnnii ddrruuggiimmaa mmiilloossrr||ee pprreeppoorruu~~uujjuu;; oonnii }}ee bbiittii -- ssrreettnniiccii!! (Al-Balad, 17-18).
Jedna od najbitnijih odlika morala koji Allah, d`. {., tra`i od Svojih robova kako
bi postigli spas na Danu odgovornosti, kako bi se domogli Njegove milosti i D`enneta
je, kako se vidi i iz navednog ajeta, biti jedan od onih ""kkoojjii jjeeddnnii ddrruuggiimmaa mmiilloossrr||ee pprree--
ppoorruu~~uujjuu..""
HARUN YAHYA ● 33
36. ISLAM PROKLINJE TEROR ● 34
DDookk iissllaammsskkii mmoorraall iimmaa zzaa cciilljj ``iivvoott iissppuunnjjeenn mmiirroomm,, ssiigg--
uurrnnoo{{}}uu,, lljjuubbaavvlljjuu ii rraaddoo{{}}uu......,,
37. Stvarni izvor milosr|a je ljubav prema Allahovu, d`. {. Ljubav koju vjernik osje}a
prema svome Gospodaru biva povodom za osje}anje topline u srcu prema bi}ima koja
je On stvorio. Onaj koji voli Allaha, d`. {., osje}a iskrenu ljubav i bliskost sa Njegovim
stvorenjima. Zbog ove sna`ne ljubavi i privr`enosti Gospodaru, Koji je Stvoritelj i nje-
ga, a i svih ostalih ljudi, prema svim ostalim se odnosi na lijep na~in, u svjetlu onoga
{to je nare|eno u Kur'anu. Zahvaljuju}i o`ivotvorenju ovog uzornog morala, pojavlju-
je se istinsko milosr|e. Ovaj model saosje}ajnog i nesebi~nog morala, ispunjenog lju-
bavlju, na slijede}i na~in opisuje se u kur'anskim ajetima:
NNeekkaa ssee ~~eessttiittii ii iimmuu}}nnii mmee||uu vvaammaa nnee zzaakklliinnjjuu ddaa vvii{{ee nnee}}ee ppoommaaggaattii rroo||aakkee ii ssii--
rroommaahhee,, ii oonnee kkoojjii ssuu nnaa AAllllaahhoovvuu PPuuttuu rrooddnnii kkrraajj ssvvoojj nnaappuussttiillii;; nneekkaa iimm oopprroossttee
ii nnee zzaammjjeerree!! ZZaarr vvaamm nnee bbii bbiilloo ddrraaggoo ddaa ii vvaammaa AAllllaahh oopprroossttii?? AA AAllllaahh pprraa{{ttaa ii
ssaammiilloossttaann jjee (An-Nur, 22).
HARUN YAHYA ● 35
...... tteerroorriizzaamm ``uuddii zzaa ttiippoomm ddrruu{{ttvvaa uu kkoommee }}ee ggoossppooddaarriittii nnaassiilljjee,,
ssttrraahh,, nneessppookkoojjssttvvoo,, ttuuggaa ii hhaaooss..
38. II oonniimmaa kkoojjii ssuu MMeeddiinnuu zzaa ``iivvlljjeennjjee iizzaabbrraallii ii ddoommoomm pprraavvee vvjjeerree jjoo{{ pprriijjee nnjjiihh jjee
uu~~iinniillii;; oonnii vvoollee oonnee kkoojjii iimm ssee ddoosseelljjaavvaajjuu ii uu ggrruuddiimmaa ssvvoojjiimm nniikkaakkvvuu tteeggoobbuu,, zzaa--
ttoo {{ttoo iimm ssee ddaajjee,, nnee oossjjee}}aajjuu,, ii vvii{{ee vvoollee nnjjiimmaa nneeggoo sseebbii,, mmaaddaa iimm jjee ii ssaammiimmaa ppoott--
rreebbnnoo.. AA oonnii kkoojjii ssee uu{{~~uuvvaajjuu llaakkoommoossttii,, oonnii }}ee,, ssiigguurrnnoo,, uussppjjeettii (Al-Ha{r, 9).
OOnnii kkoojjii vvjjeerruujjuu ii iisseellee ssee,, ii bboorree ssee nnaa AAllllaahhoovvoomm PPuuttuu,, ii oonnii kkoojjii ddaajjuu sskklloonnii{{ttee ii
ppoommaa``uu -- oonnii ssuu,, zzbbiilljjaa,, pprraavvii vvjjeerrnniiccii -- nnjjiihh ~~eekkaa oopprroosstt ii oobbiilljjee pplleemmeenniittoo (Al-An-
fal, 74).
II AAllllaahhuu ssee kkllaannjjaajjttee ii nniikkooggaa NNjjeemmuu rraavvnniimm nnee ssmmaattrraajjttee!! AA rrooddiitteelljjiimmaa ddoobbrroo--
~~iinnssttvvoo ~~iinniittee,, ii rroo||aacciimmaa,, ii ssiirroo~~aaddii,, ii ssiirroommaassiimmaa,, ii kkoomm{{iijjaammaa bbllii``nnjjiimm,, ii
kkoomm{{iijjaammaa ddaalljjnnjjiimm,, ii ddrruuggoovviimmaa,, ii ppuuttnniicciimmaa,, ii oonniimmaa kkoojjii ssuu uu vvaa{{eemm ppoossjjeedduu..
AAllllaahh,, zzaaiissttaa,, nnee vvoollii oonnee kkoojjii ssee oohhoollee ii hhvvaallii{{uu (An-Nisa', 36).
ZZeekkjjaatt pprriippaaddaa ssaammoo ssiirroommaassiimmaa ii nneevvoolljjnniicciimmaa,, ii oonniimmaa kkoojjii ggaa sskkuupplljjaajjuu,, ii oonnii--
mmaa ~~iijjaa ssrrccaa ttrreebbaa pprriiddoobbiittii,, ii zzaa oottkkuupp iizz rrooppssttvvaa,, ii pprreezzaadduu``eenniimmaa,, ii uu ssvvrrhhee nnaa
AAllllaahhoovvoomm PPuuttuu,, ii ppuuttnniikkuu.. AAllllaahh jjee ooddrreeddiioo ttaakkoo!! -- AA AAllllaahh ssvvee zznnaa ii mmuuddaarr jjee (At-
Tawba, 60).
Ovaj uzorni moral vjernika koji je opisan u navedenim ajetima proisti~e iz njiho-
ve duboke i iskrene ljubavi koju osje}aju prema Allahu, d`. {. A zbog ove privr`enosti
oni pedantno primjenjuju kur'anski moral koji je naredio njihov Gospodar. Zbog mi-
losr|a i u~injene pomo}i vjernici nikoga ne namjeravaju ostaviti pod dugom i ne o~e-
kuju naknadu ~ak ni koliko izraz zahvalnosti. Ono {to oni postavljaju kao istinski cilj je
da svojim uzornim moralom postignu Allahovo zadovoljstvo po{to su svjesni da }e za
svoja djela odgovarati na Sudnjem danu. U nizu kur'anskih ajeta saop}ava se da }e
svjesno neizvr{avanje ovih Allahovih odredaba rezultirati d`ehennemskim patnjama na
budu}em svijetu:
""[[ttaa vvaass jjee uu SSeekkaarr ddoovveelloo??""
""NNiissmmoo"" -- rree}}ii }}ee -- ""bbiillii oodd oonniihh kkoojjii ssuu nnaammaazz oobbaavvlljjaallii
ii oodd oonniihh kkoojjii ssuu ssiirroommaahhee hhrraanniillii!! (Al-Muddassir, 42-44).
""DDrr``iittee ggaa ii uu ookkoovvee ookkuujjttee,, zzaattiimm ggaa ssaammoo uu vvaattrrii pprr``iittee,, aa oonnddaa ggaa uu ssiinndd``iirree ssee--
ddaammddeesseett llaakkaattaa dduuggee vvee``iittee,, jjeerr oonn uu AAllllaahhaa VVeelliikkoogg nniijjee vvjjeerroovvaaoo ii ddaa ssee nnaahhrraa--
nnii nneevvoolljjnniikk -- nniijjee nnaaggoovvaarraaoo!!'''' (Al-Haqqa, 30-34).
Allah, d`. {., u odre|enim ajetima na slijede}i na~in saop}ava da su poricanje onog
svijeta i nepodsticanje na pomaganje siroma{nih razlozi dono{enja ove odluke na Ahiretu:
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 36
39. ZZnnaa{{ llii ttii oonnooggaa kkoojjii oonnaajj ssvviijjeett ppoorrii~~ee?? PPaa ttoo jjee oonnaajj kkoojjii ggrruubboo ooddbbiijjaa ssiirroo~~ee,, ii kkoo--
jjii ddaa ssee nnaahhrraannii ssiirroommaahh -- nnee ppooddssttii~~ee!! (Al-Ma'un, 1-3).
II ddaa ssee ppuukkii ssiirroommaahh nnaahhrraannii -- jjeeddaann ddrruuggoogg nnee nnaaggoovvaarraattee!! (Al-Fad`r, 18).
Kao {to se vidi i u navedenim ajetima, musliman opisan u Kur'anu odlikovan je
krajnjom saosje}ajno{}u i milosr|em. Neosporno je da osoba koja posjeduje ovakav
moral ne}e odobriti teror, jedno vandalisti~ko djelovanje usmjereno prema nevinom
stanovni{tvu. U biti, karakterna struktura terorista u apsolutnoj je opre~nosti sa kur'ans-
kim moralom. Terorist je nemilosrdna osoba koja na svijet gleda sa mr`njom i zlobom
i koja vapi za ubistvom, ru{enjem i prolijevanjem krvi.
[to se ti~e muslimana, odgojenog u moralu koji nala`e Kur'an, on svima pristupa
sa ljubavlju koju nala`e islam; s po{tovanjem se odnosi ~ak i prema idejama sa kojima
se ne sla`e; u zategnutim situacijama uvijek je popustljiv, onaj koji smanjuje tenzije i
koji pokazuje uravnote`enost i hladnokrvnost. A u dru{tvu formiranom od ovakvih je-
dinki vladat }e jedna civilizacija razvijenija od zemalja koje se danas isti~u kao najmo-
dernije dr`ave, preovladavat }e jedan visoki socijalni moral, radost, spokojstvo, prav-
da, sigurnost, izobilje i beri}et.
HARUN YAHYA ● 37
Islamski moral nare|uje za{titu, potpomaganje i
dobro~instvo prema siroma{nim i sirotim.
40. AAllllaahh,, dd``.. {{..,, nnaarree||uujjee ttoolleerraanncciijjuu ii pprraa{{ttaannjjee
Ideja "tolerancije i pra{tanja, koja je izra`ena u 199. ajetu kur'anskog poglavlja
Al-A'raf, ""ttii ssaa ssvvaakkiimm -- lliijjeeppoo!!......"",, predstavlja jednu od temeljnih normi islama.
Obrati li se pa`nja na historiju islama, sasvim jasno }e se vidjeti kako su musli-
mani u djelo provodili ovu bitnu odliku kur'anskog morala. Kao {to }emo vidjeti i u
narednim poglavljima, u svakoj ta~ki do koje su dopirali muslimani su formirali jed-
no slobodno i tolerantno okru`enje. U miru i spokojstvu i pod istim krovom osigura-
li su `ivljenje naroda koji su im, u pogledu vjere, jezika i kulture, bili su{ta suprot-
nost; onima koji su im bili pot~injeni dali su mir i spokojstvo. Jedan od najbitnijih raz-
loga zbog kojih je stolje}ima uspjela ostati na nogama Osmanlijska imperija, koja se
prostirala na velikoj geografskoj povr{ini, bilo je o`ivotvorenje tolerancije i razumi-
jevanja koje je nalagao islam. Muslimani, koji su stolje}ima bili poznati po svojoj to-
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 38
U zajednicama u kojima `ivi islamski moral zajedno je mogu}e vidjeti i crkve i d`amije i si-
nagoge. Ovaj prizor na kome se na istom mjestu nalaze bogomolje sve tri Bo`anske vjere
rezultat je tolerancije, pravde i miroljubivog pristupa u islamskom moralu.
41. leranciji i saosje}ajnosti, uvijek su bili najmilosrdniji i najpravedniji ljudi svog vre-
mena. U ovoj vi{enacionalnoj strukturi sve etni~ke grupe slobodno su `ivjele i provo-
dile svoje vjerske odredbe i obi~aje, {tavi{e, imali su pravo na `ivot prema pravu svo-
jih vjera.
Tolerancija, koja je u istinskom smislu svojstvena muslimanima, cijelom svije-
tu donosi mir i blagostanje jedino ukoliko se primjenjuje u svjetlu kur'anskih nared-
bi. Upravo se ajetom: ""DDoobbrroo ii zzlloo nniissuu iissttoo!! ZZlloo ddoobbrriimm uuzzvvrraattii,, ppaa }}ee ttii dduu{{mmaanniinn
ttvvoojj ooddjjeeddnnoomm pprriissnnii pprriijjaatteelljj ppoossttaattii"" (Fussilat, 34) u Kur'anu skre}e pa`nja na ovu
odliku.
Allah, d`. {., je u kur'anskim ajetima saop}io da je oprost uvijek bolji, a ajetom:
""NNeepprraavvddaa ssee mmoo``ee uuzzvvrraattiittii iissttoomm mmjjeerroomm,, aa oonnooggaa kkoojjii oopprroossttii ii iizzmmiirrii ssee AAllllaahh }}ee
nnaaggrraaddiittii;; OOnn,, uuiissttiinnuu,, nnee vvoollii oonnee kkoojjii nneepprraavvdduu ~~iinnee"" (A{-[ura, 40) obradovao je ve-
likom nagradom vjernike koji posjeduju ovaj moral. A u drugom ajetu Allah, d`. {.,
na slijede}i na~in opisuje vjernike: ""ZZaa oonnee kkoojjii,, ii kkaadd ssuu uu oobbiilljjuu ii kkaadd ssuu uu oosskkuuddiiccii,,
uuddjjeelljjuujjuu,, kkoojjii ssrrdd``bbuu ssaavvllaa||uujjuu ii lljjuuddiimmaa pprraa{{ttaajjuu -- aa AAllllaahh vvoollii oonnee kkoojjii ddoobbrraa ddjjeellaa
~~iinnee"" (Ali 'Imran, 134) Allah, d`. {., je u Kur'anu saop}io da je bolje oprostiti ~ak i
kada vam neko na~ini nepravdu. Ajet koji govori o ovom pitanju glasi:
......II ttii }}ee{{ kkoodd nnjjiihh,, oossiimm mmaalloo nnjjiihh,, nneepprreessttaannoo nnaa vvjjeerroolloommssttvvoo nnaaiillaazziittii,, aallii iimm
oopprroossttii ii nnee kkaarraajj iihh!! -- AAllllaahh,, uuiissttiinnuu,, vvoollii oonnee kkoojjii ~~iinnee ddoobbrroo (Al-Ma'ida, 13).
Sve ovo pokazuje da su moralne vrline koje savjetuje Kur'an vrline koje }e lju-
dima donijeti mir, spokojstvo i pravdu. [to se ti~e barbarizma koji se trenutno nalazi
na dnevnom redu cijelog Svijeta i koji se zove "teror", on je djelo neznalica koji u bi-
ti nemaju nikakve veze sa vjerom. Kulturno rje{enje koje }e se primijeniti protiv po-
jedinaca i grupa koje svoje vandalizme nastoje ogrnuti pla{tom vjere je podu~avanje
javnosti istinskom kur'anskom moralu. Drugim rije~ima, islam i kur'anski moral nije
teroristi~ka podr{ka i povod za terorizam; naprotiv, to je lijek koje }e Zemlju spasiti
od teroristi~ke nevolje.
HARUN YAHYA ● 39
43. HARUN YAHYA ● 41
LLEEGGAALLNNOOSSTT
RRAATTAA PPRREEMMAA
KKUURR''AANNUU
PPrema Kur'anu, rat je "nepo`eljna nu`nost" kojoj se
pribjegava jedino u nu`di i koji se neizostavno mora voditi u odre|enim humanim i mo-
ralnim granicama.
U jednom kur'anskom ajetu saop}ava se da su nevjernici oni koji izazivaju rat na
Zemlji, a da Allah, d`. {., ne daje pristanak na rat:
......KKaadd ggoodd ppookkuu{{aajjuu ppoottppaalliittii rraattnnuu vvaattrruu,, AAllllaahh jjee uuggaassii.. OOnnii nnaassttoojjee nnaa ZZeemmlljjii
ssmmuuttnnjjuu pprraavviittii,, aa AAllllaahh nnee vvoollii ssmmuuttlljjiivvccee (Al-Ma'ida, 64).
U bilo kojem nesporazumu vjernici moraju ~ekati dok
rat ne postane nu`an, dakle, u rat trebaju u}i u
slu~aju napada druge strane i
44. kada nestane druge alternative osim rata. Ova situacija se na slijede}i na~in saop}ava
u Kur'anu: ""......AAkkoo vvaass nnaappaaddnnuu,, oonnddaa iihh uubbiijjaajjttee!! -- nneekkaa ttaakkvvaa bbuuddee kkaazznnaa zzaa nneevvjjeerr--
nniikkee!! AA aakkoo ssee pprroo||uu -- ppaa,, AAllllaahh zzaaiissttaa pprraa{{ttaa ii ssaammiilloossttaann jjee"" (Al-Baqarah, 191-192).
Dakle, vjernici su zadu`eni da ~ekaju da suprotna strana ne{to poduzme, da preferi-
raju mir i sporazum, da ratuju jedino s ciljem odbrane u slu~aju napada sa druge
strane.
Obratimo li pa`nju i na `ivot Muhammeda, a. s., mo}i }emo uo~iti da je rat je-
dan metod kome se pribjegava jedino u slu~aju nu`de i u cilju odbrane.
Objava Kur'ana trajala je dvadeset i tri godine. Prvih trinaest godina trajanja Ob-
jave muslimani su kao manjina `ivjeli u Mekki, u jednom idolopokloni~kom sistemu,
gdje su svakodnevno bili izlo`eni veoma velikim presijama. Velikom broju muslima-
na ~injene su fizi~ke torture, neki su ubijeni, mnogima su oplja~kane ku}e i imovina,
konstantno su nailazili na uvrede i prijetnje. Unato~ tome, muslimani su nastavili `iv-
jeti bez posezanja za silom, a idolopoklonike su stalno pozivali na mir.
Na kraju, kada su idolopokloni~ke presije dosegle ta~ku nepodno{ljivosti, pre-
seljenjem u Yesrib (koji je kasnije nazvan Medina), gdje je vladala slobodnija i prija-
teljska atmosfera, muslimani su formirali svoju upravu. ^ak i nakon {to su formirali
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 42
Trenutni izgled
Medine, grada
u kome su,
nakon seobe,
Muhammed, a.
s., i muslimani
uspostavili
svoju vlast.
45. svoje politi~ko ustrojstvo, nisu se upu{tali u rat protiv agresivnih idolopoklonika
Mekke. Me|utim, nakon {to je objavljen slijede}i ajet, Muhammed, a. s., izdao je na-
redbu svojim ashabima da se pripremaju za rat:
DDooppuu{{ttaa ssee ooddbbrraannaa oonniimmaa kkoojjee ddrruuggii nnaappaaddnnuu,, zzaattoo {{ttoo iimm ssee nnaassiilljjee ~~iinnii -- aa
AAllllaahh iihh jjee,, ddooiissttaa,, kkaaddaarr ppoommoo}}ii oonniimmaa kkoojjii ssuu nnii kkrriivvii nnii dduu``nnii iizz zzaavvii~~aajjaa ssvvoo--
ggaa pprrooggnnaannii ssaammoo zzaattoo {{ttoo ssuu ggoovvoorriillii:: ""GGoossppooddaarr nnaa{{ jjee AAllllaahh!!""...... (Al-Had`d`,
39-40).
Ukratko, Allah, d`. {., je muslimanima dozvolio rat zato {to su bili izlo`eni pre-
siji i tiraniji. Drugim rije~ima, rat koji se dozvoljava je jedino rat u cilju odbrane. A
u drugim ajetima se upozoravaju muslimani da izbjegavaju nepotrebno provociranje
i nepotrebnu upotrebu sile:
II bboorriittee ssee nnaa AAllllaahhoovvoomm PPuuttuu pprroottiivv oonniihh kkoojjii ssee bboorree pprroottiivv vvaass,, aallii vvii nnee oottppoo--
~~iinnjjiittee bboorrbbuu!! -- AAllllaahh,, ddooiissttaa,, nnee vvoollii oonnee kkoojjii zzaappooddiijjeevvaajjuu kkaavvgguu (Al-Baqarah,
190).
Nakon objave ovog ajeta dogodili su se ratovi izme|u muslimana i Arapa idolo-
poklonika. Me|utim, ni u jednom od tih ratova muslimani nisu strana koja je izazva-
la rat. [tavi{e, prihvatanjem jednog mirovnog sporazuma (sporazum na Hudejbijji) u
kojem je pristao na niz zahtjeva idolopoklonika, Muhammed, a. s., osigurao je mir i
atmosferu sigurnosti i izgradio jedan socijalni sklop u kome }e se sa idolopoklonici-
ma `ivjeti u miru. Idolopoklonici su, opet, bili strana koja je naru{ila sporazum i ko-
ja je bila povod za po~etak novog ratnog stanja. Me|utim, u ishodu brzog porasta bro-
ja muslimana, muslimanska vojska postala je toliko jaka da joj se Arapi idolopoklo-
nici nisu mogli oduprijeti, kada je Muhammed, a. s., sa ovom vojskom krenuo i osvo-
jio Mekku. Prilikom ovog pohoda nije bilo nikakvog prolijevanja krvi; nijednoj oso-
bi nije na~injeno ~ak ni najmanje zlo i neprijatnost. Da je htio, Muhammed, a. s., mo-
gao se osvetiti idolopokloni~kim liderima osvojenog grada. Me|utim, nije dirao ni
jednog od njih i, opra{taju}i im, ostavio ih slobodne u njihovom vjerovanju. Odu{ev-
ljeni ovako visokim moralom i karakterom, mu{rici }e kasnije samovoljno prihvatiti
islam.
Ne samo prilikom osvajanja Mekke, prilikom svih ratova i osvajanja za vrijeme
Muhammeda, a. s., veoma pedantno su {ti}ena prava nevinih i bespomo}nih. Na ovo
veoma bitno pitanje Muhammed, a. s., ~esto je podsje}ao vjernike, a svojim djelima
HARUN YAHYA ● 43
46. im to i prakti~no pokazivao. Tako se u jednom hadisu obratio vjernicima koji su kre-
nuli u rat: ""IIddiittee uu ppoohhoodd uu sskkllaadduu ssaa RReessuulluullllaahhoovvoomm vvjjeerroomm!! MMee||uuttiimm,, ssttaarrccee,, ``eennee
ii ddjjeeccuu nnee ddiirraajjttee!! BBuuddiittee oodd oonniihh kkoojjii ssuu bbllaaggoonnaakklloonnii ii mmiilloossttiivvii.. AAllllaahh,, dd``.. {{..,, vvoollii
iisskkrreennee..""
22
O tome kakav stav muslimani moraju zauzeti ~ak i kada su u direktnom
ratu, Muhammed, a. s., u drugom hadisu isti~e slijede}im rije~ima:
""DDjjeeccuu nnee uubbiijjaajjttee!! NNee uussuu||uujjttee ssee ddiirraattii oonnee kkoojjii oobbaavvlljjaajjuu mmoolliittvvuu uu ssvvoojjiimm
ccrrkkvvaammaa!! NNee uubbiijjaajjttee ``eennee ii oossttaarrjjeellee!! NNee ppaalliittee ii nnee ssiijjeecciittee ddrrvvee}}ee!! NNii kkuu}}ee nnee
rruu{{iittee!!""
Ova umjerena i miroljubiva politika Muhammeda, a. s., proisti~e iz temelja isla-
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 44
47. ma koje je Allah, d`. {., saop}io u Kur'anu. Allah, d`. {., u Kur'anu nare|uje vjernici-
ma da se lijepo postupa i prema onima koji nisu muslimani:
AAllllaahh vvaamm nnee zzaabbrraannjjuujjee ddaa ~~iinniittee ddoobbrroo ii ddaa bbuuddeettee pprraavveeddnnii pprreemmaa oonniimmaa kkoojjii
nnee rraattuujjuu pprroottiivv vvaass zzbboogg vvjjeerree ii kkoojjii vvaass iizz zzaavvii~~aajjaa vvaa{{eegg nnee iizzggoonnee -- AAllllaahh,, zzaa--
HARUN YAHYA ● 45
Kaba, koju svake godine posjeti
gotovo dva miliona muslimana iz
cijelog Svijeta, simbol je mira i tole-
rancije islama.
48. iissttaa,, vvoollii oonnee kkoojjii ssuu pprraavvii~~nnii -- aallii vvaamm zzaabbrraannjjuujjee ddaa pprriijjaatteelljjuujjeettee ssaa oonniimmaa kkoo--
jjii rraattuujjuu pprroottiivv vvaass zzbboogg vvjjeerree ii kkoojjii vvaass iizz zzaavvii~~aajjaa vvaa{{eegg iizzggoonnee ii kkoojjii ppoommaa``uu
ddaa bbuuddeettee pprrooggnnaannii...... (Al-Mumtahina, 8-9).
Navedeni ajeti odre|uju odnos muslimana prema nemuslimanima: Musliman bi
se prema svim nemuslimanima trebao odnositi lijepo, samo ne bi trebao tra`iti prija-
telja u onome ko pokazuje neprijateljstvo prema islamu. Ako bi ovi {to pokazuju nep-
rijateljstvo napali muslimane i ako bi to bilo povod za rat, muslimani bi taj rat treba-
li voditi na jedan pravedan na~in i u granicama ljudskosti. Zabranjen je barbarizam
svake vrste, nepotrebna upotreba sile i nepravedno zlostavljanje. U drugom kur'ans-
kom ajetu Allah, d`. {., upozorava vjernike o ovom pitanju i saop}ava im da ih mr`nja
koju osje}aju prema neprijateljima nikako ne navede na nepravednost:
OO,, vvjjeerrnniiccii,, dduu``nnoossttii pprreemmaa AAllllaahhuu iizzvvrr{{aavvaajjttee,, ii pprraavveeddnnoo ssvvjjeeddoo~~iittee!! NNeekkaa vvaass
mmrr``nnjjaa kkoojjuu pprreemmaa nneekkiimm lljjuuddiimmaa nnoossiittee nniikkaakkoo nnee nnaavveeddee ddaa nneepprraavveeddnnii bbuuddee--
ttee!! PPrraavveeddnnii bbuuddiittee,, ttoo jjee nnaajjbbllii``ee ~~eessttiittoossttii,, ii bboojjttee ssee AAllllaahhaa,, jjeerr AAllllaahh ddoobbrroo zznnaa
oonnoo {{ttoo ~~iinniittee!! (Al-Ma'ida, 8).
ZZnnaa~~eennjjee dd``iihhaaddaa
Drugi veoma bitan pojam koji se, u skladu sa temom koju obra|ujemo, mora raz-
jasniti je i pojam d`ihada.
Doslovan prijevod rije~i d`ihad je trud, napor, naprezanje. Dakle, prema islamu,
vr{iti d`ihad ima zna~enje truditi se, naprezati se. Muhammed, a. s., saop}io je da je
"najve}i d`ihad onaj koji se vodi protiv svoga nefsa".
33
Nefs podrazumijeva egoisti~-
ke strasti i pohlepu.
Kada analiziramo rije~ d`ihad u kontekstu kur'anskog morala, onda d`ihad do-
lazi u zna~enju idejne borbe za uspostavu pravde, mira i jednakosti, koja se vodi pro-
tiv onih koji tiraniziraju narod, pona{aju se nepravedno, koji primjenjuju torture i mu-
~enje, koji kr{e najlegitimnija ljudska prava. Isto tako, u punom smislu rije~i, d`ihad
je i svaka nau~na borba koja se vodi protiv ateisti~kih i antivjerskih ideja.
Pored ovakvog idejnog i duhovnog zna~enja, u d`ihad se ubraja i rat, kao fizi~-
ki na~in borbe. Me|utim, ovaj rat mora biti vr{en na na~in kako smo to prethodno opi-
sali, ograni~en i s ciljem odbrane. A kori{tenje termina d`ihad za opisivanje terora,
odnosno upotrebu sile protiv nevinih ljudi velika je nepravda i zabluda!
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 46
49. SSaammoouubbiissttvvoo jjee ~~iinn zzaabbrraannjjeenn KKuurr''aannoomm
Drugo zna~ajno pitanje koje se na dnevnom redu pojavilo tako|er nakon poslje-
dnjeg teroristi~kog napada koji se dogodio u Americi vezano je za samoubila~ke na-
pade. Odre|eni ljudi koji posjeduju iskrivljena saznanja o islamu na~inili su krajnje
pogre{na saop}enja u smislu da ova miroljubiva vjera dopu{ta samoubila~ke napade.
Me|utim, kao ubistvo drugih ljudi, i samoubistvo je ~in koji je, tako|er, u suprotnos-
ti s islamom. Rije~ima ""......ii nnee uubbiijjaajjttee ssee!!"" (An-Nisa', 29) Allah, d`. {., sasvim jasno
je zabranio samoubistvo. Po islamu, samoubistvo je kategori~ki zabranjeno, bez ob-
zira na okolnosti pod kojima se to dogodilo.
HARUN YAHYA ● 47
Jedan od osnovnih ci-
ljeva teroristi~kih
akcija - poput
bomba{kih napada i
podmetanja po`ara -
jeste stvaranje straha,
zabrinutosti,
nesigurnosti i panike u
narodu.
50. Izvr{enje samoubistva, a prema tome i samoubila~kog napada - zajedno sa tim
napadom okon~ati i `ivote hiljada nevinih ljudi - nije u skladu sa islamskim mora-
lom. Allah, d`. {., u Kur'anu je zabranio samoubistvo! Iz tog razloga, apsolutno je ne-
mogu}e da jedno ovakvo djelo po~ini osoba koja tvrdi da vjeruje u Allaha, d`. {., i da
se pridr`ava kur'anskih zapovijesti. Ovo mogu po~initi jedino oni koji pogre{no poz-
naju islam, koji su neobavije{teni o istinskom kur'anskom moralu, koji ne koriste
svoj razum i savjest, koji su pod utjecajem ateisti~ke ideologije, ~iji su mozgovi isp-
rani osje}ajem mr`nje i osvete. I svi bismo se trebali usprotiviti ovakvim akcijama!
MMiilloossrr||ee,, ttoolleerraanncciijjaa ii hhuummaanniizzaamm kkrroozz hhiissttoorriijjuu iissllaammaa
Rezimiramo li ~injenice koje smo do sada iznijeli, mo`emo re}i da je islamska
politi~ka doktrina (odnosno islamski stav i principi u kontekstu politi~kih pitanja)
krajnje umjerena i miroljubiva. Ova ~injenicu prihvataju i mnogi histori~ari i teolozi
nemuslimani. Jedna od ovih osoba je i biv{a monahinja i stru~njak za bliskoisto~nu
historiju, engleska histori~arka KKaarreenn AArrmmssttrroonngg. U djelu Holy War (Sveti rat), u ko-
me analizira historiju tri velike Bo`anske vjere, Armstrong iznosi slijede}i komentar
o ovom pitanju:
Rije~ islam u arapskom jeziku potje~e od istog korijena kao i rije~ mir, a Kur'an
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 48
......II nnee uubbiijjaajjttee ssee
((nnee iizzvvrr{{aavvaajjttee ssaammoouubbiissttvvoo))!!
AAllllaahh jjee,, ddooiissttaa,, pprreemmaa vvaammaa
mmiilloossttiivv ((AAnn--NNiissaa'',, 2299))..
51. proklinje rat kao jedno anormalno stanje koje je opre~no Bo`ijoj `elji. (...) Is-
lam ne odobrava agresorski rat, odnosno rat koji je usmjeren ka uni{tenju sup-
rotne strane. (...) Islam prihvata da je rat neophodan i, u odre|enim situacijama,
smatra ga kao pozitivnu du`nost radi suzbijanja tiranije i surovosti. (Me|utim),
Kur'an pou~ava da rat treba biti ograni~en i da se, {to je mogu}e vi{e, vodi na
jedan human na~in. Ne samo protiv Mekkelija, ~ine}i savez sa lokalnim jevrejs-
kim plemenima, Muhammed je, u isto vrijeme, bio prisiljen boriti se i protiv
kr{}anskih plemena u Siriji, koja su planirala napad na njih. Me|utim, to opet
nije rezultiralo zaklju~kom da je on prokleo "Ehl-i Kitab" (kr{}ane i jevreje).
Njegovi muslimani su bili u situaciji da se brane, me|utim, nisu se upu{tali u
sveti rat protiv neprijatelja njihove vjere. Kada je kao komandanta muslimans-
ke vojske u rat protiv kr{}ana poslao Zubejda, svoga slugu koga je oslobodio,
Muhammed mu je naredio da se na Bo`ijem Putu bore hrabro, ali na jedan ljuds-
ki, human na~in. Naredio mu je da ne smiju uzmeniravati sve}enike, kalu|ere
ili monahinje i da ne smiju dirati nejake koji ne ratuju. Nikakvo krvoproli}e ne
smije se provoditi nad civilima, ne smije se posje}i ~ak ni jedno jedino drvo i
ni{ta se ne smije ru{iti...
44
Halife, koje su do{le nakon Muhammeda, a. s., u osvojenim zemljama su tako|er
uspostavljali atmosferu mira i sigurnosti kako za lokalno stanovni{tvo, tako i za no-
voprido{le. Prvi halifa hhaazzrreettii EEbbuu BBeekkrr je prilikom pohoda na Siriju izdao jednu di-
rektivu. Milosrdan i tolerantan poredak koji je tra`io da se uspostavi na osvojenim te-
ritorijama predstavljao je uzoran primjer kur'anskog morala. Ta direktiva glasi:
Ljudi, dajem vam deset pravila koja }ete sr~ano primjenjivati: Nemojte izdati i
ne skre}ite sa Pravog Puta! Ne ubijajte djecu, `ene i starce! Ne palite i ne uni{ta-
vajte stabla hurme i ne sijecite stabla bilo kojeg vo}a! Ne ubijajte deve, a ni bi-
lo {ta iz stada..! Nai}i }ete na one koji su svoj `ivot posvetili onosvjetskim pos-
lovima i ostavite ih u njihovim osamljenostima! Susrest }ete se sa onima koji
nude razli~ita jela; jedite, ali ne zaboravite spomenuti Allahovo ime!
55
A hhaazzrreettii OOmmeerr, koji je preuzeo hilafet nakon hazreti Ebu Bekra i koji je poznat po
toleranciji, milosr|u i pravdi, sa lokalnim stanovni{tvom osvojenih dr`ava na~inio je raz-
li~ite sporazume koji predstavljaju primjere pravednosti i tolerancije. U Emannami (Do-
kument o sigurnosti) koju je dao Kr{}anima Jerusalema i Ludda, hazreti Omer je, npr.,
HARUN YAHYA ● 49
52. dao garancije da se ne}e ru{iti crkve i da se muslimani ne}e moliti u njima. Iste su bile i
garancije ponu|ene kr{}anima Lahma. Emannama data drugom nasturijanskom patriku
I{uayhebu (650.-660.) nakon osvajanja Medine tako|er je sadr`avala garancije da se
crkve ne}e ru{iti, da se nijedna zgrada ne}e rekonstruirati u d`amiju.
66
Hazreti Omer ostao
je dosljedan svim ovim sporazumima i garancijama. Pismo koje je tre}i nasturijanski
patrik poslao svome prijatelju veoma je zna~ajno zbog toga {to se milosr|e i tolerancija
muslimanskih lidera prema Ehl-i kitabijama saop}ava iz pera jednog kr{}ana:
Uop}e nas nisu uznemiravali (...) ovi Arapi koji su se predali Allahovoj volji.
Oni su se doista s po{tovanjem odnosili prema na{oj vjeri, vjerskim slu`benici-
ma, prema na{im crkvama i manastirima...
77
Ovi dokumenti o za{titi koje je davao hazreti. Omer pokazuju nam kakvu tole-
ranciju mo`e posjedovati vjernik ukoliko `ivi moralom koji je opisan u Kur'anu:
Ova Emannama zna~ila je za{titu vjere, `ivota, crkava i sinagoga za sve indivi-
due lokalnog stanovni{tva, zdrave i bolesne, dobre i lo{e. Kao {to ne}e biti
ru{ene, crkve ne}e biti ni naseljavane i ne}e im ni{ta faliti. Nikome od naroda se
ne}e na~initi ni najmanje zlo. Stavke ovog dokumenta (...) obaveze su halifa i
vjernika.
88
Svi ovi primjeri primjena su pravde koju je Allah, d`. {., u Kur'anu naredio vjer-
nicima. U jednom ajetu, Allah, d`. {., ka`e slijede}e:
AAllllaahh vvaamm zzaappoovviijjeeddaa ddaa ooddggoovvoorrnnee sslluu``bbee oonniimmaa kkoojjii ssuu iihh ddoossttoojjnnii ppoovvjjeerraavvaa--
ttee ii kkaaddaa lljjuuddiimmaa ssuuddiittee ddaa pprraavvii~~nnoo ssuuddiittee.. UUiissttiinnuu jjee ddiivvaann AAllllaahhoovv ssaavvjjeett!! -- AA
AAllllaahh ddooiissttaa ssvvee ~~uujjee ii vviiddii!! (An-Nisa', 58).
A jedan od misionerskih lidera anglikanske crkve, Canon Taylor, u jednom
svom referatu na slijede}i na~in iznio je ljepote koje nala`e Kur'an:
... Odredio je du`nosti kao {to su klanjanje namaza, post i ~injenje dobra. Bacio
je ustranu izvje{ta~ene vrline koje su neiskrene i nestvarne, podvale i lakomis-
lenosti na~injene u ime vjere, moralne emocije koje se raznim na~inima mogu
iskrivljeno tuma~iti i me|usobno protuslovne rije~i onih koji raspravljaju o te-
ologiji. Zarobljenicima je ulio nadu u slobodu, ~ovje~anstvu bratske emocije i
potvrdio fundamentalne ~injenice ljudske prirode.
99
Pogre{no ubje|enje da su u osvojenim zemljama muslimani nasilno vr{ili isla-
mizaciju pobija se ~ak i od strane zapadnih analiti~ara; svi potvr|uju pravedan i tole-
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 50
53. rantan odnos muslimana prema drugima. Ovu ~injenicu na slijede}i na~in isti~e za-
padni analiti~ar LL.. BBrroowwnnee:
... Neosporne ~injenice dokumentiraju temeljnu neosnovanost tvrdnji kr{}ans-
kog porijekla koje govore o tome da su, pod prijetnjom ma~a, u osvojenim zem-
ljama muslimani narod utjerivali u islam. (...) Dinami~ni faktor u pozadini osva-
HARUN YAHYA ● 51
Mir, sigurnost i toleranciju, koja je u vrijeme
muslimanske vlasti vladala u Jerusalemu, danas je
nadomjestio rat i sukob.
54. janja bilo je njihovo islamsko bratstvo kojim su pozivali narod. (...) A obim ovog
bratstva se, sa primaocima islama, {irio poput lavine.
1100
Svi muslimanski vladari, koji su tokom historije upravljali {irokim podru~jem,
nastavili su se krajnje tolerantno i s po{tovanjem odnositi prema stanovni{tvu drugih
vjeroispovijesti. I jevreji i kr{}ani su krajnje slobodno i sigurno `ivjeli u islamskim
zemljama.
Islamska pravda i tolerancija vladala je, tako|er, i u periodu Seld`u~ke i Osman-
lijske imperije. U svojoj knjizi The Preaching of Islam engleski analiti~ar Sir TThhoommaass
AArrnnoolldd na slijede}i na~in obja{njava kako su, zbog ovakvog seld`u~kog stava, kr{}ani
`eljeli u}i pod njihovu upravu:
"Ovaj osje}aj da je vjerski `ivot siguran pod islamskom upravom bio je povo-
dom da maloazijski (anadolski) kr{}ani toga vremena do~ekaju Seld_uke u
svojstvu spasilaca. (...) [tavi{e, s nadom u spas od despotizma Bizantijske im-
perije, stanovnici malih mjesta u Maloj Aziji su, u vrijeme Mihaila VIII (1261.-
1282.), pozvali Turke da zauzmu njihove kasabe. Mnogi od njih, bogati ili siro-
ma{ni, usudili su se, ~ak, na seobu u teritorije koje su se tada nalazile pod kont-
rolom Turaka."
1111
MMeelliikk{{aahh,, kkoojjii se nalazio na vlasti u najsjajnijem periodu Seld_u~ke imperije, sa
velikom tolerancijom i milosr|em pristupao je narodu osvojenih teritorija, a u ishodu
toga taj narod ga je spominjao sa velikom ljubavlju i po{tovanjem. Svi nepristrasni
histori~ari iskreno isti~u Melik{ahovo pravedno i tolerantno vladanje. Njegova tole-
rancija stvorila je ljubav prema njemu i u srcima naroda svetih Knjiga (ehl-i kitab).
[tavi{e, iz tog razloga su mnogi gradovi, na na~in rijetko sretan u historiji, svojevolj-
no prihvatali da u|u pod upravu Melik{aha. U sje}anjima sve}enika OOddoo ddee DDiiooggllooaa,
pripadnika manastira St. Denis, koji je u drugim krsta{kim pohodima u~estvovao kao
specijalni pisar Louisa VII, koja su uvr{tena u aktualnoj knjizi Sir Thomasa Arnolda,
sasvim otvoreno se obja{njava kako su se muslimani pravedno odnosili prema svima,
bez obzira ko kojoj vjeri pripadao:
"Da, nakon one bijede i nesre}e koju su vidjeli, u srca muslimana Turaka nije
u{ao osje}aj sa`aljenja i stanje preostale povorke kri`ara bilo bi mnogo tragi~-
nije. Turci su lije~ili rane ovih jadnika, dare`ljivo su hranili siroma{ne me|u nji-
ma i rije{ili ih njihovih nevolja. [tavi{e, odre|eni muslimani su otkupili francus-
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 52
55. ki novac, koga su Bizantinci trikovima i pod prijetnjom iskam~ili od hodo~as-
nika, i podijelili ga siroma{nim hodo~asnicima. Ovakvi za{titni~ki odnosi onih
koji su bili druge vjere i postupci Bizantinaca, istovjernika koji su ih upo{ljava-
li u napornim poslovima, tukli ih i varali, bili su takva prilika za razmi{ljanje
kr{}anskih hodo~asnika da su mnogi od njih svojevoljno prihvatili vjeru musli-
mana koji su ih spasili."
1122
Ovi redovi ispisani od strane histori~ara iznose da su muslimanski vladari, koji
su posjedovali islamski moral, vladali tolerancijom, milosr|em i pravdom. Historija
Osmanlijske imperije, koja je stolje}ima slala nizam (regularna vojska u Osmanlijs-
koj imperiji - op. prev.) na tri kontinenta je, isto tako, puna primjera tolerancije.
Nastanjivanje jevreja, koji su u [paniji i Portugalu, od strane katoli~kih vlasti,
bili izlo`eni pokolju i progonu, na teritoriji koja se nalazila pod Osmanlijskom upra-
vom, u vrijeme ssuullttaannaa BBaajjaazziittaa IIII,, veoma je efektan primjer tolerancije koju je na-
metnuo islamski moral. Katoli~ki kraljevi, koji su u tom periodu vladali velikim di-
jelom {panske teritorije, velike su presije vr{ili nad jevrejima koji su prethodno mir-
no `ivjeli pod muslimanskom upravom Endeluzije. Dok su u Endeluziji u miru `ivje-
HARUN YAHYA ● 53
Veliki broj kri`arskih vojnika i lidera ostalo je zbunjeno
muslimanskim pravednim, tolerantnim, milosrdnim i dobrotvornim
moralom, od koga nisu odustajali ~ak ni u toku rata, a to svoje
odu{evljenje jasno su izrazili u sje}anjima koja su naknadno pisali.
Na slici gore naslikan je prizor iz Drugih kri`arskih pohoda koje je
realizirao Louis VII.
56. li zajedno muslimani, kr{}ani i jevreji, katoli~ki kraljevi su preduzeli akciju nasilnog
pokr{tavanja cijele zemlje i s tim ciljem po~eli su vr{iti presije nad jevrejima, a pro-
tiv muslimana krenuli u otvoreni rat. Na kraju, 1492. godine, hem je sru{ena pos-
ljednja uprava muslimana, koji su bili stjerani na podru~je Granade na jugu [panije,
i izvr{en u`asan pokolj muslimana, hem su iz zemlje protjerani jevreji koji su odbili
pokr{tavanje.
Tako je dio ovih protjeranih jevreja uto~i{te potra`ilo i na{lo na teritoriji koja se
nalazila pod upravom Osmanlija.
Osmanlijska mornarica pod komandom KKeemmaall RReeiissaa svojim brodovima je na
osmanlijsku zemlju prevozila protjerane jevreje i muslimane koji su se uspjeli spasi-
ti od pokolja.
Sultan Bajazit II, koji je u historiji poznat po svojoj velikoj pobo`nosti, ove je
izmu~ene jevreje, koji su u prolje}e 1492. protjerani iz [panije, nastanio na odre|ena
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 54
Posljednja muslimanska uprava u [paniji sru{ena je 1492. g., a to podru~je su zauzeli kralj
Ferdinanda i kraljica Isabella. Na slici gore: detalj osvajanja grada.
57. mjesta svoje imperije, a naro~ito na podru~ja Soluna, koji se sada nalazi pod gr~kom
upravom, Edirna, Livadiye i Tirhale, koje se nalaze u blizini Egriboza. Velika ve}ina
od oko 25.000 jevreja, koji danas `ive na podru~ju Turske potomci su upravo ovih
jevreja, iseljenika iz [panije. Vjeru i obi~aje koje su prije petsto godina donijeli sa so-
bom prilagodili su turskim uvjetima i, sa svojim {kolama, bolnicama, stara~kim do-
movima, kulturnim institucijama i novinama, vode jedan miran `ivot. Kao {to me|u
njima ima trgovaca i poslovnih ljudi, postoje i oni sa razli~itim zanimanjima od
stru~njaka u tehni~kim pitanjima, kao {to je arhitektura, do ekonomske propagande.
Pored toga, postoje i intelektualni krugovi nau~nika i umjetnika raznih profila. Dok u
mnogim evropskim zemljama jevrejske zajednice stolje}ima `ive u strahu od antise-
mitskih rasisti~kih napada, jevreji u Turskoj `ive u jednom krajnjem miru. ^ak je sa-
mo ova ~injenica dovoljna da se mo`e ustanoviti poimanje tolerancije i pravde koju
nala`e islam.
Saosje}ajnost i tolerancija, koju vidimo kod sultana Bajazita II, va`i i za sve os-
tale osmanlijske sultane. Osvajanjem Istanbula, ssuullttaann MMeehhmmeedd je i jevrejima i
kr{}anima u gradu priznao pravo na slobodu `ivljenja. U jednom od svojih djela, u
HARUN YAHYA ● 55
Pobo`ni i bogobojazni sultan Bajazit II primio je jevreje, koji su
brodovima dolazili na osmanlijsku teritoriju, i osigurao im sve uvjete
kako bi mogli slobodno ispovijedati svoju vjeru.
58. kontekstu muslimanskog tolerantnog i pravednog vladanja, AAnnddrree MMiiqquueell, koji je
poznat po vrijednim djelima o islamskom svijetu, ka`e slijede}e:
Kr{}anska populacija bila je pod veoma dobro organiziranim re`imom koga oni
nisu mogli na}i u vrijeme bizantijske i latinske uprave. Nisu bili izlo`eni nikak-
voj tiraniji. Naprotiv, imperija, a naro~ito Istanbul, bila je skloni{te {panskih
jevreja koji su u [paniji bili izlo`eni raznim torturama.
1133
I u muslimanskim dr`avama prije Osmanlija nemuslimanima su tako|er bila
priznata velika prava. Profesor teologije i me|unarodnih odnosa na Georgetown uni-
verzitetu JJoohhnn LL.. EEssppoossiittoo na slijede}i na~in isti~e da su jevreji i kr{}ani, koji su kroz
historiju do{li pod upravu muslimanskih dr`ava, nailazili na veliku toleranciju:
Za mnoge nemuslimanske zajednice koje su egzistirale na bizantijskoj i perzijs-
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 56
I za nemuslimanski narod koji je tokom dugog niza godina bio izlo`en tiraniji bizantijske i latinske dr`ave,
osvajanje Istanbula od strane sultana Fatiha Mehmeda zna~ilo je slobodu `ivljenja.
59. koj zemlji i kojima su ina~e upravljali strani vladari, islamski re`im je zna~io
promjenu vlasti, ali ovi novi vladari su, u ve}ini slu~ajeva, bili popustljiviji i to-
lerantniji. Na kraju, ve}ina ovih zajednica posjedovala je vi{e autonomije i
ve}inom su pla}ali manje poreze. (...) Ispostavilo se da je islam jedna tolerant-
nija vjera, koja je jevrejima i lokalnim kr{}anima pru`ila znatno vi{e vjerskih
sloboda.
1144
Kao {to se razumije i iz ovog komentara, muslimani nikada kroz historiju
nisu bili "oni koji stvaraju nered"; naprotiv, u sva podru~ja, koja su osvojili, svim
ljudima, bez obzira na naciju i vjeroispovijest, donosili su pravdu i mir. U skladu sa
Allahovom naredbom: ""II AAllllaahhuu ssee kkllaannjjaajjttee ii nniikkooggaa NNjjeemmuu rraavvnniimm nnee ssmmaattrraajjttee!! AA
rrooddiitteelljjiimmaa ddoobbrroo~~iinnssttvvoo ~~iinniittee,, ii rroo||aacciimmaa,, ii ssiirroo~~aaddii,, ii ssiirroommaassiimmaa,, ii kkoomm{{iijjaammaa
bbllii``nnjjiimm,, ii kkoomm{{iijjaammaa ddaalljjnnjjiimm,, ii ddrruuggoovviimmaa,, ii ppuuttnniicciimmaa,, ii oonniimmaa kkoojjii ssuu uu vvaa{{eemm
ppoossjjeedduu.. AAllllaahh,, zzaaiissttaa,, nnee vvoollii oonnee kkoojjii ssee oohhoollee ii hhvvaallii{{uu"" (An-Nisa', 36) prema svim
ljudima su se odnosili na najljep{i na~in.
Ukratko, osnovu kur'anskog morala ~ine postupci ispunjeni prijateljstvom me|u
ljudima, bratstvom, mirom i saosje}anjem i, sa ovim superiornim odlikama, islam ima
za cilj osloba|anje Zemlje od nereda. Kur'anske odredbe i njihovo primjenjivanje
kroz historiju od strane muslimana toliko je o~ito da ne dopu{ta nikakvu raspravu o
tome. (Radi detaljnijih podataka v. Pravda i tolerancija u Kur'anu, Harun Yahya, Kul-
tur Yayincilik, 2000.)
HARUN YAHYA ● 57
Sultan Fatih Mehmed priznao je {iroka prava patrijar{iji, koja je prvi put autonomiju dobila za vrijeme
Turaka. Na slici: sultan Fatih Mehmed u trenutku primanja patrika.
61. HARUN YAHYA ● 59
PPRRAAVVOO LLIICCEE
IIZZVVRR[[IILLAACCAA
TTEERROORRAA UU IIMMEE
VVJJEERREE
^^injenice koje smo do sada naveli pokazuju da je
organiziranje teroristi~kih akcija protiv nevinog stanovni{tva djelo koje je apsolutno op-
re~no vjerskom moralu. Nijedan iskren musliman ne mo`e po~initi jedan ovakav zlo~in.
Naprotiv, muslimani su zadu`eni da zaustave po~inioce ovog zlo~ina, da uklone "nered na
Zemlji" i da svim ljudima donesu mir i sigurnost. Islam se ne mo`e stavljati u istu pozi-
ciju sa terorom; naprotiv, islam je vjera koja suzbija i koja je rje{enje protiv terora.
Ne mo`e postojati "kr{}anski", "jevrejski" ili "islamski teror". Up-
ravo, pogleda li se na strukturu osobe koja prakticira aktualni
teror, jasno se ispostavlja da je teror jedan soci-
jalni, a ne vjerski fakat.
62. KKrrii``aarrii -- bbaarrbbaarrii kkoojjii ssuu nnaarruu{{aavvaallii ssvvoojjuu vvjjeerruu
Istinska poruka jedne vjere ili nekog drugog idejnog sistema ponekad se mo`e
sasvim iskriviti od strane njenih navodnih pristalica. Kri`ari, koji predstavljaju jedan
mra~ni period historije kr{}anstva, dobar su primjer toga.
Kri`ari su bili evropski kr{}ani koji su, radi osvajanja Svete zemlje (okolina Pa-
lestine), krajem XI st. krenuli iz Evrope. Imali su, navodno, vjerski cilj, me|utim, do-
nosili su vandalizam i strah u sva mjesta kroz koja su prolazili. Kao {to }emo detalj-
nije vidjeti u narednim poglavljima, ~inili su masovne pokolje civila, oplja~kali su
mnoga sela i gradove. A kada su osvojili Jerusalem, u kome su pod muslimanskom
upravom u miru `ivjeli muslimani, jevreji i pravoslavni kr{}ani, po~inili su veliko
krvoproli}e i pokolj. Odsijecaju}i im glave, barbarski su pobili jevreje i muslimane.
""PPoobbiillii ssuu ssvvee AArraappee ii TTuurrkkee nnaa kkoojjee ssuu nnaaii{{llii ((......)) ppookkllaallii ssuu ssvvee ii mmuu{{kkaarrccee ii ``eennee!!""
1155
- zapisao je jedan histori~ar. Jedan od kri`ara, RRaayymmoonndd ooff AAgguuiilleess, "hvale}i se", na
slijede}i na~in opisao je ovaj vandalizam:
Desile su se fantasti~ni prizori koje je vrijedjelo vidjeti. Neki od na{ih ljudi - a
to su bili oni najmilosrdniji - sjekli su du{manima glave. Neki su ih ga|ali i oba-
rali strijelama, a neki su ih `ive bacali u vatru, mu~ili ih dugotrajnim ubijanjem.
Ulice grada bile su pune odsje~enih glava, ruku i nogu, tako da je bilo veoma
te{ko i}i ulicom a da se ne spotakne{ i padne{. Sve to, me|utim, nije ni{ta u po-
re|enju sa onim {to se desilo u Solomonovom hramu. [ta se tamo desilo?! Ako
vam ka`em istinu, mo`da }e vam te{ko biti povjerovati u to! Mogu re}i samo da
je nivo krvi u hramu dosezao do iznad koljena na{ih ljudi!
1166
Gore navedenim metodama kri`arska vojska je u toku dva dana svirepo pobila
40 hiljada muslimana.
1177
Kri`arski barbarizam bio je razuzdan do tih granica da su, u toku ~etvrtih kri-
`arskih pohoda, oplja~kali Istanbul, grad u kome su `ivjeli njihovi istovjernici. Nisu
se ustezali ~ak ni od nasilnog otimanja zlata iz crkava.
Neosporno je da je sav ovaj barbarizam opre~an kr{}anskoj politi~koj doktrini.
Zato {to je u biti kr{}anstvo, kako se isti~e u Novom zavjetu, "poruka ljubavi". U
Evan|elju po Mateju stoji da je Krist rekao svojim pristalicama: ""......LLjjuubbiittee nneepprriijjaa--
tteelljjee,, mmoolliittee zzaa oonnee kkoojjii vvaass pprrooggoonnee"" (Evan|elje po Mateju, 5/44). A u Evan|elju po
Luki saop}ava se da je Krist rekao: ""OOnnoommuu ttkkoo ttee uuddaarrii ppoo jjeeddnnoomm oobbrraazzuu pprruu``ii ii ddrruu--
ggii......"" (Evan|elje po Luki, 6/29) Ni na jednom mjestu u Novom zavjetu nema nijedne
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 60
63. U svim mjestima u koja je u{la kri`arska vojska provodila je velike pokolje; ubijali
su civile i oplja~kali niz gradova.
HARUN YAHYA ● 61
64. odredbe koja bi ozakonila
nasilje, a nezamislivo je
ozakonjenje ubijanja nevi-
nih ljudi. Pojam "pokolja
nevine dje~ice" u Novom
zavjetu spominje se u slu-
~aju kada je okrutni jev-
rejski kralj Herod poku{ao
ubiti Krista dok je jo{ bio
tek ro|ena beba.
Dobro, kada je kr{}a-
nstvo jedna vjera ljubavi,
koja uop}e ne dozvoljava
nasilje, kako se desilo da
su kr{}anski kri`ari po~ini-
li najve}i vandalizam u historiji? Najve}i razlog toga je {to su kri`ari bili jedna ban-
da, sastavljena od neukih ljudi za koje se mo`e re}i da su bili "ljudi sa dna". U pog-
re{nom smjeru su povedene mase koje gotovo ni{ta nisu znale o svojoj vjeri, koje u
svom `ivotu nikada nisu pro~itale, a mo`da ~ak ni vidjele Novi zavjet i koje su bile
neobavije{tene o moralnim kriterijima kr{}anstva. Jedna grupa, koja je nastupila u
ime vjere, pojavila se sa neistinom, sa kri`arskim sloganom "Tako Bog `eli" i za so-
bom u barbarizam povukla ove neuke mase. Djela koja vjera kategori~no zabranjuje
o`ivotvorili su kroz {iroke mase ovom obmanjiva~kom metodom.
Treba skrenuti pa`nju da su isto~ni kr{}ani, koji su u kulturnom pogledu u tom
periodu bili na daleko vi{em nivou, Bizantinci npr., bili daleko humaniji od kri`ara.
Prije dolaska kri`ara, a i nakon njihovog odlaska, pravoslavni kr{}ani vodili su jedan
zajedni~ki i miran `ivot sa muslimanima. Prema komentatoru BBC televizije, TTeerrrryy
JJoohhnnssuu,, odlaskom kri`ara sa Bliskog istoka "ponovo je zapo~eo civilizirani `ivot i pri-
padnici tri vjere su se opet vratili zajedni~kom `ivotu u Jerusalemu."
1188
Primjer kri`ara ukazuje na jednu generalnu ~injenicu: ako su sljedbenici neke
ideje daleko od civilizacije, u idejnom smislu nedovoljno razvijeni, ako su to "nepis-
meni" ljudi, tada je veoma visoka sklonost ka nasilju. Ova ~injenica va`i i za ideolo-
gije koje nisu vjerske. Svi komunisti~ki pokreti u Svijetu pristalice su nasilja, ali naj-
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 62
Kri`arska vojska, koja je 12. septembra 1204. g. u{la u Istanbul,
oplja~kala je grad svojih istovjernika, a skidali su ~ak i zlato sa crkava.
65. brutalniji i najkrvo`edniji od svih komunista bili su Crveni kmeri, koji su se pojavili
u Kambod`i- zato {to su oni bili najnepismeniji i najneobrazovaniji komunisti.
Kao {to neobrazovani ljudi do ludila dovode ideju koja zagovara silu, isto tako
se i u ideju koja se protivi nasilju (u vjeru, npr.) mo`e umije{ati nasilje. I u islamskom
svijetu su se desili primjeri toga.
KKaarraakktteerr bbeedduuiinnaa pprreemmaa KKuurr''aannuu
U vrijeme Muhammeda, a. s., u Arabiji su postojale dvije osnovne socijalne
strukture: gra|ani i beduini. U gradovima Arabije vladala je kultura koja je bila pri-
li~no napredna za uvjete toga vremena. Trgova~ke veze su ove gradove povezivale sa
vanjskim svijetom, i to je pove}avalo "duhovni horizont" gradskih Arapa. Posjedova-
li su kulturu odijevanja, zanimali su se za knji`evnost, a osobito za poeziju. [to se ti-
~e beduina, oni su bili nomadska plemena nastanjena u pustinji koja su posjedovala
veoma zaostalu kulturu. Apsolutno su bili neobavije{teni o de{avanjima iz oblasti
umjetnosti i knji`evnosti. Imali su grub karakter, koji je imao veze sa veoma o{trim
pustinjskim uvjetima u kojima su `ivjeli.
Islam se rodio i razvio me|u stanovnicima Mekke, koja je predstavljala jedan od
najva`nijih gradova Poluotoka. Me|utim, {irenjem islama, sva arabijska plemena su
ga postepeno prihvatala. Me|u ovim plemenima bili su i beduini. Ali, postojao je je-
dan problem u vezi sa njima: njihov kulturni i intelektualni nivo bio je sasvim nedo-
voljan za poimanje islamskih dubina. Njihovo stanje se na slijede}i na~in iznosi u jed-
nom kur'anskom ajetu:
BBeedduuiinnii ssuu nnaajjvvee}}ii nneevvjjeerrnniiccii ii nnaajjggoorrii lliicceemmjjeerrii,, ii rraazzuummlljjiivvoo jjee {{ttoo nnee ppoozznnaajjuu
pprrooppiissee kkoojjee AAllllaahh SSvvoommee PPoossllaanniikkuu oobbjjaavvlljjuujjee.. AA AAllllaahh ssvvee zznnaa ii mmuuddaarr jjee ((At-
Tawba, 97).
Beduini, odnosno socijalne grupe koje su "najve}i nevjernici i najgori licemje-
ri" i koji su podesni za nepriznavanje granica, postali su u vrijeme Muhammeda, a. s.,
dio islamskog svijeta. Me|utim, u kasnijim periodima oni su po~eli predstavljati
problem u islamskom svijetu. Primjer toga je sekta harid`ija, koja se razvila me|u be-
duinima. Osnovna je odlika ove izopa~ene sekte, koja je, zbog toga {to su iza{li izvan
sunnitskog u~enja, poznata pod imenom harid`ije - pobunjenici, ta da su pripadnici
ove sekte krajnje o{tri, brutalni i fanati~ni. Potpunim iskrivljavanjem stvarnih zna-
~enja odre|enih ajeta, harid`ije, koje ne posjeduju nikakvo shvatanje u kontekstu
HARUN YAHYA ● 63
66. kvaliteta kur'anskog morala i sr`i islama, zapodjenule su rat protiv svih muslimana
koji ne pripadaju njima. [tavi{e, organizirali su i "teroristi~ke" akcije. Jedan od naj-
bliskijih ashaba Muhammeda, a. s., koga je on prozvao "vratima grada znanja", haz-
reti Alija, ubijen je no`em prilikom napada koga je organizirao jedan harid`ija.
A u potonjim periodima islama razvila se jo{ jedna surova organizacija poznata
pod imenom ha{ha{iti. Bila je to teroristi~ka organizacija sastavljena od militanata
koje je, jednostavnim sloganima i obe}anjima, bilo lahko zavesti, koji nisu posjedo-
vali nikakav uvid u bit i dubine islama i koji su, zbog svoje nepismenosti, zra~ili fa-
natizmom.
Drugim rije~ima, kako god su kri`ari u potpunosti iskrivili stvarnu poruku
kr{}anstva i tuma~ili je kao doktrinu vandalizma, i odre|ene nastrane grupe koje su
se pojavile u islamskom svijetu tako|er su pribjegle brutalnostima proisteklim pog-
re{nim tuma~enjima islama. Njihova zajedni~ka strana je {to su to, kako Kur'an ka`e,
"beduini", odnosno nepismeni, nekulturni, konzervativni ljudi opake i grube prirode.
Vandalizam kome su pribjegavali rezultat je ove njihove socijalne strukture, a nika-
ko produkt vjere za koju tvrde da joj pripadaju.
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 64
Beduinske zajednice u vrijeme Muhammeda, a. s.,
bile su nomadska plemena koja su `ivjela u pustinji.
U te{kim pustinjskim uvjetima beduini su poprimili
grube i sirove karakterne linije.