4. I. DRŽAVA
1. Historijski kontekst,
2. Organizacija vlasti
3. Državna ideologija
4. Sudovi i sudski postupak
5. 1.
Historijski
kontekst
a) Preddinastički period: franačka
plemena – tokom 4. v. - u statusu rimskih
pomagača,
b) Period Merovinga - prve dinastije
Franaka od 481-751. (Klodovik – Salijski
zakon),
c) Period Karolinga, druge dinastije
Franaka od 751-887. (major domus Karlo
Martel 751., Karlo Veliki, 800. g.)
6. a) Pred-
dinastički
period:
franačka
plemena –
tokom 4. v.
- u statusu
rimskih
pomagača
(1) Polovina 3.v.n.e.: brojna germanska
plemena koncentrišu se na istočnoj obali
donje Rajne, među kojima su bili i Franci =
„žestok“ ili „slobodan“.
(2)Tokom 4.v.n.e.: široka invazija barbara -
Franci od Rimljana dobijaju status
pomagača (saveznika), tu se nastanjuju, a
zatim šire granice svoje teritorije.
(3) Tokom 5. v.n.e.: boreći se na strani
rimskih komandanata protiv Vizigota, Franci
se dijele na dvije skupine - Salijske (uz
more) i Ripuarske (uz rijeke); tokom tih
borbi Franci kao rimski saveznici, ulaze
duboko u Galiju i ne vraćaju se više preko
Rajne, već se tu trajno naseljavaju.
7. b) Period
Merovinga
- prve
dinastije
Franaka od
481-751.
(Klodovik –
Salijski
zakon)
(1) Ujedinjenje: različita franačka plemena
ujedinio je i stvorio državu Klodovik I. (481-
511), prihvatvši katoličanstvo stiče
legitimitet katoličkog vladara.
(2) Salijski zakon (Lex Salica), prvi pisani
zbornik franačkog prava i obezbijedio
crkvenu podršku izdao je Klodovik.
(3) Izazovi: za vrijeme Merovinga, Franci su
se suočavali sa izazovima Slovena i Avara
na sjeveroistoku, Lombarda na jugoistočnoj
i muslimana na jugozapadnoj granici.
(4) Slabljenje: za vrijeme posljednjih
meroviških vladara došlo je do njihovog
slabljenja i do procesa feudalne
decentralizacije (jačanje uloge major
domusa, prenos ovlasti)
8. c) Period
Karolinga,
druge dinastije
Franaka od
751-887. (Major
domus Karlo
Martel 751.,
Karlo Veliki,
800. g.)
(1) Karlo Martel: proglašenjem major domusa
Karla Martela za „prvog princa Franaka“(751.)
počinje drugi period u historiji franačke države -
vladavina Karolinga (751-887),
(2) Karlo Veliki: na Božić, 800. g., papa Leo III
krunisao je Karla Velikog za imperatora, čime je
Franačka podignuta na rang carstva i priznata za
nasljednika Rimske imperije.
(3) Verdun 843. g.: nakon smrti Karla Velikog
814., po starom običaju carstvo dijele njegovi
unuci, u Verdunu 843 (Lotar I - centar, Luj
German – istok, Karlo Ćelavi – zapad).
(4) Na tradiciji Rimskog carstva: Franačko
carstvo u doba Karolinga zapamćeno je kao
prva slavna srednjovjekovna evropska država
oslonjena na tradiciju Rimskog carstva
9. 2.
Organizaci-
ja vlasti
a) Centralni organi: monarh, dvor (palatium),
šefovi dvorskih službe,
b) Lokalni (grofovije) i posredni organi
(vladarevi izaslanici i sabori)
10. a) Centralni
organi:
monarh,
dvor
(palatium),
šefovi
dvorskih
službe
(1) Franačka je bila rana srednjovjekovna
monarhija (kontinuitet razvoja vlasti od
merovinga do karolinga, tri reda institucija:
centralna, lokalna, posredni organi).
(2) Centralnu vlast činio je monarh i njegov
dvor (titulisan kao "kralj", a od Karla Velikog
"imperator") - zakonodavac, komandant
vojske, uprave, vrhovni sudija, zaštitinik
(užiavo mundijum=zaštita).
(3) Uz vladara je bio njegov dvor - palatium –
ustvari neki pokretni administrativni centar
(majordom je ključni na dvoru u doba
Merovinga, a ukinut od Karolinga).
(4) Šefovi dvorskih službi (bilo ih je 6): od
Karolinga direktno su podređeni vladaru
(kao dostojanstvenici – palatint – bili su i
glavni savjetnici svoga gospodara.
11. b) Lokalni
(grofovije) i
posredni
organi
(vladarevi
izaslanici i
sabori)
(1) Lokalnu vlast činile su grofovije
(comitatus, pagus), u koje su se stopile
ranije rimske teritorijalne jedinice i franačke
lokalne zajednice (uprava u rukama grofa).
(2) Posredni organi bili su:
- vladarevi izaslanici (missi dominici) slati iz
centra u provincije (ubiranje poreza i sudska
funkcija) i
- sabori – skupštine velikaša (placita), kojih
je bilo dvije vrste: (1) opšti sabor sazivan u
proljeće (ratni) i (2) krajnji sabor u jesen sa
manjim brojem učesnika.
12. 3.
Državna
ideologija
Ideologija
Franačke države
oblikovala se pod
utjecajem
germanske
tradicije, naslije-
đa Rimskog
carstva i
kršćanstva.
a) Prvo je bilo germansko poimanje vlasti, a
zatim rimsko naslijeđe isprepleteno s
kršćanskim elementima,
b) Savez sa Svetom stolicom (krinisanje Karla
Velikog 800. g., koji se smatrao „novim
Davidom“
13. a) Prvo je
bilo
germansko
poimanje
vlasti, a
zatim rimsko
naslijeđe
isprepleteno
s
kršćanskim
elementima
(1) Staro germansko poimanje kraljevske
vlasti bilo je "prvi među jednakima" (sa
vremenom prestaje izbornost kraljeva, oni
državu shvaćaju kao svoj posjed).
(2) Rimsko naslijeđe bilo je isprepleteno s
kršćanskim elementima: papa dodjeljuje
Pipinu Malom, osnivaču Karolinga titulu
„rimskih patricija“, 754. g.,
(3)Tako se stvara savez između Svete
stolice i Franačke države, čime je franački
monarh počeo potiskivati bizantskog
basileusa kao tradicionalnog zaštitnika
Rima.
14. b) Savez sa
Svetom
stolicom
(krinisanje
Karla
Velikog 800.
g., koji se
smatrao
„novim
Davidom“
(1) Savez između Svete stolice i Franačke
konačno se uobličuje sa papskim
krunisanjem Karla Velikog na Božić 25.12.
800. g. za imperatora Rimskog carstva
(2) Rimska kurija ulazi u ovaj savez i zato
što je u Bizantiji tri godine ranije jedna žena
- Irina — nelegalno uzela vlast i titulu cara
(bazileusa) a ne carice (basilisa).
(3) Karlo Veliki smatrao se nasljednikom
starozavjetnih vladara - "novim Davidom",
svoju državu vidio je kao " autentičnu
kršćansku državu“ (ali za razliku od klerika
koji su ga okruživali, franačke tradicije će
nadvladati teološke koncepte onda kada je
carstvo podijeljeno među njegovim
unucima).
15. 4.
Sudovi i
sudski
postupak
Dijeljenje pravde
kod Franaka
pokazuje
tendenciju
prenosa
nadležnosti s
narodnih
skupština na
funkcionere koje
imenuje kralj.
a) Lokalni sudovi (u centenama, pod
predsjedanjem lokalnog starješine),
b) Grofovski (uz koje se pojavljuje 7
skabina) i kraljevski sudovi kao apelacija
u slučaju izdaje,
c) Sudski postupak (ostaci iz plemenskog
uređenja)
16. a) Lokalni
sudovi (u
centenama,
pod
predsjedan
jem
lokalnog
starješine)
- U centenama, manjim teritorijalnim
jedinicama – davale 100 vojnika, odvijao se
najveći broj sudskih procesa (centenar ili
tingin, sedmorica „dobrih ljudi).
- O sudskim procesima odlučivao je skup
slobodnih ljudi (mallum) pod
predsjedavanjem lokalnog starješine koji se
naziva vikar, centenar ili tungin.
- Lokalni starješina je samo usmjeravao
postupak i objavljivao presudu koju su
donosili "dobri ljudi" (boni hominis), kao
poznavaoci prava, a njih je obično bilo 7.
17. b) Grofovski
(uz koje se
pojavljuje 7
skabina) i
kraljevski
sudovi kao
apelacija u
slučaju
izdaje
(1) Grofovski sud: Karlo Veliki umjesto
tungina, suđenje daje u nadležnost grofova,
uz koje se pojavljuje i 7 skabina, doživotno
izabr. na tu funkciju (suđenju prisustvuju
slobodni ljudi)
(2) Kraljevski sud postojao je na nivou
države, predsjedavao mu je sam kralj ili
majordom, a činili su ga sudije (auditori),
koji su iz reda kneževa ili biskupa (bio je
apelaciona instanca u slučaju zločina izdaje
ili poreskih prekršaja, a u prvom stepenu
sudio je za zločine koji počine dostojanstve-
nici).
18. c) Sudski
postupak
(ostaci iz
plemensko
g uređenja)
(1) Sudski postupak: veoma dugo zadržali
su se ostaci iz plemenskog uređenja
(racionalna i iracionalna sredstva
dokazivanja, teret dokazivanja - na
tuženom).
(2) Zakletva je većinom bila purgatorna,
opravdavajuća, kojom je optuženi negirao
optužbu, sakletvenici (obično 12), ordalije
(različte i okrutne)
(3) Pravo na žalbu nije postojalo (nekada se
na presudu grofovskog suda moglo žaliti
kralju), a nezadovoljna stranka mogla bi
izazvati suprotnu stranu na dvoboj.
19. II. PRAVO A. Izvori
B. Koncept prava i pravde
C. Materijalno pravo
20. A. Izvori
(1) Kodifikacije običajnog prava (leges
barbarorum), primjena po personalnom
principu, npr. Salijski zakon za vrijeme
merovinškog kralja Klodovika (484-511).
(2) Rimski zakoni barbara (Lex romana
barbarorum), zbornici pojednostavljenog
rimskog prava, za rimsko stanovništvo
barbarskih država (Burgundi, Vizigoti)
(3) Kapitulari: su vladarske intervencije u
važeće pravo kojima se "potvrđuju" ili
"ispravljaju" raniji propisi mahom običaj.
prava ili reguliše neka nova materija.
(4) Povelje izdate različitim pravnim i
fizičkim licima, kao što su crkve, manastiri,
gradovi, pojedinci.
21. B. Koncept
prava i
pravde
Rani pisci Franačke, npr. Sedelius Scotus
(oko 850.), razumijevali su:
(1) da je izvor vlasti vladara Bog, da je
suvernitet iz Božje volje i da su vladari
Božije sluge. (zakon se razumijevao kao
neki davni narodni običaj koji proglašava
kralj - za promjenu zakona trebala je
saglasnost narodnih velikodostojnika).
(2) Druga važna karakteristika razumijevanja
prava jeste njegovo shvatanje kao
personalne stvari (svaki pojedinac imao je
pravo po kojem živi i koje mu slijedi.
22. C.
Materijalno
pravo
1. Lični status,
2. Imovinsko pravo,
3. Porodično pravo,
4. Nasljedno pravo,
5. Krivično pravo,
6. Međunarodno pravo
23. 1. Lični
status
- Po Salijskom zakonu postojalo je nekoliko
kategorija stanovništva koji su se razlikovali po
visini wergelda u slučaju njihovog ubistva ili
ranjavanja:
(1) slobodni ljudi (Franci i Galorimljani),
- među njima nije bilo razlike na temelju rođenja, ali
u prologu Salijski zakon (6. v.) govori o „uglednim
licima“ i „nižim licima“.
- vrijednost Galorimljana u početku je bilo pola
"vrijednosti slobodnog Franka".
(2) oslobođenici, lidi (iako o njima ima malo
podataka, znamo da su imali poziciju između
slobodnog i roba).
(3) robovi su tretirani kao imovina gospodara,
povreda roba – tretiralo se kao nanošenje štete
imovini gospodara (kraljevi robovi štićeni su višim
wegeldom)
24. 2.
Imovinsko
pravo
a) Već krajem 6. v. nestaju rodovski odnosi i
učevršćuje privatna svojina – alod,
b) Proces feudalizacije: zaštitnic postaju
seniori (koji preuzimaju i javne ovlasti na
posjedu), štićenici postaju vazali
25. a) Već
krajem 6. v.
nestaju
rodovski
odnosi i
učevršćuje
privatna
svojina -
alod
- Po naseljavanju Galije, Franci još uvijek
čuvaju sistem svojinskih odnosa iz rodovskog
uređenja, ali već krajem 6. v. učvršćuje se
privatna svojina – alod (u početku je uporedo
postojala kolekt. svojina općine - marke na
zemljištu kao i privatna svojina posjednika).
- Predmet zaštite su smo pokretne stvari, dok
se zemlja smatrala kolektivnom svojinom,
prvo roda ili plemena, a kasnije naroda.
- Umjesto apstraktnog pojma svojine u
Salijskom zakonu se upotrebljavaju riječi “ako
neko ukrade”, “ako slobodan čovjek ukrade”,
“ako rob ukrade”, “ako neko zapali”).
- Umjesto izraza vlasnik, upotrebljavala se
riječ “gospodar”.
26. b) Proces
feudalizacije:
zaštitnic
postaju
seniori (koji
preuzimaju i
javne ovlasti
na posjedu),
štićenici
postaju
vazali
- Tokom 7. v. ubrzana je imovinska
diferencijacija, nastaju krupni posjedi, koje
kraljevi daju za usluge, centralna vlast slabi,
sitni seljaci se stavljaju pod zaštitu.
- Sitni posjednici obavezuju se na vjernost
(fidelitas) svojim zaštitnicima koji postaju
seniori, a štićenici vazali.
- Konačno proces feudalizacije zaokružuje
se prenosom odeđ. kompetencija javne
vlasti na seniore, koji na svojim posjedima
uređuju: porez, javni red i suđenje.
- Na posjedima su u prvo vrijeme radili
robovi, koji kao i drugi siromašni ljudi u 7. v.
dobijaju manje parcele na obradu - kao nova
kategorija kmetova (serf).
28. a) Staratelj-
stvo –
mundijum
- Porodica je prirodna zajednica koju
predstavlja glava porodice (koji je staratelj i
zaštitnik porodice i odgovara za djela
članova svoje porodice.
- Franci su se, više nego ostali, oslanjali na
šire srodničke grupe u slučajevima zaštite
pojedinaca od napada, sakletveništva,
plaćanja kompenzacije i sl.
- Starateljstvo (mundijum) nad ženom i
ženskom djecom traje čitav život, s tim što
ženska djeca nakon udaje dolaze pod
mundijum muža.
- Djeca se tretiraju kao maloljetnici do 12.
godine, ali dok su u očevoj kući, bili su pod
očevim starateljstvom.
29. b) Za-
ključenje
braka
(prethodno
zaruke),
udata žena
pod
mundiumo
m muža
- Naon 12. godine stiče se bračna zrelost, s
tim što udaji ženske djece odlučuje otac.
- Brak se sklapa svečanim dogovorom
između oca djevojke i mladoženje –
mladoženja daje ocu ženidbeni dar.
- Braku su prethodile zaruke: mladoženja je
davao poklon (dos) budućoj supruzi.
(poklon mladoj bi davao i njen otac,
poklonima je raspolagala žena).
- U slučaju braka između slobodnih ljudi i
robova, slobodan čovjek postaje rob.
- Razvod se obavljao jednostavnom
otpuštanju žene, odnosno vraćanju njenoj
porodici. Za ženu razvod nije praktično
postojao, a otmica je bila jedini način
napuštanja muža.
30. 4.
Nasljedno
pravo
- Salijski zakon reguliše uglavnom nasljeđi-
vanje pokretnih stvari.
- Redosljed nasljeđivanja porodičnog zemljišta
(alod) po Salijskom zakonu (čl.59.): djeca,
roditelji, braća i sestre, sestre roditelja, očevi i
majčini srodnici
- Supruge se isključuju iz naslijeđa umrlog
muža „salijske zemlje“, jer ona pripada
„muškarcima njegovog roda“ (Salijski zakon)
- Umjesto testamnta (nije postojao u zakonu)
primjenjivana je ustanova affatomie, t.j.
nadomještanje testamenta (Salijski zakon)
simboličkim prenosom imovine na nasljednika
putem trećeg lica, t.j. prijatelja koji nakon 12
mjeseci pred kraljevim sudom prenosi
ostaviočevu imovinu, na lice (ili više lica) koje
je ostavilac naznačio.
31. 5. Krivično
pravo
a) Germanski barbarski zakoni, kao što je
Salijski, najvećim dijelom bavili su se pita-
njima krivičnog prava.
b) Delikti i kazne
32. a) German-
ski barbarski
zakoni, kao
što je
Salijski,
najvećim
dijelom
bavili su se
pitanjima
krivičnog
prava.
- Salijski zakon ne predviđa krivičnu
odgovornost za lica mlađa od 12 godina, ali
umjesto njih odgovaraju njihovi staratelji
(što se ne odnosi na robove).
- Visina kazni zavisi od toga da li je izvršilac
krivično djelo priznao ili nije (ako prizna,
morao je platiti (nadoknaditi) samo štetu,
ako ne prizna – i štetu i globu.
- Slični principi važe i za krađu (što je
detaljno regulisano)
33. b) Delikti i
kazne
- Za ubistvo i teške tjelesne povrede koristio
se sistem kompozicije (otkup ili wergeld),
(2/3 wergelda pripadalo je porodici ubijenog,
1/3 vladaru ili grofu, u slučaju prikrivanja,
kazna tri puta veća od redovne).
- Smrtna kazna: za razliku od kasnog Rima,
bila u rijetkoj primjeni, pod uticajem (1)
rodovskog uređenja - naglašava otkup i (2)
kršćanstva - naglašava pokajanje
- Napušta se princip objektivne u korist
principa subjektivne odgovornosti, tj. da li
je namjerno ili nenamjer. ubistvo, kažnjiv je i
pokušaj, posebno prikrivanje.
34. 6.
Međunarod
no pravo
- U Evropi ranog srednjeg vijeka, dva autora
su bila relevantna za međunarodno pravo pa
i za Franačku, a to su: sv. Avgustin i sv.
Isidor Seviljski.
- Najpoznatije djelo Sv. Isidora je Etimologie,
jedna vrsta enciklopedije o različitim
granama znanja, pa i međunarodnom pravu
(ius gentium)